ANALIZE

Mac316 | prije 2 sata
Kakva je perspektiva NBA igrača iz regije?

Iako je stalna komparacija igrača s ovih prostora, klubova i reprezentacija dala svoje odavno i nejasno je zašto uporno pokušavamo oživiti nešto što ne postoji, usporedba NBA igrača s ovih prostora vbjerojatno je smislenija od mnogih drugih. Jer, dosta je očito da, u pravilu, s exYu prostora dolazi određeni tip igrača, igrači koji imaju vrhunske košarkaške osnove i tehniku, koji razumiju košarku bolje od svojih vršnjaka i imaju izraženu košarkašku inteligenciju, ali i igrači koji na jednoj točci u karijeri najčešće kažu 'to je to' i prestanu raditi na poboljšavanju, umjesto toga tražeći alibije u svemu oko sebe ako nešto ne ide po planu. Najčešće se radi o igračima koji su puno bolji u napadu nego u obrani, nema tu killer mašina kao Dirk Nowitzki koji radom na sebi neku svoju specijalnost dovedu gotovo do savršenstva, nema generala na terenu kao Tony Parker koji će na oba kraja terena biti trenerova prdužena ruka niti obramebnih divova kao Porzingis koje od prvog dana NBA života ne treba tjerati da igraju obranu nego oni sami u tome uživaju. Sa naših prostora NBA uvozi 'kreativce' i slobodne mislioce koji vjerojatno jesu talentiraniji za košarku od mnogih drugih, ali i koji čašće nego ne izgube svoj smisao u fizičkoj, profesionalnoj i zahtjevnoj ligi kao NBA koja ne priznaje izgovore i stare zasluge. 

Miloš Teodosić

Teodosić se u Europi počeo dosađivati, osvojio je sve i svašta i u kasnim godinama (30), odlučio okušati se među najboljima. Teodosić je savršeni primjer košarkaša iz uvodnog opisa ovog teksta, genijalac s loptom, igrač koji zna asistirati i činiti druge oko sebe boljima, ali i zabiti koš, pogotovo u tijesnim utakmicama kada je puno toga na kocki. Ono gdje nije toliko dobar je u obrani, to jest, obrana mu se jednostavno nikd nije posebno igrala jer je njegov talent kroz cijelu karijeru bio dvoljan da mu momčadi budu pobjedničke i ako se 'šlepa' u obrani. To je i najveći problem koji ga u NBA ligi čeka. 

Teodosić je u predsezoni pokazao kakav je igrač i vjeorjatno ga čeka mjesto startera. Razvio je solidnu kemiju sa Jordanom i Griffinom, a za život u sustavu, ili izostanku istog, Doca Riversa, to je ključno. Teodosić se ne može fizički nositi sa elitom NBA bekova, ali uz PAtricka Beverlya koji je sušta suprotnost na playmakerskoj poziciji, ima čovjeka koji ga može odteretiti najtežih zadaća. Također, Rivers nije trener koji će cijediti igrače da se ubijaju u obrani, i u najboljim danima sa CP3om Clippersi su se oslanjali gotovo isključivo na impozantnu pojavu DeAndre Jordana u reketu i tako tjerali protivnike od svog koša. 

Ono što Teodosić donsoi franšizi je mirna tranzicija u postChrisPaul razdoblje, Clippersi imaju čovjeka koji će održati brojke Griffina i, posebno, Jordana, visokima jer obojici treba distrbuter koji će njihove letačke sposobnosti pretvoriti u produkciju koševa. U najboljem slučaju, samopouzdanje koje proizlazi iz suradnje sa Griffinom i Jordanom te pozicije startera u momčadi odvesti će Teodosića u onu njegovu 'zonu' gdje može redovito isporučivati visoki broj koševa i zabijati ključne poene, a u najgorem, Clippersi imaju playmakera koji će Grffina i Jordana održavati dobrima sezonu-dvije bez da im pada vrijednost dok klub ne smisli kako se razvijati dalje. U bilo kojem slučaju, Teodosić će ostaviti traga u NBA ligi jer je došao u pravi klub u pravom trenutku za tako nešto. 

Nikola Jokić

Ako je prošla sezona ikakav indikator, plafon Nikoel Jokića gotovo da je nevidljiv golim okom koliko je visoko. Centar koji u napadu može zabijati na najraznovrsnije načine, a k tome može služiti kao igrač preko kojeg cijeli napad teče zbog svoje vizije igre je rijetkost u košarci. Ako je k tome dvoljno čvrst da nije labilnost u obrani tim bolje. Nuggetsi su dosta radili da okruže Jokića ekipom gdje bi njegov talent mogao potpuno eksplodirati i čini se da uspijevaju.

Paul Milsap je odliča fit za Denver i Jokića, veteran koji može fino zatvoriti reket, a u napadu djelovati i kao strech četvorka i kao prijetnja pod obručem, nema sumnje da je s njim Jokić dobio odličnog partnera za suradnju. Milsap otvara puno prostora za Jokića jer je igrač kojeg se  mora čuvati na svim dijelovima terena, a to znači da obrane ne mogu i ne smiju biti fokusirane samo na mladog, srpskog centra. Iako je Zapad jak da jači ne može biti, Denver ima ambiciju umiješati se u playoff lov, a sa Jokićem kao franšiznim igračem, uz pretpostavljeni nastavak razvoja, to se i ne čini nemoguće. 

Bogdan Bogdanović

Kingsi nisu dobra momčad. Već dugo nisu, ali za razliku od sezona ranije, ova momčad barem ima naznake uzlaznog trenda. Kingsi su izašli iz tamnice u kojoj ih je držao Cousins i sada, sa svježom krvi, traže način da poslože momčad koja bi u budućnosti mogla biti 'nešto'. Dva igrača su ključna za tu budućnost. Jedan je playmaker De'Aron Fox, njihov pick prve runde drafta i jedan od najtalentiranijih plymakera sa drafta, što je i pokazao u predsezoni. Drugi je također rookie, ali puno iskusniji, 25-godišnji srpski 'snajper' Bogdan Bogdanović. Vjerojatno najbolji šuter koji ove godine ulazi u ligu i igrač koji je fizički spreman i za igrati odličnu obranu, Bogdanović je igrač od kojeg u franšizi u izgradnji puno očekuju, ne toliko odmah koliko na duge staze. 

Kingsi su u svrhu razvoja njihovih mladih zvijezda doveli nekoliko veterana koji bi procesu trebali pomoći. George Hill je veteranski playmaker koji će Foxa pokriti dok ne pohvata konce, a legendarni Vince Carter je odbio mogućnost sjedenja na klupi nekog pretendenta na naslov kako bi u 40. godini života mogao imati bitniju ulogu za momčad. Baš Vince, igrač koji je puno promijenio na sebi kao igraču i osobi u odnosu na mlade dane, dobar je mentor za Bogdanovića jer mu na svom primjeru može pokazati sve što treba raditi, a još bitnije, sve što ne treba. Da bi na terenu imali zaštitu i čovjeka za prljavi posao, tu je i Zach Randolph koji će blokovima i skokovima olakšavati posao. 

Na Bogdanoviću je da u relativnom miru Sacramenta nađe svoju 'nišu', hoće li to biti specijalizacija za dalekometne šuteve ili igra sličnija Goranu Dragiču, vrhunska tehnika kombinirana sa top fizikalijama, to će se pokazati kroz sezonu. Ono što je gotovo sigurna oklada je da će Bogdanović u Kingsima imati prostora za razvoj, ali i za preuzimanje odgovornosti, što je za novaka u ligi idealna kombinacija. 

Dario Šarić

Prošlosezonska Philadelphia je bila kaos. Momčad je dobro krenula, na što u klubu očito nisu bili spremni, pa su sve nade okačili na vagon zvan Joel Embiid koji je vukao stvar dok je zdravlje služilo. Taman kad su se ponadali da je Proces gotov, Embiid je otpao za sezonu i momčad je morala natrag na dogradnju, počelo je ponovno tankiranje i bilo kakve naznake bilo kakvog sustava su potpuno eliminirane. U takvom kaosu, Dario Šarić je procvao. U momčadi bez ambicija i bez ikakvog plana za igru, Šarić je postao fokalna točka napada zbog svoje sposobnosti da igra 'na osjećaj', damu ne trebaju sheme nacrtane na ploči da nešto na terenu stvori. 

Ovogodišnji Sixersi su drugačiji. Embiid je ponovno zdrav, Fultz bi trebao biti glavni organizator igre, Simmons će konačno igrati, a doveden je i specijalist JJ Reddick za kojeg će morati postojati određeni broj akcija. Sixersi više nisu kaos, nego ekipa koja uz pravo vođenje i zdravlje glavnih igrača može sigurno do playoffa na Istoku, a nije nezamislivo i do barem druge runde. Najveće pitanje je može li Dario Šarić funkcionirati i u takvoj ekipi, ekipi u kojoj se zna tko što radi i koja nije u kaosu?

Šarić gotovo sigurno starta s klupe. Što god Dario rekao i kako god to morao prihvatiti, dosta je jasno da je Šarić osjetljiv igrač, igrač kojem treba pokazati ljubavi da se od njega nešto dobije. Uloga klupe nakon slobode koju je uživao u drugoj polovici prošle sezone sigurno neće imati motivirajući učinak. Nadalje, kao predvodnik druge jedinice koja je osjetno lošija od one startne, Šarić će se često naći u situaciji na terenu da nema prave pomoći od suigrača, a ujedno neće biti dovoljno uigran sa starterima koje do ove sezone nikad nije 'osjetio' na terenu, Fultzom, Simmonsom i Reddickom. Trebati će puno rada, ali i međusobnog razumijevanja Šarića i trenerske klupe Sixersa, da se uklopi ovakvog igrača u momčad. Šarić definitivno ima što dati Sixersima kad je na svom igračkom vrhuncu, problem je što zdravim Sixersima na slabom Istoku ništa manje od Šarićevog vrhunca nije ni potrebno, tako da je na njemu da to iz sebe izvuče. 

Bojan Bogdanović

Gledati Bojana ove sezone u Pacersima moglo bi biti slično gledanju Bojana u našoj reprezentaciji. Pacersi su loša momčad, baš loša, a Bogdanović je jedan od dokazanijih igrača na rosteru. NJeogva igra ne može puno pomoći glavnoj klupskoj misiji, razvoju Turnera u respektabilnog centra, kao što nije mogla ništa napraviti niti za Šarića, tako da se od Bojana očekuje da da doprinos u napadu s vanjskih pozicija, a to on može, provjereno iz Netsa, isporučiti. Naravno, pod uvjetom da uz solidne brojke ne očekujete i veliki broj pobjeda. 

Bojanovi limiti se znaju, u Washingotnu je poakzao da ne može predvoditi drugu jedinicu, tako da jedinog smisla ima mjesto startera i opcije broj 2 ili 3 u napadu, te pokrivanjem u obrani. Jasno je da takav profil igrača nije potreban nikakvom konkurentu za naslov, ali sredinakao Indiana, koja treba svaku pomoć u postizanju koševa koju može dobiti, od njega čak i može imati koristi i može mu ponudti bitniju ulogu. Ovisno o stanju na tržištu i smjera kojeg Indiana odluči uzeti u izgradnji, Bogdanović možda niti ne dočeka kraj sezone u istom dresu. Ako će se na tržištu ponuditi neka prilika za razmjene igrača, Bojan je praktički jedini žeton Pacersa kojeg imaju za licitiranje, igrač koji može imati dovznamenkasti broj koševa, a na relativno je prihvatljivom ugovoru. 

Ako dolaziš iz 'regiona', ne moraš biti pušiona
Iako je stalna komparacija igrača s ovih prostora, klubova i reprezentacija dala svoje odavno i nejasno je zašto uporno pokušavamo oživiti nešto što ne postoji, usporedba NBA igrača s ovih prostora vbjerojatno je smislenija od mnogih drugih. Jer, dosta je očito da, u pravilu, s exYu prostora dolazi određeni tip igrača, igrači koji imaju vrhunske košarkaške osnove i tehniku, koji razumiju košarku bolje od svojih vršnjaka i imaju izraženu košarkašku inteligenciju, ali i igrači koji na jednoj točci u karijeri najčešće kažu 'to je to' i prestanu raditi na poboljšavanju, umjesto toga tražeći alibije u svemu oko sebe ako nešto ...
Ako dolaziš iz 'regiona', ne moraš biti pušiona
Iako je stalna komparacija igrača s ovih prostora, klubova i ...

Respekt: GNKDZCFC,

Mislim da je ovo trebalo biti pet posebnih analiza. Uz samo malo dodatnog teksta i proširenja priče, bilo bi to i pet super analiza, jer ekšueli kod svakog igrača i postoji neka teza... - Losovius, 17.10.17. 11:35, 0 0 0
limano | prije 11 sati
Koji je Napolijev tajni sastojak?

Stalna progresija

Ono što igraju Sarrijeve trupe se ne može ne povezivati s čovjekom koji je modernizovao totalni fudbal, Pepom Guardiolom. Pep je u jednom intervjuu zavapio:

"I hate tiki-taka. Tiki-taka means passing the ball for the sake of it, with no clear intention. And it's pointless."

Gledajući Sarrijev Napoli, flashbackovi na Pepovu Barcu su neminovni. Konstantno kretanje lopte, pasovi ne duži od 7 metara, fluidno kretanje kroz linije i stalno traženje rupe pasovima. Zvuči puno jednostavnije nego što jest, a krajnji cilj je stvoriti "missmatch" za najbolje individualce. Od države koja je Evropi predstavila "catenaccio" došla je reinkarnacija igre za gol više. 

Prvi korak svake revolucije je hrabrost. Sarri je kao relativno anonimno ime u Evropi sjeo na klupu Napolija, i dobio šansu kakva se samo jednom dobija, a u slučaju neuspjeha njegovo bi vjerovatno čuli na predstavljanju novog trenera Andorskih giganata (vidi pod Saviola) i zapitali se koga je ono ovaj trenir'o. Sarri je bio svjestan da je u poziciji "do or die" jer veliki šef Laurentiis ne trpi greške i nekompetente trenere. Umjesto da se prepusti kompromisima, uveo je nove ideje u svoju ekipu, a igrači su ih prihvatili objeručke, jer, usprkos svemu, svi igrači imaju instinkt za loptom u nogama, i svaki trener koji im da taj alat će biti cijenjen i poštovan. Sarri kao i Pep mrzi posjed "for the sake of it", obojica žele loptu jer je upravo s loptom najlakše pronaći "rupu" u protivničkoj defanzivnoj strukturi. 

Pravi sastojci


Već po dolasku u Napoli, Sarri je našao većinu onoga što mu treba za njegov stil igre. Jake štopere sposobne igrati na lopti u vidu Koulibalya i Albiola. Hysaj je sjajan bek s odličnim osjećajem za igru i pas, te je tip beka koji se ne boji izaći naprijed i stajati visoko, što je ključ sistema koji Sarri forsira. U sredini je pronašao svog Busquetsa, sjajnog Jorginha, igrača s izuzetno brzim razmišljanjem i tehnikom koja može pratiti to, pretvorio se u najbitnijeg igrača ekipe koji daje balans i ravnotežu. Ispred njega su stajali Hamšik i Allan, obojica veliki radnici, s tim da je Hamšik igrač koji voli igru s loptom, što otvara dosta prostora krilima, a tek tu nastupa show. Insigne i Mertens su polivalentna krila sa sjajnom tehnikom i čitanjem igre. U špicu je čekao Higuain koji je te sezone srušio rekord po broju golova u Seriji A što puno govori, jer su u istoj ligi igrali najveći napadači koje je svijet vidio (Maradona, Ronaldo, Batistuta, Shevchenko, Crespo, Ibrahimović, etc). Međutim, bilo je jasno da postoji nešto (osim moćnog Juventusa) što koči Napoli da napravi taj iskorak. Kada su zamijenili Higuaina Milikom, nisu ni sanjali da će to dovesti do toga da Mertens napravi malu evoluciju u njihovoj igri, tačno dovoljnu da napravi x-factor koji im je falio. Njegove kretnje između linija, izvlačenje štopera inteligentnim kretanjem, vizija igre, otvorili su prostor da se maksimizira učinak fantastičnog Insignea (koji je po mom sudu uz Jorginha jedina svjetska klasa). Callejon je od izuzetne koristi u ovakvom sistemu jer konstantno odvlači pažnju odbrane svojim neprestanim trkom po desnoj strani, te tako igra ulogu Pedra iz Barcelone, savršeno se dopunjujući s tehnički moćnijim Mertensom i Insigneom.

Vizija

U principu, igra Napolija uvijek polazi od Reine, golmana sposobnog za igru s loptom u nogama (počeo karijeru u Barceloni). Lopta ide do štopera koji među koje se spušta Jorginho s namjerom da loptu prenese u drugu trećinu terena. Tu ima ispomoć tehnički nadmoćnog Hamšika, te Allana, i brzom kombinatorikom uz pomoć Mertensa koji se spušta centralno, fokus odbrane dolazi u sredinu, te lopta čim prije ide na krilo, gdje uz visokog postavljenog beka, krilo dolazi u 1na1 poziciju s odbrambenim igračem, i odbrana se hvata na pogrešnoj nozi. Od te tačke, sve je na sposobnosti realizacije igrača koja zasad funkcioniše besprijekorno. 

Zaključak

Sad se i definitivno može reći da je Sarri izveo revoluciju na "Velikoj Čizmi", međutim pitanje je kako će reagovati na igranje na dva fronta, i koliko će relativno ograničena širina ekipe utjecati na (neminovan) pad u rezultatima, te ono najbitnije, koliko jak karakter ima ova ekipa da odgovori prvim povredama, i nesretnim porazima. Još je mnogo briga za budućnost nad glavom Sarrija, a na nama je samo da uživamo u genijalnim rješenjima bankara iz Campanie.

Madžioničar iz banke
Stalna progresija Ono što igraju Sarrijeve trupe se ne može ne povezivati s čovjekom koji je modernizovao totalni fudbal, Pepom Guardiolom. Pep je u jednom intervjuu zavapio: "I hate tiki-taka. Tiki-taka means passing the ball for the sake of it, with no clear intention. And it's pointless." Gledajući Sarrijev Napoli, flashbackovi na Pepovu Barcu su neminovni. Konstantno kretanje lopte, pasovi ne duži od 7 metara, fluidno kretanje kroz linije i stalno traženje rupe pasovima. Zvuči puno jednostavnije nego što jest, a krajnji cilj je stvoriti "missmatch" za najbolje individualce. Od države koja je Evropi predstavila "catenaccio" došla je reinkarnacija igre ...
Madžioničar iz banke
Stalna progresija Ono što igraju Sarrijeve trupe se ne može ...
BruceWayne | 16.10.
Tribina hipoteza

Derby della Madoninna opravdao je svoj epitet najvažnije utakmice ovoga tjedna i ponajvećeg derbija Italije. To je tradicionalno utakmica u kojoj obje ekipe imaju gotovo jednake šanse za pobjedu, bez ozbira na trenutnu poziciju ili kvalitetu igrača. Gledali smo vrlo kvalitetnu predstavu, gdje je svakoj ekipi pripalo po jedno poluvrijeme, pa se može istaknuti da bi neodlučeni ishod bio i najrealniji, međutim nespotren potez Rodrigueza prevagnio je na stranu Intera i učinio razliku od 10 bodova među rivalima nakon samo 8 kola. Inter će poslije ove utakmice ostati prvi pratitelj Napolija i njihov međusobni susret idućeg vikenda s pravom se može nazvati derbijem trenutnog prvenstva. Milan, s druge strane polako klizi prema sredini, i očekuje ih nekoliko izazovnih tjedana i odluka koje bi mogla odrediti i samu sezonu.

Prije samog derbija, Inter je bio favorit, ne samo zbog domaćinstva, nego i zbog bolje pozicije u ligi, te bolje atmosfere oko kluba. Spaletti je defitivno najveće pojačanje i polako ekipa počinje dobivati obrise njegovog rukopisa, ali treba reći kako Inter trenutno ima više bodova nego što ih je zaslužio igrom. Trener Intera za ovaj derbi nije mogao računati na J.Marija i Brozovića, što će smanjiti opcije u sredini, dok njegov kolega na drugoj klupi neće moći koristiti usluge Kalinića, Contija, Abatea te Calcanoglua. Tu je već i prije samog dvoboja Montella bio u zaostatku, jer bi barem trojica ozlijeđenih bila u prvom sastavu, dok Inter još nema potpuno riješenu rotaciju u sredini terena pa se izostanak njihovog dvojca ne može mjeriti sa izostancima Milana.

Taktički graf: Inter

Kao što graf pokazuje, sredinu Intera činila su preostala tri veznjaka, gdje je Valero imao posebnu ulogu i zadatak, i upravo je on odigrao možda najbolji susret ove sezone. Njegovom oduzetom loptom pokrenuta je akcija za prvi gol.
Nagatomo je ponovno mijenjao Dalberta i po ocjenama bio najlošiji igrač Intera,. Odigrao je svoju klasičnu utakmicu gdje je u napadu bio igrač manje, dok u obrani iako nije imao puno posla, nije bio najsigurniji. Treba istaknuti i dvojac u sredini, Vecina i Gagliardnija. Gagliardniji je danas imao povučeniju ulogu, gdje mu je najvažniji zadatak bio pobrinuti se za stabilnost u sredini, uz to je dominirao u zraku te osvojio 7 duela Zajedno sa Vecinom oduzeo je 10 lopti i poprilično limitirao sredinu Milana.

Taktički graf Milan: prvo poluvrijeme  drugo poluvrijeme

Montelli su u samoj pripremi utakmice koncepcijski jako nedostajali Kalinić, Calcanoglu i Conti. Njegov experiment sa Borinijem na desnoj strani bio je najveći missmatch na današnjoj utakmici, jer on nikako ne može braniti Perišića. Turski reprezentativac nedostajao u zadnjoj polovici terena, jer njegov udarac ili dodavanja osim što bi bili neposredna opasnost za Inter, donekle rasteretili Bigliu u kreaciji, što je danas morao raditi Suso u 2.poluvremenu. Kalinićeva važnost za Milan je velika, pogotovo u 3-5-2, jer je jedini napadač Milana koji može igrati leđima okrenut golu, što je nužnost u ekipi koja izuzev Susa nema individualca i u takvim situacija dobro dođe netko tko može zadržati loptu, barem dok se ne priključe ostali igrači. 

Pisao sam već o presingu koji je Spaletti dodao ove sezone, koji će biti vrlo važan, pogotovo u domaćim utakmicama. Gotovo svaka lopta kada su igrači Milana bili pod pritiskom vraćena je vrataru, koji ju je praktički vraćao u posjed Intera ili van terena.

Uloga Valera bila je markirati Bigliu, glavnog razigravača Milana. Bio je to preduvjet za zaustavljanje napada Milana jer je Biglia centralna figura istih, čime je Inter kasnije lakše došao do prevlasti u sredini. Zbog tog zadatka, nije bio posebno vezan za organizaciju, ali je uspio napraviti tri ključna dodavanja iz samo 34 dodira. Kasnije, zbog spuštanja Susa i ubacivanja Cutronea, Valero više nije mogao striktno markirati Bigliu ali je Argentinac ostavljen na 1 ključnom dodavanju i 64 dodira. 

Prvo poluvrijeme nije bilo bogato prilikama. Osim gola, Candreva je pogodio okvir gola, dok je na drugoj strani Kessie u svojoj jedini akciji na utakmici uspio proigrati Borinija, čemu slično onome što je radio sa Contijem u Atalanti.
Spaletti je u prvom poluvremenu apsolutno taktički nadigrao Montellu, ostavivši Milan praktički bez šanse na gol. Montellin sustav 3-5-2 još ni približno ne izgleda kao formacija sa kojoj bi Milan mogao napasti Ligu Prvaka. Obrana je njen najslabiji dio, dok kada se zatvori Biglia, zatvorena je i sredina, a Suso i Silva su primali predaleko loptu od gola. Rodrigueza su lako odvojili na lijevoj strani. Montella je u nastavku morao ići na sve ili ništa, jer bi porazom i ovakvom igrom morao tražiti novi posao.

To je i uradio. Umjesto nevidljivog Kessiea uveo je Cutronea što se pokazao odličnim potezom. Sa Cutroneom, Milan je dobio još jednog napadača i igrača koji može igrati bliže golu, ali možda i važnija bila je uloga Susa, koji je preuzeo kreiranje u zadnjem dijelu terena čime je posljedično otvorio prostor za napade Milana, pogotovo po bokovima.

Inter se nije uspio snaći u novim rotacijama, tako da je često Biglia imao potpunu slobodu u kreaciji, jer je Valero počeo čuvati Susa.

Drugu stvar koju je Montella morao napraviti je ubaciti jednog stopera u igru. Ključna stvar za izjednačujući gol bio je overlapp Musacchija, što je Susu otvorilo priliku da uđe u sredinu i zapuca na gol. U prvom poluvremenu 3 stopera su ostala odvojena, odnosno Inter je imao dva igrača više u ostalom dijelu terena.

Drugi gol Intera najbolji je dokaz koliko je Milan daleko od ozbiljne ekipe. Montella je ulaskom još jednog napadača izgubio kompaktnost sredine i jedinog igrača koji je mogao oduzeti loptu. Biglia je ovom golu kumovao čak triput, prvi puta kada ju je izgubio na sredini, drugi puta kada nije napravio prekršaj, treći put kada je očigledno zbunio Bonuccija jer nemoguće da Icardi ostane ovako sam na petercu nečuvan, čak Romagnoli rukom upućuje na to, ali bilo je kasno. Asistent je bio Perišić, koji je odigrao klasično, što znači da ga nije bilo cijelu utakmicu , i onda u jednoj akciji riješi utakmicu. Kontre kao ova su nešto što je Spaletti dodatno usavršio u udnosu na prošle sezone.

Inter nema (još) igru

Ovu izjavu možete uzeti sa rezervom, jer i dalje nisu potpuno spremni Dalbert i Cancelo, što će značiti jako puno kao pomoć krilima, kao i J.Mario kada mu se nađe prava uloga u momčadi. Međutim, igra na postavljenu obranu je jako upitna, Icardi izuzev tri gola i danas je imao malo dodira sa loptom, te uigrane akcije i dalje ne postoje.
Treba biti realan i reći kako Inter, barem sa ovom postavom neće moći igrati igru sa jakim posjedom, jer za to treba tehnički puno bolji vratar od Handanovića, koji se jako muči sa izbijanjem lopte i visokim presingom, te će Inter morati naći nekog tehnički boljeg stopera od Mirande. Postoji puno ali u kombinacijama Intera, do tada ne treba čuditi mučenje protiv fenjeraša ili pobjede slične onoj protiv Rome. Inter ima sreću što ima ponajboljeg napadača na svijetu i uz njega uvijek još jednog raspoloženog igrača, što barem za sada, donosi rezultate.

Uprava Milana mora presjeći

Vjerovatno se u prijelaznom roku Milana dogodio nesporazum između trenera i uprave, jer je trener cijelu predsezonu igrače pripremao na 4-3-3, a dobio pojačanja idealna za sustav 3-5-2, i od toga sve počinje i završava. Tom promjenom najviše je patio Suso, za kojeg će se morati pronaći pozicija u 3-5-2. Uprava Milana će u idućim tjednima morati odvagati i presjeći što bi bilo najbolje ozbirom na trenutno stanje u momčadi i tablici. Milan više nema vremena jer je bitka za naslov već izgubljena, a bitka za Ligu Prvaka već je 7 koraka daleko. 

Montellin Milan prekasno stigao na San Siro
Derby della Madoninna opravdao je svoj epitet najvažnije utakmice ovoga tjedna i ponajvećeg derbija Italije. To je tradicionalno utakmica u kojoj obje ekipe imaju gotovo jednake šanse za pobjedu, bez ozbira na trenutnu poziciju ili kvalitetu igrača. Gledali smo vrlo kvalitetnu predstavu, gdje je svakoj ekipi pripalo po jedno poluvrijeme, pa se može istaknuti da bi neodlučeni ishod bio i najrealniji, međutim nespotren potez Rodrigueza prevagnio je na stranu Intera i učinio razliku od 10 bodova među rivalima nakon samo 8 kola. Inter će poslije ove utakmice ostati prvi pratitelj Napolija i njihov međusobni susret idućeg vikenda s pravom se ...
Montellin Milan prekasno stigao na San Siro
Derby della Madoninna opravdao je svoj epitet najvažnije utakmice ovoga ...
krila za igranje bilo kakve druge formacije? Otišli su Deulofeu, Niang i Ocampos, te je ekipa očigledno bila slagana za 3-5-2. Montella je u početku koristio drugu formaciju iz razloga što je imao previše igrača koji se prvi puta vide, a mnogi - johnny08, 16.10.17. 16:29, 0 0 0
su morali proći prilagodbu na ligu. Kasnije su došli Bonucci, Biglija i Kalinić koji će tek pokazati kakvi su igrači u narednim utakmicama. Summa sumarum, premalo se spominje kako je Icardi brutalno dobar centarfor, kako je Montella nakon ove tekme - johnny08, 16.10.17. 16:30, 0 0 0
zaslužio povjerenje i kako je Spaletti napravio jedan prilično cinični Inter koji će kazniti i najmanju pogrešku protivnika i doći do bodova, iako po dojmu to nikako nisu zaslužili. Jedva čekam dalje pratiti Inter, a Milan može samo prema gore :) - johnny08, 16.10.17. 16:33, 0 0 1
Missmatch je trebao biti, da preformuliram rečenicu, nije jer nije bilo dovoljno pritiska/exploita po toj strani. Ovo za 4-3-3: Montella je krenuo u sezonu sa tom formacijom i završio prošlu sezonu. Tek nakon pritiska javnosti ju je - BruceWayne, 16.10.17. 17:19, 0 0 0
promijenio u 3-5-2. Dobar dio čega si nabrojao sam spomenuo u tekstu, dok sam pitanje oko Montelle ostavio otvoreno, barem za sada. - BruceWayne, 16.10.17. 17:20, 0 0 0
BruceWayne | 14.10.
Tribina hipoteza

Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda završio je podjelom bodova između Liverpoola i Uniteda. Bila je to utakmica u kojoj je Mourinho suočen sa izostancima prihvatio ulogu outsidera i izvukao bod. S druge strane, uprkos dominaciji tijekom cijele utakmice, pokazalo da se i kada obrana uspije sačuvati "clean sheet", napad ne uspije iskoristiti prilike i tako uzeti više od boda.

Prije početka same utakmice, obje ekipe morale su u dvoboj ući bez važnih pojedinaca i morale su biti spremne na prilagodbu prema postojećem kadru. Ta situacija lakše je pala Kloppu, jer izostanci kod gostiju bili su veći. U ovoj utakmici, njemački trener nije mogao računati na već dugo ozlijeđene Clyne i Lallanu, te na Mane, što je sigurno najveći izostanak kad se vidi sami učinak Senegalca na igru Liverpoola. Mourinho u ovaj dvoboj morao je ući bez svog najvažnijeg igrača Pogbe, njegove zamjene Fellainija te bez Bailya, Shawa, Carricka, Roja te Ibrahimovića koji su već dugo van stroja.

Na lijevom krilu Coutinho zaigrao je umjesto standardnog Manea, što je bio Kloppov prvi cilj: dominacija posjedom. U samom sustavu igre, na lijevoj strani nije bilo promjene filozofije, Moreno je i dalje služio kao overflapp opcija, dok je Coutinho svojim kretnjama u sredini otvarao prostor na lijevoj strani. Jedina razlika u odnosu na igru sa Maneom je bila u manjku okomitosti, ali ozbirom na protivnika i Coutinhov stil igre, može se reći da je ovo bio dobar potez Njemca. 

Kloppu pri dominaciji posjeda bilo je važno imati dovoljan broj igrača u sredini terena. Osim što je ubacivanjem Coutinha dobio još jednog igrača za kreaciju , ubacivanjem Cana rasteretio je Hendersona primarne distribucije spuštanjem u svoju polovicu. Tako je početak napada Liverpoola bio opasan sa obje strane što je donijelo dodatke opcije u razvoju akcije. 
Liverpool se tijekom utakmice mogao naći u problemima u prekidima, što je u ovoj utakmici bila prednost Uniteda, stoga i ne čudi što je Klopp počeo sa trojcem Henderson-Can-Wijnaldum, jer postavljanjem nekog nižih krilnih igrača gubio je potencijal u skok igri. 

Zbog već nabrojanih izostanaka, Mourinho je bio u nezavidnoj situaciji jer je ostao bez važnih koncepcijskih igrača, pogotovo Pogbe. Obrana je doživjela dvije promjene i treba spomenuti kako je tu Mourinho prilagodio obranu s ciljem limitiranja najboljih igrača Redsa. Osim standarnog Valencije, Smalling je morao zaigrati umjesto Bailya, što je samo po sebi već hendikep jer je Baily do sada igrao odličnu sezonu i činio Jonesa boljim. Najveća dvojba bila je kako zaustaviti prodore Salaha, te kako mu limitirati prostor za igru. Izbor je pao na obrambeno najboljeg bočnog igrača u rosteru Darmiana što se pokazao ispravnim odabirom, iako se time gubio igrač u pomoći napadu.
Drugi problem bio je neigranje Pogbe i Fellainija, što je možda i ključni razlog zašto je Mourinho "parkirao bus", jer Pogba, ali i Felliani puno su značili su samoj koncepciji izgradnje, ali i razgradnje napada. Da su obojica danas bili dostupni, vjerujem da bi oni činili trojac u sredini zajedno sa Matićem. 
Mourinho se u pripremi utakmice odlučio igrati na kontre, i u njima tražiti svoja dva najokomitija igrača Martiala te Younga, i preko njih probao pronaći Lukakua ili gol suparnika. Jasno da je zbog tog načina igre morao netko ispaštati, to je u ovom slučaju bio Mkihtaryan, koji je odigrao možda i najlošiju utakmicu sezonu jer je ozljedom Pogbe razbijen "lanac" distribucije od Matića do Lukakua koji je savršeno funkcionirao do sada.

Prva ključna stvar za dominaciju Liverpoola bio je posjed. Ubacivanjem Coutinha u sredinu, te ulogom Firmina kao "lažnom devetka" dobio je potreban broj kako bi se stvorio višak u sredini terena. Dva stopera su imali primarne razigravače na svakoj strani, Coutinho i Wijnaldum su služili kao pomoć te opcija u sekunardnoj kreaciji te Firmino pomoć u zadnjem dijelu terena. Ozbirom na Unitedov manjak u sredini terena, Liverpool je vrlo lako dolazio do situacija gdje je imao višak i na tako čuvao loptu u svom posjedu. 

Uz posjed, druga ključna stvar bio je re-posjed. Kloppov gegen-pressing uspijevao je sačuvati prednost posjeda Liverpoolu. Tome je pripomoglo što United nema igrača koji može iznijeti loptu u obrani. Veliki broj ovakvih situacija završio je izbijanjem lopte na polovicu Liverpoola odakle je krenula nova akcija. Lukaku, iako jak u skoku, nije uspio sam zadržati loptu i često je ostao odsliječen dijelom zbog taktike svog trenera i slabe pomoći suigrača u napadu. 

Mourinho je uspio u jednom naumu: limitirao je prostor Salahu, ali svejedno je bilo situacija gdje su napadači Liverpoola imati prostora kako bi zaprijetili De Gei. Zamjenom pozicija Salaha i Firmina, Salah je dolazio u situaciju da se mogao izvlačiti u sredinu i tako podizati liniju Uniteda, ali takve situacije nisu bile česte.
Liverpool, usprkos visokoj dominacija(60-65% posjeda), nije iskorištavao missmatch u sredini terena. 

United, ozbirom da je sredina bila u podređenom položaju, sustavno patio je dvojac Lukaku-Mhiktaryan, i jedini način za ugroziti Mignoleta bio je preko krila. Iako je bilo nekoliko situacija gdje je Martial ostajao sam, brzo je otklonjena takva opasnost jer je lako udvojen. Međutim, desna strana bila je centar napada, jer tamo igra obrambeno upitni Moreno i cilj je bio iskoristiti prostor iza Morena. U ovoj situaciji Young je iskoristio dobro dodavanje Herrera i pobjegao španjolskom beku. Bila je također situacija gdje je Lukaku pobjegao Lovrenu i driblingom skoro stvorio opasnost po gol.

Najbolja prilike cijele utakmice uz refleksnu intervenciju De Gee nastala je gubitkom lopte Salaha u sredini. Mhiktaryanu je ponuđeno previše prostora, trokutom njega, Lukakua i Martiala stvorena čista šansa, ali Mignolet brani. U ovoj situaciji strelicom je označeno kako Lovrenu pada koncentracija i stoji predaleko od Lukakua, poslije je već bilo kasno.

Prvo poluvrijeme obilježila je obrana vratara Uniteda, jer u akciji poslije kornera, ni Matip, niti kasnije Salah nisu uspjeli zabiti gol. Liverpool je imao još nekoliko poluprilika, ali realizacija je opet bila niska, ili u ovom slučaju nulta.
U drugom poluvremenu pao je tempo, Liverpool je stvarao poluprilike, ali nije imao odlučnog napadača da završi akciju.
Klopp u ovoj utakmici nije htio riskirati, iako je u drugom poluvremenu imao ozbiljnu terensku nadmoć i mogao je umjesto jednog veznog igrača uvesti Sturidgea ili OX-a i tako dobiti još jednog igrača koji može riješiti utakmicu. Umjesto toga, oko 70. minute izvadio je Firmina i Coutinha, ali izglednije prilike nije bilo.

Zaključak

Liverpoolu već kronični problem postaje realizacija. Oni u ovom trenutku nemaju igrača koji može zabiti iz poluprilike, najbliži takav igrač im se ozlijedio i upitno je da li se Sturidge može vratiti na pravi put. Opcija sa lažnom devetkom nije uspjela u cijelosti, United je kvalitetno branio prostor između vratara i obrane te Liverpool nije uspio iskoristiti terensku te nadmoć u posjedu.
Mourinho s druge strane odigrao je svoju klasičnu utakmicu, što ozbirom na izostanke i ne čudi. Ipak, "cilj" je danas opravdao sredstva, bod ozbirom na viđeno je dobar za United, čime se ne bi smio zadovoljiti Klopp.
Zapravo, jedini pobjednik današnje utakmice je City, koji će izbiti na vrh lige ovim remijem. 

Loša realizacija Liverpoola spasila United
Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda završio je podjelom bodova između Liverpoola i Uniteda. Bila je to utakmica u kojoj je Mourinho suočen sa izostancima prihvatio ulogu outsidera i izvukao bod. S druge strane, uprkos dominaciji tijekom cijele utakmice, pokazalo da se i kada obrana uspije sačuvati "clean sheet", napad ne uspije iskoristiti prilike i tako uzeti više od boda. Prije početka same utakmice, obje ekipe morale su u dvoboj ući bez važnih pojedinaca i morale su biti spremne na prilagodbu prema postojećem kadru. Ta situacija lakše je pala Kloppu, jer izostanci kod gostiju bili su ...
Loša realizacija Liverpoola spasila United
Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda ...
Jerlekan | 14.10.
Tribina hipoteza

U sklopu 9. kola Ligue 1 u Lyonu je odigran derbi između Lyona i Monaca, a utakmicu je riješio Fekir pogotkom iz slobodnog udarca u 94. minuti utakmice za 3:2 i pobjedu Lyona. Parc Olympique Lyonnais ili za sponzore Groupama stadion ugostio je jednu od najsadržajnih utakmica ove sezone Ligue 1, a ako ćemo suditi prema subjektivnom eye testu vašeg autora onda i jednu od najboljih utakmica dosadašnjeg dijela sezone u ligama petice. Utakmica je bila prepuna akcije, pogotovo prvo poluvrijeme kada šanse nisu prestajale sijevati, a pala su i četiri gola. U drugom poluvremenu je tempo malo pao, ali i dalje se moglo uživati u napadačkom nogometu s obje strane, nitko nije želio remi.

A kako je sve to izgledalo taktički? Pogledajmo.

Ovako je igrao Lyon: 



A ovako Monaco:



Genesio je na teren izveo momčad koja je igrača po gotovo istim taktičkim postavkama po kojima igra cijelu ovu godinu uz bitnu razliku da su ovaj puta bili orijentirani izrazito napadački, zadnji puta su tu dozu okomitosti u igri imali u uzvratnoj utakmici polufinala EL protiv Ajaxa kada se trebalo čupati. Onda su bili jako blizu da izvuku produžetke nakon velikog poraza u prvoj utakmici, a danas su tim načinom igre sačuvali stolicu Brune Genesioa kojem je Aulas dao vremena da do kraja mjeseca sredi situaciju inače će mu tražiti zamjenu. Naime, Aulas se na ultimatum odlučio zbog toga što Lyon mjeseca dana nije upisao pobjedu. Jučer ipak je i to je Geneseiou kupilo nešto vremena. 

Jardim je na teren poslao momčad u izmiješanom sastavu, prvi puta su mu od prve minute krenuli novaci Keita Balde i Terence Kongolo, a prvi puta u startnoj postavi našao se i Soualiho Meite. Monaco je nakon današnjeg poraza došao u nezgodnu situaciju jer bi im se PSG mogao odlijepiti na 6 bodova, a Lyon je sada došao na samo tri boda i ako nakon ove pobjede nastave s dobrim rezultatima moglo bi se dogoditi da im ugroze drugo mjesto koje osigurava direktan plasman u LP. Jardim je izveo miksani sastav zato jer je odmarao neke prvotimce za susret s Bešiktašem koji igraju u utorak, a u kojem bi loš rezultat mogao značiti i vjerojatan kraj nadanja za prolazak grupe LP. 

Lyon je cijelu utakmicu igrao visok presing na zadnju liniju Monaca, stoperi Diakhaby i Yanga Mbiwa stajali su gotovo na polovici terena uz jasno podijeljene uloge, Diakhaby je bio čovjek koji je distribuirao loptu do Tousarta ili preskačući njega odmah na bok do Mendyja. Svaka lopta koju je Diakhaby poslao prema Mendyju bila je lopta koja je Mendyja uključivala u igru i gurala ga u otvoren prostor. Yanga Mbiwa gotovo da i nije sudjelovao u izgradnji napada osim u rijetkim slučajevima kad bi Keita izlazio u visoki pritisak pa bi se loptu moralo prebaciti do Tetea koji je onda ili igrao dugu loptu na Diaza ili gurao loptu prema Traoreu i izlazio u overlapp. To se dogodilo samo dva puta i potpuno je zanemarivo, ali važno je da je Mbiwa svoju primarnu zadaću, onu osigurača iza Diakhabyja koji voli loptu i voli sudjelovati u igri, odradio prilično loše. Naravno, velik udio u tome ima i činjenica da je Lyon igrao jako ofenzivno i nekoliko puta se događalo, a tako je pao i prvi gol Monaca, da se lopta izgubi u prvoj distribuciji i da onda krene kontra na nepostavljen stoperski par i Yanga Mbiwa jednostavno izgubi utrku s puno bržim napadačima Monaca. Tousart je operirao dosta blizu stopera i njegov zadatak je zapravo bio da pruža kanal sekundarne distribucije kada Monaco zatvori krilo. U tim slučajevima je lopta išla jako okomito linijom Diakhaby - Tousart - Fekir i onda bi se kod Fekira najčešće dogašala neka kombinacija kojom bi se otvaralo ili Aouara ili Traorea koji su spremno čekali na krilima. Čak mislim da se ovo što je Lyon igrao i često igra može nazvati jednom vrstom gegenpressinga, ali ono što Lyonu fali da bi ta taktika funkcionirala bez da od ravnopravnih protivnika primaju gotovo onoliko koliko i daju su jedan agilniji stoper umjesto Mbiwe i veznjak koji bi se nadopunjavao s Tousartom, N'Dombele to jednostavno nije. On je ostao potpuno neiskorišten osim što je nekoliko puta pokupio loptu koju je Traore izgubio u driblingu i dobro opalio po vratima Monaca. Fekir se nadopunjavao s Aouarom s kojim je na malom prostoru bio prava pošast za Monacovu obranu, a kada bi im se u nekom brzom napadu pridružili Traore i Diaz to je bilo gotovo nemoguće čuvati. Upravo iz toga razloga Lyon je na utakmici imao čak tri pogođene stative i nedosuđen penal pri vodstvu od 2:1. Da je sudac pokazao na bijelu točku nakon što je Glik igrao rukom i da je bilo malo više sreće za Lyon utakmica je mogla biti gotova već u prvom dijelu. Ali aposlutno glavni adut Lyona bio je Fekir koji je sjajno funkcionirao kao nekakva "desetka" i sudjelovao u sva tri gola. Posljednji gol na utakmici, onaj za pobjedu, posebno impresionira jer je Fekir prvo izborio prekršaj, a onda autoritativno uzeo loptu i odlučio da on puca taj slobodni udarac. Zabio je i Lyonu donio tri boda i mir na klupi. 

Monaco je u ovom miksanom sastavu promašio "ceo fudbal" jer je jedino što su uspjeli napraviti bilo iz kontri koje su nastale nakon pogrešaka Lyonovih igrača. Znam, Monaco je reaktivna momčad i to je njihov način igre, ali ovdje njihov način igre nije funkcionirao jer su Moutinha u veznom redu uparili s Meiteom koji se potpuno izgubio na terenu i Adamom Traoreom koji je potpuno nesklon kombinatorici već sve pokušava napraviti kroz dribling. Jardim je bio svjestan lošeg skora koji ima protiv Lyona u zadnjih nekoliko utakmica i odlučio ovaj puta probati bez nametanja na terenu igrati strogo reaktivno i čekati pogreške Lyonovih igrača. Igra Monaca sličila je jako na igru naše reprezentacije, prvenstveno po tome što je Moutinho praktički sam vukao cijelu stvar, kao Luka Modrić Hrvatsku. On je morao kreirati, zatvarati koridore koje je njegov suigrač Meite ostavljao otvorenima i uz sve to imao je nesreću da je Traore cijelo vrijeme pritiskao Kongoloa i Jemersona pa se morao spuštati po loptu jer bi svaki dulji pas bio rizik, što se kasnije tako i pokazalo jer je Traore presreo jedno dulje dodavanje Jemersona prema Moutinhu i zamalo složio gol. Monaco je u želji da bude reaktivan nastradio od reaktivnosti, a najviše su patili spomenuti Jemerson i Kongolo jer je Lyon po osvajanju lopte odmah kretao okomito po lijevoj strani i onda linijom Aouar - Fekir - Traore u prebrojavanje, a kada se tom prebrojavanju pridružio i Tete koji je znao doći dosta visoko da omogući Traoreu zabadanje u sredinu bez posljedica, Monacova koncepcija bi se potpuno raspala. Sve što je Monaco napravio na utakmici bio je plod grešaka u Lyonovoj obrani koje su pravilno anticipirali i individualne kvalitete Tourea i Ronnya Lopesa koji su nekoliko puta kvalitetno probijali Lyonov lijevi bok na kojem je bilo prostora jer je Mendy za Lyon igrao ono što Englezi zovu "marauding full backom" pa je često zaboravljao svoje defanzivne zadaće. Kongolo se nije upuštao u slične izlete s druge strane dijelom zbog Traorea koji mu je stalno bio negdje u sjeni, a i dijelom zbog toga što je Tete igrao jako odgovorno u obrani rijetko izlazeći prema naprijed. 

Kada se sve zbroji i oduzme u Lyonu mogu biti zadovoljni jer su nakon mjesec dana upisali pobjedu i pokazali razinu igre s kojom bi, ako ju održe, mogli ostvariti vrlo dobre rezultati i nastaviti graditi svoju slagalicu. Kneževi s druge strane ne mogu biti zadovoljni porazom, ali nešto zadovoljstva će sigurno naći ako im se ovo kockanje s odmaranjem igrača isplati u utorak protiv Bešiktaša. 






Analiza utakmice: Lyon - Monaco
U sklopu 9. kola Ligue 1 u Lyonu je odigran derbi između Lyona i Monaca, a utakmicu je riješio Fekir pogotkom iz slobodnog udarca u 94. minuti utakmice za 3:2 i pobjedu Lyona. Parc Olympique Lyonnais ili za sponzore Groupama stadion ugostio je jednu od najsadržajnih utakmica ove sezone Ligue 1, a ako ćemo suditi prema subjektivnom eye testu vašeg autora onda i jednu od najboljih utakmica dosadašnjeg dijela sezone u ligama petice. Utakmica je bila prepuna akcije, pogotovo prvo poluvrijeme kada šanse nisu prestajale sijevati, a pala su i četiri gola. U drugom poluvremenu je tempo malo pao, ali ...
Analiza utakmice: Lyon - Monaco
U sklopu 9. kola Ligue 1 u Lyonu je odigran ...
Sad mi je zao sta sam vecer proveo s casom u ruci, umjesto s daljinskim. Super analiza, cini se kao odlicna utakmica i stvarno mi nije jasno cemu toliko odmaranje igraca. Monaco tesko da ce moci ponoviti proslogodisnji uspjeh u lp - GNKDZCFC, 14.10.17. 3:34, 0 0 0
A u ligi im moze pobjeci plasman u lp - GNKDZCFC, 14.10.17. 3:35, 0 0 0
konjokradica | 13.10.
Tribina hipoteza

Nakon dvotjedne, većini ljubitelja dobrog nogometa mrske reprezentativne pauze, vraćamo se klupskim prvenstvima. Među ostalim zanimljivim dvobojima, sutra se na Anfieldu u 13:30 po našem vremenu igra najveći derbi engleskog nogometa između Liverpoola i Manchester Uniteda. U ovoj ću analizi prikazati nedavne trendove te dvije ekipe te pokušati napraviti pregled i analizirati kako bi sutra mogle izgledati njihovi planovi igre.

Krenut ću s pregledom statističkih podataka u najvažnijim ofenzivnim i defanzivnim kategorijama kod obje ekipe.

Liverpool

Redsi u dosadašnjih sedam odigranih kola Premierlige imaju 3 pobjede, 3 remija i jedan poraz te se nalaze na sedmom mjestu ljestvice s 12 bodova. Pritom su zabili 13 golova (1.9 po utakmici), a primili 12 (1.7 po utakmici) od čega 5 od Manchester Cityja. Prosječan posjed lopte im je 55.8%, imaju 549 dodavanja po utakmici (80.7% točnosti), 19.6 udaraca u gol (6.9 u okvir) i 15.3 driblinga (11.4, odnosno 75% uspješnih). Imaju ukupno 15.3 ključna dodavanja po utakmici, od čega 2.4 čine duge lopte. Možemo primijetiti da Liverpool ove sezone ima vrlo slabu konverziju - od 137 upućenih udaraca zabili su samo 13 golova, što je manje od 10%. Razlog tome je djelomično i tendencija da vrlo često pucaju izvan šesnaesterca (7.9 od ukupno 19.6 udaraca je izvan kaznenog prostora, odnosno 40% nasuprot 29% kod Uniteda). 80% njihovih udaraca dolazi iz otvorene igre, 17% iz prekida i samo 2% iz kontre. Preostalih <1% je jedanaesterac protiv Watforda u prvom kolu.

Što se tiče obrambene statistike, imaju 23.4 tacklea po utakmici (16.3, tj. 70% uspješnih), 10.6 presječenih lopti, 18.7 očišćenih lopti, a na njihov je gol pucano u prosjeku 8.4 puta po utakmici. Imaju ukupno 33 zračna duela po utakmici s uspješnošću od 51%.

Manchester United

Crveni vragovi u dosadašnjem tijeku prvenstva imaju 6 pobjeda i jedan remi te dijele prvo mjesto sa svojim gradskim rivalima Manchester Cityjem s 19 bodova. Zabili su 21 gol (3 po utakmici), a primili samo 2 (0.3 po utakmici). Prosječan posjed lopte im je 54.8%, imaju 533 dodavanja po utakmici (85% točnosti), 17.3 udaraca po golu (6.6 u okvir) i 20.6 driblinga (12.7, odnosno 62% uspješnih). Imaju 12 ključnih dodavanja (2 duga i 10 kratkih) po utakmici. 68% udaraca Uniteda dolazi iz otvorene igre i 29% iz prekida, ostatak su jedanaesterci. Zanimljivo je da uopće nemaju udarce iz kontre (izvor: WhoScored/Opta).

U defanzivnim kategorijama imaju 13.5 uspješnih od 20.6 ukupnih tackleova (66%), 11.7 presječenih i 21.1 očišćenih lopti te primaju 8.9 udaraca na svoj gol po utakmici. Imaju 30.3 zračna duela po utakmici, od čega dobivaju 57%.

Sažetak

Gledajući samo statistiku, izgleda nevjerojatno da postoji ovolika razlika u bodovnom stanju između dvije ekipe. Liverpool ima u prosjeku više udaraca na gol od Uniteda, veći posjed lopte, veći postotak udaraca iz otvorene igre, veći postotak uspješnih driblinga i više tackleova (i ukupno i u postotku uspješnosti) te primaju manje udaraca na svoj gol. United je bolji po broju ukupnih driblinga, očišćenim i presječenim loptama te naravno, u zračnim duelima.

Zaključak ovih podataka je da je stil Liverpoola fokusiran na kombinatoriku i posjed lopte, no da u trenucima kad im ne ide i kad nemaju uvjerljivo vodstvo gube strpljenje i počinju često pucati izvana, što je jedan od uzroka slabe konverzije. Drugi uzrok je loša forma Roberta Firmina i Daniela Sturridgea zbog čega teret realizacije pada na krilne igrače (Mane i Salah) i Coutinha koji unatoč tome što je najbolji vanjski šuter u ligi, istovremeno na takve poteze troši puno lopti. Obrambeno, iako ne primaju puno udaraca na gol, zbog gubitaka koncentracije, grešaka u pozicioniranju i čitanju igre i neprisiljenih pogrešaka primaju vrlo mekane golove.

United s druge strane igra s vrlo malo rizika. U obrani su svi postavljeni u niski 4-5-1 blok s Matićem i (u odsustvu Pogbe) Fellainijem kao čistačima. U napadu igraju prilično jednostavno i direktno, računajući na sposobnost stvaranja viška driblingom koju imaju Mkhitaryan, Rashford i Martial. Posjed lopte od 54.8% koji trenutno imaju je vjerojatno prenapuhan s obzirom na profil protivnika s kojima su dosad igrali koji im ga je uglavnom prepuštao - očekujem da će do kraja sezone pasti za barem 2-3%.

Dovođenje Lukakua se pokazalo kao pun pogodak jer je riješilo glavni prošlosezonski problem Uniteda - konverziju. No, treba istaknuti da je United dosad igrao samo protiv slabijih ekipa i onih koje su trenutno u lošoj formi (West Ham, Swansea, Leicester, Stoke, Everton, Southampton, Crystal Palace - nitko od njih ne nalazi se iznad 12. mjesta!). Pritom su prilično ovisni o Lukakuovim golovima. U tom je kontekstu važno reći i da Lukaku već godinama slovi kao flat track bully, odnosno igrač za male utakmice koji rijetko zabija jačim protivnicima. Tek nam ostaje za vidjeti hoće li se taj opis pokazati istinitim.

Kako će izgledati sutrašnja utakmica?

Liverpool

Liverpoolu će velik problem predstavljati ozljeda njihovog najvažnijeg igrača Sadia Manea tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Time se pridružuje Adamu Lallani i Nathanielu Clyneu u Liverpoolovoj bolnici. Umjesto Manea će na lijevom krilu vjerojatno igrati Coutinho, dok će njegovu poziciju u veznom redu popuniti Emre Can u paru s Ginijem Wijnaldumom. Na desnom beku očekujem vidjeti Joea Gomeza koji je defanzivno odgovorniji i pouzdaniji od Alexander-Arnolda. Lijevog beka će vjerojatno igrati Moreno. Klopp neće odustati od svojih 4-3-3, no vjerojatno će igrati nešto kontroliranije s nižim pressingom od uobičajenog. Ključni zadatak bit će odsjeći dotok lopte do Henrika Mkhytaryana koji je ove sezone uz Matića, unatoč golovima Lukakua i sjajnoj formi Martiala, najbolji igrač Uniteda. Problem bi pritom mogao biti povratak Andera Herrere u momčad Uniteda koji će znatno više sudjelovati u distribuciji lopte od Fellainija. Ukoliko prednja linija Redsa presingom odsječe dotok lopte prema prednjoj četvorki svojih najvećih rivala, vjerojatno će uspjeti dobrim dijelom neutralizirati njihov napad.

Puno veće pitanje ostaje hoće li probiti Unitedovu obranu. Očekujem dominaciju Liverpoola u pogledu posjeda lopte i dubok blok Uniteda te tešku i tvrdu utakmicu s malo pravih prilika u kojemu će puno toga ovisiti o realizaciji. S obzirom na izostanak Manea i nisku konverziju Firmina i Salaha, ključna će biti kreacija Coutinha i overlapping Morena na lijevoj strani jer to u kombinaciji s povratnim loptama u sredinu predstavlja najbolju šansu za probijanje Mourinhovog busa. Igranje fizički dominantnog Emrea Cana u prvoj postavi će biti vrlo korisno s obzirom na teške bitke koje će se događati u sredini terena.

Očekivana formacija: 4-3-3

Manchester United

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se United postaviti na ovoj utakmici s obzirom na to da se ove sezone nisu susreli s ekipom koja ima dominantan posjed lopte (osim Southamptona koji ipak nije u istom kvalitativnom rangu kao Liverpool). Mourinho je poznat po tome da derbi utakmice u gostima protiv jakih suparnika postavlja vrlo defanzivno. Prošle je sezone protiv Liverpoola igrao nekakvu varijantu 4-5-1 koja je više ličila na 6-3-1 s krilima koju su igrali bekove.  S obzirom na to, očekujem da ovu utakmicu neće započeti Juan Mata iako je u dosadašnjem tijeku prvenstva bio standardan prvotimac. Na desnom krilu zbog većih trkačkih kapaciteta i bolje obrambene igre očekujem Rashforda, a možda čak i Lingarda. Također, zbog izostanka Fellainija će igrati vrlo vjerojatno Ander Herrera koji je prošle sezone bio najbolji igrač Uniteda.

U napadačkom dijelu Mourinho neće pokazati pretjerane ambicije ni rizik. U napadu uglavnom neće sudjelovati više od 4 prednja igrača, uz povremene izlete Valencie i Herrere. Uglavnom će pokušati zaprijetiti iz kontre, oslanjajući se na kreaciju svog armenskog čarobnjaka i okomitost svojih krila koji će pokušati progurati loptu do Lukakua. Prošle ga je sezone protiv Evertona Dejan Lovren, (kojemu je, za razliku pozicioniranja, čitanja igre i igranja u visokoj liniji, markiranje 1 na 1 najjača strana igre), oba puta strpao u džep i time Bluese učinio potpuno bezopasnima. Ukoliko uspije ponoviti taj zadatak, Unitedov će se napad svesti na trenutke individualne inspiracije Mkhitaryana i Martiala. No nije ni to bezopasno s obzirom na obrambenu slabost Liverpoolovih bekova.

Očekivana formacija: 4-2-3-1

Prognoza:

- Dominacija Liverpoola u posjedu lopte

- Jalov posjed lopte Liverpoola, malo stvorenih prilika

- Bunker Manchester Uniteda, malo stvorenih prilika

- Žuti karton Emrea Cana

- Živčani Klopp, mahanje rukama, svađanje sa sucima

- Mourinho u svojoj uobičajenoj trollerskoj pozi, mjestimično svađanje sa sucima

- Vodstvo Liverpoola

- Gol Uniteda iz prekida ili nakon prodora preko boka/centaršuta u sredinu

- Gol Coutinha iz slobodnjaka s 27 metara

Rezultat: 2:1

Najveći derbi engleskog nogometa: pregled i prognoze
Nakon dvotjedne, većini ljubitelja dobrog nogometa mrske reprezentativne pauze, vraćamo se klupskim prvenstvima. Među ostalim zanimljivim dvobojima, sutra se na Anfieldu u 13:30 po našem vremenu igra najveći derbi engleskog nogometa između Liverpoola i Manchester Uniteda. U ovoj ću analizi prikazati nedavne trendove te dvije ekipe te pokušati napraviti pregled i analizirati kako bi sutra mogle izgledati njihovi planovi igre. Krenut ću s pregledom statističkih podataka u najvažnijim ofenzivnim i defanzivnim kategorijama kod obje ekipe. Liverpool Redsi u dosadašnjih sedam odigranih kola Premierlige imaju 3 pobjede, 3 remija i jedan poraz te se nalaze na sedmom mjestu ljestvice s 12 ...
Najveći derbi engleskog nogometa: pregled i prognoze
Nakon dvotjedne, većini ljubitelja dobrog nogometa mrske reprezentativne pauze, vraćamo ...
GNKDZCFC | 13.10.
Osim ozljeda, tko može zaustaviti GSW?

Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih noći probdijenih uz najbolju košarku. Među 30 momčadi NBA lige, izdvojio bih dvije momčadi s velikom perspektivom i mogućnošću da iznenade svojim rezultatima: Philadelphia Sixers i Los Angeles Lakers i jednu momčad koja bi mogla ozbiljno ugroziti Warriorse: Oklahoma City Thunder. Također u najjačoj ligi na svijetu sudjeluje i 6 Hrvata: Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Dragan Bender, Mario Hezonja te Damjan Rudež. U analizi ću se baviti mogućnostima te 3 momčadi i perspektivom šestorice Hrvata

Los Angeles Lakers

Lakersi su prošlu sezonu prvi puta nakon 20 godina sezonu započeli bez Kobea Bryanta. Klupu je preuzeo mladi trener pun potencijala, Luke Walton, bivši igrač šampionskih Lakersa i asistent Steveu Kerru u Warriorsima. Momčad je počela dobro i u prvih 20 utakmica imala je 50% učinak i uzeli su skalp Warriorsima. Nakon tih prvih 20 utakmica počele su stizati ozljede. Redom su se ozlijeđivali Russel, Nance Jr., Zubac, Young,... S tim ozljedama i rezultati su pali i playoff je bio sve dalje, stoga se vjerjoatno odlučilo tankirati i dobiti što veći pick da se uzme Lonzo Ball, što se na kraju i dogodilo i Lakersi su završili 14. na zapadu ispred Sunsa.

Koje su mogućnosti Lakersa u novoj sezoni? Lakersi su napravili dosta dobar posao off seasonu. Riješili su se Mozgovovog velikog ugovora, cinkaroša Russella i ludog Nicka Younga. Kao njihove zamjene dovedeni su odlični Brook Lopez koji je za klasu bolji od Mozgova, draftiran je Lonzo Ball koji bi trebao biti buduća zvijezda i vođa te ekipe i Caldwell-Pope koji je možda lošiji šuter od Younga, ali je puno pouzdaniji i bolji u obrani. Uz to kao free agent doveden je iskusni Andrew Bogut koji uz doprinos u igri može doprinjeti i kao mentor Ivici Zubcu, a draftiran je Kyle Kuzma koji svojim odličnim brojkama i u ljetnoj ligi (MVP ljetne lige) i u predsezoni (19.2 prosjek poena) pokazuje da bi mogao biti krađa ovogodišnjeg drafta. Lakersi bi trebali na teren izlaziti sa ovom startnom petorkom: Ball-Caldwell Pope-Ingram-Randle-Lopez. Druga petorka bi trebala biti: Ennis-Clarkson-Brewer-Nance Jr.-Bogut. Još bi dobru minutažu trebali imati Deng, Kuzma i nadam se Zubac. Ako se želi napredovati u odnosu na prošlu sezonu Lonzo ne smije biti bust, mladi/stari igrači poput Clarksona, Randlea, Ingrama i Nancea Jr. moraju pokazati napredak u odnosu na prošlu sezonu. To se pogotovo tiče Ingrama koji igrom prošle sezone (28.9 minuta, 9.4 poena, 40% postotak šuta) nije pokazao da zaslužuje biti 2. pick. Ako Lakersima sve bude po planu, trebali bi se boriti za mjesto u playoffu, no postoji i veliki šansa da stvari pođu u krivom smjeru i ovo bi mogla biti još jedna sezona tankiranja, ali mišljenja sam da će napredovati u odnosu na prošlu sezonu.

Perspektiva Ivice Zubca? Što se Zubca tiče, njemu će biti teško izboriti se za minutažu jer je konkurencija velika, ali tako se mislilo i prošle sezone pa je uspio. Ovo ljeto nije se priključio reprezentaciji i ostao je raditi na sebi. U ljetnoj ligi i u predsezoni nije briljirao, no dosta je smajnio postotak tjelesne masti. Uglavnom pred Zubcom je ponovo sezona dokazivanja.

Philadelphia Sixers

Philadelphia je u prošlu sezonu krenula po starom. Odmah u početku su ostali bez 1. picka Bena Simmonsa i krenuli su sa 24 poraza u 32 utakmice. Uglavnom to nisu bili teški porazi, a i bio je to napredak u odnosu na prijašnje sezone. Onda je počeo 1. mjesec. Embiid je bio u formi, Šarić se aklimatizirao na NBA i ostvareno je 10 pobjeda u 15 utakmice. Ozljedom Embiida rezultati su pali, a na kraju sezone malo se i tankiralo i završili su 14. na istoku ispred Netsa.

 Koje su mogućnosti Sixersa u novoj sezoni? Sixersi nisu ostali bez nikog bitnog, a u momčad su dodani odličan iskusni šuter J.J. Reddick te solidni igrači rotacije Kris Humphries i Amir Johnson. Sixersi su imali 1. pick na draftu i izabrali su Markellea Fultza. Fultz je odličan playmaker i veliko je unapređenje u odnosu na TJ McConella. Sixersi bi trebali igrati u sljedećoj petorci: Fultz-Reddick-Covington-Simmons-Embiid. Druga petorka bitrebala biti: Bayless-Anderson-Luwawu Cabarrot-Šarić-Okafor. Još bi minutažu trebali imati Stauskas, Johnson i Humphries. Ova ekipa ima veliku perspektivu ako ozljede izostanu. Embiid i Šarić igraju odlično u predsezoni, Simmons igra dobro, ali vidi se da još treba ući u formu. Najveći problem je Fultz koji muku muči s ozljedama i propustio je velik dio ljetne lige i predsezone. S obzirom na potencijal i kvalitetu momčadi i činjenicu da je istok dosta oslabljen ove sezone, Sixersi bi mogli napasti 3. ili 4. mjesto istoka. No da bi se to ostvarilo Simmons i Embiid moraju ostati zdravi.

Perspektiva Darija Šarića? Iza Šarića je još jedno frustrirajuće reprezentativno ljeto. Pokušao je napraviti nešto s reprezentacijom, ali nije išlo. Nakon što je u prošloj sezoni bio kandidat za rookiea godine, u novoj sezoni Šarić će imati novi zadatak i malo drugačiju ulogu. Ove sezone Darijo bi trebao biti šesti igrač Sixersa, ono što je Kukoč bio Jordanovim Bullsima. Dariju bi ta uloga trebala pasati i trebao bi napraviti još veći pomak u odnosu na novu sezonu i biti. Sigurno će biti jedan od ključnih igrača Sixersa ove sezone.

Oklahoma City Thunder

Oklahoma je prije početka prošle sezone ostala bez svog najboljeg igrača Kevina Duranta. Oklahoma je imala solidnu sezonu u razini očekivanja, a u sezoni se istaknuo Westbrook. U ekipi ne baš satkanoj talentnom Russ je preuzeo stvari u svoje ruke i u sezoni stvario triple double prosjek i odveo Oklahomu u prvu rundu playoffa gdje su ispali od Houstona. Možda su mogli i proći da D'Antoni nije odlično iskoristio Robertsonovu netalentiranost što se tiče slobodnih bacanja. 

Koje su mogućnosti Thundera u novoj sezoni? Ostali su bez Taja Gibsona koji je vrlo dobar obrambeni igrač, ali su zato osnažili momčad sa dva superstara, u liku Paula Georgea i Carmela Anthonya, te nekoliko rotacijskih igrača. Startna petorka Thundera bi trebala biti: Westbrook-Robertson-George-Anthony-Adams. Druga petorka bi trebal biti: Felton-Abrines-Grant-Patterson-Johnson. Još bi minutažu trebali imati Canaan, Singler i Huestis. Oklahomi se složila nova velika trojka koja postavlja veliko pitanje kako će oni funkcionirati. Ako Billy Donovan uspije postaviti igru tako da se od svce trojice iskoristi ono najbolje i da svi imaju ni previše ni premalo loptu, onda bi Oklahoma mogla napraviti veliki posao i ozbiljno ugroziti Warriorse. Za sad u predsezoni to izgleda dobro, a treba istaknuti činjenicu da Westbrook u prosjeku uzima manje od 10 šuteva. Uglavnom, Oklahoma ima kvalitetu skinuti Warrirorse, samo je pitanje hoće li tu kvalitetu iskoristiti.

Ostali Hrvati u NBA

Bojan Bogdanović - Bojan bi trebao biti starter u oslabljenoj Indiani i trebao bi zauzeti Georgeovo mjesto. Bojan ne može nadomjestiti Georgea i nitko to od njega ni ne očekuje. Od njega se očekuje da bude šuter i da odradi svoj posao. Bojan bi trebao imati svoju klasičnu sezonu sa prosjekom od oko 14 koševa. Ako Indiana ne uđe u playoff postoji mogućnost da će biti tradean u neku playoff momčad

Dragan Bender - Dragan Bender prošle sezone je bio 4. pick na draftu, ali svojim igrama nije to opravdao. Nije loše krenuo u sezonu, no zaustavila ga je ozljeda. Ove sezone očekuje se napredak i borba za startnu petorku Sunsa. Ovo ljeto je igrao dobro i u ljetnoj ligi i na eurobasketu (šteta šta nije dobio više prilike), a tako je i nastavio u predsezoni tako da ako ne bude ozljeda napredak bi trebao biti ostvaren

Mario Hezonja- Ova sezona je biti ili ne biti za Maria Hezonju. Prije 2 godine odabran je kao 5. pick na draftu, ali u te dvije godine to nije ni čime opravdao. Prošle godine nije napredovao, štoviše unazadio je svoju igru. U međuvremenu je postao i predmet sprdnje. Ovo ljeto odbio je reprezentaciju da bi mogao raditi na sebi. Ako ni ove sezone napredak ne bude vidljiv, vrijeme je da se Mario zapita koje su njegove mogućnosti jer teško da će moći opstati u NBA-u.

Damjan Rudež - Rudež si je uspio osigurati ugovor na još jednu godinu u NBA-u. Od njega se puno ne očekuje. Vjerojatno neće dobiti puno prilike i uskočit će u slučaju nekih ozljeda. Od njega se ne očekuje napredak i uspjeh će biti ako sebi osigura još jednu godinu ugovora.

Mogući overachieveri i perspektiva Hrvata u NBA
Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih noći probdijenih uz najbolju košarku. Među 30 momčadi NBA lige, izdvojio bih dvije momčadi s velikom perspektivom i mogućnošću da iznenade svojim rezultatima: Philadelphia Sixers i Los Angeles Lakers i jednu momčad koja bi mogla ozbiljno ugroziti Warriorse: Oklahoma City Thunder. Također u najjačoj ligi na svijetu sudjeluje i 6 Hrvata: Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Dragan Bender, Mario Hezonja te Damjan Rudež. U analizi ću se baviti mogućnostima te 3 momčadi i perspektivom šestorice Hrvata Los Angeles Lakers Lakersi su prošlu sezonu prvi puta nakon 20 godina sezonu ...
Mogući overachieveri i perspektiva Hrvata u NBA
Sljedeći utorak kreće NBA sezona. Opet će biti mnogo neprospavanih ...

Respekt: ivan-cro, Losovius, Shankly96, Cirohito, BruceWayne, Drop24, Puvlin,

Slažem se: Cirohito,

Ne slažem se: baiso,

Samo sam nabrojao bolje ekipe, nisam predvidao - Puvlin, 14.10.17. 10:02, 0 0 0
Zato sto si napisao redom pa sam zato tako shvatio - GNKDZCFC, 14.10.17. 11:39, 0 0 0
Lakersi nikako. NIKAKO! - baiso, 16.10.17. 13:50, 0 0 0
Hahahah kao navijac moram se nadati, postoji mogucnost da se dogodi, ali vjerojatno ce opet na lottery mjestu - GNKDZCFC, 16.10.17. 14:13, 0 0 0
ne postoji nikakva mogućnost da momčad prepuna iznajmljenih igrača na jednu godinu, sa glavnim igračem koji još nije odigrao NBA minutu, na kvalitetom prepunom Zapadu igra playoff - Mac316, 16.10.17. 14:17, 0 2 0
ivan-cro | 12.10.
Tribina hipoteza

Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa činjenicom kako je jugoslavensko skijanje u potpunosti ovisilo o uspjesima slovenskih skijaša. Navijalo se za Petroviča, Košira, Franka i ostale. Pamti se srebrna medalja Jure Franka sa Zimskih Olimpijskih Igara iz Sarajeva, pamti se skandiranje navijača: „Volimo Jureka više od bureka!" Srećom i izrazitom fanatičnošću Ante Kostelića, Hrvatska je jedina nealpska zemlja bivše Jugoslavije koja može reći kako njezina skijaška povijest nije isključivo vezana uz jugoslavensko, tj. slovensko skijanje.

Povijest hrvatskog skijanja u slobodnoj Hrvatskoj vraća nas u razdoblje Vedrana Pavleka, Renata Gašpara i Thomasa Loedlera, Austrijanca koji je nastupao pod hrvatskom zastavom. Upravo je Loedleru, u veleslalomu, pošlo za rukom jednom uzeti bodove Svjetskog kupa - i to 6. siječnja (!) 1998. godine, u austrijskom Saalbach-Hinterglemmu, na utrci na kojoj je zauzeo završno 26. mjesto i 5 veleslalomskih bodova. Time je postao prvi skijaš u hrvatskoj povijesti s bodovima u utrkama Svjetskog Kupa. Vedran Pavlek je nekoliko puta bio među 30 na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim Igrama, a najbolji rezultat u Svjetskom Kupu ostvario je u Kranjskoj Gori zauzevši 34. poziciju. Situacija u hrvatskom skijanju nije bila toliko loša 80-ih godina, Ski Klub Zagreb bio je treći klub bivše Jugoslavije, ali početkom rata sve je palo na niske grane, poglavito što se tiče financija i logistike. Naši su reprezentativci tada trenirali sa Slovencima, bili su sebi i treneri, i serviseri i menadžeri. Obzirom na takve tadašnje uvjete rezultati Pavleka, Loedlera i Gašpara sasvim su prihvatljivi.

Tada se pojavio Ante Kostelić i sve je preokrenuo za 180 stupnjeva. Ponavljati se i pisati o uspjesima koje su Kostelići postigli bilo bi glupo i bespotrebno, uostalom za potrebe ovog teksta to nije ni potrebno. Ipak, treba skrenuti pažnju na jedan detalj - tri tjedna prije početka Olimpijskih Igara 2002., dakle prije nego što su mu djeca osvojila ijednu olimpijsku medalju, Ante Kostelić je rekao i ovo: ‘To što smo mi prošli nikad nije ispričano i to nitko ne zna, a i da ispričam što smo sve radili, nitko mi ne bi vjerovao. Jer, kako kaže jedan moj prijatelj, moja priča izgleda kao da je priča Münchausen, samo kaj se to nama stvarno dogodilo. Iz sadašnje perspektive to bi bila demagogija i zato je ne volim pričati. Ljudi ne vole istinite i obične priče, ljudi vole gospodare prstenova.“ Činjenica je ipak, da je cjelokupni pogon napravljen zbog obitelji KostelićKostelići su svojom pojavom i svojim rezultatima Hrvatski skijaški Savez dignuli sa amaterske na profesionalnu razinu, entuzijazam se pojavio, krenulo se čak sa nečim do tada nezamislivim – utrkom Svjetskog Skijaškog Kupa na Sljemenu!

 

Obzirom kako ulazimo u period hrvatskog skijanja nakon Kostelića, s pravom si postavljamo sljedeće pitanje – ima li hrvatsko skijanje nakon Kostelića budućnost? U redu, Kostelić je iz nekog razloga i dalje na popisu A reprezentacije, ali mišljenja sam kako je to samo zato da nastupi još jednom na Igrama i da se tada konačno oprosti. Odmah na početku treba reći kako su Kostelići u periodu od 2001. do 2013. osiguravali ogromne priljeve novaca u sam Savez. Računica je bila jednostavna – sa rezultatima je dolazio povećan interes medija, sa povećanim interesom medija dolazili su bogatiji sponzorski ugovori koji su bili generator prihoda skijaškog Saveza. Zadnjih nekoliko godina sponzora je manje (nema zapaženih rezultata Kostelića koji bi svojim rezultatima generirao sponzorsku podršku), a u posljednje vrijeme Kostelić je ostao bez svog službenog, privatnog sponzora. Trenutni službeni sponzori Hrvatskog Skijaškog Saveza su HEP, Croatia – Full of life, Biobaza i Analiza – instalacije i građevinski inženjering. Trenutno imamo 7 A reprezentativaca (6 skijaša i 1 skijašica) i pazite sad – 5 trenerskih grupa. Skoro da svaki skijaš ima svoju trenersku grupu. To je neodrživo, tu „curi“ lova, pogotovo sada kada je situacija sa sponzorima takva kakva je – treba kopirati Švicarce, Slovence i Austrijance koji imaju jednu ekipu sa 10 skijaša. Obzirom da su prihodi Saveza iz godine u godinu sve manji, ukinuta je i C reprezentacija. Na zadnja 4 kadetska Topolina Tiriel-Luka Abramović bio je 8., 3., 5. i ove godine 4. Uz to, dvostruki je pobjednik Pokala Loka, pobjednik La Scare u Val disereu, dvostruki pobjednik Zagreb Children FIS-a,  dva puta drugi na Pinochiju u Abetoneu,  peterostruki  je ukupni pobjednik CroSkiKupa sa 70 pobjeda i unatoč svim tim rezultatima, ovo je ljeto donesena odluka kako za njega Savez nema novca i kako je najbolje da potraži drugu reprezentaciju pod kojom će nastupati. Nije Luka jedini hrvatski kadet kojemu se to dogodilo, slična situacija događa se već nekoliko godina, kadetska reprezentacija je ukinuta, proračunske rupe su prevelike. Slično se dogodilo i Saši Tršinski, mediji su vrištali o tome kako imamo „novu Janicu“, a Saša je doslovno izbačena iz reprezentacije, iako praktično nije dobila pravu priliku u utrkama Svjetskog Kupa.

Trenutno financijsko stanje u Savezu posljedica je nerazmišljanja o tome što donosi sutra u vremenima kada je novac tekao u potocima, a vrhunac je bilo razdoblje prije desetak godina. 2006. Hrvatski Skijaški Savez svrstavao se u najsnažnije Saveze svijeta, sa također izuzetno kvalitetnom reprezentacijom. Čak su neki Austrijanci i Slovenci koji nisu dobili priliku nastupa za svoje reprezentacije, zvali naš Savez i raspitivali se za naše državljanstvo – toliko je bila idilična situacija. U sezoni 2005./2006. imali smo tri skijašice u TOP 15 slaloma, bili smo treća reprezentacija po osvojenom broju bodova u poretku ženskog slaloma, a gledajući sve discipline i obje selekcije – po broju osvojenih bodova bili smo četvrta reprezentacija svijeta! Na tom valu i Svjetski Skijaški Kup došao je u Zagreb. Ipak, teško se oteti dojmu kako se, u tim zlatnim vremenima, i nije razmišljalo o tome što će i kako biti poslije Kostelića. A govorim to zato što hrvatsko skijanje, čak i za vrijeme Kostelića, nisu činili samo Kostelići. Bogomdani su uspjesi Ane Jelušić, Nike Fleiss, Natka Zrnčića-Dima, a u novije vrijeme i Filipa Zubčića. Stvar je u tome što Savez nije mario za ostale – njima je bilo samo bitno da im rezultati Kostelića donesu što više novaca. A to je šteta jer je Fleiss mogla biti još i bolja da je imala kvalitetnu trenersku struku uz sebe, a Anu Jelušić astma i nije trebala tako rano zaustaviti u karijeri – ali adekvatne podrške i nije bilo. Kostelići su obiteljski projekt, a Jelušić i Fleiss produkt i projekt  ipak kakvog-takvog sustava i šteta je da Savez nije iskoristio tadašnju svoju financijsku i resursnu snagu jer skijaše poput Kostelića više nećemo imati, a Fleiss i Jelušić ipak su realnije za naše skijaške okolnosti. Ostaje istina da nismo iskoristili potencijale koje smo dobili iz ere Kostelića, utrka na Sljemenu lijepa je priča i nje ću se uvijek sjećati sa iznimnom toplinom u srcu, ali ona bez Kostelića gubi svoju svrhu i postaje bespotreban trošak, bez obzira što većinu troškova pokrivaju sponzori. Eru Kostelića Savez je trebao iskoristiti tako da posloži stvari na dovoljnoj razini kako bi mogli izbacivati talente poput Jelušić i Fleiss, a oni to nisu napravili već su se samo, što doslovno što figurativno, samozadovoljavali nad rezultatima Ivice i Janice.

Kada me pitate kakva je budućnost hrvatskog skijanja, reći ću kako kvalitetnih imena ne nedostaje. Leona Popović je za naše pojmove dobra skijašica, prošle sezone osvajala je bodove u Svjetskom Kupu, Filip Zubčić dokazao se u veleslalomu, Zrnčić-Dim može još par sezona biti u gornjem domu alpske kombinacije, Samuel i Elias Kolega perspektivni su skijaši koje će od sada trenirati Ante Kostelić, Istok Rodeš već je osvajao bodove u Svjetskom Kupu, juniorski je svjetski prvak u slalomu, Matej Vidović čini vrh u slalomu Europskog Kupa, Ida Štimac još je jedno ime koje svojim talentom pijeni pozornost, ali situacija u Savezu nije dobra i pitanje je kako će se to odraziti na rad s mladima. Obzirom na geografski potencijal naše zemlje, skijaški talenti kod nas su i dalje nevjerojatni, ali postoji velika opasnost da se izgube u sustavu Saveza koji je iz sezone u sezonu sve slabiji. Situacija u hrvatskom skijanju nakon Kostelića bit će sigurno bolja nego što je bila u vrijeme Pavleka, Loedlera i Gašpara, a koliko bolja – to ostaje pitanje…

Samozadovoljavanje Hrvatskog Skijaškog Saveza - što nakon Kostelića?
Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa činjenicom kako je jugoslavensko skijanje u potpunosti ovisilo o uspjesima slovenskih skijaša. Navijalo se za Petroviča, Košira, Franka i ostale. Pamti se srebrna medalja Jure Franka sa Zimskih Olimpijskih Igara iz Sarajeva, pamti se skandiranje navijača: „Volimo Jureka više od bureka!" Srećom i izrazitom fanatičnošću Ante Kostelića, Hrvatska je jedina nealpska zemlja bivše Jugoslavije koja može reći kako njezina skijaška povijest nije isključivo vezana uz jugoslavensko, tj. slovensko skijanje. Povijest hrvatskog skijanja u slobodnoj Hrvatskoj vraća nas u razdoblje Vedrana Pavleka, Renata Gašpara i Thomasa Loedlera, Austrijanca koji je nastupao ...
Samozadovoljavanje Hrvatskog Skijaškog Saveza - što nakon Kostelića?
Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa ...
Kakva ubojica od teksta stari moj. Svaka čast. Kad se sjetim koliko novaca je ulupano u Sofiju Novoselić kao nekakvu skijašku nadu, mogli smo nahraniti Afriku naredne tri godine i izgraditi dva skijališta uz odgovarajuće toplice. Ali jbg... - RayRay, 12.10.17. 23:54, 1 0 0
Mac316 | 12.10.
Osim ozljeda, tko može zaustaviti GSW?

San Antonio Spurs

Sad je službeno, Spursi su miljenici kladionica jer to je jedino objašnjenje za ponovno trpanje ove momčadi u vrh kladionica. Kawhi Leonard dolazi natrag od ozljede, ne treba sumnjati da će se vratiti kao i prije, ali možda će mu trebati malo prakse. Tony Parkera, kakav god da je, neće biti natrag do Nove godine, možda i veljače. Jedan od onih igrača kakve Poppovich otkriva iz ničega, Jonathan Simmons je pušten da ode u free agencyu. Ginobili se vraća u 40. godini života, još gora vijest je da je on vjerojatno ponovno najbolji igrač s klupe. Najveći potpis u free agencyu je divlje nekonzistentni Rudy Gay koji se čini kao potpuni mismatch za sustav Greg Poppovicha, a ugovori koji su ponuđeni 37-godišnjem Pau Gasolu i Patty Millsu, koji je playmaker samo za napad, su prilično veliki za ono što oni mogu dati. Sve ovo zajedno ne daje sliku momčadi koja bi bila ispred Oklahome, Minnesotte, uz bok Houstonu, po ničm osim po tradiciji pobjeđivanja. 

Popovich se pomalo obojao u kut, okružio se vjernim i visoko inteligentnim igračima kao Gasol, Parker, Ginobili, Greene i slijepu vjernost njima pretvorio u stagnaciju momčadi po pitanju razvoja, barem što se tiče praćenja trendova koji su nametnuli Warriorsi i Cavsi. Kawhi Leonard je apsolutna zvijer i, vjerojatno već sad, legitimni član velike trojke NBA košarke, sa Lebronom i Durantom, s tim da što se tiče dvosmjernosti je vjeorjatno i ispred njih. No, procjep između onoga što može Kawhi i onoga što može ostatak momčadi se čini jednostavno preveliki. LaMarcus Aldridge je solidna opcija broj 2, ali i samo to i ništa više, a godine i ozljede su ozbiljno dovele u pitanje upotrebljivost Gasola, Parkera i Ginobilija. Osim ako Pop zna nešto što svi ostali ne znamo i od Gaya napravi fantastičnog šestog igrača, kandidata za najboljeg šestog igrača lige, Spursi se jednostavno čine kao zastarjeli model mobitela u fancy Apple dućanu,postoji šansa da rade bolje od luksuznih modela iz vitrina, ali to trenutno gotovo nitko ne prepoznaje. 

Oklahoma City Thunder

Apsolutno najzanimljivija momčad za pratiti ove sezone i jedan od najvećih upitnika. Dolazeći iz sezone u kojoj je Westbrook postao MVP, vodio herojski momčd koja je ostala bez Duranta do gotovo 50 pobjeda, ali i do playoffa u kojem su predvidljivo ispali od boljeg protivnika, Oklahoma je morala izabrati put, mogla je pokušati izgraditi novu vrhunsku momčad koja će Westbrooka ostaviti u gradu i održati ih kao jednu od sila Zapada što su, sa sitnijim prekidima, već dio ovog desetljeća ili pomiriti se sa ulogom franšize iz male sredine, izgubiti i Westbrooka te krenuti prema prosječnosti. Sam Presti je izabrao ovo prvo i zapalio Oklahomu i mnoge simpatizere diljem svijeta. 

Prvi šok je bio dovođenje Paul Georgea protiv svih očekivanja i glasina o tome gdje će zvijezda Indiane završiti. Sam George je all in potez jer ima ugovor na samo još jednu godinu i Oklahoma mora odmah biti dobra da bi privolila zvijezdu da ostane, ali krajem ljeta OKC je odigrao i duplo ili ništa potez te su dodali i Camrela Anthonya, te tako formirali superzvijezdanu trojku sa Westbrookom. Ne samo to, Thunder je u free agencyu doveo i suepr korisnog Patricka Pettersona, igrača koji sa klupe donosi obranu i solidan šut, produžili sa starterom i obramebnim specijalistom Robersonom, te doveli Raymonda Feltona, veterana, ali i najbolju opciju za back up playmakera Westbrooku koju su imali u posjlednjih nekoliko godina. Sa momčadi kakvu su posložili i sa činjenicom da i George i Melo mogu nakon sezone otići van iz svojih ugovora, ovo je zaista do or die sezona za klub iz Oklahome. No, sve što su učinili je očito bilo dovoljno da zadoovlji Westbrooka koji je potpisao novi petogodišnji ugovor, najbogatiji u NBA ligi, što ga čini praktički nerazmjenjivim i 'doživotno' Oklahominim. 

Koliko god dobra momčad bila, nekoliko očitih upitnika je nad njom. Prvi se tiče hijerarhije momčadi i kako će se ego Westbrooka uskladiti sa onim Mela i, u manjoj mjeri , Paula Georgea. Westbrook je vjerojatno svjestan da sam ne može pobjeđivati, a potezi koje je OKC radio sugeriraju da je navijao za jačanje momčadi. Malo je vjerojatno da bi MVP dao blagoslov za dovođenje igrača kao Melo i George, ako misli igrati samo za sebe i svoju statistiku. Jednako tako, malo je vjerojatno da bi se Carmelo Anthony odricao svoje no trade klauzule, napustio svoj grad New York i došao u provinciju SADa, Oklahomu, samo da bi nastavio sa istom igrom kakvu je mogao igrati u New Yorku, igru napucaanja i neigranja obrane. Melo može biti jako dobar obramebni igrač, a o napadačkim kvalitetama ne treba govoriti, ali u New Yorku mu je vatra u njemu jednostavno nestala. Za vjerovati je da mu igranje u momčadi koja je contender za naslov može zapaliti iskru u njemu i učiniti mu eru u OKCu labuđim pjevom karijere koji će izbrisati puno toga negativnog iz ranijih dana. 

Drugi upitnik se tiče Billy Donovana, glavnog trenera koji nije u dosadašnjem vođenju momčadi pokazao da zna stvoriti sustav. Istina, prošla sezona ne može biti nikakav indikator jer ga nije imao iz čega stvoriti i zapravo je Donovan izabrao nabolji 'sustav' koji je mogao, dati sve ovlasti u igri Westbrooku i vidjeti koliko daleko ih to može odvesti. Westbrook, George i Melo su košarkaški dovoljno inteligentni igrači da olakšaju trenerov posao, ako su glavom potpuno in, a na Donovanu je da pokaže, sad kad je dobio kvalitetnu momčad u ruke, da zna što s njom napraviti, osim dati loptu u ruke igračima i reći im 'igrajte'. 

Minnesotta Timberwolves

Obrana je uvijek bila ono što Tom Thibodeau najbolje slaže u svojim momčadima. NJegov posao u Bullsima je bio gotovo perfektan, pogotovo nakon što je Rose postao 'propali slučaj' i nepravedno se omalovažava ono što je Tom radio sa osrednjom momčadi u Chicagu. Utoliko je mnoge iznenadilo što prošle sezone, nakon što je preuzeo Timberwolvse, upravo je obrana bila onaj dio koji je bio upitan. No, to tako dođe kad ti je momčad mlada, premlada, u kojoj su ti nosioci igre igrači koji su tek na početku obečavajućih karijera. Towns i Wiggins su kroz prvih par sezona razvili svoje napadačke igre i postali rubni All star igrači, ali obrana, kako individualna tako i timska treba više vremena. Thibodeau to zna i, da bi ubrzao proces, odlučio je dio duha iz svog Chicaga dovesti u Minneapollis.

Stigli su Jimmy Butler i Taj Gibson. Butler je bio Thibodeauov MVP u Chicagu nakon što je Rose propao, Tom ga je razvio u dvosmjernog All stara koji je posebno impresivan bio u tijesnim utakmicama, jednom rječju, napravio je od Butlera lidera. To liderstvo će trebati pokazati i u Wolvesima jer Towns i, pogotovo Wiggins još uvijek trebaju nekog tko će s njih skinuti teret velikih očekivanja i pustiti ih da se razvijaju prirodnijim tempom. Butler, igrač u najboljim godinama, sa playoff iskustvom i All star pedigreom, se čini kao savršeni fit za to. Uz njega, Taj Gibson donosi ovoj momčadi borbenost i rutinu na visokim pozicijama, što će uvelike olakšati Townsu i Diengu nošenje sa ulogom startera, a možda ih i naučiti par stvari o životu u NBA ligi. Kao bonus, u klub je stigao i Jamal Crawford, vječni najbolji šesti igrač lige koji je u 37. godini, ali u doziranoj minutaži još uvijek može voditi drugu jedinicu i održavati rezultat dok se zvijezde odmaraju. 

Wolvesi su rotirali i na playmakerskoj poziciji, umjesto obrambeno sjajnog, ali šuterski deficitarnog Rubija sad je tu priličn dobar scorer, ali obrambeno korak lošiji  Jeff Teague. S obzirom da je Rubio u klubu bio dosta dugo, bez ozbiljnijih pomaka u svojoj ili momčadskoj igri, možda je osvježenje i dobrodošlo, ali u bilo kojem slučaju, zadaća playmakera Minnesotte je da maksimalno iskoristi potencijal Townsa i Wigginsa od kojih se obojice očekuje da im ovo bude prava, All star sezona. Ako tako i bude, Minnesotta je kandidat za najveći skok u pobjedama u ligi, možda i do +20 u odnosu na prošlu sezonu. Ako tako ne bude, to znači da Thibodeau mora još raditi na obrani, napad teško da i može postati bolji i raznovrsniji. 

Sve ispod Minnesotte u NBA ligi nema velikih šansi za napraviti veće pomake u odnosu na prošlu sezonu niti ozbiljnijije konkurirati najboljim momčadima svojih konferencija. Cijela sezona se zapravo svodi na lov za Warriorsima koji su zaista postali standard kvalitete koji se mora dostići, a mnofi GSWseksualci koji prate ligu spremni su ustvridti da je taj standard nemoguće dostići još neko vrijeme. Teza je to koju je vjerojatno pojačao i sam Kevin Durant na nekima od svojih mnogobrojnih Twitter profila kojima komunicira sa javnosti, a nama ostalima, hetero pratiteljima NBA košarke, ostaje nada da netko može pomrsiti račune Sili iz Kalifornije i učiniti NBA ponovno velikim (pod ovim trumpizmom misli se na bilo koje finale koje ne uključuje GSW i Cleveland zajedno). 

Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 2. dio
San Antonio Spurs Sad je službeno, Spursi su miljenici kladionica jer to je jedino objašnjenje za ponovno trpanje ove momčadi u vrh kladionica. Kawhi Leonard dolazi natrag od ozljede, ne treba sumnjati da će se vratiti kao i prije, ali možda će mu trebati malo prakse. Tony Parkera, kakav god da je, neće biti natrag do Nove godine, možda i veljače. Jedan od onih igrača kakve Poppovich otkriva iz ničega, Jonathan Simmons je pušten da ode u free agencyu. Ginobili se vraća u 40. godini života, još gora vijest je da je on vjerojatno ponovno najbolji igrač s klupe. Najveći ...
Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 2. dio
San Antonio Spurs Sad je službeno, Spursi su miljenici kladionica ...
Nažalost, nedovoljno za moj respekt. Nekako 'premlako' od tebe, bez nekih hrabrih izjava na koje bi onda ja vjerojatno stisnuo neslaganje i kao uvijek održao lekciju. Ko da ti je Modrić hakirao account i napisao ove dvije analize. - baiso, 12.10.17. 18:16, 0 0 0
Namjerno je tako pisano samo da ti se ne dozvoli komentirati, održati lekciju i ispasti pametan, Orjuna je uvijek korak ispred tebe - Mac316, 12.10.17. 18:51, 0 0 0
Nije poanta u tome da ja ispadnem pametan, poanta je da ti nešto naučiš. #filantropija #altruizam - baiso, 12.10.17. 19:01, 0 0 0
Mislim da ce se mnogi razocarati s wolvesima jer je to ekipa koja nema sut izvana, bez jasno definirane hijerarhije i najave da ce se towns koristiti kao stretch 4 su prilicno negativne za njegov razvoj, a time i same wolvese. - Puvlin, 13.10.17. 11:19, 0 0 0
Mac316 | 12.10.
Osim ozljeda, tko može zaustaviti GSW?

Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to smatraš financijski povoljno odrađenim poslom, jasno je kakva kvaliteta se koncentrirala u Warriorsima, apsolutnim favoritima nove sezone NBA lige. Curry je potpisao za ogromnu lovu, Durant je uzeo diskontni ugovor da bi se mogli potpisati i Igoudala, Livingston i Pachulia, a na ionako neizrecivo jaki roster dodan je i Nick Young, tek toliko da se nađe strijelac ako se netko od zvijezda izostavi. Gledajući Warriorse teško je i zamisliti što bi se trebalo dogoditi da naslov izostane, čak i ta priča o ozljedama je na slabim nogama jer i bez jednog od Currya, Duranta, Thompsona i Greena, GSW je i dalje bez premca najjača momčad lige. 

Ono gdje ostale ekipe mogu tražiti šansu je u gladi, može se pretpostaviti da Warriorsi jednostavno više ne mogu držati jednaki intenzitet kao prošle sezone kad su bili u misiji osvetiti poraz u finalu iz rekordne sezone i kad je Durant ganjao prvi prsten. Mala je to šansa, možda i potpuna utopija jer se radi o vrhunskim profesionalcima u najboljim košarkaškim godinama, ali nije nezamislivo da u nekim oštrim playoff match upima to ipak bude kakav - takav jezičac na vagi.

Druga stvar koju Kerr mora riješiti j korištenje klupe. Igoudala će napuniti 34 godine, Livingston 32, a radi se o dvojici ključnih rezervista. Da bi ih održao svježima, a istovremeno pružio predahe zvijezdama, Kerr ima zadaću naći načina da ojača značaj McCawa i novopridošlog Nick Younga za momčad. McCaw je na početku karijere ostao nedorečen, pokazao je potencijal, ali i puno nekonzistentnosti, a dolazak Duranta samo je dodatno zagušio prostor za njegov razvoj. Nick Young je, pak, čudna biljka koja voli pucati, pucati i samo pucati, a teško da će taj stil prolaziti u ekipi gdje ima puno boljih pucača od njega. Ako Kerr nađe načina da podigne McCawa i kanalzira Younga, Warriorsi su još i jači nego ikad, ali ako ne, godine koje u stisle Igoudalu i Livingstona bi mogle značiti opterećenje za startere i potencijalno umor kad bude najvažnije. 

Nije za zaboravit da su San Antonio Spursi prisilili GSW na potpunu mobilizaciju i ozbiljnost u prvoj utakmici serije prije nego je Kawhi Leonard pokošen ozljedom i pokazali su svima u ligi da Warriorsi nisu Dream Team, da jesu ranjivi, ali da za nanijeti im rane treba biti na apsolutnih 100% mogućnosti svake minute na terenu, tako da nije pitanje mogu li Warriosi ostati zdravi za obraniti naslov nego mogu li svi ostali biti 100% kada se s njima susretnu. Sve ovo su teorije na prilično klimavim nogama, GSW ima 4 All stara i daleko najjači roster te kulturu pobjeđivanja i bilo bi zapravo čudo da čak i iz kvalitetom prenatrpanog Zapada ne izađu kao pobjednici. Tko im je konkurencija?

Cleveland Cavaliers

Rijetko, ako ikad, se toliko toga promijeni u finalistu NBA lige, a sve je zakuhao Kyrie Irving svojim zahtjevom za odlazak. Prije toga, Cavsi su ugodno popunili roster veteranima Jeffom Greenom, Jose Calderonom i Derrickom Roseom i mirno iščekivali početak priprema za sezonu. No, Irving je sve planove potpuno izokrenuo na glavu i stavio novog GM-a Koby Altmana na pravi test. Iako su naknadnim potezom dali vjetar u leđa i konkurenciji, može se ustvrditi da je Altman prvi test odlično obavio jer je u zamjenu za Irvinga koji je ultimativno želio otići doveo playmakera koji može držati jednake brojke u napadu, može manje u izolaciji, ali više u pick igri i možda je samo malo veća labilnost u obrani nego je bio Kyrie, radi se o prošlogodišnjoj zvijezdi Bostona, Isaiahu Thomasu. Deal bi bio upitan da uz njega Cleveland nije dovukao i Jae Crowdera, više nego solidno krilo koje ne samo da pokriva klupu Cavsa, nego, još bitnije, osjetno oslabljuje klupu i obranu Bostona. 

Najveći problem koji Cavsi imaju je činjenica da Thomas ne može na teren zbog ozljede barem do siječnja, što nije toliko dramatično za rezultate do tada jer Rose, Calderon i, posljednje dodani, Dwayne Wade, mogu više nego dobro pokriti poziciju jedinice u regularnoj sezoni, pogotovo uz Lebron Jamesa na svojoj MVP razini, nego zbog potpune promjene stila igranja i minutaže za mnoge igrače usred sezone kada se Thomas vrati. Da bi Cavsi bili uspješni u playoffu, pa i izazvali GSW, Thomas će morati ponoviti prošlu sezonu i tako poništiti nedostatak Irvinga. Da bi to mogao, biti će potrebno dati mu puno lopte i ovlasti u par zadnjih mjeseca sezone, a to znači puno rada za Tyronea Luea i puno kemijanja s momčadi kako bi svi bili zadovoljni i spremni za playoff. Tu je i problem korištenja Wadea koji je najavljen kao starter što stavlja JR Smitha na klupu, a potencijalno donosi probleme jer je JR igrač koji mora osjećati ljubav i respekt da bi mogao dati puni doprinos momčadi. 

Generalno, Cavsi su i dalje najjača momčad Istoka, ali više nisu u poziciji da se poigravaju tijekom sezone i da im je svejedno s koje startne pozicije krenu u playoff. Prošlogodišnji Celticsi im nisu mogli ništa unatoč starnoj poziciji br. 1 na Istoku, ali ovogodišnji Boston ne izgleda kao laki plijen s kojim se može računati na pobjedu i bez domaćinske prednosti. Cavsi su momčad veterana koji će morati itekako izdržati napore sezone i playoffa da bi Cavsi došli do rezultata. Srećom po sve njih, Lebron James niti malo ne izgleda kao igrač u veteranskim godinama.

Boston Celtics

Najlakše je dovesti All star imena i očekivati da se sve posloži. No, Brad Stevens nije tip koji će samo nagomilati velika imena i pustiti ih da se sami snalaze, on se doima kao lik koji ima plan i zna zašto nešto radi. Ako je odlučio propustiti ponude Jimmy Butlera i Paula Georgea, a dovesti upravo Haywarda, odličnog, ali ipak nešto manje dokazanog NBA igrača naspram spomenute dvojice, treba vjerovati da zna zašto. Također, Stevens u glavi vjerojatno ima sistem kojim će od Irvinga dobiti još bolju verziju Isaiha Thomasa inače teško da bi se tako kockali. Ništa manje važno, Stevens je vjerojatno u glavi kalkulirao sve minuse i pluseve zamjene prvog za treći pick čime je propustio Fultza i Balla, ali dokopao se baš Tatuma. 

No, stvar je u ovome. Stevens u glavi i na papiru sve to može programirati do najmanjih detalja, ali sve dok se na terenu ne pokaže da njegove ideje mogu biti provedene, sve oko Bostonove off sezone je rizik i neizvjesnost. Gubitak Bradleya koji je bio obramebni osigurač koji bi pokrivao Irvingove nedostatke jednako kao što je pokrivao Thomasove će staviti dodatni pritisak na Smarta da sa klupe obavlja ulogu specijalista obrane. Gubitak Crowdera pak znači da Hayward mora biti dvosmjerni superstar jer je teško očekivati da Tatum od samog starta karijere može biti ljepilo za ekipu kakvo je bio Crowder. Ako Kyrie Irving može i bez Lebrona igrati na razini na kojoj je igrao zadnje tri sezone u Clevelandu, a ako se Hayward uklopi u momčad sa brojkama kao onima iz Utaha, svi ovi sitniji nedostaci neće imati veze i Boston je definitivno jača ekipa nego je bio. No, ako Stevens ne dobije od Irvinga i Haywarda ono što se očekuje, onda je Boston, barem za ovu sezonu, napravio korak unatrag u lovu na Cleveland i morati će čekati odlazak Lebrona Jamesa, bilo u Lakerse ili u mirovinu, da kapitaliziraju svoj proces izgradnje. 

Houston Rockets

Dovesti Chrisa Paula, najboljeg playmakera NBA lige u ovom stoljeću, je veliki, veliki potez. Upariti ga sa gotovo MVPem prošle sezone Jamesom Hardenom je potez kakvim započinju dinastije. A ipak, uz sav trud ureda Houstona, čini se da se sve dogodilo u krivo vrijeme. Jer, u eri GSWa, Lebrona i stvaanja velikih trojki, stvaranje velikog dueta jednostavno ne zvuči toliko impresivno. Da, Houston ima dobar  temelj u momčadi koja je već prošle sezone bila contender, ali uz sve pluseve koje Paul daje za momčad, dojam je da su konkurenti napravili po korak više u jačanjima momčadi od ekipe iz Teksasa. 

Najveće pitanje je kako će Harden reagirati na vraćanje na poziciju 'dvojke' nakon što je prošle sezone odigrao najbolju košarku karijere kao primarni playmaker momčadi. Harden je kombo bek koji može obje uloge igrati jednako dobro, ali teško da može dominantne brojke ponoviti uz prisustvo generala na terenu kao CP3. Naravno, moguće je da ako se malo umanjenim Hardenovim brojkama pribroje solidne CP3ove da bi cijela stvar mogla izgledati i bolje, ali problem se čini u tome što igra koju preferira CP3 nije baš fit za napucačinu kakvu voli D'Antoni. Od pick bazirane igre CP3a najviše koristi bi mogao imati centar Capela koji je jako dobar u izvlačenju iz blokova, ali što se tiče generalne koncepcije, Harden se čini kao bolji distributer za brojne Houstonove pucače. Ono što će D'Antoni svakako morati prilagoditi u igri je omogućavanje CP3u da koristi svoje najjače oružje, a i pomalo zaboravljenu košarkašku umjetnost, šut s poludistance u čemu je ponajblji u ligi. Iako je CP3 i dalje ponajbolji playmaker lige, za očekivati je da će uz Hardena igrati više bez lopte nego ikad u karijeri, a u takvom okruženju se još nije našao. 

Da bi pokrpali neke vidne rupe u svojoj igri, primarno u obrani, Rocketsi su doveli dva vrlo dobra obrambena igrača u P.J. Tuckeru i Mbah Mouteu, radi se o ogračima koji vrlo dobro mogu pokrivati pozicije 2, 3 i 4 u obrani, a Tucker nije neupotrebljiv i u napadu. Ako Paul obrambeno uspije pokriti silnu energiju i trud koju je donosio razmijenjeni Beverly, Houston je definitivno posložio bolju momčad od lanjske, pitanje je samo - je li bolja dovoljno da bude ispred drugih koji su se poboljšali?

Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 1. dio
Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to smatraš financijski povoljno odrađenim poslom, jasno je kakva kvaliteta se koncentrirala u Warriorsima, apsolutnim favoritima nove sezone NBA lige. Curry je potpisao za ogromnu lovu, Durant je uzeo diskontni ugovor da bi se mogli potpisati i Igoudala, Livingston i Pachulia, a na ionako neizrecivo jaki roster dodan je i Nick Young, tek toliko da se nađe strijelac ako se netko od zvijezda izostavi. Gledajući Warriorse teško je i zamisliti što bi se trebalo dogoditi da naslov izostane, čak i ta priča o ozljedama je na slabim nogama jer i bez ...
Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 1. dio
Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to ...
GNKDZCFC | 12.10.
Tko je idealan ždrijeb za Hrvatsku?

Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. Poznate su 23 reprezentacije koje će sudjelovati, ostalo je još 9 mjesta od čega 4 za europske reprezentacije. Hrvatska je u bitnoj utakmici protiv Ukrajine osigurala mjesto među 8 reprezentacija koje će se boriti za ta 4 mjesta. Pošto je dosta tog već rečeno, samo da se kratko osvrnem na utakmicu. Hrvatska je prvo poluvrijeme bila ista kakva je bila i pod Čačićem. Igralo se bez neke ideje, a Ukrajina je radila dosta problema, pogotovo Konoplyanka Vidi. Drugo poluvrijeme kao da je počela neka druga ekipa. Igrači su djelovali napaljenije, a i preuzeli smo konce igre. Najviše je tome pripomogla zamjena pozicija Kramarića i Mandžukića. Kramarić konačno nije djelovao izgubljeno, a Mandžo je dosta pomogao defanzivno po toj desnoj strani. Uglavnom napredak je vidljiv. Takvom igrom trebali bi proći baraž. Pitanje, koje se postavlja, je s kime možemo igrati i kolike su nam šanse protiv koga?

Hrvatska kao nositelj može izvući Švedsku, Irsku, Sjevernu Irsku, Grčku.

Švedska

Švedska je završila 2. u skupini iza Francuske i ispred Nizozemske. Ostvarili su 6 pobjeda, 1 remi i 2 poraza. Zabili su 26 golova i primili 9. Posebno su bili dobri kod kuće gdje nisu izgubili i primili su samo 2 gola. Najbolji strijelac bio je Marcus Berg sa osam golova. Najvjerojatnije će igrati u sastavu 4-4-2:

Obrana im je najstandardniji dio momčadi i rijetko ju mijenjaju. Problem bi im mogao biti što Lindelof trenutno ne igra baš u Unitedu. Što se ostatka momčadi tiče, nitko posebno ne iskače osim Forsberga koji je imao odličnu sezonu u Leipzigu, no tamo igra na malo drugačijoj poziciji. Šveđani nemaju ekstra kvalitetu, ali igraju vrlo dobro i igraju najljepši nogomet od sve 4 reprezentacije s kojima možemo igrati i jedino bi se oni mogli s nama nadigravati. Što se Šveđana tiče s njima smo igrali 4 puta i tri puta pobijedili. Vjerujem da se svi sjećaju pobjeda u kvalifikacijama za svjetsko 2006., a pogotovo Srnina gola. Poraz smo doživjeli u posljednjem susretu na prijateljskoj utakmici na Maksimiru 29.2.2012. kada su nas razbili 3-1 i Ibra je imao svoji šou. Švedska je dobra ekipa, ali nakon Ibre nemaju neku svjetsku klasu za razliku od nas. Bit će opasni kod kuće, ali bi to trebali proći. Šanse: Hrvatska 60%-40% Švedska.

Irska

Ispred Iraca u grupi je bila samo Srbija. Irci su u posljednjem kolu igrali u gostima protiv Walesa i trebala im je pobjeda za ulazak u baraž i uspješno su to odradili. Irska je u kvalifikacijama zabila samo 12 golova, a primila ih je 6. Najbolji strijelac je bio McClean sa 4 gola. Posebno je zanimljiva činjenica da su samo u jednoj utakmici imali veći posjed, protiv Austrije u gostima, a Gruzija je kod kuće protiv njih imala posjed od čak 73%! Dakle možemo reći da su Irci prava otočka momčad kojoj umiranje u ljepoti nije bitno. Irci će vjerojatno istrčati u nekoj 4-3-3 ili 4-2-3-1* formaciji, u sljedećem sastavu ako ne bude nekih ozljeda:

 

*u slučaju ako će igrati 4-2-3-1 na polušpici će biti Hendrick, a dva zadnja vezna će biti Arter i Meyler

Irci su momčad satkana od igrača većinom iz druge engleske lige i klubova iz donjeg doma Premier lige. Najveće zvijezde su Seamus Coleman i Shane Long, no problem je što je Coleman ozlijeđen, a Long je potpuno izvan forme. Momčad im nije satkana od zvijezda no vrlo su taktički disciplinirani i njeguju svoju igru tako da sigurno nisu lak protivnik. S njima smo do sada igrali 7 puta od čega su 4 bile prijateljske utakmice. Pobijedili smo 2 puta, isto toliko puta izgubili, a 3 puta remizirali. U lijepom sjećanju je ostala posljednja utakmica na Euru 2012. kad asmo ih u Poznanu dobili sa 3-1. Šanse: Hrvatska 65%-35% Irska.

Sjeverna Irska

Sjeverna Irska završila je druga iza Njemačke koja je gazila sve u skupini i ispred Češke i Norveške koje im nisu predstavile neku veliku opasnost. Sjeverna Irska je zabila 17 golova, a primila 6. Veliku većinu svojih golova su zabili Azerbajdžanu i San Marinu (12 od 17) stoga ta brojka malo vara. Najbolji strijelac je bio Magennis sa 3 gola. Sjeverni Irci bi trebali igrati u 4-3-3 fomaciji, no protiv nas bi mogli igrati u 5-3-2* formaciji kako su igrali protiv Njemačke:

*u slučaju kad bi igrali 5-3-2 Dallas bi ispao iz momčadi, Magennis i Lafferty bi bili napadači, McLaughlin bi se povukao više u sredinu na desnog stopera, a Hodson bi zauzeo poziciju desnog wing backa

Sjeverni Irci su vrlo slična momčad Republici Irskoj. Također bez velikih zvijezda (osim Will Grigga), ali zato vrlo disciplinirana i taktički dobro potkovana. To dokazuje i činjenica, kao i kod Republike Irske, da ne vole posjed. U utakmici protiv Azerbajdžana kada su ih dobili u gostima, Azertbajdžan je imao 66% posjeda lopte u nogama, a u domaćoj pobjedi od 2:0 protiv Češke, Češka je imala posjed lopte od čak 77%!! Mislim da ovi podaci dovoljno govore o tome kakav nogomet igraju. Od Sjeverne Irske bi trebali biti puno bolji, što smo i pokazali u jedinom susretu protiv njih prije gotovo godinu dana kad smo ih razbili 3:0 u gostima. Šanse: Hrvatska 70%-30% Sjeverna Irska.

Grčka

Grčka kao baklava na kraju. Grci su kao i ostale tri reprezentacija pa kao i mi bili drugi sa 19 bodova. Imali su jednak broj postignutih  (17) i primljenih (6) golova kao i Sjeverna Irska. Najbolji strijelac bio je Kostas Mitroglou sa 6 golova. Grci su većinu svojih utakmica igrali u sastavu 4-2-3-1, no protiv nas bi mogli igrati defanzivnijih 4-4-1-1:

O Grcima ne treba trošiti puno riječi. Za njih možemo reći da, od sve četiri reprezentacije, imaju najveću individualnu kvalitetu. Imaju dva odlična stopera, vrlo dobrog playmakera u Fortounisu i klasnog napadača Mitrogloua. Grci su možda kvalitetniji od drugih, ali nemaju neku igru. Igraju klasično grčki. Što je i problem jer smo u prošlosti često imali problema s njima kako u klupskom nogometu tako i u reprezentativnom. Još su svježa sjećanja na poraz u kvalifikacijama za euro 2012., a i Dinamovi i Rijekini porazi od Paoka, Olympiakosa, Aeka... Od svih reprezentacija Grčka bi bila najgora opcija jer ne igraju nogomet kakav nama paše, a imaju kvalitetu odigrati ga na najvišoj razini za razliku od Irske i Sjeverne Irske koje igraju takav nogomet, ali smo individualno puno jači. Šanse: Hrvatska 55%-45% Grčka.

Da zaključimo, u baražu nas ne čeka lagan posao, no kvalitetniji smo od sva četiri protivnika i ako ćemo igrati u skladu s našom kvalitetom ne trebamo se nikoga bojati.

Kolike su nam šanse u dodatnim kvalifikacijama?
Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. Poznate su 23 reprezentacije koje će sudjelovati, ostalo je još 9 mjesta od čega 4 za europske reprezentacije. Hrvatska je u bitnoj utakmici protiv Ukrajine osigurala mjesto među 8 reprezentacija koje će se boriti za ta 4 mjesta. Pošto je dosta tog već rečeno, samo da se kratko osvrnem na utakmicu. Hrvatska je prvo poluvrijeme bila ista kakva je bila i pod Čačićem. Igralo se bez neke ideje, a Ukrajina je radila dosta problema, pogotovo Konoplyanka Vidi. Drugo poluvrijeme kao da je počela neka druga ekipa. Igrači su djelovali napaljenije, ...
Kolike su nam šanse u dodatnim kvalifikacijama?
Jučer su završene južnoameričke i europske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo. ...
Volio bih da izvučemo Grčku zato što je to najjači protivnik, pa da vidimo gdje smo... Jer ako ne možemo pobijediti Grčku onda nismo ni zaslužili SP. Glupo bi bilo da razbijemo Sjevernu Irsku pa da se stvori euforija i napumpaju nerealna očekivanja. - Cirohito, 13.10.17. 13:08, 0 0 0
U pravu si, ja isto vise volim kad igramo protiv jacih jer tu se vidi jesi li pravi, da bi bio prvak moras pobijediti sve - GNKDZCFC, 13.10.17. 14:18, 0 0 0
Drop24 | 11.10.
Tribina hipoteza

Svjetski tenis prema mnogima doživio je svoje najslavnije dane od početka open ere. Velika četvorka dominirala je ovim sportom zadnjih  10 + godina. U tome su prednjačili Roger Federer s 19 GS naslova, Rafael Nadal sa 16, te Novak Đoković s 12 titula. Veliku četvorku kompletira Andy Murray koji, iako u usporedbi sa spomenutom trojkom ima skromna 3 GS naslova, apsolutno opravdano pripada toj skupini. Premda je prosječni teniski fan u 1990.-tima imao priliku pratiti nadmetanja najuspješnijih igrača tog perioda(koji nesumnjivo spadaju u TOP10 svih vremena), Petea Samprasa i Andre Agassija, to razdoblje  bilo je  bogato skupinama specijalista za pojedine podloge koje, iako svaka za sebe kao da su predstavljale određenu nedodirljivu kastu,  redovito bi iznjedrile GS pobjednika na tim podlogama.

Ono što me osobno kopka jest dojam da se na Tribini nedovoljno preispituje pozadina velike četvorke i njihove dominacije. Može se reći kako u javnosti egzistira generalni konsenzus kako je riječ o najjačoj konkurenciji ikad. No kako onda objasniti činjenicu da su određeni višestruki GS osvajači iz ranijeg razdoblja open ere  imali toliko izražene amplitude u igri i rezultatima na GS turnirima? Kako je moguće da Sampras 1995. kao drugi nositelj izgubi u prvom kolu od Gilberta Schallera, a iste godine uvjerljivo osvoji Wimbledon samo mjesec i pol poslije? Kako je moguće da je isti taj Sampras prag četvrtfinala u Parizu probio samo jednom u karijeri(i to zasluženo protiv Bruguere 1996. čime si je značajno otvorio ždrijeb do polufinala i uvjerljivog poraza protiv Kafelnikova)? Kako je moguće da je od čitave plejade vrhunskih igrača u devedesetima samo Andre Agassi osvojio sva 4 GS turnira? Kako objasniti činjenicu da brojni velikani svjetskog tenisa nisu uspijevali kompletirati career grand slam i to poglavito radi Wimbledona i Roland Garrosa? Teza o usmjerenosti  i odgoju igrača za igru na jednoj ili više sličnih podloga koje odgovaraju njihovom skillsetu mi je nedovoljan, iako valjan dokaz. Mišljenja sam kako je ovoj temi potrebna dodatna interpretacija.

Na prijelazu u novo tisućljeće pojavila se vidljiva promjena u tenisu kao igri. Svaki Hrvat  zna finaliste Wimbledona 2001. To su dakako bili Ivanišević i Rafter. Bio je to trijumf servis volej igre, ali ujedno i posljednje finale takvog tipa. Samo godinu poslije, i to upravo u All England Clubu, potpuni antiklimaks. U finalu su dva baselinera i dijametralno suprotna igrača od njih dvojice, Hewitt i Nalbandian. Od te godine nadalje, trava je počela ćelaviti isključivo iza osnovne linije, za razliku od duge tradicije njenog nestajanja  u rasponu od 1-2 metra oko mreže. Iako su pojedini majstori serve&volley stila kao Henman i Ančić nastavili sa solidnim rezultatima u Wimbledonu, postajalo je sve jasnije kako je tenis ušao u novu eru. U drugom tjednu sve su češći bili mečevi s dužim izmjenama, a kulminacija baseline igre na svetoj travi Wimbledona vjerojatno je bio možda i najbolji meč open ere, finale 2008. između Federera i Nadala.

Treba napomenuti kako je turnir 2001. prešao na novu vrstu travnate podloge (koja je trebala omogućiti  dulje trajanje i smanjiti  trošenje podloge) tako da je možda i to bio intervenirajući faktor koji je značajno utjecao na usporavanje trave. Trava je vidno usporila najviše u drugom tjednu turnira što se ogleda i u rezultatima Nadala kao kralja zemlje. Nemoguće je previdjeti Rafina mučenja u prvom tjednu Wimbledona protiv igrača kao što su Kendrick, Haase i Petzschner. Kontra zdravog razuma jest da Rafi u top formi veće probleme u istoj godini predstavljaju Haase(koji je blago rečeno teški prosjek od igrača) i Petzschner(solidan igrač meke ruke koju je najbolje koristio u parovima te je i uzeo s Melzerom Wimbledon 2010. ali nikad ozbiljan igrač u singlu) nego Tomaš Berdych na vrhuncu karijere i u formi života koji prije finala dobiva Federera i Đokovića. Rosola mu neću zamjeriti zato što je čovjek odigrao meč života kao rijetko koji autsajder protiv izrazitog favorita ikad na GS pozornici.

S druge strane, Roland Garros kao kruna zemljane sezone još u devedesetima bio je rezerviran za zemljane specijaliste i taktičare koji su temeljili igru na polaganom građenju poena bez obzira na duljinu trajanja izmjena. U tom desetljeću Phillipe Chatrier uzdignutih ruku su posljednju nedjelju u turniru napuštali Courier, Bruguera, Muster, Kafeljnikov, Kuerten, Moya i Agassi. Izraziti serveri, i igrači koji su težili brzom završavanju poena najčešće nisu prolazili  dobro. Međutim, to se promijenilo. Tijekom narednih godina nerijetko su u samoj završnici bili agresivni i napadački orijentirani igrači kao Verkerk, Davydenko, Soderling, Ljubičić i njima slični. Federer , koji bi prema igračkim karakteristikama u devedesetima bio igrač koji dominira uglavnom na tvrdoj podlozi uz poneki trofej na travi, od 2005. postao je gotovo redoviti finalist na Roland Garrosu te u periodu od 2005.-2010. nosi titulu drugog najboljeg zemljaša tog perioda.

Koliko god krovne teniske organizacije i čelni ljudi tih GS turnira češće negiraju nego potvrđuju takve tvrdnje, njihove podloge se od početka novog milenija po brzini sve više približavaju jedna drugoj. Michael Llodra, kao jedan od posljednjih izdanaka travnate škole tenisa, izjavio je da su centralni teren i jedinica na RG kad je suh i sunčan dan brže od centralnog terena u Wimbledonu. Vjerojatno se radi o  pretjerivanju i potisnutim frustracijama čiji je izvor žaljenje što se nije rodio desetak godina ranije, ali ima i istine u tome. Tenis je izgubio  raznovrsnost te se počeo razvijati u smjeru uniformnosti podloga i stila igre. Prema brojnim navodima teniske struke i samih igrača, promijenila se težina lopti i postava žica na reketima što je vjerojatno dalo doprinos takvom razvoju događaja. Ukorak s tim promjenama, dogodile su se i promjene u fizičkoj pripremi te je tenis u pogledu izdržljivosti i agilnosti postao fizički sport kao nikad prije.

Upravo prethodni odlomak je srž ove priče. Đoković i Murray se ovdje nameću kao posljedica ovakvih trendova. Murray je od samih početaka davao naznake fizičkog tenisa , koji će uz nesporni talent i čitanje igre , zapravo biti njegovo sredstvo dominacije nad  protivnikom. Bez obzira na kilavljenje nakon izgubljenog poena i pomalo teški hod, Murray je u segmentu kretanja i fizikale u samom vrhu. Đoković mi se na početku karijere činio ponešto agresivnijim. Ipak, simptomatično je da je pojava novog Noleta početkom 2011. bila i početak njegove dominantne ere. Novi Nole postao je  Noleminator,  fizički monstrum koji, u energetskom smislu, u drugom tjednu GS više ne izgleda kao Domagoj Duvnjak u valjda svakom polufinalu koje je repka odigrala zadnjih 5-6 godina. Taj Nole je bez problema izdržavao maratonske mečeve s najjačim protivnicima ( za razliku od brojnih predaja u periodu od početka karijere do kraja 2010. čiji je uzrok navodno njegov već poznati problem s glutenom) te je njegovo pomalo anoreksično tijelo postalo prototip tijela modernog tenisača.

Iako ne osporavam neupitnu kvalitetu tih igrača, velikoj četvorci je uvelike u prilog išao već navedeni splet okolnosti. Svjestan sam da je teško kvantificirati i potvrditi tezu o uniformnosti podloga te tezu o korelaciji između uniformnosti podloga i egzistiranja velike četvorke te iz tog razloga ova analiza nije išla u tom smjeru. Međutim, očito je da se u današnje vrijeme tenis uglavnom svodi na maratonske izmjene u kojima je izdržljivost postala u najmanju ruku jednako bitna kao i talent za samu igru. Ono što je neupitno jest i činjenica da su prašinari i tratinaši prošlost, te u vrhu više nema igrača koji su dominantni isključivo na jednoj podlozi.

Rekao bih kako su Federer i Nadal značajno profitirali od usporenja i ubrzanja trave i zemlje, u smislu da im je taj trend u jednoj mjeri povećao šansu za osvajanje Fedu Pariza, a Rafi SW19.  Đoković i Murray , kao polovica velike četvorke čiji high peak počinje ipak nešto kasnije, dolaze na vrh u trenutku kad je prijelaz iz raznovrsnosti u uniformnost podloga već dovršen. Samim time, smatram kako im je naglasak na fizičku pripremu pogodovao u jednakoj mjeri kao i ujednačenost podloga. Također, nemam namjeru obezvrijediti nivo igre i pobjednički mentalitet koji je svaki od njih pokazivao na terenu. Uniformnost podloga ne smatram kao prednost velike četvorke u odnosu na ostatak njihove generacije, već u odnosu na legende prošlih vremena. Gubitak raznovrsnosti podloga iz prošlosti ne znači da se danas tenis igra na istoj podlozi svaki tjedan. Estrella Burgos će i dalje doći pokupiti iznos za poraz u 1. kolu svih GS-ova koji nisu RG. Querrey, Struff, Karlović i slični krkani će i dalje  gubiti u ranoj fazi RG od raznih pimplera koji su se rodili na zemlji.  Ono što je bitno naglasiti kako dominacija velike četvorke nije produkt isključivo njihove superiorne igre već i tendencije smanjenja razlike između brzine podloga. 

Velika četvorka i tendencija ujednačavanja podloga
Svjetski tenis prema mnogima doživio je svoje najslavnije dane od početka open ere. Velika četvorka dominirala je ovim sportom zadnjih 10 + godina. U tome su prednjačili Roger Federer s 19 GS naslova, Rafael Nadal sa 16, te Novak Đoković s 12 titula. Veliku četvorku kompletira Andy Murray koji, iako u usporedbi sa spomenutom trojkom ima skromna 3 GS naslova, apsolutno opravdano pripada toj skupini. Premda je prosječni teniski fan u 1990.-tima imao priliku pratiti nadmetanja najuspješnijih igrača tog perioda(koji nesumnjivo spadaju u TOP10 svih vremena), Petea Samprasa i Andre Agassija, to razdoblje bilo je bogato skupinama specijalista za pojedine ...
Velika četvorka i tendencija ujednačavanja podloga
Svjetski tenis prema mnogima doživio je svoje najslavnije dane od ...
Odlična analiza, no čim sam vidio da spominješ amplitude u igri smučilo mi se jer sam se sjetio Brune Amplitude Kovačevića. - Cirohito, 12.10.17. 18:55, 0 1 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.