ANALIZE

Mac316 | prije 6 sati
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo po all round sposobnostima na oba kraja terena vjerojatno drugi najbolji. Kad takav igrač ide preko 38 koševa, čovjek očekuje da njegove momčadi glatko pobjeđuju. No, kuriozitetno zvuči podatak da su Warriorsi ove sezone na skoru 0-5 kad KD ide preko 38. OK, uzorak nije preveliki, ali ipak, govori o tome kako se GSW snalazi kad drugi najbolji igrač planete preuzme show. Nikako. Govorio sam to puno puta, Warriorsi su bili posložena momčad prije nego je KD i pomislio spakirati svoje talente, odbaciti zmijesku kožu i navući novu te doći u zagrljaj Curryu. Možeš ti biti i najbolji na svijetu, ali kad dođeš u posloženu momčad, sa jasnim stilom igre i jasnim nositeljima te igrom prilagođenom starosjediocima, hoćeš-nećeš strano si tijelo u momčadi. E sad, KD može i čini to, da odigra sjajne partije i da veliki doprinos pobjedama i naslovima, ali kad zagusti, kad se igra sa protivnikom koji je tu negdje, momčad teško može očekivati od KDa da ju izvuče, on to jednostavno nema u sebi, nije nikad ni imao. 

U sinoćnjem porazu koji baca GSW na rub eliminacije, KD nije zabio preko 38, ali je bio najbolji strijelac momčadi i čovjek koji je potegao najviše šuteva, 8 pogođenih na 22 ispucana preciznije. To nije pohvalno, za čovjeka kojem se tepa da nema načina da ga se čuva, pucati 8 od 22 je dosta slabo. No, to nije niti najgori aspekt KDeve igre koja je najveći razlog poraza GSWa. KD se negdje putem resetirao na KDa iz Oklahome, igrača koji se libi kickati loptu slobodnim igračima, koji navlači na sebe obrane ali forsira solo prodore i šuteve bez da razmišlja o dobrobiti momčadi. U sustavu Scott Brooksa su, istina, svi tako igrali, ali Durant nije uspio razviti svoju igru, i dalje je to čovjek koji neće donijeti pravu odluku. I nije to do sebičnosti, Durant zaista nije sebičan igrač, to je do onoga što Lebron ima a KD nema, osjećaj za ritam igre. Rijetko će se Lebronu dogoditi da donese pogrešnu odluku o tome kad igrati pass-first igru da razigra momčad, a kad uništavati protivnika izolacijama. Durant? Not so much... Njegove odluke često, iako ne uvijek, idu kontra potreba momčadi, a tako je bilo i jučer, u ključnom momentu sezone. Rezultat njegove igre? U 40 minuta na parketu Kevin Durant, drugi najbolji košarkaš svijeta, nije imao niti jednu, jedinu asistenciju. Dno. 

Kao što su gotovo svi komentatori primjetili, Houston ima edge nad GSWom jer su uspjeli svesti igru na njihov stil. Nestao je onaj timski, brzododavački Golden State gdje lopta putuje brže od nogu, nema kruženja lopte i traženja najbolje postavljenog čovjeka, ova serija, a pogotovo jučerašnja utakmica se igra na izolacijsku košarku. A tu utakmicu GSW ne može dobiti jer je Houston, točnije Paul i Harden, još točnije Harden, najbolje što izolacijska igra ima  za ponuditi u svijetu košarke. Houston je sezonu završio sa 1.12 poena po izolacijskom napadu, uvjerljivo prvi ispred Clippersa sa točno 1 poenom. Samo za usporedbu, kao što su američki novinari izračunali, ta razlika između prvog i drugog je jednaka kao ona između drugog i 15. u ligi. Ukratko, Rocketse izolacijom neće pobijediti. 

Naravno, logičan je uzro svega navedenog, i toga da KD igra alfa figuru i toga da se igra izolacijska košarka. Steph Curry nije 100% spreman. Curry je ključ napada GSWa, on je igrač koji otvara prostor jer ima domet šuta bolji od bilo koga na planeti, a njegov ball handling i pregled igre otvara mogućnosti da napad teče brzo i efikasno, iako i takva igra otvara puno turnovera no u timskoj košarci kakvu GSW igra pod Stephovom palicom to ne nanosi trajne štete. Curry se muči ući u ritam nakon ozljede, a znamo kako je završilo zadnji puta kada je u playoffu bio poluzdrav, Cleveland je to iskoristio. GSW ima samo još nekoliko dana da zakrpa Currya i vrati se svom sustavu za koji niti Rocketsi niti itko na svijetu ima rješenje. Ako ne uspiju, ako ključeve svojih nada u naslov i dalje ostave kod KDa, James Harden će vjerojatno potvrditi MVP sezonu putem u finale i vjerojatnim naslovom. 

Drugdje, počeli su dolaziti rezultati godišnjih nagrada NBA lige. Proglašena je prva petorka lige, a uz očekivan Davisa, Lebrona, Duranta i Hardena, malo iskače ime Llilarda koji se tu ugurao ispred Paula, Westbrooka, Currya ili Irvinga. I nije nezasluženo, Llilard je bio sjajan za  Portland koji je napravio ogroman rezultat na Zapadu kad su završili treći. Treba imati na umu da se nagrade daju za regularnu sezonu, a ne playoff pa glatko ispadanje od Pelicansa i dramatičan pad Lliradove igre nema veze sa ovim imenovanjem iako baca sjenu. 

Za opisati ono što je najviše iznenadilo neke moramo se ponovno vratiti na temu Kevina Duranta. Nije bilo malo onih koji su Duranta ove sezone gurali u razgovor o favoritima za obrambenog ograča godine pod parolom da je postao blokerska mašina i sveprisutni kotačić u jakoj obrani GSWa. Kako god to bilo, slagali se s tim ili ne, Kevin Durant ne da nije obrambeni igrač godine, nije uspio upasti niti u prvu niti u drugu obramebnu petorku lige. Prvu čine Davis, Gobert, Covington, Jrue Holday i Oladipo, a drugu Butler, Embiid, Green, Horford i Dejounte Murray. Nigdje Duranta...

Kasnonoćne kronike; Nazovi KD za poraz
Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo po all round sposobnostima na oba kraja terena vjerojatno drugi najbolji. Kad takav igrač ide preko 38 koševa, čovjek očekuje da njegove momčadi glatko pobjeđuju. No, kuriozitetno zvuči podatak da su Warriorsi ove sezone na skoru 0-5 kad KD ide preko 38. OK, uzorak nije preveliki, ali ipak, govori o tome kako se GSW snalazi kad drugi najbolji igrač planete preuzme show. Nikako. Govorio sam to puno puta, Warriorsi su bili posložena momčad prije nego je KD i pomislio spakirati svoje talente, odbaciti zmijesku kožu i navući novu te doći ...
Kasnonoćne kronike; Nazovi KD za poraz
Kevin Durant je jedan od najboljih košarkaša svijeta, ako gledamo ...

Respekt: Losovius, Alumnus, GNKDZCFC,

Ne slažem se: GNKDZCFC,

Po meni su najveći problemi ozljeda iguodale koja je osiromašila ionako siromašnu klupu warriorsa, nedostatak pravog centra kod warriorsa pa paul i harden prelagano ulaze u reket i ozljede currya kroz sezonu zbog kojih warriorsi djeluju neuigrano - GNKDZCFC, 25.5.18. 10:36, 0 0 0
Curryeva ozljeda je najveći problem, s centrom nikad nisu niti igrali a bili su uspješni tako da to nije, a klupa je sve samo ne siromašna. KD nije uzrok poraza, on jednostavno nije čovjek koji poraz može spriječiti - Mac316, 25.5.18. 10:43, 0 0 0
GSW, umjesto da igra svoju igru prilagođuje se Rocketsima, što nema smisla pogotovo kad imaš najubojitiji sustva lige. Možda je to djelomično nesvjesna promjena, no prije svega besmislena i pokazuje koliko dobro funkcioniraju Rocketsi - Puvlin, 25.5.18. 11:01, 0 0 0
Bilo je tu i hejtanja, ali zapravo dobro i argumentacijski posložena analiza sa početkom i krajem. A few good points also (see: Durant assist) - Losovius, 25.5.18. 12:56, 0 0 0
GNKDZCFC | prije 20 sati
Dinamo - Hajduk 1:0

Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala se taktika, komentirale su sudačke odluke, no evo jednog teksta (putopisa) iz navijačke perspektive...

PUT PUTUJEM

Srijeda je, konačno je došao dan finala kupa, sat pokazuje 13:00... Vrijeme je za polazak... U Zagrebu vlada nesnosna sparina. Krećemo malo kasnije od planiranog jer stajemo u dućanu, ipak se treba opskrbiti za put, tko zna hoćemo li moći stati na nekom odmaralištu. U autu se prepričavaju dogodovštine sa prošlih gostovanja i vlada dobra atmosfera. Negdje na pola puta smo malo ožednili i primjećujemo da su na odmaralištu busevi i hrpa ljudi u plavim majicama, "mora da su naši", i odlučujemo stati. Na odmarlištu hrpa ljudi u Dinamovim majicama s natpisom finale kupa i slikom rabuzinovog sunca. Dolazimo od zaključka da su to uglavnom ljudi koji rade u Dinamu, rodbina igrača, dinamova druga momčad, a bilo je i sadašnjih (bivših) igrača poput Sose i Doumbie. Sosa kupuje sendviče na benzinskoj, a mi ga maltretiramo pitanjima zašto ne igra, on kaže da se čuva. Nastavljamo put, a na odmaralištu Marsonija primjećujemo boyse koji se skupljaju da mogu put nastaviti u konvoju. Dobivamo dojave da ne možemo autom u grad, nego će nas sve preusmjeriti na jedan parking i prevesti busevima do stadiona. Pokušavamo naći neki aternativni put da izbjegnemo to. Odlučujemo ići preko Đakova, ali na izlazu s autoceste i tamo nas dočekuje policajac. Kažemo da idemo na utakmicu, ali prodajemo priču da prije toga idemo u obližnje selo pozdraviti prijatelja. Policija nas pusti, ali šalje ispred nas policijsku pratnju koja nas vodi do tog sela (zaboravio sam mu ime). Na pola puta do tamo policijska pratnja ipak odlazi i ostavlja nas same, nervoza je u zraku, ali Vinkovci su sve bliže. Na ulazu u Vinkovce policajac nam ne da da uđemo u grad, jer taman dolaze boysi pod policijskom pratnjom u konvoju i spajaju nas sa njima, ipak zavrsavamo na parkingu i moramo busom...

0. POLUVRIJEME

Na parkingu nas policija tjera u buseve, htjeli bi do centra, ali nas ne puštaju, kažu da nas čeka fantastična fan zona (LOL). Nas stotinjak, ima mnogo poznanika, se tiska u busu od 50 mjesta, koji datira još iz one države, znoj se cijedi sa nas. Kaže prijatelj "sad sam se sjetio zašto više ne idem na navijačku tribinu" . Već nakon par metara vožnje, na prvom rotoru, je kafić okupiran Torcidom, cijeli bus luduje, ori se "grobari, grobari". Glavni policajac u busu mrzovoljno komentira "jebem ti državu i osiguranje kad je već na prvom rotoru sranje". Dolazimo na stadion, ali nas ne puštaju van iz busa, nitko ne zna šta se događa, nervoza je na vrhuncu. Policajac izlazi iz busa da izvidi situaciju i odmah kreće naguravanje prema van popraćeno povicima "guraj van, guraj van". Onaj policajac otprije par redaka, jedini razuman, naređuje da nas se pusti van da ne bi bilo sranja. Dolazimo pred takozvanu fan zonu koja je navodno fanatstična. Fan zona se sastoji od ograđene livade bez trunke hlada i s jednim šankom sa bezalkoholnom pivom. To zaobilazimo širokim lukom i ulazimo na stadion podno tribine zapad. Atmosfera je dobra, kafić je pun, idemo po pivu na omanji štand na kojem nema gužve. Par minuta kasnije skoro su izbili neredi jer nam je čovjek htio uvaliti bezalkoholnu pivu pod pravu. Vraćamo se u kafić i pijuckamo okruženi raznim poznatim facama. Tu su Agić (uvijek ga je "lijepo" vidjet), Peternac, Neretljak, Bilić (Mate, ne Slaven), Tomas (njemu još nisam oprostio rukomet protiv Australije 2006.), Igor Cvitanović i mnogi drugi... Dolazi Mario Pašlić sa društvom i ispraćen je salvom uvreda i zvižduka, Dinamovi navijači su tu ipak bili brojniji. Kasnije je prolazio i bivši hajdukov predsjednik Brbić koji je ispraćen povicima "Tito, partija, hajdukova armija". Prodefilirali su i mnogi drugi poznati i nogometni dužnosnici. Izdvojio bih našu NBA zvijezdu Bojana Bogdanovića, pala je i slika, iako me njegovo društvo upozoravalo da je on hajdukovac, odgovorio sam da znam jer sam vidio video, a Bojan se samo nasmijao. Poslije slikanja sam ga jednostavno morao pitati kako je to čuvati Lebrona, odgovorio je : "A to ti je ko da igraš sam sa sobom..." Sve je jasno.

UTAKMICA

Nakon dobrog zagrijavanja odlazimo na tribinu. Stadion popunjen, pjeva se Moja domovina, a nekoliko trenutaka kasnije svira himna, sve je spremno za početak. Prvo poluvrijeme obilježile su 3 odlične stipicine obrane, sudački previdi (o tome ću malo kasnije) i prečka Hajduka. U početku Dinamo bolji, ali kasnije Hajduk preuzeo inicijativu. Poluvrijeme. U tih 15 minuta pauze pozdravljaju se poznanici i komentira tekma, brzo je proletilo vrijeme. Kasnim nekoliko sekundi na početak drugog poluvremena, ali primjećujem da nisam jedini, pola našeg društva fali. Pijani duo išao je na dio zapadne tribine gdje su hajdukovi navijači, da se slika s Mirtom Šurjak. Minutu poslije prijatelj šalje sliku s Mirtom Šurjak uz komentar "bolje da ju nisam nikad vidio uživo". Televizia ipak uljepša. Ni minutu poslije na južnoj tribini gdje su navijači torcide počinju letjeti stolice na atletsku stazu i naguravanje na ogradu, a nikome od nas nije jasno što se događa. Nekoliko minuta poslije dolazi jedan od dvojca Butch Cassidy i Sundance Kid i prenosi nam vijest da su drugoga priveli jer je uletio na teren. Čovjek je nakon slikanja s Mirtom Šurjak preskočio ogradu zapadne tribine, otrčao do juga, opalio selfie ispred transparenta Torcida Zagreb i pokušao ukrasti tu krpu, no čim se približio krenulo je gađanje stolcima i naguravanje, a njega je odvela interventna. To što je gotovo uspio u svom naumu dovoljno govori o osiguranju na utakmici. Nedugo nakon toga Savvas griješi, a Gavranović ne prašta i Dinamo vodi 1:0. Ostatak utakmice prošao je bez nekih velikih uzbuđenja, osim hajdukovog pritiska u posljednjim minutama. Zanimljivije je bilo pratiti vijesti iz marice i policijske postaje. Negdje oko 20:50 Mario Zebec označava kraj. Dinamo osvaja duplu krunu, igrači Dinama su ispraćeni uz stihove evergreena Novih fosila - za dobra stara vremena, osim od boysa na sjeveru koji su ih ispratili povicima hoćemo izbore, a navijači hajduka sa zapadne tribine su ispraćeni sa jedna će torcida...

Nakon utakmice ponovno nas prevoze busevi do parkinga, samo je sada malo manje vruće. S parkinga naravno puštaju na kapaljku što smo i očekivali i htjeli izbjeći. Tu srećemo i našeg palog brata kojeg je policija pustila uz kaznu od 5000 kuna. Dok čekamo da nas puste s parkinga vrijeme kratimo prepričavanjem događaja iz zanimljivog dana, a naš prijatelj ponosno pokazuje selfie ispred juga. Oko 23:00 konačno uspijevamo otići s parkinga i uz dosadno rominjanje kiše stižemo u Zagreb oko 2 ujutro, živi i zdravi.

SUĐENJE

Sve bi to bilo lijepo i krasno da se poslije utakmice opet ne priča o suđenju. Ja sam kod obje situacije bio potpuno dijagonalno od mjesta događanja i nisam mogao dobro vidjeti šta je bilo. Odmah nakon situacije s penalom dolazile su mi poruke da penal nije bio, a na indexu koji je pisao live komentar na utakmicu je pisalo da je Zebec ispravno odlučio. Na poluvremenu dolaze vijesti da je režiser našao kut gdje se kontakt vidi i da je penal. Jebiga, očito je i sucu to bilo teško isprve vidjeti, a ni Mađar nije pomogao svojim teatralnim padom. Kod zaleđa je sve jasno, a to je da zaleđa nije bilo. Šteta šta se ovakav praznik nogometa pokvario zbog loših sudačkih odluka. 

Tekst bih zaključio jednom misli koja mi je danas prošla kroz glavu tijekom dana. Da se barem finale kupa igra svaki dan.

Finale kupa iz jednog drugačijeg kuta..
Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala se taktika, komentirale su sudačke odluke, no evo jednog teksta (putopisa) iz navijačke perspektive... PUT PUTUJEM Srijeda je, konačno je došao dan finala kupa, sat pokazuje 13:00... Vrijeme je za polazak... U Zagrebu vlada nesnosna sparina. Krećemo malo kasnije od planiranog jer stajemo u dućanu, ipak se treba opskrbiti za put, tko zna hoćemo li moći stati na nekom odmaralištu. U autu se prepričavaju dogodovštine sa prošlih gostovanja i vlada dobra atmosfera. Negdje na pola puta smo malo ožednili i primjećujemo da su na odmaralištu busevi i hrpa ljudi u ...
Finale kupa iz jednog drugačijeg kuta..
Dosta se pričalo danas o derbiju u finalu kupa, komentirala ...

Respekt: ktm686, draxy, Losovius, tomy97, BruceWayne, tshabalala,

Ne slažem se: AlanGamola,

NAjbolje iskustvo ovaj s Mirtom i Maricom... - Losovius, 24.5.18. 22:18, 0 1 0
danijel_os | prije 21 sat
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Prednost domaćeg terena vidljiva je u gotovo svim sportovima. NBA nije iznimka i vrlo je jednostavno to pokazati.

Cilj ove analize je testirati hipotezu kako je utjecaj domaćeg terena još veći u NBA doigravanju u odnosu na regularni dio sezone.

Ovu usporedbu nije jednostavno napraviti jer regularni dio igraju sve ekipe, a playoff samo 16 najboljih.

Često se ta činjenica u potpunosti ignorira, pa tako i u nedavno objavljenom članku na respektabilnom portalu Fivethirtyeight.

https://fivethirtyeight.com/features/a-home-playoff-game-is-a-big-advantage-unless-you-play-hockey/

u kojem je hipoteza potvrđena:

Kako bi usporedba bila vjerodostojna sve varijable trebaju biti iste, jedina razlika treba biti testirana varijabla 'tip utakmice' (regular season / playoff).

Analizirano je 15 uzastopnih sezona (od 2002/03 do 2016/17).

Kako u doigravanju igraju 1. protiv 8. plasiranog, 2. protiv 7. itd. iste matchup-ove treba gledati i u regularnom dijelu sezone.

Tim uvijetima odgovara ukupno 1335 utakmica (681 u regularnom dijelu i 654 u doigravanju)

Ili prosječno 11.13 utakmica po matchup-u po sezoni (5.68 u regularnom dijelu i 5.45 u doigravanju - 2.7 po konferenciji)

Dobiveni su sljedeći ukupni rezultati:

Ukoliko je prednost domaćeg terena još veća u doigravanju, svaki matchup bi to trebao pokazivati, međutim, pola ih prednost daje regularnom dijelu:

  • 3 vs 6
  • 4 vs 5
  • 6 vs 3
  • 7 vs 2

 a pola doigravanju:

  • 1 vs 8
  • 2 vs 7
  • 5 vs 4
  • 8 vs 1

što je jasan znak kako ne možemo prihvatiti hipotezu.

Nadalje, još bolji pokazatelj je grupni učinak uspješnosti promatranih ekipa koji je 64.02% u regularnom dijelu, a 64.83% u doigravanju gdje je minimalna razlika jasno – statistička greška.

Prednost domaćeg terena u NBA-u u doigravanju
Prednost domaćeg terena vidljiva je u gotovo svim sportovima. NBA nije iznimka i vrlo je jednostavno to pokazati. Cilj ove analize je testirati hipotezu kako je utjecaj domaćeg terena još veći u NBA doigravanju u odnosu na regularni dio sezone. Ovu usporedbu nije jednostavno napraviti jer regularni dio igraju sve ekipe, a playoff samo 16 najboljih. Često se ta činjenica u potpunosti ignorira, pa tako i u nedavno objavljenom članku na respektabilnom portalu Fivethirtyeight. https://fivethirtyeight.com/features/a-home-playoff-game-is-a-big-advantage-unless-you-play-hockey/ u kojem je hipoteza potvrđena: Kako bi usporedba bila vjerodostojna sve varijable trebaju biti iste, jedina razlika treba biti testirana varijabla 'tip utakmice' (regular season ...
Prednost domaćeg terena u NBA-u u doigravanju
Prednost domaćeg terena vidljiva je u gotovo svim sportovima. NBA ...

Respekt: Peslolus, Sherpa, Losovius, Puvlin,

Slažem se: Peslolus, Sherpa,

Ne slažem se: Losovius,

https://brilliant.org/wiki/simpsons-paradox/ Ovdje ima zanimljivih primjera i jos boljih objasnjenja... Ajd bas cu im poslat poruku... - danijel_os, 24.5.18. 21:50, 0 1 0
@danijel_os imaš li statistiku za iduće faze natjecanja te odnose doma i u gostima ovisne o pozicijama. Više da vidim dolazi li u nekom trenutku do toga da teren uopće ne igra ulogu, što bi nekako moglo biti kada su ekipe gotovo identične. - Sherpa, 25.5.18. 1:29, 0 0 0
Imam sve sada. mogu lagano izvuci, problem je sto je uzorak u drugom krugu playoffa već duplo manju. Npr. 1. seed u drugom krugu u ~50% slucajeva igra sa 4. seedom a ~50% slucajeva sa 5. seedom. Zato je prvi krug idealan za usporedbu... - danijel_os, 25.5.18. 2:49, 0 0 0
1vs4 reg = 74%. 1vs4 Playoff = 80%. 1vs5 reg = 78%. 1vs5 Playoff = 77%. Npr. 3vs4 odigrali su samo 6 utakmica u 15 godina. - danijel_os, 25.5.18. 2:56, 0 0 0
1vs2 su odigrali pristojan broj puta i nikako ne ide u korist hipotezi. 1vs2 regularni dio 61:20 (75%). 1vs2 playoff 38:24 (61%). 2vs1 reg. 50:33 (60%) 2vs1 playoff 37:20 (65%) - danijel_os, 25.5.18. 3:12, 1 0 0
tshabalala | prije 23 sata
Tribina hipoteza

U sjeni finalne utakmice nogometne Lige prvaka, ovoga vikenda održava se i rukometni Final4. Lanxess Arena u Kolnu ugostiti će ekipe Vardara, Nantesa, PSG-a i Montpelliera.
Iako je rukomet sport kojeg Hrvati većinom prate samo kroz prvi mjesec nove godine kada su na rasporedu europska i svjetska prvenstva, i naravno kada se održavaju OI svako četiri godine, siguran sam da će i ovoga vikenda biti rukometnih fanova koji će svoje subotnje popodne posvetiti polufinalni utakmicama Lige prvaka. 
Jedini hrvatski predstavnik ove godine nas je napustio u ranoj fazi natjecanja, PPD Zagreb završio je posljednji u grupi u kojoj su igrali i 2 ovogodisnja polufinalista Vardar i Nantes. Plinari su imali priliku proći u drugi krug natjecanja no u zadnjem kolu su izgubili protiv švedskog Kristianstada kojeg je do pobjede vodio sjajni Tim Sorensen s 9 pogodaka koji je tako izbacio Zagreb iz grupnog djela natjecanja nakon što su 4 godine zaredom igrali osminu finala Lige prvaka. Malo osmijeha na lice za hrvatske ljubitelje rukometa omogucio je Nexe koji je na ovogodisnjem EHF Kupu ispao u četvrtini finala od kasnijeg prvaka Fuchse Berlina iako je prvu utakmicu u Našicama pobjedio 28:20.




Kao i svake godine bit će Hrvata na Final4, ove godine nastupaju Cindrić, Karačić, Čupić (Vardar), Stepančić(PSG) i Jerko Matulić (Nantes).

Prvi polufinalni susret nam donosi dvoboj između Vardara i Montpelliera. Makendonci kao branitelji naslova  i osvajači SEHA lige ulaze u ovaj dvoboj kao veliki favorit. Ove godine imaju svega 3 poraza i to minimalna protiv Nantesa u grupi 27:26, Barcelone također u grupi 29:28 i protiv Kiela u četvrtini finala također 29:28. Ekipa Raula Gonzaleza možda nema velika imena u ekipi kao što imaju Barcelona, PSG ili Kiel, njih krasni momčadski duh i sjajna potpora s tribina fanatičnih Makedonaca kojima je rukomet sport broj 1. Vardaru je ovo sjajna prilika da nakon 2009. i Ciudad Reala postane prva momčad koja će obraniti naslov, sigurno motivacije kod igrača neće falit jer je ovo većini zadnji rukometni vikend koji će odigrati u dresu makedonskog kluba, kao i treneru Gonzalezu koji će preuzeti PSG. Na kraju sezone Cindrić ide u Kielce, španjolska kolonija u Mađarsku Šterbik u Vezsprem, Canellas i Maqueda u Pick Szeged, a srpski dvojac Abutović i Marsenić za ''hleb'' će zarađivati u Bundesligi. Abutović u vjerojatnom prvaku Lowenu a Marsenić u ovogodisnjeg prvaka EHF Cupa Fucshe Berlina. Makedonska momcad igra 5-1 obranu s isturenim Canellasom koji se mijenja s  nasim Cindricem obrana napad, ukoliko se ne uspiju izmjeniti, Dibirov preuzima mjesto na prednjem. Kada je takva situacija ta obrana izgleda veoma agresivno i podosta je pokretljiva na trenutke i divlja kao npr reprezentacije Brazila. Napadački arsenal Vardara zaista je zanimljiv, mađioničar Cindrić koji svojim niskim težištem može proći bilo kojeg igrača 1 na 1, a ujedno može ulaskom u sredinu otvoriti mjesto za vanjske pucače Vuku Borozana ili Krištopansa/Maquedu. U trenutcima kada na terenu nema Borozana ekipa Vardara igra sa Karačićem na lijevom vanjskom. Tada se obrana protivnika više posveti desnom vanjskom ali ostavlja više prostora na crti pivotu. Većina takvih akcija završava individualnim rješenjima hrvatskog dvojca, golom pivota ili sedmercem. Ako znamo da je na golu Šterbik a na krilima Čupić i Dibirov odmah nam je jasno da imaju i ubojitu kontru. Ali sigurno igrač za pohvalit je kapetan '''debeli'' Stoilov za kojeg isto može vrijediti ona rečenica koju je Buffon posvetio Mandžukiću. ''Prvi u napadu, prvi u obrani''.

Igraju protiv Montpelliera koji je prije 2 dana vrlo vjerojatno porazom protiv Saint Raphaela poklonio naslov prvaka Parisu. Iako je to ekipa sa iskusnim igračima poput Gerarda, Portea, Kavtičnika i Guigoa sigurno će utjecati na njihovu psihološku pripremu za utakmicu protiv Vardara. A ni povijest nije na njihovoj strani u 4 međusobne utakmice s makedoncima imaju 3 poraza i remi.
Veoma zanimljiva stvar je da je zapravo Montpellier zadnja francuska momčad koja je osvojila Ligu prvaka i to sada davne 2003. dok reprezentacija Francuske žari i pali rukometnim arenama diljem Europe i svijeta.
Nadam se prolasku makedonske momčadi u finale u kojem je vrlo vjerojatno čeka kao i prošle godine PSG. Ekipa koja ima najboljeg mladog igrača svijeta Sagosena, zvijezde ovog sporta Hansena i Nikolu Karabatića, uvijek razbranjenog Omeyera, čovjeka gumu Abaloa, kiruriški preciznog Gensheimera i mnoge druge nebi trebali imati problema s ekipom Nantesa koja ih jest ove godine u par navrata namučila ali nemaju iskustva ovakvog natjecanja unatoč činjenici da za njih igra najbolji strijelac Lige prvaka Kiro Lazarov s 1176 pogodaka. Uz neiskustvo hendikep će im biti vrlo vjerojatni izostanak Guy Olivera Nyokasa.





Zadnja 2 finala su nam donila nevjerojatan preokret Kielce protiv Vezprema prije 2 godine, a prošlu godinu pamtimo po Čupićevom golu u zadnjoj sekundi utakmice s PSG-om. Kakvo god finale ove godine završilo sigurno će se ova rukometna sezona pamtiti po skandalu kada je ekipa Lowena u Poljsku na dvoboj s Kielceom poslala svoju drugu ekipu dok je njegova prva momčad igrala bundesligašku utakmicu s Kielom. Skandal kakav EHF-u i općenito cijelom rukometu nije bio potreban!!!




Dok Vardar grli polja zrelog žita
Ponosna i gorda kao gorska ptica
Pjesmom je svojom zemlja ta
Očarala srca sva
I vino sa izvora njenih sad pijem ja


Vardar protiv Francuza
U sjeni finalne utakmice nogometne Lige prvaka, ovoga vikenda održava se i rukometni Final4. Lanxess Arena u Kolnu ugostiti će ekipe Vardara, Nantesa, PSG-a i Montpelliera.Iako je rukomet sport kojeg Hrvati većinom prate samo kroz prvi mjesec nove godine kada su na rasporedu europska i svjetska prvenstva, i naravno kada se održavaju OI svako četiri godine, siguran sam da će i ovoga vikenda biti rukometnih fanova koji će svoje subotnje popodne posvetiti polufinalni utakmicama Lige prvaka. Jedini hrvatski predstavnik ove godine nas je napustio u ranoj fazi natjecanja, PPD Zagreb završio je posljednji u grupi u kojoj su igrali i ...
Vardar protiv Francuza
U sjeni finalne utakmice nogometne Lige prvaka, ovoga vikenda održava ...

Respekt: BruceWayne, Alumnus,

BruceWayne | 23.05.
Dinamo - Hajduk 1:0

Hrvatski nogomet ponovno je doživio neuspjeh, odnosno današnje finale kupa najbolji je odgovor gdje su hrvatski suci i zašto ih nema na predstojećem događaju u Rusiji. Dok lokomotiva i njen strojovođa biraju putnike za put na prvenstveno, u domovini savez je još imao jedan zadatak, odraditi finale Kupa. I treba priznati da su se potrudili u suradnji sa javnim tijelima grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije urediti dotrajali gradski stadion u Vinkovcima. No, sav taj trud ostati će u sjeni dana utakmice koji je ponovno pošao po zlu. Novo-uređeni travnjak bio je sporedno mjesto današnjeg događaja, gdje su Hajdukovi navijači reagirali kidanjem stolica i ostalog inventara na suđenje suca Zebeca i (pre)veliku kontrolu policijskih snaga prije same utakmice. Nažalost pokazati će se da su igrači obje ekipe odigrali sasvim korektnu utakmicu u crnoj sjeni ogranizacije koje više  ne može skrivati probleme ispod tepiha u Hilton Hotelu.

U finalni dvoboj hrvatskog Kupa obje ekipe su izašle u oslabljenim sastavima. Hajduku su prije nedostajali obrambeni duo Lopez-Juranović a Kopić je odlučio na klupi ostaviti Futasza i Bašića. Bjelica s druge strane također je imao problema sa sastavljanjem obrane: primarni stoperski par Benković-Lešković u ovoj prigodi mijenjali su Rrahmani i Perić. Ključan pozicijski dvoboj na terenu događao se na lijevom boku Hajduka odnosno desnom krilu Dinama. Kopić se barem u prvom dijelu nije ohrabrio često slati Fomitshowa naprijed dok Soudani je u takvim situacijama ostao pri centru zbog moguće kontre. U prvoj polovici prvog poluvremena Dinamo je preuzeo kontrolu igre i stvorio bolje prilike većinom iz prekida. Hajduk nije uspijevao preko pozicijske igre doći do zadnje trećine te ih je Dinamo ograničio na ono što Said uspije zadržati i tako pokrene napad.
Sredinom prvog poluvremena Hajduk preuzima inicijativu i stvara nekoliko poluprilika ali nema dovoljno igrača u završnici ili zbog prespore tranzicije igrači Dinama ih uspijevaju zaustaviti. Najvažniji događaj utakmice dogodio se u 29. kada sudac dvojbenu situaciju u kaz.prostoru Dinama okarakterizira kao simuliranje Gjurczca. Do kraja poluvremena Hajduk još pogađa gredu iz kornera a u slijedećoj akciji Dinamo kroz protunapad dolazi do najbolje pozicijke prilike, ali Stipica brani pokušaj Hajrovića.

Drugi dio počinje reakcijom Torcide i hajdučkih prijatelja na ispodprosječno suđenje na štetu njihovog kluba i policijsko treniranje strogoće što je utjecalo na njihov kasan ulazak na teren. U tim trenutcima puno zanimljivije je opisivati događaje van travanjaka nego na samom terenu gdje se ne događa ništa posebno do pobjedničkog gola Dinama. Jedna lopta u zadnju liniju pokazala se kobnom jer Gavranović koristi dekoncentraciju Savvasa i dovodi svoju ekipu u vodstvo. Tribine eruptiraju nezadovoljstvom iskazanim zbog svega što se dogodilo u proteklom dijelu utakmice. Kopić odmah pri rezultatskom gubitku reigra i uvodi Šegu, puno dinamičnijeg i kompletnijeg igrača na krilu a Tudora prebacuje na poziciju beka. Dinamo se polako povlači, Hajduk preuzima inicijativu ali Kopić tek oko 70. Minute ubacuje Futasza umjesto ponovnog preslabog Saida u odnosu na kompletnost uloge napadača u Kopićevom sustavu. Kao zadnju kartu baca Almeidu, dodatno riješenje u napadu i do kraja utakmice igra praktički sa dva centalna napadača čija je najbolja vrlina skok. Njihov ulazak otvorio je prostor po krilima gdje je Gyurcso puno lakše stvarao višak zbog prostora koji su mu otvarali centralni napadači. Hajduk do kraja utakmice stvara nekoliko prilika, ali Dinamo se uspijeva obraniti i uzeti Kup.

Nažalost, finale Kupa je pokazalo kako je prethodni dvoboj istih suparnika na Poljudu bio samo sudačka iznimka i ponovno centar je koncentiran oko glavnog čovjeka u crnom. Takav rasplet zasjeniti će odličan ugođaj na stadionu i u samom gradu prije utakmice te ponovno uzeti posljedicu kao hightlight dana. Priču je li Kopić mogao ići riskantnije u utakmicu ili je li mogao dati priliku mladom Šegi od prve minute, kontrargumentom o suđenju će pobjediti svaki gledatelj utakmice i savezu neće ostati ništa drugo nego u skorije vrijeme se pozabaviti ovim pitanje. Jer, čemu onda ulaganje u intrastrukturu, mlade igrače, reprezentacije i klubove ukoliko hrvatski nogomet ne može imati jedan važan derbi vrijedan nogometa u prvom planu..

Što će nam sve, ako nemamo ništa..
Hrvatski nogomet ponovno je doživio neuspjeh, odnosno današnje finale kupa najbolji je odgovor gdje su hrvatski suci i zašto ih nema na predstojećem događaju u Rusiji. Dok lokomotiva i njen strojovođa biraju putnike za put na prvenstveno, u domovini savez je još imao jedan zadatak, odraditi finale Kupa. I treba priznati da su se potrudili u suradnji sa javnim tijelima grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije urediti dotrajali gradski stadion u Vinkovcima. No, sav taj trud ostati će u sjeni dana utakmice koji je ponovno pošao po zlu. Novo-uređeni travnjak bio je sporedno mjesto današnjeg događaja, gdje su Hajdukovi navijači reagirali ...
Što će nam sve, ako nemamo ništa..
Hrvatski nogomet ponovno je doživio neuspjeh, odnosno današnje finale kupa ...
Nisu oni reagirali na suđenje, nego na provokaciju navijača koji je došao podno južne tribine i pokušao skinuti transparent torcida zagreb, napisat ću nešto o tome kasnije... - GNKDZCFC, 24.5.18. 11:16, 0 0 0
Ma ne vjerujem da jedan transparent može ih toliko razbjestiti.. - BruceWayne, 24.5.18. 17:27, 0 0 0
Da su u engleskoj to bi im bila vjerovatno zadnja utakmica u životu koju su gledali uživo na stadionu,a ovako kriv je ovaj, kriv je onaj, a tribina stadiona devastirana. Koma od navijačke kulture. - ktm686, 25.5.18. 11:04, 0 0 0
To je istina, nitko im ne čestita što su uradili sa stadionom, ali opet treba davati jednako povodu i posljednici a ne samo posljedicama. - BruceWayne, 25.5.18. 13:58, 0 0 0
Puvlin | 23.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Dugo nisam pisao tekst o NBA-u koji iskreno volim pratiti, pogotovo sada kada su ispale dvije meni najdraže momčadi Pelicansi i Pacersi. Uz sve to svaki tjedan se nađe barem jedan kolokvij koji je potrebno riješiti, a meni ego ne dopušta izaći nespreman na neki od njih. Zbog svega toga, patila je želja za gledanjem utakmica pa sam utjehu tražio u poigravanju s rosterima pojedinih momčadi te ću neke svoje ideje i opažanja vama dati na sud putem ovog teksta, a nadam se i drugih koji bi trebali uslijediti.

Za prvi tekst sam odabrao New Orleans Pelicanse te bi se ovaj tekst komotno mogao zvati "Biti Dell Demps". Pelicansi nisu slučajno odabrana momčad. Dapače, ciljano sam se poigavao s njihovim rosterom jer upravo njih vidim kao sljedeću momčad u usponu. Okosnica ekipe je tu i krajnje je vrijeme da uprava oko Davisa posloži takmaca za naslov, ekipu koja bi Warriorse trebala odvesti u sedmu utakmicu i pomrsiti dodatno tu zapadnu konferenciju. 

Ovako trenutno izgleda roster Pelicansa za sljedeću sezonu i taj roster bi trebali platiti nešto više od 96 milijuna $. Glavne zvijezde ove momčadi Anthony Davis i Jrue Holiday na fantastičnim su ugovorima i neupitno najbolji igrači ove momčadi. Iako su mnogi (pa i ja) blatili ugovor dan Holidayu, ovu je sezonu Jure počeo opravdavati novce koje će mu uprava dati, a ako će tijekom sljedećih sezona igrati kao što je igrao ovaj playoff, ugovor je i više nego dobar. Nadalje, tu su na dobrim ugovorima Nikola Mirotić, Darius MIller, Diallo i Moore. Sve su to solidni rotacijski igrači koji su svoj ugovor ove sezone opravdali i zaslužili. Isto se ne bi moglo reći i za Solomona Hilla koji definitivno ne zaslužuje veći ugovor od Mirotića, a dobio ga je zbog manjka kvalitetnih 3&D igrača na tržištu, te za Alexisa Ajincu. Što taj još radi u NBA-u ni njemu samom nije jasno vjerojatno. 

Što se postojećih ugovora tiče, definitvno bih se probao riješiti Solomona Hilla, uvaliti ga nekoj ekipi poput Dallasa za pick druge runde ili tome slično, dok bi Ajincu otpisao. Jednostavno nema smisla držati tog čovjeka na klupi ili tribini. 

Tržnica

Prvi je potez na ovogodišnjoj tržnici za Pelicanse očigledan. Rajon Rondo konačno je našao sredinu kojoj paše, sa igračima koji razumiju njegov stil igre i kojima je potrebna njegova prgavost. Fantastične brojke ove godine za njega, odlična igra i mnoštvo highlightova u njegovoj kreaciji. Za čovjeka s 32. na leđima i mnoštvo iskustva trebalo bi potegnuti u džep: 7-10 milijuna godišnje na dvije godine bi trebalo biti dovoljno za zadržati ovog gospodina u igri. Ukoliko će Rondo tražiti više, to bi značilo da je odustao od novog naslova, a ugovor mu sigurno ne će ponuditi jedan od contendera. Zato Rajone uzmi ponuđeno i ne kenjaj previše. Druga odluka je isto očekivana - pustiti Cousinsa da ode. Ne znam koliko ste utakmica Pelsa odgledali tijekom sezone. Dojam koji sam ja stekao gledajući ih je da ta ekipa nije izgledala preuvjerljivo kada su ova dvojica bila na terenu zajedno. Iskreno, da se Cousins nije ozljedio ne bi oni vidjeli playoff jer 42, 43 pobjede, koliko bi nakupili s njim, bile bi dovoljne tek za 9. mjesto ove sezone. Osim što ni igra nije funkcionirala u dovoljnoj mjeri, iskeširati novi maksimalni ugovor za Cousinsa koji se trenutno oporavlja od najgore moguće ozljede za jednog centra, zaista bi bila kolosalna glupost kojom bi si opteretili cap na predugo. Potpisati Cousinsa, značilo bi ući u limbo u kojem je boravila Atlanta dugi niz godina, a dopnedavno i Clippersi; playoff i ništa više. 

Dvije najlakše odluke su donesene. Kako dalje? Davis je mnogo puta izjavio kako je njemu draže igrati četvorku jer se ne mora toliko zamarati obrambenim i skakačkim obavezama. Upravo iz tog razloga pridružio bih mu jednog centra. Još kad bi samo postojao netko mlad, veoma talentiran koji bi prihvatio mali ugovor. Joj da, Nerlens Noel u opticaju, ajmo mu ponudit minimalac na jednu godinu + team opciju pa vidjet što se u njemu krije. Nerlens Noel je krakato čudo od igrača koji nikada nije dobio pravu priliku zarazvoj, što zbog ozljeda, što zbog vlastite glave. Potencijal za biti dobar obrambeni igrač i skakač definitivno ima te može bez problema pospremiti pokoje zakucavanje i polaganje. Dovoljno dobar igrač za odteretiti Davisa u obrani, a ne opteretiti cap što je i primarni cilj potpisivanja istog. Ovogodišnja tržnica krije još puno dobrih igrača koji bi odlično sjeli Pelsima. Za poboljšati igru s klupe odlično bi im došli još igrači poput Ersana Ilyasove ili Marija Hezonje. Pelsima je očajno falio učinak klupe tokom sezone, a s igračem poput Ilyasove točno znaš što dobiješ. Može dobro raširiti reket i obraniti skok, a valja spomenuti da je i najbolji iznuđivač probijanja u cijeloj ligi. Izuzetno kvalitetan igrač za kojeg bi 5 milijuna moglo biti dosta, osim ako mu 76ersi ne ponude više. Hezonja je dobar zato što je divlji, a divljina paše Pelicansima. Dobro krade lopte, ima dobru tehniku šuta i dosta talenta za razvit. Jedino nedostaje samopuzdanja koje bi potaknulo taj razvoj te se nadam da će ove godine dobro birati i izabrati novu sredinu u kojoj bi mu dali pravu priliku. 5 milijuna $ na dvije godine nije nerealna cijena za bivšeg 5. picka, tužno, ali realno.

Najbitnije tek slijedi. Ako želi uspjeh, vlasnica Pelicansa Gayle Benson, morat će potegnuti duboko u džep. Najbolja opcija na poziciji trojke koja se ovo ljeto nudi vrlo vjerojatno će odbiti player opciju na svojem ugovoru. Paul George još je ranije izjavio kako želi igrati u Lakersima, no Lakersi su trenutno daleko od naslova i bit će još barem 2, 3 godine, a Pelicansima ne fali puno. Bi li Pavao Jurjević mogao odoljeti pozivu uprave New Orleans Pelicansa ukoliko bi mu oni ponudili približno 25-30 milijuna $ i obećati borbu za naslov. Ova ekipa Pelicansa s Paulom Georgem definitvno bi bila spremna za otići do kraja. George nije nikada bio clutch igrač, što je samo dokazao ove godine u OKC-u gdje se pored opićenog Brodiea očekivao doprinos Georgea u ključnim trenucima koji je izostao. U Pelicansima to ne mora biti jer su nebrojeno puta ove sezone i Holiday i Davis pokazali da mogu preuzeti utakmicu i dovršiti je. George bi bio fantastična druga ili treća opcija u napadu te bi uz Holidaya činio najbolji obrambeni dvojac na perimetru u ligi. Zamislite samo postavu Rondo-Holiday-George-Mirotić-Davis u ovogdošnjoj seriji protiv GSW-a. Ne zvuči loše, zar ne? Opcije su zaista mnogobrojne s ovakvim rosterom. Obrambeno bogatstvo impresivno, napad ubojit iz raznih oružja, bilo kroz pick and roll, pick and pop, tricu ili post igru. Spektakularno. No to sve samo ako Paul george dođe...

A ako ne dođe, zaista nije toliko zanimljivo. Uvijek se mogu  potpisati igrači ala Avery Bradley ili Aaron Gordon, ali to NIJE dovoljno protiv GSW-a. Bradley nije trojka i ne može čuvati niti smetati Durantu jer je nizak, a Gordon je mačak u vreći. Uvijek postoji opcija da će procvjetati jednom kada ode iz Orlanda, no koliko se isplati kockati s njim. Možda čak i da, no pitanje je koliko bi to usrećilo franšiznog igrača jer potpisivanje Gordona bi se lako moglo shvatiti kao lutanje s kadrom. A Davis je gladan naslova i sumnjam da će još dugo čekati. Trava je uvijek "zelenija" s druge strane, a negdje je posebno "zelena" i Davis će kad tad početi razmišljati o tom zelenilu. Na upravi je da to odgodi i pokaže Davisu da misli ozbiljno. Sad ili nikad gospodo, sad ili nikad!!!

NBA 2K19 - slaganje rostera za sljedeću sezonu - epizoda I: Pelicansi
Dugo nisam pisao tekst o NBA-u koji iskreno volim pratiti, pogotovo sada kada su ispale dvije meni najdraže momčadi Pelicansi i Pacersi. Uz sve to svaki tjedan se nađe barem jedan kolokvij koji je potrebno riješiti, a meni ego ne dopušta izaći nespreman na neki od njih. Zbog svega toga, patila je želja za gledanjem utakmica pa sam utjehu tražio u poigravanju s rosterima pojedinih momčadi te ću neke svoje ideje i opažanja vama dati na sud putem ovog teksta, a nadam se i drugih koji bi trebali uslijediti. Za prvi tekst sam odabrao New Orleans Pelicanse te bi se ...
NBA 2K19 - slaganje rostera za sljedeću sezonu - epizoda I: Pelicansi
Dugo nisam pisao tekst o NBA-u koji iskreno volim pratiti, ...

Respekt: Mini_Dozer,

tomy97 | 23.05.
SP: Tko će iznenaditi, tko razočarati?

Žuto-plavi ili na domaćem jeziku ''Blågult'' dolaze u Rusiju nakon što su izbacili Nizozemsku u grupi te Italiju u baražu kvalifikacija.  2015. godine u ždrijebu kvalifikacija za SP su završili u grupi sa Francuskom, Nizozemskom, Bjelorusijom, Bugarskom te Luksemburgom. Na kraju kvalifikacijskog perioda imali su 6 pobjeda, 1 remi te 3 poraza te su imali isto bodova kao Oranje, ali imali su bolju gol razliku što im je omogućilo dodatne kvalifikacije. U dodatnim kvalifikacijama ih je dočekala Italija kao veliki favorit nakon što nije uspjela proći grupu sa liderom Španjolskom. Šveđani su u Solni pobijedili sa 1-0, pogotkom Jakoba Johanssona te u gostima na San Siru odigrali bez golova i time prošli u grupnu fazu Svjetskog Prvenstva.  Nakon ždrijeba u palači Kremlja su zaršili u grupi sa braniteljom naslova Njemačkom te Meksikom i Južnom Korejom.


Nakon Eura u Francuskoj, najbolji igrač ove reprezentacije u povijesti Zlatan Ibrahimović je objavio kako se oprašta od reprezentativnog dresa. Bio je to težak udarac za Švede, ali koga nema bez njega se može i mora! To je značilo da se trebaju napraviti neke promjene u igri pa je doveden novi izbornik Jane Andersson na mjesto Erika Hamrena, koji je na klupio proveo 3 kvalifikacijska ciklusa odnosno 7 godina. Andersson je proveo trenersku karijeru u Švedskoj, a zadnji tim prije reprezentacije mu je bio IFK Norrköping kojeg je odveo do naslova 2015. godine.

Najbolji i najpoznatiji švedski igrač trenutno je Leipzigov, Emil Forsberg o kojem ne treba puno trošiti riječi.

Švedska igra 4-4-2 sustav gdje obranu igraju u dva bloka i to rade vrlo dobro, jer su u kvalifikacijama primili samo 9 golova što nije uopće puno za reprezentaciju takvog kalibra. Bekovi slabije idu naprijed te su više fokusirani na obrambeni blok što omogućuje više prostore za bočne igrače u vidu Forsberga te Claesona koji su prvi izbori na stranama.

Prvi golman po svemu sudeći trebao bi biti Robin Olsen, iako nije odigrao nijednu ligašku utakmicu od ozljede u veljači. Njegove zamjene bi trebali biti Karl-Johann Johnsson iz Guingampa te Kristoffer Nordfeldt iz Swansea

Lijevi bek je Ludwig Augustinsson, igrač Werdera kojem izbornik više vjeruje u zadnje vrijeme te se pretpostavlja da bi mogao biti startni bek.  Njegov konkurent je iskusni Martin Olsson iz Swansea koji je odlična zamjena ukoliko zatreba.

Desnu stranu drži iskusni Mikael Lustig, član škotskog Celtica koji ima 63 nastupa za reprezentaciju, njegova zamjena je mladi Emil Krafth(Bologna). Krafth se baš i nije naigrao ove sezone u talijanskom prvoligašu. Iako nemam puno podataka, imam dovoljno da potkrijepim eye-test gledajući utakmice švedske kroz kvalifikacije.

Stoperski tandem će biti kapetan Granqvist te mladi Viktor Lindelof koji je nakon Eura zaslužio transfer u Manchester United. Njih dvojica su odradili kvalifikacije kao tandem te uigranosti ne bi trebalo faliti. Njihove zamjene su Filip Helander, suigrač Kraftha u Bologni te Pontus Jansson iz Leeds Uniteda.

U veznom redu je došlo do promjena, jer je zbog ozlijede koljena otpao standardni prvotimac i igrač koji ih je odveo na SP golom protiv Italije, Jakob Johansson. Njegovo mjesto bi trebali popuniti HSV-ov Albin Ekdal ili Oscar Hiljemark iz Genoe. Na popisu je i iskusni lisac Gustav Sevnsson koji je član Seattle Soundersa, ali za reprezentaciju uvijek igra na 100%. Sigurno mjesto ima iskusni Sebastian Larsson koji svoj posao obavlja u Hull Cityu.

Bočne vezne ili povučena krila će biti rezervirana za 2 odlična igrača kojima je plus ubacivanje dugih lopti te izvođenje prekida. Emil Forsberg i Viktor Claesson koji boravi u Krasnodaru imaju prednost nad solidnim Jimmy Durmazom i Marcusom Rohdenom. Viktor Claesson ima odličnu sezonu iza sebe u ruskom prvenstvu te bi trebao biti tajno oružje Jane Anderssona i šveđana.

Marcus Berg, najbolji strijelac njihove reprezentacije bi trebao biti prva napadačka violina. Nakon odlaska Ibrahimovića, ovaj momak je eksplodirao. Inače član Al Aina kojeg vodi naš Zoran Mamić, ove je sezone postigao 25 golova u ligi što nije bezazleno iako je to arapska liga. Njegovog suigrača u napadu igra Ola Toivonen koji i nema baš golgeterski učinak zadnje vrijeme jer u 796 minuta koliko je igrao ove sezone za Toulouse nije postigao pogodak. U slučaju odluke da Toivonen ne bude starter, njegovo mjesto će popuniti Alavesov John Guidetti za kojeg su pričali da je novi Zlatan, ali to baš i nije tako. Zadnja opcija, ali veoma jaka je Isaac-Kiese Thelin koji je na posudbi iz Anderlechta u Waasland-Beveren-u postigao 19 golova u 33 nastupa ove sezone.

Švedska ima mogućnost igrati i u 4-2-3-1 formaciji sa Bergom kao jedinom špicom te Larssonom na ofenzivnom veznom. U tom slučaju bi pozicije zadnjeg veznog trebali popuniti Svensson i Ekdal koji su odlični distributeri lopte iz zadnje linije.

Njihov najveći domet ovog ljeta bi trebao biti prolazak grupe. Prvoplasirana u grupi bi trebala biti Njemačka, dok Meksiko jedini može zagorčati život Šveđanima. Kao drugoplasirani u grupi idu na pobjednika iz grupe E koji bi po svemu sudeći trebao biti Brazil te bi tu trebao biti njihov kraj.

Post Ibrahimović era!
Žuto-plavi ili na domaćem jeziku ''Blågult'' dolaze u Rusiju nakon što su izbacili Nizozemsku u grupi te Italiju u baražu kvalifikacija. 2015. godine u ždrijebu kvalifikacija za SP su završili u grupi sa Francuskom, Nizozemskom, Bjelorusijom, Bugarskom te Luksemburgom. Na kraju kvalifikacijskog perioda imali su 6 pobjeda, 1 remi te 3 poraza te su imali isto bodova kao Oranje, ali imali su bolju gol razliku što im je omogućilo dodatne kvalifikacije. U dodatnim kvalifikacijama ih je dočekala Italija kao veliki favorit nakon što nije uspjela proći grupu sa liderom Španjolskom. Šveđani su u Solni pobijedili sa 1-0, pogotkom Jakoba Johanssona ...
Post Ibrahimović era!
Žuto-plavi ili na domaćem jeziku ''Blågult'' dolaze u Rusiju nakon ...

Respekt: Dado_M,

BruceWayne | 22.05.
Tribina hipoteza

Zadnje kolo Bundeslige osim zanimljive borbe za opstanak donijelo je završnu podjelu pozicija u europsku konkurenciju. Iako je Kovačev Eintracht bio jedan od glavnih kandidata za Europsku ligu s pogledom na Ligu Prvaka, zadnjih 90 minuta Bundeslige gurnulo je Stuttgart na 7. poziciju, odnosno zadnje mjesto koje vodi u Europu ukoliko Eintracht ne spriječi Bayernov naum da osvoji duplu krunu.

Dominatni bavarski div bio je neosporni favorit i sve osim njegovog osvajanja bilo bi veliko iznenađenje. Dvoboj između ova dva kluba dodatno je zaitrigirao Kovačev prelazak na klupu Bayerna u trenutku kada je Eintracht dobro stojao na ljestvici. Zov Bavaraca teško je odbiti, ali Niko je ponovno pokazao profesionalnost i odradio prvenstveno sjajnu pripremu i kasnije prilagodbu u samoj utakmici te na najbolji način pokazao svojim budućim poslodavcima kako nisu pogriješili što su okrenuli njegov broj. Eintracht je nakon 30 godina osvojio trofej a posao koji je odradio bivši hrvatski strateg može ući u domenu SF-a jer je ekipu iz doigravanja za ostanak u ligi dvaputa doveo u finale Kupa i tamo iz drugog pokušaja uzeo trofej sa momčadi čija je realnost grčevita borba u donjem domu Bundeslige. Kovač je morao skupljati igrače sa svih strana a i mali luksuz koji je dobivao kao pripomoć od elitnih europskih klubova kao što je Realov Vallejo, brzo mu je uzet. Posao u Frankfurtu pokazati će se, nije bila samo njegova trenerska, nego i menadžersko-socijalna priča jer je morao od različitih tipova igrača dovedenih u kontekstu "druge šanse" sastaviti kompetitivnu ekipu u ograničenim resursima kluba koji se i sam zadovoljio sa mrvicama koje su padale sa bundesligaškog stola.

Kovač je vjerovao svojim izabranicima a trebalo je proći vremena da oni počnu vjerovati njemu, što je bio preduvjet da Eintracht počne igrati jedino na način se može izvući maksimum iz ograničenih uvjeta. Jedan od igrača koji su došli u Frankfurt u Kovačevoj eri je i Ante Rebić, što je bila njihova treća suradnja nakon mlade i seniorske reprezetacije. U Rebiću je prepoznao znakove znakove korisne za njegov sustav, odnosno sjajan spoj motoričko-tehničkih predispozicija i polivalentnost neophodne za promjene sustava ovisno o protivniku. Za razliku od standardnih 3-5-2 gdje je napadački par Rebić i Haller, Kovač se protiv Bayerna odlučio na defenzivnijih 3-6-1 što se u obrani ogledalo kao 5-4-1.

Kovačev primarni zadatak bio je zatvoriti izlaske Bayerna preko bočnih zona. Duplirani bokovi sa wing bekovima i krilima pokretljivo su zatvarali Bayernove bekove u situacijama kada su trebali iznijeti loptu. Ukoliko je lopta bila kod stopera, Rebić je bočno čuvao Kimmicha prateći njegovo kretanje i radeći presing ako je lopta išla prema njemu. Na taj način, jedini koji je uspijevao napraviti pozicijski višak kod Bayerna bio je Thiago, gdje se Kovač odlučio na koncepcijski rizik pustiti Španjolca a markirati ostale igrača a pogotovo zone u međuprostoru gdje bi nastao višak iskakanjem dvojice centralnih veznih. 

Kada je Kimmich stojao visoko, Muller je ulazio u sredinu jer je Bayern želio dobiti brojčanu nadmoć na centru. Kovač na to odgovora uvlačenjem krila prema veznim čime je dobio kompaktnost u sredini i dobru priliku oduzeti loptu ako bi dodavanje išlo u navedenu zonu. Treba naglasiti odlično pozicioniranje Rebića iz dva razloga: dovoljno je blizu prostoru za uzeti loptu i dovoljno blizu napasti prostor gdje bi imao prednost nad stoperom. Eintracht je oduzeo loptu i Boateng je aktivirao Rebićevo kretanje gdje je on lako driblingom ostavio prednost nad Suleom, lažnjakom ga ponovno izbacio iz ravnoteže i pokazao sjajan osjećaj za asistenciju ali ga suigrač nije shvatio.

Kovač je znao da samo stajanjem u dubokom bloku ne može izdržati nalete Bayerne cijelu utakmicu, stoga je morao preuzeti koncepcijski rizik u nekim situacijama. Obzirom da su pokretljivost i agresivnost postali svojevrsni trademark njegove ekipe, Rebić je napuštajući svoju poziciju u kratkom vremenu stigao od točke A gdje je markirao Kimmicha do točke B gdje je radio presing na Jamesu. U tom trenutku, Eintracht već ima dvojicu igrača koji zatvaraju stopere i James ima jedinu mogućnost poslati loptu prema sredini, upravo tamo gdje kretanjem dolazi Rebić. Izvrsno prepoznavanje okidača za presing i suradnja napadača. Boateng ponovno izbacuje Rebića u prostor a on pogađa za vodstvo.

Drugo poluvrijeme trener Bayerna diže ritam igre i ne radi više rotacije na desnoj strani. Muller igra gotovo drugog napadača a Kimmich drži sam desni "wide space". Fenomenalni Thiago u toj utakmici ulazi u zonu gdje Bayern ima višak, Rebić iako nije loše postavljen ne stiže reagirati na ulazak Kimmicha u prostor i Bayern izjednačava. 

Kovač izvrsno prati utakmicu i umjesto krila uvodi veznog čime mijenja sustav iz 5-4-1 sa krilima u istu formaciju sa rombom. Trener Eintrachta primjećuje da Kimmich radi previše štete na njegovoj lijevoj strani i radi potez koji je odlučiti pobjednika. Ne samo da je limitirao Bayern čime mu je pomogao i izlazak Thiaga, nego je Rebiću rezervirana uloga u obrani omogućila potrebnu svježinu za završni juriš prema Bayernovu golu. Bavarci poslije Kovačeve taktičke intervencije nisu uspijevali više lako dolaziti u zadnju trećinu Eintrachta i sve se činilo da utakmica se neće završiti za 90 minuta.

No, jedan mehanizam koji je Kovač doveo na najvišu razinu pogurao je Eintracht prema naslovu. Bayern je krenuo u napad preko lijevog boka gdje do iskakanja Boatenga imali višak 3vs2. Onda, Ganac napušta poziciju prednjeg u rombu radeći presing na Riberyu. Kao i kod prvog pogotka Eintrachta, Bayern gubi loptu i Da Costa izbacuje Rebića na širokom prostoru. Već spomenut razlog pomjeranja Rebića na mjesto centralnog napadača pokazao se kao vizionarski jer hrvatski napadač ne bi imao svježine istrčati toliku distancu da je ostao pratiti Kimmicha do kraja utakmice. Rebićava brzina u odnosu na stopere Bayerna bila je jedina prednost Eintrachta i jedini način preko kojeg su pozicijski mogli zabiti gol. Iako nije bio u toliko dobroj startnoj poziciji kao kod prvog pogotka, iskoristio je loše postavljenog Sulea i neodlučnost Hummelsa za konačnu pobjedu.

Kontekst reprezentacije

Ante Rebić zasluženo je jedan od 23 nogometaša koji je predstavljati Hrvatsku, međutim nakon prvih izjava izbornika Dalića između redaka može se isčitati kako on vidi Rebića kao jokera odnosno Plan B ukoliko Mandžukić ili Kalinić zakažu. Pošto je Perišić siguran na lijevom krilu a Kramarić desnom, što bi koncepcijski trebalo dobro izgledati jer Vrsaljko ima sposobnost igrati duž linije, postavlja se pitanje tko bi trebao biti primarni napadač u formaciji 4-2-3-1 koju najavljuje sam izbornik.

Ukoliko Hrvatska igra bude težila posjedu i kombinatorici, najbolji izbor bio bi Kalinić, jer za razliku od Kramarića puno bolje reagira u duel igri i kao Kramarić može pomoći kao "link up" igrač. Kalinić također je solidan skakač, dobro se snalazi u protivničkom kaznenom prostoru ali se njegov odlazak u Milan pokazao kao loša odluka i nije pokazao željenu razinu igre iz Fiorentine. Argument postaviti Mandžukića na mjesto centralnog napadača su skok i obvezne igra u oba smjera, međutim protivnici te ideje navesti će njegovu relativnu beskorisnost sudjelovanja u pozicijskoj igri te slabu realizaciju uz činjenicu da centralno ne igra više ni u Juventusu gdje se njegove najbolje kvalitete bolje koriste na lijevom krilu.

Kada Dalić bude odlučio o prvom napadaču, mora odlučiti na koji način želi postaviti ekipu. Ukoliko želi igrati na posjed, Kalinić i Kramarić su prve opcije, no ukoliko želi pokušati preko tranzicije i reaktivne igre doći do rezultata, u svojim kombinacijama morao bi imati ime Ante Rebića. Argumenti za Hrvatsku reaktivu igru osim povijesne poveznice sa Francuskom 98 su određeni nedostatci u distribuciji koje bi protivnik mogao lako pretvoriti u svoju korist. Prije svega, tu je problem primarne distribucije, gdje Hrvatska osim Ćorluke nema igrača koji je sposoban igrati protiv presinga niti iznijeti loptu bez pomoći Modrića i Rakitića. Obzirom da je Dalićev cilj Modrića vidjeti što bliže protivničkom golu, morati će razmisliti kako loptu prenijeti do njega.

Ante Rebić se ove sezone pokazao kao fantastičan u igri reakcije, tranzicije i obvezne igre. U finalu kupa bio je primarna opcija za skok ukoliko je izbijena lopta, kvalitetno je odrađivao obrambene zadatke i pokazao impresivan napredak u čitanju i prepoznavanju situacija. Osim toga, u trenutnom hrvatskom rosteru uz Perišića je najdominatniji igrač u stvaranju viška, kvalitetan u izravom duelu i pretvaranju prilika u pogodak. Međutim, nema tehničke kvalitete kao Kramarić ili all round igru kao Kalinić u kontekstu igre na posjed no njegove kvalitete čine ga prvim izborom ukoliko želi bude igrala slično kao Eintracht prošlu subotu.

Zlatko Dalić će morati odlučiti prije svega na koji način želi vidjeti Hrvatsku i ima sasvim solidne opcije u napadu za sve sustave igre. Dojam koji se stječe kroz zadnje reprezentativne nastupe da neki igrači igraju na osnovi starih zasluga a konkretno postoja bolja riješenja u sustavu. Nitko ne spori da su Kalinić i Mandžukić bili važni u prošlosti za Hrvatsku niti da su trenutno korisni, ali ukoliko Zlatko Dalić želi napraviti rezultat, mora prestati robovati imenima i ideju probati realizirati sa najboljim ljudima koje ima na raspolaganju. Jedan od razloga zašto njegov prethodnik je uspijevao osim očitog nesnalaženja u vremenu i prostoru je preveliki respekt prema igračima čija je vrijeme prošlo a oni to još ne znaju ili si ne žele priznati.

Dalić je to morati, ili će se naći netko drugi tko će hrvatsko tajno oružje pretvoriti u "javno" i imati veće šanse ostvariti rezultat. Za koji je potrebno malo sreće, puno kvalitetnih i pravih odluka ali potencijal za rezultat defitivno postoji, pitanje je samo hoće li konačno netko imati dovoljno hrabrosti postaviti "kockice" na pravo mjesto.

Može li hrvatsko "tajno" oružje postati javno?
Zadnje kolo Bundeslige osim zanimljive borbe za opstanak donijelo je završnu podjelu pozicija u europsku konkurenciju. Iako je Kovačev Eintracht bio jedan od glavnih kandidata za Europsku ligu s pogledom na Ligu Prvaka, zadnjih 90 minuta Bundeslige gurnulo je Stuttgart na 7. poziciju, odnosno zadnje mjesto koje vodi u Europu ukoliko Eintracht ne spriječi Bayernov naum da osvoji duplu krunu. Dominatni bavarski div bio je neosporni favorit i sve osim njegovog osvajanja bilo bi veliko iznenađenje. Dvoboj između ova dva kluba dodatno je zaitrigirao Kovačev prelazak na klupu Bayerna u trenutku kada je Eintracht dobro stojao na ljestvici. Zov Bavaraca ...
Može li hrvatsko "tajno" oružje postati javno?
Zadnje kolo Bundeslige osim zanimljive borbe za opstanak donijelo je ...
Upravo me ovi zadnji odlomci brinu. Nama na 2 uzastopna natjecanja ne fukcionira napad. Mandzukic je dobar u skok igri dok realizacija jednostavno mora biti 5 puta bolja u 9dnosu sto pokazuje u klubu. Uzevsi u obzir njegov status got9v9 je sigurno - MARIOLJETA, 22.5.18. 19:27, 0 0 0
da ce biti u prvih 11. Problem je sto je u stvaranju akcija i sudjelovanja u akcijama gdje su i Kalinic i Kramaric bolji. Dakle itekako se moze bez mandzukica,a mi cemo ponovno ovisiti o tome kakav dan imaju modric i rakitic. Dalic ce vrl9 vjerojatn - MARIOLJETA, 22.5.18. 19:31, 0 0 0
baciti karte na psiholosko podizanje igrača i galvaniziranje i nadati se najboljem. Sreca rezultati u skupini C ce definitivno odrediti sudbinu ove generacije jer protiv francuza nemamo nikakve sanse - MARIOLJETA, 22.5.18. 19:33, 0 0 0
Mandžo bi bio idealan za plan B, kada bi trebao netko za skok i pokriti u obrani ali Dalićeva istina biti će u njegovom autoritetu. Valjda je pametniji i hrabriji od Čačića.. - BruceWayne, 22.5.18. 20:47, 0 0 0
Sherpa | 21.05.
Tribina hipoteza

Iza nas je još jedan League of Legends Mid-Season Invitational (ili skraćeno MSI) , turnir koji je iz skoro pa ekshibicijskog postao drugi najveći događaj LoL sezone. U protekla dva tjedna Berlin je ugostio skupine, dok je Pariz ugostio polufinale i finale. Kineski Royal Never Give Up ugrabio je titulu, dok se njihov igrač na adc poziciji Jian "Uzi" Zi-Hao prometnuo u najboljeg igrača današnjice (uvijek je bio blizu). No, mogli smo puno toga naučiti iz protekla dva tjedna koliko je turnir trajao.

 

Kako bi znali što je MSI prvo trebamo znati kako izgleda jedna League of Legends sezona. Svaka sezona podijeljena je na dvije polovice – proljetnu i ljetnu. One nisu kumulativne nego funkcioniraju kao zasebne, te ih se tako tretira (u pojedinim regijama i uz ispadanje najlošijih timova), uz veliki naglasak kako je ljetna osjetno važnija. Osvojiti ljetnu sezonu znači predstavljati svoju regiju na završnom turniru godine, svjetskom prvenstvu koje zovemo Worlds. Veće i važnije regije šalju više od jednog predstavnika (do sada nije bilo više od tri), te tu u igru dolazi dolazi proljetna sezona koja donosi bodove ovisno o plasmanu. Tim bodovima se pribroje bodovi za plasman ljetne sezone te se na temelju toga ili plasirate direktno kao drugoplasirani regije ili ulazite u završnu rundu kvalifikacija za Worlds.

Između proljetne i ljetne sezone postoji pauza od otprilike dva mjeseca, a kako u tom periodu nema liga, gledatelji nemaju što gledati, a kako oni nemaju što gledati tako nema ni zarade. Zbog toga je 2015. godine osmišljen MSI, koji je imao puno elemenata ekshibicijskog karaktera, kao nekih mečeva koji su danas prebačeni na All-Stars događaj. No čak i u tim ranim danima imao je jedan jasna cilj – ovo je prilika da se regije sukobe. Prilika da vidite kako stvari izgledaju na drugom kraju kugle, pošto se zbog formata jedino još sreću na Worldsima. Uz razliku kako se na MSI plasiraju samo prvaci regija, čak bi nogometnim rječnikom i principom to mogli usporediti sa Svjetskim klupskim prvenstvom. Dodajte uz to i nagradni fond od početnih milijun dolara koji može narasti pod određenim parametrima, i imate razloga za natjecanje. Osim prestiža, što ste uvijek imali.

Zašto je sukob regija važan? Worldsi su svima konačan cilj, postati prvakom je ono što se pamti. I dok diljem planeta svi igraju istu igru, ta igra evoluira na različite načine po regijama. Usprkos tome što svi danas putem interneta mogu vidjeti što je popularno u drugim regijama, u svakoj postoje heroji i ideje koje su u tom zadanom trenutku za nju specifične. Veliki dio stvari je isti, no uvijek se nađu odstupanja koja čine posebnost. Takozvana meta. Vidjeti stvari iz druge regije nije isto kao igrati protiv njih, a upravo MSI nudi takvu priliku. Internet ne nudi zbog pinga kojeg će jedna regija imati, profesionalnim igračima kašnjenje od pola sekunde (a često je i više) znači dan i noć. Zato je zadnjih godinu ili dvije postao trend između sezona odseliti na mjesec dana u neku drugu regiju i tamo trenirati (bilo samostalno, bilo kao cijeli tim). Usvojiti neke nove stvari, testirati se u drugačijem okruženju.

Ovogodišnji MSI bio je podijeljen u četiri faze. Prva faza sukobila je prvake iz osam slabijih regija: Turska, Rusija, Brazil, Latinska Amerika Sjever, Latinska Amerika Jug, Tajland, Oceanija, Japan. Ti timovi bili su raspodijeljeni u dvije skupine po četiri tima, gdje pobjednici idu dalje. Tu nismo ništa novoga naučili – Turska i Rusija su koplje iznad ostalih, a najbliži njima je Brazil koji ipak nije uspio proći dalje. SuperMassive (Turska) i Gambit (Rusija) su prošli u iduću fazu natjecanja. Tamo je jedne čekao prvak Vijetnam (EVOS), a druge prvak Tajvan (Flash Wolves). Pobjednici tih dvoboja su išli dalje u završnu grupnu fazu gdje su čekali prvaci iz 4 velike regije. Također, potpuno očekivano, Tajvan i Vijetnam su prošli dalje. To su regije koje imaju povijest dobrih, pa čak i velikih rezultata. Taipei Assassins su za Tajvan osvojili sezonu 2012.

4 velike regije nisu definirane uspjesima, premda ih svi imaju (te su vjerojatno top 4 i u tom aspektu), nego popularnošću. Daleko najjača regija i uvijek prvi favorit bilo kojeg turnira je Koreja. Njihov prvak Kingzone DragonX drušio je SKT dinastiju, koja se prethodne tri sezone predstavljala Koreju. Uvjerljivi u sezoni s 16-2 rezultatom, pobjednici u doigravanju, došli su na MSI s velikim očekivanjima.

Kinu je pak predstavljao Royal Never Give Up, njihova priča se mora vrtjeti oko 'Uzija', igrača kojeg se godinama smatra jednim od najboljih u svijetu, no isto tako i igrača bez titule. Porazi u dva Worlds finala, godinu za godinom, poraz prošle godine u polufinalu. Poraz u svakom finalu doigravanja sezone regionalne sezone. Barem do ovog proljeća kada je napokon ugrabio titulu i prekinuo kletvu.

Fnatic je jedno od najvećih imena esporta (ne samo LoLa nego općenito), prvi Worlds prvak u LoL povijesti. Najviše EU LCS (regionalna liga Europe) naslova, slab start sezone su vrlo brzo popravili, ugrabili prvo mjesto u regularnom djelu, potvrdili ga u doigravanju, gdje su pomeli konkurenciju, usprkos činjenici da im se jedan igrač prve postave ozlijedio (veteran Soaz) nekoliko dana prije doigravanja, zbog čega je u konačnici morao i na operaciju ruke.

Sjeverno Američki NA LCS ove godine je krenuo sa zatvorenim, franšiziranim sistemom natjecanja, po uzoru na druge sportove u Americi. Jedna od priča je bila ta da je Liquid došao s vrećom love prilikom potpisivanja igrača. Složili su vrlo dobar tim, no u regularnoj sezoni su završili tek četvrti, na tablici gdje su svi od prvog do šestog mjesta bili unutar jedne partije razlike. No u doigravanju su pomeli – tri bo5 serije s ukupnih 9-1 donijele su im titulu.

Šest timova u jednoj grupi, svako sa svakim, dvokružno. Uz puno iznenađenja, Koreja je skupila puno više poraza nego što se očekivalo, završili su tek treći, dok je Vijetnam završio očekivano nisko. Dvoboj za prvo mjesto se odlučio u dodatnom razigravanju zbog identičnog skora, gdje je Royal dobio  Flash Wolvese, dok su isto morali proći Fnatic i Liquid, u vječnom online dvoboju EU vs NA. Europa je na kraju bolje prošla kao četvrta, a Amerika će nastaviti vjerovati kako jednom može nešto napraviti (kada govorimo o rezultatima, od 4 velike regije Sjeverna Amerika ima daleko najslabije rezultate kroz povijest). Konačni raspored nam je dao otprilike sliku gdje regije stoje, a tu se da zaključiti kako se ostatak svijeta opako približio Koreji.

Doigravanje u Parizu je bilo prilično jednostrano, premda ne dosadno. Niti jedno polufinale, niti finale u bo5 seriji nije išlo do pete partije, ona jedna pobjeda koju bi tim ostvario bi bila u maniri počasnog pogotka, jedne dobro odigrane partije gdje su nadigrali protivnika koji je očigledno bio bolji. A u svoj toj priči profitirao je Royal Never Give Up te osvojio MSI.

Jedno od pitanja koje se postavlja je zašto MSI ne donosi mjesto na Worldsima, pošto bi to bila prilično dobra nagrada, a bilo bi i smisleno. Dio razloga leži u tome što su se svi MSI prvaci te iste godine kvalificirali na Worlds pošto je sistem tako napravljen. Dio razloga je u tome što nitko ne želi da se tim kvalificira i onda u ligi igra u ljetnoj polovici preko volje, pošto mu rezultat nije važan kada je već ostvario konačni cilj kvalificiranje. Također postoji razmišljanje o tome što ako nekim čudom MSI prvak u ljetnoj polovici ispadne iz lige. Kada se sve to zbroji i oduzme, nekako je logičnije da to ne bude nagrada.

Nadam se kako sam vam ovime barem malo približio svijet kompetitivnog League of Legendsa, jednog od najpopularnijih esportova svijeta.

MSI iza nas - pregled prve polovice League of Legends sezone
Iza nas je još jedan League of Legends Mid-Season Invitational (ili skraćeno MSI) , turnir koji je iz skoro pa ekshibicijskog postao drugi najveći događaj LoL sezone. U protekla dva tjedna Berlin je ugostio skupine, dok je Pariz ugostio polufinale i finale. Kineski Royal Never Give Up ugrabio je titulu, dok se njihov igrač na adc poziciji Jian "Uzi" Zi-Hao prometnuo u najboljeg igrača današnjice (uvijek je bio blizu). No, mogli smo puno toga naučiti iz protekla dva tjedna koliko je turnir trajao. Kako bi znali što je MSI prvo trebamo znati kako izgleda jedna League of Legends sezona. Svaka ...
MSI iza nas - pregled prve polovice League of Legends sezone
Iza nas je još jedan League of Legends Mid-Season Invitational ...

Respekt: Puvlin, Otaner, GNKDZCFC,

Mac316 | 21.05.
Surfin USA; mogu li pasti LeBron i Warriorsi?

Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost nije bila gotovo nikakav društveni faktor, a MC Hammer je rasplesao svijet sa svojim hitom 'U can't touch this' (obavezan pokret glavom u ritmu oh-oh oh oh oh-oh-oh). Danas je 2018., modni izbori, barem među NBA elitom, su ponovno krajnje upitni, politička korektnost je sve, a Golden State Warriorsi i Steph Curry i dalje pjevuše pjesmuljak o svojoj nedodirljivosti. I zaista, gledajući njihovo apsolutno rastavljanje Houstona na proste faktore, teško je da se pravom fanu košarke i wannabe gangsta kulture ranih 90-ih u glavi ne zavrti barem refren 'you can't touch this'. Jer zaista, ne možete, probajte...

OK, tek je 2-1, reći ćete, uzmi svoje staračke hitove kojih se nitko ne sjeća, pusti soundtrack od Keepin' up with the Kardashians i šuti. I istina, još je serija živa, ali idemo iskreno, koliko vas stvarno, onako u dubini duše, može zamisliti Houston kako uzima ovu seriju nakon što su dobili po njonji sa 41 razlike i izgledali kao oni likovi koji na treningu dodaju lopte ispod koševa igračima. Nije to neočekivano, ili bar ne bi trebalo biti, GSW je povijesno jaka momčad sa nekoliko Hall of fame igrača, ali opet, nešto ui dosadašnjoj seriji nije dozvljavalo da se ponesemo u razmišljanjima o gaženjima kakvima smo svjedočili. 

Najveći razlog vjere u Rocketse, ili manjak vjere u GSW, bio je STeph Curry kojeg su Rocketsi mudro izolirali kao točku koju će napadati bez milosti. Pored Thompsona, Greena, Iguodale i Duranta, Curry je jasno najslabija obrambena karika i Rocketsi su ga točno tako i tretirali. James Harden je tražio izolaciju na njemu koliko god je moguće, ali i ostatak momčadi je pokušavao switchati tako da dođu na Currya, u prvoj je uspjelo manje, u drugoj više, ali Rocketsi su mrcvarili STepha koliko god mogu. Vjerojatno dijelom zato, a dijelom zbog duge pauze, i napadačka igra je patila. U prve dvije utakmice Steph se praktički nije mogao sastati sa tricom, a za svaki poen je morao krvnički raditi. Playoff obrane su takve da njegov postotak trice jednostavno mora pasti, njegov niski izbačaj jednostavno nije adaptiran blizini ruku i latentnim faulima kakvi se u playoffu puštaju, no Curry se u pravilu dosta dobro adaptira. Trebalo mu je 2 i pol utakmice, ali adaptirao se i sada. 

Od treće četvrtine jučer nadalje gledali smo drugačiji GSW, prestali su switchati u obrani i držali se 1 na 1 igre, tako da Harden i Paul gotovo da i nisu više ostajali na Curryu, a STeph je solidno stisnuo krila Houstona za koej je bio zadužen. U takvoj igri Houston nema apsolutno nikakave šanse, Thompson i Durant su prislili Hardena na 7/16 večer, Paula na još slabiju, a potpuno uškropili njihovu izolacijsku igru jer Hardenovo driblanje ispred Duranta nema nikakvog učinka, manje više je jasno da preko njega ne može pucati, a KD je dovoljno brz da mu zatvori sve prolaze. Thompson, Iguodala, pa i Green također. 

Najgore što se Rocketsima može dogoditi je da Curry uđe u ritam šutiranja. U zemlji GSWa Curryeva trica je jednaka Lebronovom zakucavanju u CLevelandu, diže arenu na noge, demotivira protivnika i traži zvanja time outa, zadnja stvar koja Rocketsima treba je da protiv ionako superiornijeg suparnika po svakom pitanju izgube i bitku na motivaciji. SLjedeća utakmica je ključ serije, nakon 41 poena razlike jako se teško u dva dana pribrati i pokušati odigrati po svemu suprotnu utakmicu, a svi se boje ad je ovo zadnja šansa Rocketsa, otići natrag u Houston sa 3-1 dolje je praktički završena priča. Još jednom se pokazuje da James Harden, baš kao i Westbrook, pa i mnogi drugi bekovi lige koji se ne zovu Curry, jednostavno ne mogu igru prilagoditi playoff načinu igranja toliko da održe učinkovitost kakvu imaju u sezoni. Problem kod Houstona je što je momčad, iako jako kvalitetna, dizajnirana tako da je Harden donosioc većine odluka, njegova izolacijska igra je temelj na kojem se previše toga gradi i kad u playoffu to ne vrijedi za 40/10/10 partije, Rocketsi imaju problem. To nije problem koji je rješiv od danas do prekosutra i najveći je razlog zašto, unatoč gotovo jednako kvalitetnim rosterima, GSW je jasni i nedvosmisleni favorit ovog sraza. 

Drugdje, stvari nisu toliko kristalno jasne na Istoku. Lebron James ima gotovo nestvarnu karijernu statistiku kad je 0-2 dolje u playoffu, u 7 takvih situacija kroz karjeru, 6 puta je izjednačio na 2-2 što je prilično impresivno (znajući da je u svakoj seriji koju je u karijeri igrao bio nositelj svoje momčadi). Na dobrom je putu da to i ovog puta napravi, utakmica broj 3 je pokazala jedan novi život u Clevelandu, gotovo svi igrači oko Lebrona su dali svoj doprinos, ne samo koševima nego i obrambenim učinkom koji je potpuno zaustavio Boston koji jednostavno mora usporiti, ekipa nošena dvojicom U-21 igrača i jednim veteranom jednostavno ne može gurati kao što gura non stop. Nakon utakmice 3 šanse su opet tu negdje, i dalje bi blagu prednost dao Bostonu jednostavno jer igre Tatuma, Browna, Horforda i Roziera daju više kredibiliteta da se mogu brzo vratiti u ritam nego što igre potpornih igrača Cavsa daju vjere da mogu konzistentno igrati kao u utakmici 3. Ali, Cleveland je pokazao da je tu negdje i ovo je serija koja jako lako može do utakmice 7. 

Ono što je Clevelandu posebno na veselje, dobili su utakmicu 30 razlike u kojoj je Lebron James ispucao samo 12 lopti. Dobili su utakmicu na kvalitetnu prezentaciju u obrani, a vjeorjatno bi na prste ruku mogli nabrojati takve u cijeloj ovoj sezoni. Natjerali su Celticse da pokušavaju previše kruženja lopte jer su dobro zatvarali, a posljedično i loših šuteva koji nisu imali šanse ulaziti. I to je putokaz za dalje, pitanje je samo imaju li Love, JR i Hill u sebi toliko motivacije da još nekoliko puta ponove isto. 

Što god se dogodilo na Istoku i dalje ostaje tvrdnja da je naslov već dodijeljen, samo se čeka primopredaja. Iz Bay area Kalifornije čuje se pjesma 

Kasnonoćne kronike: U can't touch this (oh-oh oh oh oh-oh-oh)
Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost nije bila gotovo nikakav društveni faktor, a MC Hammer je rasplesao svijet sa svojim hitom 'U can't touch this' (obavezan pokret glavom u ritmu oh-oh oh oh oh-oh-oh). Danas je 2018., modni izbori, barem među NBA elitom, su ponovno krajnje upitni, politička korektnost je sve, a Golden State Warriorsi i Steph Curry i dalje pjevuše pjesmuljak o svojoj nedodirljivosti. I zaista, gledajući njihovo apsolutno rastavljanje Houstona na proste faktore, teško je da se pravom fanu košarke i wannabe gangsta kulture ranih 90-ih u glavi ne zavrti barem refren 'you can't ...
Kasnonoćne kronike: U can't touch this (oh-oh oh oh oh-oh-oh)
Bila je 1990., nosili su se šareni šuškavci, politička korektnost ...

Respekt: Puvlin, Alumnus,

tomy97 | 20.05.
SP: Tko će iznenaditi, tko razočarati?

Atlaški Lavovi, kako je nadimak ovoj afričkoj reprezentacij, dolaze na Svjetsko Prvenstvo kao pobjednici kvalifikacijske grupe C. U grupi su bili sa Obalom Bjelokosti, Gabonom te Malijem. Kvalifikacije su završili kao pobjednici sa ukupno 12 bodova u 6 utakmica te bez primljenog gola. Na FIFA rankingu su trenutno 42. reprezentacija svijeta. Zadnji poraz su doživjeli 10. lipnja 2017. godine od Kameruna. Najbolji rezultat Marokanske reprezentacije je 11. mjesto na SP u Meksiku 1986. godine, a poslijednji nastup je 1998. godine u Francuskoj, gdje su završili natjecanje u grupnoj fazi.

Najbolji igrači ove reprezentacije su kapetan Medhi Benatia, Nordin Amrabat, Younes Belhanda te mladi igrač Ajaxa, Hakim Ziyech. Njihovi igrači su pretežno rođeni u europi(Francuska, Nizozemska, Belgija...). Prosječna dob ove reprezentacije je ne punih 27 godina. Najbolji strijelac ekipe koja putuje na SP je Ayoub El Kaabi(24) sa 10 golova, igra u domaćem klubu RS Berkane, a najviše nastupa ima dokapetan Boussoufa 56, ujedno i najiskusniji igrač sa 33 godine. Najveće iznenađenje je ne pozivanje nogometaša Southamptona, Sofianea Bouffala, te Labyada i Feddala.  Transfermarkt im procijenjuje vrijednost na 121 milion eura.



Izbornik ove reprezentacije je francuz, Herve Renard. Najveći uspjesi su mu osvajanje Afričkog kupa nacija sa Zambiom te Obalom Bjelokosti.

Maroko pod njim igra pretežno u 4-5-1 sustavu. Fokus ove reprezentacije je na čvrstoj i jakoj obrani, te brzim krilima.                                                                      

Na golu je iskusni Munir El Mohamadi. Njegova zamjena je vratar Girone, Bono. Desnu stranu obrane igra Fenerbahčeov Nabil Dirar, a lijevo je Achraf Hakimi koji inače igra desnog beka, ali u reprezentaciji igra lijevo jer nemaju bolju opciju. Stoperski tandem igraju kapetan Benatia te veznjak Wolverhamptona Saiss, koji igra odlično i na ovoj poziciji.

Na poziciji defanzivnog veznog je Karim El Ahmadi, član Rotterdamskog Feyenoorda. Do njega su jedan od najvećih, ako ne i najveći talent Marokanskog nogometa, Hakim Ziyech inače član Ajaxa te Younes Belhanda iz Galatasaraya.

Povučena krila su iskusni lisac Nordin Amrabat, Leganesov igrač na posudbi iz Watforda, te Faycal Fajr, inače član Getafea. Iako je El Kaabi najbolji strijelac ovog tima na SP, prva špica bi lako mogao biti Khalid Boutaib iz Yeni Malatyaspora.

Pored ovih spomenutih igrača treba spomenuti igrače koji su odigrali vrlo važnu ulogu u kvalifikacijama. To su Da Costa(Istanbul Basaksehir), Sofiyane Amrabat(Feyenoord), Youssef Ait Benasser(Caen), Amine Harit(Schalke), Mehdi Carcela-Gonzalez(Standard) i naravno Boussoufa(Al-Jazira).

U grupi C su sa Španjolskom, akutalnim europskim prvakom Portugalom te Iranom. Sa Iranom nemaju međusobnih utakmica, a sa Španjolskom te Portugalom su igrali davnih 60-ih godina prošlog stoljeća. Portugalce su dobili 1-3, a Španjolska ih je oba puta porazila. Kladionice im daju veoma male šanse za osvajanje SP, 350-1, a ja mislim da bi mogli veoma daleko dogurati uz dozu sreće.

Trba istaknuti da je Maroko jedan od kandidata za dobivanje domaćinstva za Svjetsko Prvenstvo 2026. godine.

Osveta Berberskih Lavova gladijatorima!
Atlaški Lavovi, kako je nadimak ovoj afričkoj reprezentacij, dolaze na Svjetsko Prvenstvo kao pobjednici kvalifikacijske grupe C. U grupi su bili sa Obalom Bjelokosti, Gabonom te Malijem. Kvalifikacije su završili kao pobjednici sa ukupno 12 bodova u 6 utakmica te bez primljenog gola. Na FIFA rankingu su trenutno 42. reprezentacija svijeta. Zadnji poraz su doživjeli 10. lipnja 2017. godine od Kameruna. Najbolji rezultat Marokanske reprezentacije je 11. mjesto na SP u Meksiku 1986. godine, a poslijednji nastup je 1998. godine u Francuskoj, gdje su završili natjecanje u grupnoj fazi. Najbolji igrači ove reprezentacije su kapetan Medhi Benatia, Nordin Amrabat, Younes ...
Osveta Berberskih Lavova gladijatorima!
Atlaški Lavovi, kako je nadimak ovoj afričkoj reprezentacij, dolaze na ...
Informativno, ali u osnovi nabrajanje. Probaj iznijeti neku tezu zašto će biti iznenađenje ili ne, pa je braniti - Losovius, 23.5.18. 22:58, 1 0 0
mario | 20.05.
Tribina hipoteza

Ne pišem često ali ne mogu se ne osvrnuti na razne priče o Hajduku, igračima i treneru...

Nikome ne priznajem da je veći Hajdukovac od mene ali treba biti realan i priznati: Hajduk u ovom trenutku nema kvalitetu za biti prvak pa čak niti drugi u ligi! I ne, tu nije kriv trener, tu čak nisu krivi ni igrači, jer daju sve od sebe, ali činjenica je da oni nemaju kvalitetu za više. Jednostavno Dinamo i Rijeka imaju bolje igrače i zato su ispred Hajduka.

Pogledajmo samo koji igrači igraju u postavi Hajduka, po čemu su ti stranci pojačanje za Hajduk??

Tu je jedan André Fomitschow, lijevi bek koji je s NEC-om ispao iz Nizozemske lige, Borja Lopez, došao iz Španjolske druge lige (Barcelona B), zatim Adam Gyurcso koji se nije nametnuo u Pogonu, momčadi koja igra u ligi za opstanak u Poljskoj ligi, zatim Mario Tičinović, povremeni desni bek Lokerena koji ni za vrijeme svog prvog boravka u Hajduku nije pokazao ono što se od njega očekivalo. Mijo Caktaš, igrač od 500 000E po sezoni, niti sjena nekadašnjeg igrača, kaže da je spreman a brzina i izdržljivost na razini tek prosječnog prvoligaškog igrača. Said i Futacs, brzina i tehnika katastrofa, Said se trudi, bori, pada, udara al ne ide, nema kvalitetu...Futac valjda najviši igrač koji ne postiže golove glavom, brzina i okretnost su mu nepoznanice, a to je temelj modernog nogometa. Tudoru kapa do poda za borbenost ali vrlo slaba tehnika, nije igrač za veći nivo. Hamza, vrlo spor igrač, solidne tehnike al što mu to vrijedi kad mu je brzina i okretnost slaba, zato se i nije nametnuo na jednom Cipru, u modernom nogometu to jednostavno nije dovoljno. Josip Radošević je posebna priča, pošten momak, odličan trkač al mislim da ne griješim kad kažem da mu je nogometno znanje na razini drugoligaškog igrača. Toliko izgubljenih lopti, loših primanja lopte, pogrešnih dodavanja da je to nedopustivo za veznog igrača momčadi koja želi biti prvak Hrvatske i napraviti nešto u Europi.

I sad vi meni recite kako da Hajduk s takvim igračima bude ispred Rijeke i Dinama?! Pa oni u europi pobjeđuju protivnike koji su za klasu bolji od momčadi iz kojih Hajduk dovodi pojačanja!! I onda s Poljuda kažu idemo po Prvenstvo. Ma šanse su minimalne dok god je tako. Pravo pojačanje nije lako dovesti, to treba biti igrač koji kvalitetom može biti pojačanje i za Rijeku i za Dinamo, a budimo realni Hajduk nema ni blizu kvalitetne igrače poput Soudanija, Gavranovića, Ademija, Benkovića pa i Pavičića, Hebera, Acostija i sl.

Kvalitetno pojačanje treba dobro platiti al zato ne treba nam 10 stranaca, nek budu 3, 4 al nek budu igrači koji su za razinu bolji od domaćih. Ostale pozicije popuniti sa domaćim perspektivnim igračima koji u budućnosti možda postanu nositelji igre Hajduka. U prvom redu tu mislim na Šegu, Kovačevića, Palaversu, Teklića i još neke momke iz B momčadi i juniora. Mislim da takva momčad nebi bila slabija od današnjeg Hajduka, a sigurno bi bila jeftinija.

Treneru Kopiću treba dati priliku jer nije on tu krivac, on je radio s kadrom koji je dobio, a to jednostavno nisu igrači kalibra Hajduka. Što prije to shvate gospoda iz uprave tim bolje. Isto tako mislim da se trebaju zabrinuti politikom dovođenja igrača. Ovo nije dobro, ti igrači su skupo plaćeni, a jedan Osijek im održi lekciju na Poljudu. Definitivno promašena investicija. Sada se vidi koliko su Erceg, Vlašić i Ohandza značili Hajduku. To su bili kvalitetni igrači koji su donosili razliku u igri, riješavali situacije 1 na 1, danas to jednostvano nema tko, eto na šta nam je Hajduk spao. 

Hajduku trebaju brzi, okretni i agresivni igrači, na tome treba graditi igru, a ne na sidrunima, napucavanju lopte, guranju, padanju i sl. Nažalost, profil igrača koji imamo je upravo suprotan onome što bi trebali. Gledam utakmicu s Rijekom i ne mogu vjerovati kojiko su Rijecini igrači brži, bolji u duelu. Acosti naše braniče prolazi ko od šale. Nije da se oni ne trude nego jednostavno ne mogu bolje. Neke stvari se jednostavno moraju promjeniti. Hoćemo pravi Hajduk koji ćemo s radošću pratiti i gledati!

Još nešto mi pada na pamet a to je Torcida. Najveća i najvjernija navijačka skupina u Hrvatskoj. Ipak, nikako ne mogu prihvatiti da grupa primitivnih pojedinaca skoro svaku utakmicu radi probleme voljenom klubu i da se i dalje problem nije riješio?! Dragi pripadnici Torcide, tribine Poljuda su vaš dom, ne dopustite pojedinicima da pred vašim očima pale baklje, uništavaju imovinu i prave štetu Hajduku. Ne trebaju vam policija, ne trebaju vam zakoni da dovedete red u svojoj kući. Dobro se zna koji su ti. Zašto se njih štiti, zašto im se to dopušta i kada će Torcida stati iza voljenog kluba, zaštititi njegove interese i ne dopustiti da se nanosi šteta Hajduku. Hajduk je platio enormne iznose kazni kako u europskim utakmicama tako i u HNL-u. Zašto? Ima li tome kraja? Svi se kunu u ljubav prema Hajduku, a nitko ne želi da tome stane na kraj. Svaki kvart ima svoju udrugu navijača. Neka se skupe zajedno i dovedu reda na tribinama. Onome koji čini štetu Hajduku nije mjesto na Poljudu! Amen!

Kada će napokon Hajduk imati kvalitetne igrače dostojne nositi bijeli dres?!
Ne pišem često ali ne mogu se ne osvrnuti na razne priče o Hajduku, igračima i treneru... Nikome ne priznajem da je veći Hajdukovac od mene ali treba biti realan i priznati: Hajduk u ovom trenutku nema kvalitetu za biti prvak pa čak niti drugi u ligi! I ne, tu nije kriv trener, tu čak nisu krivi ni igrači, jer daju sve od sebe, ali činjenica je da oni nemaju kvalitetu za više. Jednostavno Dinamo i Rijeka imaju bolje igrače i zato su ispred Hajduka. Pogledajmo samo koji igrači igraju u postavi Hajduka, po čemu su ti stranci pojačanje za ...
Kada će napokon Hajduk imati kvalitetne igrače dostojne nositi bijeli dres?!
Ne pišem često ali ne mogu se ne osvrnuti na ...

Respekt: Brunoo,

Slažem se: draxy,

Ne slažem se: Brunoo,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.