ANALIZE

Bateman | prije 22 sata
Tribina hipoteza

Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili stvarna prednost?

Kada bi upitali trenere i igrače koju utakmicu bi igrali pred svojim navijačima, gotovo svi bi odgovorili da je to druga. Tom logikom se vodi i UEFA te nakon grupne faze svojih natjecanja spomenutu „prednost“ dodjeluje momčadi koja je završila kao pobjednik skupine. No da li druga utakmica na domaćem stadionu zaista daje toliku prednost?

Lionel Page i Katie Page u svom istraživanju 'The second leg home advantage: Evidence from European football cup competitions', koji je objavljen u Journal of Sports Sciences uhvatili su se u koštac s tim problemom te na uzorku od 12,364 utakmice Lige prvaka, Kupa UEFA-e i Kupa pobjednika kupova u periodu od 1955 – 2006, došli su do zaključka da momčad koja igra drugu utakmicu kod kuće ima 54.33 % šanse za prolaz. Uzevši u obzir da su u drugoj utakmici domaćini bili ponekad favoriti, a ponekad autsajderi, prednost djeluje nezamjetno. Također, istraživanje je pokazalo da se ta prednost u novije vrijeme sve više topi, čemu je razlog izostanak većine stvari koje sam spomenuo kao razlog za prvotno uvođenje Pravila. Kao i u mojoj analizi koja je obuhvaćala kraći period i manji broj utakmice, Paige i Page su također došli do zaključka kako najveća prednost zapravo nastaje u produžetcima, u kojima je domaćin odnio 66,42 % pobjeda na uzorku od 186 utakmica, dok su jedanaesterci otišli na stranu domaće ekipe u 57,33 % slučajeva. No, kao što već znamo, jedanaesterci zahtijevaju mnogo dublju analizu zbog svoje specifičnosti te se čak i spomenuta prednost može osporiti.

Do sličnih zaključaka je 2010. došao i njemački trojac sa Muchenskog sveučilišta – Eugster, Gertheiss i Kaiser, koji su čak predložili da bi pobjednicima skupina trebalo dati na izbor koju utakmicu žele igrati kod kuče.

Ipak, ako ste jedna od osoba spomenutih u prvoj rečenici odlomka, nikakvo istraživanje vas neće uvjeriti da nije bolje kod kuće igrati uzvrat. Psihološki aspekt u kojem treneri i igrači postave stvari na način: „idemo se potući u gostima i izvući neriješen rezultat, pa ćemo to nadoknaditi pred svojim navijačima“ jednostavno je neiskorjenjiv i teško mu se može naći protuargument u izoliranoj situaciji. Prošle sezone smo vidjeli Romu kako nakon 4:1 poraza na Camp Nou u uzvratu pobjeđuje 3:0 i ostvaruje nešto što se u tom trenutku činilo nevjerojatnim. Može li itko sa sigurnošću reći da bi objektivno lošija ekipa „okrenula“ jednu od najboljih momčadi Europe i svijeta pred, na primjer, praznim tribinama? To je zaista teško povjerovati te dokazuje da psihološki aspekt u nogometu još uvijek igra veliku ulogu i statistika od koje se ne može pobjeći, ne mora značiti ništa u određenoj situaciji.

Prednost domaćeg terena iscrpno je istraživana i često debatirana i u američkim ekipnim sportovima, no tamo se gostima mnogo manje ide u susret. Razlog zašto je tome tako, a koji će ujedno i objasniti zašto se i u nogometu moguće spremaju slične promjene, slijedi.

Apsolutna prednost domaćeg terena

U američkim sportovima nakon završetka regularnog dijela najbolja momčad ima prednost domaćeg terena do kraja natjecanja. U NBA-u, NHL-u i MLB-u to se manifestira na način više rangirana momčad igra prvu utakmicu na svom terenu i ako dođe do tie-breaker utkamice, ona bude domaćin. Finale se također igra potencijalno jednom više na terenu više rangirane momčadi u spomenutim sportovima. U NFL-a se pak finale igra na unaprijed određenom, uvjetno rečeno, neutralnom stadionu. No prednost više rangiranoj momčadi u play-offu NFL-a dolazi do izražaja u tome što se cijelo dogravanje igra na samo jednu utakmicu, a što u teoriji može značiti da će najbolja momčad cijelo vrijeme biti domaćin, a najlošija cijelo vrijeme biti gost. Sukladno tome domaće ekipe su u pravilu biti uspješnije, no to se može objasniti i jednostavnom činjenicom da su u određenoj sezoni to jednostavno bile bolje momčadi.

Spomenuti koncept se ne čini u potpunosti pravedan, no Amerikanci shvaćaju da bi isto tako nepravedno bilo davati prednost gostujućoj ekipi. Kao i u europskom nogometu i u SAD-u je prednost domaćeg terena u padu. Još uvijek se smatra da npr. u NFL-u hendikep gostujuće momčadi u startu iznosi tri poena, no u današnje vrijeme to je sve diskutabilnije. U svijetu u kojem su relokacije momčadi i nastajanje novih česta pojava, prednost domaćeg terena je izuzetno relativan pojam.

Uzmimo za primjer Los Angeles Chargerse, koji su do prošle sezone bili smješteni u San Diegu. Njihov vlasnik, isprovociran odbijanjem stanovnika da pomognu financirati izgradnju novog stadiona, odlučio je preseliti svoju momčad u LA. Planovi za izgradnju stadiona su postojali i krenuli su u ostvarivanje, no u prijelaznom periodu Chargersi svoje utakmice igraju u StubHub Center-u, domu LA Galaxy-a. Stadion nedostojan najpopularnijeg sporta u SAD-u koji može primiti mizernih 27.000 gledatelja doprinio je ionako nezainteresiranom pristupu stanovnika LA-ja koji su iste godine dočekali povratak Rams-a iz St. Louisa, te su Chargersi prošle sezone imali zanemarivu podršku na domaćem terenu, a nerijetko se događalo da su brojniji bili navijači gostujuće momčadi. To se ne može ni usporediti npr. sa Seattle-om, koji je u SAD-u sinonim za prednost domaćeg terena i na kojem gostujući quarterbackovi ponekad ne mogu čuti ni svoje misli od zaglušujuće buke.

NFL je svjestan razlika nastalih načinom na koji sistem funkcionira, a zahvaljujući modernim vremenima i UEFA počinje to shvaćati. Ako jedna momčad može igrati konferencijsko finale u teškim uvjetima Mile High Stadiuma u Denveru, s kojima se možda do tada nikada nisu susreli, bez ikakve prednosti u vidu računanja poena, nema razloga da bi takvu prednost imao npr. Atletico Madrid kada dolazi u goste Monacu gdje navijači kao takvi praktički ne postoje, znajući da će za tjedan ili dva imati popravni na svom terenu.

 

Zaključak

Domaći teren će uvijek biti prednost i za to postoje brojni razlozi. Upoznatost s okolinom, blizina obitelji i rutina prije utakmice, te izostanak putovanja, neki su od glavnih. Podrška navijača i njihov dokazani podsvjesni utjecaj na suca, također su vrlo bitni. Iako se kod ovog zadnjeg mora spomenuti neslaganje psihoanalitičara u određivanju da li sudac podsvjesno staje na stranu domaćina zbog pritiska s tribina ili podsvjesno staje na stranu momčadi koja bolje igra i napada, što često bude domaćin.

Ipak, možda najbolje objašnjenje dao je Daniel Kahneman, jedan od najvećih autoriteta na polju psihologije donošenja odluka i bihevioralne ekonomije, koji je ujedno nagrađen i Nobelovom nagradom za ekonomiju 2002. On je postavio hipotezu po kojoj evolucijski gledano svi ljudi osjećaju povezanost sa svojim teritorijem i imaju potrebu braniti ga. To je sve već dobro poznato, no on ide korak dalje te na temelju svojih istraživanja dolazi do zaključka da je sportašima dvostruko gori osjećaj izgubiti na svome terenu nego pobijediti na tuđem. Objašnjenje kojim brani tu hipotezu, a za koje svakodnevno dobivamo potvrdu, glasi da igrači domaći teren percipiraju kao mjesto gdje se ne smije biti poražen, te imajući u vidu da i druga momčad njeguje taj stav, logično pretpostavljaju da će gostujuća utakmica biti proporcionalno teža te da je sve osim poraza uspjeh. A poraz koji doživiš kad ni ne očekuješ pobjedu zasigurno ne boli jednako.

Naravno da igrači Real Madrida kada gostuju kod npr. Levantea ne percipiraju utakmicu na taj način, no čim se nađu momčadi koje su slične kvalitetom, spomenuti osjećaj se zasigurno javlja.

Činjenica je da su u susretima koji se igraju na dvije utakmice obje momčadi u istoj poziciju u startu, a to da li je negdje publika više ili manje zastrašujuća nije problem koji bi krovna organizacija trebala rješavati. U međunarodnom nogometu prednost domaćeg terena je izraženija nego što je to slučaj u klupskom, ali to je i za očekivati s obzirom na specifičnost reprezentacija kao natjecateljskih kolektiva te česte netrpeljivosti među narodima. Sukladno tome, Pravilo bi trebalo ostati na snazi u natjecanjima takve vrste.

U klupskom nogometu pak, a pogotovo u europskom koji je daleko najelitniji, trebalo bi se dobro razmisliti ima li smisla da Pravilo ostane na snazi. Jer činjenica je da svaki prolaz neriješenim rezultatom na račun Pravila u javnosti stvara osjećaj nepravde, a momčadi koja ispadne ostavlja gorak okus u ustima. Također, rijetko će koji ozbiljni trener biti iskreno zadovoljan neriješenim rezultatom, te će to biti zamaskirano isključivo činjenicom da je ultimativno ostvario prolaz, što i jest jedini cilj u turnirskom sustavu natjecanja.

Ukidanje Pravila donijelo bi manje kalkulacija koje se mogu percipirati kao anti-nogometne, a momčadima i dalje nitko ne bi oduzeo sve ono što dolazi s njihovim domaćim terenom. A ako bi neki klub ostao „zakinut“ jer ima nezainteresirane navijače ili su mu tribine prepune turista, to bi trebao biti problem tog kluba, a ne UEFA-e. Wenger i ostali treneri koji se zalažu za promjenu su u pravu, jer smjer u kojem nogomet ide sve više je orijentiran globalizaciji i komercijalizaciji, što posljedično sve više otapa prednost igranja na domaćem terenu i ako bi Pravilo ostalo na snazi, ubrzo bi se moglo dogoditi da gostujuće momčadi ustvari budu u prednosti. Promjenom bi se stavio naglasak na igru, a stadioni s odličnim navijačima koji bi davali veću prednost svojoj momčadi pružili bi elitnom nogometu draž koju danas sve rjeđe viđamo.

Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - drugi dio
Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili stvarna prednost? Kada bi upitali trenere i igrače koju utakmicu bi igrali pred svojim navijačima, gotovo svi bi odgovorili da je to druga. Tom logikom se vodi i UEFA te nakon grupne faze svojih natjecanja spomenutu „prednost“ dodjeluje momčadi koja je završila kao pobjednik skupine. No da li druga utakmica na domaćem stadionu zaista daje toliku prednost? Lionel Page i Katie Page u svom istraživanju 'The second leg home advantage: Evidence from European football cup competitions', koji je objavljen u Journal of Sports Sciences uhvatili su se u koštac s ...
Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - drugi dio
Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili ...

Respekt: Luca1010, tshabalala,

Slažem se: Luca1010,

Tekst je sjajan, svaka cast. - Luca1010, 26.9.18. 1:33, 0 0 0
Bateman | prije 22 sata
Tribina hipoteza

Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku okupili najelitniji klupski treneri kako bi s predstavnicima UEFA-e prokomentirali situaciju u elitnom klupskom nogometu i predstavili im svoje ideje. Za razliku od prijedloga vodećih ljudi konfederacija i vlasnika klubova, koji su gotovo pa uvijek vođeni financijskim motivima, prijedlozi trenera uvijek se kreću u smjeru poboljšanja nogometne igre i većinom budu smisleni. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta, pa smo tako od UEFA-inog direktora za natjecanja Giorgia Marchettija mogli saznati da su treneri predložili dvije promjene. Prva se odnosila na implementaciju jednog datuma završetka prijelaznog roka za sve članice UEFA-a, a druga se odnosila na temu o kojoj ću u ovom članku govoriti, a to je ukidanje pravila „pogotka u gostima“ u UEFA-inim natjecanjima.

Arsene Wenger već je duže vremena zagovornik ideje o ukidanju tog pravila, argumentirajući kako je ono zastarjelo i kako u današnje vrijeme prednost domaćeg terena ne vrijedi onoliko koliko je to bio slučaj u prošlosti. Francuz je neslavno završio svoju vladavinu klubom iz sjevernog dijela Londona, ali dok su posljednjih nekoliko godina bacili sjenu na njegove prijašnje uspjehe, ne smije se zaboraviti da je Wenger bio jedan od najboljih off-field managera, držeći uzde svih aspekata vođenja kluba, te se njegove ideje nikada ne bi smjele olako odbaciti. Ovogodišnji susret u Nyonu dao nam je do znanja da nije sam u tom nastojanju i ostavljen je dojam kako se europski nogomet sve više približava ukidanju spomenutog pravila. Shodno tome, odlučio sam istražiti povijest tog pravila, različite varijacije koje se primjenjuju diljem svijeta, te analizirati prednosti i nedostatke koje određena varijacija donosi momčadima. Također, usporedit ću i prednost domaćeg terena u nogometu u odnosu na američke momčadske sportove, koji njeguju drukčija pravila. Za potrebe jasnoće, od sada pa nadalje spomenuto pravilo o pogotku u gostima spominjat ću jednostavno kao „Pravilo“. Pa krenimo od početka.

Okrutna večer u Rotterdamu

24. ožujka 1965. u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova susreli su se Liverpool i Koln. Preciznije rečeno, susreli su se po treći put u nešto više od mjesec dana. Ukupan rezultat nakon dvije utakmice bio je 0:0, a kako je tada bilo na snazi pravilo da se u tom slučaju igra treća utakmica na neutralnom terenu, Rotterdam je određen kao mjesto odluke. Nakon 90 minuta rezultat je bio 2:2 te je utakmica otišla u produžetke. U produžetku su mreže mirovale te ni nakon 300 minuta igre pobjednik nije bio određen. Kako pravilo pogotka u gostima tada još nije bilo na snazi, a razigravanje izvođenjem jedanaesteraca stiglo tek godinama poslije, o pobjedniku se odlučivalo bacanjem novčića. Nepreboljivo okrutan način određivanja pobjednika te večeri dosegao je još strašniju razinu.

Do završetka utakmice teren se pretvorio u jednu veliku kaljužu, te je potrebno bilo ne jedno – već dva bacanja novčića. Kako je i sam Ron Yeats, tadašnji kapetan Liverpoola, rekao, u prvom pokušaju novčić je pao na suprotnu stranu od one koju je on bio izabrao, no kako je teren bio neravan nagovorio je suca da ga baci ponovno, jer je novčić stao poprilično nakošeno. Belgijski djelitelj pravde ga je poslušao i ovoga puta je novčić pao na „pravu“ stranu, odvevši Liverpool u polufinale, a Koln neviđenom okrutnošću kući nakon 300 minuta u kojima su ostali neporaženi. Sljedeće sezone pravilo pogotka u gostima je ustanovljeno i premijerno implementirano u susretu osmine finala Kupa pobjednika kupova u kojem je mađarski Honved izbacio Duklu iz Praga ukupnim rezultatom 4:4.

Razlozi donošenja Pravila

Sredinom šezdesetih godina nogometom još uvijek nije upravljao novac. Naravno da su najbolji igrači imali najveće plaće te da su postojale privlačnije destinacije od nekih drugih i bolje lige od nekih drugih, no treneri su bili ti koji su svojim zamislima i inovacijama dovodili svoje momčadi do europskih uspjeha. Engleska liga nije bila ono što je danas, a najveći vizionari tog vremena radili su kao treneri diljem starog kontinenta, a ne samo u ligama koje mi danas poznajemo kao „lige petice“. Također, ona iskrena strast navijanja za svoj klub bila je mnogo izraženija u to vrijeme nego što je to slučaj danas, a „poligamni“ navijači, kako one današnje naziva Simon Kuper, bili su izuzetna rijetkost. Dukla bi u Budimpešti bila dočekana u mnogo neugodnijoj atmosferi nego što je to slučaj danas kada npr. Roma posjeti Santiago Bernabeu, te je utjecaj na psihu gostujućih igrača bio negativan, dok bi domaćima navijanje prepunog stadiona davalo još veći podstreh. Naravno da je i u današnje vrijeme sve to prisutno, no u puno manjoj mjeri.

Također, ni izazovi organizacijsko – finacncijske prirode nisu bili zanemarivi. Prometna infrastruktura bila je daleko od današnje te je put zahtijevao vrijeme, novac, a u konačnici bi neizbježno izazvao iscrpljenost kod igrača. UEFA je dakle došla do zaključka da su gostujući klubovi u nepovoljnijem položaju, te da bi pogotci postignuti na svom stadionu trebali vrijediti manje od onih koji su postignuti u gostima. Jer kao što se dobri domaćini potrude da im se gosti osjećaju kao kod kuće, tako bi i momčadi u svojoj „kući“ ugostili protivnike dajući im, striktno nominalno gledano, laganu prednost.

Zanimljivo je da CONMEBOL nije usvojio to pravilo sve do 2005., pa su tako susreti Copa Libertadores-a bili odlučivani izvođenjem jedanaesteraca ako bi ukupan rezultat nakon 180 minuta bio neodlučen. Najelitinije južnoameričko natjecanje, naime, do spomenute godine nije implementiralo niti produžetke. No o različitim implementacijama Pravila ili izostanka istih ćemo govoriti nešto kasnije.

Apsurdni slučajevi implementacije Pravila

Dakle razlozi na temelju kojih je Pravilo donešeno bili su svima (barem u Europi) jasni te je desetljećima taj sustav funkcionirao gotovo besprijekorno. Ipak, dva su se primjera izdvojila i dokazali manjkavost Pravila.

Prvi primjer odnosi se na relativno svjež događaj, a to je 3. pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka sezone 2014-15 i dvoboj Legije iz Varšave i Celtica. Poljaci su u prvoj utakmici potpuno nadigrali Škote i ispratili ih kući s 4:1, ali nisu se tu zaustavili. U uzvratu igranom u Glasgowu, Legija je još jednom pokazala nadmoć pobjedivši 2:0, što je ukupno iznosilo uvjerljivih 6:1. No Poljacima se pokrala pogreška i u uzvratu su na teren poslali suspendiranog Bartosza Bereszynskog. U tim slučajevima utakmica se registrira 3:0 za protivnika, što je u konkretno u ovoj situaciji značilo da je ukupan rezultat iznosio 4:4, a dalje je prošao Celtic zahvaljujući golu u gostima. Dakle momčad koja je pobijedila 6:1, pritom čak zabivši više pogodaka u gostima od protivnika, ispala je iz natjecanja na račun tehničke pogreške i Pravila.  

Pravilo o nemogućnosti igranja igrača koji je pod suspenzijom jedno je od temeljnih postulata „pravne“ uređenosti nogometnih natjecanja, koje je s apsolutnom opravdanošću donešeno iz očitih razloga, ali svi su osjetili da je Legiji nanešena ljudska nepravda. Jer niti je Bereszynski Messi, niti je Celtic, čak ni nakon poklona u vidu +5 gol razlike u odnosu na stvarnan rezultat, „postigao“ više pogodaka od Legije.

Za drugi primjer vratit ćemo se u sezonu 2002-03 i polufinale Lige prvaka između Milana i Intera. Gradski rivali igraju na istom stadionu i oboje imaju sličnu podršku u gradu. Također, oba kluba imaju slično bogatu povijest, pa čak i sličan globalni utjecaj. Uzevši u obzir da su u pitanju talijanske momčadi, već prije prvog susreta nazirala se potencijalno apsurdna situacija, koja se na kraju i dogodila. Prva utakmica u kojoj je službeni domaćin bio Milan završila je 0:0, dok je u drugoj rezultat bio 1:1. S obzirom da je Milan postigao pogodak kao „gost“, a Inter kao „domaćin“, rossoneri su bili ti koji su otputovali u Manchester te godine.

Replika na očiglednu nepravdu može biti činjenica da domaća momčad za svaku utakmicu na raspolaganje dobije mnogo veći broj ulaznica od gostujuće, što je i u ovoj situaciji bio slučaj. No problem nastaje kada se u obzir uzme broj ulaznica u slobodnoj prodaji, a do kojih gostujući navijači mogu doći jednako kao i domaći. Jednostavno, hendikep koji je gostujuća momčad imala u obje utakmice bio je praktički zanemariv, a zasigurno nedovoljan da bi pogodak ijedne strane vrijedio više od pogotka one druge.

Brazilci su to shvatili te je njihov domaći kup imao zanimljivu varijaciju sve do 2017. godine kada je pravilo gola u gostima u potpunosti ukinuto.

Copa do Brasil

Za razliku od Copa Libertadores-a, brazilski kup je još od svog osnutka 1989. uveo Pravilo, no s razlikom u tome što ono ne bi vrijedilo ako bi oba protivnika dolazili iz istog grada. Zanimljivo i poprilično progresivno pravilo čak i nije čudno za ovo natjecanje, pogotovo uzevši u obzir da je na snazi još jedno neobično pravilo koje se čini kao da je idejno nastalo iz neke arkadne igre. Naime, svaki susret se sastoji od dvije utakmice, osim ako jedna ekipa u prvoj ne pobjedi sa dva ili više golova razlike, čime automatski ostvaruje prolaz. Brazilska modifikacija Pravila dobro bi bila došla Interu te nesretne sezone i apsolutno ima smisla, no i ona ima svojih mana koje ću opisati uzevši stvarni primjer jednog gradskog „rivalvstva“, čiju ću važnost prenaglasiti i čak otići u krajnost za potrebe hipoteze.

Do prije par godina, dok je RNK Split još izgledao kao donekle ozbiljna momčad, u Splitu se četiri puta godišnje igao gradski derbi (ne računajući potencijalne kup utakmice). No, kako je navijačka skupina Splita bila praktički nepostojeća, bez obzira što je klub samo godinu dana mlađi od Hjaduka, crveni su svoje domaće utakmice igrali pred navijačima koji su u velikoj većini bili naklonjeni „bilima“. I sam sam prisustvovao utakmicama na Parku mladeži i nikada nije vladao dojam da je Split domaćin utakmice. Jednostavno, Hajduk je neprikosnoveni broj jedan u gradu pod Marjanom i nitko ne može doći niti blizu, a Crveni đavoli i ostali dugogodišnji simpatizeri crvenih nisu mogli parirati najmoćnijoj navijačkoj skupini u Hrvatskoj.

RNK Split danas nastupa u 3. HNL jug zahvaljujući malverzacijama njegovih vlasnika, ali kada se 2015. dogodila situacija u kojoj se splitski derbi igrao u polufinalu Hrvatskog kupa, RNK Split je bio u podređenoj poziciji u obje utakmice. To im nije smetalo jer su izbacili „bile“ i prošli u finale, ali kada bi se susret igrao u europskom natjecanju dobro bi im došlo da barem u jednoj od njih imaju na svojoj strani pravilo o golu u gostima. Ovaj primjer zasigurno nije izoliran te na neki način kontradiktira varijaciji koju su Brazilci uveli i stoga ne izgleda kao najbolje rješenje.

CONCACAF, AFC i engleski pokusni kunić zvan Liga kup

Zanimljiva varijacija Pravila pristuna je i u AFC-ovim natjecanjima te CONCACAF-ovoj Ligi prvaka, a posljedično je pronašla svoje mjesto i u MLS-u. U tim konfederacijama pravilo pogotka u gostima vrijedi, ali samo tijekom 180 minuta, odnosno do produžetaka. Kada utakmica ode u produžetke ničiji pogodak ne vrijedi više i u tih trideset minuta obje ekipe su u jednakom položaju. No jesu li zaista?

Logika je ta da ako bi se Pravilo odnosilo i na produžetke, onda bi momčad koja druga gostuje imala prednost na svojoj strani 120 minuta, za razliku od momčadi koja bi prvu utakmicu igrala kao gost i imala tu prednost samo 90 minuta. Umor koji kod igrača nastane kada utakmice ode preko uobičajenih vremenskih granica, a koja u teoriji poprilično izjednačava momčadi, također je jedan od argumenata.

No, koliko god ti argumenti bili valjani, postoji i drugo gledište. Opisanu situaciju može se promatrati i na način da momčad koja drugu utakmicu igra na domaćem terenu ima domaćinsku prednost 120 minuta, za razliku od momčadi koja prvu utakmicu igra kod kuće. Psihološki podstreh koji ti daju navijači, čije je navijanje u produžetcima još žešće, može pomoći momčadi da dobije dodatnu motivaciju i pronađe onu snagu u sebi koja inače ne bi bila prisutna.

Čini se poprilično logično da bi domaći teren u produžetcima trebao igrati još manju ulogu nego u regularnom dijelu, ponajviše zbog toga što momčadi u tom trenutku kreću od nule, dok pogodak gostujuće momčadi praktički vrijedi dva. No statistika Lige prvaka i Europske lige (i svih njenih inkarnacija) od sezone 1993-94, kada je najelitnije klupsko natjecanje ustanovljeno pod današnjim imenom, govori nam da su domaće momčadi u izrazitoj prednosti.

U spomenutom periodu ukupno 29 utakmica odlučeno je u produžetcima u Ligi prvaka. 19 je otišlo na stranu domaćina, a 10 na stranu gostiju (uključujući jednu u kojoj se u produžetku primijenilo Pravilo), što u omjeru iznosi 65.52 % naprema 34.48 %. 30 utakmica je odlučeno jedanaestercima, a tu omjer iznosi 56.67 % naprema 43.23 %. Nadmoć domaćina je evidentna, no uzorak je jako malen, stoga će nam situacija u drugom po kvaliteti europskom klupskom natjecanju malo bolje objelodaniti situaciju.

U istom tom periodu, u Kupu UEFA-e i Europskoj ligi 102 utakmice odlučene su u produžetcima. Ako u obzir uzmemo isključivo utakmice na koje se nije primjenjivalo Pravilo, odnosno one u kojima je bilo pobjednika, njih je bilo ukupno 86. 54 su otišle na stranu domaćina, a 32 na stranu gostiju, ili u postotcima 62.79 % : 37.21 %. No ako pridodamo preostalih 16 koje su otišle na stranu gostiju zahvaljujući Pravilu, omjer se poprilično izjednačava i iznosi 52.94 % naprema 47.06 %. (U oba slučaja u obzir sam uzeo sve utakmice koje su se igrale knockout sustavom, od prvog pretkola pa nadalje.)

Dakle, logično je zaključiti da Pravilo kompenzira hendikep s kojim se gosti očigledno susreću u produžetcima te je teško proturječiti logici koja se temelji na brojevima. No ipak, obje momčadi imaju priliku igrati i kod kuće i u gostima te izvoljevati pobjedu unutar 180 minuta, pa s obzirom na to dati jednoj momčadi prednost u vidu veće vrijednosti pogotka u kratkom periodu od trideset minuta, čini se previše, bez obzira što se time poništava hendikep s kojim se ta momčad evidentno susreće. To je pogotovo istina danas, kada su europske tribine prepune turista i fanova koji dolaze iz cijelog svijeta i koji su velikim dijelom „kazališna publika“. I dalje je psihološki aspekt, odnosno različita percepcija utakmica kod kuće i u gostima od strane igrača, te utjecaj publike na suca nemoguće zaobići, no u današnje vrijeme sve teže postaje opravdati situaciju u kojoj nečiji gol vrijedi više.

U engleskom Liga kupu je pak, sve do ove sezone, na snazi bilo pravilo 13.5 koje se temeljilo na spomenutim brojkama, ali koje se čini preprogresivno bez obzira na možda i najpravedniju primjenu. Naime, polufinalni susret engleskog Liga kupa igra se na dvije utakmice, s tim da pravilo pogotka u gostima nije postojalo do produžetaka. Dakle, ako bi prva utakmica završila 1:0 u korist jedne momčadi, a druga 3:2 u korist druge, ukupni rezultat bio je 3:3, a kako Pravilo u tih 180 minuta ne vrijedi, išlo se u produžetke. No ako bi u tih dodatnih trideset minuta rezultat i dalje bio neriješen, gost bi bio taj koji bi ostvario prolaz, zahvaljujući pravilu koje je glasilo da u produžetcima pravilo pogotka u gostima stupa na snagu. Da bolje pojasnim na već spomenutom hipotetskom primjeru: ako je nakon produžetaka rezultat i dalje 3:3, u finale prolazi momčad koja je postigla više pogodaka u gostima, isto kao i u slučaju da obje momčadi zabiju jednak broj pogodaka u produžetcima. Bolje rečeno, Pravilo se teoretski primjenjivalo i retroaktivno. Neobičan sustav, koji je kao što smo vidjeli na primjeru brojki iz europskih natjecanja imao smisla, ipak se čini poprilično osjetljiv za širu implementaciju, što je dokazalo i njegovo odbacivanje.

Najzanimljivije od svega je činjenica da je u ovom tisućljeću spomenuto pravilo samo jednom odlučilo pobjednika.

 

Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - prvi dio
Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku okupili najelitniji klupski treneri kako bi s predstavnicima UEFA-e prokomentirali situaciju u elitnom klupskom nogometu i predstavili im svoje ideje. Za razliku od prijedloga vodećih ljudi konfederacija i vlasnika klubova, koji su gotovo pa uvijek vođeni financijskim motivima, prijedlozi trenera uvijek se kreću u smjeru poboljšanja nogometne igre i većinom budu smisleni. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta, pa smo tako od UEFA-inog direktora za natjecanja Giorgia Marchettija mogli saznati da su treneri predložili dvije promjene. Prva se odnosila na implementaciju jednog datuma završetka prijelaznog roka za sve članice ...
Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - prvi dio
Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku ...
ivan-cro | 23.09.
Tribina hipoteza

Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi su završili Marcelo i Bale. Lopetegui je i naglasio kako će kroz sezonu rotirati momčad, ovdje ipak rotacije nisu bile tolike zbog reputacije protivnika, ali je činjenica da smo ostali zakinuti za Balea na terenu.

U gore navedenoj situaciji Real odigrava visoki presing kao i Dalićeva Hrvatska sa Modrićem u glavnoj ulozi. Modrićeva uloga je čitati igru i prepoznati situacije, okidače za presing. U svemu tome bitno su dvije stvari - prvo, Modrić ne smije pritiskati sam, mora imati podršku suigrača. Drugo, mora imati i podršku iza svojih leđa. Mora postojati korektor prve linije presinga, a oba navedena uvjeta ispunjena su na gornjoj slici. Real nakon toga oduzima loptu i biva opasan po gol protivnika.

Ono što odvaja odlične od vrhunskih momčadi u današnjem modernom nogometu su načini na koje igraju reposjed. Upravo je u reposjedu trenutna Realova snaga - kada i izgube loptu, visoko podižu svoje igrače u nastojanju da je što prije vrate u svoj posjed. Obzirom da je posjed lopte nešto što razlikuje trenutni i prošlogodišnji Real, reposjed lopte je sastavni element takve igre. Što prije vratite loptu u svoj posjed, to ćete manje trčati bez lopte, a to znači da se nećete toliko energetski trošiti. A kako imate loptu u svom posjedu veliku dozu vremena, to vas također "odmara".

Ovdje vidimo jedan od mehanizama Reala u njihovoj pozicijskoj igri. Stoperi su visoko podignuti, posebno Ramos, bekovi odlaze visoko u napad, posebno Odriozola. U sredini su Ceballos, Isco i Modrić. Benzema se spušta sa "devetke" na "desetku" i nudi se kao opcija u igri. Ceballos ulazi u prostor koji mu Benzema svojim spuštanjem otvara, a to je prostor iza njegovih leđa. Asensio ulazi sa lijevog krila u sredinu napada, na mjesto Benzeme. Espanyol dobro stoji u sredini, u sredini je gužva jer se tamo nalazi čak 7 igrača Espanyola i Isco šalje loptu u prostor Odriozoli na desnoj strani. Nakon toga i Isco i Benzema odlaze u šesnaesterac pa tako Real Madrid ima 3 igrača u protivničkih 10 metara koji mogu zaprijetiti glavom nakon centaršuta, bilo Odriozole, bilo Nacha. To je samo jedan od načina kako Real Madrid radi box overload i to zaista izgleda vrlo lijepo.

U fazi obrane Real Madrid se spušta u 4-4-2, duplirajući bokove. Espanyol nema rješenja u pozicijskoj igri, svi igrači su im pokriveni i imaju samo jednog igrača u međuprostoru. Nemaju rješenja pa šalju dugu dijagonalu od koje na kraju nije bilo ništa.

U ovoj se situaciji Espanyol brani u 4-4-2 i pokazuje obrambenu kohezivnost, čvrstoću i organizaciju. Ceballos voli ulaziti u međuprostor, ali u ovoj je situaciji u tome onemogućen. Asensio opet sa strane ulazi u sredinu, ali nema pomoći i ne može sam ništa napraviti protiv dobro postavljene zadnje linije Espanyola. Benzema se opet spušta na poziciju "desetke", ali to je više napamet jer Real od toga u ovoj situaciji uopće nema koristi obzirom kako su sve linije dodavanja blokirane duplim blokom Espanyola pa Modrić nema rješenja u predaji lopte.

Ovdje se Espanyol brani u 4-2-3-1, sa kojim su i ušli u utakmicu. Kako je nogomet zapravo igra trokuta, ovdje sasvim jasno možemo vidjeti trokute u dvije obrambene faze Espanyola, a i zadnja linija je sasvim dobro postavljena. Ovaj prvi, veći trokut Espanyola znači to da Real nema mogućnosti prenijeti loptu u drugu trećinu, a onaj manji trokut znači da bi lopta vjerojatno i ostala "začepljena" u sredini ako bi u nju uopće i došla.

Po čemu se Real Lopeteguija razlikuje od Zideneaovog Reala?

  • U utakmici protiv Rome Real je uputio 30 udaraca prema golu. Samo su Navas i Varane ostali bez udarca prema golu
  • Veći posjed lopte - u prve 4 utakmice prvenstva Real je prosječno loptu imao 70% vremena. Najveći posjed do sada ima iznosi 78% u pobjedi protiv Deportiva. Prošle sezone najveći posjed iznosio im je 68%, a u pobjedi protiv Sociedada 3:1 imali su i posjed nešto manji od 50%.
  • Veći broj dodavanja
  • Sa Iscom, Asensisom, Baleom i Benzemom postoji više kretanja i promjena mjesta između Realovih ofenzivnih igrača. Oni tako lakše "razbijaju" protivničke obrane, odvlačeći protivničke stopere sa svojih pozicija i stavljajući ih pod pritisak.
  • Bolja izgradnja napada - protiv Leganesa Realovci su dotaknuli loptu preko 1000 puta što je čak 200 puta više nego, u tom segmentu, najboljoj prošlosezonskoj utakmici po Real
  • Opasniji je protiv ekipa koje imaju 10 igrača iza lopte nego što je to bilo u vrijeme Zidanea - umjesto puno centaršuteva, više grade igru kroz posjed i kroz sredinu
  • Ljepši, bolji, kombinatorniji, sustavniji nogomet
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi ...
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio ...
Odlično.. - BruceWayne, 23.9.18. 13:24, 0 0 0
chelsea_2012 | 22.09.
r1 s2 k2
Hoće li Dinamo proći skupinu Europske lige?

Prvo kolo u grupi D donijelo je pomor "favorita" barem onih na papiru i po vrijednosti kadra.Ako se po jutru poznaje dan ova godina bi napokon mogla donijeti prekid užasnog polustoljetnog Dinamovog proklestva "europsko proljeće" koje je u zadnjih godinu dana počelo pomalo ličiti na sizifov kamen,stvarajući knedlu u grlu svakom Dinamovu navijaču. Čak niti era Zdravka Mamića nije uspjela srušiti to proklestvo. Tjekom zadnjih par godina Dinamo je cjelo vrijeme u europi "pokušao"  prenijeti dominaciju i stil igre iz domćeg prvenstva u europu što je ponekad donoslio mrak na oči svakom nogometnom fanu pogotovu dinamovu...jednom rječju kalvarija. Prožet turbulentnim smjenama trenera te kontinuiranom prodajom najboljih i najvrijednijih igrača , minirajući na taj način vlastite šanse za europski uspjeh ,napokon se dogodila tragedija koja je kulminirala sezonom bez trofeja i europe. Katastrofa  sama po sebi koja je trenutačno bila užasna ,dugoročno je bila najbolje što se dogodilo Dinamu u zadnjih 10 godina (usudio bih se reć čak i u cijeloj modernoj povjesti) ,Dinamu nakon izrazito turbulentne sezone te smjene čak trojice trenerai dolsaka  Nenada Bjelice uz paralelne probleme Zdravka Mamića sa optužnicama, Dinamu je najbolje što se dogodilo,nešto u stilu prekida dugotrajne loše veze čji je prekid bio izrazito bolan ali i donio kraj agonije. Prvi put u Dinamu trener u ovom slučaju Bjelica je dobio "maneger authority" da kroji momčad po svom izboru bez negativne umješanosti "savjetnika" koja je u većini slučajeva osim izlaznih transfera bila uglavnom štetna(na svaki dobar transfer npr Soudani dolazila su bar dva loša  tipa Lecjaks i  Guilherme).Napokon trener  nakon Zorana Mamića koji je imao podršku i kontinuitet, dolazi Nenad Bjelica čime se završava agonijsko stanje.

Novi,Moderni,Agresivni Dinamo


Bjelica donosi 4-1-4-1 sustav u kojem igrači isključivo igraju za ekipu,a ne za pojedince kao do tad Soudani,Fernardes itd.Prvo  se rješio igrača koji su dugo bili u klubu i kojima je nedostajalo motiva te onih kojim je morao osigurati financijsku stabilnost te onih kojima nije bilo mjesto u Dinamu.Nakon toga doveo je skoro cijelu novu momčad čime je ubrizgao novu sviježu krv i "izgradio" novi Dinamo, koji igra isključivo timski uz razrađene mehanizme te uz kompaktnu obranu čime je stvorio moderni Dinamo.Napokon nakon ere Zorana Mamića(jedan od rijetkih trenrea koji je igrao agresivno) Dinamo igra jako agresivno često na rubu prekršaja i bez respekta za protivnike uz enormnu količinu samopouzdanja i bespotrebnog i jalovog posjeda lopte,te presinga kao novog modernog oružja.

Utakmica sa Fenerbahceom izgledala je baš poput crnih Dinamovih utakmica do tad u europi uz jednu iznimku, Dinamo je bio napokon taj protivnik .a jalovi i bezopasni protivnik bio je Fenerbahce. Bjelica je sjajno postavio a još bolje vodio utakmicu. Dinamo je  prepustio  posjed lopte ,zgusnut u  4-1-4-1 bloku te prilike tražio kroz ubojitu tranziciju ,preko kontri i polukontri. Olmove lopte sa očima i dubinske Gojakove lopte za Gavranovića koji se izvlačio na bok i tako odvlačio tromi stoperski dvojac Reyes - Neustadter. Topal se spuštao na stopersko mjesto pokrivajući stoperski dvojac, ali pri tomu 18-godišnji Elmas  kojem nasušno nedostaje iskustva slabo uočava i ne pokriva na vrijeme utrčavanja Hajrovića i Olma u prazni prostor iz jedne takve situacije došao je gol za 2-0. Rahmani na lijevom boku došao je na tu poziciju silom prilika(ozljede(Musa) i nespremnost(Leovac)),Bijelica ga je prvenstveno stavio na lijevog beka očekivajući Ayew-a koji je igrački najsličniji Soudaniu, ali na tu poziciju je došao Potuk koji je iskljucivo igrač prostora i odličan"match up" za  Rahmanija te Orišića koji je pomogao  u dupliranju boka ,učino je desnu Fenerovu stranu potupno  sterilnom i bezopasnom pa je cijela preokupacija prebačena na lijevi bok što je paradoksalno rezultiralo da je Dinamo zabio gol te imao silu prilika preko Fenerove napadački orijentirane lijeve strane. gdje Chahechouhe nije stizao pravovremeno pokriti, zbog uvlačenja u sredini i pokušaja da sa Benaziom uspostavi kakvu takvu pas igru  i poveže Freya koji je bio totalno odsječen.Bjelica je sa Šunjićem koji je imao svega 15 pasova uz 83% dobio na skoku i izolirao Freya te umrtvio Benaziu. Cocu je nastavku odustao potupno od desne strane ,te napada i pojačava lijevu stranu i  uvodi Slimanija(u špici) i Alicija na lijevom krilu uz potporu Jalisona koji je trebao pojačati vezni red i uvesti dozu agresivnosti i gurnuo  Elmasa....Bjelica je Fenerove napade sa lijeve strane izolirao sa agresivnim Gojakom koji je uveliek pomagao Hajroviću i Stojanoviću koji je inače odigrao utakmicu karijereza Dinamo ,kasnije je uveo Kadziora i Doumbiu čime je dobio prednost i skok igri.

Sve u svemu Bjelica je odlično pripremio utakmicu a još bolje vodio,ima tu još dosta prostora za napredak prvenstveno poboljšanje branjenje prekida(DInamo je polovicu golova primio iz prekida), te povratkom More, Majera, Šituma,Leovca i Muse dobiti još malo širine u ionakom širokom kadru,pogotovo u veznom redu.

Fenerbahce se nalazi u izuzetno turbulentnom razdoblju i ovakav nije baš pravo mjerilo Dinama iako to ne umanjuje Dinamov uspjeh.Drugo  kolo će dati odgovor hoće li Fener nastaviti na dva fronta i pokušati izboriti proljeće ili će u slučaju nepovoljnog rezultata sa Spartakom doma prebaciti fokus na domaće prvenstvo(koje je ionako puno bitnije za Fener) i prepustiti borbu ostatku ekipe.Fenerovešanse za prolazak grupe su drastično pale pogotovo nakon ove utakmice koja je dokazala da su problemi za njih puno dublji ne samo zbog igre nego zbog kadra koji je onako brže bolje sklepan od poprilično skupih igrača bez nekog posebnog reda...Fener je upao u probleme kad su prodali Guliana i Josefa koji su uz Topala bili srce ekipe.

Andrlect hmm poprilično prometno ljeto slično Dinamovu, uz jednu bitnu razliku Dinamo ima igru  koje se drži dok se Andrlect još uvijek traži pogotovo nakon odlaska cijele obrane na čelu sa Dendockerom koji je ujedno bio srce ekipe i prva violina, te Kare i Spajića.Łukasz Teodorczyk i Lazar Marković zamjenjen je sa Santinijem i Dimatom, Kums i Trebel su glavni organizatori igre uz potpuno novi stoperski trojac na čelu sa našim Milićem.Dosta novi lica za ulopiti u sistem i način Andrlectove igre ,koja prvenstveno traži vrijeme za adaptaciju i prilagodbu.Brutalni start na početku igre je zamaskirao ove probleme koji su se pojavili nakon prvog poraza sa Bruggeom i detektirali ozbiljne probleme.Kao i Fener, Andrlect također mora obratiti pažnju na domaće prvenstvo i odrediti prioritete i nešto žrtvovati.Andrlectov glavni problem je neuigranost ekipe te igra na dva kolosjeka.

Spartak Trnava glavni problemi igra na dva kolosjeka i dosta kratak kadar, predost što je jedina ekipa u skupini koja ima potpuno uigranu momčad i uglavnom su defanzivno orijentirani  u 4-2-3-1 formaciji koja se u obrani  transformira u 5-4-1 nekad 5-3-2 ovisno o situaciji.Igra im se bazira isključivo na prekide gdje bi Dinamo mogao imati problema te na kontre (Legija koju su izbacili).

Dinamo napokon ima odličnu šansu da napoon sruši proklestvo i prezimi, sljedeća utakmica sa Andrlectom puno će toga reći. U slučaju remija ili čak  Dinamove pobjede ,Dinamo će biti na korak da prezimi te imati odličnu priliku da i osvoji grupu.Ali otom potom,utakmicu po utakmicu...europa je blizu... i uz Bjelicu Dinamo može i treba proći skupinu.

1. Kolo Skupine D
Prvo kolo u grupi D donijelo je pomor "favorita" barem onih na papiru i po vrijednosti kadra.Ako se po jutru poznaje dan ova godina bi napokon mogla donijeti prekid užasnog polustoljetnog Dinamovog proklestva "europsko proljeće" koje je u zadnjih godinu dana počelo pomalo ličiti na sizifov kamen,stvarajući knedlu u grlu svakom Dinamovu navijaču. Čak niti era Zdravka Mamića nije uspjela srušiti to proklestvo. Tjekom zadnjih par godina Dinamo je cjelo vrijeme u europi "pokušao" prenijeti dominaciju i stil igre iz domćeg prvenstva u europu što je ponekad donoslio mrak na oči svakom nogometnom fanu pogotovu dinamovu...jednom rječju kalvarija. Prožet turbulentnim ...
1. Kolo Skupine D
Prvo kolo u grupi D donijelo je pomor "favorita" barem ...

Respekt: BruceWayne,

Slažem se: Fenix22, BruceWayne,

Najbolja tvoja analiza dosad. Samo, po meni bolje da si se odlučio na analizu jednu od utakmica, znači ili Dinamo ili ova druga utakmica.. - BruceWayne, 23.9.18. 13:51, 0 0 0
Pripazi samo na pravopisne greške. Ima ih podosta. - Fenix22, 23.9.18. 15:21, 0 0 0
Bateman | 22.09.
Tribina hipoteza

Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, La Ligom, pa čak i Serie A, no tamo se još uvijek iz godine u godinu mogu vidjeti zanimljive i moderne taktičke zamisli koje u kratkom roku njihovog izumitelja pretvore u traženu robu. Ništa drugačija situacija nije ni ove sezone, pa se bez obzira na opadajuću kvalitetu lige, utakmica Hoffenheim – Borussia Dortmund činila zanimljiva za pogledati.

Većim dijelom utakmice Borussia je držala loptu u nogama, ali kao da nisu znali što napraviti s njom. Dolazili su u prilike ili utrčavanjem iza leđa obrane ili individualnim prodorima, većinom Pulisica, a overload-anje sredine kako bi se stvorio prostor za krilo ili beka na suprotnoj strani i dalje je bilo prisutno, no više je izgledalo kao da igrači igraju temeljem zdrave logike, a ne automatizama koji su bili prisutni za vrijeme vladavine Tuchela.

Obrana, koja nikada nije bila Borussijin forte, u ovoj utakmici je izgledala izuzetno porozno i praktički svaki Hoffenheimov ulazak u polovicu Dortmunda bio je alarm za opasnost. Kod pogotka domaćih obrana žutih izgledala je potpuno nezainteresirano, dok je kod većine drugih prilika izgledala potpuno izgubljeno.

Hoffenheim je prepustio loptu Borussiji, a to si je Nagelsmann mogao priuštiti jer je njegova momčad izgledala izuzetno kompaktno, a lopta je u svakom trenutku naizgled išla na već unaprijed dogovoreno mjesto. Schulz je redovito Pisczeku stvarao probleme na desnom boku te je Poljak ostavio dojam da su najbolji dani već dobrano iza njega, a ni Schmelzer više ne izgleda ni blizu kao prvi lijevi bek njemačke reprezentacije. A kada nemaš bekove na potrebnoj razini, ne možeš ni dovoljno razvući stoperski trojac protivnika. Ne možeš proći ni kroz sredinu kada ti protivnik radi presing, a jedino što ti onda preostaje je oslanjanje na individualnu kvalitetu krila i ubačaje. Igra Borussije se i svodila na to, ali svi pokušaji ubačaja, koji su dokazano neisplativi (pogotovo kada su isforsirani a ne posljedica smislene akcije), nisu urodili plodom.

Witsel je dokazao da je definitivno dobitak za Borussiju. Njegova sposobnost da zadrži loptu i odigra pravo dodavanje, bilo na stranu ili iza leđa obrane, velika je kvaliteta i Belgijac bi se uklopio u manje – više svaki sustav. No Favreova Borussija ne izgleda onako prodorna kao Tuchelova. Elementi gegenpressinga još su uvijek vidljivi na trenutke, no sada se to ne čini kao osnovna taktička zamisao već kao povremeno sredstvo osvajanja lopte kako bi se polako razvio napad. Takav stil ne leži Borussijinim igračima i kada su se susreli s momčadi koja svoju igru temelji na brzoj kontri po bokovima i dolaskom u završnicu s velikim brojem igrača, nisu imali odgovora.

Gosti su stvarali pritisak na zadnju liniju domaćina te su Baumann i stoperi većinom bili prisiljeni na dugačko ispucavanje. Hoffenheimovi igrači su u tim situacijama stali izuzetno visoko i tako se dovodili u situaciju da mogu napraviti presing na loptu čim je netko od igrača u žutim dresovima primi. Tako su osiguravali da ispucavanje vratara ne znači nužno mirni napad za Borussiju i na neki način poništavali efekte Borussijinog presinga.

U drugom poluvremenu gosti iz Dortmunda izgledali su još konfuznije i neorganiziranje te su domaćini nakratko preuzeli i posjed lopte, a samo nespretnost ih je spriječila da povećaju svoje vodstvo u prvih desetak minuta nastavka. Prva prava prilika za Borussiju došla je u 56. minuti, no nastala je kao rezultat Pulisicevog prodora po boku, a ne kao rezultat kombinatorike. To im je poslužilo kao poticaj te su ponovno uspostavili kontrolu nad utakmicom, no i dalje su izgledali poprilično jalovo. Pravi alarm za buđenje je pak stigao u 75. minuti kada je sudac pomalo prestrogo isključio Dialla, nakon čega je Borussija izvršila neizdrživi pritisak na obranu Hoffenheima koji je urodio plodom u 84. minuti.

Na kraju je utakmica završila podjelom bodova, ali dojam je da je Hoffenheim trebao odnijeti sva tri. Uz nekoliko dobrih šansi u drugoj minuti sudačke nadoknade Belfodil je promašio nemoguće, dok je Borussia pokazala jako malo prema naprijed. Gosti su bili u potpunosti nadigrani, a njihova glavna kvaliteta – napad, izgledao je potpuno nemoćan. No i to bi bilo lakše progutati Favreu da obrana nije izgledala još i gore, pa je jasno da Švicarca čeka težak posao. Istina je da su danas naletjeli na ozbiljnog i teškog protivnika, no ova predstava zasigurno neće zadovoljiti ni njega ni vodstvo kluba.

Dojam je da Favre za sada nije donio ništa pozitivno u odnosu na Tuchela, no bez obzira što Švicarac slovi za taktičkog masterminda, teško je nadići jednog od najmodernijih i najcjenjenijih trenera današnjice. Zapravo je u ovoj utakmici bilo nejasno koja je bila njegova ideja i igra Borussije je izgledala kao izblijedjela verzija njihovog prepoznatljivog stila. Naravno da Favreu treba dati još vremena kako bi ga se moglo suditi, no dojam je da će Borussija teško doseći razinu koju želi, ponajviše iz razloga što im nedostaje svježine u momčadi ali i kvalitete. Jer osim Witsela i Pulisica, nema dovoljno kvalitetnog grača za kojeg se može reći da je u uzlaznoj putanji. Također, Lewandowski i nakon njega Aubameyang bili su nositelji Borussije, dok Wolf ne izgleda ni približno sposoban doseći njihovu razinu.

Srećom po dortmundski klub, Bundesligi posljednjih godina manjka kvalitete te im je izlazak u Europu sve samo ne zagarantiran, no za novi napad na titulu morat će pričekati neka bolja vremena.

Njemački i europski vrh čine se predaleko za ovu Borussiju
Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, La Ligom, pa čak i Serie A, no tamo se još uvijek iz godine u godinu mogu vidjeti zanimljive i moderne taktičke zamisli koje u kratkom roku njihovog izumitelja pretvore u traženu robu. Ništa drugačija situacija nije ni ove sezone, pa se bez obzira na opadajuću kvalitetu lige, utakmica Hoffenheim – Borussia Dortmund činila zanimljiva za pogledati. Većim dijelom utakmice Borussia je držala loptu u nogama, ali kao da nisu znali što napraviti s njom. Dolazili su u prilike ili utrčavanjem iza leđa obrane ili individualnim prodorima, većinom Pulisica, a ...
Njemački i europski vrh čine se predaleko za ovu Borussiju
Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, ...

Respekt: BruceWayne, ivan-cro,

Slažem se: BruceWayne, chelsea_2012,

DAJO22 | 22.09.
GNK Dinamo - Fenerbahçe S.K 4-1

Dugo nismo tako mirno, bez stresa, osim u trenutku gola Fenerbahcea početkom drugog dijela, gledali jednu utakmicu Dinama. Može se reći da su modri kontrolirali tijek utakmice cijelo vrijeme, osim tog spomenutog momenta, kada su mnogi pomislili "Pa neće valjda opet.........?!". Na sreću to je bio jedini trenutak dekoncentracije obrane domaćih, izuzmemo li ono dodavanje Theophila Livakoviću, ispred kojeg je Slimani vezao kopačku i zamalo zabio za 4-2. Ali, tu je dinamov golman odlično reagirao, a napadač Fenera loše .......

Dakle, može se reći da je ta večer bila "Plava noć", noć u kojoj smo vidjeli neki drugačiji Dinamo, Dinamo koji se nije uplašio nakon primljenog pogotka početkom drugog dijela, jer to je bio slučajni gol. Zapravo, to je bio i jedini opasan trenutak cijelu večer, jer Fenerbahce nije pokazao tijekom cijele utakmice ništa, kao što nije ništa pokazao ni u ostalim utakmicama ove jeseni. Klub je u krizi kojoj se ne nazire kraj, igrači su dosta stari, mogu pimplati s loptom na svojoj polovici, ali su spori, ne mogu trčati, a nisu ni bogzna kako borbeni. Uglavom, Dinamo je iskoristio sve te mane gostiju i ubilježio visoku pobjedu, s kojom je, gotovo sam siguran, skroz otvorio vrata proljeća u Europi, a istovremeno ih Feneru zatvorio.

Nekada, u neka druga vremena, kada bi neki klub bio u seriji loših rezultata, dovoljno bi bilo da mu dođe Dinamo "na noge" i to bi značilo za njih početak izlaska iz krize. Srećom, onaj spomenuti gol, nije uzdrmao modre, već ih je razbudio do te mjere da su na kraju mogli razbiti Fener s daleko više pogodaka u mreži gostiju, ali i ovih 4-1 je sasvim dovoljno za mirnu utakmicu protiv Anderlechta, koji je uzgred odigrao lošu utakmicu protiv Spartaka iz Trnave i prosuo važne bodove u borbi za prva dva mjesta koja vode u daljnu fazu natjecanja Europske lige.

Slažem se da možda Fenerbahce nije pravo mjerilo snage Dinama /iz gore spomenutih razloga/, ali s čime se mogu pohvaliti Anderlecht ili Spartak Trnava, koji su odigrali utakmicu na razini i kvaliteti Fenera.

Za Dinamo, a nakon otriježnjenja poslije utakmice protiv "dječaka", ulazak u Europsku ligu nije mogao bolje započeti. Protivnici su po mjeri, protivnici s kojima se može igrati i protivnici koji će se sada zamisliti tko je favorit za prvo mjesto u skupini. Možda to nekima suludo zvuči, ali ukoliko Dinamo uzme samo bod u Bruxsellesu /Briselu/, tada dvojbe više neće biti. Za sada, prema viđenom na terenu i igrama u ove dvije utakmice, dvojbe ni nema.

Nenad Bjelica je odličan trener, ma što mnogi mislili o njemu, a ima ih koliko hoćete. Dinamo je najbolje igrao i igra, kada prepusti inicijativu protivniku, pa onda iz brze tranzicije, a nakon osvojene lopte na svojoj polovici terena, uslijed visokog pritiska na protivničke igrače, napadne. Svakva takva situacija je opasna i miriše na gol. Potvrdilo se to i protiv Astane i protiv Hapoela i protiv Young Boysa, a pečat na tu tvrdnju je bio i protiv Fenerbahcea. Isti takav model bi trebalo primjeniti i protiv Anderlechta. Dinamovi brzi igrači, Oršić i Hajrović, uz vrlo dobrog Olma i Gojaka, te u nedostatku Ademija, začuđujuće dobrog Šunjića, razlog su za optimizam i nadu da se može do prvog mjesta u skupini i bijeg od jakih protivnika u tom prvom kolu na ispadanje. Dakle, to je Bjeličinih ruku djelo, nikoga drugoga. I na tome mu treba čestitati, a ne ga popljuvati nakon prvog neuspjeha ili takozvanog neuspjeha, jer nije neuspjeh ne ući u Ligu prvaka, a igrati drugu ligu, odnosno Europsku ligu. Pa zar svima nije jasno da za sada Dinamo jednostavno nije toliko kvalitetan za elitno natjecanje, već baš za tu takozvanu drugu ligu ili EL-u, gdje marljivo treba skupljati bodove i iskustvo. Krajnji cilj je preživjeti zimu u Europi, a kroz LP-a. bojim se da to nebi bilo moguće. 

No, to nije sve. Ima tu jedan veći problem koji muči sve one koji žele gledati Dinamo u Zagrebu, a ne u Mariboru ili na Rujevici. Ono ruglo od stadiona se zove, ona siva nakarada, ono sranje na kome su mnogi digli veliku lovu, a nisu napravili ništa od njega. Novosel, Canjuga, Mamić ....... itd. Da i Bandić ......! Nogometni savez, na čelu sa Šukerom, je digao velike novce nakon SP-a u Rusiji. Busali su se u prsa, govorili o nacionalnom stadionu, o obnovi travnjaka i infrastrukture ostalih stadiona. Ne znam tko obnavlja travnjak u Osijeku ili kod ovih ostalih klubova koji se mijenjaju za domaćinstva u našoj ligi, ali ako to i pomaže HNS to nije dovoljno. Ili treba negdje napraviti pravi stadion ili treba sve stadeione obnoviti, naravno one koji izgledaju kao stadion u Maksimiru, mada bi taj trebalo srušiti i na istom mjestu napraviti drugi, moderniji, ljepši. Ima grad Zagreb dovoljno sredstava da to učini, ne treba sve svaliti na leđa nogometnog saveza, ali treba napokon nešto poduzeti za dobrobit hrvatskog nogomete i nas navijača. Ili hoćemo gledati Dinamo i reprezentaciju po Sloveniji, Austriji ili eventualno na Rujevici, gdje stane jedva pet, šest tisuća duša. Sramotno do bola. A jbga, ak već nemamo pravi stadion, imamo bar fontane ...........

Fener preuzeo fenjer
Dugo nismo tako mirno, bez stresa, osim u trenutku gola Fenerbahcea početkom drugog dijela, gledali jednu utakmicu Dinama. Može se reći da su modri kontrolirali tijek utakmice cijelo vrijeme, osim tog spomenutog momenta, kada su mnogi pomislili "Pa neće valjda opet.........?!". Na sreću to je bio jedini trenutak dekoncentracije obrane domaćih, izuzmemo li ono dodavanje Theophila Livakoviću, ispred kojeg je Slimani vezao kopačku i zamalo zabio za 4-2. Ali, tu je dinamov golman odlično reagirao, a napadač Fenera loše ....... Dakle, može se reći da je ta večer bila "Plava noć", noć u kojoj smo vidjeli neki drugačiji Dinamo, Dinamo ...
Fener preuzeo fenjer
Dugo nismo tako mirno, bez stresa, osim u trenutku gola ...

Respekt: Pastuhsuta, ivan-cro,

Slažem se: chelsea_2012,

Puvlin | 22.09.
Tribina hipoteza

NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. 

Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad gradi gledajući na budućnost koja je dosta bliže nego što velika većina misli. Kako se može izjaviti da je NBA dosadan kada na terenu imaš prilike gledati čarobnjake poput Currya, Irvinga, Jokića, Kralja Jamesa, mlade zvijeri Giannisa, Joela, Mitchella, Tatuma i Dončića, gazelu Walla, ubojicu Lillarda, luđaka Lancea, novu tehničku Greena ili predivnu košarku Pacersa...mogu tako u nedogled.

Nakon kratkog strašću ispunjenog uvoda, bacam se na glavnu temu ovoga teksta. Kuhalo se to cijelu prošlu sezonu, no prošli je tjedan eskaliralo: Jimmy Butler zatražio je trade iz ekipe Minnesota Timber______(uvrstite po želji vukove ili bikove).  Nezadovoljan angažmanom i ponašanjem svojih klupskih kolega, primarno mladih vedeta Wigginsa i Townsa, Butler je odlučio potražiti mjesto na kojem će moći igrati ozbiljnu košarku. 

Mali podsjetnik

Jimmy Butler jedan je od onih igrača koji nije žurio s ulaskom u profesionalne vode. Proveo je 3 godine na sveučilištu Marquette gdje je bilježio lijepe brojke. Sa 22 godine odlazi na draft gdje ga tek 30. pickom draftaju Chicago Bullsi u kojima provodi sljedećih 6 sezona. U Bullsima je nakon Roseove ozljede polako počeo uzimati konce u svoje ruke, no momčad je na kraju odlučila prodati svojeg najboljeg igrača i krenuti u rebuilding svjesna da ne može sklepati pobjedničku momčad oko Butlera. Tradean je u Minnesotu u tradeu koji je u Bullse poslao Dunna, Lavinea i pick koji će kasnije biti pretvoren u Markanena. Deal je to koji iz sadašnje perspektive djeluje kao potpuna pobjeda Bullsa.

Epizoda u Wolvesima

U Minnesoti se od Butlera očekivalo da donese dašak iskustva i da bude potpora mladim snagama i zvjezdama momčadi. No ubrzo je Jimmy shvatio kako u takvoj ulozi momčad ne će do doigravanja te preuzima konce igre i tjera klince da ga prate. Taj je potez urodio plodom i do Butlerove ozljede ekipa djeluje ozbiljno i nalazi se pri vrhu zapadne konferencije. Kada se očekivalo od mladih snaga da nastave gdje je Jimmy stao i iskoriste pozitivan moment koji je momčad imala, kola polako kreću nizbrdo i sezona se morala spašavati u trileru protiv Nuggetsa u zadnjoj utakmici regularne sezone. U playoffu više nego očekivan poraz od Rocketsa bez nekog pravog otpora u kojem je Butleru očito prekipilo.

Mnogi Butleru spočitavaju da je "cmizdravac" zbog konstantnih prigovora suigračima, no ne bih se s time složio. Istinski pratitelji lika i djela Jimmya Butlera znaju kako je Butler igrač visokih ambicija koji ne voli gubiti. Igrati košarku na pravi način je sve, a pravim načinom se može igrati samo s pravim pristupom. Wiggins i Towns ne pristupaju igri kao pobjednici. Prije svega su neozbiljni van terena i nedovoljno aktivni na poboljšavanju svoje igre i učenju od iskusnijih. Butlera to sigurno nervira i ne želi provesti svoje najbolje igračke godine pored igrača kojima je važniji score na Fortnightu, nego na parketu. Stoga je trade request bio jedini logičan izbor.

Opcije

Kao što ste vjerojatno primjetili, volim Butlera upravo zbog njegovog pristupa sportu. Butler nije franšizni igrač, igrač oko kojeg se gradi ekipa za naslov i očekuju trofeji. Nikada on ne će biti igrač ala James ili Curry sposoban nositi ekipu do finala, ali je zato savršen kao drugi igrač momčadi. To je uloga koju bi mogao odraditi besprijekorno upravo kako su je odrađivali/odrađuju Kyrie Irving i Klay Thompson, igrači slične razine kvalitete.

Gladan svjetla pozornice izrazio je želju za tradeom u 3 momčadi: Clipperse, Netse i Knickse. Sve su to odreda momčadi s najvećih tržišta i momčadi koje trenutno nemaju pravog lidera i igrača vrhunske klase kakav je Butler. To su također momčadi koje u zadnje vrijeme rade dobre poteze i u uzlaznoj su putanji te će biti ozbiljni konkurenti kroz dogledno vrijeme. I najbitnije, sve su to momčadi kojima se otvara prostor za dovođenje franšiznog igrača ili ga već imaju, pravi vođa kojem će Butler biti savršen batler/sekundant.

Izgleda da je Butler jako dobro razmišljao kada je zatražio trade u ove 3 momčadi jer sve su 3 opcije izvrsne i nude puno mogućnosti.

New York Knicksi polako idu prema naprijed, usprkos debilu od vlasnika. Fizdale je odličan trener koji je dobio pravo malo bogatstvo u ruke. Puno je talenta u ovoj momčadi, a bome i nepoznanica. Franšizni igrač Kristaps Porzingis im je trenutno ozlijeđen. Ligamenti koljena su u pitanju te se vraća tek oko All Stara i to u upitnom stanju. Pred Knicksima je godina prepuna poraza u kojoj će primarni cilj biti razvoj mladih talenata Ntilikine, Knoxa, Hezonje i Mudiaya. Butler tu dolazi u savršenoj ulozi. Kao igrač koji može pokriti pozicije 2 i 3, bit će savršeni vođa i oslonac mladim igračima za razvoj bez da pretjerano zaguši rotaciju. Svaki bi klinac imao dovoljno prostora da pokaže što može i dokaže se da pripada u ligi, a u Butleru pravog učitelja. Trade bi u suštini izgledao ovako:

Da sam GM Wolvesa tražio bih još jedan pick druge runde i jednog igrača. Dodatak Lancea Thomasa bio bi odličan potez za Knickse jer bi oslobodili još minuta na poziciji trojke i četvorke za perspektabilnije igrače, a Wolvesima bi odgovarala nadopuna poprilično kratke rotacije na tim pozicijama. Najveći plus za Knickse, uz dodatak Butlera naravno, bilo bi rješavanje katastrofalnog ugovora Tima Hardawaya mlađeg. Ništa više za dodati.

Susjedi iz Brooklyna također dobro kotiraju. Netsi su se konačno konsolidirali nakon dulje vremena zahvaljujući odličnom poslu GM-a Seana Marksa. Ljepšu situaciju sa salary capom nema niti jedna ekipa jer dogodine će tim imati obvezu prema igračima od samo 43 milijuna dolara. Još ako Allen Crabbe ne prihvati player opciju u svom ugovoru, smanjite broj za 19 milijuna. Impresivno... Dakako trebat će dati nove ugovore Hollisu Jeffersonu, Dinwiddiju i Russellu, ali prostora za jednog kapitalca i par dobrih igrača će sigurno biti. Lijepo će biti navijačima Netsa u sljedećih par godina. 

Kada bi traedali za Butlera glavni bi im cilj bio zamijeniti Crabbeov ugovor. 

Budući da Wolvesi ne bi prihvatili čistu razmjenu, dao bih im još eventualno drugi pick ili proslijedio maloga Musu. Wolvesima bi odlično odgovaralo to što je Crabbeov ugovor krakoga vijeka, no strepili bi nad player opcijom koju ima. Ono što Butler donosi Netsima osim svega što sam već ranije naveo jest mamac za ostale slobodne igrače. Brooklyn piše jednu lijepu priču: nova dvorana, mlada momčad puna potencijala, odličan trener i lijepa igra, odlična uprava, općehvaljena atmosfera u svlačionici i oko kluba, obećavajuća budućnost i zadnje, nimalo nebitno, život u "Gradu koji nikad ne spava".  Dodajte k tome i Butlera čije prisutstvo obećava velike stvari i na konju ste. 

Los Angeles Clippersi prošli su kroz turbulentno razdoblje prošle godine. nakon što su se pomalo šupački riješili Blakea Griffina, sezonu su nakon dugo vremena završili bez doigravanja. Zahvaljujući solidnom rosteru i fantastičnom Louu Williamsu uspjeli su se dogegati do 40 pobjeda u sezoni. Na rosteru je mnogo dobrih rotacijskih igrača, no fali jedan pravi kakav je Butler da bi momčad mogla ozbiljnije konkurirati za doigravanje. Teret momčadi je ugovor Danila Gallinarija vrijedan 21 milijun, dok su ostali igrači na više manje solidnim opcijama. 

Ovo se čini kao najrealnija opcija. Harris je odličan igrač koji može naći svoje mjesto u svakoj momčadi, a Lou Williams bi bio Wolvesima ono što Jamal Crawford više ne može biti. Oba ugovora dobro odgovaraju Wolvesima. Clippersi bi ovim potezom osigurali status primamljivog tržišta za sve slobodne igrače i spasili se od potencijalnog novog ugovora za Harrisa kakav su već dali Talijanu. Potencijalna prva postava bi u tom slučaju bila Teodosić-Bradley-Butler-Galinari-Gortat. Postava je to s dva odlična defanzivca na perimetru i dobrom napadačkom mašinerijom. Ne bi se smjelo zaboraviti niti na terijera s klupe Patricka Beverlya koji ovu momčad komotno može učiniti najboljom obranom na perimetru. Clippersi bi bili zajebani, makar imena ne odaju taj dojam. U ovakvom sastvau playoff bi lako mogao biti realnost, a prostor koji se dogodine otvara pod capom nudi lijepe mogućnosti za dalje.

Dodatna opcija koja se meni sviđa, no nije realna je trade između Minnesote i Portlanda. Trenutno Portlandov bekovski duo ne ulijeva neku nadu u velike uspjehe. Lillard je fantastičan igrač, no McCollum ga ne nadopunjuje dovoljno dobro. Obojica su fantastični scoreri, no manjkavi u defanzivnoj fazi igre, što su Pelicansi savršeno pokazali u ovogodišnjem playoffu. Butler je igrač koji puno više odgovara Lillardu kao partner, prije svega zbog defanzivnih zadaća. Butler je pojedinac sposoban voditi cijelu obranu, dok je McCollum netko koga se treba skrivati i upravo je to najveća mana Trail Blazersa zadnjih par sezona. 

Ovakav trade bez ikakvih pickova bi samo budala prihvatila, no kako Wolvesi postaju sve veće i veće razočarenje, niti ovaj potez me ne bi previše čudio.

Butler nas je ovom sapunicom potsjetio da je sezona jako blizu. Ineteresenata za batlerske usluge sigurno ima, tko će priliku iskoristiti, saznat ćemo u narednim danima.

"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad ...
"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može ...

Respekt: Tun_Tzu, baiso, BruceWayne, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: chelsea_2012,

Ne slažem se: Farfan,

to se naravno podrazumijeva - Puvlin, 23.9.18. 15:43, 0 0 0
Nadodao bih samo da je Jimmy Butler i dan danas, usprkos svim hvalospjevima koje dobiva, i dalje strašno podcijenjen igrač. Radi se od top3 2-way playeru lige! - baiso, 24.9.18. 11:19, 0 0 0
S time da se nikako i nikada ne isplati trejdati takvu zvijezdu jer, kako je to trend u zadnjih par godina, nikad, ali nikad momčad koja trejda all star/superstar kalibar igrača ne prođe bolje.. - baiso, 24.9.18. 11:22, 0 0 0
I mislim da su Knicksi najizgledniji kandidat za dovođenje jer imaju nekolicinu jako dobrih defanzivaca ili bar one koji se takvima smatraju (Ntilikina, Thomas, Lee, Knox,...), a znamo da Thibs obožava takve.. - baiso, 24.9.18. 11:24, 0 0 0
Možda ne bih rekao da je top 2, ali jedan od najboljih svakako. Sumnjam da će Knicksi dati Ntilikinu ili Knoxa, dok je ugovor Leejev prevelik. Thomas ostaje kao jedina logična opcija po mojrm mišljenju. Najrdbije bih ga u Netdima gledao... - Puvlin, 24.9.18. 19:02, 0 0 0
ivan-cro | 22.09.
GNK Dinamo - Fenerbahçe S.K 4-1

Dok je zagrebački Dinamo pobjednički marširao kroz Maksimir, Spartak Trnava i Anderlecht igrali su jednu izjednačenu, tvrdu i ne odveć zanimljivu utakmicu. Slovaci su u svojem dvorištvu ugostili belgijskog velikana i klub sa eminentnom europskom reputacijom, a obzirom da je, kako to volimo reći, belgijski Anderlecht netko s kime Spartak Trnava može igrati, prikladniji europski debi Slovaci nisu mogli ni zamisliti. Slovaci su u svojoj povijesnoj utakmici ostvarili 1:0 pobjedu, a pobijedili su oružjem Anderlechta - skok igrom.

Spartak Trnava je krenula u 4-2-3-1 sustavu želeći time ostvariti gustoću, brojnost i kompaktnost u sredini, što je ujedno i jedna od njihovih snaga, a o tome sam upravo i pisao u zadnjoj analizi. Obzirom kako znaju dobro držati raspored u sredini, plan Spartak Trnave bio je malo se povući i prepustiti sredinu i loptu protivniku pa kroz reakciju ugroziti protivnika. Zato su se i odlučili na 4-2-3-1 formaciju. Iako se naočigled čini defanzivna zbog dva povučena igrača vezne linije, ona u sebi ima dozu fleksibilnosti koja omogućuje i veznim i zadnjim krilnim igračima pridodavanje u podfazu zone središnjice i završnice napada. Fleksibilnost u obrambenoj, a posljedičnoj i u napadačkoj fazi igre bila je esencijalna za Spartak Trnavu u ovoj utakmici, a preduvjet za ostvarenje nečega takvoga bio je umrtviti igru i uspavati Belgijance.

Kao što se i očekivalo, Anderlecht je preuzeo igru i posjed i pokušao štetu Slovacima stvarati kroz mehanizme koji potenciraju skok i duel igru Ivana Santinija. U gore prikazanoj situaciji Ivan Santini izvači se na stranu, a Musona ide u sredinu. Postoje dva načina kako riješiti ovu situaciju. Prvo, može se ići za time da Santini ne može iskontrolirati skok i loptu - to nije pametan način, ali je i taktički "najprimitivniji" - iziskuje najmanje individualne i momčadske kvalitete. Drugo rješenje zove se anticipacija - mora se prepoznavati navedena situacija, mora se predvidjeti što će se dogoditi i ide se za zatvaranjem tih srednjih koridora u koje Ivan Santini spušta lopte. Drugi način je pametniji i zreliji zato što ne možete očekivati da ćete puno puta dobiti zračni duel protiv tako dominantnog napadača u igri glavom - upravo stoga žrtvujete posjed lopte time što ćete pokrivati one zone u koje će lopta biti poslana. U ovoj situaciji to je upravo taj srednji koridor - Anderlecht je u sredini imao igrača više, sredinu su natrpali sa šestoricom igrača nadajući se upravo takvim situacijama. Oba defenzivna vezna Spartak Trnave - i Rada i Oravec kasne u zatvaranju i otvara se odlična šansa za Anderlecht koju Belgijanci ne koriste.

Spartak Tranava je ovdje, kao što smo i rekli, gusta u sredini. Time nastoje začepiti sredinu i otežati distribuciju lopte protivnku. A zašto? Upravo zato što se Slovaci najbolje snalaze kada se protivnik muči prenijeti loptu iz prve u drugu fazu distribucije. To, međutim, uvijek ostavlja bočne koridore praznima. Anderlecht to zna, Anderlecht je to dobro skautirao i proučio. Anderlecht u gore navedenom napadu igra čisto pozicijski, iz zadnje linije. Prešavši u suparničku polovicu, gotovo u potpunosti prazni sredinu - par veznih igrača Kums i Trebel izvlače se na strane, Anderlecht radi overload na obje strane terena, otvaraju si prostor za centaršut, a zračni duel u sredini opet dobija Ivan Santini. Prilika je opet promašena.

Spartak Trnava, s druge strane, zabija na najlakši mogući način. Zabija i iz prvog udarca u okvir. Zabija gol na "anderlechtovski" način - glavom.

Rekonstruirajmo "mjesto zločina". Slovaci imaju udarac iz kuta. Bakoš se nalazi na prvoj stativi, a zatim se odvlači prema sredini i time automatski za sobom odvlači oba igrača Anderlechta koja su ga pokrivala na toj bližoj vratnici. Epilog toga je nebranjena prva stativa. Na nekakvih 8-9 metara od gola tercet Spartak Trnave napada peterac i odlazi prema naprijed, potiskivajući trojicu igrača Anderlechta ispred njih samih. Oravec napada drugu stativu koja je u ovom trenutku prazna, a igrač koji je u trenutku gola bio na njemu je zaostao korak iza jer nije na vrijeme krenuo iz sredine. Nije se povlačio sinkronizirano sa svojom momčadi. Kao rezultat toga, Oravec dobiva skok jer branič Anderlechta nije dobro pozicioniran.

Ovo je završna faza navedenog kornera. Pokrivanje ipak nije toliko loše za Anderlecht koliko je to izgledalo u početnoj fazi kornera. Međutim, to ne znači da je pokrivanje dobro. Situacija na daljnoj stativi nije idealna za Belgijance iz već opisanih razloga dok recimo na bližoj stativi imaju višak koji im nije obrambeno nužan. Spartak Trnava zabila je iz standardne situacije, zabila je školski, zabila je onako kako se korneri, u pravilu, i zabijaju.

Zašto je Anderlecht izgubio?

Slovaci zaista djeluju optimizirano, a pogotovo su takvi na domaćem travnjaku. Na papiru ne izgledaju zastrašujuće niti nešto posebno kvalitetno, ali igraju tako da u svojoj igri pokazuju više vrlina nego mana. Protiv njih treba igrati kombinatorno i brzo, sa jednim ili najviše dva dodira, a tu je Anderlecht pao na testu. Imao je prevelik broj grešaka u predaji lopte i nisu tako mogli staviti Slovake pod kontinuirani pritisak. Kako je utakmica odmicala, tako se i uvukao strah među igrače Anderlechta pa su izgledali još nepovezanije, a udarac u okvir uopće nisu uputili. Jedan navijač Anderlechta je i napisao: Gledanje svježe obojenog zida kako se suši mnogo je uzbudljivije od ovoga!

Velika pobjeda Spartak Trnave
Dok je zagrebački Dinamo pobjednički marširao kroz Maksimir, Spartak Trnava i Anderlecht igrali su jednu izjednačenu, tvrdu i ne odveć zanimljivu utakmicu. Slovaci su u svojem dvorištvu ugostili belgijskog velikana i klub sa eminentnom europskom reputacijom, a obzirom da je, kako to volimo reći, belgijski Anderlecht netko s kime Spartak Trnava može igrati, prikladniji europski debi Slovaci nisu mogli ni zamisliti. Slovaci su u svojoj povijesnoj utakmici ostvarili 1:0 pobjedu, a pobijedili su oružjem Anderlechta - skok igrom. Spartak Trnava je krenula u 4-2-3-1 sustavu želeći time ostvariti gustoću, brojnost i kompaktnost u sredini, što je ujedno i jedna od ...
Velika pobjeda Spartak Trnave
Dok je zagrebački Dinamo pobjednički marširao kroz Maksimir, Spartak Trnava ...
Ova utakmica je trebala biti školski primjer za 0:0 jer je bio samo jedan udarac u okvir od obje strane. Dinamo bi s obzirom na kvalitetu ostalih suparnika, trebao uvjerljivo osvojiti prvo mjesto u skupini. - Fenix22, 22.9.18. 17:35, 0 0 0
domac277 | 21.09.
GNK Dinamo - Fenerbahçe S.K 4-1

Visokom pobjedom od 4:1 nad turskim protivnikom Fenerbahčeom, Dinamo je otvorio svoju sezonu u grupi D Europske Lige na zadovoljavajuće napunjenom Maksimiru. Kako je i opisano u prethodnoj analizi, gosti su došli u katastrofalnoj formi i u krnjem sastavu, čuvajući se tako za derbi koji dolazi ovaj vikend u turskom prvenstvu, a domaćin je samo iskoristio situaciju i uzeo sva 3 boda te je tako trenutno izjednačen na prvom mjestu ljestvice grupe, zajedno da autsajderom Spartakom iz Trnave.

Uragansko prvo poluvrijeme u kojem nas je Fener podsjetio na Dinamova izdanja u grupnim fazama europskih natjecanja prethodnih godina. Dinamo ponovno stajao u 4-1-4-1 sustavu te polako i strpljivo, uzimajući protivniku prostora za manevar, iskoristio nekoliko od svojih prilika, a kako je izgledalo moglo je biti i više od 2 pogotka (sjetimo se stative Dilavera). Jedina prava i ozbiljnija šansa za goste bila je iz slobodnog udarca tek krajem(!) prvog poluvremena. Dekoncentrirani i na trenutke bezvoljni gosti mogli su biti sretni što nisu primili i taj treći, jer to bi bio čavao u lijes.

Početkom nastavka uslijedio je brzi odgovor gostiju koji smanjuju zaostatak na 2:1, te je to do kraja utakmice ostala jedina situacija zamjerke vrijedna domaćinima. Nastavak prvopoluvremenske rapsodije uskoro je i ovdje uslijedio te su Modri postavili konačni rezultat od 4:1. Ovo je moglo završiti i puno bolnije po goste, ali dosta prilika pod kraj utakmice Dinamo nije uspio realizirati.

Bjelica je prije početka ovog susreta, uz već ranije izostanke More i Majera, ostao i bez Ademija i Leovca. Iako se očekivalo kako će logične zamjene biti Šunjić i Musa, domaći strateg se odlučio za Rrahmanija kao opciju na lijevom boku. Po vokaciji stoper, kosovski reprezentativac odradio je svoje obrambene zadatke na zadovoljavajućoj razini, ali prema naprijed nažalost nije mogao puno dati, tako da je dosta tereta palo na oscilirajućeg Petra Stojanovića. 

Ovdje se Bjeličina kocka isplatila pošto je Stojanović odigrao jednu od, ako ne i najbolju, utakmicu u modrom dresu, kako u defanzivnom, tako i u ofanzivnom smislu. Desni koridor tako je bio ključan za ovaj susret, potvrđen sa dva gola Hajrovića koji je ujedno i igrač utakmice po WhoScoredu. U prethodnoj analizi upozoravalo se na opasnost gostiju iz prekida te udaraca izvana, ali u priloženj grafici se može vidjeti kako su gosti zapravo djelomično uništeni vlastitim oružjem.

Bjeličin Dinamo je dosta ugodno iznenadio sve nas koji godinama pratimo njegove utakmice u Europi, te barem nakratko prepustio ulogu flopera nekome drugom. San o europskom proljeću živi još od onog Varteksa, i nikako da zaživi. Modri trenutno drže pole position, te situacija teško da može izgledati bolje za njih. Protiv izravnog konkurenta za prolaz započeli su pobjedom, drugi je izgubio svoj uvodni susret, te ni jedan ni drugi trenutno ne izgledaju baš najbolje, pa ako je i ikad bila bolja prilika, sada je vrijeme da je napokon uhvate!

Fener pao Dinamovim stilom
Visokom pobjedom od 4:1 nad turskim protivnikom Fenerbahčeom, Dinamo je otvorio svoju sezonu u grupi D Europske Lige na zadovoljavajuće napunjenom Maksimiru. Kako je i opisano u prethodnoj analizi, gosti su došli u katastrofalnoj formi i u krnjem sastavu, čuvajući se tako za derbi koji dolazi ovaj vikend u turskom prvenstvu, a domaćin je samo iskoristio situaciju i uzeo sva 3 boda te je tako trenutno izjednačen na prvom mjestu ljestvice grupe, zajedno da autsajderom Spartakom iz Trnave. Uragansko prvo poluvrijeme u kojem nas je Fener podsjetio na Dinamova izdanja u grupnim fazama europskih natjecanja prethodnih godina. Dinamo ponovno stajao ...
Fener pao Dinamovim stilom
Visokom pobjedom od 4:1 nad turskim protivnikom Fenerbahčeom, Dinamo je ...
BruceWayne | 21.09.
GNK Dinamo - Fenerbahçe S.K 4-1

Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika da kroz skupine Europske lige pokuša ostvariti toliko željeni cilj. Na putu do njega, prva prepreka bio je Fenerbahče. No, da bi slavio protiv direktnog protivnika u borbi za prolazak skupine, Dinamo je prvo morao pobijediti sebe. Ključan zadatak u ostvarivanju tog cilja imao je trener Dinama u samoj pripremi utakmice. Nenad Bjelica trebao je pronaći ravnotežu između motiviranja svojih igrača da se mogu suprotstaviti reputacijski jačoj ekipi te istodobno uvjeravanja da tu istu ekipu ne podcijene ako na teren ne izađu u najjačoj postavi.

Trener na drugoj strani, nalazio se u vrlo nezavidnoj situaciji. Loš ulazak u sezonu natjerao ga je da prvenstveno svoju stolicu spašava ostavljanjem svojih najboljih ljudi u Istanbulu za predstojeći derbi protiv Bešiktaša. Pomalo populistički, Philip Cocu računao je da bi pozitivan rezultat u još jednom vatrenom derbiju skrenuo pozornost navijača od mogućeg zagrebačkog poraza i tako sebi priuštio još poneki tjedan za ispraviti ono što je bilo loše u početku sezone. Kroz prošlosezonski dvoboj s Osijekom, bivši igrač Barcelone i trener PSV-a trebao je pretpostaviti da će se teško vaditi u posjeti Hrvatskoj, no njegove sumnje polagano su dobivale crne nijanse dok se nisu pretvorile u potpunu katastrofu tijekom drugog poluvremena.

Večerašnja pobjeda nije bila važna samo zbog pozitivnog početka jesenske avanture, nego i zbog "ubijanja duha iz boce" zvanog Young Boys. U jednom trenutku, Dinamo je imao sve u uzvratnoj utakmici, ali par grešaka u fazi obrane dovelo je sinoć Manchester United u Bern, ne Zagreb. Ispadanje iz navedenih kvalifikacija ne smije umanjiti izuzetan Bjeličin rad zadnjih mjeseci, posebno zbog činjenice da je momčad slagao prema zdravstvenom kartonu i taj proces još nije dovršen. Tek sada, dva mjeseca nakon početka sezone potpuno su spremni Livaković i Gavranović, dok Moro i Majer se tek trebaju priključiti u tjednima ispred nas. Koliko god širok roster imao na raspolaganju, izostanak Leovca i Ademija osiromašio je Dinamovu igru naprijed a u fazi obrane ponudio određena pitanja. Ulazak dešnjaka Rrahmanija značio je potpunu odsječenost lijevog koridora, pa su jedini pokušaji kroz pozicijsku igru mogli ići preko desne strane ili dugih lopti prema Gavranoviću ili krilima.

No, i to je bilo više nego dovoljno za slavlje protiv večerašnjeg suparnika. Sve usporedbe između Young Boysa i Fenera ostale su daleko od Maksimira kada je zbog spomenut razloga Cocu odlučio u Istanbulu ostaviti veći dio prve ekipe. Uostalom, najbolji pokazatelj u kakvom je izdanju Fener došao u Zagreb je činjenica da je u sustavu bilo više turskih igrača nego stranaca. Turska liga, poznata još kao "europska Kina", česta je destinacija igrača koji bi zbog pokojeg milijuna eura više na računu odlučiti napustiti svijet najboljih europskih liga i zaploviti na istok. Neosporna je činjenica da godinama unazad Turci pokušavaju barem prividno približiti smanjiti razliku između domaćih igrača i stranaca, međutim sve ostane na pokušaju. Osim uvjerenja u istinitost teze prikazanu večeras, dovoljan pokazatelj nesklada i problema te lige je činjenica da su najbolji turski reprezentativci većinom ponikli u dijaspori.

Usprkos najavi Fenerbahčea kao velikog imena, kada je Cocu predstavio prvi sastav, bilo je jasno da Dinamo neće imati negativan mismatch kao u prethodnim utakmicmaa, štoviše, ono u čemu su Young Boysi lomili Dinamo, danas su Modri imali priliku raditi Turcima. Rezervna varijanta gostiju fizički nije mogla odgovoriti kompaktnoj, modernoj i brzoj igri zagrebačkog sastava, ali Dinamo utakmicu nije dobio isključivo na razlici u fizičkoj pripremi. Cocuova momčad je u prekidima reagirala najnižoj mogućoj razini, a posebno se istaknuo vratar Horun s nekoliko jezivo loših invervencija. Nešto treba priznati uigranim napadima Dinama kod prekida, što je jedan od načina kako optimizirati izostanak pozicijske igre.
Gustujuća ekipa je počinila niz pogrešaka tijekom utakmice, što kroz prekide ali i pozicijsku igru: od krivog čitanja situacije, lošeg markiranja, zakašnjelih reakcija, ostavljanja igrača na petercu/ziceru. Zaista je teško objasniti pojedine reakcije gustujućih igrača jer nedostatak discipline i pozicijske odgovornosti je veliki upitnik nad glavom nekadašnjeg igrača Barcelone. Jesu li tim potezima igrači Fenera htjeli poslati poruku svom treneru, doznat ćemo u idućim danima. Jedno je sigurno, večerašnji sastav Fenerbahčea ne bi izborio Europu ni u HNL-u.

Dinamo je uzeo ponuđeno a da pri tome ništa nije dao. Uredu, pogodak početkom drugog dijela je iznimka koja ne opravdava pravilo, ali konkretne prilike kroz pozicijsku igru Fenerbahče nisu postojale. Iako je važno napomenuti da Dinamo nije odigrao savršenu utakmicu pozicijski u fazi obrane, posebno u prvom dijelu. Pokušavali su izabranici Philipa Cocua brzim prijenosom lopte pronaći pukotinu u 4-1-4-1 obrani, ponajviše u situacijama kada bi Šunjić kao jedini zadnji vezni markirao igrača u međuprostoru, brza promjena igre na drugu stranu i dizanje osmice u nelagodu trebala je staviti obranu Dinama, no po mnogima najveći Bjeličin uspjeh danas je dobio još jednu potvrdu.

Kao ključan obrambeni zadatak bio je spriječavanje situacije 2vs1 na boku, stoga je Bjelica uvjerio je Izeta Hajrovića u nužnost obvezne igre. Uz to, situacije kada bi Stojanović morao pratiti uvlačenje krila u half-space, uloga Dinamovih krila bila je ograničiti mogućnost plasmana lopte na visoko postavljenog protivničkog beka. Često osporavan zbog izostanka obrambenih dužnosti, Stojanović je odigrao utakmicu na najvišoj razini. Potpuno je neutralizirao ponajboljeg Turka Koybashija te pri tom dodao 9/11 osvojenih duela te 4/7 oduzetih lopti. Kada je još u drugom dijelu srezan manevarski prostor za gostujuću kombinatoriku, priči je bio kraj. Bilo je pitanje samo koliko će Fener izgubiti posjeda, odnosno koliko će biti realizirane prilike nastale kao posljedice okidača za presing u domaćoj središnjici. Troma defenzivna tranzicija Fenera nije imala odgovor na ono što su cijelu utakmicu proizvodili Dinamova krila.Nakon utakmice, duh švicarske nacionalnosti vraćen je bocu na najbolji mogući način, visokom pobjedom protiv direktnog suparnika za prolazak dalje.

To je Bjeličina pobjeda u obliku timske igre, ali isto tako vrijedi pohvaliti njegovu zaslugu kroz napredak Amere Gojaka u obrambenom postavljanju. Bosanski reprezentativac je tijekom zadnjih mjeseci pokazao da ima veliki potencijal u obje faze igre, te će njegov igrački "plafon" ovisiti o tome koliko će dobro donositi odluke na terenu, dok ostalo već radi na vrlo dobroj razini. Gojak i Šunjić uspješno su zatvorili sve koridore dodavanja i sve pokušaje gostiju kroz međuprostorni overload.

Kroz prijašnje utakmice pretkola Lige prvaka, obrana je samo jedna od faza Bjeličinog uspjeha. Odnosno, ona je preduvjet za impresivnu igru u tranziciji koja ističe ono najbolje od Olma, Oršića i Hajrovića. Ovaj Dinamo osim pogođene taktičke prilagodbe od strane trenera, ima i trojicu izvanserijskih igrača koji mogu riješiti utakmicu u bilo kojem trenutku a to nerijetko rade na efektan način kao što je bila asistencija Olma u Astani ili Gavranovića večeras za prvi gol Hajrović. Prethodno se ustanovilo da njima ne treba posjed za dominaciju, njihova način igre ne prašta pogreške protivnika. Ne zanimaju ih omjeri, ne odustaju ni kada se lopta čini nedostižnom, oni oportunistički uzimaju sve što im se ponudi.

Zato zaključak može biti samo jedan. Ovogodišnji Dinamo je došao do te razine da od sada samo može izgubiti europsko proljeće. Kako će vrijeme teći, mitski cilj nepostižan za prijašnje generacija možda postane ljestvica za one koja dolaze i to je najveći uspjeh Bjeličinog Dinama. S povratkom More, Ademija, Majera i Leovca nekadašnji snovi imaju velike izglede postat java, što neće utjecati samo rezultatski na sadašnjost i bližu budućnost Dinama, jer na nekim drugim poljima, ono što je nedavno bilo nemoguće, možda uskoro postane moguće..

Video analiza:

 

Dinamo od sada može jedino izgubiti europsko proljeće
Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika da kroz skupine Europske lige pokuša ostvariti toliko željeni cilj. Na putu do njega, prva prepreka bio je Fenerbahče. No, da bi slavio protiv direktnog protivnika u borbi za prolazak skupine, Dinamo je prvo morao pobijediti sebe. Ključan zadatak u ostvarivanju tog cilja imao je trener Dinama u samoj pripremi utakmice. Nenad Bjelica trebao je pronaći ravnotežu između motiviranja svojih igrača da se mogu suprotstaviti reputacijski jačoj ekipi te istodobno uvjeravanja da tu istu ekipu ne podcijene ako na teren ne izađu u najjačoj postavi. Trener na drugoj strani, nalazio ...
Dinamo od sada može jedino izgubiti europsko proljeće
Ispadanje iz finalnog pretkola Lige prvaka, Dinamu je ponuđena prilika ...
Slučajno stavio ne sviđa mi se, umjesto sviđa mi se. Veliki prsti,mali ekran od mobitela. - Fenix22, 21.9.18. 8:20, 0 0 0
To se može oprostiti.. - BruceWayne, 21.9.18. 11:46, 0 0 0
Malo smo si skromni. - Fenix22, 21.9.18. 13:14, 0 0 0
Dodana i video analiza.. - BruceWayne, 21.9.18. 14:53, 0 0 0
Luca1010 | 21.09.
Utakmice 1. kola Lige prvaka

Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit.

Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke Mendya i de Bruynea, je bilo većinom očekivano.

City je dobro ušao u utakmicu. Prvo je Sterling nekoliko puta puta probio Lyonovu desnu stranu, a Laporte je u 17. minuti nakon kornera pogodio vratnicu. Međutim, već su tada počeli problemi Cityja koji su se javljali do kraja utakmice. Nekoliko „laganih“ dodavanja veznjacima Lyona je podjelila zadnja linija plus Fernandinho. Jednu takvu grešku Lyon je brzo pretvorio u polukontru, Aouar je uputio centaršut, a Delph je katastrofalno promašio loptu i darovao gol Cornetu. Ista stvar se događa i u 42. minuti, Fernandinho gubi loptu u svojoj trećini, lopta dolazi Fekira koji sjajno pogađa sa 20 metara pokraj tri Cityjeva igrača. Iako su su Građani velikom većinom individualnim greškama sami krivi za ova dva pogotka, treba priznati da je nekoliko puta Lyon vrlo dobro izvršio pritisak u Cityjevoj trećini, a čak do gola Citya su praktički igrali u srednjem defanzivnom bloku sa povremenim presingom. Malo koja ekipa tog kalibra se takvo što usudi odigrati protiv Građana, no u izostanku de Bruynea (ponajboljeg veznjaka u tranzicij) i ostavljanja Sanea na klupi, Genesio je vidio „high risk – high reward“ priliku. Respekt.

Nekoliko primjera Lyonovog presinga koji je pravio probleme Cityu:

(isforsirano ispucavanje Edersona)

(situacija kod drugog pogotka gdje Cheikh pritišće Silvu, lopta kasnije dolazi u gužvu do Fernandinha kojem Fekir uzima loptu i pada pogodak)

Nakon poluvremena City je izgledao bolje na terenu, šanse su se redale i Lyon je bio ranjiv sa svih strana, ali je uvijek zakazao zadnji pas, a ponekad i završnica, pa se i u ovom segmentu vidio izostanak de Bruynea, koji bi vjerojatno „namjestio“ pokoji gol. Također, treba spomenuti ozljedu Mendyja koji je ove sezone jedan od najboljih bekova i vrlo je važan za Guardiolinu koncepciju. Naime, kao i cijele prošle sezone poziciju lijevog beka „krpao“ je veznjak Fabian Delph uvlačeći se u sredinu igrajući praktički zadnjeg veznog, kao i Walker na desnoj strani. Zbog njega je City izgubio širinu i centaršute koje je dobivao s Mendyjem, pa se Sterling izvlačio na stranu što je uzrokovalo manjak igrača u sredini za kombinacije s Jesusom i Silvom.

Kao što možemo vidjeti na taktičkom grafu, većina je konkretnijih šansi Cityja došla preko individualnih akcija Sterlinga i Bernarda Silve, dok se ulaskom Sanea i Aguera igra nešto poboljšala. Na samom kraju je Aguero svojim karakterističnim ulaskom iz sredine prema desnoj strani šesnaesterca umalo izjednačio i ipak popravio dojam utakmice, no i njegova se loša pucačka forma uklopila u jučerašnje sivilo. City je imao 22 šuta i 70% posjeda, no nijednu veliku priliku.

Oko Lyona neću puno duljiti jer nisam imao prilike, a ni vremena gledati ih. Na prvu izgledaju kao ozbiljna napadačka momčad koja ima sjajne individualce, pogotovo gledajući u kontekstu Ligue One-a. Od Fekira, pa preko brda napadačkog potencijala i mladih igrača koje Lyon posjeduje, treba istaknuti dobru partiju stoperskog para te Tanguya Ndombelea koji iza sebe ima „breakthrough“ sezonu. Sjajnog je potencijala za igru u oba smjera i ispravite me ako griješim, no ovo malo što sam ga gledao podsjeća me na Yayu Tourea.

Čitajući strane medije, naišao sam na još nekoliko problema vezanih uz City. Naime, posjećenost na sinoćnjoj utakmici iznosila je 41 000, oko 14 000 manje od prosjeka kojeg imaju u Premiershipu, a himna Lige Prvaka dočekana je sa zvižducima. Guardian kaže kako Cityjevi navijači očito još uvijek "ne kuže" najelitnije nogometno natjecanje, a to se izgleda odražava i na samu ekipu.

Osim toga, spominje se nedostatak liderstva koji mi je također upao u oko nedavno, gledajući dokumentarac o prošloj Cityjevoj sezoni (preporučujem svakome da ga pogleda). Kao što znamo, kapetan Vincent Kompany već dugo godina muku muči s ozljedama i rijetko je član startne postave. Osim njega, nitko drugi se ne nameće kao vođa jer su većina igrača ili mladi, tek nedavno stigli u klub ili jednostavno nemaju to u sebi. Kevin de Bruyne je trenutno vođa na terenu u smislu igre, a Pep je od starta na vrhu cijele te piramide. Njihovi izostanci u jučerašnjoj utakmici također nisu pomogli. Možda to sve i nije razlog poraza od Lyona, no na tragu je nečemu zanimljivom o čemu će se da potencijalno razgovarati u budućnosti.

Zaključak:

City će naravno proći grupu, a još uvijek su i velike šanse da ode daleko u knock-out fazi, međutim u plavom dijelu Manchestera nije sve tako bajno kao što se čini. Vjerujem kako se Pep nada što skorijem povratku de Bruynea i Mendyja, a kako on voli reći: „You just have to do the simple thing right“ očito je da bi se trebao pozabaviti završnicom akcija jer neće cijele sezone igrati protiv ekipa poput Huddersfielda i Fulhama.

Lyon se ovom pobjedom i nerješenim rezultatom Sakhtara i Hoffenheima u drugoj utakmici ove grupe dosta približio prolasku u knock-out fazu i popravio loš start u domaćem prvenstvu.

U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit. Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke ...
U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. ...
Jezda | 19.09.
Utakmice 1. kola Lige prvaka

Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela u 1.kolu kvalifikacija na Malti a završila se u Moskvi u 16/1 finala nokaut faze, a vrlo lako je mogla i tu da se prolongira, ove sezone je Zvezda opet uspela da prevali put od 1.kola do grupne faze. Samo, ovog puta u pitanju je bilo najmasovnije i najelitnije fudbalsko takmičenje, Liga Šampiona. Jedini klub kome je to uspelo, i u Ligi Šampiona i u Ligi Evrope. U mojoj prvoj i do ove jedinoj analizi na tribini sam prognozirao dalji uspon kluba posle plasmana u Ligi Evrope, ta analiza može poslužiti kao svojevrsni preview. Ekipa se postepeno pojačavala, u hodu, klub su od bitnijih igrača napustili Pešić, Donald, Le Talek i Radonjić sa tim što je poslednji ostao do kraja kvalifikacija i ima velikih zasluga za sam plasman. Redom su dolazili Ebecilio, Jovančić, Meleg, Degenek, Sumaila, Stoiljković, Jevtović, Jonathan Caffu kao direktna zamena za Radonjića i šlag na tortu poslednjeg dana prelaznog roka, poklon Milojeviću za izbacivanje Salzburga, tri zvučna imena, od toga dva povratnika Boakye, Čaušić i Marko Marin. Opšti utisak je fenomenalni prelazni rok, verovatno najbolji u istoriji kluba, i u finansijskom smislu a i po sam kadar koji je nikad širi. Spartaks Jurmala, Suduva, Spartak Trnava i Salzburg. Zvezda ih je sve eliminisala na svom putu. Prva dva protivnika rutinski, druga dva uz dosta muke, pogotovo Salzburg sa kojim je odigrala sjajan dvomeč... A na žrebu za grupnu fazu - grupa smrti, narodski rečeno. PSG, Napoli i Liverpool. Teže nije moglo. Mnogi su odmah upisali zvezdi nula bodova i gol razliku u debelom minusu, ali su sinoć demantovani. Zvezda je pokazala da neće biti samo puki prolaznik i da itekako ima šta da ponudi ovom takmičenju. Napoli je u Beograd došao po sva tri boda, po svaku cenu. U ovakvoj grupi njima su šest bodova protiv Zvezde neophodna ukoliko žele da iz iste izađu, međutim Vladan Milojević, zajedno sa svojim saradnicima i igračkim kadrom, se isprečio.

Nisam neko ko pridaje značaj pres konferencijama j volia ih posluša, no Milojević je sinoć posle meča imao jako zanimljivu konstantaciju koja u velikoj meri oslikava plan igre njegove ekipe: "Način igre ovde je mnogo drugačiji. Ovo je moderni fudbal, mnoštvo vertikalnih dodavanja, Kulibali i Albiol bi u našoj ligi igrali prednje vezne..."  Zvezda je loptu u svom posedu imala tek nešto oko 25%. Osnovni cilj bio je sačuvati mrežu, a i to malo lopte u nogama nije korišćeno na pozicione napade već isključivo pokušaji da se pripreti tranzicijom i dugim loptama na Boakye. Većinu vremena zvezda je stajala u 4141 srednjem bloku, povremeno je variralo na 442 zbog povremenog iskakanja i pritiska Čaušića na štopera sa loptom. Osnova je bila braniti progresivna vertikalna dodavanja, pre svega gore pomenutih Kulibalija i Albiola.

Da bi to učinila, Zvezda je gušila sredinu, bila jako agresivna i jako kompaktna i horizontalno i vertikalno. Boakye je dosta radio off the ball takođe, konstantno praveći zaglavljena kretanja skraćujući teren za 180 stepeni čime je onemogućavao štopere da recikliraju posed i promene stranu. Čaušić je neko u koga se upire prstom zbog nekih loših poteza i odluka sa loptom u nogama, ali je najviše pretrčao i odradio sjajan posao otežavajući protok lopte pre svega ka Ruizu. Imao je pomoć po mnogima Zvezdinog najboljeg igrača Nenada Krstičića koji je neumorno radio i iskustvom i pozicioniranjem mnogo doprineo "nuli".

Ogromnu ulogu su imali i "krilni" igrači, Marin i Ben koji su obaveznom igrom u defanzivi omogućavali bekovima da striktno prate svoja krila i čime su davali širinu i brojčano dozvoljavali štoperima da iskaču na Milika ili Insinjea između linija. Fokus je bio na levoj strani Napolija gde je Mario Rui držao širinu, Pjotr Zjelinski se pomerao ka njemu iz sredine dok je Insinje imao free rolu i uglavnom igrao između linija dolazio da pravi trougao sa njima. Da tu nije bilo Bena koji je ulazio na mesto beka i motrio na Ruija - ponekad i na Zjelinskog - Stojković bi teško mogao sam da ide za Insinjeom. Ovako je često i sam morao da izlazi na Poljaka dok se radilo na tome da lopta nikako ne stigne do Insinjea između linija. Ako Zjelinski ode široko ispred Ruija, onda Ben ostaje na Portugalcu, a Jovičić ulazi na štopera. Na mnogo stvari je tu moralo da se misli i tu je stvarno priprema utakmice bila do perfekcije, u granicama mogućnosti. Na drugoj strani Rodić nije imao problema sa utrčavanjem Kaljehona na drugu stativu, odigrao je perfektnu defanzivu. Znao je Milojević da mora odbraniti međuprostore i centralu, a sa centaršutevima su se zvezdini defanzivci relativno lako nosili usled uočljive prednosti u visini. Od Zvezde, u drugom poluvremenu treba izdvojiti odličnu izmenu Jovančić umesto Jovičića. Milojević je hteo više mirnoće, Jovičić se istrošio a i problematičan je i tanak sa loptom. Mnogi ga upoređuju sa Kanteom, odličan je defanzivac, pokriva veliki deo terena a i konstitucija mu je nalik omalonog Francuza. Dok Jovičić ispucava loptu što dalje od gola, Jovančić ume da povuče loptu napred, da se zagradi, da je sačuva u nogama, pa da pametno padne i izbori faul, samim tim i pauzu, mali odmor za igrače. Nije on nešto spektakularno odigrao i pomogao u organizaciji igre, ali je doneo tu hladnokrvnost, povukao igrače malo gore, i s njim na terenu prebrodili su tih paklenih 15 minuta od ulaska Mertensa u igru kada je Napoli postajao sve konkretniji.

Carlo Ancelotti je sušta suprotnost Maurizio Sarriu. Igrači Napolija su tri godine radili sa trenerom koji je jedan od najzahtevnijih i najdetaljnijih kada je reč o posedu, pozicioniranju i presingu. Igrali su juego de posicion u vertikalnoj osi, nema mnogo težih stvari u fudbalu... Pritom bije ga glas da je jako tvrdoglav, nikad ne odstupa od svoje ideje i sistema. Sada su dobili Ancelottia koji je više man management trener, uzda se u psihologiju, voli da udovoljava igračima i želi da bude obožavan kod njih. Logično je da se takva promena oseti i uzme danak, da igrači budu u svojevrsnom šoku. Naravno, Ancelotti zna da ne može tek tako da iskoreni navike koje su igrači stekli u prethodnim godinama te je najbolje da što manje menja barem za sada. Nema više striktne pozicijske igre, igrači imaju više slobode, pre svega Insinje koji praktično ima free rolu i igra kao "trequartista". Upravo zbog toga formacija više liči i dobija na nekom 442 obliku više nego 433. Presing je dosta blaži nego što je bio takođe. Odlazak Jorginha je oslabio ekipu za bar 20-30%. Na Marakani je u njegove kopačke pokušao ući Fabian Ruiz ali se videlo da nije to taj tip igrača, da nema taj osećaj za tempo. Pasovi su mu uglavnom bili u noge saigrača ili unazad, prekratki ili je kasnio, premalo po dubini... Ovde na slici vidimo kako svojim pozicioniranjem i položajem limitira sebe, ima jako težak ugao za progresivni pas i lopta može jedino natrag štoperima. Nedostaje i širine na suprotnoj strani koja bi razvukla odbranu, a jasno je prikazano i kako je zvezda zaključala tu levu stranu... Napoli je naravno i stvorio neke šanse na meču baš preko leve strane, ali mislim da su "iskakanja" igrača i rotacije i preuzimanja kod Zvezde odrađena maksimalno dobro. Normalno je da usled 75% poseda ne dođe u jednoj-dve situacije do dobrog komuniciranja, to je nemoguće izvesti do perfekcije... U zavšnoj trećini utakmice Ancelotti je bacio sve karte u napad i ubacio Mertensa, prečesto je oblik Napolija izgledao bukvalno 235. Hisaj je sudelovao iz desnog half space u protoku lopte i čistio stranu za Callejona a potom i Ounasa ali je Zvezda odolela. Utisak je da je Mertens trebao početi ili ući malo ranije jer je Napoli slabo i loše koristio mnogobrojna "iskakanja" iz Zvezdine poslednje linije...

Znali smo da Zvezda svojom pojavom i imenom, veličinom i navijačima zaslužuje da bude gde je sada. Ali utakmica protiv Napolija pokazala je i da su stručni štab i igrači dostojni ovog nivoa i imaju šta da ponude. Ako sagledamo Zvezdin problem i gde postoji "room for improvement", onda je to definitivno ulazak u igru i distribucija, ali to i nije baš zamerka na mestu protiv ovakvih protivnika i sa ovakvim kadrom. Treba napomenuti da Zvezda igra mnogo drugačije i lepše za oko u domaćem prvenstvu, gde je dominantna i ima dovoljno širok kadar da iznese takmičenje na sva tri fronta bez ikakvog problema. Milojević konstantno uči i implementuje nove detalje i principe u igri pa se tako u domaćem prvenstvu neretko može videti i čist juego de posicion u režiji Zvezde. I ljudi koji se brinu o tehničkim stvarima u klubu su sposobni i pametni, ulažu dosta u akademiju u poslednje vreme i maksimalno koriste ove sportske uspehe i ovaj talas. Šta god Zvezda uradila do kraja u Ligi Šampiona, uveren sam i prognoziram Zvezdi baš kao i prošle sezone u ovo vreme, nastavak uspona i napretka. 

Zvezda dostojna Lige Šampiona, Napoli u padu
Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela u 1.kolu kvalifikacija na Malti a završila se u Moskvi u 16/1 finala nokaut faze, a vrlo lako je mogla i tu da se prolongira, ove sezone je Zvezda opet uspela da prevali put od 1.kola do grupne faze. Samo, ovog puta u pitanju je bilo najmasovnije i najelitnije fudbalsko takmičenje, Liga Šampiona. Jedini klub kome je to uspelo, i u Ligi Šampiona i u Ligi Evrope. U mojoj prvoj i do ove jedinoj analizi na tribini sam prognozirao dalji uspon kluba posle plasmana u Ligi Evrope, ta analiza može ...
Zvezda dostojna Lige Šampiona, Napoli u padu
Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela ...

Respekt: Dado_M, Luca1010, ivan-cro, GNKDZCFC, Fenix22, Bateman,

Slažem se: BruceWayne,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.