ANALIZE

BruceWayne | prije 5 sati
Tribina hipoteza

Nova sezona Premiershipa pokazala se puno manje zanimljiva nego što je očekivano, barem ako je u pitanju borba za naslov. Manchester Cityu bi se u ovom trenutku moralo dogoditi čudo nad čudima da ne upišu svoj 5. naslov prvaka. Osim Citya, analitičari su predviđali United i Chelsea kao glavnu konkurenciju za naslov, Tottenha, Arsenal i Liverpool u borbi za zadnje mjesto koje vodi u Ligu Prvaka. Nakon 18 kola, možemo reći da su analitičari napraviti dobar posao, uz iznimku jednog omanjeg kluba sa sjevera zemlje. 
Burnley pod vodstvom Sean Dychea najugodnije su iznenađenje ovogodišnjeg prvenstva i najveći overachieveri što se tiče najboljih europskih liga. Činjenice toj tezi dolaze u vidu znatno manje vrijednosti igrača i puno nižih prosječnih plaća u odnosu na društvo u koje se nalazi. Dyche je klub preuzeo još 2012. godinu i prošao zanimljiv put do mjesta gdje se nalazi trenutno. Nekadašnji obrambeni igrač sa 4 sezone u najvišem engleskom razredu čak je dvaputa uvodio Burnley u prvu ligu te jednom iz nje ispadao. Nakon što je ih drugi puta uveo i pritom osvojio naslov, sa prošlogodišnjim 16. mjestom i ovogodišnjim napretkom sasvim je očito da klupski trendovi idu prema gore. Ali to ih nije spasilo prodaje dvojice ponajboljih igrača u ljetnom prijelaznom roku.

Glavni dio od zarađenih 50 miliona funti klub je priskrbio prodajom najboljeg strijelca Graya te najboljeg obrambenog igrača Keanea, a uz njih klub je u sezonu morao ući bez Heatona, prvog golmana i najzaslužnijeg čovjeka zašto je Burnley ostao dio elite ove sezone. Dyche se u novonastalim i skromnim uvjetima pokazao kao vrstan manager, donošeći prave odluke kada je morao pronaći zamjene za igrače na koje više nije mogao računati. U tome mu nije pomogao slab "background" Burnleya kao malog i marketinški nepoznatog kluba sa najmanjim stadionom u Premiershipu. Takvi uvjeti teško da bi mogli biti primamljivi veteranima kao ni mladim talentima jer klub nema povijest razvoja i prodaje stranih talentiranih igrača kao ni dodatne sadržaje koje bi bile zanimljive sponzorima. Ipak, Dyche je iz toga izvukao koliko je mogao. Burnleyev bazen dolaznih transfera bazira se na Championshipu i niže, te na pružanje "druge šanse" igračima koji nisu uspjeli u nekom drugom klubu Premiershipa. Na taj način uspjeli su privući Woorda i Corka, obojicu igrača bez kojih Dyche danas ne može zamisliti prvu postavu. 

Jedan od razloga zašto Burnley nije zanimljiv velikom broju igrača je njihov DNK koji dijele sa obje Irske nacionalne reprezentacije. Stil Dyche bazira se na strukturi i ogranizaciji u obrani, te što bržem prijenosu lopte prema zadnjoj trećini. Iz toga proizlazi negativan odnos prema posjedu, jer Burnley je 18. po postotku posjeda i zadnji po točnih dodavanja u ligi. Po utakmici imaju prosječno 47 skokova, od čega 24 osvojena i po tome su prva ekipa lige, što i ne čudi kada imaju Tarkowskog sa najviše osvojenih zračnih duela u ligi. Tarkowsky i kapetan Mee vlasnici su najviše blokova i najviše očiščenih lopti u zraku i po tom su daleko ispred konkurencije.

Sean Dyche u užoj rotaciji koristi 14 igrača, od kojih su petorica odigrala sve utakmice do sada. Najvažniji dijelovi sustava osim stopera su centralni dvojac Cork-Defour, glavne točka napada Brady sa jedne, najbolji asistent Gudmundson sa druge strane i najbolji strijelac Wood. Dych kao napadača za svoj način igre vidi target mana, pa osim Wooda tu su Sam Vokes i Barnes, koji su zabili 9/16 golova ove sezone. 
Osnovna formacija je 4-4-1-1, koja se mijenja u 4-2-3-1 ili 4-5-1 ovisno o protivniku i situaciji. Prva linija distribucije je spomenuti Tarkowsky, ponajveće iznenađenje sezone, 4 puta proglašen igračem utakmice. Za razliku od Meea čija se distribuacija bazira na suradnju sa vratarem i bočnim, Tarkowsky ima odličnu dijagonalu s kojom često pronalazi Wooda ili nekog od krila. 
Glavni distribuciju vode Defour-Cork koji su jedini igrači Burnleya sa preko 80% točnosti dodavanja. Njihova se uloga bazira na kratkim dodavanjima i povezivanju igre, dok je Hendrick poveznica između sredine i napadača, i on loptu većinom prima u međuprostoru, te traži Wooda. 

Najveća opasnost po protivnike dolazi sa bočnih pozicija. Bekovi uz čest overlap, znaju "preskakanjem igre" tražiti igrače u skoku, jer filozofija Dychea bazira se što bržem dolasku pred protivnički gol, a pošto u svojoj ekipi nema izrazito brze ni individualno natprosječne igrače, cilj je većinom tražiti napadača ili dupliranim bokovima priliku za ubačaj. Što se i vidi po podatku da najviše ubačaja u cijeloj ligi po utakmici ima Brady, a kada su on i Ward u igri, primat napadu ima lijeva strana(48%). Burnley je indikativno ekipa sa najviše dugih a najmanje kratkih dodavanja u prvenstvu.

Ipak, prva asocijacija na Burnley i njihovog trenera je obrana koja je primila samo 12 golova ove sezone, bez svog prvog vratara Heatona. Podatak o primljenim golovima još dobija na cijeni kada se doda broj upućenih udaraca protivnika na gol, tako se dobije učinak da Burnley prima 16,4% golova u odnosu na upućene udarce na gol, što ih svrstava odmah iza Uniteda. 

Burnley se brani u dva uska bloka po 4 igrača s ciljem natjerati protivnika na što više ubačaja i udaraca iz daljine. Ozbirom da su prvi po blokovima i očišćenim loptama u ligi, takva taktika im uspijeva. Zadnja linija stoji jako usko blizu svom vrataru i tako tjera protivnike da igraju njihovu igru. Između druge linije i Hendricka ostavljaju dovoljan prostora protivnicima za udarac iz daljine koji najčešće završi u bloku jer 8 igrača stoji na putu do gola. Druga četvorka je dovoljno mobilna da osvojeno loptu odmah proslijedi Woodu koji ju može zadržati dok se ne pridruži dovoljan broj suigrača. 

Burnley bez obzira na dominatnu obranu nije ekipa koja se cijelo vrijeme brani. Skloni su visokom man to man presingu, s ciljem natjerati protivnika da izbije loptu i tako ih natjera da igraju njihovu igru. Obično bi Wood i Hendick vezali stopere, a Cork i Defour spriječavali glavne distributere u sredini da razigravaju ekipu.

Ako presingom je uspiju uzeti loptu ili natjerati protivnika na pogrešku, vraćaju se u obrambeni blok prikazan na grafu gore. 

Teško prolazni limiti

Sean Dyche i njegov Burnley izazvali su mnoge simpatije dijelom Otoka zbog otpora koji pružaju mnogo bogatijim i većim klubovima. Dychea su zbog samog načina igračina počeli uspoređivati i sa Simeoneom, te je već bio u kominacijama za novog trenera Evertona i West Hama. Prava istina je da će jednom takav poziv i prihvatiti, jer Burnley ozbirom na svoj DNK i background čak i uz dodatan priljev financijskih sredstava nema prevelike šanse biti dugotrajan član prvog dijela ljestvice. Jedina poveznica između bivšeg prvaka Leicestera i ovogodišnjeg Burnleya bi mogla biti povratak u realnost, jer čudesna sezona Lisica može se nazvati anomalijom i već nagodinu su oni bogatiji preuzeli primat osvajanja naslova koji će teško ponovno ispustiti.

Međutim, Burnley zasada preživljava u svojim limitima čime se mora još jednom odati priznanje njihovom treneru, jer podići se 10 mjesta u novoj sezoni bez prvog vratara, najboljeg obrambenog i napadača je dokaz koliko sustav ponekad može utjecati na rezultat. Igrači Burnleya nisu "role modeli" klincima diljem svijeta, nemaju kopačke sa vlastitim inicijalima, niti su dio naslovnica dnevnih novina. Oni su obični radni nogometaši koji savršeno rade svoj posao. Oni su antiteza modernom nogometom baziranom na tvrdnji da novac čini najveću razliku na terenu, jer sveukupna njihova vrijednost malo je veća od Hazarda ili Kanea. Oni ne vjeruju u posjed i ne privlače pažnju atraktivnim potezima, ali izvlače maksimum iz utakmice u utakmicu. 

Seanu Dychu i njegovoj ekipi u idućem razdoblju vjerovatno slijedi sudbina Leicestera, ali barem za sada treba čestitati i uručiti naslov najvećeg overachievera ove sezone.

Burnley u zemlji bogatih
Nova sezona Premiershipa pokazala se puno manje zanimljiva nego što je očekivano, barem ako je u pitanju borba za naslov. Manchester Cityu bi se u ovom trenutku moralo dogoditi čudo nad čudima da ne upišu svoj 5. naslov prvaka. Osim Citya, analitičari su predviđali United i Chelsea kao glavnu konkurenciju za naslov, Tottenha, Arsenal i Liverpool u borbi za zadnje mjesto koje vodi u Ligu Prvaka. Nakon 18 kola, možemo reći da su analitičari napraviti dobar posao, uz iznimku jednog omanjeg kluba sa sjevera zemlje. Burnley pod vodstvom Sean Dychea najugodnije su iznenađenje ovogodišnjeg prvenstva i najveći overachieveri što se ...
Burnley u zemlji bogatih
Nova sezona Premiershipa pokazala se puno manje zanimljiva nego što ...

Respekt: MrLule, danijel_os,

danijel_os | prije 22 sata
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u gotovo svakom sportu. U ovoj analizi detaljno će se analizirati košarka, konkretno NBA. Kako i u kojoj mjeri utječe navika igrača na domaću dvoranu, pomoć navijača, sudaca ili viša sila?

Odakle krenuti?

Najbolji pokazatelj za start analize su slobodna bacanja. Nakon što je slobodno bacanje dosuđeno, utjecaj sudaca sveden je na nulu. Navika na domaću dvoranu je poprilično malo bitna jer su koševi standardizirani, udaljenost do koša je ista u svim dvoranama itd. Jedina bitna značajna razlika jesu navijači iza tog koša. Navijači koji domaćem igraču pružaju sav potreban mir i koncentraciju, dok će gostujućem igraču prirediti najgore moguće dozvoljene uvjete. Osim buke i galame, poslužit će se i navijačkim rekvizitima i mahanjem pokušati omesti barem periferni vid igraču. Nerijetko se tu nađu i šaljive ili uvredljive poruke. Parkera je čak ukočila kartonska Eva Longoria.


Analiza slobodnih bacanja

Analizirat će se cijeli dio regularne NBA sezone 2016./2017. i to igrači koji su se na liniji slobodnih bacanja našli barem 100 puta u svojoj dvorani i barem 100 puta u gostujućim dvoranama. Ove kriterije zadovoljilo je ukupno 74 igrača. To je u prosjeku 2.5 igrača po ekipi koji najčešće izvode slobodna bacanja. Njihova ukupna statistika je 21675/27317 (79.3%). Svakako značajan i reprezentativan uzorak.

Odnos uspješnosti izvođenja slobodnih bacanja kod kuće i u gostima

Najveća koncentracija igrača je između 76% i 88% uspješnosti.
Tu se smjestilo čak 47/74 (64%) analiziranih igrača. Vrhunskih šutera slobodnih bacanja (89%+ uspješnosti) ima 11/74 (15%).

Crveni pravac predstavlja jednaku učinkovitost kod kuće i u gostima. Igrači iznad pravca imaju nešto bolji učinak u gostima, dok su igrači ispod pravca uspješniji u svojoj dvorani.

Tablica svih analiziranih igrača

U ovoj analizi zapravo nije bitno koliko je tko uspješan ili nije, nego koliko se ta uspješnost mijenja u ovisnosti o mjestu igranja. Zadnji stupac tablice predstavlja upravo razliku uspješnosti.

Analiza razlike uspješnosti kod kuće / u gostima

Već na prvom grafu moglo se primijetiti kako svi igrači prate crveni pravac. Ozbiljnijom analizom reziduala (odstupanja od očekivanih vrijednosti) dolazi se do sljedećeg.

Očekivana vrijednost (prosjek) = 0.0%
Standardna devijacija = 3.9%
Unutar jedne st. devijacije oko prosjeka [-3.9%, 3.9%] nalazi se 52/74 igrača (70% podataka).
Unutar dvije st. devijacije oko prosjeka [-7.8%, 7.8%] nalazi se 71/74 igrača (96% podataka).

Normalna distribucija

Za niti jednog igrača u ligi se ne može tvrditi kako je bolji kod kuće ili u gostima. Svi igrači imaju jednaku očekivanu uspješnost kod kuće i u gostima. Razlike koje se pojavljuju plod su isključivo normalno distribuiranih podataka.

Također, igrači su bili filtrirani i po pozicijama i po iskustvu (starosti). Svim statističkim silama se pokušala naći neka značajna razlika, no nje nema. Uspješnost izvođenja slobodnih bacanja ovisi isključivo o kvaliteti igrača, nikako o dvorani i navijačima pred kojima nastupa.

Prvi bih stavio ruku u vatru kako su igrači uspješniji barem 1% kod kuće. Gadno bih se opekao.

Prosječna utakmica

Za nastavak, analizirana je statistika svih 1230 utakmica regularne sezone 2016./2017. Dobiveni su sljedeći rezultati:

Prosječna utakmica završava 107:104 za domaćina. 3 poena "viška" možda se ne čine značajnim ali donose gotovo 60% šansi za pobjedu. Sve (ali baš sve!) osnovne statistike su na strani domaće ekipe.

Mogući razlozi:
 a) publika igra značajnu ulogu u dinamičnoj igri
 b) sudačka pristranost

Valja naglasiti da to nije publika krvoločnih pogleda, koja proizvodi nesnosne decibele koji lede krv u žilama kao na nekim nogometnim terenima. Ta publika u najboljem slučaju složno viče: "defense, defense…"

Pokazano je, i neosporno dokazano, kako publika nema nikakav utjecaj kod slobodnih bacanja kada je oči u oči s protivničkim igračem. To je ujedno i kamen temeljac ove analize a i mnogih drugih (drugačijih) mogućih argumentacija prosječne utakmice. U ovom trenutku teško je povjerovati kako ta ista publika odjednom daje toliku moć domaćim igračima. Prelazimo na razlog pod b).

Za početak treba vidjeti neke čudne kombinacije koje se rugaju zdravom razumu.
Domaća ekipa u prosjeku ima:
-više ukradenih lopti (7.8:7.6)
-manje izgubljenih lopti (13.3:13.5)
-znači više efektivnih posjeda lopte, ali manje šuteva iz igre od gostiju (85.3:85.5)?
-unatoč manjem broju šuteva iz igre, zabijaju više koševa (39.5:38.6)
-odnosno (46%:45%) efikasnost šuta.
-ukupno manje promašenih šuteva (45.8:46.9), ali više skokova u napadu (10.2:10.1)

Ono što ukupna statistika sakriva su šutevi pod faulom. Odnosno, šut ukoliko nije pogođen ni ne ulazi u statistiku. Zanimljivo je vidjeti kako gosti u prosjeku prave baš jedan faul više. Još zanimljivije je koliko (hipotetski) brisanje tog jednog faula (pri šutu) logički popravlja statistiku. Izjednačili bi se po broju prekršaja. Domaćini bi imali 0.8 šuteva više (zbog i dalje više efektivnih posjeda) efikasnost šuta bi domaćinima pala na 45% koliko imaju i gosti.

Kod sudačke pristranosti ovdje bih jasno povukao crtu i ne bi ni na koji način htio reći da su oni neki zlikovci koji to rade namjerno. Preko 200 odluka koje u toku utakmice moraju donijeti, 1-2 odluke su debele 50-50 situacije koje kako god bile dosuđene neka strana će malo negodovati. Možda se baš te iznimno rijetke situacije dosude u korist domaćina i uz odobravanje publike suci lakše podnose osjećaj krivice. Jer kako god dosudili imali bi osjećaj krivice.

Osim analiziranog šuta pod prekršajem postoji cijeli niz drugih situacija u kojima je teško 100% ispravno suditi cijelu utakmicu. Je li nešto blokada ili je prekršaj (blokade su također na strani domaćina), suditi ili ne suditi ionako tolerantne korake, 3 sekunde u reketu, oduzeta lopta ili prekršaj… Samo dvije odluke mogu nagrebati ta 3 toliko važna poena.

Prednost košarke je ta što jedna kriva sudačka odluka ne utječe drastično na konačni rezultat kao u nogometu. Ako ništa, barem nije toliko očito.


Zaključak:

-Navijači ne mogu utjecati na ishod slobodnih bacanja.

-Teško je dokazati ili opovrgnuti kako navijači pomažu domaćima ili odmažu gostima u aktivnoj igri.

-Svi redovi statistike na koje suci mogu utjecati su minimalno na strani domaćina. Jedini red na koji ne mogu je potpuno izjednačen.

-Suci (uz odobravanje i podršku publike) navuku 3 poena domaćoj ekipi.

Utjecaj domaćeg terena u NBA-u
Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u gotovo svakom sportu. U ovoj analizi detaljno će se analizirati košarka, konkretno NBA. Kako i u kojoj mjeri utječe navika igrača na domaću dvoranu, pomoć navijača, sudaca ili viša sila? Odakle krenuti? Najbolji pokazatelj za start analize su slobodna bacanja. Nakon što je slobodno bacanje dosuđeno, utjecaj sudaca sveden je na nulu. Navika na domaću dvoranu je poprilično malo bitna jer su koševi standardizirani, udaljenost do koša je ista u svim dvoranama itd. Jedina bitna značajna razlika jesu navijači iza tog koša. Navijači koji domaćem igraču pružaju sav potreban mir ...
Utjecaj domaćeg terena u NBA-u
Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u ...

Respekt: BruceWayne, ilmambanegro, Sherpa, JoHayes13,

Slažem se: JoHayes13,

Jedna prekrasna Gaussova kod bacanja <3, nemre biti normalnije. Jako bih volio vidjeti isto za recimo našu ABA ligu. Plus, ova tri koša mogu biti psihološki 'igrači više žele dobiti doma'. - Sherpa, 16.12.17. 11:57, 0 1 0
luka3f | 15.12.
Kako su uspjeli Partizan i Zvezda?

Oba beogradska velikana su uspela da prođu grupu Europa lige, Zvezda prvi put posle 1992. dok je Partizan nokaut fazu nekog evropskog takmilenja poslednji put igrao u sezoni 2004/05.

Prolaz Partizana ne bi trebao da bude veliko iznenađenje, pre svega zbog zakona velikih brojeva.
Partizan je redovan učesnik grupnih faza takmičenja pod okriljem UEFA. U poslednjih 15 sezona, 10 puta su presli sve prepreke u kvalifikacijama. ( 5 sezona kada se nisu plasirali u grupe: 2 puta su ispali na penale iako su bili bolji protivnik, jednom diskvalifikovani zbog nereda navijaca, jedan kiks protiv amatera iz Irske)
Najbliži prolasku grupe bili su u sezoni 2015/16, kada je srpskom šampionu bio dovoljan samo bod na domaćem terenu protiv nemačkog Augsburga, ali nisu uspeli da ga osvoje. 
Drugi razlog prolaska Partizana je i taj što su zahvaljujuci tim rezultatima, kao i kiksevima nekih favorita u kvalifikacijama za LE (Dinamo, Fenerbahče..) , ove godine bili u trećem šeširu prilikom žreba za grupnu fazu  Lige Evrope. Posledica toga je da su iz četvrtog šešira dobili Skenderbeg, jednu od najslabijih ekipa na žrebu. 

U sezoni 2016/17 Partizan je osvojio duplu krunu, iako se tome niko nije nadao do mesec dana pre kraja prvenstva. U plej-of su usli sa 3 boda zaostatka za Zvezdom, koja je imala prednost u slučaju istog broja bodova je se prvo gleda pozicija na kraju regularnog dela prvenstva, pa tek onda međusobni dueli, gol razlika itd. Međutim, Partizan u derbiju dobija ubedljivo, što igrom, što rezultaom ( 3:1 , u poslednjih 20 minuta mogli su postići još 3 gola) i izjednačavaju se na prvom mestu. Bio je potreban još jedan kiks Zvezde, i to se desilo 4 kola pre kraja protiv Voždovca (jedan od retkih klubova u ligi koji igra na najvišem nivou i provit Zvezde i protiv Partizana). Partizan dobija sve do kraja i osvaja titulu.

Tim Partizana u drugoj polusezoni: 

Kljajić 
Vulićević, Milenković, Ostojić, N.G.Miletić
Everton, Jevtović 
Janković, Tavamba, Leonardo  
Đurđević
Najbolji igrači bili su Leonardo i Đurđević, uz Tavambu i Evertona koji su najkorisniji za tim. Milenković je bio najbolji odbrambeni igrač, u svojoj prvoj seniorskoj sezoni.
 

Na kraju sezone usledio je veliki šok za ekipu, trener Marko Nikolić napušta Partizan i preuzima mađarski Videoton za godišnju platu od 800,000 eura. 

Milenković je ranije prodat Fiorentini za nešto više od 5 miliona eura. Leonardo je pre kraja sezone počeo sa "šizofrenim ponašanjem". Nekoliko puta se putem društvenih mreža opraštao od navijača, zatim demantovao, javno se žalio na menadžera nakon što je ovaj potpisao aneks ugovora sa Partizanom da se otkupna klazula od 2,5mil eura obriše iz ugovora. Na kraju, odlazi za 4milE u Saudijsku Arabiju, nakon ispadanja od Olimpijakosa. Uroš Đurđević ostaje do kraja kvalifikacija za LE i nakon prolaska odlazi u Olimpijakos za 2,5mil eura. Od bitnijih igrača rotacije još je otišao Nemanja Mihajlović u Herenveen za skoro 2 miliona eura. (odigrao prolećnu polusezonu 2015/16 perfektno i nije uspeo da opravda očekivanja naredne sezone).

Novi trener Partizana postaje Miroslav Đukić, koji se posle 10 godina vraća u srpski fudbal. 

Sezona je započeta mečevima protiv Budućnosti iz Podgorice, da bi u trećoj rundi kvalifikacija dosao Olimpijakos. Partizan je dobro odigrao taj dvomeč, usudiću se da kažem da je bio bolji protivnik većinu vremena, slično kao Rijeka u narednoj rundi. Posle ispadanja iz kvalifikacija za LŠ, u borbi za LE dolazi Videoton sa Markom Nikolićem, 0-0 u Beogradu i velikih 0-4 u Mađarskoj, posle golova iz kontri u prvom poluvremenu.

Kao zamena za Milenkovića dovoden je Nemanja R. Miletić iz Vesterloa. Dolazi i Danilo Pantić, koji je prethodno sa 18 godina otišao u Čelsi. Zatim počinje saga oko transfera Sejduba Soume iz Slovanam, koji je trebao da bude zamena za Leonarda. Od prvobitne ponude koja je iznosila 1 milion eura, cena dostiže 1,650.000 eura i on postaje najskuplji fudbaler u istoriji Partizana. Pričalo se da je cena porasla zbog toga što se Zvezda uključila u borbu za njegov potpis te nudila 1,5mil. Sredinom osmog meseca, pomalo iznenađujuće u klub se vraća golman Stojković, i već u prvom meču protiv Videotona spašava Partizan od poraza.
Nakon plasmana u grupnu fazu usledio je furiozan kraj prelaznog roka. Zoran Tošić, još jedan reprezentativac, iako i dalje ima kvalitet da igra na vrhunskom nivou, vraća se u Partizan. Dolazi i mladi reprezentativac, levi bek Antonov iz Grashopersa, i Milan Mitrovic, stoper iz Mersina sa velikim iskustvom. Kao zamena za Đurđevića stiže Ognjen Ožegović, uprkos tome što je poznat kao veliki navijač Zvezde, sa mnogim objavama na društvenim mrežama koje su bile direktno protiv Partizana. 

Partizan se u prvenstvu muči od početka sezone, mnogi mečevi su rešeni u poslednjih 10ak minuta, nekoliko sumnjivih penala je dosuđeno. Trenutno je na 9 bodova iza Zvezde. U Ligi evrope su najbolje utakmice bile protiv Jang Bojsa. Protiv Dinama dobrih 45 minuta u Beogradu pa zatim raspad u drugom poluvremenu.

Tim Partizana ove sezone:
Stojković- brani u vrhunskoj formi, moj lični utisak je da je imao preko 15 odbrana ove sezone koje nijedan drugi golman ne bi odbranio
Vulićević je desni bek kome ističe rok trajanja
N.R. Miletić-desni štoper, zna da kiksne ali trenutno je najbolji defanzivac
Mitrović i Ostojić se rotiraju na mestu drugog štopera, do oktobra igrao je Ostojić, da bi nakon par kikseva Mitrović ušao u prvu postavu. Krajem novembra i u decembru i Mitrović je napravio par kikseva tako da se može očekivati neko novo lice u Humskoj.
Na poziciji levog beka standardan je N.G. Miletić, igrač veoma ograničenih mogućnosti. Antonov je još limitiraniji, svakoj utakmici koju je odigrao bio je najgori na terenu.
Sredinu drži Everton, omaleni prgavi borbeni neumorni brazilac :D
S njim u paru uglavnom igra Jevtović, u rotaciji su i Kosović i Radin. Jevtović je prosečan igrač za srpsku ligu, ništa bolje od toga.

Od ofanzivaca najviše pokazuje Tavamba, korpulentni napadač koji igra iza Ožegovića. Na Tavambu ide većina napada Partizana, on navuče na sebe 3-4 protivnička igrača i onda šalje loptu na krila ili napred prema Ožegoviću. Ožegović ima problema sa realizacijom.Šansu ponekad dobije Solomon iz Rijeke, koji ne zna ništa. 
Na krilnim pozicijama igraju Danilo Pantić, Sejduba Suma, Marko Janković i Zoran Tošić. Od Sume se najviše očekuje ali on nije opravdao očekivanja, najviše zbog zoga što ga Đukić gura na krilo a on to nije. Par puta je izjavio da je njegova prava pozicija iza napadača. Mnogo puta je pokazao da zna sa loptom, često je prisutan i u defanzivi, trebalo bi da na proleće bude odličan. Danilo Pantić je loše počeo ali u poslednjih mesec i po pokazuje veliki potencijal, jedan je od boljih igrača u zadnje vreme. Marko Janković, takozvani crnogorski Mesi, takođe ima potencijala ali ništa posebno, pišu portali da u januaru ide za Benfiku za 2-3mil eura. To je neki njegov maksimum. Zoran Tošić - klasa za sebe. Tu je i rekorder Saša Ilić, koji i dalje pravi razliku u bilo kom meču Superlige Srbije. Čak i u nekim evropskim utakmicama se je bio među boljima na terenu kada uđe u igru.

U zimskom prelaznom roku izvestan je odlazak Jankovića. U slučaju zadovoljavajuće ponude klub bi mogao napustiti Tavamba. Stojković je najavljivao odlazak, ali mislim da to radi da bi dobio novi ugovor sa boljim uslovima. Nejasna je situacija sa Evertonom, koga mnogi žele ali se ne oglašavaju ni klub ni on. 
Sto se dolazaka tiče, najavljeno je da će se praviti tim "po Đukićevom ukusu".
Potrebna je rekonstrukcija odbrane, sa najmanje 2 nova startera. Spominje se Antonio Rukavina iz Viljareala.
Ostali dolasci zavisiće od odlazaka. Trenutno najviše šanse za dolazak ima Radosav Petrović iz Sportinga, što verovatno znači da klub napuštaju Everton ili Jevtovic. 
Tavambu bi mogao zemaniti Zerar Goa iz Karita ( 24 gola ove sezone)
Neki ruski klubovi se raspituju za Tošića, ali malo ko veruje da će on otići. Njegova eventualna zamena bi bio Miralem Sulejmani iz Jang Bojsa, kome ističe ugovor na leto.

Sve u svemu, sličan tim, sličan prelazni rok, slična igra kao i prethodnih sezona.

 
Dakle, odgovor na pitanja " kako su to uspjeli baš sada? Što se promijenilo u tim ekipama? Što je bilo ključno?" u vezi Partizana jeste : Ništa.  Ništa se nije promijenilo, ništa nije bilo ključno.. Jednostavno, moralo se nekada desiti. 

Od (ne)rešavanja problema u odbrani zavisi dalji uspeh* Partizana u LE. 

 *pitanje je da li i koliko ce se posvetiti tom uspehu, jer i da prodju Plzen(što je ostvarivo i sa ovim timom, rekao bih da su šanse 35-40%)  teško da će se u 1/8 finala naći neki klub protiv kojeg bi Partizan imao preko 20% šansi za prolaz







Partizanov uspeh
Oba beogradska velikana su uspela da prođu grupu Europa lige, Zvezda prvi put posle 1992. dok je Partizan nokaut fazu nekog evropskog takmilenja poslednji put igrao u sezoni 2004/05.Prolaz Partizana ne bi trebao da bude veliko iznenađenje, pre svega zbog zakona velikih brojeva.Partizan je redovan učesnik grupnih faza takmičenja pod okriljem UEFA. U poslednjih 15 sezona, 10 puta su presli sve prepreke u kvalifikacijama. ( 5 sezona kada se nisu plasirali u grupe: 2 puta su ispali na penale iako su bili bolji protivnik, jednom diskvalifikovani zbog nereda navijaca, jedan kiks protiv amatera iz Irske)Najbliži prolasku grupe bili su u ...
Partizanov uspeh
Oba beogradska velikana su uspela da prođu grupu Europa lige, ...

Respekt: Jezda, danijel_os,

Napokon pogled iz tog kuta. Respekt za zakon velikih brojeva! Za ovu priliku dovoljan je i Slabi zakon velikih brojeva: https://goo.gl/f4WP4R - danijel_os, 15.12.17. 21:40, 0 0 0
BruceWayne | 14.12.
Tribina hipoteza

Engleski nogomet je kroz povijest bio pun mitova. Iako su samo jednom u svojoj dugoj povijesti osvojili naslov najboljih na svijetu, svako veliko natjecanje su označeni barem u drugom krugu favorita. Premiership je globalizacijom i klupskom privatizacijom postigao epitet najkonkuretnije, po nekima i sveukupno najbolje nogometne lige, iako njihovi klubuvi zadnji par sezone slove kao najveći underachieveri u Ligi Prvaka. Novac koji se vrti u najvišem stupnju engleskog nogometa je nemjerljiv sa bilo kojom nogometnom ligom na svijetu, i ne misli se stati na tome. Ove godine postignut je dogovor između Amazona i Facebooka te bi njihovo uključivanje značilo da će engleski klubovi biti još bogatiji nego što su sada. Primjerice, jedan prosječni klub iz donje polovice Premiershipa imati će puno veće financijske mogućnosti nego recimo Sociedad ili Lazio. 
Da sve ne bilo tako idilično u engleskom nogometu, postoji i ona tamna strana velikog dotoka novca. Ona se prije svega zrcali na uspjesima reprezentacije. Da stvar bude još gora, ta reprezentacija je itekako imala potencijala za veliki uspjeh, pogotovo zadnje desetljeće, uz vođenje najskupljeg izbornika na svijetu, ali rezultat je izostao sve ove godine.

Mnogi tome pripisuju veliki broj i ulogu stranih igrača. Značaj rast uvoza stranih nogometaša bio je proporcijan uvozu stranog kapitala, koje je krenulo početkom ovog tisučljeća. "Moramo smanjiti broj stranih igrača, kako bismo imali više talenata kao što je Harry Kane", izjavio je Greg Dyke, predsjednik FA. Ipak, priče o Kaneu ili Vardyu i kako su uspjeli još je jedan svojevrstan mit jer obojici jednostavno nisu vjerovali, dok se sami nisu pokazali. Tome treba nadodati anegdotu o Milesu Jacobsonu, kreatoru Football Managera, gdje je se on javno ispričao Kaneu nakon što je morao njegov profil dobro nadograditi u periodu između dvije sezone, što je bio znak o ponekad loše procjenjuju kvalitete svojih igrača. Kane je uspio uprkos nedovoljnom povjerenju i tako otvorio put Rashordu, Stonesu da lakše dobiju priliku i povrate vjeru u domaće igrače.
Igrači kao Kane su više puta licitiran od strane najbogatijih klubova lige na cijene od preko 100 miliona funti kada cijene nisu još otišle u nebo. Dobro je poznat problem precijenjenosti odšteta za engleske nogometaše koje najbolje dokazuje ekonomska teorija ponude i potražnje. Razlog je vrlo jednostavan: kada je nečega malo na tržištu, cijene će biti veće. Povežite to sa pravilom Premiershipa o HG(home-grown) igračima, gdje je svaki klub u ligi mora imati određeni broj domaćih igrača i onih koji su zapravo ponikli u klubu kako bi uopće mogli participirati u ligi. To je dovelo do situacije da će iz pritiska prema pravilima bogati engleski prvoligaši dovoditi igrače po cijenama koje oni ne vrijede.

No, čak i često samouvjereni, granično bahati Englezi su shvatili da baza domaće lige nije ugovor sa Amazonom, nego stvaranje mladih igrača i ulaganje u akademije i trenere u kojih bi korist treba imati seniorska reprezentacija. To najbolje opisuje inflaciju rezultata u mlađim dobnim kategorijama gdje se Engleze potiho uspoređuje sa Španjolcima iz prošlog desetljeća. Nevjerovatan niz uspjeha koji su Englezi postizali zadnjih godina okrunjen je 2017., kada su osvojiti dva World Cupa (U20 i U17) (slika ispod)

Vođa nove zlatne generacije ujedno i centralna figura ove priče. Osim što je kapetan, Phil Foden je najbolji igrač te U17 reprezentacije i najbolji igrač tog Svjetskog prvenstva. U finalu dominatno su pobijedili Španjolce 5-2 i tako metaforički najavili smjenu Španjolaca sa trona najboljih mlađih selekcija. Hrvatski gledatelji mogli su ga upoznati na donedavnom Euru U17, na kojem je njegova reprezentacija u finalu izgubila o Španjolaca, a Foden je bio strijelac u oba finala. Osim Fodena, tu je još nekoliko poznatih imena kao što su Sancho(Dortmund), Gomes(United) te Sessegnon(Fulham). Sva četvorica nose etiketu elitnog talenta sa prognozom velike karijere, ali pošto imaju tek 17, nezahvalno je projicirati tko bi od ostalih još mogao iskočiti i hoće li oni u budućnosti opravdati epitete koje trenutno nose. Englezi su se u povijesti već opekli sa najavama o svojim igračima, ne treba biti dalje od primjera Michaela Owena.

"Iniesta iz Stockporta", kako mu tepaju doma, već je debitirao za seniorsku momčad Manchester Citya i igrač je o kojem Guardiola ozbiljno razmišlja ali pametno govori:"opasno je reći dobre stvari o mladim igračima jer su oni još premladi i moraju rasti i učiti još dosta toga". No, da i trener i klub računaju na njega dokaz je klupsko odbijanje ponuda o posudbi, gdje se obično odvaja "žito od kukolja". Guardiola je poznat kao trener koji voli pridruživati mlade igrače prvoj ekipi, što je poznato domaćoj javnosti iz primjera Trogančića i Benka u Bayernu. Tako je u Cityu osim Fodena već seniorima pridružio Adebaya i Diaza, koji su već kao i Foden dobili prve minute na terenu.

Foden je veznjak sa istaknutim razigravačkim sposobnostima i odličnim kretanjem bez lopte. Engleski mediji posebno opisuju njegovu brzinu sa loptom i stvaranje viška, te završno dodavanje. Kao takav savršen je fit u Guardiolinom sustavu presinga i filozofiji nogometa koju prakticira. Uz to, ima priliku napredoviti i učiti u društvu suigrača kao što su Silva i De Bruyne, te trenera kao što je Guardiola, koji je već trenirao "originalnog" Iniestu.

Nije tajna kako je jedan od najvećih "lajtmotiva" hejtera City godinama manjak home grown, kao što nije tajna ni da klub godinama muku muči sa prikupljanjem takvih ali i nativnih Engleza. To su godinama liječili preplaćivanjem engleskih reprezentativaca, tako su u klub pristizali Sterling, Delph te najnovije Stonesa i Walker za rekorde odštete, jer nisu samo plaćali kvalitete igrače, nego i njegovu mogućnost registracije. Od ulaska emiratskih vlasnika, City se etablirao kao jedna od najjačih engleskih, pa i europskih momčadi upravo sa tim ciljem. Preobrazbu iz odijela prosječnog engleskog prvoligaša u vodeći skupo su platili vlasnici koji nisu birali sredstva kako bi ostvarili svoj kratkoročni cilj. Kako ulaganja u igrače instant pojačanja neće biti vječna, vlasnici su počeli ulagati u dugoročan projekt. Tako su 2014. po uzoru sa La Masiju preuredili svoj City Football Academy, dajući šansu mladim igračima budu obučavani po najvećim standardima pod prismotrom najboljih trenera.

Rezultate tog rada mogu se vidjeti već nakon 3 godine. Osim navedenog trojca koji je pridružen momčadi, u zadnjih par godina promovirani su Ihenaeacho, Unal, Guidetti, Roni Lopes i Denayer, ali nijedan od njih se nije do kraja uspio izboriti za stalno mjesto u rotaciji. Kao i Chelsea, City njeguje politiku kaljenja mladih igrača, u Gironi svoju drugu priliku tražiti će Mafeo i Garcia, dok je Zinchenko trenutno jedini igrač sa ulazicom za prvu momčad uz Diaza, Adebaya i Fodena.

Tako se zlatni "Lavić" našao u čoporu vukova, koji imaju sigurnu prednost po pritiskom rezultata. Njegova priča je još zanimljivija kad se doda činjenica da još nema agenta iako su njegovi sugirači klijenti najpoznatijih nogometnih djelatnika u odjelima i Mina Raiole. Reprezentativno, on je svjetski prvak i europski doprvak u zemlji koja seniorski naslov sanja skoro 52 godine. Klupski, član je momčadi koja nikada nije razvila igrača iz svoje akademije i koja je dosada gurala primarno rezultat ispred filofozije. 

Phil Foden nije samo zanimljiv zbog svojih nogometnih sposbnosti ili uspjeha u mlađim kategorijama. On je zanimljiv zbog mitova i etiketa koji će sigurno biti vezani za njegov put kojim će ići. Njegovim razvojem paralelno bi se mogli promjeniti trenutni trendovi u ekipima čiji dres noci. U perspektivi, on može prenijeti uspjehe iz juniorskog u seniorski reprezentativni nogomet, uz to može postati standardan član rotacije City i prvi igrač koji je to uspio a da je član Cityeve akademije, ali također može slijediti primjer Iheneacha i biti jedan u nizu koji nije uspio. U svakom slučaju, nova zlatna engleska generacija predvođena Fodenom ima šansu promijeniti reprezentativne trendove i ponoviti uspjeh iz 66', a Phil i City imaju šansu promjeniti etiketu kluba koji samo kupuje, a ne stvara i promovira vlastite igrače. 

Priča o Philu Fodenu i njegovim avanturama počela je u Indiji pogotkom za naslov svjetskog prvaka, a samo on zna kako će završiti i koliko će mitova u njoj razbiti..

Potencijalni razbijač mitova
Engleski nogomet je kroz povijest bio pun mitova. Iako su samo jednom u svojoj dugoj povijesti osvojili naslov najboljih na svijetu, svako veliko natjecanje su označeni barem u drugom krugu favorita. Premiership je globalizacijom i klupskom privatizacijom postigao epitet najkonkuretnije, po nekima i sveukupno najbolje nogometne lige, iako njihovi klubuvi zadnji par sezone slove kao najveći underachieveri u Ligi Prvaka. Novac koji se vrti u najvišem stupnju engleskog nogometa je nemjerljiv sa bilo kojom nogometnom ligom na svijetu, i ne misli se stati na tome. Ove godine postignut je dogovor između Amazona i Facebooka te bi njihovo uključivanje značilo da ...
Potencijalni razbijač mitova
Engleski nogomet je kroz povijest bio pun mitova. Iako su ...
Engleski premiership postaje nogometni NBA, a Abraham, Solanke, Stones, Sterling su budući nositelji europskog nogometa, a mislim da s njima na kontu Englesku reprezentaciju napokon čekaju vedriji dani. - Slavkob, 15.12.17. 3:56, 0 0 0
Priče o nogometnom Nba su nemoguće bez salary capa, iako razumijem što želiš reći. - BruceWayne, 15.12.17. 12:50, 0 0 0
ilmambanegro | 14.12.
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla.

Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul.

Ili točnije njegova rookie sezona.

Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka.

I evo analize karijere Chrisa Paula.

Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Međutim, ovdje će biti prikazani grafovi za Paula i još 12 odabranih PG koji su draftani od 1994. do 2017.

Ovo je lista:

Paul, Kidd, Nash, Iverson, Rose, Lillard, Irving, Wall, Rondo, Parker, Billups, Westbrook i Curry

Bit će prikazano ukupno 8 grafova, 4 za rookie godinu i 4 za prosjek karijere uz kratku analizu svakog.

Pa počnimo, slikice nas čekaju.

Pregled - rookie

Opet smo na ovom specifičnom grafu. Malo sam izokrenuo osi radi bolje vidljivosti, ali sve se svodi na slijedeće: Igrači s boljim statistikama teže gore lijevo (što više assista i što manje turnovera).

Paul je ovdje bio vladar kategorije kao rookie. Jedino Rose i Parker su gubili otprilike jednako malo lopti kao on, a Kidd i Wall dijelili sumjerljivo asistencija. Ali nijedan igrač nije radio i jedno i drugo toliko dobro.

Interesantno je vidjeti igrače na drugom kraju spektra koji su igrali izolacijsku košarku poput Iversona, Westbrooka i Irvinga.

Curry i Billups relativno malo gube lopte, ali također nisu bili zaduženi za organizaciju kao novaci.

Sredinu čine Lillard, Nash i Rondo s tim da Nash ipak ima nešto više brojke u obje kategorije.

Pogledajmo kako to izgleda u karijeri.

Pregled – karijera

Što reći, koju posluku porati? CP3 je opet izdvojen u svojoj kategoriji. Jedini koji je kroz karijeru gubio manje lopti je Billups, ali baš nitko nije jednako zastupljen u obje statistike.

Rondo i Nash su skočili u visoke brojeve asistencija, a Kidd je po tom pitanju malo pao, ali je značajno limitirao izgubljene lopte. Wall je gdje je i bio.

U sredini imamo sistemske scorere i Tonyja Parkera koji je uvijek bio više sistemski igrač nego bilo što drugo.

Russell Westbrook je kategorija sam za sebe, high risk / high reward igrač u ovoj kategoriji.

Obrana – rookie

Svi su se ovdje okupili oko trendlinea, s Paulom i Rondom na vrhu. Iverson i Billups odstupaju u donjem dijelu spektra, a interesantno je vidjeti kako Wall i Curry zapravo stoje dobro.

Hajdemo odmah dalje.

Obrana – karijera

Bez potrebe za opravdanjem ikoga ovo je više presjek stila igre nego tko je dobar ili nije.

Paul je i dalje visoko po obje statistike koje pratimo, ali skokovi su pali. Gotovo sigurno zato što je dobar dio karijere igrao s dva visoka i skočna igrača pod košem i jer je igrao dalje od koša što je rezultiralo manjim brojem skokova, ali s najviše krađa od sviju ponuđenih.

Kidd i Westbrook s druge strane dominiraju ovom kategorijom i opet je Wall dosta visoko. Obrambena etika Iversona ovdje dolazi do izražaja, a interesantan je i Lillard sa jako brzim rukama.

Šut – rookie

Ovdje imamo dosta gusto grupiranje, a Paul je i dalje daleko iznad prosjeka. Odstupanje Irvinga i Iversona prekrasno opisuje njihovu igru i ekipe u kojima su igrali.

Očekivano su Rondo, Kidd i Nash dosta nisko, a među njima je i Parker.

Wall i Rose su u grupi s Westbrookom kao prve scorerske opcije svojih momčadi već od prvog dana.

Šut – karijera

Evo napokon nešto za Stepha. Njegov razvoj je vidljiv i golim okom i tu on poprilično odstupa.

Iverson, Westbrook, Lillard i Rose se profiliraju kao prvi scoreri svoje ekipe, a Wall je blizu, međutim tu imamo i Beal efekt. Kyrie je malo pao, a kako i ne bi kad je trebalo dijeliti napadačke opcije s Jamesom kroz karijeru.

Samo dno je rezervirano za Kidda i posebno Ronda.

Advanced – rookie

Evo inspiracije za ovaj tekst. Chris Paul kao Rookie je svemir za sebe, ali lijepo se vidi što je scorerski stil donio Iversonu i Irvingu i kako gusto su grupirani ostali.

Advanced – karijera

Velik input statistika je učinio svoje i ovaj graf je nešto malo drugačiji, međutim, CP3 je i dalje dominantan. Ovaj prikaz više od bilo kojeg drugog govori koliko je Paul u stanju unaprijediti ekipe u kojima igra. To graniči s krajnjom nevjericom.

S druge strane ova „najslabija“ grupa dolje imao nekoliko iznenađujućih imena dok gore lijevo lijepo vidimo koliko su Kidd i Nash donosili svojim ekipama zajedno s Parkerom, a tu je i najugodnije iznenađenje za mene Billups.

Zaključak

Pošto slike govore dovoljno, ukratko bih rekao da Paulu nema ravnog PG-a u zadnjih 25 godina. U rijetkim kategorijama nije dominantan, ali svugdje konkurira za vrh. Takva raznolikost je nešto predivno za vidjeti na papiru.

Mene malo razočarava, ali nimalo ne iznenađuje (po stilu) Iverson, ali eto tako stoje brojke.

Bonus runda – utjecaj na Houston ove sezone

Uzorak igre Paula u Houstonu ove je sezone dosta malen. Rocketsi su odigrali 26 utakmica, 14 bez Paula i 12 s njim. Osnovne brojke su ovdje u usporedbi s prošlom sezonom:

Pošto je za dovođenje Paula roster malo isprebacivan vidi se kako su manje efikasni kad on ne igra. Ono što na prvi pogled pada u oko je koliko manje prekršaja rade s njim na parketu i koliko variraju brojke skokova što meni govori da su prisiljeni igrati s višim postavama kad ga nema na terenu.

S tim dok Paul igra skaču krađe, asistencije i broj postignutih poena (za skoro 10!), ali fascinantno koliko je bolji šut za tricu (6,5%!) što samo po sebi govori koliko raznolikiji mogu biti i koliko su šutevi kvalitetniji.

Ono što mi se samo po sebi nameće je da će Hardenu biti značajno lakše igrati i da neće biti prisiljen na hero ball svaki put kad primi loptu.

Mogu li zaprijetiti Warriorsima? Teško, ali bar sad tako nešto iz SF-a ulazi u svijet mogućeg. A ako iduće sezone stvarno dovedu Jamesa, zapad bi mogao gorjeti u playoffu koji je od nas udaljen "pišljivih" 18 mjeseci.

"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla. Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul. Ili točnije njegova rookie sezona. Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka. I evo analize karijere Chrisa Paula. Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća: Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na ...
"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako ...
tekst odlično dokazuje da je Paul vodeći play zadnjih 20-25 godina, a malo se tiče trenutnog stanja Rocketsa i potencjiala te momčadi. No, ok, razumljivo, Paul je malo odigrao i teško je neke velike zaključe izvući - Mac316, 14.12.17. 12:17, 0 1 0
Super! Imaš li neko objašnjenje zašto je FT pct toliko pao kad je CP3 došao? - danijel_os, 15.12.17. 6:41, 0 0 0
Trebalo bi gledat pojedinačno igrače, ali moja pretpostavka je da bez paula igraju više iso i penetracije Hardena i nižih igrača pa iznuđuju više shooting foulova na boljim izvođačima. A kad igra Paul bolji je protok lopte i faulovi su samo na - ilmambanegro, 15.12.17. 9:50, 0 0 0
visokim igračima u situacijama 1 na 1 pod košem što onda rezultira slabijim postotkom. - ilmambanegro, 15.12.17. 9:50, 0 1 0
Mac316 | 14.12.
Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati NBA prvak ove sezone daje isti osjećaj kao i pomisliti da Dinamo nije najhrvatskiji i najkatoličkiji klub u Hrvatskoj, ništa drugo nego produkt poganskih vjerovanja i hejterskog stava prema životu. Warriorsi 'peglaju' na svim cilindrima, čak i kad Curry ili Durant uzmu tjedan-dva poštede, a Draymond Green je prikopčan 'na punjač' do playoffa, Warriorsi izgledaju nazaustavljivo, baš onako kako bi ta ekipa, kad pogledate roster na papiru, i trebala izgledati. Cleveland. čak i sa MVP Lebronom, se čini kao već prožvakana priča koja im ne može nauditi, a kad je Gordon Hayward pao nakon 5 minuta sezone, postalo je jasno da niti Boston još ne može konkurirati prvacima. No, ako već Istok ne može ponuditi kredibilnu prijetnju naslovu, možda, ali zaista samo veliko možda, Zapad ima 'konja za utrku' sa Dubsima. 

Houston Rocketsi trenutno prkose ligi sa najboljim omjerom pobjeda i poraza. Po trenutnom kursu, završili bi sezonu sa nestvarno dobrim omjerom od 69 pobjeda i 13 poraza. Rocketsi su trenutno u poziciji na kojoj ih je GM Morley vidio još tamo 2013. kad je odlučio Hardenu upariti Dwighta Howarda i stvoriti duo koji će Rocketse ponovno učiniti olajuwonovskim. Nije upalilo, gledati Hardena i Howarda zajedno na terenu je bio mučni osjećaj poput onog kad gledate brata i sestru u incestuoznim scenama seksa u popularnoj TV seriji, ali nekoliko godina kasnije, možda i assvim slučajno, Morley ima ono što je htio, ima momčad koja je legitimni konkurent za naslov. Rocketsi su već lani bili sjajna momčad, savršeno posložena u D'Antonijev stil košarke koji se bazira na mnogo (MNOGO!) trica i brzih završetaka napada, ali nisu imali ono nešto da se provuku dalje od druge runde doigravanja, najviše zbog obrane koja je bila debelo u donjem domu lige. Ove sezone, Rocketsi imaju top 5 obranu lige po defenzivnom ratingu, a i predvode ligu u obrambenom skoku. Jednostavno rečeno, Rocketsi su postali dvosmjeno učinkovita momčad koja može zabiti koliko želi, ali može i zatvoriti 'pipu' na manje spektakularnom kraju terena dovoljno da ih nitko ne može pobijediti u napucavanju. Što je drugčije u ovim Rocketsima od prošlogodišnjih, možda se pitate...

Najlakši odgovor je Chris Paul. Elitni playmaker, vjerojatno najbolji u ovom tisućljeću donio je neke nove navike u Houston. Paul je izvrstan obramebni igrač, sposoban potpuno kontrolirati 'prvu crtu obrane', sa košarkaškom inteligencijom toliko razvijenom da 'osjećanjem' igre prekida napade i mijenja koridore kretanja protivničkih igrača. Zaista, sa Paulom u momčadi, Rocketsi ne mogu biti probijani kroz prvu crtu i sav teret obrane ne mora padati na centre. No, Chris Paul je veliki dio ove sezone prosijedio ozlijeđen, a Rocketsi su baš u tom vremenu izgradili sebe kao respektabilnu obramebnu momčad, pa mora biti do još nečega što rade dobro. Rocketsi su pojačali svoje redove sa Mbah Mouteom, soldinim 3&D krilom koji ne roši puno, a radi svake večeri do maksimuma, tu su i Trevor Ariza i PJ Tucker, koji daju veliki doprinos obrani, a tu je i Clint Capela, čovjek koji se ove sezone brojkama i dojmom koji ostavlja vinuo u centarsku elitu lige. 

Clint Capela je trenutno u top 25 igrača lige prema naprednom sustavu računanja ukupnog učinka sa NBA Math-a. To je nevjerojatan skok za igrača koji je u ligu ušao na mala vrata, kao sramežljiva zamjena za Howarda koji je tu da obavi ponešto prljavog posla i postavlja blokove. Prljvi posao zaista i obavlja, Capela (u kombinaciji sa Neneom) drži Rocketse u vrhu skakačkih momčadi, a njegove fizikalije čine ga sve boljim rim protectorom. Ove sezone Capela bilježi najbolje učinke u gotovo svim statističkim kategorijama, a uspio je, vjerojatno rigoroznim radom, podići i svoje brojke sa slobodnih bacanja sa odvratnih, prijezira vrijednih 18 % u rookie godini (nije greška!), na solidnih za centra 60% u aktualnoj sezoni. Capela je jedan od onih rijetkih igrača koji puca bolji postotak iz igre nego sa linije, a to je primarno zahvaljujući kemiji koju je razvio sa James Hardenom. Ako Harden baci loptu u zrak nakon bloka, šanse su velike da je Capela na drugom kraju tog dodavanja već u zraku sa visoko ispruženim rukama i da lopta silom biva zakucana kroz obruč. Izgleda jednostavno, ali kao što je potvrđeno na primjeru suradnje sa Howardom, ne može svatko sa svakim to izvesti, ponkad jedostavno treba'kliknuti'. 

Houstonu je, naoko, sve kliknulo. Eric Gordon je na putu za najboljeg šestog igrača lige, trpa trice prema željama, iako se pomalo ohladio od povratka Paula u momčad, a podatak da je više puta zakucao loptu, 26, u ovoj sezoni nego u cijelom boravku u New Orleans Pelicansima (20) govori dovoljno i o njegovom zdravlju, koje je bilo upitno, ali i o načinu igre Rocketsa koji u napadu otvaraju toliko prostorada čak i čisti šuteri sa relativno slabim odrazom mogu dolaiti u pozicije za lake poene i dizanje samopouzdanja. Chris Paul se brzo uklopi u stil igre i iako je bilo pitanja oko funkcioniranja dva playmakera na terenu, postalo je jasno da dva elitna igrača kao Paul i Harden mogu bez problema igrati zajedno i dijeliti i minute i loptu bez da momčad trpi. 

Osim najboljeg učinka u ligi, Rocketsi prevode ligu i u prosječnoj razlici koševa od 11 po utakmici, što pokazuje da ne samo da pobjeđuju, Rocketsi 'melju' protivnike i ne spuštaju nogu s gasa. Upravo to je potencijalni problem ove momčadi,     za sada je jasno da Rocketsi mogu daleko ako Harden igra 'supermana', igrača koji se puno troši u puno minuta, a pretpostavka je da će uskoro i Paul biti u upotrebi na maksimalnoj razini nakon ozljede. Ako D'Antoni nastavi loviti najbolji učinak lige postoji mogućnost da se momčad istroši dok se s druge strane pola Warriorsa odmara ionako sigurni da u playoff mogu s bilo koje pozicije jednako učinkovito po naslov. I Warriorsi i Rocketsi su već ove sezone pokazali da mogu bez ponajboljih igrača, jedini koji još nije predahnuo je James Harden, upravo igrač o kojem najviše toga u Houstonu ovisi. Prošle sezone, kada je Houston odigrao tkođer sjajnu regularnu sezonu Hardenov učinak je u playoffu dosta pao, a i po eye testu je izgledao prilično ispuhano kako je doigravanje odmicalo. Sa takvim Hardenom Rocketsi nisu imali šanse doći daleko, a iako ove sezone ima više pomoći i bolji roster oko sebe, i dalje je Harden alfa mužjak ove ekipe i jedan od najboljih igrača lige, legitimni MVP kandidat, nagrada koju je po mnogima zaslužio i prošle sezone. Umorni Harden vjerojatno znači i umorni Rocketsi, pa ostaje vidjeti hoće li D'Antoni ostatak sezone posvetiti strateškom planiranju za playoff ili lovu na broj 1 Zapada. 

Puno brojka govori u korist Houstona. No, nekako se teško oteti dojmu da je sve to na jako staklenim nogama jednom kada dođe do direktnog okršaja sa Warriorsima, Golden State i dalje izgleda kao jasni favorit u bilo kojem playoff match-upu pa tako i ovom sa teksašanima. Za pobijediti Golden State sa otrovnom zmijom u svojim redovima, netko u Houstonu će trebati biti pravi mungos, prirodni lovac zmija. Houston je pokazao kapacitete u dosadašnjem tijeku sezone, ali svejedno će pravi ispit biti tek u potencijalnom međusobnom duelu. To je pod pretpostavkom da Spursi sa povratnikom Leonardom ne uhvate korak, da Thibodeau ne uspije konačno ojačati obranu Twolvesa ili da OKC Thunder ne nađe neku čarobnu formulu za ubrzanje procesa iz gusjenice u leptira. Zapad je zaista zanimljivo i nepredvidljivo mjesto u kojem Houston za sada najbolje izgleda. 

Hardenova momčad koju Harden mora voditi
Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati NBA prvak ove sezone daje isti osjećaj kao i pomisliti da Dinamo nije najhrvatskiji i najkatoličkiji klub u Hrvatskoj, ništa drugo nego produkt poganskih vjerovanja i hejterskog stava prema životu. Warriorsi 'peglaju' na svim cilindrima, čak i kad Curry ili Durant uzmu tjedan-dva poštede, a Draymond Green je prikopčan 'na punjač' do playoffa, Warriorsi izgledaju nazaustavljivo, baš onako kako bi ta ekipa, kad pogledate roster na papiru, i trebala izgledati. Cleveland. čak i sa MVP Lebronom, se čini kao već prožvakana priča koja im ne može nauditi, a kad je ...
Hardenova momčad koju Harden mora voditi
Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati ...
Mogao si umjesto linkova napraviti print screen. Ukoliko se tekst čita nešto kasnije podaci se mogu i promijenit. A i lijepo je uz tekst vidjeti i pokoju sliku. Sviđa mi se cijela analiza. - danijel_os, 15.12.17. 18:41, 0 0 0
Nije mi vrag dao mira, išao sam provjeriti Capelu i 18% slobodnih bacanja. Za sve ostale nevjernike: u prvih 10 utakmica je imao 0/15 i tek u zadnje dvije regularnog dijela je ubacio 4/8. Ukupno 12 utakmica i 4/23. Mal uzorak ali dobar vic :) - danijel_os, 15.12.17. 18:58, 0 0 0
Jerlekan | 13.12.
Treba li Dani Olmo hrvatskoj reprezentaciji?

Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se jako rijetko susretnu i ujedine. Prosječan hrvatski navijač je kao mačić koji se tek uči na nešto nepoznato, pijesak naprimjer, pa se onda, u neznanju ili strahu od nepoznatog, sukladno ranijoj analogiji, posere tamo gdje ne bi trebao. Tako se prosječnom hrvatskom navijaču ideja Danija Olma u reprezentaciji ne sviđa jer Dani Olmo nije Hrvat. Sjećam se da je bilo onih koji su isto govorili i za Eduarda. Za Sammira pogotovo. Obojica su dobri primjeri, koliko god se Sammir pokazao nebitnim za reprezentaciju, a i svi znamo, bio je tamo samo zato da se proda. Eduardo je sjajan primjer. I on je osporavan, iako će se mnogi praviti da nije tako bilo jer nitko neće priznati da je osporavao takvog nogometaša. S Eduardom se vraćamo na analogiju o mačiću. Dudu je "uzeo" sve one kojima nije odgovarao zbog svoje nacionalnosti i natrljao im nos u govno, baš kao što gazde natrljaju mačićima da ih nauče gdje nije u redu unerediti se.

Nažalost, čini se da je trljanje nosa u govno jedini način da prosječan navijač naše reprezentacije shvati da je nacionalnost samo nešto što nam je prišiveno lutrijom rođenja, a trud i poštovanje prema dresu koji netko nosi ne mora nužno biti u korelaciji s time kako se netko identificira. Također, Eduardo je svakim svojim korakom na terenu, ali i van njega, pokazao da poštuje dres koji nosi, ali i naciju koja navija za njega. Fraza "ostavljao je srce na terenu" zvuči jako otrcano, ali Dudu je bio takav igrač. Možda nije trčao najviše, ma možda se nije ni trudio najviše, ali je uvijek 100% unutra. On je jedan od onih koje nije ulovila amnezija kad je trebalo. Zamislite da je tada netko u HNS-u rekao "nećemo njega, nije naš", zamislite koji bi to grozan gubitak za našu reprezentaciju bio? Ogroman. 

Isto tako je, možda najneuspješniji "pripitomljeni Hrvat" Sammir, podnio nadnaravnu količinu hejta. Istina, uopće nam nije trebao. Našao se u kockastom dresu samo zato jer mu je trebalo dići cijenu, ali kad se već to dogodilo, a prošlost ne možemo mijenjati, hajmo se zapitati jesmo li mi zbilja nešto izgubili time što je on dobio državljanstvo? Nitko nije iz repke otpao zbog njega. On je bio kocka koja je mogla i uspjeti da je svoje najbolje partije čuvao za teren, a ne za šank. Probali smo, nije uspjelo, jebiga. Ali ako ćemo realno, nije kraj svijeta. Lijepo smo se našalili na Damirov račun, bacili ga u vatru, on ju je ugasio votkama u Shambali i ok. Nema biznisa u kojem nema rizika, a nogomet je prvo biznis, a onda sve ostalo, koliko god neki to negirali i odbijali prihvatiti. Sammir je bio marioneta, ali ujedno i poslovni rizik. Rizik se nije isplatio, ozbiljnih reperkusija za taj promašaj nema i odlično. Da je kojim slučajem Sammir "pronašao Boga" ili nešto slično pa okrenuo obraz od šanka i u inat hejterima igrao u skladu svojih mogućnosti imali bismo solidnog veznjaka. Opet odlično. Mi ne možemo izgubiti u toj priči. Osim na semantičkoj razini jer će krenuti priče da "svatko može biti Hrvat" i slično, ali mi koji ovdje živimo znamo da to i nije neki luksuz. 

Jedini argument koji Olmovi kritičari koriste kako bi objasnili zašto ne smije dobiti državljanstvo je isti onaj o kojem sam pisao i iznad - nije Hrvat. Ima i onda drugi, puno rjeđi, koji kaže: ne uklapa se u našu nogometnu kulturu! Ja bih volio da mi netko tko zagovara taj argument objasni koja je to naša nogometna kultura koju se ne smije ugroziti jednim potencijalno sjajnim mladim igračem. Koja je to kultura koju netko takav uopće može ugroziti? 

Idemo biti realni, Olma ne da trebamo pozvati u reprezentaciju, nego moramo, to je potpuni imperativ. Možemo samo profitirati. Isti ti koji se protive Olmu objeručke bi prihvatili naprimjer Christiana Pulisica ili Toljana, jer eto, oni imaju naše krvi. Tih par krvnih zrnaca ih automatski čini legitimnim kandidatima. Apsurdno i potpuno suludo. Posebno zato što je baš taj Pulisic odabrao SAD ispred naše reprezentacije. 

A zamislite da damo državljanstvo Olmu i da nam se kocka isplati, da on postane ono što, barem ja smatram da može biti, igrač kvalitativno za klubove ranga Rome, Seville i sličnih, a možda i više, tko zna? Pa zar ne bi to bila dobra reklama za našu reprezentaciju? Prepoznali smo talent i dali mu šansu. Kada bismo tako postupali, kada bismo nogomet promatrali kao biznis, a ne kao nekakvu suludu nacionalnu strast i odluke donosili racionalno, možda bi nam se rizik poput Olma, koji je zapravo minimalan rizik, mogao i isplatiti. Mogli bismo dobiti zahvalnog reprezentativca jer Olmo je, ajmo biti realni, svjestan da možda ni na svom vrhuncu neće imati mjesta u Španjolskoj reprezentaciji jer je konkurencija zastrašujuća. A u Hrvatskoj ipak ima bitno veće šanse da bude čak i prvotimac u daljoj budućnosti. 

Još jedna važna stvar je način na koji bi drugi mladi igrači gledali na našu reprezentaciju nakon jednog takvog pogotka, ako bi do njega došlo. Siguran sam da bi onda imali puno veće šanse da neki Pulisic odabere nas ispred SAD-a ili neki Ibrahimović ispred Švedske. Naravno, tu svoj dio igra i struka koja kod nas kaska pa nekad ni ne uoči one od kojih bismo potencijalno mogli imati itekakve koristi, ali to je nešto što ništa u ovom tekstu ne može popraviti. Usprkos tome, zamislite samo koliko nam se tržište otvara ako malo zažmirimo na to gdje je nekoga lutrija života odredila da bude rođen.

Zamislite da danas imamo Toljana na lijevom beku. Zamislite da su nam napad činili Dudu i Ibrahimović. Zamislite da sada u napadu na raspolaganju imamo i Pulisica. Zamislite da smo kao rotacijske ili ine opcije dobili nekakve Sertiće koji bi kod nas možda skupili nastup ili dva, a drugdje ne bi imali nikakve šanse. Ne bismo mi od njih imali igračke koristi, ali bismo imali reputaciju onih koji su voljni pružiti šansu. A Dani Olmo se od svih tih ljudi razlikuje samo po tome što nema koje zrnce "naše krvi"...

Pa hajmo mu dati šansu, on nema što izgubiti jer za Španjolsku gotovo sigurno neće zaigrati, a mi nemamo što izgubiti jer najgore što se može dogoditi je da otkrije diskografiju Mile Kitića i da dobijemo novog Sammira. A mislim da se takav rizik, kad uzmemo u obzir sve što možemo dobiti, može preživjeti lakše nego prosječan Sammirov mamurluk. 

Nemamo što izgubiti
Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se jako rijetko susretnu i ujedine. Prosječan hrvatski navijač je kao mačić koji se tek uči na nešto nepoznato, pijesak naprimjer, pa se onda, u neznanju ili strahu od nepoznatog, sukladno ranijoj analogiji, posere tamo gdje ne bi trebao. Tako se prosječnom hrvatskom navijaču ideja Danija Olma u reprezentaciji ne sviđa jer Dani Olmo nije Hrvat. Sjećam se da je bilo onih koji su isto govorili i za Eduarda. Za Sammira pogotovo. Obojica su dobri primjeri, koliko god se Sammir pokazao nebitnim za reprezentaciju, a i svi znamo, bio je tamo ...
Nemamo što izgubiti
Hrvatska javnost i logika žestoko su posvađane strane koje se ...
Kvaliteta igrača ne ovisi o tome tko ga gura. Olmo ju ima. Benković ju ima. Sosa ju ima. Moro ju ima. Svi oni imaju i perspektivu i logično je da se nađu blizu repke. Hajduk nema proizvode za repku, a nema ni Rijeka. - Jerlekan, 14.12.17. 13:30, 0 0 0
A to nije slučaj zbog Dinama, već zbog njihovih poslovnih modela. Hajduk je odustao od Bilih Tića, a Rijeka je stepping stone klub i ne razvija mlade igrače. Prije je za očekivati da će Osijek stvoriti nekoga tko će jednog dana doći u repku. - Jerlekan, 14.12.17. 13:31, 0 1 0
Ponavljam, ne može se Olma promatrati izvan konteksta iz kojeg dolazi. Riječ je o Mamićevom igraču i on zbog toga mora biti baš osjetno bolji od konkurencije da bi njegovo pozivanje bilo prihvatljivo javnosti. Sve dok je on tu negdje, nedokazan na... - thomas, 14.12.17. 13:39, 0 0 0
...malo ozbiljnijim pozornicama od polunamještenog HNL-a, bolje je dati prednost igračima koji nisu proizvod najvećeg zla u povijesti hrvatskog nogometa. - thomas, 14.12.17. 13:40, 0 0 0
Slažem se u potpunosti, zapravo je poanta moje i tvoje analize ista, samo što sam ja to izrekao na malo drugačiji način. - Cirohito, 14.12.17. 15:13, 0 0 0
Essien1950 | 13.12.
Tribina hipoteza

Kopić je došao na klupu Hajduka u vrijeme jedne od najgorih kriza uopće u zadnjih 20ak godina. Sve je poznato; navijači bijesni nakon niza katastrofalnih igara tražili su odgovornost ne samo trenera i struke nego cijele uprave. Kopić je dugo bio "spavač" u HNL-u. Godinama je postizao solidne rezultate sa Belupom (prvenstveno u derbijima) te afirmirao nekoliko igrača (Ejupi i Herbert iskaču). Svaki put kad bi netko od velike četvorke ili dao otkaz treneru ili upao u krizu rezultata; Kopić se spominjao kao rješenje. Taman za vrijeme te krize u Hajduku i Kopić je dobio otkaz u Belupu i bio je nekako logičan izbor. 

Imao je prilično lagan posao za početak. Istra u jeku financijske krize gdje su igrači više mislili o sljedećoj destinaciji nego utakmici; utakmica kakvu bi svaki trener želio za početak svog puta. Ta demotivacija i dekocentriranost igrača Istre sjajno se vidjela kod prvog i trećeg pogotka Hajduka gdje su događale vezane greške obrambenih igrača i vratara. Hajduk je išao sa sigurnih 3:0 na poluvremenu i činilo se da će taman rasturiti jednog protivnika kao znak prolaska krize. Nasuprot očekivanju, Istra je izašla agresivnije u drugo poluvrijeme i preuzela blagu inicijativu, zabila pa čak i promašila penal. Sve skupa je ipak izgledala kao sigurna Hajdukova pobjeda sa očitom dominacijom u posjedu (61:39) te udarcima (17:7).

Potom je uslijedila daleko najbolja partija Kopićevog Hajduka. Iako će djelovat da se Hajduk provukao sa kasnim pogotkom u sudačkoj nadoknadi, istina je daleko od toga. Hajduk je dominirao tim susretom od samog početka. Tu se prvi puta vidjela Kopićeva ideja da Savvas budi playmaker iz pozadine koji se spušta nisko do dva stopera a bekovi izlaze malo više. To je omogućavalo prije svega Bašiću i Hamzi da igraju i primaju loptu u zadnjoj trećini terena gdje mogu stvarati višak driblingom ali pucati iz daljine. Osijek je u tu utakmicu došao kao fenjeraška ekipa igrati u uskom dvostrukom bloku i Hajduk je prilično lako stekao dominaciju i dolazio u šanse. Međutim Hajduk je ponovo primio gol iz jedine protivnikove smislene akcije na utakmici i to još jedan u nizu koji ide na dušu Stipici. Momčad je ponovo ispraćena zvižducima i uvredama.

Hajduk je odmah par dana poslije gostovao u Osijeku u Kup utakmici. Od Osijeka se tu ipak očekivala utakmica sa malo više inicijative pogotovo kada znamo da su imali svog najboljeg strijelca od prve minute. Osijek je više puta pokazao ove sezone da se ne snalazi baš u utakmicama gdje trebaju preuzeti inicijativu i dolaziti do prilika kroz posjed. Još gore po njih; utakmica u kojoj se Hajduk najbolje snalazio i pod Carillom. Hajduk je moga prepustiti loptu malo više domaćinu. Nije mi dostupna statistika tog susreta ali sam siguran da je Osijek imao više od 41 posto posjeda što je bio slučaj u Splitu par dana prije. Hajduk je tako imao više prostora za tranziciju sa trojicom brzih naprijed Erceg-Said-Ohandza. Prvi gol je pao upravo tako; duga dijagonala za Ercega na bok koji ovaj put ne udara po golu nego asistira. Osijek preuzima još više inicijativu i dolazi do izjednačenja koristeći ponovo boljku Hajdukove obrane; probili su desnog beka (godinama kronična pozicija) a ostatak obrambenog trojca je jako loše reagirao. Hajduk se ipak vratio u prednost sa golom nakon kornera te potvrdio pobjedu još jednim kontranapadom. 

Nakon napornog tjedna gdje su imali dvije teške utakmice protiv Osijeka te bez Stipice ali i stoperskog dvojca;  Hajdukovi navijači nisu mogli puno očekivati na Rujevici; stadionu na kojem Hajduk nikad nije pobijedio. Puno se toga promijenilo na samom startu. Ponovo greška suparničke obrane i egzekucija Bašića. Rijeka se nije dala smesti i brzo došla do izjednačenja. Toliko puta viđena priča; probijen je lijevi bok i onda protivnik ima prilično laganu egzekuciju u kaznenom prostoru. Hajduk nije ništa napravio dok je Rijeka iz tranzicije mogla do vodstva (ovaj put stvoren višak preko Memmole). Hajduk odmah na početku poluvremena tjera Rijekinu obranu na još jednu grešku te ju Erceg koristi. Do kraja susreta vidjeli smo zašto je Rijeka tako dominantna godinama protiv Hajduka. Rijekina krila i bekovi iz pozadine stvaraju ogromne probleme Hajdukovim bekovima. Tako su Gorgon još jednom te Kvržić dva puta probili strane i došli do izglednih situacija koje nisu realizirane (između ostalog penal). 

Prepuni samopouzdanja došli su u Zagreb protiv Lokomotive. Ovoga puta bez Ercega i Hamze; dva od tri najbolja Hajdukova igrača ove jeseni. Hajduku je falila okomitost i rješenja u zadnjoj polovici. Kožulj nije ni brz ni dobar dribler kao navedena dvojica i to se odmah vidjelo na terenu. Hajduk nije bio onako efikasan u presingu kao protiv Rijeke gdje je zabio dva puta nakon greške obrane ali i imao je ogromnih problema stvoriti višak. Bašić je u ovoj postavi jedini veznjak koji može stvoriti višak ali to su znali i igrači Lokomotive te su ga prilično efikasno zatvarali. Ipak od samog početka se u par situacija vidjelo da je Ohandza raspoložen. Zadnjih par utakmica fizički izgleda puno bolje a samim time gledamo i onog za HNL standarde dominatnog napadača. Od početka susreta bilo je vidljivo da je najbolji igrač na terenu. Hajduk je bez Ercega i Hamze imao samo šest uspješnih driblinga (od toga Ohandza tri). Hajduk ponovo nije prikazao ništa posebno nego mu je Lokomotiva serijom gluposti nudila pobjedu koju je Hajduk preko Ohandze iskoristio. Hajduk je većinu drugog poluvremena igrao sa igračem više (dio i sa dva) ali unatoč tome imao je samo 4 udarca na gol a loptu nisu uspjeli iskontrolirati čak ni na samom kraju kada je Lokomotiva skoro došla do remia; pogađate nakon prodora po krilu i ubačaja. Meni je nejasna bila zamisao Kopića u drugom poluvremenu kada je igrao sa svom trojicom napadača. Almeida sa Ohandzom i Saidom u teoriji ima smisla; bacaju se duge lopte na Almeidu koji spušta loptu preostaloj dvojici ali to se jednostavno nije realiziralo; dapače izgledalo je da smetaju jedan drugom.

Kroz ovu kronologiju želio sam istaknuti prednosti i mane trenutnog Hajduka. Došao sam do zaključka da se puno toga zasada nije promijenilo pod Kopićem. Hajduk i dalje ima problema stvarati prilike kroz posjed; dolaziti pas igrom u zadnju trećinu. I dalje većinu problema stvara dugim loptama bilo dijaganolama na Ercega bilo na napadače; Erceg je tako zabio dva pogotka (Istra i Osijek u Kupu) a Said je zabio Osijeku na Poljudu nakon što mu je Almeida spustio loptu. Hajduk i dalje lagano dolazi do prilika u tranziciji; zabili su dva pogotka iz laganih kontranapada kada se protivnik potpuno otvorio. Oba pogotka protiv Rijeke su došla nakon greške Rijekine zadnje linije kao posljedica Hajdukovog visokog pritiska (oba puta Erceg). Hajduk je i pod Carillom imao najbolje presing brojke u ligi. I na drugoj strani terena ništa novo; protivnici Hajduka lakoćom dolaze do prilika nakon prodora po bokovima (pogotov lijevom). Promjena bi mogla biti jedino što je Stipica valjda konačno izgubio kredit a Letica zasad izgleda kao solidno rješenje. 

Zanimljivo kako su se svi oko kluba primirili zadnjih par kola a zapravo nismo vidjeli nekakve pomake u igri. Hajduk je bio nadigran u Rijeci, njegovi protivnici su promašili dva penala a imao je i problema sa Lokomotivom bez dva igrača. Rezultat je bio prisutan pa se šira priča nije gledala. Dapače Kopić i ekipa su dobili gomilu kritika, zvižduka pa čak i uvreda nakon partije protiv Osijeka na Poljuda a to je po meni bila uvjerljivo najdominatnija Hajdukova predstava pod Kopićem. 

Hajduku je još preostala domaća utakmica protiv Intera i mislim da unatoč problemima u igri, tu neće bit većih problema posebice zbog uzašnog skora koji Inter ima na Poljudu u zadnje vrijeme; Hajduk je pobijedio u zadnjih 5 od 6 susreta i pritom primio tek 2 gola. Zato ću se okrenuti već zimskoj pauzi. Hajdukov sportski direktor mora pronaći nekakvo rješenje za obe bočne pozicije u obrani posebice poziciju desnog beka koja Hajduk muči godinama. Ne bi bilo loše dovesti jednog veznjaka koji je dobar u distribuciji lopte iz pozadine. Savvas zna odigrati solidno tu rolu ali je sklon kiksevima koji su istina izostali u posljednjim susretima. Taj problem postaje izraženiji ako neko od nositelja kao Hamza (postoje priče) ili Bašić odu. Sa napadom ne bi trebalo bit problema jer se vraća i Futasc a Ohandza je uhvatio nekakvu formu. Najveći problemi će bit pregovori oko ugovora sa Kameruncem pogotovo nakon nekoliko dobrih partija sad na kraju. Mislim da Hajduk ne treba tu puno trošiti jer Futasc je ionako prvi napadač a Said bez problema može odraditi rolu sekundarnog napadača. 

Kopić bi pak trebao prije svega poboljšati igru prema naprijed na pozicijsku obranu. Pod Carillom Hajduk je postavljenu obranu gotovo isključivo napadao kroz izolacije Vlašića i duge lopte na Futasca. Odlaskom Nikole i ozljedom Mađare taj ofenzivni plan je ogoljen. Futasc će se vratiti tako da će duge lopte i dalje biti efikasne ali bi trebalo uvesti i neke "rezervne" mehanizme. Tranzicija i presing bi trebali ostat jaki aduti Hajdukove igre. 

Što je Hajduk napravio sa novim trenerom
Kopić je došao na klupu Hajduka u vrijeme jedne od najgorih kriza uopće u zadnjih 20ak godina. Sve je poznato; navijači bijesni nakon niza katastrofalnih igara tražili su odgovornost ne samo trenera i struke nego cijele uprave. Kopić je dugo bio "spavač" u HNL-u. Godinama je postizao solidne rezultate sa Belupom (prvenstveno u derbijima) te afirmirao nekoliko igrača (Ejupi i Herbert iskaču). Svaki put kad bi netko od velike četvorke ili dao otkaz treneru ili upao u krizu rezultata; Kopić se spominjao kao rješenje. Taman za vrijeme te krize u Hajduku i Kopić je dobio otkaz u Belupu i bio ...
Što je Hajduk napravio sa novim trenerom
Kopić je došao na klupu Hajduka u vrijeme jedne od ...
Svaka čast, super. Ja ću i također pratiti iz dva razloga: prvi su talenti koje jedva čekam vidjeti u seniorima(Šego,Palaversa,Letica), drugi je napredak u igri, jer po meni je Hajduk mehanički naša najbolja ekipa po onom što sam vidio. - BruceWayne, 14.12.17. 15:02, 0 0 0
Ono što mi nedostaje da analiza bude još bolja je taktički graf i možda pokoji prikaz igre, nadam se da će to biti u nekoj drugoj analizi. :) - BruceWayne, 14.12.17. 15:03, 0 0 0
Jezda | 13.12.
Kako su uspjeli Partizan i Zvezda?

Velika godina za srpski fudbal. Barem tako deluje. Ukoliko i reprezentacija sa svojim savezom i klubovima sa njihovim upravama naprave plan, nanižu još par dobrih i pametnih odluka, iskoriste ove uspehe na najbolji mogući način, onda budućnost srpskog fudbala i ne mora biti loša kao što mnogi misle i govore. Pritom mislim da se jedino Zvezdin uspeh može okarakterisati kao instant. O reprezentaciji i sada već famoznoj temi oko Muslina i svih dešavanja mogu pisati do sutra, tako da je bolje da se držim samo ove teme. Naime, desio se veliki presedan. Ma dva presedana. Prvo su se oba kluba zajedno kvalifikovala za LE a zatim i “prezimila” tj. dokopala se nokaut faze. Partizan je izvukao Plzenj dok Zvezda najbolju trećeplasiranu ekipu Lige Šampiona. Obe ekipe imaju realne šanse da odu i korak dalje, pogotovo Partizan koji je i ove ali i protekle godine igrao i pobeđivao rivale jače od Plzenja. Put oba kluba kroz kvalifikacija i grupe verujem da je svima poznat. Danas ćuse baviti isključivo Zvezdom. Hteo bih da napomenem kako sam neutralan, niti sam Zvezdaš niti Partizanovac. Jednostavno mislim da se ovo i očekivalo od Partizana, s obzirom na njihovo finansijsko stanje, rejting u Evropi, blisku prošlost. Ali, mnogo je zanimljiviji Zvezdin slučaj.

Throwback - Tokom cele prethodne sezone, Zvezda je imala veliku bodovnu prednost u odnosu na Partizan. Uspela je sve prosuti na kraju šampionata, porazom od Vozdovca (3-1) sve se raspalo. Klub je napustio tadašnji trener Grof Bozović, sezonu je završio Boško Đurovski. Atmosfera u javnosti i oko kluba je bila na jako niskomnivou. Niko nije verovao u Zvezdu. Svi su mislili da su napravljena 3-4 koraka unazad i da će se Partizan prošetati do titule. O Evropi se nije ni razmišljalo. Nije popravilo tu atmosferu ni pobede u prva dva kola kvalifikacija protiv Florijane sa Malte i kazahstanskog Irtisha. Čak štaviše, pogoršalo je situaciju, jer 3 primljena gola na Malti protiv "amatera" i mučenje protiv, uz duzno poštovanje, ispod prosečnog Irtisha, nisu mogli dati nadu da idu bolji dani... Razlog zbog kojeg sam naveo ovaj throwack jeste taj što sam mišljenja da je upravo prošlogodišnji krah doveo do dovodjenja novih ljudi u klub, i još dosta bitnih promena, a atmosfera oko kluba u početku ove sezone pomogla stručnom štabu i ekipi, rasteretila, jer za razliku od prethodnih generacija, ova nije imala teret prevelikih očekivanja, koja su gotovo uvek bila bez osnove.

Pozadina, temelji uspeha - Tri čoveka su najzasluznija za ove rezultate : Zvezdan Terzić, alfa i omega kluba, generalni direktor.Mitar Mrkela, bivši fudbaler Zvezde, sada sportski direktor, i šef struke Vladan Milojević. Pravi ljudi na pravom mestu. Na početku sezone, Mrkelu i Milojevića je zajedno predstavio Terzić. Nisu nista obećavali. Hteli su mir, prostor i slobodu da rade svoj posao, nisu se zaletali, kao mnogi prethodnici. Milojević je uveravao kako veruje isključivo u rad, rad i rad. Poznat je on srpskoj javnosti po sjajnim rezultatima sa Čukaričkim i Panioniosom u Grčkoj. Očekivalo se da uvede red i disciplinu, što je svakako učinio. Njih trojica odradili su fantastičan prelazni rok. Akcenat je bio na povratnicima, igračima koji su prošli omladinsku školu Zvezde ili već igrali u njoj i onima koji znaju šta predstavlja klub. 11 novajlija i samo jedan nije opravdao očekivanja - Rikardinjo, bivši kapiten moldavskog Šerifa. Već sada je kilometrima daleko od prvog tima. Branko Jovičić, Vujadin Savic ( sin Dušana Savića, igra fudbal zivota baš kao i mnogi drugi u ekipi ), Marko Gobeljić, Aleksandar Pešić,Krstičić ( doveoden zbog povrede Jovičića, paklen igrač sa preko 100 nastupa u Seriji A i primeri), Nemanja Radonjić, Milan Borjan, Milan Rodić i Srđan Babić. Svi su opravdali očekivanja, i više od toga, polovina ako ne i više od njih igra fudal zivota. Svi su relativno mladi, pogotovo ako gledamo na kojim pozicijama igraju. Bilo je i odlazaka, Ristić ( Krasnodar ) i Plavšić ( Sparta Prag ) su jedini bitniji, ostali su bili deadwood što bi rekli englezi. Dakle prelazni rok čista 10ka. Novi trener izvlači max iz svojih igrača i već sada je jedan od najuspešnijih trenera u istoriji kluba. Uz uspehe se i dug prepolovio. Terzić i njegovi saradnici konačno mogu baciti fokus na sam teren i fudbal. Prethodnih godina bili su primorani da prodaju hot prospecte kao poluporizvode i svoje ključne igrače ispod njihove realne vrednosti. 

Plan igre, youth -ovde su Joe i Ivan odradili dobar posao, jedino bih voleo da dodam i ispravim neke sitnice. Prvo, igra ekipe deluje dosta drugačije u domaćem prvenstvu, mada ono nije ni reper ove ekipe. Graph vam je od utakmice sa Kelnom poslednje, Radonjić je bio povređen, jedan od ključnih igrača ove ekipe jer pravi individualnu prevagu u ofanzivnom delu koji je slabiji od defanzivnog, očito. U duelima sa Bateom Zvezda je dominirala, mogli ste pokazati i taj graph. I dodao bih da se ne slazem sa tim da štoperi ne utiču na igru i distribuciju. Naime Savić i ne toliko, on je limitan sa loptom, ali Le Talek je čisti ball playing stoper. Doveden je u Zvezdu kao cm i cdm, neka vrsta deep playmejkera, što je i igrao sve do ove sezone. Prethodno je u svojoj karijeri bio i špic ali je utisak da mu mesto štopera najviše lezi, dva puta je bio man of the match u Ligi Evrope i srpski mediji vole za njega reći da je igrač koji moze igrati sa cigarom u ustima. Što se tiče svega ostalog što je rečeno u videu oko plana igre je tačno, izbalansirana ekipa, brani se i napada sa svih 11 igrača... Što se tiče afirmacije mladih i igrača koji mogu konkurirati za A reprezentaciju Srbije, dosta je tu omladinskih reprezentativaca kao što su Račić, Adzić, Ilić ( član sitija, na pozajmici u zvezdi ), Joveljić koji je u omladinskoj ligi za polusezonu postigao 33 gola! Svi oni iznose teret u domaćoj ligi i dobijaju veliku minutazu. Zvezda ima i povremene A reprezentativce, Pešić, Krstičić i Radonjić. Uveren sam da će Radonjić nastupiti u Rusiji, ima potencijal postati elitni igrač. Bitno je i da Zvezda moze igrati u svakom sistemu. Nekoliko puta je u domaćoj ligi koristila 3-5-2, i po rosteru deluje da to odgovara. Sjajan je taktičar Milojević.

Budućnost - Zvezda ima čemu da se nada u dvomeču sa CSKA. Moj utisak je da je 60-40% na strani Moskovljana ali Zvezda nas je dovolno puta iznenadila da bi je prerano i olako otpisali. Sledi prelazni rok, jedini koji mozda napusti klub je Boakye, lepe pare će zaraditi na njemu. Zamena je već u klubu, sjajni Pešić, u nekim segmentima i bolji od Boaćija. Srniću ističe ugovor a i generalno slaba je rotacija na krilnoj poziciji i treba tu još jedan igrač, kao i na poziciji levog beka, backup za Rodića. Ovo jeste bio instant uspeh ali Zvezda ima sposobne ljude koji će izvući max iz ovoga, još više stabilizirati klub, i Zvezda moze samo uzlaznom putanjom da ide. 

Derbi - Danas od 18h je derbi. Zvezda ima lepu prednost ali tu je plej of i bodovi će se prepoloviti, tako da ukoliko Partizan dobije tu su oba kluba, biće čupavo do kraja. Ukoliko Zvezda dobije usudiću se reći da polako moze slaviti titulu ali ja tipujem x. Očigledno je zašto se na zvezdu gleda kao na favorita, ali to je derbi, Partizan ima prednost domaćeg terena i ne zaostaje previše kvalitetom. 

Zvezdin nagli uspon
Velika godina za srpski fudbal. Barem tako deluje. Ukoliko i reprezentacija sa svojim savezom i klubovima sa njihovim upravama naprave plan, nanižu još par dobrih i pametnih odluka, iskoriste ove uspehe na najbolji mogući način, onda budućnost srpskog fudbala i ne mora biti loša kao što mnogi misle i govore. Pritom mislim da se jedino Zvezdin uspeh može okarakterisati kao instant. O reprezentaciji i sada već famoznoj temi oko Muslina i svih dešavanja mogu pisati do sutra, tako da je bolje da se držim samo ove teme. Naime, desio se veliki presedan. Ma dva presedana. Prvo su se oba kluba ...
Zvezdin nagli uspon
Velika godina za srpski fudbal. Barem tako deluje. Ukoliko i ...

Respekt: Cirohito, Dado_M, Slavkob, Losovius,

Slažem se: Cirohito,

Boakyea sam primjetio još u Sassuolu prije par godina, kasnije ga je kupio Juve. Odličan mlad visok jak i tehnički potkovan špic sa osjećajem za gol, nadam se da će Zvezda dobro zaraditi na njemu i da će ga uzeti neki od jačih europskih klubova. - Slavkob, 13.12.17. 15:19, 0 0 0
Super analiza, pogotovo za prvi put. Zanima me samo - otkud upumpavanje para za sve te igrače? - Losovius, 13.12.17. 15:20, 0 0 0
Za Boakye se odmah videlo da je ozbiljan igrac,da ima malo bolji procenat realizacije mogao bi u PSGu da igra.A odakle para, stvarno ne znam,pesic je kupljen za 700k,ostali za dosta manje ali plate su ogromne. Kanga je najplaceniji u Srbiji,zasluzeno - Jezda, 13.12.17. 15:31, 0 0 0
Mislio sam da odradim i partizan ali nemam vremena trenutno, i sam sam fudblaer/nogometas, od sledece nedelje sam na odmoru pa cu sa zadovoljstvom jos nekoliko analiza raditi - Jezda, 13.12.17. 15:32, 0 0 0
Cirohito | 13.12.
Treba li Dani Olmo hrvatskoj reprezentaciji?

Kada je Dani Olmo u jesen 2014. senzacionalno potpisao za Dinamo, ta je vijest odjeknula ne samo u svim hrvatskim nego i u nekim svjetskim sportskim medijima, a Dinamo se mogao pohvaliti kako je velikoj i jakoj Barceloni preoteo velikog talenta. Time je Dinamo navodno dokazao da je, kako bi Zdravko Mamić rekao, „pojam u Europi“. Dalo bi se raspravljati o tome je li to doista tako, i o tome će, među ostalim, na neki način biti riječi u ovoj analizi.

Dani Olmo u Dinamo je došao u ljeto 2014, ali je prvi službeni nastup za Dinamo ubilježio tek u veljači 2015. jer dugo nije mogao biti registriran zbog toga što je Barcelona odugovlačila s papirologijom. Po dolasku u Dinamo, pa sve do ove sezone igrao je većinom za drugu momčad Dinama u trećoj i 2. HNL, s povremenim nastupima za prvu momčad Dinama, a tek se ove sezone ustalio kao standardan član prve jedanaestorice,  odigravši ukupno 1427 minuta u 18 nastupa s učinkom od 4 pogotka i 4 asistencije, sve u HNL-u. Samo je dvije utakmice odigrao na poziciji ofenzivnog veznog, jednu na desnom krilu, a sve ostale na svojoj najboljoj poziciji, lijevom krilu.  Dani je igrač čije su najveće kvalitete  primanje i predaja, driblanje, otvaranje na pas među linijama, završno dodavanje i udarac, a osim toga iznimno dobro igra glavom i povrh toga je igrač izuzetne snage u duelu, trkački također dobar i izdržljiv kao i eksplozivan. Neusporedivo je kvalitetniji od Ćorića po pitanju fizikalija i to je najbolje objašnjenje zašto mu se karijera bolje razvija, a osim toga je vrhunski profesionalac koji je u trenucima kada nije imao minutažu šutke radio i bio predan nogometu, za razliku od Ćorića koji se umjesto toga žalio po medijima i svađao sa trenerima, koristeći nezasluženi medijski epitet velike nadolazeće zvijezde. Olmo, za razliku od njega, potvrđuje da je već dokazani talent, prizeman je i požrtvovan, i pokazuje solidnu formu u kontinuitetu dok Ćorić pokazuje samo povremene bljesove. I upravo razlozi koje sam naveo podupiru tezu da Olmo može postati igrač za top klub, osim ako mu se ne dogodi neka nesretna ozljeda.

Kada su mediji prije par dana objavili vijest kako je Dani podnio zahtjev za hrvatsko državljanstvo, zagolicalo je to maštu mnogih koji su ga već zamišljali u hrvatskom dresu i uspoređivali sa Eduardom. Mislim da je suludo u ovom trenutku pomišljati na takvo što jer igrač koji želi igrati za drugu državu mora provesti pet godina na teritoriju te države, računajući od navršenih osamnaest godina, a osim toga postoji velika šansa da će se pravila uskoro mijenjati, kao što je navedeno u ovom članku Reutersa https://www.reuters.com/article/us-soccer-fifa-nationalities/fifa-to-look-into-changing-nationality-rules-idUSKBN1CO31N. Također, činjenica je da trenutno imamo boljih igrača na njegovoj poziciji. Naravno da ne treba odbacivati mogućnost da zaigra za Hrvatsku, mislim da mu treba dati šansu ako to zasluži svojim radom i pristupom nakon što ispuni tehničke preduvjete za to. On je upravo zato i uzeo hrvatsko državljanstvo, svjestan je da se teško probiti u španjolsku reprezentaciju, a praktično zbog istog razloga je prije tri godine iz Barcelone došao  ovdje, a ne zato što je Dinamo „pojam u Europi“ kao što bi Mamić želio prikazati. Ne treba ga zbog svega toga osuđivati, svatko gleda gdje mu je bolje i to je normalno, isto kao kad Hrvati odlaze raditi u Njemačku jer im je tamo bolje. Igranje za reprezentaciju nema nikakve veze sa domoljubljem, kao što sam već ranije argumentirao u analizi „Luka Modrić nije nedodirljiv“. Svi igraju za plaću, jednako kao što ljudi rade svoj posao za plaću, a sve ostalo su priče za djecu. Čak i kad bi to i imalo veze sa domoljubljem, postavlja se pitanje je li patriotizam etički opravdan i u kojoj mjeri. Oni koje više zanima odnos patriotizma i etike mogu pročitati odlično poglavlje pod nazivom „Patriotizam i etika“ iz knjige Igora Primorca „Etika na djelu: Ogledi iz primjenjene etike“. Upravo iz ovih razloga smatram kako je činjenica da Olmo nije etnički Hrvat u potpunosti irelevantna u pogledu pitanja treba li igrati za našu reprezentaciju, ali ako je nekima toliko stalo do nekih stvari, onda možemo Olmov slučaj usporediti sa Eduardovim i prisjetiti se razloga zbog kojih je Dudu bio prihvaćen u reprezentaciji. Došao je u Hrvatsku sa 15 godina, koliko-toliko solidno naučio jezik, ovdje se zadržao 9 godina, oženio je Hrvaticu i djeci nadjenuo hrvatska imena, a ljudi su ga zbog srčanosti i skromnosti u dresu Dinama i reprezentacije brzo zavoljeli. Hrvatska mu je mnogo toga dala, jednako kao što će i Olmu koji je ovdje došao sa 16 godina i morat će se zadržati još 4 godine ukoliko želi igrati za Hrvatsku, a možda i on oženi Hrvaticu, dobije djecu i skrasi se ovdje na neki dulji period. No, opet ponavljam, meni osobno je to nevažno u kontekstu igranja za reprezentaciju, iz razloga koje sam već ranije naveo. Osim toga svjedoci smo brojnih primjera gdje igrači koji nemaju veze sa nekom državom igraju za nju, ponajviše u košarci. Mislim da je najsvježiji i najbolji primjer Amerikanac Randolph koji je bio neizostavan kotačić u slovenskom pohodu na krov Europe. Mislim da nijednom Slovencu na kraju nije bilo bitno što Randolph nije Slovenac, isto kao što većini nije bilo bitno što Draper nije Hrvat, nakon što je pokazao jako dobre igre u hrvatskom dresu, posebno na Eurobasketu 2013.

Na kraju bih na temelju svega izrečenog zaključio kako je kvaliteta igrača ključan kriterij za igranje u reprezentaciji, dok nacionalnost možemo ostaviti po strani jer sport nema vee sa patrotizmom. A čak i da ima, možemo raspravljati o patriotizmu kao etičkoj vrijednosti na nekoj kavi, pivu, čemu god. Smatram da mogućnost da Olmo zaigra za Hrvatsku nipošto ne treba a priori odbaciti, ali je veliko pitanje hoće li se to ostvariti zbog niza okolnosti. Za četiri godine se može shvašta dogoditi, i na neki način mi se čini da je suludo zanositi se time da će Olmo vjerojatno igati za Hrvatsku, možda je čak suludo i rapravljati o ovome u sadašnjem trenutku. Sve priče o ovome se se svode na ono „što bi bilo kad bi bilo“, a ja tome inače nisam sklon. Ova analiza je iznimka koja potvrđuje pravilo.

Pravimo li račun bez krčmara?
Kada je Dani Olmo u jesen 2014. senzacionalno potpisao za Dinamo, ta je vijest odjeknula ne samo u svim hrvatskim nego i u nekim svjetskim sportskim medijima, a Dinamo se mogao pohvaliti kako je velikoj i jakoj Barceloni preoteo velikog talenta. Time je Dinamo navodno dokazao da je, kako bi Zdravko Mamić rekao, „pojam u Europi“. Dalo bi se raspravljati o tome je li to doista tako, i o tome će, među ostalim, na neki način biti riječi u ovoj analizi. Dani Olmo u Dinamo je došao u ljeto 2014, ali je prvi službeni nastup za Dinamo ubilježio tek u ...
Pravimo li račun bez krčmara?
Kada je Dani Olmo u jesen 2014. senzacionalno potpisao za ...

Respekt: BruceWayne, Sherpa, ivan-cro,

Slažem se: GNKDZCFC, BoskoBalaban, yey_OS, ivan-cro,

Ne slažem se: gradim,

tko je cijeli život proveo u inozemstvu pametuje o tome kako bi Hrvat sa porsječnim primanjima trebao živjeti i usput spominje veliko domoljublje. Ima dosta takvih iz dijaspore, ne mislim nužno na Šimunića. Drago mi je da smo prodiskutirali o ovome, - Cirohito, 13.12.17. 15:31, 0 0 0
iako imamo različita mišljenja, to je i svrha Tribine, a moram priznati da je meni glupo pričati isključivo o sportu. - Cirohito, 13.12.17. 15:32, 0 0 0
@sherpa mislim da nema smisla razgovarati o Olmu i nasthpima za mladu reprezentaciju. Ako ga ne zelimo u seniorskoj reprezentaciji jednog dana, koji je smisao da igra za mladje selekcije? - gradim, 13.12.17. 21:30, 0 0 0
Zato što, bez obzira što je igrao za ŠPA mlade može igrati i za naše mlade. A dobro bi nam došao. Tek u kasnije mora odabrati jednu repku i držati se je. Plus, tko kaže da nam ne želimo? Ja nisam. - Sherpa, 13.12.17. 22:36, 0 0 0
Meni se čini da većina ljudi ne žele Olma niti u budućnosti u hrvatskoj reprezentaciji. Ako ga ne žele u seniorskoj, stvarno nema smisla da igra u mladoj, pa makar nam donio Olimpijske igre i europski naslov. - gradim, 14.12.17. 0:14, 0 0 1
Bek33 | 13.12.
r3 s1 k1
Kako su uspjeli Partizan i Zvezda?

Nakon uspeha Partizana i Zvezde u Ligi Evrope,postavlja se pitanje da li se budi Srpski fudbal(naravno odnosi se na Uefinu Rang Listu u odnosu na uspehe na Evropskoj Sceni).

U grupi kakvu je Partizan imao gde su kao sto vec svi znamo bili jos i Dinamo Kijev,Young Boys i Skenderbeg.Partizanov uspeh je itekako veliki,jer je prosao cak kolo pre kraja(Sto se retko desava na nasim Ex-Yu prostorima).Young Boys kao ekipa koja je lider Svajcarskog Prvenstva,je vrlo ozbiljna Evropska ekipa koja se svake godine redovno takmici u Grupama i uopste nije za podceniti.Skenderbeg sa druge strane je klub koji je dobro organizovan i polako pravi sebi mesta u Evropskom Fudbalu.
Podsetimo se isti taj anonimni Skenderbeg je izbacio Dinamo iz Zagreba koji je ubedljivo najjaci tim Hrvatske,sa velikom istorijom i tradicijom,i do prosle godine je bio dominantni lider Hrvatskog Prvenstva,a sve su sanse da i ove godine ponovo osvoje Naslov.Naravno tu je jos i Dinamo Kijev koji je apsolutno mnogo ispred nasih klubova sa Ex-Yu prostora.
Sa druge strane je Crvena Zvezda,koja je se godinama brukala i ispadala od timova koji su bili blago receno autsajderi u svim tim duelima.Ove godine kod njih je velika promena a to je sto je na celo dosao trener Milojevic sa kakvim takvim iskustvom igranja u Evropskim Kvalifikacijama.U grupi sa Arsenalom,Kelnom i Bate Borisovim,posle zreba retko ko je verovao da mogu dalje,medjutim fudbal ne bi bio fudbal da se cuda ne dogadjaju.Tako da je i Zvezda prosla dalje.

Podsetimo se jedna od najboljih Hrvatskih sezona na Evropskoj sceni po Uefa koeficjentu je 2014/15 u kojoj su osvojili 6.875 Bodova.Dok je ova godina najbolja Srpska po koeficjentu koji iznosi 5.875.Velika razlika izmedju ove dve godine jeste to da oba kluba koja su igrali grupnu fazu Lige Evrope su prosli dalje,jer su i te godine Dinamo Zagreb i Rjeka igrali grupnu fazu Lige Evrope i nisu prosli dalje.

Razlika izmedju ove i proslih godina u Evropi za Zvezdu i Partizan jeste to sto su u Upravi oba kluba dosli ljudi koji rade za Klub,a ne za sebe.Kao sto Dinamo Zagreb ima aferu sa Mamicem,tako je i Partizan imao aferu sa Djuricem,samo sto je Mamic i dalje aktuelan u vezi Dinama,a Djurica nema nigde.

Cesto se i provlaci pitanje da Partizan i Zvezda ove godine nemaju nikakvog talentovanog igraca koji bi posluzio za duze staze i naravno reprezentaciji.Ako pogledamo predhodnih godina kada su tu bili raznorazni talenti koji su sebe pokazivali na Evropskom Prvenstvu za Mlade 2013 i Svetskom Prvenstvu za Mlade 2015 takmicenja koja su oba Srpska nacionalni timovi osvojili.I tada je itekako bilo ne uspeha na klupskom nivou sto se tice Evropskih takmicenja.To sto je doslo do promene ove godine je i rezultiralo uspehom na Evropskoj Sceni.Jer se greske koje prave mladi u Evropi skupo placaju.Ako pogledamo bolje reprezentaciju Srbije i njihove kljucne igrace koji su ih odveli na Svetsko Prvenstvo u Rusiju,ocigledno je da dosta igraca nisu uopste igrali za pomenuta dva kluba,vec za neki drugi, i samim tim se pokazalo da je potpuno nebitno da li ce Zvezda i Partizan proizvesti nekog talenta za Srpsku reprezentaciju,ali je ocigledno da svaki talenata koji pocinje da gradi Evropski put iz tog Kluba ima to liderstvo i nesto sto ga cini drugacijim od ostalih,znamo da je Andrija Zivkovic bio lider generacije koja je osvojila Svetsko Prvenstvo 2015,a Mitrovic i Markovic predvodnici generacije koja je osvojila Evropsko.Takodje tu je i Nemanja Matic koji je uz Dusana Tadica jedan od najboljih igraca Srpske Reprezentacije.A poznato je da je on igrao u Zvezdi.

Razlika je velika po tom pitanju sto se tice Dinamo Zagreba i ostalih klubova kako Hrvatskih tako i Srpskih,jer je Dinamo jedni klub koji zadrzava svoje talente na duze staze,ostali vrlo kratko.

Sto se tice toga da li Srpski Fudbal moze konkurisati Hrvatskom,sto se tice plasmana na Uefinoj rang listi,to sve zavisi od toga da li je ovo bila samo jedna dobra sezona koja se nece ponoviti u dogledno vreme ili je ovo pokazatelj da se klupski fudbal krece u dobrom smeru i da mozda i sledece godine naprave se isti uspesi.

Sto se tice Hrvatskog Fudbala ove godine,nisu opste bili neuspesni,naprotiv bilo je i velikih uspeha kao sto je Osjek koji je eliminsiao Holandiski PSV,ali mora da se poradi na zavrsnicama kvalifikacija,jer su sva cetri kluba koja predstavljaju Hrvatsku u Evropi bili u zadnjem kolu,a od njih samo je prosla dalje Rijeka koja je bila zagarantovani ucesnik i pre toga.


Uglavnom vreme ce pokazati svoje,a ja se nadam da je ovo jedan od pokazatelja da je fudbal jos uvek ziv i da se novcem ne moze kupiti uspeh u fudbalu,ciji ocigledan primer mogu pokazati klubovi sa Ex-Yu prostora, i da ce u dogledno vreme svi klubovi biti konkurentni u Evropskim takmicenjima,kao sto su Partizan i Zvezda ove godine pokazali da nisu vise dzak za udaranje ostatku evrope, i da itekako mogu zauzeti njihova mesta.

Da li Srpski fudbal postaje konkurentan Hrvatskom?
Nakon uspeha Partizana i Zvezde u Ligi Evrope,postavlja se pitanje da li se budi Srpski fudbal(naravno odnosi se na Uefinu Rang Listu u odnosu na uspehe na Evropskoj Sceni). U grupi kakvu je Partizan imao gde su kao sto vec svi znamo bili jos i Dinamo Kijev,Young Boys i Skenderbeg.Partizanov uspeh je itekako veliki,jer je prosao cak kolo pre kraja(Sto se retko desava na nasim Ex-Yu prostorima).Young Boys kao ekipa koja je lider Svajcarskog Prvenstva,je vrlo ozbiljna Evropska ekipa koja se svake godine redovno takmici u Grupama i uopste nije za podceniti.Skenderbeg sa druge strane je klub koji je dobro ...
Da li Srpski fudbal postaje konkurentan Hrvatskom?
Nakon uspeha Partizana i Zvezde u Ligi Evrope,postavlja se pitanje ...

Respekt: Dado_M, Cirohito, draxy,

Slažem se: Cirohito,

Ne dijelim optimizam s kraja teksta. Dogodine možda prezimi Maribora, a Partizan i Dinamo ispadnu u grupi. Godinu kasnije prezimi Rijeka a Zvezda, a Dinao ispadne u grupi.. ne vjerujem da je ovo neki novi početak - gradim, 13.12.17. 12:54, 0 0 0
diamantidis1 | 12.12.
Kako su uspjeli Partizan i Zvezda?

Poznavajući srpski nogomet iz vlastitih izvora, potpomognut izvjestajima i vijestima iz srbijanskih medija, donosim ovu analizu. 
jako dobra godina za srbijanski nogomet, možda jedna od najuspješnijih od Zvezdine titule u Bariju prije 26 godina. Srbi se kvalificirali prvi put na veliko natjecanje nakon 2010. prolaz Zvezde i Partizana u euro-proljeće. Partizan je stalan sudionik grupnih faza euro natjecanja, dok Zvezda nije bila 10 godina u euro skupini. Samo po sebi, to nije nikakav uspjeh jer to znači jedino prolazak među skoro 100 najboljih momčadi u Europi. 
Partizan je dobio jednu od možda najlakših i najprolaznijih skupina, sa Dynamo Kijevom, Skenderbegom i Young Boysima. Partizan u odnosu na lani ima dosta promjena u sastavu. Otišli su igrači tipa Leonardo i Uroš Đorđević, nositelji igre, te Nikola Milenković. Otišao je i trener Marko Nikolić. Možda odlazak trenera Nikolića u mađarski Videoton dovoljno govori o stanju u srbijanskom nogometu, daleko od idealnog. Crvena Zvezda je bila u skupini sa Arsenalom, BATE-om i Kolnom. Na prvu, katastrofalna skupina. Ali kad se malo bolje pogleda, izuzevši Arsenal, i više nego prolazna grupa sa prvakom Bjelorusije koja istini po volju je daleko od top europske momčadi, te posljednjom momčadi Bundeslige. Zvezda ima novog trenera Vladana Milojevića. Zadržala je kostur ekipe od lani, te dovela pojačanja Savića i Stojkovića.

Idemo se malo dotaknuti srbijanske reprezentacije. Prošla je na veliko natjecanje kao prva u skupini ispred Irske, Walesa i Austrije. Iz prve skupine su izvukli Wales, sreća koju su uspjeli iskoristiti. Ajmo se ne dodirnuti rezultata, ajmo se dodirnuti stvari koje su se događale osim rezultata. Prvo, nepozivanje Milinkovića-Savića, čovjeka koji igra fenomenalnu sezonu u Laziu. Velika odluka izbornika Slavoljuba Muslina koji je tu odluku platio otkazom. Halo, otkazom nakon plasmana na veliko natjecanje??  U najmanju ruku čudno, ali, sjetimo se da smo na Balkanu.

Idemo vidjeti domaću ligu. Dojma sam iz prijenosa koje gledam na tv, da svi služe kao ukras Zvezdi i Partizanu. Stadioni u rangu hrvatskih, tereni u rangu hrvatskih, zaključak - ajme majko. Prosjek gledatelja na utakmicama Zvezde i Partizana, ne gledajući ''velike'' derbije je ispod 5 tisuća gledatelja. To je čak i ispod hrvatskih standarda, a to je u najmanju ruku sramota. Zamislite klub u Njemačkoj 3.ligi sa manje od 5 tisuća gledatelja, ja je ne mogu zamisliti čak, možda sam u krivu.

Moj zaključak je da je srbijanski nogomet u puno lošijem stanju od ovoga što se čini. Uspjeh Zvezde i Partizana je velik, u to nema sumnje, ali mislim da je jednokratan. Loša budućnost je pred srbijanskim nogometom. Sjećate se zlatne generacije koja je prije 3 godine uzela svjetsku titulu? Polako ali sigurno nestaje u prijelazu između juniorskog i seniorskog staža, najkritičnijeg dijela razvoja nogometaša. Možda ovaj uspjeh i nije toliko dobra stvar za njihov nogomet, jer će misliti da rade sve kako treba, a u stvarnosti je suprotno.

Da li su Srbi zapravo uspjeli?
Poznavajući srpski nogomet iz vlastitih izvora, potpomognut izvjestajima i vijestima iz srbijanskih medija, donosim ovu analizu. jako dobra godina za srbijanski nogomet, možda jedna od najuspješnijih od Zvezdine titule u Bariju prije 26 godina. Srbi se kvalificirali prvi put na veliko natjecanje nakon 2010. prolaz Zvezde i Partizana u euro-proljeće. Partizan je stalan sudionik grupnih faza euro natjecanja, dok Zvezda nije bila 10 godina u euro skupini. Samo po sebi, to nije nikakav uspjeh jer to znači jedino prolazak među skoro 100 najboljih momčadi u Europi. Partizan je dobio jednu od možda najlakših i najprolaznijih skupina, sa Dynamo Kijevom, Skenderbegom ...
Da li su Srbi zapravo uspjeli?
Poznavajući srpski nogomet iz vlastitih izvora, potpomognut izvjestajima i vijestima ...

Respekt: Cirohito, draxy,

Slažem se: Cirohito, draxy,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.