ANALIZE

baiso | prije 15 sati
Što Šarića čeka u Wolvesima?

Ovo je moj preambiciozan, ali novi plan.

Video o Butleru, Šariću i svemu ostalome...

Jutjubanje
Ovo je moj preambiciozan, ali novi plan. Video o Butleru, Šariću i svemu ostalome...
Jutjubanje
Ovo je moj preambiciozan, ali novi plan. Video o Butleru, ...
Fenix22 | 15.11.
Čiji je overachievment najimpresivniji?

*** Ovo je analiza u kojoj će uvodni dio biti uključen put Howea sa Bournemouthom do prve lige.

Eddie Howe je kao igrač većinu svoje karijere proveo u Bournemouthu ( u njoj je počeo i završio igračku karijeru).

Ubrzo nakon toga je postao i trener CHERRIESA gdje je njegova ekipa igrala izuzetno proaktivno što inače nije karakteristično za otočke momčadi.

Za narativ priče i dodatno postavljanje na postolje bi bilo bolje da nije imao epizodu od 2 sezone u BURNELYU ( gdje je imao solidne rezultate 8 i 13 mjesto).

Direktno i indirektno(njegovom ostavštinom) je klub dospjeo iz LEAGUE TWO do PREMIER LEAGUE.

Klub koji mimo svih očekivanja, igra već 4 godinu u najjačem rangu engleske lige.

Klub koji je dosad uvijek lošije u sezonu ulazio, ove godine dolazi "overachievementa".

Ljudi koji nisu upoznati sa Bournemouthom pitaju se kako?

Uz priličan broj kvalitetnih mehanizama u igri (koje ću kasnije prikazati u vidi screenshootova), nije odmogla ni činjenica da je veliki broj igrača već duži period skupa na okupu ( neki primjerice poput COOKA, DANIELSA, FRANCISA I PUGHA su tu od drugog mandata Howea, odnosno, od 2012).

Svi osim potonjeg su dio obrane (stoper,lijevi bek, desni bek), a svi znaju kako je kad iza sebe imaš uigranu obranu na koju se možeš osloniti.

Daniels je inače standardan. Smith,Fraser,Wilson, Boruc, Surman su isto ovdje bar 4 godine.

Jezgra ekipe je tu, dok su pojačanjima otkad su u Premier League griješili uz iznimku DEFOEA (treba vidjeti rasplet Lerme).

Najbolji primjer toga je Ibe koji je do Lerme plaćen tada rekordni iznos za Bournemouth.

LERMA je igrač koji se tek aklimatizira (stojim iza svoje prognoze da je najpretplaćeniji igrač na čiju je cijenu najviše utjecao SP).

Bournemouth u fazi napada:

Formacija varira od 4-4-1-1 do 4-2-3-1 i 4-3-3.

Bekovi imaju dozvolu ići prema naprijed(najčešće imaju najviše dodira u ekipi) i vrše overlapp kako bi krila imala povoljniju situaciju 1 na 1 (iako krila znaju ulaziti u sredinu kako bi oslobodili koridor jer protivnički bek na toj strani ostane neudomici koga ispratiti).

Eddie Howe voli igrati sa 2 6-ice gdje jedan osigurava obranu(Lerma je njihov "razarač") dok je drugi "box to box" veznjak.

Ključni igrači su Joshua King ili Callum Wilson koji su "druga špica", koji se izvlače prema sredini i "služe" kao prijenosnici do zadnje trećine.

Stariji je screen, ali izuzmite Afobea i shvaćate bit.

Daniels ili ulazi u sredinu i nudi dodatnu pas opciju i ostavlja Stanislasa 1 na 1 ili vrši overlapp dok Stanislas ulazi u sredinu.

U ovoj sezoni treba apostrofirati 30 stvorenih velikih šansi što sugerira da su strpljivi u gradnji napada i da im je kvaliteta bitnija od kvantitete.

Bournemouth u fazi obrane:

Stoje u uskih kompaktnih 4-4-2 gdje je fokus na zatvaranju sredine(halfspaceva).

Ostavljaju bočne zone koje ukoliko dođe do lošeg pasa ili primanja okidači za visoki presing u kojem su jako kordinirani te njihovi veznjaci drže "čovjek na čovjeka".

Teže brzom reposjedu i recikliraju svoj napad po oduzetoj lopti

Važno je napomenuti da u tom presingu su "kontrolirano agresivni", to jest, da rade malo prekršaja u njegovoj namjeri.

Naravno, svih 11 igrača sudjeluju u fazi obrane.

Znam da je ovo prijateljska utakmica i da je dosta vremena prošlo od ovoga, ali sam imao potrebu istaknuti jer je u pitanju Napoli i njegova jača lijeva strana.

ZAKLJUČAK:

U ekipi Eddieja Howea prevlada MOMČADSKI DUH popraćen sa visokom radnom etikom.

Jezgra ekipe je već dugo na okupu i to pomaže pridošlicama koji su većinom "flop" pojačanja.

Sa svojim automatizmima olakšava ekipi koja igra na svom maksimumu(njegova ekipa je primjer SINERGIJE) i on je razlog zašto se održavaju u eliti.

Eddie Howe je trener koji je već odavno prerastao Bournemouth i on zaslužuje minimalno jednu tribinu imenovanu po njemu.

Krasi ga odlučnost i smirenost.

Sigurno ima kapacitet za klup top 6 u Premier ligi.

Eddie Howe i transformacija Bournemoutha do stabilnog prvoligaša
*** Ovo je analiza u kojoj će uvodni dio biti uključen put Howea sa Bournemouthom do prve lige. Eddie Howe je kao igrač većinu svoje karijere proveo u Bournemouthu ( u njoj je počeo i završio igračku karijeru). Ubrzo nakon toga je postao i trener CHERRIESA gdje je njegova ekipa igrala izuzetno proaktivno što inače nije karakteristično za otočke momčadi. Za narativ priče i dodatno postavljanje na postolje bi bilo bolje da nije imao epizodu od 2 sezone u BURNELYU ( gdje je imao solidne rezultate 8 i 13 mjesto). Direktno i indirektno(njegovom ostavštinom) je klub dospjeo iz LEAGUE TWO ...
Eddie Howe i transformacija Bournemoutha do stabilnog prvoligaša
*** Ovo je analiza u kojoj će uvodni dio biti ...

Respekt: BruceWayne,

Respekt za korištenje tactical pada i trud oko analize, ali ponovno se ponavljaju iste stvari kao prije.. - BruceWayne, 16.11.18. 13:50, 0 0 0
1 grafom sam htio istaknuti kostur ekipe, 2 grafa za fazu napada i obrane mi se čini da nisu previše... priznajem da sam mogao još teksta, ali imam koncizan stil pisanja od kojeg mi se teško odmaknuti. - Fenix22, 16.11.18. 15:16, 0 0 0
To je moj problem koje rješavam dodatnim povećanjem teksta, a ne bi želio da pišem Markove konake. - Fenix22, 16.11.18. 15:18, 0 0 0
D_Rade | 13.11.
Tribina hipoteza

Hrvatska je u nogometnom svijetu prepoznata kao zemlja velikih talenata. Mladi igrači relativno se brzo etabliraju na našem podneblju i još brže odlaze u inozemstvo s velikim očekivanjima, kako klubova tako i njih samih. Nerijetko su transferi popraćeni i vrlo ozbiljnim iznosima, što bi trebalo motivirati domaće klubove za razvoj mladih igrača. Moglo bi se stoga zaključiti kako je HNL zapravo razvojna liga, a opstanak i napredak klubova temelji se na etabliranju i prodaji talentiranih igrača. Potaknut takvim razmišljanjem, koje je možda i pogrešno, odlučio sam provesti analizu situacije na našim travnjacima, odnosno detaljnije otkriti profil igrača po klubovima HNL-a.
            Analiza je provedena na temelju podataka o vremenu koje su svi igrači u klubovima 1. HNL proveli na terenu. U analizu su uključene isključivo prvenstvene utakmice zaključno s 14. kolom, a analizirana je dob i nacionalnost igrača u odnosu na vrijeme provedeno na terenu. Navedeni podatci potrebni za analizu preuzeti su sa stranica Transfermarkta.
Napomena: U podatcima o vremenu (minutaži) sa stranica Transfermarkta nisu ubrojana vremena sudačke nadoknade utakmica stoga ona nisu razmatrana ni u analizi. Dob igrača uzeta u obzir odnosi se na dob igrača u godinama na datum pisanja analize, a ne na dob igrača u trenutku odigravanja utakmica. Također, za igrače s dvojnim državljanstvom uzeto je u obzir samo prvo navedeno državljanstvo.

Prosječna starost/mladost

Za potrebe ove analize najprije je izračunata prosječna starost igrača svake pojedine momčadi u ovisnosti o minutama provedenim na terenu. Iako je moguće promatrati i podatke o prosječnoj starosti momčadi prema broju nastupa igrača, ovi podatci daju nešto jasniju sliku o trenutnom stanju na terenu. Navedeni su rezultati prikazani u sljedećem dijagramu.

            Prosječna starost igrača koji su ove sezone zabilježili nastupe u HNL-u približno je 24,3 godine. Vidljivo je da su momčadi Hajduka, Intera i Osijeka zapravo ogledni primjeri prosjeka lige. Zanimljivo je da su tek tri momčadi u prosjeku starije od 25 godina, iako je i Dinamo vrlo blizu, među kojima je najstarija Gorica s prosjekom od 26 godina. Najmlađe su pak momčadi Rudeša i Istre koje s tek nešto više od 22 godine starosti značajno odskaču od ostatka lige.

Dobni profil

            Iz pregleda prosječne starosti momčadi moguće je izvući određene zaključke o dobnom profilu igrača pojedinih klubove, no ostaje nejasan udio u kojem se igrači pojedinih dobnih skupina pojavljuju u momčadi, odnosno bilježe vrijeme na terenu. Analizom minutaže i izračunom udjela prema dobi razjašnjava se stvarni profil igračkog kadra. Izračunati su udjeli minutaže igrača svih dobi u ukupnoj minutaži klubova u postotcima, a na dijagramima su prikazane tri specifične dobne skupine. Kao specifične skupine uzeti su u obzir igrači do 21 godine starosti, zatim do 23 te igrači s 30 ili više godina starosti.

            Bilo je vidljivo je već iz prethodnog dijagrama da momčadi Istre i Rudeša spadaju na vrh najmlađih momčadi lige, a sada je jasno i zašto. Jedine su to dvije momčadi čiji najmlađi igrači bilježe više od 40 % ukupnog vremena provedenog na terenu, s time da je u Rudešu gotovo 50 % minutaže raspodjeljeno između U21 igrača. U ostatku lige mladići do 21 godine imaju minutažu nižu od 20 %, s iznimkom Lokomotive koja je blizu 30 %. Najmanje prilike mladi igrači dobivaju u momčadi Rijeke, s udjelom od tek 6,54 % u ukupnoj minutaži. Gorica i Slaven Belupo, s obzirom na najveću prosječnu starost očekivano su najbliže Rijeci u ovom segmentu.

            Kada se uzmu u obzir i igrači između 21 i 23 godine, stanje nije značajno promjenjeno. I dalje su vodeći Rudeš i Istra s vrlo visokim udjelima mladih igrača, dok je na sasvim drugom kraju spektra Rijeka. Osijek također ne bilježi značajniji rast pa je tako treća momčad s najmanjim udjelom U23 igrača iza Slaven Belupa i Rijeke s 30,02 %. Zanimljivo je da je kod Osijeka čak 65,3 % ukupnih minuta raspoređeno između igrača starih 24-27 godina. Dinamo i Hajduk u oba su segmenta prilično izjednačeni. U tim klubovima nešto više od trećine ukupnog vremena rezervirano je za igrače do 23 godine starosti.

            Kao posljednja specifična skupina odabrani su igrači s 30 i više godina starosti kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri momčadi HNL-a oslanjaju na iskusne igrače. Vidljivo je da stariji igrači generalno nemaju preveliki udio u ukupnoj minutaži klubova. Slaven Belupo jedini je klub koji im dozvoljava više od 20 % ukupne minutaže. U čak polovici klubova lige moglo bi se reći da igrači iznad 30 godina imaju gotovo zanemarivu minutažu. Zanimljivo, u momčadi Osijeka niti jedan 30+ igrač u dosadašnjem dijelu prvenstva nije zabilježio nastup,  a vrlo blizu toga su i Istra, Rudeš te Hajduk.

Udio domaćih igrača

Posljednji segment ove analize pregled je udjela minutaže hrvatskih igrača u ukupnoj minutaži klubova HNL-a iz čega se jasno može razaznati politika klubova u slaganju igračkog kadra i trenerskim preferencijama. Kao i u dosadašnjem dijelu analize, rezultati su prikazani u dijagramu.

            Odmah po pogledu na dijagram moguće je klubove podijeliti na dvije kategorije. Polovina lige nalazi se iznad 60 % prema udjelu domaćih igrača u ukupnoj minutaži. Na vrhu je Lokomotiva s nešto više od 70 %, a unutar 2 % slijede i Slaven Belupo te Osijek. Ispod 50 % našla se druga polovica klubova, među kojima su Dinamo, Hajduk, Gorica, Rijeka te Istra. Istra je ujedno i klub s najmanjim udjelom domaćih igrača (35,51 %), a u dosadašnjem dijelu prvenstva čak 18 stranaca zabilježilo je nastupe. Hajduk i Rijeka također ruše prosjek lige u ovom segmentu velikim udjelom stranaca u momčadi.

Zaključak

Preostalo je još evaluirati dobivene rezultate i izvući određene zaključke iz analize.
Uzevši u obzir nisku prosječnu starost momčadi HNL-a i udjele mladih igrača u minutaži može se zaključiti da je liga pogodna za razvoj mladih talenata, iako takva politika nije ravnomjerno raspoređena po svim sredinama. Rijeka je primjerice klub koji je najlošiji u pogledu razvoja mladih domaćih igrača. Dijelom je to zbog korištenja najužeg kadra od svih momčadi, kao i značajnog broja stranaca s važnim ulogama u momčadi. Jedan od glavnih razloga davanja prednosti mladim igračima zasigurno je nedostatak kvalitetnih iskusnijih igrača, što potvrđuje činjenica da se klubovi koji se oslanjaju na mlade igrače, poput Rudeša, Istre i Intera, uglavnom nalaze na dnu tablice. Lokomotiva je iznimka u tom pogledu upravo zbog kvalitete kojom raspolažu. Uravnotežna momčad svakako pridonosi uspjehu, kao što je to vidljivo iz primjera Gorice, gdje podjednake šanse dobivaju igrači svih dobnih kategorija bili domaći ili stranci. Također i Osijeka, gdje je težište momčadi na igračima u najboljim igračkim godinama.

Analiza minutaže igrača HNL-a ovisno o dobi i nacionalnosti
Hrvatska je u nogometnom svijetu prepoznata kao zemlja velikih talenata. Mladi igrači relativno se brzo etabliraju na našem podneblju i još brže odlaze u inozemstvo s velikim očekivanjima, kako klubova tako i njih samih. Nerijetko su transferi popraćeni i vrlo ozbiljnim iznosima, što bi trebalo motivirati domaće klubove za razvoj mladih igrača. Moglo bi se stoga zaključiti kako je HNL zapravo razvojna liga, a opstanak i napredak klubova temelji se na etabliranju i prodaji talentiranih igrača. Potaknut takvim razmišljanjem, koje je možda i pogrešno, odlučio sam provesti analizu situacije na našim travnjacima, odnosno detaljnije otkriti profil igrača po klubovima HNL-a. ...
Analiza minutaže igrača HNL-a ovisno o dobi i nacionalnosti
Hrvatska je u nogometnom svijetu prepoznata kao zemlja velikih talenata. ...
BruceWayne | 13.11.
Utakmica tjedna: Juventus - Manchester United 1-2

Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti status trenera na neodređeno. Konačno slobodni, zaigrali su dovoljno dobar nogomet da se zasluži aktiviranje "Fergie timea". Bilo je poluvrijeme koje je otkrilo sav potencijal, duboko skriven u Posebnim bilježnicama, blokovima i knjigama.

Međutim, Mourinho je dobro mijenjao, United odigrao vrhunsko poluvrijeme i pobijedio. Otprilike, ta rečenica će se ponavljati u sljedećih nekoliko utakmica kao trademark dosadašnjeg dijela sezone. Poslije Newcastlea i reprezentativne stanke, uslijedio je zahtjevan raspored i ogroman pritisak skupljanja što više bodova jer su njihovi stari suparnici Chelsea i Arsenal neočekivano dobro startali pod novim trenerima. Težak raspored, status autsajdera i cijeli svijet protiv njega, bio je motor koji je pokrenuo Mourinha i United.

Od Stanford Brigea do gradskog derbija, skupio je 3 pobjede, 1 remi, 1 poraz, dvije svađe s protivničkim navijačima i jednu s protivničkim asistentom. United je igrao većinom hladno pa toplo, osim protiv Juventusa kući gdje su ostali zaleđeni cijelu utakmicu. Simpatični Bournemouth dobili su na fizičku razliku kada su se oni ohladili, a Juventus nespretnim reakcijama njihove obrane u dva prekida pred kraj utakmice, no pozitivan niz vratio je vjeru i atmosferu pred gradski derbi, dvoboj koji može na Old Trafford donijeti puno više od 3 boda.

Bez Pogbe, domaćeg terena i tipke "Fergie time", crveni dio Manchestera zapravo nije imao šanse. Iako će se gotovo svaki razgovor o ovim suparnici završiti na temi novca, srž priče je u drugom detalju. Kada u internet tražilicu upišite Manchester City, izbacit će vam stranice koje opisuju njihove rezultate kroz superlativan odnos prema estetici igre. Ako pokušate riječi Manchester dodati United, to je vas odvesti na Mourinhov domaći teren, gdje se on vodi i obično pobjeđuje u ratovima sa bilo kim tko naiđe, istodobno skrivajući sve ono loše što se dogodi u 90+ minuta. Tome ne pomaže niti ponašanje vodstva kluba, Portugalčev savršeni izgovor koji postaje njegov prvi i posljednji argument kada situacije izmakne kontroli. Dok City svoj identitet gradi na terenu, Mourinho Manchester United pretvara u sebe.

Iako je poznat kao ponajbolji trener nove ere u slučaju kada treba pronaći detalj koji odlučuje pobjednika, ovaj puta nije priredio zamke na koje City nije imao odgovor. Nadajući se da dobiti premoć brojčane superiornosti kroz obrambeni blok, ekipu je povukao prilično duboko. Detalj koji je trebao prevagnuti bio je man marking Rashforda kao najisturenijeg igrača gostiju nad pivotom Cityja Fernandinhom. Odsjeći koridore distribucije često je ključan posao u pozicijskoj obrani, a moderni nogomet nalaže da u tome sudjeluju svih 10 igrača u polju. Toga se nije odrekao niti Guardiola, stoga je Agueru namijenio sličan zadatak. Nemanja Matić, u ovom smislu protuteža Fernandinhu našao se u "očekivanju Godota", odnosno igrača koji će mu se ponuditi kao passing opcija u progresiji napada. Kada je Cityjev blok zatvorio sredinu, Matiću je ponestalo rješenja i ubrzo se našao okružen petoricom protivničkih igrača. Idealna okidač za oduzimanje lopte, što je Aguero i napravio.

Iako je u medijima uvijek među prvim kandidatima zbog izostanka atrakcije u svojoj igri, Cityjev sustav ne bi mogao funkcionirati bez Fernandinhovog utjecaja. Kao holder ispred tri stopera u izgradnji napada ima ključnu unaprijed odrediti slobodnu zonu dodavanja i tamo prebaciti posjed uz napomenu da taj razvoj napada ima progresivni potencijal. Pošto ima ulogu koja prije svega treba osigurati stabilnost posjeda i ravnotežu a Cityjev visoki posjed označava nizak skup u obrambenim kategorijama, Fernandihov doprinos se ne može dovoljno prikazati statističkim pokazateljima.

Izbaciti Fernandinha iz distibucijskih kombinacija trebao je usporiti Cityjem protok lopte te olakšati posao gostujućoj obrani. Uspjeh Uniteda u tome bio je djelomičan. Uspjeli su blokirali koridor između stopera i Fernandinha, ali nisu uspjeli usporiti Cityjevu izgradnju napada. Pepov odabir stopera koji kvalitetno mogu odgovoriti iznošenju lopte pokazalo se kao ključan trenutak u zaobilaženju Mourinhove zamke markiranja Fernandinha. Izlaskom stopera odrađen je jedan dio posla, drugi morao je odraditi napadač - u ovom slučaju Aguero.

Dok je Mourinho u svom odabiru najisturenijeg igrača tražio fizičku dominaciju u fazi obrane i tranzicije, Pepov odabir stvara ključni taktički missmatch koji rješava pitanje pobjednika. Overlodanjem zone koji nominalno okupiraju D.Silva i Sterling, nudio se kao opcija u službi povratkon dodavanje prema Fernandinhu. Na taj način je City primjenjivao svoj primarni plan.
U drugom primjeru, kada je Rashford isključio Fernandinha, United ima dovoljno igrača za preuzimanje ukoliko Laporte napadne prostor ispred pozicije stopera, no ponovno spuštanje Aguera u međuprostor stvara dodatni pritisak jer taj prostor otprije napadaju Sterling i D.Silva. Ulaskom Laportea u zadnju trećinu te Aguera u međuprostor, Mourinho više nema brojčanu premoć na kojoj je temeljio svoj plan.

Zguran u svojih 25 metara bez igrača koji može odgovoriti presingu Cityja ili odigrati igru leđima, Mourinho je izgubio kontrolu nad utakmicom. Kao u mnogim bitkama prije, ostala je sitna nada zvan David De Gea, no Španjolac se uklopio u sivilo gostujuće obrane i njegov utjecaj više ne stvara razliku kao prijašnjih sezona. Bez obzira na nespretnu reakciju Edersona pretvorenu u pogodak Martiala, pitanje pobjednika bilo je odlučeno drugim pogotkom Cityja. Naposljetku, danas je izašla informacija da je Manchester United krenuo u pregovore oko produženja ugovora sa veteranskim dvojcem Valencia i Young. Teško je vjerovati da je to odluka donesena zbog financijske rigidnosti čelnika kluba i produljivanju "vječne" teze o Cityjevom dovođenju bočnih igrača za cifre koje Mourinho navodno ne može dobiti od ljudi na vrhu. Iz jednadžbe ne treba izbaciti činjenicu da su navedeni igrači prilično visokim ciframa, no njihovo dovođenje bilo je nužno da bi sustav igre išao naprijed. 

City nije prvi na ljestvici jer ima najbolje igrače ili najviše novca, nego jer je rezultat dikretan proizvod najbolje posloženog sustava podređenim nogometnim trendovima i viziji koja proizlazi iz dogovora na relaciji uprava-sportski direktor-trener. Dok Mourinho pasionirano prati svakog veznjaka iznad 190 cm, Pep Guardiola dovodi stopere i vratara koji mogu sudjelovati u distibuciji i tako otklanja mogućnost protivničkog missmatcha kroz visoki presing, a svojoj ekipi nudi priliku da to izigra.

Upravo ono što se događa na drugoj strani. Najveći problemi u pozicijskoj igri Manchester Uniteda proizlaze iz manjka prilagodbe rostera na elemente modernog nogometa. Kada se na to nadoveže kronično manjak koncentracije Lindelofa u branjenju zone ili Lukakuova realizacija, postavlja se pitanje pripada li United trenutno u istom dijelu lige kao njihov najveći suparnik. Posljednjih 90 minuta ponudili su prilično jasan odgovor onima koji su ga spremni prihvatiti.

Jasno da se u klasifikaciji Unitedovih rezultata ne može sva krivnja svesti na jednu osobu. Kao što ni Lopetegui nije isključiti krivac za svoj otkaz, niti Niko Kovač za sličnu situaciju u Bayernu. Međutim, kod Mourinha postoje opravdane kritike jer klub koji vodi taktički izgleda kao galija s provjerenim kapetanom te nekoliko kvalitetnih časnika na njemu, no plovilo koje je nestalo iz upotrebe u 17. stoljeću ne može konkurirati svemirskom brodu Pepa Guardiole.

Njegov City bi zbog superiornog sustava i cijelokupne klupske vizije mogao uskoro  postati Imperija u Galaktičkom Carstvu Premiershipa, a kao jedina prijetnja čini se družina koje je nedavno odbacila luk i strijele te kupila nekoliko prilično opasnih svemirskih letjelica. Trenutno, samo oni mogu dugoročno konkurirati onome što na terenu prikazuje Manchester City..

Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old Traffordu se polako smiruje situacija. Naslov je praktički izgubljen, pozicije koje vode u Ligu prvaka ne djeluju blizu, kao svjetla točka čini se skupina Lige prvaka gdje United sigurno plovi prema drugom krugu. Odnos vlasnika prema klubu, nezadovoljstva glavnih igrača i "hladni rat" na relaciji Mourinho-sportski direktor kulminiralo je užasnim prvim dijelom predstave protiv Newcastle. Nakon tog poluvremena, gdje je United gubio 2-0 od značajno slabijeg Newcastle na vlastitom terenu, bilo je jasno da će Mourinho nakon drugih 45 minuta otići kao gubitnik ili pobijediti sve na stadionu i vratiti ...
Galija nije imala šanse protiv svemirskog broda
Iako je početak sezone označen kao veliki underachivement, na Old ...

Respekt: Dado_M, Bateman,

Slažem se: Bateman,

Nije problem u reaktivnoj igri, nego u tome što odbija bilo kakve elemente modernog nogometa ili trendove.. - BruceWayne, 14.11.18. 21:23, 0 0 0
Moje razmišljanje je da top 10 klubova moraju imati proaktivne trenere koji uz postizanje rezultata imaju i igru; jer ne može se dogoditi npr. da Utd igra kao West Brom ili Stoke City, a da plaćaš za Utd 5 x skuplju ulaznicu. (1) - Fenix22, 14.11.18. 21:34, 0 0 0
Da banaliziram, ne možeš izdvojiti za Ferrari basnosnovne novce, a da ima perfomanse kao Golf 2. (2) - Fenix22, 14.11.18. 21:36, 0 0 0
Njemu treba odmor. Ja sam siguran da bi se, kada bi proveo godinu dana pasivno promatrajući igru u analizirajući trendove, nakon toga vratio s novom idejom kako se tome suprotstaviti. - Bateman, 15.11.18. 9:23, 0 0 0
Ego je to.. - BruceWayne, 15.11.18. 12:21, 0 0 0
marerakarera | 12.11.
Tribina hipoteza

Kultne reči rok pesme ''Bulevar slomljenih snova'' od grupe Green Day perfektno oslikavaju trenutno stanje fudbalskog kluba Crvena Zvezda - što po statusu u sopstvenoj ligi, što po poziciji u širem regionu (jedino se Dinamo tu nešto pita). Na stranu to što mi je ovaj bend jedan od omiljenih u skorijoj istoriji, stihovi su lepo iskazali moju malenkost. Kao Grobar, ionako sam u protivničkoj teritoriji s obzirom da na novonaseljenoj lokaciji 99.999% ljudi su vatreni Zvezdaši. Potrošiti takve pare (sedam soma bato, sedam soma!) nikad nije lako uraditi. Ali, avaj. Klub koji je prošao kroz faze Voronjina, Končeskija, Hodžsona i ostale divne gospode je konačno postao jak - najjači u zadnjih 30 godina. A kad će mi se ukazati šansa da odletim na Ostrvo? Nema, dok me svi sabotiraju i protiv mene lobiraju, navijanje za vatrenog rivala je moralo da me zadovolji. I bogami, ne beše tako loše...

NAPOMENA: Ovo će potrajati. Možda i u dva dela...

1.) KAKO JE ZVEZDA SRUŠILA LIVERPUL?

Bez ikakve rasprave, ovo je jedna od najvećih pobeda kluba od 1991. pa možda i u celokupnoj istoriji. Istorija možda pati od dalekovidosti, ali i u najboljim danima i sa velikim generacijama '71, '78 i '91, retko kad je padao klub takvog renomea i sa statusom vicešampiona Evrope. Generacije Partizana iz '66, '89 i tako dalje nisu imale ovakve partije. Najbliže su stigli protiv Reala 2003. sa onim jebenim zicerom Saše Ilića (o dotičnom nećemo sad).

Liverpul je došao u vrlo jakom sastavu, ali ne i najjačem. Problemi na sredini terena su očigledni. Fabinjo pati od loše forme i umora, Keita je vukao povredu, Hendersona nema ni u protokolu i u ovoj utakmici je bio očigledan nedostatak povređenog Okslejd-Čemberlena i velikog diplomate i prometeja mira i stabilnosti, koji je ostao kući jer eto, nije baš imao želju da ga neko pogodi flašom, petardom ili omanjim delom stolice. Na stranu da stavimo status južne pokrajine, atmosfera je bila odlična. Ne postoji bolji motivator za navijače od Liverpula, ali nakon turobnih epizoda na Enfildu i pogotovo u Parizu, bilo je teško očekivati bilo šta osim možda potencijalno časnog poraza. Igranje Matipa je bilo niotkud, Staridža ne baš jer je u svakom startu u LŠ dao gol. A s obzirom na horor u Liverpulu, nije izgledalo kao da će biti potrebe za najjači sastav. Svaki put kad su navijači Liverpula pokušali da naprave buku, ućutali smo ih. Bila je bespogovorna podrška Zvezdi, a čak ni nije bilo političkih i šovinističkih parola koje ''krase'' utakmice voljene mi reprezentacije. Uplašili su se atmosfere Englezi prvih 10 minuta (Matip je izgubio loptu dvaput na svojoj polovini, krilima je bežala lopta, šutevi su išli na parking, itd.) i niko ne može to da ospori. Diskutabilan žuti Marinu nakon prvog starta, dobra inicijativa u prvih 15 minuta i promašen zicer Staridža je raspalilo publiku. 

Pet promena je izvršeno u odnosu na meč u Engleskoj (4:0) - vratio se Milan Rodić, reprezentativac Srbije na mesto levog beka. S obzirom da je imao mesiju i prebrzog Mohameda Salaha, može se reći da je odlično odigrao jer Salah do 71.minuta i pogođene stative nije imao konkretan šut u okvir gola igrača Zvezde. Uz pomoć Slavoljuba Srnića (najpotcenjenijeg igrača Zvezde) koji je trčao kao lav u odbrani, Mane nije bio nikakva opasnost u kaznenom prostoru. Kapiten Vujadin Savić je ponovo pokazao da ne igra na ime oca i da je sasvim zasluženo dobio traku, visok, pouzdan štoper koji se toliko poboljšao sa loptom u nogama. Definitvno je jedna loša strana Liverpula ta što nisu imali dostupnog kreativca u sredini terena ali i da su imali, prava zamena za Kutinja nije stigla, i to bi moglo da im oteža borbu za titulu, koja je i dalje aktivna. Bez poraza su u ligi i mnogo bolje igraju u odbrani,a  2001. 2005. i 2006. su osvajali titule upravo sa dozom oportunizma i organizacije u odbrani. Dolazak Van Dajka im je mnogo pomogao, na terenu je bio najbolji igrač Liverpula i nije bio kriv ni za jedan od dva pomenuta gola, štaviše sve lopte koje je mogao da pokupi je pokupio. Veznjak Dušan Jovančić je stvorio preko pola ofanzivnih prilika u dosadašnjem toku takmičenja kroz svoju limitiranu minutažu, do te mere da bi i slep čovek video da on mora da igra. Njegova visina je bila noćna mora za nizak vezni red Liverpula, a njegove duge noge i neprestana želja mu je pomogla da se izvuče iz udvajanja i divno prenese loptu na suprotnu polovinu terena.

Ipak, dvojica su iskočila - Marko Marin i Milan Pavkov. Boaći je odigrao jednu od najgorih utakmica u istoriji Zvezdinih napadača protiv protiv Klopove čete, do te mere da sam mislio da se Pešić utripovao da je i dalje Noć Veštica i da je Ganjanin negde u ostavi, zaključan sa izrazitim deficitom tečnosti. Pavkov je postao kultni heroj svojom igrom protiv Salcurga kad je krvario za stub srpstva nakon duela sa Marinom Pongračićem (nebitno što je Haidara bio zaslužan za to - prevaziđena ratna propaganda se neće sama prodati!). Postigao je 23 gola za Radnički prošle godine, i iskazao da je svestran napadač sa velikom skočnošću i snagom. Marin je imao totalnu kontrolu lopte u napadu i izolovao Aleksander-Arnolda koji je već duže vreme u lošoj formi. Pojeo ga je smirenošću i lucidnošću, pogotovo na svojoj polovini terena, u kontinuitetu upućivao odlične kornere i izvlačio se iz pritiska. Po postavci je igrao u sredini ali je to mesto pripalo Benu, zvanično najboljem strelcu takmičenja (u obzir se naravno uzimaju i kvalfiikacije). Iskustvo i neosporni talenat je presudilo i pomoglo mu da iskoristi šok vicešampiona Evrope.

Neću ulaziti u dublju analizu jer ko je gledao video BW-a može tačno da razume kako se sve odvijalo - loša komunikacija štopera na prvom golu, hrabra postava Zvezde uz razvijeniju poziciju bekova, jurenje drugih lopti i pravovremeno kretanje ka njima, isto tako i besomučno trčanje krilinih igrača, trenutak inspiracije talentovanog napadača, izvesno doza sreće i odlična publika, uz nedostatak kreativnosti veznog reda Liverpula i potcenjivačkog odnosa je posebno zakuvala ''grupu smrti''. Delirijum nakon prvog gola je bio strašan (još veći jer sam imao neki bizaran osećaj da će biti gol, dount esk mi vaj), ali nakon drugog sam slikao semafor i sve, gledao u neverici i naglas govorio ''ma ovo se ne dešava, ovo je san, sutra je apokalipsa, makar trajalo 5 minuta ovo pamtim zauvek''.

Evo kako sam se lepo čuo sa prijateljem iz Engleske koji je bio na stadionu:

Dostojanstvo u pobedi je za luzere, a ko gubi, ima pravo da se ljuti. Dobra taktika bila je to, barem te noći. Nakon utakmice, kad sam stigao kući i za razliku od Napolija nisam otišao na utakmicu sa skoro praznim telefonom i jurio na autoputu poslednji bus kući bez prebijene pare, još mi se nije sve sleglo, posebno poruke podrške iz celog sveta. 

2) KAKVE SU ŠANSE ZA EVROPU?

Jasna je računica - Zvezda ima aktivnu šansu za jedno (a možda i dva) evropska takmičenja u poslednjem kolu, štagod da se desi u sledećem kolu. To je neverovatno čudo s obzirom na ostale ekipe koje su na papiru i po iskustvu daleko bolje izgledale pre ovog kola. Najbolja je četvrtoplasirana ekipa i samo zbog gol-razlike nema preterano realnu šansu za naredni krug LŠ. Ali drugo po redu takmičenje je itekako moguće, a sama činjenica da je to stvarnost, u ovakvoj grupi, je gigantski uspeh crveno-belih. Monako, Šahtjor, Jang Bojs, mučeni Plzen, itd. imaju goru gol razliku; svi spomenuti imaju manje bodova, a Zvezda je egal u bodovima sa Klub Brižom, Totenhemom, Benfikom, Galatasarajem, CSKA, ima više od Hofenhajma, skoro kao Valensija. Bod protiv Napolija je imperativ. Nažalost, otpisani treći pre ove grupe su ozbiljno zagorčali život PSŽ-u tokom njihova dva susreta sa Anćelotizmom, i naterali su Liverpul da odigra najgoru utakmicu sezone. Ali, ako je moglo sa Liverpulom, ne vidim zašto ne sa Napolijem. Imaju sporiju odbranu, nešto veći srednji red, ali nikako opasnije napadače. Publika će biti vruća ali na to su navikli igrači. Kadrovski problemi su druga stvar - desni bek Filip Stojković je iznet na nosilima, Jovančić, Srnić i drugi vuku povrede. Najverovatnije će svi biti spremni za Italijane ali tu se vidi nedostatak zamena u rosteru.

Zvezda mora pametno i inteligentno odigrati, jako i beskompromisno kao sa Liverpulom i uz malo sreće, može biti nagrađena delom ili celim plenom. Potencijalno treće mesto bi je vuklo u mesto nositelja za R32, gde osim verovatno Lajpciga i Lacija su ekipe s kojim Zvezda može da igra: Cirih, Fenerbahče, Betis, Rendžers, Krasnodar, Dinamo Kijev (osveta za 2000!), PAOK, itd... e sad, postoji i  mogućnost da ne budu nositelji ili ne prođu uopšte. Sve pre bez Evrope i ubuduće bez Evrope ćemo prodiskutovati u drugom (i trećem?) delu, ali sa mesta nenositelja, jedino Genk i Astana pružaju dobar par. Ostala imena su Arsenal, Salcburg, Leverkuzen. Zenit. raspucani Frankfurt, Čelzi, Sevilja... nimalo lako i poprilično zajebano. Ali prvo na Napoli. Hrabro uz stav i veru Milojevića i taktiku - sve se može, to smo i videli.

PART TWO COMING SOON...

"I walk a lonely road, the only one that I have ever known..." - PART 1
Kultne reči rok pesme ''Bulevar slomljenih snova'' od grupe Green Day perfektno oslikavaju trenutno stanje fudbalskog kluba Crvena Zvezda - što po statusu u sopstvenoj ligi, što po poziciji u širem regionu (jedino se Dinamo tu nešto pita). Na stranu to što mi je ovaj bend jedan od omiljenih u skorijoj istoriji, stihovi su lepo iskazali moju malenkost. Kao Grobar, ionako sam u protivničkoj teritoriji s obzirom da na novonaseljenoj lokaciji 99.999% ljudi su vatreni Zvezdaši. Potrošiti takve pare (sedam soma bato, sedam soma!) nikad nije lako uraditi. Ali, avaj. Klub koji je prošao kroz faze Voronjina, Končeskija, Hodžsona i ...
"I walk a lonely road, the only one that I have ever known..." - PART 1
Kultne reči rok pesme ''Bulevar slomljenih snova'' od grupe Green ...

Respekt: BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Luca1010 | 12.11.
Tribina hipoteza

Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.

Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala da itekako može igrati bez Lea, da Valverde ima ideju i strukturu, da su igrači poput Rakitića, Suareza, Busquetsa, Albe, Lengleta, Arthura itd. u uzlaznom brijegu forme i da su odlučili napraviti iskorak zbog Leovog izostanka, očekivalo se (ili barem sam ja očekivao) da će Messi biti "ono nešto" što će ovakvu Valverdeovu Barcu dići još na jedan veći level.

Betis se ove sezone, barem do zadnjih tjedan-dva, prilično mučio. Neočekivano, najveći problem bila je realizacija, područje u kojem su prošle godine briljirali kao 4. ekipa s najviše pogodaka u prvenstvu. Setien se očito odlučio fokusirati na igru u obrani koja je, naravno, bila najveći prošlogodišnji problem, a kako sezona odmiče i Betis polako pronalazi pucačku formu, ova odluka će se pokazati kao pun pogodak.

U prvih desetak minuta utakmice Messi i društvo su već stvorili nekoliko šansi, no od starta su se nadzirali problemi. Betis je smireno držao posjed u svojoj trećini i iznosio loptu karakteristično za njih, okomitim dodavanjima u prostor. Barca je, kao i obično, odgovorila visokim pressingom i to je ono gdje nailazimo na najveće probleme u Barcinoj jučerašnjoj igri.

Svi već znamo način igre Lea Messija - maksimalno odmaranje u obrani. U redu, igrač koji toliko viška stvara u napadu i kreira nevjerojatan brojih izgledih situacija na sve moguće načine ima pravo odmarati u obrani i sačuvati svoje mogučnosti, kako kratkoroćno (za kraj utakmica), tako i dugoročno (za dugovjećnost karijere). Međutim, kada osim Messija u napadu imate Luisa Suareza, koji odradi 2-3 istrčavanja prema golmanu, pa odmara, već ste na dva igrača manje u obrani. Treći napadač je uglavnom Coutinho ili Dembele, u jucerašnjem slučaju Malcom, koji očito ne mogu sami držati prvu liniju pressinga (nitko ne može sam), a nisu ni mentalno, niti fizički močni igrači da bi obavljali i približno slične poslove.

Ono što je krasilo Barcinu igru u ovih nekoliko utakmica koje su fantastično odigrali je upravo taj visoki pressing. Rafinha i Coutinho su pritiskali bekove, Suarez stopere, a iza njih su dolazili veznjaci s Albom i Robertom. Takva struktura protiv Betisa nije postojala. Nakon izgubljene lopte Messi i Suarez ne bi ni potrčali, a Busquets, Rakitić i Arthur bi ostali previsoko, na 30-ak metara od protivnikovih vrata pokušavajući odigrati taj pressing i gotovo svaki put su ispali i Betis je imao kontru 4v3, 3v2 ... Prva dva gola Betisa su došla točno iz takvih situacija.



Na ovim slikama možemo vidjeti situaciju prije prvog gola. Nakon kornera Messi i Suarez su totalno izvan pozicije, Pique se sporo vraća u obranu, Rakitić je već dodavanjem prije ispao, a Busquets i Arthur ispadaju jednostavnim dodavanjem prema Carvalhu i pressing je izigran, Betis ima puno prostora na sredini terena za kontru. Ono što je još fascinantnije je donja slika 7 sekundi poslije gornje, gdje je Firpo od svog 16-erca uspio pretrčati pola terena bez da ga itko isprati što puno govori i o karakteru s kojim je Barcelona ušla u ovu utakmicu.



Druga situacija je u 34. minuti kada pada drugi gol. Suarez i Malcom su iza lopte, Rakitić je previsoko, Lenglet je totalno izvan pozicije, Busquets umjesto gledanja iza leđa i uočavanja prostora koji ostavlja pokušava pokriti dodavanje prema Carvalhu koje je Messi trebao pokriti. Dodavanje prolazi i Betis ima 4v3 situaciju na sredini terena i 20ak metara prostora između Barcinih linija. I onda opet, nekoliko sekundi kasnije Barcina veza fizički nema nikakve šanse nadoknaditi prostor kojeg su ostavili, dok se Betisovom napadu pridružuje još 2 igrača i postižu pogodak za 0-2.



Ovo su situacije koje neke ekipe ne bi iskoristile. Često se događa da ovakvi Barcini "polu-pokušaji" presinga svejedno rade jer ekipe manje kvalitete i manjeg strpljenja od Betisa žele samo što prije maknuti loptu od svog gola ili nabiti loptu na izoliranog napadača. Međutim, Setienova ekipa ima sjajne dodavače kako u veznom redu, tako i u obrani, koji su otporni na pritisak. To je ustvari i glavna karakteristika Setienovih ekipa. Setien je u ovoj utakmici naglasak stavio na situacije poslije Barceloninih prekida kada su stoperi daleko izvan pozicije i iz njih je Betis najlakše izlazio prema naprijed stvarajući opasne šanse.
Carvalho i Lo Celso su odigrali sjajne utakmice.

Drugo poluvrijeme je s Barcina strane bilo koliko toliko bolje, barem od 45. do 65. minute. Arthura je na poluvremenu zamjenio Vidal koji je je digao razinu agresivnosti, a ostali igrači su shvatili da je krajnje vrijeme da "krenu igrati". Međutim, takav intenzitet nakon gola za 1-2 nije dugo izdržao. Betis je uspio nekoliko puta izaći i stvoriti prilike, a da ter Stegen nije napravio onu pogrešku, možda bi se Barca i uspila izvući, no nakon te greške sve je bilo jasno, moral je bio na nuli.

Zaključak

Povratkom Messija koji je ponovo u napadačkom dijelu briljirao Barca je dobila igrača manje u obrani i izgubila je obrambenu strukturu. Busquets i Rakitić ne mogu to pratiti, a ekipa kao što je Betis iskorištava tako ostavljen prostor duž cijelog terena. I tako dolazim do najtežeg pitanja, a to je kako riješiti ovaj problem jer, naravno, Messi mora igrati. Prošle godine je to funkcioniralo u 4-4-2 formaciji gdje bi se sadašnji treći napadač spuštao pomoći obrani, ali takva obrana ne bi igrala izrazito visoki presing, nego bi se postavila u dvostruki blok i smanjila prostor između linija, ali se Valverde ove godine očito odlučio na 4-3-3 i sumnjam da se planira vratiti. Prava šteta je što nakon sjajne igre u oba smjera  tokom zadnjih mjesec dana, Barci se umjesto dizanja igre na novu razinu povratkom Messija, javljaju problemi koji su tu od početka sezone, ali već i nekoliko godina.

Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. Od Atleticovog lošeg starta, Realovih kikseva, borbe Betisa i Valencije da se maknu s donjeg dijela tablice, do Alavesovog overachievmenta. Ovog vikenda La Liga nam je servirala još jedno.Nakon sjajne forme Barce u iznimno bitnim utakmicama, gdje su potvrdili prolazak grupne faze Lige prvaka u dvomeču protiv Intera, te dominantih predstava još tamo protiv Seville i Reala, Barca se prošli vikend pošteno namučila u gostima kod Rayo Vallecana gdje je inače bila vrlo raspoložena. Međutim, za ovu utakmicu s Betisom očekivao se povratak Lea Messija. Sad kada je Barcelona pokazala ...
Messi se vratio... s problemima
Ovogodišnja La Liga jednostavno ne posustaje sa iznenađenjima i uzbudljivošću. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

Barcelona ne može igrati sa 3 čovjeka manje u fazi obrane. Nijedna ekipa to ne može. Rješenje za to ne postoji osim njihovog angažmana, barem u ključnim utakmicama LP. - Fenix22, 12.11.18. 22:31, 0 0 0
Mac316 | 12.11.
Što Šarića čeka u Wolvesima?

Termin Jimmy legs je populariziran serijom Seinfeld, a označava sindrom nemirnih nogu, posebno u snu, nemirno ritanje nogama koje često može ometati san i kvalitetu života. Jimmy Butler zadnjih godinu i pol pati od jimmy legsa, ne može se skrasiti, nije mogao u Chicagu, nije uspio niit u MInnesotti, doktor je sada propisao Sixerse, ali put do izlječenja je još dalek, a jedino će novi ugovor u franšizi u kojoj će se osjećati sretno izliječiti Jimmya i njegove nožice. 

U vezanim vijestima, Dario Šarić je promijenio adresu u Americi, ukoliko mu želite slati razglednice iz domovine, sad to morate činiti tako da poštu šaljete u Minneapolis jer je Dario0 novi član Timberwolvesa, momčadi koja je konačno krenula riješavati svoje ogromne, već polako komične kadrovske probleme. 

Što se dogodilo u Minnesotti? Jimmy Butler je krajem ljeta Upravi podnio zahtjev da bude razmijenjen. Očito, Jimmy nije bio sretan u Wolvesima, bilo to zbog suigrača, manjka klupskih ambicija ili jednostavno želje za životom u nekom drugom gradu i suživotom sa nekim drugim superzvijezdama. S jedne strane, može ga se shvatiti, Towns i Wiggins, igrači na kojima Minnesotta gradi budućnost vrlo često ne izgledaju kao igrači kojima je do ozbiljne, natjecateljske košarke iako se radi o top talentima, ponajprije Townsu. Jimmy je sušta suprotnost, nije u ligu došao s hypeom buduće superzvijezde, nije odmah osvojio naslovnice, ali je svojom dvosmjernom igrom i konstantnim koracima naprijed iz sezone u sezonu dogurao do statusa all NBA igrača i jednog od najpoželjnijih na tržištu slobodnih ili dostupnih. Butler nije tip koji će gledati napucavanja Wigginsa i Townsa koja nekad mogu voditi do spektakularnih pobjeda, ali češće nego ne do razočaranja i ispadanja. Pogotovo to nije ako se od njega očekuje da uzima najveće obrambene terete, da bude glue guy, a dvojica mladaca da kraj njega love naslovnice. I OK, može ga se shvatiit. Malo manje je shvatljiv način na koji se odlučio odjaviti iz Minnesotte, biranje utakmica, ispadi na treninzima i javna negodovanja preko Twittera nisu baš u skladu sa slikom Jimmya, karijernog radnika i top profesionalca. 

Podatak da ga u Phili čeka još zvijezdaniji dvojac, SImmons i Embiid, od kojih barem Embiid također nosi tu klaunsku crtu u sebi (iako se mora priznati da je u mladim karijerama već postignuo i pokazao puno više od Townsa) nije ohrabrujući za Jimmya, ali ako će rezultati pratiti Philadelphiu, puno je lakše zamisliti Butlera sa osmijehom na licu jačim od onog iz hladne Minnesotte. Treba spomenuti da, dok je pobjednik trejda između Phile i WOlvesa još nejasan, ultimativni pobjednik postao jasan onog trenutka kad je do problema na relaciji Butler - Wolvesi došlo, taj pobjednik su Chicago Bullsi. Kad su krenuli u rebuilding, Bullsi su mogli birati kamo utopiti Butlera i pomalo čudno, odabrali su Minnesottu i njihov 8.pick drafta koji se pretvorio u Markkanena, te uz njega dobili slabo iskorištenog Krisa Dunna te dugotrajno ozlijeđenog, nedokazanog, Zach LaVinea. Danas, sa odmakom od sezonu i sitno, Dunn se pokazao kao solidna opcija za playmakera, LaVine zakucava i zabija na tragu franchise zvijezde kakvu Bullsi traže, a Markkanen se pokazao kao dobar pogodak, igrač koji može trpati koševe i davati visinu momčadi. S obzirom da su dali igrača koji od onda ništa posebno nije napravio, a otišao bi iz Chicaga kad tad za kikiriki, Bullsi su, sa odmakom, napravili dobar posao. 

Što se tiče Philadelphie, sve ovisi o tome hoće li uspjeti zadržati Butlera na duge staze. Sixersi su provodili famozni Proces dugo godina, a Dario Šarić i Robert Covington su dugo vremena bili bitan dio tog puta. Istina, očito je da Sixersima je i dalje falio još jedan korak, možda BUtler je upravo taj, ali ako ga izgube nakon jedne sezone u kojoj milijun posto neće osvojiti naslov (prokleti budite Warriorsi!) Proces se vraća nekoliko koraka unaprijed jer ostavlja momčad sa Embiidom i Simmonsom bez dva najbitnija popratna igrača koji nisu bili spektakl, ali su bili korisni i uigrani dio tima. No, ako želimo biti pozitivni, opcije koje imaju sa Butlerom su uzbudljive, s njim dobijaju još jednog igrača koji može odlučivati utakmice, Simmons dobiva opciju u koju može vjerovati za dodati mu loptu, igrača koji je napadački raznovrsniji i konstantniji od Šarića i Covingtona, a uz to i obrambeni top talent koji će držati najjače protivnike. Butler je, na neki način, Šarić i Covington u jednom igraču, Covingtonova razina obrane sa Šarićevim napadačkim potencijalom, sa bitnom napomenom da za razliku od Šarića, Butler već godinama igra visoku razinu bez oscilacija. Nije vrhunski vanjski šuter, što je problem s obzirom da Phila ionako šepa na tom polju sa Simmonsom i Fultzom, ali svestranost koju  Butler donosi bi trebala biti dovoljna da pokrije taj nedostatak. 

Sixersi su, očito, odabrali zadržati Fultza i nastaviti vjerovati u njega iako bivši prvi pick drafta često izgleda kao strano tijelo na terenu, nije posebno kompatibilan sa Simmonsom kao drugi play, a kao bek šuter jednostavno ne može funkcionirati jer nema šuta. No, Fultz je igrač koji praktički karijeru tek počinje, prva sezona je propala zbog ozljede i ne bi bilo prvi puta da se mladi igrač razvije u nešto novo, bolje, od onoga što se za njega projeciralo. Philadelphia svakako jest sada sila na Istoku koja je jednako konkurentna za vrh i fnale koliko i Toronto, Milwaukee i Boston, no za razliku od svih napomenutih, pred njima je najviše rada da bi pretpostavljenu razinu dosegli. Bucksi su svoj model našli, Raptorsi izgledaju vrhunski sa preporođenim Kawhijem, vjerojatno nitko ne sumnja da će Boston kad tad proigrati u skladu sa talentom i dubinom koju imaju, Sixersi sa Butlerom su tu u hendikepu što moraju u hodu loviti svoju igru i taj klik koji će ih poslati u vrh. 

Što se tiče Šarića i Minnesotte, postoje plusevi, ali i veliki upitnici. Minnesotta je ostala konkurentna momčad za dno Zapadne playoff slike, u Townsu imaju franchise playera koji sada može odahnuti nakon što je zli Jimmy otišao, a Šarić i Covington su igrači koji definitivno mogu svoj obol pružiti odmah. Sa svojom sposobnosti da razigrava momčad iz posta ili čak i sa loptom u driblingu, Šarić spada u vrh kreacije na rosteru, sa Teagueom i Roseom kao playmakerima MInnesota nije baš momčad koja je vođena kraljevima asistencija. Šarić svoju nišu može izrezati najbolje kroz secondary playmaking, a idealno bi bilo da malo prikoči sa napucavanjem trica jer mu očito ne idu i fokusira se na druge aspekte koje dobro radi. U MInnesotti šutevi idu Townsu i Wigginsu, ako ostane zdrav i Roseu, a Šarić je tu igra koji može obavljanjem prljavog posla i 'europskom' imaginacijom kakvom momčad baš ne vrvi naći svoje mjesto. Ako će svoje mjesto tražiti šutem, bojim se da će brzo krenuti prema kraju klupe. 

Covington lagano ulazi na mjesto Butlera u petorku, preuzeti će ulogu prvog obramebnog igrača, donosi sa sobom potencijalno bolji šut izvana od Butlera, ali s njim, u odnosu na Jimmya, napad postaje puno predvidljiviji i, jednostavno, lošiji. No, Minnesotta ima igrače koji mogu voditi napad i bez Cova, problem je samo može li Thibedau iz tih igrača to dobiti, nakon što je razmijenio Butlera dobio je vejrojatno još jednu sezonu isprobavanja i traženja prave formule jer se nitko vjerojatno neće posebno uzrujati ako WOlvesi budu deseti, a ne sedmi, ali strpljenje će sigurno kad tad iscuriti. Ukoliko Thibs ne nađe put do napretka, vjerojatno će svi osim Townsa biti podložni novim čišćenjima rostera i rošadama koje bi stvorile jaču momčad pa bi u tom slučaju i Šarić uskoro, najmanje svojom krivnjom, mogao tražiti sreću drugdje. Poznavajući povijest Timberwolvesa kao franšize, možda opcija što skorijeg bijega i nije najgora moguća, sunce zaista jako rijetko svane u košarkaškoj Minnesotti. 

Hoće li Sixersi konačno smiriti Butlerove jimmy legs?
Termin Jimmy legs je populariziran serijom Seinfeld, a označava sindrom nemirnih nogu, posebno u snu, nemirno ritanje nogama koje često može ometati san i kvalitetu života. Jimmy Butler zadnjih godinu i pol pati od jimmy legsa, ne može se skrasiti, nije mogao u Chicagu, nije uspio niit u MInnesotti, doktor je sada propisao Sixerse, ali put do izlječenja je još dalek, a jedino će novi ugovor u franšizi u kojoj će se osjećati sretno izliječiti Jimmya i njegove nožice. U vezanim vijestima, Dario Šarić je promijenio adresu u Americi, ukoliko mu želite slati razglednice iz domovine, sad to morate činiti ...
Hoće li Sixersi konačno smiriti Butlerove jimmy legs?
Termin Jimmy legs je populariziran serijom Seinfeld, a označava sindrom ...

Respekt: GNKDZCFC, Puvlin, baiso,

Kako Butler voli konektirat cure svojih suigrača, mogla bi Kendall Jenner najebat, što je win-win-win situacija. Butler će se smirit, Simmons će se riješit "Kardashian cursea" i počet gađat trice, a Sixersi će bit nesavladivi. Dost dobar trejd - baiso, 12.11.18. 10:17, 0 0 0
Hvala showbiz dopisništvu na doprinosu sa te strane - Mac316, 12.11.18. 10:23, 0 0 0
Iako mislim, tj. nadam se da će Wolvesi konačno proigrati (čitaj Towns i Wiggins) pa bi ovaj trade mogao ispasti i više nego dobar za njih. Kod 76ersa ne vidim način da dođu u finale konkurencije protiv ostatka najboljih na istoku... - Puvlin, 12.11.18. 10:25, 0 0 0
..iz prostog razloga što ne mogu igrati svoje najbolje igrače preko 40 minuta više manje cijelu sezonu. Sva trojica najboljih igrača imaju popriličnu povijest ozljeda, a ostatak klupe mi ne ulijeva previše povjerenja osim Reddicka. - Puvlin, 12.11.18. 10:28, 0 0 0
Misliš li da imaju dovoljno dubine za odraditi cijelu sezonu i to bez zdravstvenih problema? Imam dojam da bi ih nova ozljeda Embiida mogla komotno spustit na 44 pobjeda na kraju sezone. - Puvlin, 12.11.18. 10:30, 0 0 0
Puvlin | 11.11.
Što Šarića čeka u Wolvesima?

Desilo se i to: Jimmy Butler je tradean iz Minnesote. Čelnici Minnesote odlučili su prihvatiti ponudu Philadelphia 76ersa koja u Minneapolis šalje našeg Darija Šarića, Roberta Covingtona, Jareda Baylessa te pick druge runde u zamjenu za Justina Pattona i već spomenutog protagonista JImmya G Bucketsa.

Čim sam vidio vijest, osmijeh mi se navukao preko lica. Konačno je razriješena najveća sapunica ove sezone. Konačno će se fokus iz LA-a malo prebaciti na istok i konačno će svjetla pozornice oslabiti nad uskoro snijegom okovanom državom zvanom Minnesota. I drugi put u godinu dana mogu reći: "Oh da, izgleda da će biti nešto od ove momčadi Timberwolvesa..." Momčadi koja se napatila zaista previše. 

Mnogi će ovaj transfer sagledati isključivo iz pozicije trgovanja zvijezdama. Tu su 76ersi bogatiji za još jednog člana, dok su Wolvesi izguvili svoj trojac. No radost momčadskih sportova, pa tak i košarke, krije se u momčadi, a tu su Wolvesi pobjedili i to za mene uvjerljivo. Zašto, pitate se? Pa da krenemo...

Klupa je sve

Za momčad Timberwolvesa, pogotovo glavne zvijezde, ovo razdoblje bi trebalo biti presudno u njihovim karijerama. Towns više, Wiggins manje, osobe su koji bni trebale preuzeti uzde momčadi u svoje ruke.Igrači su to s potencijalom da to naprave, a uprava im je omogućila u samo dvije godine jednu lijepu školu prvo dovevši im all star veterean koji im je trebao pokazati primjerom, a zatim pustivši tog istog veterana da probudi u njima neki dišpet da mu pokažu suprotno. Ne iskoriste li ta dva debila ovu situaciju da sebe prometnu u nositelje ove ekipe, zaboravite nekoliko sljedećih rečenica, no sumnjam da će se se to desiti. Wolvesi su u zamjenu za top igrača doveli top rotacijske igrače i sada imaju jednu od najboljih klupa lige. Iako Thibs ne njeguje tricaški stil, ova je momčad sad dobila dva igrača koji mogu tricu pogađati sa 40% uspješnosti. I Covington i Šarić su igrači koje bi svaki trener želio u ekipi. Ljudi zapravo potcjenjuju skillset koji njih dvojica donose. Šarić je odličan glue guy, igrač s natprosječnim pregledom igre i igračkom inteligencijom. Čovjek sposoban voditi napad određen period igre i zabijati trice s visokim postotokom uspješnosti i biti konzistentan s linije slobodnih bacanja. Ono što ga posebno krasi je zalaganje i energija koju unosi u momčad svojom pojavom. Karakteristika je to koja krasi i Covingtona. Koliko je on vrijedan igrač dovljno govori činjenica da je prošle godine izabran u najbolju obrambenu perotku lige. NAJBOLJU! Sapienti sat.

Svejedno valja naglasiti širinu koju sada posjeduju Wolvesi; Towns, Wiggins, Gibson, Covington, Rose, Dieng, Teague, Šarić, Jones i Okogie (rookie koji izgleda sve bolje i bolje na oba kraja terena). Wolvesi sada imaju momčad od 10 više nego solidnih igrača koji bi po svojim karakteristikama i stilu igre trebali tvoriti odličnu momčad. Thibs je sad dobio novu priliku za stvoriti pobjednički mentalitet i momčad. Ali kao što rekoh, ovisit će mnogo o svojim vedetama koje moraju probiti prepreke u svojoj glavi sada ili će biti prekasno.

All in na Process

Prije nego li krenem u malo dublju analizu ima jedno pitanje za Vas. Znate li tko je Landry Shamet? E pa to vam je čovjek na kojeg se ovim tradeom kladila Philadelphia. 26. pick ovogodišnjeg drafta igra zasad fantstičnu rookie sezonu. Bez ikakvog oklijevanja i straha ulazi u igru željan dokazivanja na najvišem nivou. I dobro mu ide, no biste li se vi kladili na rookijea da vam bude n ostilje igre s klupe? 76ersima ove godine klupu čine Redick, Muscala, Shamet, McConell i Wilson Chandler koji se vraća s krematorija ove godine. (Počasno spominjem i Zhairea Smitha, lottery pick koji se još uvijek oporavlja od ozljede). Djeluje li vama ta klupa ozbiljno? Tko će tu skupljat skokove, postavljat screenove Reddicku, Shametu i sotalim šuterima. Za koga se osim J.J.ja može reći da je odličan šuter? Markelle Fultz i Ben Simmons u dosadašnjem tijeku sezone nisu pogodili niti jednu tricu, a i slobodna im ne djeluju uvjerljivo. Prva postava je s Butlerom dobila možda na obrani i raznovrsnosti u napadu, ali koliko točno i nauštrb čeka? Isplati li se u konačnici nakrcati roster trima igračima kojima će se morati isplatiti maximalni ugovori? Moglo bi se tu postaviti još pitanja vezanih glede matchupa s najboljimekipama istoka , a i lige, ali ni na njih ne mogu dati previše optimističan odgovor. 

U konačnici previše je tu pitanja za Philadelphiu da bi ih se moglo nazvati pobjednicima u ovoj trgovini. Minnesota je dobila odlične igrače zauzvrat i proširila klupu dopbrim igračima na dobrim ugovorima. Bojim se da Sam Hinkie  lagano koluta očiuma gdje god da jest jer Proces bi se nakon ovog tradea mogao lako oduljiti. Prošla su vremena kada je istok bio slab i kada se moglo prošetati do finala konferencije, finala konferencije u kojem zbog kratke klupe, ove godine sigurno ne ćemo gledati momčad iz Philadelphije.

Bye, bye Butleru! Dobro nam došlo doigravanje!!!
Desilo se i to: Jimmy Butler je tradean iz Minnesote. Čelnici Minnesote odlučili su prihvatiti ponudu Philadelphia 76ersa koja u Minneapolis šalje našeg Darija Šarića, Roberta Covingtona, Jareda Baylessa te pick druge runde u zamjenu za Justina Pattona i već spomenutog protagonista JImmya G Bucketsa. Čim sam vidio vijest, osmijeh mi se navukao preko lica. Konačno je razriješena najveća sapunica ove sezone. Konačno će se fokus iz LA-a malo prebaciti na istok i konačno će svjetla pozornice oslabiti nad uskoro snijegom okovanom državom zvanom Minnesota. I drugi put u godinu dana mogu reći: "Oh da, izgleda da će biti nešto ...
Bye, bye Butleru! Dobro nam došlo doigravanje!!!
Desilo se i to: Jimmy Butler je tradean iz Minnesote. ...
pravi primjer su clippersi gdje klupa puno toga donosi, nažalost Philadelphia je izabrala drugi put - chelsea_2012, 11.11.18. 10:41, 0 0 0
Isptike na pogreškama u tekstu. Tekst je pisan u poča tri ujutro poslije izlaska u blago alkoholiziranom stanju. - Puvlin, 11.11.18. 11:30, 0 0 0
limano | 09.11.
Tribina hipoteza

Ima nešto u tom broju 10. Desetka! Desetka je neko za kog bi se u narodu reklo da je - majstor. Tako jednostavna definicija broja, koja govori sve što trebate znati o pero lahkom plesaču s loptom. 

Narod voli desetke. Sigurno da su nam svima zanimljive taktičke postavke, 4-3-3,
4-4-fucking-2, overlap, underlap, otvaranje halfspacea, overload krila, ali iznad svega, svi čekamo taj trenutak koji nijedan statistički alat ne može ponuditi, taj potez koji fotografija, slika i tekst ne mogu dočarati, potez koji ostaje za vječnost svim njegovim svjedocima sa sigurnošču da ga niko nikada neće ponoviti na taj, u vrijeme utisnuti, mitski način. Baš takve poteze nam nude desetke.

Bio to lokalni klinac s urođenom koordinacijom i niskim težištem ili tamo neki Ronaldinho, nije bitno. Gledati kako igrač - u punom smislu te riječi - uzima loptu na centru, obrće jednog brzim trzajom lopte nadesno, podiže loptu i pretrčava drugog i šalje dijagonalu slobodnom beku je nekad sasvim dovoljno, jer je to nepredvidivost koju nosi nogomet, nenadmašna lakoća kretanja i koordinacije, mogućnost da jedan čovjek zaustavi vrijeme - šta nam još to može ponudit? 

Ne bih se složio sa sve češćim konstantacijama da desetke izumiru, iako im je život višestruko otežan. Uvijek će postojati Payet, Dybala, Isco, ne nužno igrači elitnog prvog razreda, ali uvijek oni koje od kojih srce brže zakuca. Činjenica da samo jedan igrač na najvećem nivou ima potpunu slobodu u igri dovoljno govori o stanju nogometa. Naravno, taj jedan je Messi, dečko koji danas igra isti nogomet kao što je igrao i prije 20 godina po prašnjavim terenima Rosarija. 

Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom "Vratniku"
Hajd reko...

Volio bih ovaj kratki tekst potkrijepiti nekim statistikama, brojkama i informacijama, ali to bi uništilo esenciju svega napisanog, te samo još jednom želim odati počast svim igračima brzog uma i još brže noge i zahvaliti im se na trenucima za vječnost.

Majstor
Ima nešto u tom broju 10. Desetka! Desetka je neko za kog bi se u narodu reklo da je - majstor. Tako jednostavna definicija broja, koja govori sve što trebate znati o pero lahkom plesaču s loptom. Narod voli desetke. Sigurno da su nam svima zanimljive taktičke postavke, 4-3-3, 4-4-fucking-2, overlap, underlap, otvaranje halfspacea, overload krila, ali iznad svega, svi čekamo taj trenutak koji nijedan statistički alat ne može ponuditi, taj potez koji fotografija, slika i tekst ne mogu dočarati, potez koji ostaje za vječnost svim njegovim svjedocima sa sigurnošču da ga niko nikada neće ponoviti na taj, u vrijeme ...
Majstor
Ima nešto u tom broju 10. Desetka! Desetka je neko ...

Respekt: Puvlin, BruceWayne, Fenix22,

BruceWayne | 09.11.
Dinamo je osigurao prolazak skupine!

"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa.

Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla cijelu utakmicu nije predavala. S ozbirom da su isti uvjeti bili za vikend, Dinamo se našao u maloj prednosti pred Slovacima. Bjelica je u odnosu na tu utakmicu odlučio postaviti jednu izmjenu, umjesto Kazdiora u sastav se vratio Hajrović, dok je Dilaver ostao na klupi. Iako su Modri slavljem u Trnavi prije dva tjedna došli na korak do prolaska skupine, Maksimirski dvoboj ostavljao je šansu Slovacima da se pobjedom vrate u život. Momčad koja nema što za izgubiti obično je najteži suparnik, zato je rezultatski pritisak bio isključivo na igračima koji su sinoć nosili crne dresove. 

Kao u prvoj utakmici u Trnavi, sve je ovisilo o Dinamu. Nakon početne pobjede nad favoriziranim Fenerbahčeom i povoljnog rezultata iz druge utakmice, Zagrepčani su mogli samo izgubiti toliko čekano "europsko proljeće". Kormilar modrog broda, nije dopustio pad samopouzdanja i koncentracija koji bi od Trnave mogli napraviti Heerenveen ili Sheriff, a umjesto toga nije trebalo dugo čekati da Dinamo prikaže superiornost ovosezonskog sustava u ovom, najvažnijem trenutku. 

S obzirom da je magla sakrila onaj dio utakmice koji se kolokvijalno naziva "ispitivanjem snaga", uključili smo se kada je Dinamo počeo stvarati preduvjete za presudni momentum utakmice. Zbog zatvorene sredine i nedostatka u kreaciji, za ovu utakmicu tražio se ubačaj više preko desne strane, preko koje je palo prva dva pogotka na utakmici. Štoviše, Dinamo je 40% napada gradio tako, nekoliko postotnih bodova više nego u prosjeku.
Iako su Slovaci golom tijekom drugog dijela unijeli određeni nemir i sumnju, Bjelica je uvođenjem Petkovića zaključio ovu jesensku epizode. Možda i sami iznenađeni uspjehom kao što je ulazak u skupine Europske lige, sada počinju shvaćati posljedice igranja u dvostrukom ritmu. Prošlogodišnji prvaci slovačkog prvenstva, sada drže razočaravajuću 6. poziciju, a u skupini Fenerbahce im bježi 4 bode pred zadnje dvije utakmice u skupini.

Slično kao protiv Osijeka, Dinamo je svježinom stvarao razliku na terenu. Kada su Osječani gubili snagu, Dinamo se dizao i kroz individualnu kvalitetu Gavranovića i Olma napravio savršenu uvertiru za utakmicu sezone. Kratki slovački roster naviknut na slabo domaće prvenstvo i jednu utakmicu tjedno nije imao odgovor na domaću agresivnost koja se najviše vidjela kroz broj osvojenih duela u ključnom trenutku utakmice. Dinamo je u prom dijelu imao čak 13 osvojenih duela više te 9 zračnih duela odnosno skokova. Zbog te činjenice, Modri su mogli dopustiti luksuz velikog broja izgubljenih posjeda(24 u prvom dijelu, ukupno 40) jer su u gotovo svakoj situaciji bili blizu zone dodavanja, što je bilo ključno za osvajanje drugih lopti i daljnju progresiju napada.

Iako će zbog samog konteksta utakmice izostati posebne pojedinačne pohvale igračima, utjecaj važnosti utakmice ne smije u zaborav poslati još jednu vrhunsku prezentaciju Danija Olma. Odrastao kao polušpica, u Dinamu preodgajaj kao krilo, kod Bjelica postao je osmica s važnom ulogom u obje faze igre. Statistički podatak o 5 ključnih dodavanja od 22 točna te samo 1 izgubljena lopta je konkretan pokazatelj njegove zrelosti i utjecala na ovosezonski Dinamo. Njegova je uloga posebno važna baš kroz taj odnos malog broja dodavanja odnosno posjeda lopte i učinkovitosti koja iz toga proizlazi. Imati Olma u zadnjoj trećini, za Bjelicu znači garanciju da će njegov sustav proizvesti rezultat u trenutku kada to bude najpotrebnije.

Što s povratkom More i Majera?

Nenad Bjelica je postavio priličan broj korisnih detalja koji su promijenili Dinamov identitet. Od ekipe koja bi odigrala vrhunsku utakmicu pa primila gol s 45 metara ili 90 minuta čekala sammire i soudanije pa "umirala" u tom čekanju, Dinamo je ove sezone dobio rezultatski kontinuitet i stabilnost. Ono što je još važnije, ekipa napreduje a Bjelica prepoznaje dijelove igre na koje u ovom trenutku može utjecati pa ih promijeniti. Tako je najslabiju kariku Leovca zamijenio Rrahmanijem, a individualni napredak Šunjića i Gojaka je vidljiv svakom utakmicom. Međutim, postoje dijelovi igre koji bez ulaska novih igrača i vremena neće moći napredovati. Za pretpostaviti da je, Gojak kao igrač s najvećim utjecajem na posjed Dinama ili poveći broj dugih lopti na napadača samo improvizacija proizašla zbog izostanka dvojice ključnih igrača u posjedu, More i Majera.

Osim zbog osjećaja zadovoljstva pred domaćim navijačima, ova pobjeda bila je važna zbog stvaranje prostora za neke druge opcije koje bi mogle biti izuzetno važne na proljeće. Pozicija "šestice" između Ademija i Olma je čuvana za Nikolu Moru, međutim on će se u novo nastaloj situaciji trebati pomučiti da iz ekipe izbaci odličnog Gojaka. Zdrava konkurencija i veliki broj utakmica garantiraju dovoljno prilika napredak obojice, no Morina kompletnost nudi kvalitetu više u odnosu na trenutku situaciju, stoga je njegov povratak toliko isčekivan.
Zbog kvalitetnih rezultata koji proizvodi sustav, svaki novi igrač bit će u problemu jer će se od njega tražiti konkretan učinak već po samom ulasku u postavu. To će puno teže pasti Majeru a i pitanje je koliko će Bjelica u konačnici htjeti s njim riskirati u važnim utakmicama ako Moro uspješno poveže redove.

Bez sumnje, Majer će također dobiti priliku, a nije isključeno da u nekim utakmicama budu na terenu sva trojica(Moro, ispred njih Majer i Olmo). Međutim, realnije je očekivati pomjeranje Olma na krilo a ulazak Majera na poziciju "osmice", pod uvjetom da Bjelica bude želio mijenjati Olmovu ulogu koja je prevagnula u određenim utakmicama ove sezone. Pošto je prvak HNL-a gotovo odlučen kao i prolazak skupine, prilika za različite kombinacije neće nedostajati.

Jesu li bočni igrači najveći problemi?

Djelomično zbog reaktivnijeg stila igre okrenutog prema tranziciji, prebacivanju težišta igre te ulaska iz drugog plana Gojaka ili Ademija, Dinamovi bekovi nemaju previše napadačkih dužnosti. Teško je očekivati da će bočni igrači na ovoj razini "glumiti" Walkera pa stvarati pozicijski mismatch kao lažni stoperi ili kao Marcelo biti oslonci svoje ekipe u kombinatorici, ali Dinamovi bekovi će morati uzimati dio odgovornosti kada preko puta bude protivnik postavljen u duboki blok. Po statistici, očito da se nešto radi po tom pitanju jer su oba bočna igrača u ovoj utakmici imali određeni dodavački doprinos u zadnjoj trećini. S obzirom da je stoper, podcjenjuje se Rrahamijevih 15/45 dodavanja blizu gola, a Stojanović je bio igrač s najviše dodavanja u domaćim redovima.

Za primljeni Dinamov pogodak, najviše krivnje se može pripisati upravo Stojanoviću. Njegove reakcije su ponekad flashback na trenutke kada je Dinamo gubio dobiveno, kao danas iznimno loše pozicijsko postavljanje kada je krilo ušlo u sredinu i pogodilo u Livakovićevu mrežu. U Trnavi, oba Dinamova bočna imali su po jednu pogrešku, Rrahamijeva je vodila do pogotka Spartaka. Ovaj niz treba zaključiti s Leovcem i skrivljenim kaznenim udarcem protiv Young Boysa.
Zaključno, zarađeni novac od Europe, prodaje igrača i drugih izvora, Dinamo mora uložiti u dovođenje oba bočna igrača. Uz dužno poštovanje Feneru, Anderlechtu i Trnavi, u knock-out fazi može se izvući ozbiljan protivnik koji će scoutingom uočiti  Stojanovićeve reakcije na desnoj strani ili zatvaranje kanala distribucije kako bi Rrahami morao voditi Dinamov napad. To su situacije koje se mogu izbjeći isključivo kupnjom boljih igrača jer postojeći igrači na idućoj razini natjecanja postaju negativan matchup protiv ozbiljnih protivnika.

Bjelica je bez ikakve sumnje odradio vrhunski posao. U vrlo kratkom roku ostvario je ono što nije uspijevalo desetinama trenera prije njega, međutim njegovi prijašnji poslovi donose dozu opreza u dugoročnoj procjeni njegovog vođenja klubova. U prethodna tri angažmana, Bjelica je također krenuo vrlo uspješno, no s vremenom su stvari krenule po zlu i sva tri su završila njegovim otkazom. U Beču je uveo Austriju u Ligu prvaka, zatim se nakon 23 kola našao na 5. poziciji u zaostatku čak 24 boda za vodećim Salzburgom. U idućem poslu, u suradnji s Volpijem izdigao je prosječnu Speziju u kandidata za promociju u Seriju A, nakon peaka ponovno je uslijedio pad i nakon 3 domaća poraza dobio je otkaz. Svojevrsni hat-trick zaokružio je prošle sezone u Lechu, gdje ga je nekoliko kola dijelilo od naslova poljskog prvaka. Umjesto toga, s jednom pobjedom u 5 utakmica odigravanja, naslov je uzela Legija a Bjelica se ubrzo našao na klupi Dinama.

Međutim, teško da će se poljski scenarij dogoditi ove sezone u HNL-u jer Dinamo nema svoju "Legiju", svjedoci smo da rezervnom momčadi bez problema suvereno vlada domaćim terenima. Kvalitetan rezultat sa sobom donosi određene povlastice, Bjelice je heroj dana i njegov brod može mirno ploviti prema novim ciljevima. Bez obzira na potrebnu domaćih medija da se prenaglasi sintagma "europskog proljeća" kao vječnog rezultata koji navodno skida prokletstvo, pomlađuje i donosi mir u svijetu, Dinamo na ovom ne smije stati. Prošle sezone je Salzburg igrao polufinale ovog natjecanje, Genk, Bešiktaš i Anderlecht četvrtfinale sezonu prije, stoga uz malo sreće, Dinamo bi se i službeno mogao odigrati koju "proljetnu utakmicu".

U sljedećem vremenskom periodu, Dinamo ima dovoljno manevarskog prostora isprobati druge opcije u momčadi. Ako ne budu zadovoljni, zarađeni novac se može prenamijeniti u osnaživanje postojeće situacije a duge zimske pripreme mogu potencijalna nova ali i "stara" pojačanja dovesti na potrebnu razinu.
Godinama smo slušali i čitali priče o raznim bate borisovi i plzeni, klubovima često na brzo pozivnom onih koji su htjeli naglasiti Dinamov underachievement zadnjih sezona. Međutim, zbog suženih financija i manjka individualne kvalitete, njihov ples trajao je većinom jedno proljeće, ovaj Dinamo ima potencijal za više i dulje od toga..

Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija u svim fazama igre i treba malo sreće u ždrijebu. Navijači su pokazali interes i Dinamo ima definitivno povijesnu priliku napraviti rezultat koji se čekao godinama. Ostat će žal za Ligom prvaka, ali možda jedan poraz donese pobjedu za nekoliko mjeseci." - bio je zaključak analize napisane nakon poraza od Young Boysa. Tako i bi. Dinamo je nakon 49 godina neuspješnih pokušaja napokon uspio dohvatiti prolazak skupine u jednom od europskih natjecanja. Nogometna sudbina je na Maksimir u ključnom trenutku poslala upornog protivnika u vidu vremenskih uvjeta jer se magla ...
Ovaj Dinamo ima veći potencijal od prolaska skupine
"Bjeličin Dinamo treba vremena, treba Moru i Majera, treba Ademija ...
Da je Sosa ostao ovu sezonu i onda bi se prodao za barem 20 milijuna eura(iako mi je jasno zašto to nije bilo moguće). Mladog Marina treba testirati na lijevom beku kroz prvenstvo. Desni bek je kritičan meni ponajviše jer je Rrahmani bar nazad nešto. - Fenix22, 9.11.18. 13:26, 0 0 0
Ne želim licitirati za koliko bi se Sosa prodao i gdje, to je završena priča. Ovo sa Marinom je jedna od lošijih ideja jer elitni talent na krilu mora igrati što bliže golu jer je on sljedeća Dinamova velika prodaja uz Olma i Moru/Majera. - BruceWayne, 9.11.18. 14:13, 0 0 0
RealMadrid7 | 07.11.
Utakmica tjedna: Juventus - Manchester United 1-2

Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom se dojmu ne mogu oduprijeti. Danas me razmišljanje o "Crvenim vragovima", uoči utakmice s Juventusom, opet navelo na razgovor s pojedinim aktivnim sudionicima Tribine, o tome može li United, unatoč lošem startu, biti među 4 na kraju sezone. Dok su neki dosta važnosti pridali upravo rezultatu s Juventusom i Cityjem, kao odrednicu raspoloženja, koje će utjecati kako na samopouzdanje, tako i na sve ostalo, drugi su, pak, mišljenja kako Manchester nema nikakve šanse za takav plasman. Moje je mišljenje u ovom trenutku da United to može ostvariti. Naime, sezona je još uvijek u relativno ranoj fazi, prošlo je 11 utakmica i mjesta za popravak definitivno ima. Stoga, evo malo i statističkih podataka, koje sam provjerio, želeći se u analizi osvrnuti na Mourinhovu momčad.

Napad

Gledajući na cjelokupnoj razini, United napadački uopće ne stoji tako loše. Dijele 6. mjesto po broju postignutih golova. Bolji su, naravno, City, Chelsea, Arsenal i Liverpool, a među njih se uguralo najugodnije iznenađenje sezone, Bournmouth. Sedmi United zabio je isto koliko i četvrti Tottenham, 19. Međutim, ono što bode u oči je podatak da je Mourinhova momčad gađala u okvir gola čak 71 put od 151 upućenog udarca. Dakle, visokih 47%. Veći broj udaraca u okvir ima samo City, 89. No, Guardiolini puleni su za 89 udaraca u okvir trebali čak 229 udaraca (39%), što je najviše u ligi. 

Nadalje, Crveni vragovi su kreirali do sada 15 velikih prilika za 19 golova, što je manje od svih onih koji su ispred njih. Arsenal je kreirao samo jednu veliku šansu više, ali zabio 6 golova više. Nedodirljivi su City i Chelsea sa 33, odnosno 28 kreiranih šansi. Svakako je zanimljivo da je United dao više golova nego što je velikih šansi kreirao, kao i Arsenal, dok su Cityi i Chelsea praktički dali koliko su kreirali. Čak je i Bournmouth kreirao nevjerojatnih 27 velikih prilika. Unatoč tome, ako se vrate prilike koje je United propustio, u napadačkoj igri pokazuje se ovo. Također, navest ćemo da su vragovi izveli do sada 65 kornera, po čemu su 5. ekipa lige. Treba li iti spominjati da je od većih klubova, samo City izveo više.

Treba svakako navesti da Mournhov sastav solidan broj puta ide na duge lopte. Po tome su na polovici tablice, na 10. mjestu. No, vrlo često su to trenuci, gdje Mou u zaostatku za protivnikom, što je ove sezone gotovo konstanta, ide na taktiku nabij u 16 metara na Fellainija pa što bude. Po centaršutevima su 3. No, da ne bi bilo, kako im je to glavna karakteristika, City je u tome na 6. poziciji. United nije bolji po broju pasova od vodećih (Chelsea, City, Liverpoo, Arsenal, Tottenham), ali jest od ostalih i tu su na 6. mjestu.

Lukaku ključan faktor

Spomenuo sam dojam kojem se ne mogu oduprijeti, a koji je United na mene ostavio u dosadašnjem tijeku natjecanja. Prije svega se to odnosi na ono što je svima posve jasno, a to je katastrofalan start sezone Romelua Lukakua. Doduše, kada se pogleda statistički, to i nije baš tako. Lukaku ima 4 pogotka u 10 utakmica, uz dva šuta po utakmici. No, kad uzmemo u obzir da je Burnleyu dao 2 gola, onda nam ostaje još 2 u ostalih 9 utakmica. Ali hajmo biti malo blaži prema Belgijancu, pa reći da je 2 utakmice ulazios klupe, za ukupnih 768 minuta na terenu. S obzirom da mu, Aubameyang, Aguero i Hazard, kao prvi strijelci lige sa 7 golova, bejže tek za 3 gola, to doista ne izgleda toliko presudno. Međutim, Augero je odigrao samo 41 minutu više od Lukakua, a zabio je 7 golova i dodao 4 asistencije. Naravno, Lukakuu u prilog ide činjenica što City kreira dosta više čistih šansi i ima veći broj udaraca u okvir protivničkog gola. Ali Guardiolina momčad doista i jest svijet za sebe. Najviše zabila, najmanje primila, a usto ima daleko najširi kadar kvalitetnih igrača na raspolaganju, pa možda i nije toliko realno ih ni stavljati u raspravu s ostatkom lige. Upravo zato ćemo pogledati ostatak ekipe s vrha. 

Arsenalov Aubameyang je odigrao minutu manje od Lukakua u prvenstvu, uz također 2 šuta po utakmici, ali zabio 7 pogodaka i dodao asistenciju. Suigrač mu Lacazette, u nešto više minuta od Lukakua, ima 5 golova i 2 asista. Alvaro Morata odigrao je tek 606 prvenstvenih minuta za Chelsea, a zabio je gol više od robusnog Belgijanca. Hazard možda nije špica, ali je činjenica da dijeli vodstvo na ljestvici strijalaca sa 7 pogodaka, ali ima čak 4 asistencije u svega 693 provedene minute na terenu. On uzima 2.7 šuteva po utakmici. Na samom kraju, čobjek kojeg je Mourinho napokon počeo više koristiti, Anthony Martial, onaj je koji spašava u posljednje vrijeme. Za samo 531 minutu zabio je 5 pogodaka i time preskočio Lukakua.

Statistika puno toga pokazuje, ali pogled na teren daje dodatan, već opjevani "dojam". Vidjeti, pa se onda i prisjetiti što je sve Lukaku, dok je bio prvi izbor, na početku sezone promašio, posebice protiv Brightona i Tottenhama, dodatno pojačava značaj njegove neefikasnosti. Što bi bilo da je, u egal situacijama, to sve potrpao...

Obrana

Kao što za napad dojam kaže da je Lukaku mogao donijeti barem 4 boda više, što je iznimno značajno u ovim trenucima, tako je isti dojam iznimno loš kada govorimo o Unitedovoj obrani. Osobno, imena u obrani Mourinhove momčadi ne izgledaju mi uvjerljivo. Štoviše, izgledaju daleko lošije od onog što nude i na raspolaganju imaju svi ozbiljniji kandidati za naslov ili barem za Ligu Prvaka. Kada pogledamo statistički, onda to izgleda još i puno, puno gore. U samo 11 utakmica, Manchester je primio čak 18 golova. Nestvaran je podatak da je samo 5 klubova više puta vadilo loptu iz mreže i to 15. Burnley, 16. Southampton, te tri momčadi koje u ovom trenutnku drže posljednja 3 mjesta, Huddersfield, Cardiff i Fulham. Ne samo nestvarno, nego i ponižavajuće. 

David de Gea je svoju mrežu netaknutom sačuvao samo u jednoj utakmici. Uz sve to, španjolski čuvar mreže do sada je skupio čak 40 obrana. Toliko su dopustili još Arsenal i Fulham, koji je i primio najviše. Od momčadi iz vrha, svog su golmana na streljani više držali samo igrači Tottenhama (43 obrane vratara), iako su primili čak 8 golova manje. Od ostalih, samo Brighton, West Ham i Burnley, čiji je golman intervenirao uspješno u 49 navrata. Golmani Chelseaja, Liverpoola i Cityja, morali su braniti uvjerljivo najmanje u ligi, 22, odnosno 19 puta. Dakle, poprilično je jasno koliko je Unitedova obrana šuplja u odnosu na ostatak premierligaškog vrha.

Ono što je karakteristično, svakako je i podatak da je Mourinhov sastav imao više starteva, čišćenja i blokova udaraca od Liverpoola, Chelseaja i Cityja. To ne bi trebalo biti posebno čudno jer sve 3 ekipe igraju više s loptom od Uniteda. S druge strane i tu su bolji od onih slabije plasiranih. 

Treba li kriviti Mourinha?

Jose Mourinho standardna je meta i krivac za sve. Njegov nogomet s Interom protiv Barcelone u bunkeru (kao da ga drugih 95% ili više ne igra to isto protiv Barce) doveo ga je do toga da ga se kritizira za način igre, tzv. parkiranje autobusa. Kad jednom nastane stereotip, on ne nestaje, pa će tako Portugalac uvijek "parkirati bus" i "igrati bunker" bez obzira što postigao i ostvario, pa ni onih 121 gol i 100 bodova 2011/12 s Realom to nije i neće promijeniti, kao i ono što je napravio u prvim sezonama na klupi Chelseaja. 

No, držimo se Uniteda. Mourino definitivno snosi dio odgovornosti za sve što se s Crvenim vragovima ove sezone događa. Želio je Alexisa i dobio ga. Koliko njegovom, toliko i krivnjom samog Čileanca, on se nije pokazao do sada pravim izborom. Neki igrači definitivno nisu u formi. Uvijek ću biti fan Lukakua, ali lik nije u formi. Mourinhova odgovornost nije u tome. Potez s davanjem više šanse Martialu pokazao se izvrsnim i kod drugih bi to bilo pohvaljeno, kod Mourinha ne vrijedi. Činjenica da mu je u rosteru Fellaini, po meni je njegova greška, ali budimo realni, zar nismo, barem većina, držali kako je Fellaini dobar i zahvalan igrač dok je bio u Evertonu?

Naposljetku, je li Mourinho kriv što mu dio ekipe jedostavno nije dovoljno kvalitetan i nije na razini na kojoj su, objektivno, i Cityjevi i Chelseajevi i Liverpoolovi? pA čak i Tottenhama. Moje mišljenje je da nije, tim više što brojni drugi treneri, Van Gaal i Moyes, s boljim rosterom, s Falcaom i Di Mariom između ostalih, nisu napravili ništa bolje, štoviše, bili su i gori.

Zaključak

United je tamo gdje trenutno treba biti. Kvaliteta te ekipe, u odnosu na ostale iz vrha, jednostavno nije dovoljna. Po broju udaraca u okvir protivničkog gola, gdje su drugi, ne možemo reći da igraju bunker. Baš naprotiv. Po broju pasova su u vrhu, ali ispod najboljih. Obrana je, s 18 primljenih golova, definitivno najlošiji dio ekipe. Iako de Gea briljira, samo je 5 klubova primilo više golova. 

Promašeno je puno šansi (Lukaku), primljeno puno golova. Jednostavno, manjak kvalitete za sam vrh, pomiješan sa slabijom formom pojedinaca, rezultat su udaljenosti od 4 boda za kvalifikacijama u LP i 7 od izravnog plasmana. Mourinho je dijelom krivac, ali ni blizu onoliko koliko mu se predbacuje. 

I dalje vjerujem, barem u rezultatski bolji United, a već protiv Cityja on može biti znatno bolji, ali i takav da cijeloj priči bude kraj, tako da se na kraju slažem s onim što je jedan od sudionika Tribine rekao o značaju te utakmice za budućnost Uniteda u ovoj sezoni.

Manchester United- Mogu li među 4 do kraja sezone i što ih sprječava
Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom se dojmu ne mogu oduprijeti. Danas me razmišljanje o "Crvenim vragovima", uoči utakmice s Juventusom, opet navelo na razgovor s pojedinim aktivnim sudionicima Tribine, o tome može li United, unatoč lošem startu, biti među 4 na kraju sezone. Dok su neki dosta važnosti pridali upravo rezultatu s Juventusom i Cityjem, kao odrednicu raspoloženja, koje će utjecati kako na samopouzdanje, tako i na sve ostalo, drugi su, pak, mišljenja kako Manchester nema nikakve šanse za takav plasman. Moje je mišljenje u ovom trenutku da United to može ostvariti. Naime, sezona je ...
Manchester United- Mogu li među 4 do kraja sezone i što ih sprječava
Još od starta prvenstva pratim utakmice Manchester Uniteda i određenom ...
Utd je kvalitetom kadra tek 5,6 momčad( tu su negdje sa Arsenalom) lige. - Fenix22, 7.11.18. 20:45, 0 0 0
Slazem se. S time da je Arsenal u boljoj napadackoj formi i nesto pokretljivijim igracima u sredini, sto unitedu jako nedostaje. - RealMadrid7, 7.11.18. 20:50, 0 0 0
baiso | 07.11.
Je li vrijeme za Superligu?

U suvremenim globalizacijskim procesima samo je pitanje vremena kada će se globalno popularna pojava kao što je nogomet u potpunosti transformirati u jedinstveno svjetsko natjecanje – Superligu. Priložena karikatura vjerojatno je i najzorniji prikaz toga:

Kako su vodeći europski klubovi odavno prerasli granice nacionalnog i postali globalno (a ne samo kontinentalno) popularni, tako je i priljev novaca iz raznoraznih izvora bivao sve veći što je rezultiralo stvaranjem super-jakih klubova u nacionalnim prvenstvima koji u potpunosti dominiraju rezultatima i čine ligu predvidljivom – gotovo uvijek će prvenstvo uzeti neki od tih klubova, što je bitna razlika u odnosu na prošla vremena gdje bi pojedini klubovi prvenstveno zbog talentiranih generacija uživali određene periode dominacije pa bi nakon odlaska te iste generacije utonuli u prosječnost ne uspijevajući izgraditi momčad koja će biti kompetitivna dugi niz godina, pa čak i desetljeća. No, baš su zbog toga super-klubovi specifični – oni će imati pokoju lošu sezonu, no generalno će uvijek biti na vrhu jer za razliku od klubova iz prijašnjih vremena ne ovise o stvaranju vlastite generacije talenata nego te iste talente mogu kupovati i time stvarati sve veću razliku u odnosu na ostatak konkurencije. Baš poput ovog lijevog 'Golijata' na slici zvanog BIZ (valjda skraćenica od business), tako izgledaju današnji super-klubovi u odnosu na konkurenciju i nije ih zbilja teško pobrojati. Barcelona i Real Madrid u Španjolskoj, PSG u Francuskoj, Juventus u Italiji, 'velika šestorka' u Engleskoj i Bayern u Njemačkoj. To je naravno jezgra koja se može nadograditi klubovima poput Atletico Madrida, Dortmunda, Intera i Milana te ostalih… U te se klubove 'upumpalo' toliko novaca da su postali konkurencija sami sebi. Tek se u Engleskoj i Španjolskoj kompetitivnost koliko toliko održava. U Engleskoj radi Premiershipa kao neke krnje verzije prototipa Superlige, dok je u Španjolskoj ljuto rivalstvo Barce i Reala ujedno i glavni trademark lige. No, ostale tri velike lige lišene su bilo kakve kompetitivnosti uz tek povremeni disturbance in the Force poput Monaca od prije dvije godine, prošlogodišnjeg Napolija ili ovogodišnje Borussije.

Biste li željeli da mali klub osvoji neko natjecanje ili se plasira i u idući krug nekog velikog natjecanja? Mnogo ljudi bi odgovorilo pozitivno na to pitanje iz dva temeljna razloga: prvi je nekakav osjećaj empatije prema malim klubovima, a drugi, daleko važniji, jest zbog samog iznenađenja, senzacije koji bi takav neočekivani uspjeh malog kluba donio. Međutim, to su uz opet pojedine iznimke poput bajke Leicester Cityja tek nerealni scenariji ostvarivi isključivo u filmovima. A sad i drugo pitanje, jako slično ovom prvom: biste li voljeli da Napoli ili Inter osvoje Scudetto, Borussia Dortmund ponovi 2012., Atletico 2014.? Naravno da bi. Jer mi kao ljudi jednostavno volimo promjene. Dopizdi nam gledati jedno te isto i želimo nekog drugog na pobjedničkom tronu. Superliga je iz tog razloga rješenje jer eliminira 'teškaše' iz bitke i daje nižim kategorijama šansu za zdravu kompetitivnost s nekim svoje veličine. Svakako da bi izostanak pojedinih klubova iz domicilnih natjecanja kod svih nas izazvao onaj čudan 'nije-to-to' osjećaj, no vjerujte da bi se s vremenom naviknuli. Bitna je međutim činjenica da bi se Superligom riješilo pitanje kompetitivnosti i to 'dvije muhe jednim udarcem' – 'teškaši' bi dobili sebi ravne, a nacionalna prvenstva bi izgubila klubove koji su godinama 'privatizirali' sva natjecanja. Pogledajte malo plasman neke momčadi Lige petice u nacionalnom prvenstvu od trećeg, četvrtog ili petog mjesta nadolje i vidjet ćete da se svake godine razlikuju, ergo kompetitivnost je zagarantirana. Das Reboot njemačkog nogometa poprimio bi sasvim novo značenje odstranjivanjem glavnog 'žderača' talenata Bayerna, PSG bi konačno dobio toliko potrebnu jaku konkurenciju. To su samo neki od primjera.

Još jedna izuzetno važna stvar jest europocentrično gledanje na Superligu, doduše s pravom, jer ipak svi klubovi koji bi tvorili Superligu dolaze iz Europe, no takav je stav pogrešan. Kada bi se gledao broj fanova koje pojedini klubovi imaju, vrlo se vjerojatnim čini kako Europljani, premda najprivrženiji, nisu i najbrojniji, što znači da postoji itekako jaka baza navijača i na drugim kontinentima. Neeuropski fanovi ne percipiraju nogometne klubove na jednak način jer potječu iz sasvim druge navijačke kulture. Za njih Premiership, La Liga, Serie A i ostale lige nemaju toliko značenje kao što to imaju za Europljane te im iz tog razloga natjecanje ograničeno isključivo na jednu državu i nije toliko bitno. Njima su bitni Real Madrid ili Barcelona, Lionel Messi i Cristiano Ronaldo, a natjecanje samo po sebi nije toliko važno osim ako se ne radi o Ligi prvaka što dovoljno govori o njihovim afinitetima – oni žele gledati najbolje klubove u najjačem natjecanju – snažan i uvjerljiv argument „ZA“ Superligu.

Ionako se već superkupovi domicilnih natjecanja igraju u Aziji, Sjevernoj Africi, postoje natjecanja poput International Champions Cupa koji, premda jako nespretno izveden projekt, jasno pokazuje tendenciju širenja nogometa iz Europe na druge kontinente, a najnovija vijest o odigravanju nekih od utakmica La Lige na američkog kontinentu vjerojatno je i najdalje što je netko u tom smjeru otišao. Također, gotovo sigurno bi nogometni fanovi s drugih kontinenata, slično kao što je to slučaj s američkim ligama poput NFL-a i NBA-a, dobili priliku gledati najjače klubove u svojim domovinama, ali ovaj put, za razliku od ICC-a, u punim sastavima i u stvarnom natjecanju.

Vrlo vjerojatno će najveći protivnici osnivanja Superlige biti ultra pokret, no on bi ustvari trebao biti njegov glavni zagovornik. Većina ultrasa ionako mrzi te najveće klubove svrstavajući ih u isti koš koji na sebi ima naslov „plastični“, ma štogod to značilo. Odstranjivanjem takvih klubova iz domaćih natjecanja bi svatko dobio svoje – ovi koji ne vole mainstream velike klubove moći će uživati u domicilnim prvenstvima, oni koji pak vole pogledati dvoboj dvaju super-klubova će to moći gledati na regularnoj bazi. Svi bi trebali biti na dobitku.

Još jedna od prednosti Superlige je veličina. Jedna liga od 16 klubova omogućuje fleksibilnost i lakšu primjenu svakojakih pravila. S obzirom da će većina klubova biti otprilike jednakih financijskih mogućnosti, nije potrebno stvarati dodatne ekonomski neprirodne restrikcije kojima se obično štite slabiji klubovi jer tih slabijih klubova ni nema. O tome kako bi točno trebalo regulirati financijske uvjete sudjelovanja pojedinih klubova u Superligi teško je govoriti, no osnova samog natjecanja kao i financijska izjednačenost klubova idealan su spoj za kreiranje jedne od najbolje organiziranih liga na svijetu.

Postoji i jedan bitan problem što se organizacije samog natjecanja tiče, a to je format. Hoće li ta liga biti klasično prvenstvo od 16, 18, 20 klubova pa tko skupi najviše bodova pobjednik ili će sadržavati neki oblik eliminacijske faze? U nekim idealnim uvjetima prvi prijedlog je definitivno i najpravedniji jer bitno smanjuje random faktor pa će i momčad koja igra najbolje ujedno i biti pobjednik na kraju, no nekako sam mišljenja kako je takav format poprilično neostvariv jer isključuje bitne faktore koji su boost za gledanost – napetost i neizvjesnost. 'Klasično' prvenstvo je samo po sebi dobro, no nema takav entertainment value kao što to ima eliminacijski format. Vjerojatno i nema bolje primjera od Super Bowla koji je percipiran kao odvojen event u odnosu na ostatak natjecanja zvano NFL upravo iz prethodno navedenog razloga. Zato je i vjerojatnije da će Superliga imati sličan format.

Nogomet je danas izrastao u jedan od najvažnijih dijelova industrije zabave i tako ga na najvećem nivou i treba percipirati. Odavno je prerastao granice neke regije, države, pa čak i kontinenta i postao doista 'globalna stvar' koja će jednoga dana i biti tako organizirana. Superliga je u tom kontekstu samo stvar vremena.

Superliga bi trebala biti samo pitanje vremena
U suvremenim globalizacijskim procesima samo je pitanje vremena kada će se globalno popularna pojava kao što je nogomet u potpunosti transformirati u jedinstveno svjetsko natjecanje – Superligu. Priložena karikatura vjerojatno je i najzorniji prikaz toga: Kako su vodeći europski klubovi odavno prerasli granice nacionalnog i postali globalno (a ne samo kontinentalno) popularni, tako je i priljev novaca iz raznoraznih izvora bivao sve veći što je rezultiralo stvaranjem super-jakih klubova u nacionalnim prvenstvima koji u potpunosti dominiraju rezultatima i čine ligu predvidljivom – gotovo uvijek će prvenstvo uzeti neki od tih klubova, što je bitna razlika u odnosu na prošla vremena ...
Superliga bi trebala biti samo pitanje vremena
U suvremenim globalizacijskim procesima samo je pitanje vremena kada će ...

Respekt: Otaner, crosby87, kex1926, Bateman, BruceWayne,

Slažem se: Otaner, crosby87,

Odličan tekst. Meni su najveći problem ove momčadi koje bi bile privremene članice Superlige. Na koji način bi one uspjele napraviti naknadnu tranziciju U Superligu, a kasnije i IZ nje? - Bateman, 8.11.18. 8:57, 0 0 0
Jer ako bi to bio neki sličan model kao u KHL-u, to mi se ne čini baš kao dobra ideja. - Bateman, 8.11.18. 9:00, 0 0 0
Infantino je zaprijetio izbacivanjem igrača s velikih natjecanja, tipa Svjetskog prvenstva. Pitanje je trenutka kada će promijeniti mišljenje. - crosby87, 8.11.18. 17:47, 0 0 0
Superliga je tip elitizma. Za razliku od drugih, ovoga se može i mora sasjeći u korijenu. - Fenix22, 8.11.18. 23:14, 0 0 0
Što kažeš na promocije i relegacije iz takve Superlige? Da ili ne? Druga liga? Ili ono što ostane od Lige prvaka kao neki drugi level Superlige? - Otaner, 10.11.18. 23:00, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.