ANALIZE

lakrdija | 26.06.
r3
Tribina Hipoteza...

Gledajući po tko zna koji put Marina Čilića kako gubi dobiven meč i nakon fantastične igre kroz cijeli turnir kako mora priznati poraz, kroz glavu prođe razmišljanje kako hrvatski sportaši redovito odrade odlično natjecanje te onda u finalu "zapnu" i osvoje "samo" srebro. To može biti subjektivan dojam autora ovog teksta ali u razgovoru sa mnogim sportskim zaljubljenicima oko sebe, dolazimo do sličnog zaključka.

Takav dojam nas je nagnao na provjeru teze kako naši sportaši redovito gube borbu za zlatno odličje te poslije pričamo o srebru "zlatnog sjaja". Za neku temeljitu provjeru trebalo bi uzeti u obzir sve sportove i sportaše koji su nastupali na velikim natjecanjima prezentirajući "Lijepu našu" od njezinog osnutka pa do danas, što nije jednostavan niti kratak posao. Bilo bi nepravedno nekoga izostaviti u toj analizi jer se kao sportaši nemamo pravo dijeliti na velike i male. Svako zlato je istog sjaja, zar ne?!

U kratkoj analizi koju smo radili čisto da provjerimo odnose u toj tezi, koristili smo isključivo muške reprezentacije četiri sporta u kojima smo redovito na "velikoj sceni" te su se osvajale medalje. Rukomet, košarka, vaterpolo i tenis su sportovi koje smo odabrali, a natjecanja koja smo uzeli u obzir su Olimpijske igre, Svjetska prvenstva, Europska prvenstva te smo tu pridodali i Mediteranske igre da bi dobili što širu perspektivu. Mediteranske igre same po sebi nisu neko pretjerano mjerilo uspješnosti, posebice jer momčadi nastupaju u kojekakvim rezervnim sastavima, ali smo ih pridodali kao međunarodno odličje. 

U analizu smo ubacili i single-finala ATP turnira naših šestorice najuspješnijih tenisača od 1991. godine. Koristili smo podatke Gorana Ivaniševića, Marina Čilića, Ivana Ljubičića, Ive Karlovića, Marija Ančića i Borne Čorića te kad smo sve objedinili, došli smo do određenih zaključaka. 

Rukomet i vaterpolo su naši najtrofejniji sportovi i kao takvi, donijeli su nam i najviše medalja, odnosno, u ovom slučaju - podataka. Rukometna reprezentacija je u 13 finala na spomenutim natjecanjima pobjedila samo pet puta. Vaterpolisti su kroz povijest samostalne Hrvatske nastupali 11 puta u finalnoj utakmici te slavili samo 4 puta.

Košarkaši su igrali samo jedno veliko finale koje svi pamtimo te pored "Dream Team-a" nisu mogli uzeti ništa više negoli srebro. Na Mediteranskim igrama su igrali dva finala i učinak je polovičan. Teniska reprezentacija je dva puta igrala finale Davis Cupa i također ima jednu pobjedu te jedan poraz. Tu nismo brojali medalje sa Olimpijskih igara kao niti pojedinačne medalje sa olimpijskog turnira. 

Kod ATP finala koja su igrali naših šest tenisača, najbolji "score" ima Marin Čilić te je on jedini u "plusu" sa pobjedama omjerom 17-12. Goran Ivanišević je 22 puta slavio, a 27 puta gubio finala ATP turnira dok je popularni "Ljubo" skupio 10 titula od 22 igrana finala. Ivo Karlović je još itekako aktivan te je skupio pozamašnu kolekciju trofeja sa ATP terena. Osam puta je slavio te deset puta izgubio. Mario Ančić se zaustavio na tri osvojena naslova od 11 odigranih finala dok je Borna Čorić za sada "dignuo" jednu titulu te su mu još dvije izmakle. 

Kada sve to stavimo u jednu veliku "kašu" dobijemo podatak da su ove nabrojane reprezentacije te tenisači odigrali 161 finale od čega su 73 puta slavili, a 88 puta teren napustili pognute glave što čini nekih 45% uspješnosti. Donekle možemo potvrditi da nas dojam nije prevario kada smo osjećali da smo više finala izgubili, međutim razlika i nije toliko velika koliko smo očekivali. Kada u obzir uzmemo i parametre koji sigurno mogu biti prošireni sa još jako puno sportaša i natjecanja, možemo reći da se radi o očekivanom omjeru. 

Jesmo li zbog tih "samo" 45% pobjeda - luzeri?

Jesu li hrvatski sportaši "luzeri" kada su velika finala u pitanju?
Gledajući po tko zna koji put Marina Čilića kako gubi dobiven meč i nakon fantastične igre kroz cijeli turnir kako mora priznati poraz, kroz glavu prođe razmišljanje kako hrvatski sportaši redovito odrade odlično natjecanje te onda u finalu "zapnu" i osvoje "samo" srebro. To može biti subjektivan dojam autora ovog teksta ali u razgovoru sa mnogim sportskim zaljubljenicima oko sebe, dolazimo do sličnog zaključka. Takav dojam nas je nagnao na provjeru teze kako naši sportaši redovito gube borbu za zlatno odličje te poslije pričamo o srebru "zlatnog sjaja". Za neku temeljitu provjeru trebalo bi uzeti u obzir sve sportove i ...
Jesu li hrvatski sportaši "luzeri" kada su velika finala u pitanju?
Gledajući po tko zna koji put Marina Čilića kako gubi ...

Respekt: sthagon, kocunar, JoHayes13,

Losovius | 25.06.
Što koja ekipa mora napraviti u ovom prijelaznom roku?

Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. 

Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona.

Odlazak legendi

Jer pukotine se naziru zbog problema koji su bili neminovni. Naime, u mirovinu su otišla dva iznimno bitna igrača, Xabi Alonso i Philipp Lahm. Španjolac je doveden kao onaj koji garantira pravu distribuciju lopte u drugoj (po nekima trećoj) fazi, onoj u kojoj se treba spojiti obrana i vezni red ili brzo prebaciti jednu liniju dijagonalnom loptom. Obrambeno je bio odgovoran, u zraku solidan te odličan izvođač prekida. Na tržištu koje jako oskudijeva kvalitetnim 'holding' veznjacima nemoguće je pronaći nekoga sa sličnim kvalitetama. Pogotovo kada to netko radi na povijesno dobroj razini, kao što je radio ovaj Bask.

Još će biti teže nadomjestiti Philippa Lahma. Ne samo igrački, nego i simbolički. Jer Philipp Lahm nije samo cijelo desetljeće bio jedan od najpouzdanijih i najkvalitetnijih bekova svijeta, već je dobrim dijelom simbolizirao ovaj moderni Bayern, koji se gotovo pa potpuno odmaknuo od FC Hollywood mentaliteta, kako ih je nekoć zvao njemački tisak. Lahm je u jednoj osobi utjelovio novi Bayern; maksimalno racionalnu momčad koja se uzda u sustav te spada među najdiscipliniranije momčadi Europe, jedne od rijetkih koje nisu u ligi dobile niti jedan crveni karton. A Lahm je tako (bez crvenog kartona) igrao cijelu karijeru.

Pronaći igrače koji će popuniti njihove kopačke očito je nemoguće. Kada bi bilo moguće, oni ne bi bili toliko dobri i povijesno značajni igrači. Moguće je drugačije modelirati sustav, prebaciti malo više odgovornosti drugdje, te dovesti igrače koji možda s godinama mogu doći do iste ili barem slične razine kakve su ove dvije legende.

Što je Bayern napravio?

Kako su znali da ostaju bez dva važna igrača sljedeće sezone, Rummenigge i ekipa nisu ostali sjediti na rukama. Za sljedeću su sezonu već sada osigurane usluge četvorice igrača; to su branič Nicklas Sule i veznjak Sebastian Rudy pristigli iz Hoffenheima, Corentin Tolisso, vezni igrač Lyona, te krilni napadač Werdera, Serge Gnabry. Svi su osim Rudyja igrači od 21/22 godine te su i dalje u formativnoj fazi. Postavlja se dakle logično pitanje – je li to dovoljno kako se titula ne bi prepustila nekom drugom?

Kod svih igrača vidi se obrazac. Dovedeni su kako bi se uklopili ne samo igračkom kvalitetom, nego i unutar prilično specifične kulture te stila igre. A prvi koji se ističe s obje stvari je Nicklas Sule.

Još je tijekom prethodne sezone, kada je s 21 godinom bio jedan od ključnih igrača Hoffenheima, momčadi koja je završila na četvrtom mjestu Bundeslige i tako ostvarila povijesni uspjeha, pokazao koliki mu je potencijal. Samo braniči koji nastupaju za Bayern, BVB i PSG prošle su sezone imali više preciznih dodavanja od Sulea, koji je na račun svojih sposobnosti već odigrao dvije utakmice za seniorsku reprezentaciju, a bio je iznimno važan igrač olimpijske njemačke momčadi, koja je tek nakon 11-eraca izgubila finale protiv Neymarovog Brazila.

Skoro da nema dvojbe, to je savršen igrač za savršeni sustav. Branič koji zbog visine (195 cm) daje dodatnu sigurnost u zraku, dodatne taktičke mogućnosti igre s tri igrača u zadnjoj liniji (što je često radio Guardiola) te još jednu vrlo pouzdanu opciju u procesu iznošenja lopte u prvoj ili drugoj fazi distribucije. Ako se nastavi razvijati te se uspe za stepenicu ili dvije, morao bi biti jedan od top 5 centralnih braniča narednog nogometnog desetljeća. Dobiti takvog igrača za 20-ak milijuna eura čini se kao čista premija.

Corentin Tolisso bio je meta gotovo pa svih velikih europskih klubova. Liverpool i Chelsea, ako je vjerovati medijima, bili su jako nesretni što nije potpisao za njih. Riječ je o 22-godišnjem mladiću koji je dosad nastupao za Lyon, a Bayern je koštao 40 milijuna eura, što je rekordna odšteta za bavarski klub (iako je zapravo najskuplja akvizicija Renato Sanches, čiji transfer uz premije može otići do 75 milijuna eura). 

Baš kao i Sule, čini se kao savršeni igrač za savršeni sustav. Tolisso nema Alonsovu preciznost, smirenost ili kvalitetu dodavanja. Nije ono što se popularnim nogometnim rječnikom zove holder, nego je puno prije box to box veznjak, sposoban pokrivati veliki komad terena te biti jako opasan pred samim golom. Nije niti loš dodavač lopte, iako više riskira kod proigravanja suigrača. Prilično je nalik na Artura Vidala u mladim danima, samo s boljim živcima. Uostalom, prošle je sezone za Lyon, igrajući u 46 utakmica postigao čak 13 golova, što je iznimno mnogo za igrača iz centralnog dijela vezne linije.

Tolisso je i dalje prilično nebrušeni dijamant ogromnog potencijala u svim fazama igre. Takav je, uostalom, bio i Thiago kada je došao u Munchen. Treba raditi na mirnoći, igri u obrani te sigurnosti predaje lopte. Je li sposoban napraviti takav iskorak, tek će se vidjeti.

Druga dvojica, Serge Gnabry i Sebastian Rudy, drugačija su priča. Gnabry će biti posuđen Hoffenheimu, kako bi Bayern održao dobre odnose s klubom kojem je oteo dva ponajbolja igrača, kako to već u Njemačkoj Bayern čini. Rudy je doveden kao svojevrsna Katica za sve, igrač koji će biti na raspolaganju kada bude trebalo uskočiti ili odmoriti kojeg prvotimca. Imati povremenog njemačkog reprezentativca za takvu ulogu pravi je luksuz. Još je veći luksuz kada ga dovedete bez odštete.

Kako će Bayern izgledati?

Bayern je još jednom odradio sjajan prijelazni rok. Iskorištavaju sve pogodnosti Bundeslige te ustrojstva njemačkog nogometa kako bi njihov novac više vrijedio. Kontinuirano je odnos potrošenog na tržištu i kvalitete igrača nešto što ide u njihovu korist. Što se same momčadi tiče, ona je gotovo pa potpuno definirana. Baš kao što svaki trener voli, gotovo i prije nego li je prijelazni rok počeo. Odlasci Lahma i Alonsa tako ne bi smjeli biti (pre)veliki problem.

Sljedeće sezone, na desnom će beku Lahma zamijeniti Kimmich, koji se toj poziciji priučio kroz njemačku reprezentaciju. Nije idealno rješenje, ali mogao bi funkcionirati vrlo dobro, pogotovo uz tri braniča u zadnjoj liniji. S obzirom da je desni bek trenutačno deficitarna pozicija u nogometu, imati nekog s Kimmichovim sposobnostima nikako nije slabost pozicije. Ako nastavi napredovati, mladi bi Joshua mogao postati klasni igrač, kakav je i njegov prethodnik bio.

Dolaskom Sulea, Javi Martinez bi se mogao vratiti na mjesto zadnjeg veznog (poziciju koju je igrao kada je bio u Bilbau), a Bayern bi mogao dobar dio godine igrati i u formaciji 3-4-3. Dodatno, Tolissoa će se  polako integrirati u momčad, a Rudy će također uskočiti u veznu liniju kada bude potrebno. Thiago i Vidal su i dalje u momčadi, kao garancija najviše kvalitete. Tu je i Renato Sanches, prošlog ljeta jedan od najtraženijih igrača koji će dobiti novu priliku ukoliko ne bude prodan.

Najveći bi problem mogao biti potencijalni odlazak Douglasa Coste, koji je sve bliže Juventusu, a nezadovoljan je minutažom. Time bi Bayern na krilnim pozicijama ostao prilično ovisan od Riberyja i Robbena, koji su sve samo ne u cvijetu mladosti. Očekuje se, doduše, da se na vrhunsku razinu vrati i Thomas Muller, koji bi konačno trebao dobiti toliko potrebno slobodno ljeto. Tu je i Coman, kojeg je Bayern otkupio od Juventusa, a koji je bio odličan u posljednjoj Pepovoj sezoni. No, ako ode Costa, nije isključeno da Bayern dovede još jednog ekstra kvalitetnog individualca. Takvih na krilnim pozicijama ima. Lewandowski će nastaviti biti Lewa i trpati kao i dosad. To sigurno neće biti problem.

Imaju li onda ostali šanse?

Ako kojim slučajem Aubameyang ostane u BVB-u, a Reus ne bude imao problema s ozljedama, onda bi Borussia mogla biti konkurenta. Ali ne zato jer bi Bayern pao, nego zato jer bi i oni sami postali nevjerojatno kvalitetna momčad. No, šanse da se te dvije stvari dogode doista su minimalne.

Bayern, i dalje, jedini ima dovoljno kvalitete i horizontalno (dubina kadra) i vertikalno (klasa igrača) da bi mogao računati na 85 ili više bodova. Niti jedna druga momčad to dosad nije postigla i potpuno je jasno zašto je tome tako. BVB bi mogao napraviti nešto slično kada ne bi igrao Ligu prvaka, ali uz toliko opterećenje šanse su slabe. Ostali jednostavno nisu na istoj razini kvalitete.

Što se Lige prvaka tiče, koja Bayernu izmiče već četiri sezone, čini se kako nemaju što drugo raditi nego čekati. Bayern nije klub koji će dovesti Neymara ili Balea, to nije dio njihovog poslovnog modela. Za razliku od svih drugih klubova koji ciljaju na tron Europe, Bayern neće na igrača potrošiti 100 milijuna eura. Ove su sezone jedan gol (ili jednu sudačku odluku) bili udaljeni od toga da eliminiraju Real Madrid, kasnijeg pobjednika Lige prvaka. 

Sljedeće godine nastavljaju s procesom izgradnje nove momčadi, koja je započeta još s Guardiolom. Imaju vjerojatno najbolju liniju centralnih braniča Europe, ponajboljeg lijevog beka, dominantni vezni red i jednog od najboljih egzekutora. Doveli su mlade igrači koji se kako karakteristikama tako i mentalitetom uklapaju u momačad te se čini kako je upravo u izgradnji nova Bayernova mega-momčad. To su redom Sule, Kimmich, Renato Sanches, Tolisso, Coman. Niti jedna vrhunska momčad nema toliko U-21 igrača. Ako sve bude išlo po planu, period dominacije ne samo da neće biti prekinut, nego bi mogao postati i izraženiji.

Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona. Odlazak legendi Jer pukotine se ...
Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao ...

Respekt: MARIOLJETA, sthagon, tomy97,

Slažem se: Bleiburg,

Ne slažem se: PrvaB,

tomy97 | 24.06.
Tribina Hipoteza...

Danas je u dvorani Vatroslava Lisinskog ždrijeb grupa nadolazećeg EP u Hrvatskoj! Među nama kao domaćinima, na ždrijebu su svoje grupe čekale velesile kao što su Francuska, Španjolska, Danska, Njemačka...

'Kauboji' kao domaćini su postavljeni u grupu A, zajedno s susjednom Srbijom, te Švedskom i Islandom. U grupi B su Francuska, Norveška, Bjelorusija i Austrija. Grupu C čine branitelj naslova sa zadnjeg EP-a Njemačka, te tri reprezentacije iz regije - Crna Gora, Slovenija i Makedonija. Posljednju grupu, možda i najjaču, tzv. grupu 'smrti' čine europski viceprvak Španjolska, moćna Danska, Češka te susjedna Mađarska!

Hajmo malo analizirati grupe i da vidimo što nas očekuje tijekom siječnja 2018.

Grupa A:

Hrvatska: Domaćini i jedni od glavnih favorita na ovom prvenstvu. Povratkom starog lisca Line Červara na klupu 'kauboja', vratila se i želja i mogućnost da se osvoji ta jedina zasad neosvojena medalja, pritom bi bilo još 'slađe' ako bi to bilo na domaćem terenu!

U našem sastavu ima nekolicina izvrsnih igrača, svjetske klase kao što su: Duvnjak, Štrlek, Čupić, Cindrić te mnogi drugi. 

Srbija: Susjedi dolaze na prvenstvo kao drugoplasirani u kvalifikacijskoj grupi 2, s dodatnim nabojem i bit će zanimljivo gledati ovu utakmicu. Susjedi imaju par solidnih igrača kao što su Rnić, Vujin, Nenadić, Nikčević te osvajači Lige Prvaka Milić, Abutović i Marsenić.

Od zapaženih uspjeha ove reprezentacije možemo istaknuti srebro sa EP-a 2012 kada su bili domaćini!

Švedska: Reprezentacija koja se lagano, ali sigurno vraća na najveću europsku i svjetsku scenu što se tiče rukometa. Nakon uspješnog perioda od 1990. do 2002. godine gdje su bili 'nepobjedivi' uzeli su čak 4 od 5 mogućih Eura, te 2 SP-a.

Ovu ekipu čine igrači kao što su Andreas i Lukas Nilsson, Ekberg, Nielsen i mnogi drugi vrlo mladi igrači!

Island: Vikinzi na EP su se kvalificirali kao najbolja trećeplasirana ekipa iz kvalifikacija! Od važnijih igrača se mogu istaknuti Palmarsson, Sigurdsson te neke mlade nade u usponu kao što su Magnusson, Arnarsson i ekipica!

Trenutno najveći uspjeh im je bronca iz Austrije 2010.

Rasplet grupe: 1. Hrvatska, 2. Švedska, 3. Srbija, 4. Island

Grupa B:

Francuska: O ovoj reprezentaciji nije potrebno trošiti riječi, jedna od najdominantnijih reprezentacija ovog sporta. Predvođeni jednim od najboljih igrača ikada Nikolom Karabatićem te iskusnim igračima kao što su Abalo, Guigou, Porte i mladićima kao Remili, Mem, Fabregas i N'guessan su spremni napasti trofej, te nakon kiksa u Poljskoj, uzeti trofej.

Za ovaj turnir su otpali 'legende' Omeyer i Narcisse koji odlaze u  više nego zasluženu mirovinu!

Bjelorusija: Jedan od 'autsajdera' ovog prvenstva su upravo Bjelorusi. Tim sastavljen ponajviše od igrača iz Meshkova te SKA iz Minska. Jedno od zvučnijih imena ovog sastava je mlađi brat Rutenka. U kvalifikacijama su završili kao prvi u grupi ispred Srbije, Rumunjske te Poljske!

Norveška: Reprezentacija koja igra skandinavskim stilom s puno čvrstoće pikira prvo mjesto na ovom prvenstvu. Na zadnja 2-3 natjecanja su se jako trgnuli i priključili 'eliti'. Najveća zvijezda ovog tima je Sagosen, mladić koji ima velike apetite za budućnost. Pored njega tu su još Lie Hansen, Tonnesen, Myrhol te drugi aduti koji su spremni na sve!

Norveška od većih uspjeha može istaknuti srebro s zadnjeg SP, te 4. mjesto na prošlom EP!

Austrija: Također jedna od reprezentacija koja nema čemu da se nada na ovome prvenstvu. Predvođeni 38. godišnjim Szilgyiem dolaze na ovaj turnir.

Rasplet grupe: 1.Francuska, 2. Norveška, 3. Austrija, 4. Bjelorusija

Grupa C:

Njemačka: Branitelj naslova i jedan od glavnih favorita na ovo prvenstvo stižu sa vrlo, vrlo jakom momčadi predvođenom vratarom Wolffom i igračima kao što su Gensheimer, Glandorf, Groecki te ostali. Igraju finu igru kojom mogu dobiti svakog.

Makedonija: Zemlja aktualnih prvaka Europe, Vardara. Predvođena najboljim strijelcem u povijesti Lazarovim te igračima kao što su Stoilov, Manaskov, Taleski i vratar Ristovski mogu da se nadaju prolasku u drugi krug prvenstva.

Trenutno nemaju nikakav ekipni uspjeh, ali Lazarov često bude najbolji strijelac završnih turnira!

Crna Gora: Južni susjedi su došli na ovo prvenstvo kao drugoplasirani u grupi 6. Prvo ime ovog tima je zasigurno Borozan, igrač Vardara. Ako imaju dan, mogu pomrsiti račune protivnicima.

Slovenija: Naši sjeverni susjedi predvođeni Veselinom Vujovićem dolaze nadahnuti nakon bronce sa zadnjeg SP koju su uzeli baš protiv nas, domaćina. U ovoj reprezentaciji možemo izdvojiti igrače kao što su: Marguč, Dolenec, Mačkovšek i Miklavčič. Zasigurno prolaze u drugi krug natjecanja te mislim da im je to plafon na ovom natjecanju!

Rasplet grupe: 1. Njemačka, 2. Slovenija, 3. Makedonija, 4. Crna Gora

Grupa D:

Španjolska: Također jedan od glavnih aktera za naslov. U ekipi Ribere igraju stari lisci Tomas, Entrerrios, Morros, Aguinagalde s mladim igračima kao što su Dujshebaev, Balaguer, Costoya i ostali.

Jedna su od uspješnijih reprezentacija starog kontinenta bez osvojenog EP kojeg planiraju uzeti ove godine kao i prethodnih drugih godina gdje su često završavali 2. ili 3.

Danska: Ekipa Mikkela Hansena i iskusnih zvijeri koje će pokušati napasti vrh europe. Aktualni olimpijski pobjednici uz kapetana Hansena tu imaju igrače iz PSG, Kiela i dr. kao što su Landin, Mollgaard, Toft Hansen, Eggert, Lindberg, Noddesbo i ostali.

Od važnijih prvenstava za ovaj tim valja istaknuti 2008. i 2012. gdje su postali prvaci te 2014. gdje su završili kao 2.

Češka: Ako možemo reprezentaciju dati individualcu kao OKC Westbrooku, onda bi to ovdje bio Filip Jicha. Česi su se na ovaj turnir kvalificirali kao drugi, odmah iza Makedonaca. U ovoj grupi nemaju što da traže, jer ova grupa smrti im samo može nanijeti rekordne poraze!

Mađarska: Također još jedan od susjeda koji imaju solidan roster te mogu napraviti pravu pomutnju u grupnoj fazi.  Najbolji igrač ovog tima je legendarni Nagy kojem pripomažu igrači kao što su Balogh, Lekai, Czaszar, Zubai, Harsanyi i ostali.

Od većih uspjeha Mađarske, dalo bi se istaknuti bronca s OI 2012.

Rasplet grupe: 1. Danska, 2. Španjolska, 3. Mađarska, 4. Češka

Sada nam ostaje da pričekamo, jer sprema se loodnica! :D

Rukometno europsko prvenstvo 2018. - u Hrvatskoj!
Danas je u dvorani Vatroslava Lisinskog ždrijeb grupa nadolazećeg EP u Hrvatskoj! Među nama kao domaćinima, na ždrijebu su svoje grupe čekale velesile kao što su Francuska, Španjolska, Danska, Njemačka... 'Kauboji' kao domaćini su postavljeni u grupu A, zajedno s susjednom Srbijom, te Švedskom i Islandom. U grupi B su Francuska, Norveška, Bjelorusija i Austrija. Grupu C čine branitelj naslova sa zadnjeg EP-a Njemačka, te tri reprezentacije iz regije - Crna Gora, Slovenija i Makedonija. Posljednju grupu, možda i najjaču, tzv. grupu 'smrti' čine europski viceprvak Španjolska, moćna Danska, Češka te susjedna Mađarska! Hajmo malo analizirati grupe i da vidimo ...
Rukometno europsko prvenstvo 2018. - u Hrvatskoj!
Danas je u dvorani Vatroslava Lisinskog ždrijeb grupa nadolazećeg EP ...

Respekt: MARIOLJETA, DDR16, sthagon,

BruceWayne | 22.06.
Hrvatski klubovi u Europi; dokle mogu...

Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu.


Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom tisućljeću u najelitnijem europskom natjecanju i taj debi bi trebao biti uspješan jer predstavnik Gibraltara ili Walesa su klubovi amaterske razine i sve osim visoke gol razlike u obje utakmice bilo bi iznenađenje. Iako je preuranjeno, tom pobjedom Rijeka bi osigurala playoff Europske lige u slučaju poraza u trećem pretkolu gdje neće biti nositelj. Prvi potencijalni pravi ispit za izabranike Matjaža Keka bi mogao biti jedan od klubova kao što su Celtic, Olympiakos, Basel, ali i klubovi pobjednici iz drugog pretkola. Pošto trenutno nitko osim Andrijaševića nije napustio klub, može se reći kako barem za sada Rijeka bi trebala biti spremna za to treće pretkolo. Klupska uprava je već reagirala sa dovođenjem Hebera koji bi trebao mijenjati Bezjaka, Gomelt i Đoković dodatno učvrsnuti sredinu terena, dok Punčec bi trebao mijenjati Eleza ako on ode iz kluba. Odlična stvar za Rijeku je ostanak Bradarića, dok Ristovski, Žuta, Gavranović i već spomenuti Elez su na čekanju. Gradi se i sjeverna tribina što znači da u Rijeci imaju velike ambicije a realno je i za očekivati još pokoje pojačanje. Iako sa relativno slabijim koeficentom, Rijeka bi mogla igrati sa većinom ovim nositeljima u trećem pretkolu, jer ne treba zaboraviti kako Celtic, Olympiakos, i Basel nisu u svojim ligama imali pravog protivnika a u rezultatskom dvomeču sve je moguće, pogotovo ako Rijeka uspije ubijediti svoje najbolje igrače da barem ostanu do kraja kvalifikacija.

Dinamo je svoje pripreme počeo jučer prozivkom u Maksimiru gdje se nisu pojavili igrači na koje Petev više ne računa (Schildenfield, Šitum, Soldo, Machado), a neizvjesno je što će biti sa Ćorićem, Juniorom, Hodžićem, Henriquezom. Iako je Petev najavio da će dati priliku svima na pripremama, sasvim je izvjesno kako je Dinamu najviše potreban "rebuilding" od svih domaćih klubova. Obje bočne pozicije, barem dva veznjaka, krilo, napadač su pod obavezno, a još je upitnije koliko trenutno dinamovo vodstvo ima "petlju" iskopati nekog kvalitetnog čiji će dolazak biti pojačanje za ekipu. Kao i ostalih hrvatskih klubova dosta će toga ovisiti o ždrijebu, ali Dinamo ima tu privilegiju da će do kraja kvalifikacija, odnosno ta dva pretkola biti nositelj i da će se to početka kolovoza ikristalizirati početnih ideja i sama ideja Peteva tko će mu igrati u novoj sezoni. Za Dinamo bi dosta značio ulazak u skupine Europske lige, iako je utješna nagrada. Količina novca nije visoka kao u elitnom natjecanju, ali to mitsko europsko proljeće moglo bi oprati neuspjeh od prošle sezone.

Splitom kao dugo godina unazad vlada optimizam kako je ovo konačno sezona gdje će i Hajduk voditi bitnu riječ u domaćim natjecanjima, ali i u Europi. Taj optimizam je opravdan iz više razloga: klupske financije su sređenije nego prijašnjih sezona, trener djeuje ozbiljno i već je u prošloj polusezoni pokazao način na koji želi da njegova momčad igra, a ono što je najbitnije, želja igrača za dolaskom u Hajduk je veća nego prijašnjih godina. Upravo takav primjer je dolazak Radoševića, neosporno velikog pojačanja, ali ako Hajduk želi daleko ove sezone, morati će naći načina kako privući i ozbiljnije obrambene igrače ovo ljeto. U obrani svi osim Nižića djeluju dosta limitirano, a promjenom formacije Fran Tudor bi umjesto desnog beka igrao desno krilo. Klub su napustili lako zamjenjivi "igrači role" Ćosić, Kvesić, Savas, dok osim Radošević, otkupljen je Barry, dovedeni perspektivni Kovačević i Šehić. Cilj Hajduka ove godine mora biti iskorak ili u domaćim natjecanjima ili barem skupine Europske lige, tamo će ih u drugom pretkolu čekati Levski. Splićani su najlošije prošli jer Levski nikako nije ekipa za podcijeniti, iza njih kao i Hajduka, stoji vojska navijača, ali također je to klub ako Hajduk bude na proljetnoj razini, ne bi trebao imati problema. Za nešto više od trećeg pretkola će trebati pojačati obranu, pogotovo bekovske pozicije, za početak.

O Osijeku sam već dosta pisao, ali su izašle nove informacije i treba spomenuti što mogu očekivati Bijelo-plavi. Prvo pretkolo ne bi smjelo predstavljati opasnost. Predstavnik Andore bi već sljedeći tjedan trebao biti rješen, dok u slijedećem pretkolu u Gradski vrt će doći Luzern. Već sam gore u tekstu napisao kako švicarski prvak Basel zapravo i nema neku konkurenciju u ligi, a treba još reći kako je nekadašnji velikan Zurich tek se ove godine vratii u prvu ligu. Prema izjavi bivšeg kapetana Luzerna Puljića kako se njegov bivši klub raspada i igrački kadar se opisa treba uzeti sa rezervom jer takve izjave mogu biti uvijek "pile naopako". Ono što je objektivno, Osijek će biti u prednosti jer je zadržao cijelu prošlogodišnju ekipu pojačanu sa Grezdom, Bočkajem, Šoršom, a vjerovatno i još kojim pojačanjem prije svega na zadnjem veznom, stoperu i desnom beku. Osječka prednost je i raniji početak priprema, ali i te dvije utakmice pretkola koji će služiti kao dodatne provjere, dok Luzern sa pripremama počinje tek 24. a prva utakmica je na rasporedu 13.7 u Gradskom vrtu. Po tome je optimizam opravdan, a mogući prolazak u treće pretkolo značio bi dolazak još poznatijeg protivnika, jer Osijek neće biti nositelj, ali za prvu europsku sezonu nakon 5 godina već bi i prolazak u treće pretkolo bio uspjeh.

Ako se želi nadmašiti prošla sezona, Rijeka bi trebala izboriti grupnu fazu Lige Prvaka te barem još jedan klub grupnu fazu Europske lige. Sva 4 kluba imaju šanse za barem playoff EL, ali kao što je već spomenuto, svaki klub ima poneku "rupu" u svojim rosteru koji će morati u ovom kratkom roku pokrpati ako želi rezultat u europskom dijelu sezone. Vremena ima dovoljno, ali kvalitetnih igrača za ipak ograničene hrvatske budžete sve je manje, stoga će morati biti brzi i krenuti na posao..

Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se u Rusiji igra Kup Konfedereacija, četiri domaća predstavnika se počinju pripremati za europske izazove. Hrvatsku će ove godine predstavljati objektivno 4 najjača kluba i oni će probati nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada je Dinamo igrao grupnu fazu Lige Prvaka, Rijeka zaustavljena u trećem pretkolu od Basahsehira, Hajduku bio na koračić od grupne faze Europske lige, dok je Lokomotiva ispala također u playoffu od Genka. Ovogodišnje najave da bi ova sezona mogla biti još uspješnija nisu neutemeljene, iako puno će toga ovisiti o ždrijebu. Rijeka kao hrvatski prvak će debitirati u ovom ...
Ići ćemo daleko
Dok su oni najbolji još u procesu odmora, dok se ...
DDR16 | 21.06.
Hrvatski klubovi u Europi; dokle mogu...

   Od ulaska talijansko-nigerijskog kapitala u HNK Rijeku većina ulaznih transfera odrađena je na dva načina, transfer bez odštete i posudba. Ukoliko u ulazne transfere ne računamo povratke s posudbi i ulaske mladih igrača iz omladinskog pogona kluba u sastav prve ekipe Rijeka je od 79 dovedenih igrača u razdoblju od dolaska novih vlasnika Volpija i Miškovića do ovog prijelaznog roka njih 50 dovela na spomenuta dva načina. To bi značilo da jako malo fali za konstataciju da su dvije trećine (2/3) ulaznih transfera realizirani tim operacijama. Za ostalih 29 igrača plaćena je ukupna svota od 5 milijuna i 800 tisuća eura, od toga je samo jedan transfer bio milijunski, radi se o onome Andreja Kramarića. Za istaknuti je činjenica da su po klub financijski najisplativiji bili upravo ti transferi za koje je plaćena i odšteta što je, jasno, bilo i za očekivati. Iako su najveće plusvalenze bile ostvarene na tim transferima kao primjerice Kramarića (kupljen za 1,2 mil. €, prodan za 9 mil. €) ili Mitrovića (kupljen za 130 tisuća €, prodan za 4,2 mil. €) znakovito je spomenuti i najveće profite ostvarene prodajom igrača koji su dovedeni besplatno poput najsvježijeg primjera Andrijaševića (doveden kao dodatak uz odštetu za Leškovića u transferu u Dinamo, prodan za 4,25 mil. €) i Bezjaka (doveden bez odštete iz Ludogoretsa, prodan za 2 mil. €). Dakle kvalitetan rad operativaca zaduženih za taj dio posla očituje se i u vidu besplatnih akvizicija koje se na kraju višestruko isplaćuju. Prodajama igrača Rijeka je za vrijeme vladavine Miškovića inkasirala 33 milijuna i 350 tisuća eura.


   Kada se radi o samim igračima koje Rijeka dovodi jasno se zaključuje da je klub okrenut trima skupinama igrača. Prva skupina su jednostavno igrači iz hrvatskih prvoligaša, HNL tržište je fokus broj jedan. Potvrđuju nam to svakim prijelaznim rokom počevši od prvog pod novom garniturom u ljeto pred sezonu 12/13, tada su u Rijeci odlučili zaplivati osječkim bazenom i opljačkati tamošnji nogometni klub, iz NK Osijeka u Rijeku dovedeni su tada talentirani zadnji vezni (!) Lešković, golman Vargić i ofanzivci Jugović i Kvržić. Iz Hajduka došli su Gabrić i Neretljak, iz Dinama Alispahić, iz Slaven Belupa Brezovec i Mujanović, iz Istre budući kapetan Marić. Nastavilo se sljedeće sezone 13/14 skupljanjem maksimirskog otpada (Krstanović, Pokrivač, Tomečak i Kramarić), novim uronom u OS bazen (Pušić), a dovedeni su neke važne figure i ostalih prvoligaša Cibalije (Mitrović) i Lokomotive (Maleš). Prelazimo na sezonu 14/15 i formiranje sadašnjeg veznog reda transferima Bradarića, Mišića i Čanađije iz redom Hajduka, Osijeka i Slavena. To bi bilo to od transfera iz domaćeg prvenstva jer jasno, ambicije su rasle i veću kvalitetu moralo se potražiti izvan Domovine jer onih dovoljno kvalitetnih za Rijeku u HNL-u više nije bilo ili ih se nije moglo dobiti iz očitih razloga (Hajduk i Dinamo). Jedini dovedeni igrač iz današnjih prvoligaša u preostale dvije sezone 15/16 i 16/17 je Andrijašević, a tko zna bi li ga i doveli da im ga Dinamo nije ponudio.

 Tako dolazimo do druge skupine igrača koje Rijeka dovodi, a to su hrvatski igrači iz inozemstva koji se tamo ili nisu snašli u jačoj sredini ili ih je moguće dovesti, u prijevodu igraju u lošim ligama. Bez obzira što su takve igrače više dovodili u ovim vremenski gledano bližim prijelaznim rokovima počet ćemo kao i za prvu skupinu sa sezonom 12/13, pojačanja s cro predznakom iz inozemstva bila su: ključan čovjek tog razdoblja Leon Benko (Faisaly, Saudijska Arabija), Danijel Cesarec (Maccabi Haifa) i domaći Dario Knežević (Livorno). Nadalje, sljedeće ljeto pridošlice iz bijeloga svijeta su Josip Tadić (Melbourne Heart), Anas Sharbini (Al-Ittihad) i Marin Leovac ipak kao najveće pojačanje iz Austrije Beč. Nagodinu, veliko pojačanje je bio Radošević iz Napolija, potpisan je naš dvojac iz tadašnjih njemačkih drugoligaša, iz cvajte došli su Jajalo i Tomasov (Köln i Munchen 1860) i zamirisali su prvi plodovi suradnje sa Speziom koja se dotad pojačavala iz Rijeke za pohod na Serie A, a sada je ona pojačavala Rijeku u pohodu na naslov prvaka. Došao je nebitni (Rijeka ga odmah proslijedila na posudbu u Celje) Mislav Oršić kojeg je Spezia uzela iz Intera, zaprešićkog naravno. Suradnja se nastavila i u sljedećem prijelaznom roku, vraćeni su Brezovec i Miloš. Prije početka posljednje sezone zbog odlazaka Leškovića i Samardžića dovedeni su jedan bivši, a jedan tadašnji mladi hrvatski reprezentativac, riječ je o Župariću i Elezu koji su bili prekobrojni u talijanskim prvoligašima Pescari i laziu. Na zimu je na mjesto Mitrovića došao Kulušić (Genclerbirligi).

 S ta dva posljednja prijelazna roka ujedno je i nastavljeno postupno dizanje kluba, vidljivo je prebačen fokus na igrače treće skupine koje se do tada sramežljivo dovodilo, a sada su samo takvi dobivali etiketu pojačanja. Svejedno opet počinjemo od prvog roka kako bi trend bio uočljiviji. Treću skupinu čine igrači iz visokokvalitetni igrači iz regije koji su do dolaska u Rijeku participirali u klubovima iz Europe i igrači hrvatskom porijekla iz Europe koji bi donijeli kvalitetu. Počelo je samo sa zemljakom trenera Keka, Škarabotom (Gent) pa sljedeći rok nitko takvog profila, a zatim boom, invazija treće skupine. U prijalaznom roku 14/15 krenulo je praktički samo s takvima. Došli su Balaj (ALB, Slavia Prag), Samardžić (SLO, Sheriff), Cvijanovič (SLO, Maribor), Jahović (CG, Vorskla), Zec (BIH, Genclerbirligi) i Vešović (CG, Torino). Invazija igrača sličnog pedigrea uslijedila je i godinu kasnije pred sezonu 15/16. Savršeni dodatci već odličnoj jezgri bili su Gavranović (SUI, Zürich), Bezjak (SLO, Ludogorets), Roshi (ALB, Frankfurt), Žuta (MKD, Hacken), Ristovski (MKD, Spezia), Kajević (CG, Zürich), Mejač (SLO, Maribor). Prije šampionske sezone nastavlja se u sličnom tonu. Novaci su bili Šofranac (CG, Sutjeska), Handžić (BIH, Ufa), Martić (SUI, Spezia), Črnic (SLO, Domžale) i jedini s ovog spiska koji veze nema s govornim područjem u ovim prostorima Alexander Gorgon (AUT, Austria Beč). 

 Postoji i skupina koju sam odlučio odvojiti jer je stvarno zasebna, a i nije urodila plodom u svim pokušajima. To su dolasci apsolutnih stranaca. Još od lutanja kluba s Kvarnera prije ere Miškovića i pokušaja osvježenja atmosfere daškom latino nogometnog umijeća (Argentinci Gutierrez, Alferez i Delgadillo) vidjelo se da to nije smjer kojim treba ići. Takvi dolasci u ovoj eri broje se na prstima jedne ruke, a jedini vrijedan spomena je Brazilac s jednim koljenom, Moises. Nije posve jasno zašto se u prvu momčad nije uspijevao integrirati nitko od talentiranih i u mlađim kategorijama dominantnih Nigerijaca koji su pristizali s Volpijevih crpilišta u Abuji (Ajayi, Solomon, Collins). Za mlade igrače iz vlastitog pogona je manje-više jasno, nitko nikad i nije bio toliko talentiran i predodređen za velike stvari, najbliži su bili Dangubić, Vizinger i Sluga, no za sve njih i dalje ima šanse. Trenutno, kao zalog za budućnost u Rijeci vide 19-ogodišnjeg Turčina koji opet nije njihov proizvod već Cibalijin, ali i darovitu generaciju kadetskih reprezentativaca Hrvatske Pandura, Kuqija i Mitrovića. 

 Nakon temeljitog pregleda dosadašnjeg rada Srećka Juričića i Ivana Mancea dolazimo i do onog što je zapravo i najveće pitanje ove analize. Što dvojac sprema ovog ljeta? Po svemu sudeći izgleda da se vraćaju skromnijim početcima, izvjestan je pad kvalitete kad pričamo o odlascima i dolascima ovog ljeta. Povratak igračima prve i druge skupine je jasan, iz HNL-a je doveden Heber iz Slavena za vjerojatno simboličnu odštetu kao i Gomelt iz Barija. Đoković i Punčec došli su besplatno, a priča se o swap dealu s Lokerenom u transferu Tičinovića za kojeg bi u suprotnom smjeru trebao otići Solomon. Gomelt i Đoković koji bi trebali zajednički nadomjestiti učinak Franka, Heber kao zamjena za Bezjaka, Punčec kao zamjena za Eleza koji vjerojatno odlazi kao i Ristovski za kojeg je također spremna zamjena, Tičinović. Kako Gomelta jedinog od pojačanja nisam gledao o njemu neću reći ništa osim izraziti sumnju da može biti pojačanje. Đoković kao igrač s iskustvom iz Ligue 1 i Serie B mogao bi pomoći, ali sigurno ne napadački, što mu dulje traje karijera to se on udaljava od ofanzivne linije i približava defanzivnoj. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Kek Hebera koristiti mandžukićevski kao Bezjaka. Punčec će biti dovoljna kvaliteta za HNL kao i Tičinović, ali pad kvalitete u odnosu na gore spomenute odlaske je nesumnjiv. Jasno je i to da Kek na krilu i prednjem veznom umjesto Bezjaka i Franka može dati više prostora Črnicu i Mateiju, na desnom beku Martiću. Bez obzira na to, rosteru je smanjena kvaliteta i to će se odraziti na bodovnom saldu na kraju godine, pogotovo ako se domognu skupina Europske lige ili čak Lige prvaka. Rijeka je jednostavno već sezonu nakon osvajanja duple krune, kao što kaže hrvatski prijevod jedne od najpopularnijih TV serija posljednjih godina Breaking Bad, na putu prema dolje. Unatoč očitom zatvaranju pipe Social Sportsa i pojavljivanja Volpijeva imena u dokumentima Panama Papersa, dovoljno je znanja u glavi Matjaža Keka da i s ovim stvori kvalitetnu ekipu.

Riječki Breaking Bad
Od ulaska talijansko-nigerijskog kapitala u HNK Rijeku većina ulaznih transfera odrađena je na dva načina, transfer bez odštete i posudba. Ukoliko u ulazne transfere ne računamo povratke s posudbi i ulaske mladih igrača iz omladinskog pogona kluba u sastav prve ekipe Rijeka je od 79 dovedenih igrača u razdoblju od dolaska novih vlasnika Volpija i Miškovića do ovog prijelaznog roka njih 50 dovela na spomenuta dva načina. To bi značilo da jako malo fali za konstataciju da su dvije trećine (2/3) ulaznih transfera realizirani tim operacijama. Za ostalih 29 igrača plaćena je ukupna svota od 5 milijuna i 800 tisuća ...
Riječki Breaking Bad
Od ulaska talijansko-nigerijskog kapitala u HNK Rijeku većina ulaznih transfera ...
johnny08 | 17.06.
Tribina Hipoteza...

Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona.

Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor

Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što je Mirabelli nazvao Donnarummu i pristupio mu bez njegova znanja. Po različitim izvorima priča se kako je novac bio najmanji problem, no Raiola je htio uvesti klauzulu da ako Milan sljedeće sezone ne izbori Ligu prvaka, njegov agent može otići za iznos manji od njegove sadašnje vrijednosti. Fassone i Mirabelli naravno nisu pristali na takav deal što je značilo da je priča s Donnarummom u Milanu završena. Naravno da je odluka o nepotpisivanju s klubom koji je stvorio mladog golmana teško sjela Milanistima, tim više što je sam vratar nekoliko puta naglašavao kako proživljava snove u dresu kluba za kojeg je oduvijek navijao i kako mu je želja kupiti veliku kuću u Milanu gdje bi bila njegova cijela obitelj. Nadalje, odluka je neočekivana i zbog činjenice kako je ponuda Milana bila konkretna i naglašavala je važnost mladog vratara za projekt novog Milana. Ipak, odbijanje ugovora je bacilo svjetlo i na prošlost mladića pri samom dolasku u Milan. Naime, Donnarumma je sličnu stvar već izveo jednom, kada je pri prelasku u Milan 2013. godine iz akademije Napolija izigrao Inter, s kojim je već imao potpisan ugovor. Tada su Donnarummini roditelji u 24 sata promijenili odluku i njihov mezimac je završio u Milanu što se, spletom okolnosti, ispostavilo kao fenomenalna odluka za njegovu karijeru. Isti ti roditelji su u konačnici i odabrali Mina Raiolu za agenta, a kada birate Raiolu u praksi znate što dobivate.

Raiola ne vjeruje Kinezima

Glavni spor između Milana i Raiole proizlazi iz činjenice kako novi kineski vlasnici nisu uspjeli uvjeriti Raiolu da su ozbiljni ljudi koji projekt Milana mogu podići na visoke razine. Peripetije oko preuzimanja kluba, nedostatak financijskih sredstava, pozajmica od američkog fonda naravno da nisu pomogli, a kamenog Raiolu nije uvjerio ni vrhunski odrađen prijelazni rok u kojem je Milan za razumne novce doveo četiri vrlo dobra igrača koji bez ikakve dvojbe odmah mogu uskočiti u prvu ekipu (Conti i Biglija su na vratima kluba). No, nije Raiola jedini kojeg Kinezi nisu uspjeli uvjeriti. Paolu Maldiniju su novi vlasnici ponudili visoko mjesto u klupskoj hijerarhiji što je on odbio uz objašnjenje kako nije uvjeren u to što Kinezi žele napraviti s klubom. Ista priča se dogodila s Costacurtom, a jedini koji su prihvatili biti dio novog Milana su Gattuso i Abbiati, od kojih je jedan prihvaćao sve moguće ponude kako bi postao trener (Sion, grčki OFI), a drugi niti nema kapacitete za biti nešto više od vjernog klupskog vojnika. Bilo kako bilo indikativno je kako ne postoji pretjerano povjerenje naspram novih kineskih vlasnika, kojima tek predstoji dokazati se u vođenju talijanskog velikana.

Donnarumma zaradio izgon iz vlastite zemlje

Ipak, ostajem pri mišljenju kako odlaskom iz Milana Donnarumma gubi taj balon zaštite koji su oko njega stvorili mediji i navijači. U niti jednom trenutku se mladiću nije spočitavalo za greške kojih je bilo nauštrb nesvakidašnjeg talenta i priče koju je Milan gradio oko njega. Pritom ga nisu kritizirali ni simpatizeri ostalih klubova, ujedinjeni u fami koja se s pravom gradila oko novog Buffona. Ovim potezom sve to nestaje i 18-godišnjak kreće u nepoznate vode budući da jedina prava opcija mogu biti klubovi izvana. Spletom okolnosti vrhunski engleski klubovi su popunjeni na vratarskim pozicijama i Donnarummi preostaje madridski Real ili PSG. Zbog odnosa kojeg Raiola ima s PSG-om (Zlatan, Thiago Silva...), kao i zbog platežne moći pariškog kluba PSG je prvi pick za Donnarummu, dok bi Perez morao prijeći preko svog ponosa u poslovanju s Raiolom, ali ulog je riješena vratarska pozicija za sljedećih 15+ godina. Oba kluba donose nepoznati teritorij za Donnarummu i još bitnije manje šanse za osobni napredak u odnosu na Milan; u prvom slučaju pregršt domaćih trofeja bez naznaka za kontinentalnom slavom, dok bi u slučaju Madrida odabrao putujući cirkus u kojem se ne može predvidjeti kako bi se 18-godišnjak razvijao. Pritom sam mišljenja kako je njegov talent toliki da može uspjeti u bilo kojoj ligi svijeta i u bilo kojem klubu, no da je talent jedina odrednica profesionalnog nogometaša Anas Sharbini ne bi danas trčao po Hahliću i dobivao ponude od zagrebačkih trkačkih klubova da postane dio njihovog tima. Također u oba slučaja Donnarumma nije doma, nema njegovog jezika, njegove kulture, prijatelja i poznatog okruženja koje nesumnjivo utječe na razvoj igrača u njegovim godinama, koji bi u jednu veliku kuću potrpao cijelu svoju obitelj.

Dark horse - Juventus

Tako dolazim do dark horsea Donnarumma sage - Juventusa koji bi u talijanskoj 'backstabbing' igri mogao isplivati kao favorit. Naime, Beppe Marrota je već uzrokovao skandal u ovom roku kada je pregovarao s Keitom Baledom mimo znanja Lazija (van Dijk-Liverpool ista priča), što je toliko naljutilo Lotita da je spreman bio prodati Bigliju i Keitu u paketu s popustom Milanu (odbio Keita). Marrota se ispričao Lotitu, no nema apsolutno nikakvih garancija da Juventus nije pristao na Raioline uvjete slične onima u slučaju Pogbe. Time bi Gigi dobio jedinog legitimnog nasljednika u trenutku kada odlazi u mirovinu, a Raiola bi svom agentu priskrbio najjaču ekipu Italije i zapravo jedini potez u kojem neće patiti karijera mladića. Naravno psihološki pritisak bi bio ogroman, budući da se organiziraju akcije i izvan Italije (Donna je na U-21 EP-u u Poljskoj gdje će ga dočekati prigodna koreografija pri svakom nastupu Italije), a nezamislivo je što bi se dogodilo da na ovaj način Donnarumma završi u Juventusu. Samim time, Donnarumma je propustio vlak da dosegne visine Buffona u smislu pripadnosti jednom klubu i razinu respekta kojeg Gigi uživa u svijetu nogometa, a koji nije nužno vezan za njegovo nogometno umijeće. On je postao sinonim za Juventus i talijanski nogomet unatoč činjenici što je napustio redove Parme, no za razliku od Donnarumme Parmu je napustio za tadašnju rekordnu odštetu za golmana, a mrlju na njegov status ikone ne može baciti ni slika iz kladionice. Jednostavno, Buffon je dosegnuo mitski status shvaćajući u prvom redu kako se ugled jako teško stječe, a vrlo lako gubi.

Donnarummina karijera je na kocki

Nadalje, transfer u Juventus znači i sjedenje na tribinama godinu dana što golmanu u razvoju nikako ne odgovara, kao i propuštanje SP-a u Rusiji. Po najnovijim vijestima iz Milana to je i plan Kineza, koji su toliko bijesni na Raiolu da su spremni izgubiti sav novac nauštrb satisfakcije gledanja najvećeg vratarskog talenta kako godinu dana trenira s Gattusom u Primaveri (zanimljivi bi bili ti treninzi i odnos Gattusa). Navedeno stavlja Milan u interesantnu poziciju, jer njihov stav o nepuštanju Donnarumme može samo razljutiti Raiolu. Na taj način, ako novac nije bitan, Milan bi Donnarummu mogao upotrijebiti da primjerice od Reala traži da Jamesa ubaci u dogovor (plus naravno nadoplata Milana, ali značajno manja nadoplata). Tako bi izvukli maksimalni profit iz nastale situacije i spriječili da igrač završi u Juventusu što je sasvim izgledno ako ostane godinu dana na tribinama. Dalo bi se zaključiti kako je Raiola Donnarummi, zbog vlastitih interesa, učinio medvjeđu uslugu, možda niti ne računajući kako je nova struktura Milana, predvođena Fassoneom i Mirabellijem prilično odlučna u svojim potezima. Svakako Raiola je u nekoliko minuta obožavanog klinca pretvorio u Dollarummu i pokrenuo nove priče o tome kako krupni kapital uništava nogomet. Jednostavno ne vidim kako je bolja za Donnarummu ova situacija od one u kojoj potpisuje novi ugovor s razumnom odštetom u slučaju da se Kinezi ispostave kao prevara. Uostalom Donnarumma ima svo vrijeme svijeta, no ima li ga Raiola i nije li ovim potezom Raiola opasno bacio kocku s ulogom Donnarummine karijere? Na koju će se stranu kocka zaustaviti ostaje za vidjeti...

Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona. Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što ...
Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz ...
za tako mladog golmana pokazao veliku dozu sigurnosti i još važnije konstantnosti u izvedbama - ALI - bilo je tu i kikseva o kojima se nije mnogo pisalo, a uz to ima i vrlo lošu igru nogom zbog čega sigurno nije zanimljiv npr. Barceloni. Raiola se - Leader, 17.6.17. 14:32, 0 0 0
nije smio kockati jer sada je Donnarummina karijera pod znakom upitnika (teoretski ga Milan može i povući sa EPU21 ako se hoće inatiti i može mu uništiti SP2018). U svakom slučaju, napokon da je neki klub stao na kraj ucjenama Raiole. - Leader, 17.6.17. 14:34, 0 1 0
Istina je da nemamo prilike gledati golmane njegovih godina da brane za klubove u rangu Milana i rekao sam već da nikad ne bi dobio priliku da nije klub dospio na te grane i da nije bilo Mihajlovića koji je bio dovoljno lud da ga stavi pored D.Lopeza - johnny08, 17.6.17. 16:23, 0 0 0
Ali opet radi se o nesvakidašnjem talentu koji je pokazao konstantu i mentalnu jačinu. Greške su normalne u toj dobi, samo ovaj odlazak iz Milana će bitno usporiti njegov razvoj. Nije mi još uvijek jasan plan Raiole, jer nije da je Milan nudio siću - johnny08, 17.6.17. 16:32, 0 0 0
Fantastična analiza. Iz svih kuteva zanimljivo je vidjeti koje su tu sve kombinacije moguće i kako cijela stvar nije niti potpuno do racionalnih odluka... - Losovius, 19.6.17. 10:35, 0 0 0
DDR16 | 15.06.
Tribina hipoteza...

                                         EURO U21 POLJSKA 2017.

Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u Poljskoj. Analizom igrača, ekipa, skupina ili favorita pozabaviti ću se minimalno, a fokus će biti pitanje zašto u Poljskoj nema hrvatske reprezentacije.

                                             KADAR

Za početak treba reći da su pravo nastupa u kvalifikacijama i završnom turniru imali igrači rođeni 01.01.1994. ili kasnije. Da Vam bolje predočim koliko talenta je ova generacija Hrvatske imala odnosno koliko su talenta ove generacije imale složit ću popis od 40-ak imena koja bi konkurirala za završni turnir, a boldat ću 23 imena koje bih ja vodio u Poljsku da dobijete dojam koliko smo moćni, bar na papiru naravno.

Vratari : Dominik Livaković (Dinamo Zagreb), Josip Posavec (Palermo), Adrian Šemper (Lokomotiva Zagreb), Marko Marić (Hoffenheim)

Obrana: Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Fran Tudor (Hajduk Split), Dino Mikanović (Aarhus), Karlo Bartolec (Nordsjaelland), Antonio Milić (Oostende), Petar Bočkaj (Osijek), Borna Sosa (Dinamo Zagreb), Jozo Šimunović (Celtic), Duje Ćaleta-Car (RB Salzburg), Filip Benković (Dinamo Zagreb), Josip Elez (Schalke), Denis Kolinger (Lokomotiva Zagreb), Dino Perić (Lokomotiva Zagreb) Nikola Katić (Slaven Belupo), Branimir Kalaica (Benfica)

Vezni red: Mario Pašalić (Milan), Marko Rog (Napoli), Mateo Kovačić (Real Madrid), Filip Krovinović (Benfica), Josip Mišić (Rijeka), Josip Radošević (Hajduk Split), Domagoj Pavičić (Dinamo Zagreb), Ante Ćorić (Dinamo Zagreb), Ivan Šunjić (Club Brugge), Andrija Balić (Udinese), Petar Brlek (Wisla Krakow), Ivan Fiolić, Nikola Moro, Bojan Knežević (Dinamo Zagreb), Luka Ivanušec, Lovro Majer (Lokomotiva Zagreb)

Napad: Marko Pjaca (Juventus), Alen Halilović (Las Palmas), Stipe Perica (Udinese), Nikola Vlašić (Hajduk Split), Josip Brekalo (Wolfsburg), Mirko Marić (Videoton) 

                                KVALIFIKACIJSKA SKUPINA

Hrvatska je smještena u objektivno najjaču skupinu, pored nogometne velesile Španjolske ždrijeb nam je dodjelio i aktualne prvake Švedsku. Pored njih u skupini su bili još Gruzija, Estonija i San Marino. U prva četiri kola naši su uzeli maksimalnih 12 bodova nakon pobjeda baš protiv Gruzije, Estonije i dvaput protiv San Marina, bez ikakve dileme može se reći da su sve pobjede bile rutinske i nema razloga dalje pisati o tim utakmicama osim možda izdvojiti igračke predstave pojedinaca kao što su kapetan Mario Pašalić s 3 gola i asistencijom te lijevi bek Antonio Milić također s 3 gola u te uvodne 4 utakmice. Nakon toga dolazi prvi poraz i zapravo prva utakmica u, na papiru, najjačem mogućem sastavu. Izbornik A reprezentacije Ante Čačić za tu utakmicu mladoj reprezentaciji "posudio" je Kovačića i Pjacu no niti to nije bilo dovoljno za Španjolce. Veći dio susreta je bio noćna mora za naše 2 crvena kartona, penal za Španjolsku, Livaković poklonio gol itd, summa summarum svega je bio rezultat 0:3 koji je stajao do 64. minute i novog pogotka Pašalića, u 81. smanjili smo na 2:3 i jurnuli po bod usprkos jednom igraču manje (i Španjolska dobila crveni), tom bodu smo stvarno bili blizu jer u posljednjih 10-ak minuta imali smo nekoliko dobrih prilika i pogođenu spojnicu stative i grede nakon udarca Halilovića. Dakle, uvjetno rečeno najjača moguća U21 vrsta s Kovačićem, Pjacom, Halilovićem i Pašalićem ipak nije razina Španjoske s Niguezom, Asensiom, Deulofeuom...Nekoliko mjeseci kasnije, Hrvatska je za susret sljedećeg kola sa Španjolskom u Burgosu ostala bez Kovačića i Halilovića koji su bili s A reprezentacijom (odigrali pola sata u prijateljskom ogledu s Izraelom) te bez ozljeđenih Pjace i Pašalića. Hrvatska bez tih imena razbila je Španjolsku u gostima 0:3 i vratila nadu u plasman na U21 EURO koji se čeka od 2004. godine i prvenstva u Njemačkoj. Nakon toga, slijede dvije jako bitne utakmice, Švedska kod kuće i Gruzija u gostima. Povjerenje izbornika Nenada Gračana dobivaju ovi igrači koji su razvalili Španjolsku i Čačić bezbrižno uzima Pjacu, Jedvaja i Kovačića za sraz s Turskom u kvalifikacijama za SP u Rusiji. Ova potonja dvojica nisu ulazila u igru dok je Pjaca odigrao 80 minuta. To se ispostavilo kao loš potez jer smo protiv Švedske doma osvojili samo (?) bod, a u Gruziji su nam ti nogometni Liliputanci opet zagorčali život i utakmica je završila 2:2. Odlučivalo se u Trelleborgu u Švedskoj gdje nam je domaćin očitao lekciju s 4:2 i nikad potentnija Hrvatska U21 opet je ostala bez plasmana na završni turnir.

                                        RAZLOZI NEODLASKA

Kako i zašto reprezentacija koja po Transfermarktu vrijedi 36 milijuna eura ne ode na EURO nauštrb reprezentacije koja po istoj referenci vrijedi 14 mil. eura odnosno skoro 3 puta manje? Zašto reprezentacija u kojoj ćemo svi do susreta s njima prepoznati možda jednog igrača (Muamer Tanković u mom slučaju) ostavi Hrvatsku sa zvijezdama europskih velikana bez plasmana na EURO? Svima nam je u glavi jedno, silni tekstovi koje smo imali prilike čitati nakon U17 EP-a kod nas i sličnih debakala naših mladića. Da ne idem tako duboko u analiziranje omladinskog sustava, uvjeta, organizacije, rukovođenja, mindseta i svih ostalih razlika između hrvatskog i švedskog nogometnog saveza ja ću kao ključan motiv novog neuspjeha hrvatskih mladih selekcija uz ozljede Pašalića i Šimunovića istaknuti, vidi čuda, nekompetentnog izbornika koji u stvari i ne izabire već uzme ono što mu se ostavi. Jasno da uspjeh A reprezentacije ima prednost, no uzimanje igrača na ponajprije prijateljske, ali i kvalifikacijske utakmice u kojima onda ti igrači ne participiraju, a radili bi razliku za U21 su luksuz kojemu mjesta nema i stvarno samo ostaje žal za ovom potraćenom prilikom. Kad bi pričali u brojevima, dovoljno je reći da su u cijelim kvalifikacijama igrači poput Šimunovića, Jedvaja, Pjace i Kovačića odradili svaki po jednu utakmicu. 

                                        ZAVRŠNI TURNIR

GRUPA A: Poljska, Švedska, Slovačka, Engleska

GRUPA B: Makedonija, Portugal, Srbija, Španjolska

GRUPA C: Češka, Italija, Danska, Njemačka

Sistem je takav da pobjednici grupe ostvaruju plasman u polufinale, a najbolji drugi bit će 4. član polufinala. Iz grupe A sam bio siguran u domaćina kao polufinalista dok nije došla vijest iz Napulja koja Miliku i Zielinskom zabranjuje nastup. I dalje će imati solidnu ekipu uz Linettya iz Sampdorije (odličan igrač, uvjeren sam da ga gledamo u jačem klubu uskoro), poznatog nam Kapustku i FM dragulja golmana Dragowskog. Očekujem ih u borbi za prvo mjesto s Englezima kojima ipak dajem prednost. Švedska kao i Danska su mi jako odbojne sa svojih 95% igrača iz domaće lige i očekujem i navijam za njihovu katastrofu. Slovačka će biti čvrsta kao i uvijek, ali na kraju samo prolaznik. Pobjednik grupe B bit će Makedonija. Šala naravno, imat ce tri poraza i gol razliku 1:14. Zvjezdice Španjolske ako budu ozbiljne prolaze usprkos jakom Portugalu. Stavite si obavijest negdje i pogledajte tu poslasticu, 20.06. Španjolska (Bellerin, Gaya, Niguez, Suarez, Ceballos, Deulofeu etc.) VS Portugal (Cancelo, Neves, Sanches, Guedes, Fernandes, Bruma etc.). Srbija je ostala bez Sergeja Milinkovića-Savića i time je oslabljena za 30% po meni, bez obzira na to imat će super ekipu moožda pomrse račune ovima s Iberije. Neću sada svima nabrajati imena, ali ozbiljna ekipa čiji su temelj osvajači zlata na SP U20 2015. U grupi C otpisani su Danci i Česi s tim da ima prostora da Patrick Schick ubaci Češku u polufinale barem kao najbolji drugi samo zato što je momak svjetska klasa već sada. Njemačka vs Italija clash za polufinale u zadnjem kolu skupine je realan za očekivati. 

Najvrijednija reprezentacija je Španjolska (283m), druga je Italija (214m), a treća Portugal (131m).

Najvrijedniji igrač prvenstva je Saul Niguez (40m), slijede ga Bernardeschi i Renato Sanches (oba 30m).

Moja prognoza: Pobjednici grupa bez iznenađenja Engleska, Španjolska, Italija + Srbija najbolji drugi. Pobjednik Italija. Najbolji igrač Lorenzo Pellegrini. 

Pored onih najpopularnijih koje svi znate ovo su, po mojoj procjeni, igrači na koje trebate obratiti pozornost ako ih već ne znate: 

Karol Linetty, Poljska

Brendon Galloway, Engleska

Jesus Vallejo, Španjolska

Saša Lukić, Srbija

Jakub Jankto, Češka

Nadiem Amiri, Njemačka

Lorenzo Pellegrini, Italija

EURO U21 i zašto tamo nema Hrvatske?
EURO U21 POLJSKA 2017. Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u Poljskoj. Analizom igrača, ekipa, skupina ili favorita pozabaviti ću se minimalno, a fokus će biti pitanje zašto u Poljskoj nema hrvatske reprezentacije. KADAR Za početak treba reći da su pravo nastupa u kvalifikacijama i završnom turniru imali igrači rođeni 01.01.1994. ili kasnije. Da Vam bolje predočim koliko talenta je ova generacija Hrvatske imala odnosno koliko su talenta ove generacije imale složit ću popis od 40-ak imena koja bi konkurirala za završni turnir, a boldat ću 23 imena koje bih ja vodio u Poljsku da dobijete dojam koliko smo moćni, bar ...
EURO U21 i zašto tamo nema Hrvatske?
EURO U21 POLJSKA 2017. Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u ...
wow, dobra analiza. vidi se da si upoznat s tematikom. molim te nastavi. - sthagon, 15.6.17. 8:00, 0 0 0
Super analiza. Samo tako dalje... - Losovius, 15.6.17. 22:40, 0 0 0
gradim | 14.06.
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Prvo bih želio riješiti pitanje rasporeda. Njega više ne u dogovaraju savezi već UEFA. Mislim da su ovo već druge ili treće kvalifikacija gdje je to federacija preuzela u svoje ruke. Sve grupe su raspored imale dan nakon ždrijebanja, a čisto sumnjam da su se to savezi sami stigli dogovoriti. Mislim da je ovakav sustav bolji nego navlačenja i pregovori pri kojima uvijek jači savezi ipak imaju snažniji glas. Da se to rješava po našem zakonu u sportu, savezi s reprezentacijama iz prvog pota bi imali glas duplo veći od reprezentacije drugog pota, 4 puta u odnosu na reprezentaciju 3 pota, 8 puta od one iz 4 pota…  Uefa je, osim na svoje novce, pazila i na druge stvari kod rasporeda. Mislim da nije slučajno da Island, Finska i Norveška nisu bili domaćin niti u studenom niti u ožujku. ( Švedska je bila samo u ožujku).

U svakom slučaju, Hrvatska je dobila Island u nezgodnom terminu. Nezgodno bi sad bilo ići i u Ukrajinu, u svakom slučaju taj termin postoji i mislim da tu ne bi trebalo biti tolike drame. Hrvatska ima dovoljni broj kvalitetnih igrača da se mogu odabrati oni koji su u optimalnoj formi. Istina je da ima onih više potrošenih, ali ima i onih manje. Recimo Nikola Kalinić koji tamo od utakmice s Ukrajinom, dakle cijelo proljeće u smislu godišnjeg doba,  odigrao 3 cijele utakmice, 3 je odigrao po cca 40 minuta, a u 3 nije nastupio. Onako na prvu loptu gledano, reklo bi se da je igrao dovoljno, a ne opet da je previše iscijeđen. Barem je to moj laički dojam. Pretpostavljam da je u sličnoj situaciji i Kovačić i još neki igrači. Razumijem da ne znam ništa o njihovom trenažnom procesu, već komentiram samo odigrane minute. Trebalo bi se moći iskombinirati solidna momčad od igrača s ekstra kvalitetom i onih odmornijih. Tu je Čačić pogriješio, međutim ako je pogriješio u odabiru prvih 11, još je više griješio u nemijenjanju istih. To je valjda svima očito. U 90 minuta stvorena je jedna šansu i upućen je jedan solidan udarac izvana. Koliko je Hrvatska bila bezopasna možda najbolje govori broj učinjenih prekršaja igrača Islanda. Oni su napravili samo 8 prekršaja. Niti protiv jednog suparnika na Euru niti ovim kvalifikacijama nisu napravili manje. Neću sad tražiti, ali mislim da bi trebao ići zaista daleko unazad da pronađem neku sličnu utakmicu.

Hrvatska igra slabo. Protiv Ukrajine je pobjedila, iako je trebalo biti neriješeno, ovdje je izgubila, iako je trebalo biti neriješeno. Možda je sreća da je završilo tako nego s dva boda iz te dvije utakmice.

Koliko Čačić bio kriv što nismo odigrali dobro i što nismo pobijedili, glavni krivac za primjeni gol nam je još uvijek nepoznat. Tko je trebao čuvati usamljenog skakača ja nisam uspio razabrati, a zanimljivo mi je da nitko nije postavio to pitanje. Čini mi se da je Perišić najbliže tom igraču, odnosno jedini naš igrač u tom prostoru bez igrača. Pri tom ne računam na Pivarića koji grli stativu i Badelja koji pokriva nabac na prvi dio peterca i ide na skok. Ostavljam mogućnost da sam krivo procijenio situaciju ( neka netko kaže svoj viđenje) kao i da je netko imao striktno zaduženja za tog igrača. S obzirom koliko je Mandžukić aktivan i u defanzivnom skoku, možda je i točno izbornikovo pitanje da njegovim ostankom možda ne bi primili gol. Bojim se i pomisliti što bi se moglo izroditi iz te konstatacije. Nije da bi bez tog pogotka igra bila bolja, ali rezultat itekako bi. S neriješenim ishodom na Islandu Hrvatska bi bila u sjajnoj situaciji i bila bi pobjednik skupine, makar s dva teška gostovanja donijela samo bod. 

Kako su igrali?

Bekovi Pivarić i Jedvaj su bili loši.Iako bi prema mlađima možda trebali biti popustljiviji, Ono što brine je to što je Jedvaj bio lošiji od Pivarića. Bio je to i protiv Ukrajine i nakon još jednog slabog nastupa na beku smatram da ga se do daljnjeg ne bi trebalo koristiti na toj poziciji. Pod daljnjeg mislim ako u klubu odigra određeni broj utakmica kao bek i to da ih odigra kvalitetno. Prema naprijed smo ga u zadnje dvije utakmice vidjeli jako malo, a i u defanzivi je znao puštati. Jasno mi je da je krenuo u prvoj, ali nakon odigrane utakmice, rekao bih da je bilo bolje da je desno bio Vida, a u sredini netko od stopera. Najbolji potez Jedvaja je ona duga lopta na Mandžukića koju je ovaj upropastio lošim primanjem.

Dok je na lijevom beku igrao Strinić, oni koji su branili taj izbor su tvrdili da Strinić nije direktno kriv za primljene golove. Nakon Eura i utakmice s Portugalom to više ne stoji, ali se sad može reći za Pivarića. Ali što to vrijedi kad je nesiguran u predaji, boji se priključiti naprijed ( iako je pogodio 2 -3 centaršuta, jednom i ušao u sredinu)

Stoperi su zapravo bili dobri. Duele su većinom dobivali. U predaji nisu griješili ništa više od veznjaka a kod gola, oba stopera su pokrivala svoje igrače. Da li bi jednako dobro odigrali Lovren i Mitrović, pa da je Vida igrao na beku? Mislim da bi.

Vezna linija je potpuno podbacila. Ovoliko grešaka Badelja u jednostavnoj predaji prvom do sebe nisam vidio otkako je s Dinamom igrao Ligu prvaka. Kovačić neprimjetan i bezopasan. Ne bih želio biti licemjeran ikriviti Čačića jer je postavio te igrače, jer bi ih možda i ja postavio, ali ne reagiranje na tako slab nastup je sigurno razlog za kritiku. Statistika kaže da smo imali posjed 59%. Meni se činilo da je posjed bio još i manji, odnosno ravnopravniji. Kad se uzme u obzir nedostatak okomitosti, a samim time i opasnosti, Hrvatske u toj utakmici, onda je tek taj posjed nedovoljno velik. Ono što želim reći, možemo mi ići po x na Islandu. Ako nam odgovara, što da ne. Ali onda bi trebali odigrati tik-takanaccio. Posjed na preko 66% i čekati miran kraj utakmice. Da se vratim na pretrpljene prekršaje. Od naših 3 veznjaka su u 90 minuta svaki pretrpio po jedan jedini prekršaj. Bekovi, kritizirani za neaktivnost, a i inače igrači znatno manje reputacije su faulirani 3 puta.

Krila Mandžukić i Perišić su bila izgubljena. Mandžukić izgubljen u situaciji gdje se od njega očekuje da stvori višak (što je pokušao dva- tri puta očajnim rješenjima), a Perišić izgubljen na kontra strani. S obzirom da se za njega govori da može igrati na oba krila, ta kontra strana mu ne bi smjela biti opravdanje, uostalom oko pol sata je igrao na lijevoj strani.  Jedina naša šansa je njegova akcija, ali ako je točno ono što mi se čini da je zaspao kod gola, onda je i za njega utakmica ispodprosječna.

Kalinić bi mogao biti neocijenjen, da nije bilo onog promašaja. Bez obzira na razinu suparnika, teško je igrati utakmicu u kojoj dobiješ samo jednu loptu i sad treba zabiti gol. Slažem se s Jelom Purgerom da bi bila bolja opcija izlazak Mandžukića, te da  se dvadesetak minuta trebalo pokušati igrati s trojicom Brozovič, Perišić i Kalinić. Tu je poseban naglasak na kombinaciji Perišić – Kalinić, igrača koji se zaista dobro razumiju.

Lovru Kalinića sam ostavio za kraj, u strahu da ne budem odmah na početku prozvan neobjektivnim hejterom. Ali ako želimo biti strogi prema svima, možemo i prema njemu. Gol koji je primio ide velikim dijelom na njegovu dušu. Onaj udarac definitivno spada u obranjive, a njegova reakcija je zaista čudna. On je skočio vertikalno, bez imalo pokreta prema lopti koja je sporo putovala metar od njega. Je li krivo procijenio let? Neposredno prije gola je imao vrlo dobru obranu, ali jedna vrlo dobra i jedna zaista slaba nisu zadovoljavajuće za reprezentativnog golmana. Nije da se ponovila situacija kao u prijateljskoj utakmici s Meksikom, gdje je imao puno posla te u jednoj situacije pogriješio. Imao je dvije lopte, jedna mu je ušla. Uzmemo li u obzir i utakmicu protiv Turske, gdje je imao 3 udarca u okvir gola, ispada da je od 5 udaraca u okvir 2 puta primio gol. A niti jedan od udaraca nije bio neobranjiv. Subašić je, ako sam dobro izračunao,  u 29 reprezentativnih nastupa primio 13 golova, a Kalinić je primio 10 golova u 9 nastupa.

Zaključno

Očito je da se neke stvari trebaju mijenjati. Većina bi mijenjala izbornika. Ista ta većina je bila izrazito protiv uopće dolaska tog izbornika. Hrvatska je još uvijek vodeća u skupini. To je činjenica. Po meni to je još uvijek dovoljno da izbornik zadrži povjerenje da on može promjeniti neke stvari, umjesto da se promjeni izbornik. 

Čačić je kriv
Prvo bih želio riješiti pitanje rasporeda. Njega više ne u dogovaraju savezi već UEFA. Mislim da su ovo već druge ili treće kvalifikacija gdje je to federacija preuzela u svoje ruke. Sve grupe su raspored imale dan nakon ždrijebanja, a čisto sumnjam da su se to savezi sami stigli dogovoriti. Mislim da je ovakav sustav bolji nego navlačenja i pregovori pri kojima uvijek jači savezi ipak imaju snažniji glas. Da se to rješava po našem zakonu u sportu, savezi s reprezentacijama iz prvog pota bi imali glas duplo veći od reprezentacije drugog pota, 4 puta u odnosu na reprezentaciju 3 ...
Čačić je kriv
Prvo bih želio riješiti pitanje rasporeda. Njega više ne u ...

Respekt: MARIOLJETA,

Ima nekih odjeljaka gdje se ne slazem ali respekt zbog golmana jer i ja mislim da bi golman trebao bolje braniti. Da je Pletikosa branio 2014 kao sada Suba , prošli bi skupinu a ne bi primili 6 golova od 10tak udaraca u okvir. - MARIOLJETA, 14.6.17. 22:58, 0 0 0
Tu se slžame s tobom. Nogometna javnost je najviše buke dizala oko 3 imena na tom prvenstvu - Sammira, Sluge i Brozovića. Brozović se pokazao dobrim igračem, Sluga je ostao u zapečku kao svi treći golmani, a Sammir je igrao samo u jednoj utakmici - gradim, 15.6.17. 13:08, 0 0 0
i to onoj koju je Hrvatska pobjedila ( ne njegovom zaslugom, ali ne može biti krivac za poraz). S druge strane, Pletikosa je primio, kkao si rekao, 6 golova iz 10 udaraca i uz to imao najslabiji prosjek točnih ispucavanja, a Jelavić se pokazao - gradim, 15.6.17. 13:09, 0 0 0
opasnim samo ako promaši loptu te tako možda zbuni protivnika. - gradim, 15.6.17. 13:10, 0 0 0
A da je Kalinić branio sta je trebao mi bi dobili i Tursku u Zg i ne bi izgubili na Islandu. Iman dojam da su Pletikosa i Kalinić u repki drvene marije koje samo gledaju kako suigraci igraju a kad oni moraju nes braniti e to ne ide - MARIOLJETA, 15.6.17. 16:20, 0 0 0
RayRay | 14.06.
Tko je veći/bolji: Nadal ili Đoković?

Složit ćemo se kako je svijet tenisa u posljednjih desetak godina dobio svoju najpopularniju i usudio bih se reći i najbolju generaciju. Roger Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray, uz uskakanja igrača poput Wawrinke, Del Potra, Čilića, Berdycha, Nishikorija, Ferrera, koji su se tu i tamo ubacili i piknuli pokoji Grand slam ili Masters 1000, a ujedno i pobjeđivali navedenu četvorku.

Pitanje je, kako posložiti navedenu četvorku? Naravno u okvirima generacije, ne na all time listama, gdje vjerujem svi bi izostavili jednog od četvorice iz top 5, a vjerojatno i top 10. Naravno, Andy Murray je odličan tenisač, ali njegova nesreća je što je uvijek bio "onaj četvrti", nikad nije imao recept za veliku trojku, što potvrđuje njegov međusobni omjer sa Nadalom, Federerom i Đokovićem.

Murray vs Federer 11:14

Murray vs Đoković 11:25

Murray vs Nadal 7:17

ukupno: 29:56

Osim toga, uzme li se u obzir najdraža podloga tenisača, a to je zemlja za Nadala, trava za Federera i Murraya, te beton za Đokovića, jedan od četvorice nema pozitivan omjer protiv trojice. Pogađate, Murray.

Rafa ima 3-0 protiv svojih protivnika na zemlji, Federer na travi vodi 2-1 protiv Rafe i Murraya, dok mu Đoković bježi 2-1 u međusobnim, a Đoković ima uvjerljive omjere protiv Rafe i Murraya na tvrdoj podlozi, dok je sa Federerom na 17-17. 

Andy Murray #4


Idemo dalje, ostaju nam trojica. Novak Đoković je zanimljiv slučaj. Iako godinu dana mlađi od Nadala, puno duže je čekao svoj trenutak za pamćenje. Australian Open 2008., prvi Grand slam naslov, pobjeda protiv Tsonge u finalu. Indikativno je da je Đokovićev rast započeo upravo 2011., kada je uzeo svoj drugi Grand slam, a upravo te godine događaju se dvije iznimno važne stvari. 

1. Roger Federer od te sezone svoje godine započinje brojkom 3

2. Rafael Nadal ulazi u prve probleme s ozljedama

Naravno da to ne umanjuje Novakove rezultate koje je postigao, dapače. Treba biti najbolji kad drugi nisu najbolji. No jednostavno, uvijek u zraku visi ta činjenica. Brutalan niz protiv Nadala kad je nanizao 10 pobjeda poklopio se sa padom forme Španjolca i konstantnim ozljedama, jer kao što smo vidjeli, kad je Nadal zdrav, Đoković je u podređenom položaju. Od tuda i 23 pobjede za Nadala prije početka ozbiljnih ozljeda. Pobjeda u Madridu dodatno je pokazala koliko je nepobjediv na zemlji protiv Đokovića kad je spreman i psihički i fizički.

S druge strane, Đoković i protiv Federera ima pozitivan omjer, 23-22. No, opet je znakovito da ulaskom Federera u tridesete, što je od US Opena 2011., Đoković ima 15-8 omjer. Do tada je i on bio u zaostatku, a znamo da je i Federer imao problema s ozljedama zbog kojih je propuštao dobre dijelove sezona. 

Kada se tome pridoda i podatak da je 6 od 12 Grand slamova uzeo protiv tenisača koji se ne zove Federer ili Nadal , uključujući i 5 naslova protiv Murraya koji je već spomenuti najslabiji dio velike četvorke dolazimo do zaključka kako je Đoković djelomično iskoristio pad forme glavnih takmaca i zasjeo na vrh. Prvi AO je uzeo protiv Tsonge, prvi Wimbledon i RG protiv Rafe, koji je ipak najslabiji od trojke na tim podlogama, a jedini French Open protiv Murraya, iskoristivši činjenicu da je Nadal odustao zbog ozljede. Njegov tenis je vanserijski, ali opet, u najboljim sezonama Nadala i Federera, bio je onaj koji nije moga dalje od polufinala. Tome govori i podatak da je do 2011. igrao samo 3 finala GS. Nažalost, koliko god dobar bio, nemoguće je ne povući paralelu sa gore navedenim ozljedama i padom forme.

 

Doktor tenisa ili kralj zemlje?

Pitanje svih pitanja. Odmah moram napisati jer me većina ne poznaje, da sam navijač Nadala. Od samih početaka kada sam kao klinac počinjao pratiti tenis. I onda vidim finale Wimbledona gdje se slikaju Nadal i Federer prije meča. Nadal sa dugom kosom, majica bez rukava, hlače ispod koljena, pravi buntovnički odgovor na tenisku čistoću i gospodski sport poput tenisa. S druge strane mreže stoji Federer u bijeloj polo majici i pletenoj vesti sa zlatnim detaljima. Naravno da sam odabrao stranu. Danas bih možda odabrao drugačije, ali tada nisam vidio dalje od majice bez rukava.

No, kako ovaj tekst pišem 10-ak godina kasnije i nisam više klinac, shvaćam određene stvari. Koliko god mi u prošlosti okretao očima na Federerove slajsove i backhande koji su redovito do poraza mojeg omiljenog igrača na svim podlogama izuzev zemlje, danas sam Federerov navijač. Navijam da uspije, navijam da pokaže ljudima da nije za staro željezo i navijam za novo finale između njega i Nadala. U kojem ću opet navijati za Nadala, kao i svaki put dosada. Ali ovog puta neću vrijeđati njegovu igru i nazvati ga ped**m zbog veste, frizure ili ne znam ni ja čega kao prije 10-ak godina. Ne, ovog puta ću zapljeskati kao što sam i zapljeskao u finalu Australian Opena gdje je pobijedio Nadala. Statistika je takva kakva je, Nadal ima više pobjeda i Mastersa, Federer GS i završnih Mastersa, ali to nije važno. Statistika u raspravama uglavnom posvađa ljude i ograniči smislenu raspravu. Vrijedi li 9 pobjeda više 3 GS manje? I takvi pokušaji izjednačavanja nespojivih stvari stvarno nemaju smisla.

Na kraju se Federer pokazao kao ljudina i rekao kako bi najrađe podijelio naslov s Nadalom. Inače ne padam na takve fore, jer smatram da su izreke uvlačenja navijačima, ali mislim da je Federer tad bio iskren. Prošao je sve faze oporavka u karijeri, a osoba koja ga u potpunosti razumije stoji metar do njega. Vjerujem da je i navijao za Rafu na RG, da pokaže kritičarima da je spreman preuzeti vrh. Odbačeni kao stara igračka od strane "znalaca", pokazali su da je ovo njihova godina. Tko je bolji? Koga briga. Pametni ljudi se ne zamaraju takvim stvarima. Pametni ljudi uživaju u njihovim dvobojima dok je to još moguće.

Jer, bez Rogera nema Rafe, a bez Rafe nema Rogera. Kao prst i nokat, uvijek idu zajedno, a to je najveća pobjeda tenisa.

Pobjeda tenisa
Složit ćemo se kako je svijet tenisa u posljednjih desetak godina dobio svoju najpopularniju i usudio bih se reći i najbolju generaciju. Roger Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray, uz uskakanja igrača poput Wawrinke, Del Potra, Čilića, Berdycha, Nishikorija, Ferrera, koji su se tu i tamo ubacili i piknuli pokoji Grand slam ili Masters 1000, a ujedno i pobjeđivali navedenu četvorku. Pitanje je, kako posložiti navedenu četvorku? Naravno u okvirima generacije, ne na all time listama, gdje vjerujem svi bi izostavili jednog od četvorice iz top 5, a vjerojatno i top 10. Naravno, Andy Murray je odličan tenisač, ...
Pobjeda tenisa
Složit ćemo se kako je svijet tenisa u posljednjih desetak ...

Respekt: Bobich, Losovius, sthagon,

Slažem se: HAJDUK2012,

odlicna analiza. svaka cast. - sthagon, 15.6.17. 8:06, 0 0 0
MATEEO | 13.06.
r3
Tribina hipoteza...

Prošla je polovica europskih kvalifikacija za SP u Rusiji. Vidjeli smo neke spektakularne poteze,golove i obrane, no bilo i onih manje zanimljivih utakmica. Svjedočili smo i pobjedi Andore, povijesnom kosovskom bodu, no one najzanimljivije utakmice će se tek odigrati.

Grupa A

Francuska i Švedska vode bitku za prvo mjesto, a ovakva Nizozemska nije prijetnja nikome i bilo bi bolje da slažu ekipu za iduće kvalifikacije. Iako vodeće ekipe imaju po 13 bodova, Švedska je bolja u međusobnim utakmicama, ali mora na gostovanja u Nizozemsku, Bjelorusiju i Bugarsku tako da mislim da će Francuska bit prva, a Švedska u dodatne kvalifikacije.

Grupa B

Švicarska je prva sa 16, a drugi Portugal ima 13 bodova.U ovoj skupini Mađarska bi mogla napravit pomutnju jer su domaćini protiv Portugala, no pitanje je u kakvom je stanju momčad poslije sramote protiv Andore. Izravan putnik u Rusiju će se znat poslije zadnjeg kola jer tada Portugal ugošćuje Švicarsku i treba pobjedu s dva razlike jer ima bolju gol razlike.

Grupa C

Njemačka je praktički osigurala nastup na SP(6 pobjeda 6 kola) te samo mora odraditi kvalifikacije do kraja. Prava borba se odvija za drugo mjesto. SJ. Irska ima 4 boda prednosti ispred Češke. SJ. Do kraja kvalifikacija obje igraju sa San Marinom, obje momčadi su domaćini protiv Njemačke, te Češka gostuje kod Azerbajdžana,a SJ. Irska kod Norveške te u 8. kolu igraju međusobno u SJ. Irskoj. Irci imaju veliku prednost i vrlo vjerovatno idu u dodatne kvalifikacije.

Grupa D

Uz grupu u kojoj je Hrvatska ovo je definitivno najzanimljivija grupa. Srbija i Irska imaju 12 bodova te Austrija i Wales 8. Puno toga će se znati poslije 7. kola jer tad igraju Wales-Austrija, Gruzija-Irska i Srbija-Moldavija. Irci i Srbi bi trebali pobijedit, a tko izgubi u trećoj utakmici ispada iz trke, u slučaju remija oboje ispadaju iz trke. Mislim da će se nakon tog kola sve svesti na borbu Irske i Sbije za prvo mjesto, a baš u 8. kolu igraju zajedno u Irskoj. Prednost za izravan plasman dajem Irskoj.

Grupa E

Poljska je prva sa 16 bodova, dok druga Danska i treća Crna Gora imaju 10 bodova. Poljska od težih utakmica ima još gostovanje u Dnaskoj i doma protiv Crne Gore u zadnjem kolu tako da bi bilo iznenađenje da ne osovje prvo mjesto. Danska i Crna Gora igraju još sa Rumunjima, Poljacima te Kazahstanom(Crnogorci) i Armenijom(Danci). Odlučujuća utakmica za drugo mjesto igrat će se u Crnoj Gori u 9. kolu.

Grupa F

Engleska je prva sa 14, druga Slovačka ima 12 i treća Slovenija 11 bodova. Englezi ima do kraja gosotovanja na Litvi i Malti i igraju doma sa Slovačkom i Slovenijom tako da bi bilo iznenađenje da ne budu prvi. Blagu prednost za drugo mjesto dajem Slovačkoj jer dočekuju Slovence u 7. kolu doma u izravnom dvoboju za drugo mjesto.

Grupa G

Italija i Španjolska su pobijedili po 5 utakmica i odigrali 1:1 u Italiji. ostali u skupini nemaju šanse ni za drugo mjesto tako da će se o izravnom putniku u Rusiju odlučivati u 7. kolu u Španjolskoj. Blagu prednost za prvo mjesto dajem Španjolskoj.

Grupa H

Belgija je prva sa 16 bodova, druga Grčka ima 12,a treća BiH 11 bodova. Belgija će sigurno biti prva, a o tome tko će biti drugi odlučivat će se u 8.( Grčka dočekuje Belgiju) i 9.kolu (BiH dočekuje Belgiju). BiH i Grčka su favoriti protiv ostalih momčadi.

Grupa I

Pitanje prvog mjesta u ovoj grupi je moglo biti rješeno prošlog kola, međutim kakve bi to bile kvalifikacije za Hrvatsku bez drame. Ovako mi i Islanđani imamo 13 bodova te Turci i Ukrajinci 11 bodova. Hrvatska igra doma sa Kosovom i Finskom te gostuje kod Ukrajine i Turske. Island igra doma sa Kosovom i Ukrajinom te u gostima sa kod Finske i Turske. Iako Hrvatska i Island imaju samo dva boda prednosti ispred Ukrajine i Turske, mislim da će se između nas dvoje vodit bitka za prvo mjesto do samog kraja.

Sveukupno nema neugodnih iznenađenja (osim Nizozemska no to više nije iznenađenje) te Austrije od koje su mnogi očekivali više. Od pozitivnih iznenađenja bi istaknuo Srbiju koja polako slaže respektabilnu reprezentaciju te Poljska za koju nisam očekivao da će ovako lagano promarširati kroz grupu.

Još je dug put do Rusije...
Prošla je polovica europskih kvalifikacija za SP u Rusiji. Vidjeli smo neke spektakularne poteze,golove i obrane, no bilo i onih manje zanimljivih utakmica. Svjedočili smo i pobjedi Andore, povijesnom kosovskom bodu, no one najzanimljivije utakmice će se tek odigrati. Grupa A Francuska i Švedska vode bitku za prvo mjesto, a ovakva Nizozemska nije prijetnja nikome i bilo bi bolje da slažu ekipu za iduće kvalifikacije. Iako vodeće ekipe imaju po 13 bodova, Švedska je bolja u međusobnim utakmicama, ali mora na gostovanja u Nizozemsku, Bjelorusiju i Bugarsku tako da mislim da će Francuska bit prva, a Švedska u dodatne kvalifikacije. ...
Još je dug put do Rusije...
Prošla je polovica europskih kvalifikacija za SP u Rusiji. Vidjeli ...

Respekt: sthagon, Gazi24, MARIOLJETA,

johnny08 | 12.06.
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. U nastavku donosim pet razloga zašto je Ante Čačić jedini krivac za poraz od Islanda.

1) Odabir igrača i hijerarhija koja nema logike

Nakon dugo vremena popis Hrvatske je imao raznolikost i izgledalo je kako je Ante Čačić napokon uvažio formu pojedinih igrača i nagradio ih pozivom u najjaču vrstu Hrvatske. Tako su priznanje za dobre igre dobili Andrijašević, Pašalić, Bradarić, Santini, a u reprezentaciju se vratio i Lovren. Navedeni igrači su proširili kadar Hrvatske i dodali puno opcija Čačiću da procijeni kakav stil igrača mu treba u pojedinom trenutku. No, budimo iskreni pa recimo kako je jedini razlog zašto su navedeni igrači dobili poziv ozljede prvotimaca.

Nadalje u Čačićevoj Hrvatskoj postoji jedna hijerarhija koja nije postavljena na zdravim temeljima. I sporadični promatrač reprezentacija Hrvatske može znati Čačićev sastav i činjenicu da se u prvih 11 jako teško ulazi, a još teže ispada. Da se igrači ne ozljeđuju Čačiću bi po utakmici trebalo 11 igrača, jer ako smo išta naučili u njegovom mandatu, to je da izbornik ne voli promjene. Čačić ne mijenja kada ide, Čačić ne mijenja kada ne ide, Čačić ne mijenja igrače i on unaprijed zna kojih 12-13 igrača imaju mjesto u reprezentaciji, a ostalih 10 su tu za slikanje i opravdanje mantre kako svi dobe poziv kada to zasluže igrama u klubovima.

Konkretno u slučaju islandske utakmice potpuno je nejasno po kojem to kriteriju Kovačić ima tu privilegiju početi utakmicu i nakon prikazanog istu i završiti. Nadalje ako znamo da je Mandžukić na terenu s blokadama, zašto zauzima mjesto lijevog krila prodornijem Perišiću koji na desnoj strani nije pokazao pravo lice. Zašto na bekovskim pozicijama igraju Pivarić i Jedvaj, od kojih jedan nije jednim ovosezonskim nastupom zaslužio da uopće bude pozvan, a drugi je prvenstveno stoper koji ne shvaća mehanizme kretanja na poziciji desnog beka (niti ga je za kriviti radi toga). Rezultat svega je da je Čačić uspio na teren poslati ili igrače koji nisu ni trebali početi ili igrače koji nisu na pozicijama na kojima mogu dati svoj maksimum.

Izbornik je taj koji mora procijeniti trenutak i odlučiti tko ostaje na klupi, a tko igra. Nije sramota imati ideju kako nešto napraviti, sramota je uvijek raditi iste stvari i nadati se drugačijem ishodu. Einstein takvo šta naziva ludošću. Naime, ako u kadru imaš igrače koji su u datom trenutku spremniji i potrebniji za prilagođavanje pojedinom protivniku onda je potpuno svjedno ima li taj igrač 1 ili 51 nastup za izabranu vrstu. Uostalom igramo protiv Islanda, ne protiv Brazila!

2) Igrači su u Reykjaviku bili već na godišnjem

Lipanj je težak mjesec za odigravanje kvalifikacijskih susreta jer igrači dolaze umorni nakon teških sezona u klubovima. Međutim, upravo zato reprezentacije imaju izbornike koji su plaćeni da naprave procjenu igrača. U lipanjskim kvalifikacijskim susretima se ipak iznenađenja mogu nabrojati na prste jedne ruke, što znači da je gro favorita svoj posao odradio onako kako je trebalo. Svakako je najveće iznenađenje poraz Hrvatske od Islanda, a jedini koji mogu ući u koš s Vatrenima su Francuzi, koji su izgubili na gostovanju od Švedske. Također opis trenerskog posla uključuje vrlo bitan aspekt motivacije igrača, a Hrvatska je na Islandu izgledala sve samo ne motivirano. Izgubiti utakmicu bez da je netko od igrača napravio jači faul, te da Island stvori više prilika za gol je apsolutno nedopustivo, a podatak da je Island imao 29 opasnih napada, a Hrvatska njih 19 dovoljno govori o pristupu na Islandu. Naravno da je Čačićeva krivica što su naši reprezentativci izgledali kao da su na godišnjem odmoru, jer očito je potpuno podbacio u pripremi utakmice. Uostalom Čačić je na klupi imao nekolicinu igrača koji su praktički debitanti i koji bi grizli da se pokažu na terenu bez da ih pretjerano motivira. Na taj način je Čačić napravio dvostruku grešku. Prvo nije motivirao igrače koji mu uvijek igraju da i ovaj put pokažu zašto igraju, a drugo nije prepoznao potencijal klupe i  mogućnost da su neki prvotimci umorni, ozlijeđeni, načeti ili da im jednostavno nije dan.

3) Taktičko postavljanje utakmice

Izbornika Antu Čačića se često hvalilo kako jako dobro priprema utakmice, a potom ih nešto slabije vodi. Nakon islandske utakmice s pravom se treba postaviti pitanje što je to izbornik radio svo ovo vrijeme odnosno gotovo puna tri mjeseca od posljednje kvalifikacijske utakmice. Island nije apsolutno ničime iznenadio Hrvatsku, očekivao se ovakav sastav i igra. Znalo se da su Islanđani jaki u duelu, znalo se da su jaki u skoku i da loptu treba spustiti na zemlju i maksimalno ubrzati protok lopte. Ako se sve to znalo potpuno je nejasno što je Kovačić radio na terenu svih 90 minuta budući da je bilo jasno kako će se ugušiti u gustom islandskom bloku. Uostalom Kovačićeve dobre strane ne uključuju mogućnost ubrazanja igre, budući da se radi o igraču koji voli imati loptu u nogama i krenuti u dribling. Poluozlijeđenog Mandžukića sam već spomenuo na kojem se iz aviona vidjelo da nije pravi, a kao i u slučaju Kalinića radi se o napadačima kojima netko mora stvoriti gol šansu, a u Reykjaviku izuzev Modrića u prvom poluvremenu nije bilo igrača koji može nešto napraviti. Vidio sam dosta kritike i na igru kapetana, ali smatram da su one potpuno neopravdane, budući da jučer Modrić nije imao s kime igrati. Badelj je stajao praktički do njega i konstantno gubio lopte, islandski kapetan Gunnarsson je Kovačića strpao u džep, Perišić je bio na strani na kojoj ne predstavlja opasnost, a Mandžukić i Kalinić su potpuno bili izvan susreta. Nadalje, bekovi Jedvaj i Pivarić nisu centar smisleno prešli, čak niti da krilinim igračima olakšaju pa da odvuku protivnike od Mandžukića i Perišića. Time dolazim do taktike koja je potpuno promašena i ja uopće ne vidim razliku u taktici Ante Čačića protiv Islanda i na EP protiv Portugala. Andrijašević, Pašalić, Rog, Brozović bi puno bolje pridonijeli zahtjevima utakmice, budući da su mobilni igrači koji bi utrčavanjem između islandskih linija stvarali probleme. Ovako je Čačić na teren poslao 11 igrača od kojih je njih devet 99% vremena stajalo na svojim pozicijama čekajući valjda da si Islanđani sami zabiju gol.

4) Ako ne pogodiš iz prve, imaš zamjene

Dobra stvar trenerskog posla se sastoji u tome da utakmica traje 90 minuta. To je jako puno vremena, u kojem treneri mogu ispraviti eventualne krive procjene u postavljanju utakmice. Uostalom svaka utakmica ima svoj tijek i svaka utakmica se u nečemu razlikuje. Anti Čačiću je svaka utakmica ista, pogodio on taktiku i sastav ili ne. Nedopustivo je da u trenutku kada na semaforu stoji 0:0 i kada je kandidata za izlazak napretek da mi tek u 88. minuti koristimo pravo druge zamjene. Više je tijek stvari zamjenama pokušao promijeniti islandski izbornik Hallgrimsson od Čačića i na kraju mu se to isplatilo, dok se Čačić mrštio uz aut-liniju. Čačić uopće ne prepoznaje trenutak za izmjene i onda kako bi to sakrio ništa niti ne mijenja. Dokazao je to na EP protiv Portugala, dokazao je to na Islandu i dokazati će to u svakom trenutku kada se lomi utakmica. Jednostavno radi se o izborniku koji neće mijenjati stvari iz straha da ne napravi pogrešku. Tada bi pogrešku morao priznati, zbog čega bi ga više cijenili, a ovako može reći 'ki bi da bi' i Island je bio spretniji i sretniji.

5) Islandski poraz ukazuje na nužnost promjena

Nakon utakmice bez okusa i mirisa nepotrebno je prebirati po statističkim pokazateljima utakmice, ali indikativno je kako je Hrvatska imala jalov posjed, kako je bila bezidjena i bezopasna i kako se pokazalo da je Hrvatskoj nužna promjena. Promjena prvenstveno na izborničkoj poziciji, jer ako prije nije bilo, sada je kristalno jasno kako Ante Čačić nije čovjek koji može napraviti iskorak s talentiranom generacijom Hrvatske. Nitko od nas ne želi vidjeti kako još jedna generacija talentiranih igrača odlazi u zaborav i Hrvatska nema vremena da propusti još jedno veliko natjecanje bez pravog rezultata. U konačnici vjerujem da će Hrvatska i s Čačićem na klupi vidjeti Rusiju, no isto tako s navedenim izbornikom Hrvatska nema što tražiti tamo. Doći će novi Portugal, doći će novi Island, a kao i obično tražiti će se alibiji za poraze i ispadanja. Sve maske su pale, Hrvatska je na Islandu odigrala najgoru utakmicu u Čačićevom mandatu i svaka daljnja utakmica će biti samo produženje agonije izbornika koji to nije ni trebao biti.

Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo, kako je Island ozbiljan protivnik kojeg treba respektirati, izbornik i igrači su uvjeravali javnost kako na pripremama teče med i mlijeko i kako će Hrvatska na Islandu biti prava. I onda se dogodila utakmica i sve priče su pale u vodu, a Island je odnio pobjedu golom Magnussena u 90. minuti i tako ostavio višestruko vrijednije igrače Hrvatske da se crvene u islandskoj noći. Nakon utakmice i pogotovo nakon poraza krivaca uvijek ima pregršt, no nakon ovakvog poraza glavni krivac može biti samo jedan:izbornik. ...
Ki bi da bi analiza ili zašto je Čačić jedini krivac za poraz na Islandu
Najavljivalo se danima kako Hrvatska u Reykjaviku igra ključnu kvalifikacijsku ...

Respekt: aerDNA, draxy, BruceWayne, Leader,

Slažem se: RayRay, huskupus, pravi, IstraSport, MARIOLJETA, Martin123,

Ne slažem se: gradim,

Super analiza, slazem se s gotovo svime. Ovo je bilo jednostavno prevazna utakmica da bi se Cacic usudio staviti nekoga drugoga. Koga bi ti stavio u prvi sastav? - Sylar, 12.6.17. 22:02, 0 0 0
Vrhunska analiza, kapa do poda! - pravi, 12.6.17. 22:30, 0 0 0
Bradarić umjesto Badelja i Franko/Pašalić umjesto Kove. Znali smo da je Island limitiran, a mi ga praktički nismo ni napali ozbiljno. Brada i Modrić bi ubrzali igru, a F./P. bi se ubacivali iz drugog plana i radili pomutnju - johnny08, 12.6.17. 22:51, 0 1 0
Ako nećemo u kvalifikacijama vidjeti da izbornik nešto pokuša nećemo ni na SP-u. Niti smo proširili kadar niti smo dobili utakmicu, nema goreg od toga... - johnny08, 12.6.17. 22:54, 0 0 0
IstraSport | 12.06.
Je li zbog Čačića poražena Hrvatska?

Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine?

Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi.

Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su  dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali uvijek je protivnik bio taj koji je trebao žaliti. Do jučer.

I jučer je Hrvatska stvorila JEDNU prigodu, povratna lopta i udarac pored gola sa sedam metara. Jednu.

A ako ćemo pošteno, dio igračkog kadra nam je sličan, ako izuzmemo Modrića, Perišića, Mandžukića, Kovačića i Lovrena. Jer igrati za Swanseu i Burnley ili za Dinamo iz Kijeva i Leverkusen je u najmanju ruku podjednako. E sad, tu dolazimo do problema. Oni, koji bi morali pokazati da imamo igrače Real Madrida, Juventusa i Liverpoola, to ne pokazuju. Čačićeva ideja da Mandžukić igra lijevo krilo je otužna, druge riječi nema. On ni u Juventusu nije tu da igra ofenzivno, već da zaustavlja protivnički desni bok i pomaže svom Alexu Sandru kako bi Brazilac mogao igrati slobodnije prema naprijed. Sada, u hrvatskoj reprezentaciji Mandžukić konstantno pokriva Pivarića koji je igrač kakvog Island nema. Jednostavno, tu razinu kvalitete Island nema. Dakle, s Pivarićem gubimo lijevu stranu koju mora zatvarati Mandžukić pa nemamo ni lijevo krilo.

Dakle, micanje Perišića s te pozicije je sulud potez. Perišić  je jedini igrač koji u reprezentaciji pokazuje da je sposoban stvoriti višak i mi ga koristimo na „kontra“ strani od one koju igra cijelu sezone. Zašto, teško je reći. Dalje, što je sa Kovačićem, zaista ne znam. Po meni, igrao je na pravoj poziciji za njega, s manje obrambenih zadaća i više slobode, ali je odigrao dosta blijedo.

I tu dolazimo do Luke Modrića. Ovo je njegova reprezentacija. On nas vodi. To su konstatacije većine iole upućenih aktera. E, pa, ako zaista još uvijek netko nije shvatio – Luka nikada neće biti vođa neke momčadi. To više čak nije ni predmet za raspravu jer je već toliko puta u reprezentaciji dokazao da nije on taj. Opet, ne treba ulaziti u neke osobne frustracije pa tvrditi da se ne radi o fantastičnom igraču koji itekako može pomoći svakoj momčadi na planeti, ali ono što ovoj reprezentaciji više od sigurne distribucije i inteligentnog postavljanja treba je igrač koji će preuzeti rizik.

Jučer je Modrić pokušao dvocifren broj puta okomitom loptom pronaći suigrača. Uspio je jednom ili dvaput, ali naše kolege novinari stvaraju javno mnijenje da se to ne događa. Ako pogledate snimku jučerašnje utakmice, primijetite da komentator NIJEDNOM ne izgovori – „krivi pas Modrića“, „netočna lopta“ ili bilo koju drugu sintagmu neuspješnosti vezanu uz njegovo ime. To je problem. Naizgled mali, ali meni se čini ogroman. Jutros na najčitanijem portalu u državi čitam komentare debila koji ga vrijeđaju – jer od njega očekuju više.

Ali to više nismo nikad ni imali od njega, samo ga hvalimo i hvalimo da bi smo ga u neuspjehu vrijeđali. To je debilno, jer Modrić je onaj isti igrač iz Reala. Samo što tamo preuzimanje rizika nije problem, ni Iscu, ni Ronaldu, ni Benzemi…Kod nas jedini igrač koji to može napraviti, odnosno koji je pokazao da to može je Perišić. Ali mediji konstantno naše igrače "guraju" u krajnost - od naših nema boljih, bez naših se ne može...To jednostavno nije istina. 

Dakle, stavimo svakog igrača u okvire unutar kojih ga možemo kritizirati. Zbog čega kritizirati Modrića jer smo stvorili jednu šansu u 90 minuta? Pa nije on za to zadužen ni u repki ni u Realu. Imali smo posjed i visok postotak točne distribucije, dakle, Modrić je bio u redu. Ne sjajan, ali u redu. Za razliku od Perišića koji je potpuno podbacio, vjerojatno zbog krive pozicije. I bez obzira što mi pričali, jasno je da osim Perišića niti jedan igrač u reprezentaciji nije u svom klubu vođa. A to nas boli priznati, pa pišemo da je Modrić najvažniji igrač Reala, a da bez Mandžukića Juventus ne može. Nogomet je takav, za razliku od medijskog prostora, da bez obzira koliko puta napišeš laž, ona nikad ne postaje istina.

Pogledajte brojke našeg Modrića u Realu, pogotovo ključna dodavanja i stvorene šanse. Na uzorku od 25 utakmica to nije slučajnost.

Prihvatimo da imamo ponajboljeg svjetskog defenzivnog veznog, ali koji nikada neće biti čovjek koji će predvoditi neku momčad, pogotovo u ofenzivnom dijelu.

Što treba napraviti prije posljednje četiri utakmice? Nekakvu strategiju, prije svega. Kakva  momčad želimo biti? Ona koja će posjedom „mrcvariti“ protivnika ili „reaktivna“ sa dva brza krila? Situacija je bajna kakva je mogla/trebala biti. Moramo se prestati „pumpati“ samopouzdanjem i početi ginuti na terenu, kao što to rade talentom limitirani Islanđani. Poraz ne treba nužno biti loš, ako ga se iskoristi kao lekciju.

Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da li nakon poraza na Islandu ili nakon pobjede protiv Ukrajine? Jer jednu stvar konstantno namjerno zaboravljamo – ova reprezentacija nema igru. Imala je rezultat, ali on može biti konstantan samo ako imaš igru. Ako nemaš – samo je pitanje vremena kada će se ogoliti problemi. Prva stvar, u nijednoj, ama baš nijednoj ozbiljnoj utakmici (mičemo Kosovo, a trebali bi i Finsku) dosad Hrvatska nije bila nadmoćna veći dio utakmice. Ni protiv Turske, ni protiv Ukrajine, ni protiv Islanda kada su dva „zalutala metka“ Brozovića donijela trobod. Jednostavno, pobijeđivala je, ali ...
Stavimo se u okvire bez odlaska u krajnosti
Ne znam kada je pogodno pisati ovakvu analizu – da ...
slažem se s dovoljno stvari da se isplati komentirati ono s čime se ne slažem. NE bih rekao da je Pivarić "igrač kakvog Island nema". Mislim da oni imaju igrača te klase. to i je za zamjeriti Čačiću. Što oni zamaskiraju te nedostatke. - gradim, 14.6.17. 21:26, 0 0 0
Možda, ali samo možda ja tu bježim u krajnost. Za mene ne postoji lošiji igrač koji je ikad zaigrao za našu reprezentaciju. A i pogledao sam momčad Islanda, takvog mi se čini da nemaju...Ali, to je samo dojam, nemjerljivo. - IstraSport, 15.6.17. 13:55, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.