ANALIZE

ilmambanegro | 05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home.

Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, Zinedine Zidane, Paolo Maldini, Didier Drogba i još mnoge ikone čije ime je sinonim za izvrsnost, bar ćete na tren biti na nogometnom Olimpu. Svi će vas pamtiti, a vaši će grijesi biti isprani. koliko god teški i opetovani bili. Bit ćete pobjednik.

Ovdje sam da vam kažem da je taj trofej za definiciju uspješnosti samo ono što TBF zove “Šarenim artiklom”. Lip je ka slika i ne mnogo više od toga, jer u krajnjem slučaju nije bitna kvaliteta nego samo etiketa.

Nemojte misliti da to nije sjajan uspjeh.

Jest i ostaje upamćen za sva vremena. To nitko, pa ni ovaj tekst, ne umanjuje, ali taj uspjeh sam po sebi ni na koji način ne govori o tome kako ste i koliko ulagali u svoju momčad, ni što je ta momčad od tog novca napravila. Uzorak utakmica koje ste odigrali u sezoni Lige prvaka je toliko malen i faktor sreće toliko velik da se vaš uspjeh ne može mjeriti isključivo kroz jedan tako gotovo nasumični uspjeh.


Ajax, čudo od momčadi za koju su navijali gotovo svi, ove je sezone — baš zbog toga što je svoju momčad izgradio, a ne kompletno kupio, pa zbog toga njihov rezultat percipiramo kao vrjedniji — odigrao najviše utakmica na svom putu do polufinala, njih čak 18. I to je ništa u usporedbi s time koliko utakmica svaka od vrhunskih momčadi odigra bez da napusti granice svoje države. Za nekoga tko analizira te momčadi ,riječ je o kapi u moru koja nije dio strategije već uvelike splet (ne)sretnih okolnosti i malog uzorka u kojem često presudi nešto na što se ne može utjecati.

Novac je najvažniji

No, poanta ovog teksta je da vam pokaže alternativno mjerilo uspjeha, mjerilo zbog kojeg Jürgen Klopp i Mauricio Pochettino ne mogu biti luzeri, bez obzira kako završilo finale. I to kako je identitet u modernom dobu ustupio mjesto financijskim ulaganjima.

I to kako su ona ponovno vratila identitet nogometu.

Za početak pogledajmo kako od sezone 2012./13. najveći klubovi (uz pokoju iznimku) plaćaju svoje igrače.

*PSG-u nedostaju godine samo zato jer Francuzi nisu bili pri vrhu liste plaćanja, pa nisu dostatno analizirani u godišnjem izvještaju Global Sports Salaries Survey i zbog toga nemamo konzistentan uzorak za njih.
**Iznosi su izraženi u prosječnoj plaći po godini po igraču u američkim dolarima.

Što nam graf za 11 klubova koje vidite govori?

Da moćni imaju novca i da ga nemilice troše? Da.

Da je Barcelona svoj identitet stvoren u eri Pepa Guardiole zamijenila rekodnim ulaganjima u svoje igrače? Da.

Da je, bar što se plaća tiče, nešto slično učinio Real Madrid nakon odlaska The Special Onea? Da.

Međutim, osim toga govori nam i da stvaranje identiteta igre košta. A ako ne uspijete, košta još više (na PSG-ovu primjeru) jer morate početi, ako ne iz početka, onda bar iz sredine. Isto tako možemo vidjeti da besmislena ulaganja ne znače ništa. Eklatantni primjer za takvo nešto je Manchester United. Rast u plaćama s odlaskom Sir Alexa Fergusona kako bi se nadomjestio izgubljeni identitet nije donio ništa. Jer vizija nije postojala niti postoji. Nema plana što bi se to moglo izgraditi kad novac počne stvarati svoju magiju.

A Liverpool i, pogotovo, Tottenham su stvorili više s puno manje, jer je za njihove sustave postojala vizija. Postojao je krajnji rezultat u igri (ili bar u poslovanju) kojem se težilo.

Graf koji ste vidjeli samo će sve to dodatno naglasiti prenesemo li ga u iznose isplaćene od 2015. (kad su svi ovi klubovi pokriveni) i općenito (jer PSG nije pokriven od 2012.).

Eto, svaka riječ je gotovo suvišna kad vidite strukturu ulaganja u plaće kroz četiri sezone. Točno je vidljivo što se želi postići dizanjem kvalitete kadra kod klubova koji su dizali naslove. Ako zanemarimo Crvene vragove, naravno.

Stavljeni u dulji vremenski kontekst, ovi klubovi samo opisuju nogometnu financijsku elitu.

Među nama stvara se jaz

Ali koliko god plaće bile najbolje mjerilo ulaganja, tu su i transferi.

Pa pogledajmo kako su tržili klubovi s naše liste. Ovaj put su tu transferi u milijunima funti. Za svaku momčad i svaku godinu su prikazani netto iznosi (ulazni minus izlazni transferi). Ispod nule su godine u kojima je suma transfera u sezoni pretegnula na stranu prodaje umjesto na onu akvizicije.

Jedan klub iz Manchestera je ove sezone završio s prvom fazom izgradnje svog identiteta, a drugi je jednostavno odustao i traži se po pustopoljinama (ne)uspjeha. Ništa bolja nije situacija u Madridu, gdje nisu sigurni što točno napraviti kako bi ponovno osvajali trofeje za koje je potrebno uložiti trud u 38, a ne u 13 utakmica i osvojiti trofej nacionalnog prvaka koji dolazi na većem uzorku. Teško je puno zamjeriti Niki Kovaču kad vidite koliko su mu dali, a Klopp je napokon dobio nešto s čime može raditi. Isto tako, i momčad koja je financije okrenula na glavu prije nešto više od 10 godina ponovno ulaže, a to je Chelsea. Skok u ulaganjima također je vidljiv i u Arsenalu koji je doveo novog stratega, te u Juventusu koji pokušava dodatno nadići travnjake Serie A.

I nakon što prođete ogroman jaz u ulaganjima, pogledajte na dno (ako se to tako može nazvati). Bacite oko koliko je u nove igrače uložio Tottenham. I mirne duše Spurse nazovite luzerima bez trofeja. Ako to nije dovoljno, samo je potrebno zbrojiti navedene iznose i pregled će biti još mnogo lakši.

Zbrojite li ovo s onime što ste vidjeli ranije, PSG i Manchester City će biti veliki potrošači. Onih strašnih i mitskih petrodolara. Međutim, jesu li oni time nešto izgradili?

Dakako da jesu.

Poglavito pod palicom Pepa Guardiole, koji svoju momčad vodi do dvije uzastopne sezone kakve su rijetko viđene. Jer je tako ipak bolje ocijenjivati uspjeh, kroz bodove i golove u ligi koja od vas traži angažman na 38 (ili u slučaju Bundeslige 34) utakmica. Ono što također bode u oči je i to kako i koliko je Real Madrid igrao moneyball — usprkos činjenici ogromnog izlaznog transfera Cristiana Ronalda — i fokusirao se na unutarnje resurse. Bez vizije je to, naravno, bilo neuspješno.

Definicija uspjeha

Ako uspjeh ne možemo definirati osvajanjima europskih naslova, i ako ti trofeji navijačima (poglavito navijačima Real Madrida, koji je u zadnjih 10 godina samo dvaput bio nacionalni prvak i potvrdio se na velikom uzorku) samo mažu oči, kako ga onda definirati?

Kroz nešto što nam daje prihvatljiv uzorak. Kroz oko 260 utakmica odigranih u sedam sezona u svim velikim ligama Petice moguće je razviti uzorak koji se može uspoređivati s ulaganjima. I onda je puno lakše ustanoviti tko je mudro ulagao, a tko je palio novac na lomači.

Za to smo iskoristili dva bitna podatka. Bodove i golove po utakmici. Kroz posljednjih sedam sezona bodovi po utakmici bili su raspoređeni ovako:

Koliko god Barcelona dizala naslove, jasno je (u usporedbi s grafovima na vrhu ove analize) da je za to trebalo basnoslovno ulagati. Novac uložen u transfere i zadržavanje postojećeg kadra toliko je velik u Blaugraninu slučaju da ostaje dojam kako ovaj graf ne bi smio baš toliko stagnirati posljednjih sezona. Klubovi koji pak godinama dominiraju svojim ligama (Bayern, Juventus) ulagali su manje za slične rezultate. Makar zato jer nisu trebali toliko brinuti o konkurenciji.

Spojite li bodove s golovima, nameću se još neki zaključci.

Arsenal je u dugom periodu stagnacije, iako mu rezultati sami po sebi nisu kriminalni, ali ulaganja koja su imali ipak bi nekako trebalo opravdati.

Chelsea svoje golove jako dobro koristi da bi došao do bodova, a u tom omjeru ni Liverpool nije loš.

Najveći podbačaj je Manchester United. Nije moguće dovoljno naglasiti koliko pogubljeno rezultatski izgleda momčad s Old Trafforda otkako je otišao Ferguson. Usporedi li se to s novcem koji je u nju uložen, dobivamo uistinu porazne podatke.

No, nismo ovdje da bismo definirali neuspjeh, već upravo suprotno. Ovdje smo da vidimo postoji li definicija uspjeha kad se u obzir uzme uloženi novac. Crno na bijelo i bez prčkanja po dojmovima kao kriteriju.

Uspjeh su i Liverpool i još više City. Jer su izgradili momčadi koje sliče sportskim dinastijama. Momčadi koje su u stanju grabiti prema vlastitim rekordima, a i rekordima svoje lige. Ali jedan klub je eponim nadilaženja svojih financijskih ograničenja. Klub koji je postao sinonim za “zamalo”. A ustvari samo nije imao sreće jer se našao u krivom društvu.

To što kroz posljednjih sedam godina radi Tottenham, a da je u isto vrijeme od vlastitog novca izgradio stadion, gotovo je suludo.

Možete Daniela Levyja zvati škrtim, a ekipu iz crvenog dijela Manchestera rasipnom, ali neke stvari su sigurne. Stadion na samo pet minuta hoda od postaje podzemne željeznice White Heart Lane zvat će se kako god vlasnik kluba odluči. Bez imena sponzora koji ga je pomogao izgraditi. Mauricio Pochettino je s malo sredstava koja su mu bila na raspolaganju izgradio identitet momčadi koja iz godine u godinu uspijeva otići stepenicu više u svom razvoju.

Ako Guardiola i Klopp redefiniraju nogometnu taktiku u kontroli prostora, pritiska i posjeda, glavni strateg Spursa je na tradicionalnim temeljima izgradio renesansu klasičnog engleskog nogometa upogonjenog target manom. I svemu tome dodao po prstohvat pritiska, posjeda, fleksibilnosti i svega onoga što čini moderni nogomet.

Gledano dugoročno, Tottenhamov je uspjeh ravan čudu. Pa makar do danas ne imao nijedan trofej za pokazati. Ako u Madridu Spursi podignu ušati komad metala, onda će za veliku većinu pratitelja nogometa preko noći postati ‘uspješni’ nakon godina ‘neuspjeha’ — jer bitan im je šareni artikal, etiketa a ne kvaliteta — ali iza njihova je puta nevjerojatni niz dobrih i maksimalno racionalnih odluka.

Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home. Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, ...
Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Luca1010, Bateman, Dado_M,

Tako je. Sad im treba ogroman remont i barem pola milijarde eura na pojačanja. Što misliš bili moglo doći do razmjene Pogbe i Balea? Ako ne, bit će im jako sužen manevarski prostor. Pogba barem 100, Jović 60, Hazard min 100.. - Fenix22, 16.5.19. 18:25, 0 0 0
Dovedu li Pogbu u bilo kojoj iteraciji mogu se samoubit. Ja ga ne bi dirao, on je otrov za ionako krhku svlačionicu. Njima treba ideja nogometa koji bi igrali pa onda pojačanja. Sa Zidaneom je to gotovo nemoguće. Po meni najbolje Poch i strpljenje. - ilmambanegro, 16.5.19. 18:37, 0 0 0
Poch se nece dogoditi jer Perez ga neće istrpit kao ni arogantna madridska publika. Navodno je Pogba prvo pojačanje za Zidanea i ako ga itko moze smirit to je Zidane. - Fenix22, 17.5.19. 7:52, 0 0 0
A znam. :( Šteta za Pocha. Ma može on njega smirit, ali meni je suludo trpanje zvijezda na hrpu bez da znaš što radiš. To bi bio neki anti-Pep model. Nije ni Barca puno bolja u zadnje vrijeme, ali ovo bi bilo smiješno. Oko Pogbe ne mogu bit optimist. - ilmambanegro, 17.5.19. 9:32, 0 0 0
Nažalost, Pogba ima veliki marketinški potencijal, a to Perezu znači dosta zato mi je transfer izgledan. - Fenix22, 17.5.19. 14:14, 0 0 0
cropol | 05/2019
Surfin USA: tko će osvojiti naslov u NBA ligi?

Finale Istoka biti ce po svim pokazateljima istinski spektakl. Za razliku od zapadne konferencije gdje u finalu imamo 2vs2 (Steph/Klay protiv Lillard/McCollum) ovdje ce sva pozornost biti na vodjama/superstars Bucksa i Raptorsa. Naravno ukoliko obadvojica budu na najvisem nivou razliku ce vrlo vjerojatno napraviti njihov supporting cast, tko ce bolje sutirati otvorene 3pts, cija ce klupa bolje igrati. Statisticki podaci obje ekipe nakon 2 runde play offa su fascinantni i iz njih se da zakljuciti da su Bucksi favoriti samim tim sto imaju home floor prednost, ali Raptorsi svakako imaju sansu dobiti ovu seriju.

Najprije cu ovdje iznjeti pojedinacnu statistiku koja ce pokazati gdje su prednosti i slabosti ekipa gledano po pozicijama a onda i ekipnu statistiku koja otkriva sto trebaju napraviti Bucksi a  sto Raptorsi da prodju u veliko NBA finale

STARTERS

Giannis vs Kawhi

27.4pts /11.3rbd/4.4ast/+11.3 vs 31.8pts/8.5rbd/3.6ast/+10.7

Ovdje naravno niti jednom superstaru ne mozemo dati prevagu jer obojica igraju na vrhunskom nivou. Mala prednost za Kawhia na iskustvo jer Giannisu je ovo prvo finale konfrencije a Kawhi je vec bio MVP NBA Finals.

Bledsoe vs Lowry

16pts/3.3rbs/4.3ass/+9.8 vs 12.4pts/5rbd/7.1ast/+11.4

I na ovoj poziciji su obje ekipe izjednacene s tim da onaj igrac koji odnese znacajnu prevagu u bilo kojoj tekmi ce vjerojatno i odluciti tekmu. Ako Bledsoe moze davati oko 20ppg Bucks ce tesko izgubiti. Ako Lowry moze kontinuirano imati 8-9assista po mecu uz agresivnu obranu i 3-4ukradene lopte Raptorsi imaju sansu.

Middleton vs Siakam

19.1pts/6rbd/4.6ast/+13.7 vs 20.8pts/7.3rbd/2.5ast/+5.3

I ova pozicija je izjednacena uzimajuci u obzir da su Bucksi imali lakse protivnike.Middleton ce sigurno imati slicne brojke, pitanje je moze li neiskusniji Siakam odigrati tako dobro, i hoce li biti potpuno zdrav. S druge strane Siakam je talentiraniji.Ipak mala prednost Middleton na isukstvo.

Connaughton vs Green

8.4pts/7.9rbd/1.6ast/+7.0 vs 8.4pts/3.8rbd/1.2ast/+8.1

Moguce je da ce Brogdon startati ako je zdrav ali na osnovu 2runde play offa bez obzira na brojke ovdje prednost dajem Greenu, jer njegov 3pt sutevi i iskustvo mogu donijeti prevagu Raptorsima.

Lopez vs Gasol

8.3pts/4.7rbd/1.2ast/+10.6 vs 8.6pts/5.6rbd/2.9ast/+6.0

Dosta izjednacena pozicija, oba C ce rasiriti(spread the floor) parket sutacima i Giannisu odnosno Kawhiu, i smatram da niti jedan igrac nece odluciti niti jednu tekmu, ofanzivno su 4-5opcije, defanzivno ce odigrati korektno.

ZAKLJUCAK: startne petorke su izuzetno ujednacene, kad se brojkama dodaju faktori iskustva.

BENCH

Mirotic vs Ibaka

9.3pts/4.4rbs/0.9ast/+5.3 vs 9.0pts/5.8rbd/0.8ast/+4.3

Po brojkama izjednaceno, no Ibaka je puno bitniji za Raptorse nego Mirotic za Buckse. Ovekivati je da ce Ibaka dobiti vise minuta. Ne duza ali ipak prednost Ibaka.

Hill vs VanVleet

12.1pts/2.8rbd/3.0ast/+11.0 vs 4.2pts/1.5rbd/2.5ast/-1.2

VanVleet je bio ocajan protiv Sixersa, on je undersized  i velika prednost Bucksima. Raptorsi bi trebali vise forsirati Powella ili cak McCawa i mozda cak niti ne ici sa VanVleet. Ako ce Hill dominirati sigurno ce biti prevaga za barem jednu do dvije pobjede a samim tim i seriju.

Illysova vs Powell

6.2pts/6.2rbs/1.7ast/+9.4 vs  5.9pts/2.2rbd/1.2ast/+0.8

Illyasova je igrao bolje u play offu ali Powell ima potencijal ako ga krene ubaciti i preko 20koseva sta Illyasova sigurno ne moze i nece. Radi toga cu ovdje dati prednost Raptorsima, ukoliko ce Powell moci izboriti se za znacajnije minute

Brogdon vs OG Annouby

Brogdon se tek vraca nakon povrede do OG vjerojatno nece niti igrati pa je pvo druga velika prednost za Buckse pojedinacno

ZAKLJUCAK: 

Klupa - Prednost Bucks

X-FAKTOR 

Tony Snell vs Jeremy Lin

Tesko da ce Snell dobiti minute ako su svi drugi zdravi. lin bi mogao igrati ako ce VanVleet biti uzasno los a Powel bez ucinka. 

Bucks vs Raptors EKIPNO:

Prosjecna Pobjeda

1.Bucks najbolji u play offs za 15.3pts winning prosjecno

2.Raptors najbolji drugi za 7.6 pts winning prosjecno

Branjenje 3pts suta protivnika

3.Raptorsi-protivnik 31,5%

4.Bucks-protivnik 31,7%

Branjenje 2ts suta protivnika

1.Bucks-protivnik 39,9%

2.Raptors-protivnik 41,3%

Protivnik broj koseva prosjecan

1.Raptors-protivnik 96koseva 

3.Bucks-protivnik 101.6koseva

Postotak 3pts suta

5.Bucks 35,4%

Raptorsi nisu medju prvih 10-imaju ispod 32,7%

Postotak 2pts suta

2.Bucks-46,8%

5.Raptors-45,4%

Ukradene lopte

3.Raptors 8,3

Bucksi nisu medju prvih 10 ekipa-6,1

Prosjecan broj Assista

2.Bucks-25,6

9.Raptors-22,3

Skokovi po utakmici

1.Bucks-52

Raptorsi nisu medju prvih 10-41,8

Broj poena po utakmici

2.Bucks-116,9

10.Raptors-103,6

ZAKLJUCAK EKIPNO: Obje ekipe igraju 2 najbolje obrane u play offu. Imaju slicne postotke suta za 2pt i 3pt. Bucksi pogadjaju vise otvorenih suteva pa su im assisti bolji, ali Raptorsi imaju vise ukradenih lopti. Prednost ekipi Bucks su skokovi i ukoliko Raptorsi znacajno ne podignu tu kategoriju, tesko ce dobiti ovu seriju.

Kljucevi pobjede serije za obje ekipe su vrlo slicnne

BUCKSI CE POBJEDITI AKO: nastave igrati obranu jednako dobru kao Raptorsi, pogode otvorene suteve za 3pts, dominiraju u skoku.

RAPTORSI CE POBJEDITI AKO: Kawhi outplays Giannis, klupa Raptorsa odigra jednako dobro kao klupa Bucksa, ne dopuste ofanzivne skokove/druge sanse Bucksima.

Progonza: Navijam za Raptorse pa se nadam .cudu i Raptors in 6. Ali realno na Bucksima je da izgube ovu seriju i ako odigraju na svom max biti ce Bucks in 6.

I na kraju pobjednik ove serie ce imati domaci parket u NBA finalu i realnu sansu osvojiti NBA prsten, bit ce favorites ako im dodje Portland.

Finale Istoka - Giannis vs Kawhi
Finale Istoka biti ce po svim pokazateljima istinski spektakl. Za razliku od zapadne konferencije gdje u finalu imamo 2vs2 (Steph/Klay protiv Lillard/McCollum) ovdje ce sva pozornost biti na vodjama/superstars Bucksa i Raptorsa. Naravno ukoliko obadvojica budu na najvisem nivou razliku ce vrlo vjerojatno napraviti njihov supporting cast, tko ce bolje sutirati otvorene 3pts, cija ce klupa bolje igrati. Statisticki podaci obje ekipe nakon 2 runde play offa su fascinantni i iz njih se da zakljuciti da su Bucksi favoriti samim tim sto imaju home floor prednost, ali Raptorsi svakako imaju sansu dobiti ovu seriju. Najprije cu ovdje iznjeti pojedinacnu statistiku ...
Finale Istoka - Giannis vs Kawhi
Finale Istoka biti ce po svim pokazateljima istinski spektakl. Za ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22,

Ne slažem se: Fenix22,

Bledsoea uspoređivati sa playoff Lowryem te Middletona sa Siakamom koje ako limitirate ulaze je igrač manje u fazi napada što se vidilo u seriji sa Philom. Leonard koji igra monstruozno ovaj playoff te je sam povukao Toronto dalje, ne tteba kom... - Fenix22, 15.5.19. 10:50, 0 0 0
Serija će ovisiti o Marcu Gasolu i njegovoj sposobnosti da uspori jer je nemoguć neutralizirat Giannisa jer ako Leonard bude morao igrat obranu na njemu, patit će napadački učinak. Naravno, ovo pričam na postavljenoj obrani. - Fenix22, 15.5.19. 10:53, 0 0 0
Fenix22 ne slazem se u vezi Lowrya..imao je kljucni offensive skok i kradju lopte u zadnje 3minute 7utakmice protiv 76ers..zato sam napisao ako bude agresivan i bude imao steals.Uporedba je po,poazicijama - cropol, 15.5.19. 18:11, 0 0 0
Isto se ne slazem da ce Gasol biti kljucan na Giannisu.Giannisa ce cuvati Siakam donekle Ibaka i Kawhi.Kawhi je cuvao Giannisa 22puta ove sezone i u tih 22napada Giannis je sutirao samo TRI PUTA!Ne pogodio, sutirao 3od22 napada pa ti vidi. - cropol, 15.5.19. 18:14, 0 0 0
Update:od kada je Kawhi preuzeo Giannisa u obrani Raptorsi su 0-2 okrenuli na 3-2 i u subotu ce vjerojatno proci u NBA finale. Kawhi je trenutno najbolji 2way igrac u NBA i na svijetu - cropol, 24.5.19. 13:51, 0 0 0
Luca1010 | 05/2019
Koji su najveći overachieveri i underachieveri ove sezone?

La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to?



Getafe iskoristio loše sezone konkurenata

Teško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih nekoliko sezona - prvak ce imati manje od 90 bodova, a 4. tek 60 i kusur (zadnjih 5 godina je za Ligu prvaka bilo potrebno 71 bod u prosjeku).

Getafe je prošle sezone imao 55 bodova i završio na 8. mjestu, a sada kolo prije kraja ima 58 i na diobi je 4. mjesta s Valencijom koja ima bolji međusobni omjer. Gotovo nikakav pomak u bodovima i njihovoj igri nije vidljiv, a niti u financijskom području jer su i dalje tek 15. ekipa po budžetu kojeg odvajaju za plaće igrača, ali ipak su se značajno pomakli na tablici i već su osigurali kontinentalno natjecanje što je veliki uspjeh za klub njihovih gabarita.

Oni su jedna neatraktivna, nedinamčna, stara ekipa koja nema gotovo nikakvih konkretnih napadačkih mehanizama, te se oslanja na iskustv, obrambenu organizaciju - "bunkere", veliki broj faula i prekidanje igre. Brojke najbolje to dočaravaju:

  • 20. po posjedu i broju dodavanja po utakmici
  • 18. po broju udaraca po utakmici
  • 17. po broju driblinga po utakmici
  • 2. po broju drugih lopti po utakmici
  • 2. po broju zračnih duela po utakmici
  • 1. po broju počinjenih prekršaja (uvjerljivo)
  • 3. po presječenim loptama i duelima po utakmici

Veliku ulogu u njihovom uspjehu imaju dvojica napadača veterana Jaime Mata i Jorge Molina koji zajedno imaju gotovo 70 godina. Ipak, još su jedni u nizu igrača koji pokazuju da su godine samo broj. Na jako mali broj udaraca prema vratima zabili su 28 golova - vrlo visoka konverzija od 37%, često u pobjedama 1-0. To je način na koji Getafe osvaja bodove.

Ono što je u njihovoj priči impresivno je da su se tek prošle godine vratili iz Segunde i povezali ovakve dvije sezone. Ekipa koja bi se po svemu sudeći trebala boriti za opstanak, bez individualne kvalitete i financijske mogućnosti za pojačanja, iskoristila je generalno slabe sezone konkurenata za europska mjesta i na tome im treba čestitati. Trener Bordalas je sjajnom optimizacijom vrlo slabog kadra zaslužio i nekakav ozbiljniji posao, a "hrpa" igrača koja je već u godinama imati će priliku igrati i u najeltnijim natjecanjima.

Overachiever honorable mention: Deportivo Alaves

Villareal u donjem domu nakon nekoliko dobrih sezona

Osim Reala oko kojega su stvari prilično jasne i gomilu puta prepričane, još je jedan klub koji se ističe kao underachiever, a to je Villarreal. Od povratka u najviši rang sezone 12./13. nisu završili ispod 6. mjesta, što znači da su u kontinuitetu imali priliku igrati i kontinentalna natjecanja gdje su ostvarili solidne uspjehe.

Ove sezone situacija je znatno drugačija. Klub s 6. najvećim budžetom lige, kolo prije kraja nalazi se na 14. mjestu s mogučnošću pomaka nekoliko mjesta prema naprijed, ali su do prije dva-tri kola bili praktički u borbi za ostanak. U većini statističkih kategorija su jako blizu prosjeku, no ono što upada u oko je broj primljenih golova (50) koji je jednostavno prevelik da bi bili koje mjesto gore na tablici. Osim porozne obrane, koja doduše nije briljirala ni u prethodnim sezonama, niti napadači nisu odradili svoje. Karl Toko Ekambi je prvi strijelac ekipe sa tek 10 golova, Bacca je postigao samo 6, a glavno pojačanje za ovu sezonu Gerard Moreno (prošle godine u dresu Espanyola postigao 16) je dodao tek 7 pogodaka. Unatoč odličnoj prošloj sezoni Pabla Fornalsa (bio 2. asistent lige) sva kreacija u veznoj liniji pala je na leđa velikog Santija Cazorle koji je ovaj puta ostao zdrav, još jednom pokazao o kakvom igraču se radi i da možemo žaliti što su mu ozlijede uništile veći dio karijere. Generalno, gotovo svi pojedinci su podbacili, trener Calleja nije uspio pronaći kadrovske i sistemske zamjene, a i borba na dva fronta (Europska liga) je dodatno odmagala ovako kratkoj i limitiranoj ekipi. Ipak, jedan igrač se u drugoj polovici sezone pokazao kao otkriće. 19-godišnji Nigerijac Samuel Chukwueze je postao glavna prijetnja po protivničke golove - igrač Villareala s najviše driblinga i udaraca prema vratima. Mladi moderni krilni napadač je odigrao nekoliko sjanih partija uključujući i onu protiv Barcelone, te je netko u koga se Villarreal mora pouzdati u nadolazećim sezonama.



Underachiever honorable mention: Celta Vigo

Rezime ostalih

Barcelona je sezonu odradila bez velikih problema jer su Atletico i Real imali brdo svojih, te je teško reći da je u domaćim okvirima neuspješna kada tome dodamo finale Copa del Reya. Ipak, ove sezone prvak će imati najmanje bodova u posljednjih 10 godina i prvi puta manje od 90, a sezonu je praktički rješio oko Božića što puno govori i o kompetitivnoti na samom vrhu te o potencijalnom padu kvalitete La Lige.

Valencia se sjajnom drugom polovicom sezone vratila gdje joj je i mjesto - Liga prvaka, ako pobijede Valladolid u zadnjem kolu, a Sevilla i Betis koji su na trenutke ili odlični ili grozni, su na mjestima na kojima bi više-manje trebali biti.

Od 4. do 17. mjesta klubove će dijeliti 15-20 bodova što znaći da od borbe za Europu do borbe za ostanak, ekipe su djelili nizovi od 4-5 dobrih ili loših utakmica. Pomalo nevjerojatno, iako je prilično indikativno za budžete i kvalitete tih ekipa koji su vrlo usporedivi.

Kao zaključak, možemo reći da smo, osim iznimaka poput Getafea i Villareala, gledali poprilično očekivanu sezonu La Lige, a tek će budućih nekoliko sezona pokazati je li ovo generalno pad kvalitete lige ili zanemariva anomalija.

Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to? Getafe iskoristio loše sezone konkurenataTeško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih ...
Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme ...
rapid | 05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. 

I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. Prvi gol Tottenhama je bila dobro odigrana kontra u kojoj je na kraju lopta pomalo sretno došla do Lucasa Moure koji je na koncu poentirao. Međutim, sama ova situacija je pomalo apsurdna. Pri ukupno rezultatu 3:0 na domaćem terenu u polufinalu Lige prvaka s još nekih 35-40 minuta do kraja popiti gol iz kontre je nedopustivo. Iako mi iz dostupnih snimaka nije bilo potpuno jasno postavljanje Ajaxove ekipe prilikom ofenzivnog prekida, čini mi se da su de Jong i Schöne ostali s Llorenteom. Lllorente izvlači de Jonga, a Schöne se našao na ničijoj zemlji u situaciji gdje ne zna je li pošao ili došao. Rose nakon elegnatnog izbjegavanja de Ligta ne proigrava Lllorentea koji se nudi već igra dijagonalu na Mouru koji skupa s Allijem šprinta desnom stranom, dok je Eriksen na lijevoj. U konačnici Moura poentira. Drugi gol je produkt stvaranja viška na desnoj strani što je, ajde, relativno probavljiva greška koja se mora dogoditi kad-tad tijekom utakmice.

Ajax se nakon toga malo stabilizirao, imao svoje prilike koje nije iskoristio, kao ni Tottenham. Međutim, tada dolazi sudačka nadoknada u kojoj se događa ovo: 

U ovom trenutku utakmice s rezultatom s kojim prolaze u finale Ajax si dozvoljava situaciju 4v3, odnosno 4v4 s obzirom da Vertonghen očekuje visoku loptu kako bi u zračnom duelu nadvladao Veltamana. Nekoliko je grešaka tu. Prvo dva zadnja vezna Ajaxa, a u tom trenutku su to de Jong i Mazraoui stoje previsoko pri čemu de Jong zapravo ne čuva niti igrača niti prostor. U ovakvim situacijama gdje protivniku jedino preostaje dugim loptama gađati visokog target mana i gdje taj target man ima 13/17 dobivenih zračnih duela, ova situacija je nedopustiva. Obrambeni igrači relativno dobro stoje. De Ligt ide na Llorentea s obzirom da je bolji u skok igri od Blinda, Blind se malo povlači spreman da očisti loptu koja prođe De Ligta, Tagliafico pazi na Mouru i prostor uz aut liniju, dok se Veltman povukao prema De Ligtu kako bi mu pomogao u zračnom duelu i pazi na Vertonghena. 

Međutim, Dele Alli ostaje sam i upravo on proigrava Mouru za pobjednički pogodak. Reći će neki da se Blind u ključnom trenutku poskliznuo i tako zakasnio zatvoriti Dele Allija, ali Blind se nije trebao niti naći u situaciji da zatvara Allija. Na tom mjestu se trebao naći Frenkie de Jong. Trebao je pokriti taj međuprostor. Svojom staturom, iako nije pretjerano dobar igrač glavom, zatvorio bi dolazak duge lopte Llorenteu, stigao bi zatvoriti Allija ukoliko bi lopta došla do njega i ne bi se Blind poskliznuo jer je morao iz povratnog kretanja jurnuti u blok Alliju.

Da se razumijemo, nije de Jong krivac. Prvo zato što je on prvenstveno igrač koji plijeni svojom sposobnošću organizacije igre, a ne defanzivnim sposobnostima. Drugo, to je igrač od nepune 22 godine kojemu je možda malo preveliki teret stavljen na pleća. I treće, možda je obrana zaspala pri izlasku i tako ostavila koridor između veznog reda i njih. Unatoč svim opcijama, najveću odgovornost snosi trener jer nije ovo jedini put kada je stoper sam ostao skakati s Llorenteom na širokom prostoru. Također, momčad je izgledala obezglavljeno - jedan dio je pritiskao zadnju liniju Tottenhama, dok je obrana ostala duboko u na svojoj polovici tvoreći time krater u sredini terena. U tom trenutku je Ajax izgledao kao razularena banda koja ne zna što radi i koja, kao što je Mourinho rekao, kao da igra protiv Vitessea. A takva momčad, unatoč svim pozitivnim stvarima koje su pokazali dosada, zaslužuje dobiti gol u zadnjoj sekundi i ispasti. Ako je meni s nekoliko godina staža u omladinskom pogonu županijskog prvoligaša jasno da se tako ne brani target man, onda je to trebalo biti jasno i klupi Ajaxa. Možda je i bilo jasno, ali to nisu uspjeli prenijeti igračima, ali to opet implicira da komunikacija i psihološka priprema igrača nije bila dobra. I to u najvažnijoj utakmici sezone.

Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. ...
Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, ...
Bateman | 05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, a drugog Foyth samo minutu nakon što je ušao u igru, te da su bez boda ostali duboko u sudačkoj nadoknadi, utakmica je ostavila poprilično bizaran dojam. No kaotične situacije već u pravilu kucaju na vrata Spursa iz sezone u sezonu, i dok bi proteklih sezona Pochettinova družina bivala uvučena u vrtlog, ove godine odlučili su stisnuti zube i isplivati iz njega.

Minimalni zaostatak iz prve utakmice nije se činio nemogućim za dostići, ali kada je u 5. minuti utakmice De Ligt pogodio za vodstvo, situacija se promijenila. Visokim presingom Ajax nije dao Tottenhamu da iznese loptu iz svoje trećine, a Pochettinova 4-4-2 formacija sa široko postavljenim Allijem i Eriksenom, te Lucasom i Sonom u napadu, nije nudila potrebna rješenja. Nemogućnost iznošenja lopte i Ajaxov agresivni presing igrači Tottenhama pokušali su riješiti driblinzima, pa su tako imali 44 pokušaja od čega 23 uspješna, dok je Ajax imao 8/12. Jedino su tako mogli probiti srednji blok domaćina i s dovoljnim brojem igrača doći u posljednju trećinu, no i dalje nisu uspijevali stvoriti šansu, a kada je Ziyech pogodio u 35., Tottenham se činio mrtav.

Pochettino je na poluvremenu shvatio da nema više što čekati te je odlučio povući jedini logičan potez i poslati svoju momčad na sve ili ništa. Izvadio je Wanyamu i uveo Llorentea, koji je trebao služiti kao target man, odnosno iskontrolirati loptu upućenu u zadnju trećinu i proslijediti je suigračima, što je na kraju i bilo ključno kod Tottenhamovog pobjedničkog pogotka. Uz to, gosti su implementirali mnogo fluidniju filozofiju i preuzeli mnogo više rizika, što im je omogućilo nepredvidljivost i lakše dolaženje do šansi.

Na svijetu postoje dvije vrste ljudi - oni koji u kriznoj situaciji zablokiraju i oni koji u sebi pronađu snagu za koju nisu ni znali da je imaju, a upravo se ovo drugo dogodilo Spursima u drugom dijelu. Sva ona nemoć iz oba prva poluvremena polufinalnog dvoboja nestala je, a na terenu se ukazala momčad koja je izgledala mnogo drugačije od dobrog starog Tottenhama koji se do sada vladao po prvom principu.

Rezultat svega bila je neka vrst kontroliranog kaosa, u kojem su prilike prštale na obje strane. Tottenham je pokazao napadačku kvalitetu s kojom se obrana Ajaxa mučila, dok za problem zvan Llorente Blind nije imao rješenja. Ali i domaćini su u svom stilu nastavili tražiti nove pogotke, pa su tako do kraja imali još nekoliko dobrih prilika koje ipak nisu uspjeli iskoristiti. Ipak, igrač koji se u tom nastalom kaosu najbolje snašao bio je Lucas Moura, koji je odigrao možda i najbolju utakmicu u karijeri. Dobro je poznato kako je brzina njegovo najjače oružje, što se pokazalo i sinoć, no samo to ne bi bilo dovoljno u utakmici u kojoj mladi lavovi amsterdamskog kluba nisu ostavljali previše prostora protivnicima. Potrebno je bilo iskontrolirati loptu u punoj brzini s igračem na leđima i pospremiti je iza leđa Onane, i to dva puta – jednom u 55. minuti i jednom duboko u sudačkoj nadoknadi, dok je drugi pogodak remek-djelo za sebe. 9/16 dobivenih duela, 4/6 driblinga i 5 udaraca na gol, brojke su koje su samo upotpunile njegovu pravovremenost i prostorno razumijevanje koje je odvelo Tottenham u finale.

Bez obzira na estetski nenadmašan nogomet koji je Ajax pokazao ove sezone, po ulasku u sudačku nadoknadu teško je bilo reći da bi Tottenhamov prolaz bio nezaslužen, samo je bilo preostalo za vidjeti hoće li u Madrid najuzbudljivija momčad Lige prvaka ili Pochettinovi „luzeri“. Na kraju je sudbina odlučila će to biti Spursi i da ćemo baš u Madridu dobiti prvog ne-španjolskog osvajača Lige prvaka još od 2013. Pobjednik će biti momčad iz Premier League, lige čiji su klubovi ove sezone odlučili ne zadovoljavati se s onim što im se pruži, već tražiti više.

Pochettino je dvaput ove sezone nadišao stigmu koja (zasluženo) svih ovih godina prati njegovu momčad, a suze nakon utakmice najbolje su pokazale koliko je argentinski majstor svih ovih godina patio za nekim opipljivim uspjehom, bez obzira na izjave kako trofeji nisu mjerilo uspjeha. Omogućio si je priliku zaigrati u finalu najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a kako god ta utakmica završila, s nula potrošenih ičega u zadnjih godinu dana, njegovi Spursi su već nadišli očekivanja. Ajax je tijekom ovih 180 minuta pokazao bolji, dotjeraniji nogomet, ali u nemilosrdnom svijetu u kojem živimo stvari se većinom ne svode na to tko je bolji, već tko je gladniji. A Pochettino i njegovi luzeri ove sezone su jako gladni.

Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, ...
Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično ...
RealMadrid7 | 05/2019
Tribina hipoteza

Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige u kojoj  je Arsenal ugostio Valenciju. Iako u ne baš zavidnoj formi, Topnici su, uz Chelsea dobili priliku spasiti čast engleskih klubova u prvim utakmicama polufinala europskih natjecanja nakon što su Tottenham i Liverpool u prethodne dvije večeri pali bez postignutog gola u Ligi prvaka.

Valencia je bolje otvorila susret u Londonu i u prvih desetak minuta stvorila dvije velike prigode, a drugu su, nakon kornera i pretvorili u vodstvo. Međutim, od tog pogotka tek dobivamo prave obrise utakmice. Igralo se jako čvrsto i s jedne  i s druge strane. Iz organizirane igre na postavljenu obranu ni jedna ni druga ekipa nisu mogle pronaći put do protivničkog gola. U takvoj igri gdje se čekao neki pogrešan pas, ukradena lopta ili trenutak nepažnje u kojoj bi se otvorio veći koridor za brzu akciju na nepostavljenu obranu, Arsenal se bolje snašao. Emery je odlučio od prve minute poslati na teren Mesuta Ozila. Umjesto na krilu, Nijemac je utakmicu počeo iza dvije špice i to se pokazalo punim pogotkom. S obzirom na opisani način igre, nije tu bilo nekog fascinantnog poteza, ali Ozil je zajedno s Aubameyangom i Lacazetteom radio visoki presing na zadnju liniju gostiju i pogotovo u prvom dijelu bio iznimno pokretljiv. Imao je 93% točnosti dodavanja, 2/2uspješna starta, 4/5 dobivenih duela. Ni jednom nije izgubio loptu. Ne sliči na Ozila iz većeg dijela ove sezone.

Upravo zahvaljujući suradnji ovog trojca Arsenal je najprije došao do izjednačujućeg gola Lacazettea, a potom i do potpunog preokreta čiji je autor opet bio francuski napadač, nakon potpuno izgubljene reakcije Roncaglie. Međutim, u toj akciji preko lijeve strane Arsenala, igrači Valencije izgledali su obrambeno potpuno nezainteresirano, pa su iz jednog potpuno bezazlenog napada dobili gol. Gosti do kraja prvog dijela nisu uspjeli napraviti ništa značajno pa se na odmor otišlo s prednošću Topnika od 2:1

Drugo poluvrijeme bilo je jednako čvrsto, ništa se značajno nije promijenilo. Doduše, Arsenal je imao veći posjed, lakše je dolazio u prigode, a u dva je navrata Lacazette mogao zabiti i treći pa i četvrti pogodak. Valencia je manje-više ostala na onome što je napravila u prvih 15-ak minuta što se tiče ozbiljnih prilika. Trudili su se ponajviše međusobno si nešto iskreirati Guedes i Rodrigo, ali to su bile situacije iz kojih se ništa pretjerano opasno nije urodilo. Ono što je potrebno istaknuti je činjenica da je Arsenal odlično uspio zaustaviti gostujućeg kapetana Pareja. Ovaj je imao dosta dodira s loptom, ali su domaći igrači prema njemu bili jako agresivni, često ulazeći u prekršaje u nastojanju da mu po dvojica ili čak trojica presingom uzmu loptu. Tako je Parejo samo jednom uspio doći do prostora zahvaljujući propustu Torreire koji je zamijenio Gendouzija u 58. minuti i odigrao jedan ključni pas u vjerojatno najboljoj i jedinoj pravoj akciji Valencije rema naprijed u drugom poluvremenu. Za drugog asistenta Šišmiša i čovjeka koji u prosjeku ima 2.4 ključna pasa po utakmici u španjolskom prvenstvu, što ga stavlja odmah iza Messija, premalo. Naposljetku, kada se već činilo da će Arsenal s minimalnom prednošću na Mestallu, ali i Valencia s golom u gostima kao zalihom, zadržati dobru šansu za preokret kući, Aubameyang je nokautirao Marcelinovu momčad i zabio za konačnih 3:1 u 91. minuti.

Utakmica u kojoj će statistika pokazati, osim većeg posjeda Arsenala, jednu dosta izjednačenu borbu u svim ostalim segmentima igre, ipak ne može pokazati ono što se moglo vidjeti prostim okom, a to je činjenica da je Arsenal izgledao bolje i da Valencia, nakon vodstva, ni u jednom trenutku nije izgledala kao ekipa koja može ugroziti Arsenal. S druge strane, nespretnost Lacazettea i sjajna obrana Neta u drugoj njegovoj situaciji, spriječili su možda i potpuni potop Marcelina i njegove ekipe. S 2-1 teško bi bilo otpisat Šišmiše, ali s trećim golom Arsenal je došao na prag finala.

Emery, čini se, nema namjeru stati s dominacijom u Europskoj ligi.

Unai Emery liga
Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige u kojoj je Arsenal ugostio Valenciju. Iako u ne baš zavidnoj formi, Topnici su, uz Chelsea dobili priliku spasiti čast engleskih klubova u prvim utakmicama polufinala europskih natjecanja nakon što su Tottenham i Liverpool u prethodne dvije večeri pali bez postignutog gola u Ligi prvaka. Valencia je bolje otvorila susret u Londonu i u prvih desetak minuta stvorila dvije velike prigode, a drugu su, nakon kornera i pretvorili u vodstvo. Međutim, od tog pogotka tek dobivamo prave obrise utakmice. Igralo se jako čvrsto i s jedne i s druge strane. ...
Unai Emery liga
Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige ...
Luca1010 | 05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo.

Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i sporim igračima ne odgovara. Ipak, Valverde je prepoznao takav scenarij pa je energični Vidal u početnoj postavi bio pun pogodak, te je on jedini mogao parirati Liverpoolovom veznom redu.

Liverpool je visokom linijom u 523 postavi sjajno zatvorio Barcinu drugu i treću fazu distribucije. U izostanku Firmina, Wijnaldum je dobio ključnu ulogu čuvati Busquetsa kod iznošenja lopte i to je vrlo dobro odradio. Messi je obično primao lopte na svojoj polovici okružen trojicom i Barceloni je bilo vrlo teško doći u posljednju trećinu. Klopp je glavni missmatch pronašao na Barcinoj lijevoj strani kada je Jordi Alba ostajao visoko. Salah je nekoliku puta izvozao Lengleta i stvorio probleme, no vratari su bili prilično nezaposleni.

Dva događaja koja su odlučila prvo poluvrijeme su bila prilično neizrađena i neočekivana. Barca je u 25. minuti postigla pogodak iz situacije u kojoj gotovo uvijek idu na kontrolu posjeda i vračanje lopte do stopera umjesto centaršuta. Alba je poslao sjajnu loptu, a Suarez je iskoristio totalnu dekoncentraciju Van Dijka za 1-0. Slično, na drugoj strani Henderson je prizvao unutarnjeg Pirla i poslao nevjerojatnu dijagonalu na Manea koji je za pola koraka ostao kratak i prepucao ter Stegena. Barca je imala prednost, Liverpool je igrao dobro.

Na početku drugog poluvremena Liverpool je priprijetio šutevima Milnera i Salaha koje je ter Stegen obranio, no puno važnije je bila naznaka terenske inicijative koju je Liverpool u tim trenutcima preuzeo. Kontrolirali su posjed, a Barca se preselila u dublji 4-4-2 blok. Vrhunac tog perioda je bila akcija nakon koje je Milner s 15m pucao po sredini gola. Liverpoolu je u tom razdoblju najviše falio Firmino koji bi sigurno bio konkretniji u završnici.

Iako se prilike nisu nastavile redati, Liverpool je nastavio dominirati terenom sve do 75. minute, ali onda se dogodio potpuni antiklimaks u režiji Najvećeg. Messi je primio loptu u situaciji kakva se do tada činila "bezopasna" - na 40m između linija, ali ovaj puta je tamo bilo previše prostora. Uz malo sreće i odbijanac od grede Barca je vodila 2-0. Nekoliko minuta poslije, ponovo, "bezopasan" faul na 30-ak metara. Ponovo, Messi. Svima nemoguće, njemu "običan dan u uredu". Perfektan slobodnjak, 600. gol u karijeri za Barcelonu i ogromnih 3-0 za uzvrat. Do kraja utakmice obje ekipe su imale prilku smanjiti, odnosno povećati prednost, ali Salah i Dembele su promašili zicere.

Ova utakmica novi je vrhunac Valverdeove Barcelone, ali i načina kojim se pristupak kup natjecanjima posljednjih godina. Kao Zidaneovom Real, kao Allegrijevom Juveu, kao Francuskoj na Mundijalu, Valverdeu je primarni cilj bio obraniti svoj gol, iako se ideja kosi s Barcinim idealima, vremena se mijenjaju. Takva pragmatičnost, ponekad neuvjerljiva igra koja izuzev Messijevih majstorija ne privlači ljepotom, donosi rezultate. Uz to, kao i u svemu, potrebna je doza sreće, ali i brdo individualne kvalitete u liku i djelu Lea Messija koji igra ponajbolju sezonu karijere. Domaće prvenstvo je već osvojeno, finale Copa del Reya je osigurano, a finale Lige prvaka je na manje od koraka udaljeno. Valverdeu se ne može ništa zamjeriti osim estetike, koju sve više gazi vrijeme.

S druge strane, Liverpool nakon što je prošle godine bio drugi, sada je u polufinalu Lige prvaka odigrao ravnopravnu utakmicu u gostima protiv prvog favorita i nekako izgubio 3-0. U Premiershipu će osvojiti najveći broj bodova u svojoj povijesti i jedan od najvećih uopće, ali svejedno bi mogli gledati u leđa prvaku. Kako zamjeriti Kloppu na ovim ostvarenjima?

Ostalo je još 90 minuta dvomeča, ali ovako posloženoj Valverdeovoj Barceloni i Messiju koji je ponovo na jednom od vrhunaca karijere, šanse da se dogodi pomračenje uma kao protiv Rome, ravne su nuli.

Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo. Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i ...
Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s ...
ilmambanegro | 05/2019
Koji su najveći overachieveri i underachieveri ove sezone?

Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi.

Ono što već znamo je tko će biti prvak u tri od 5 najvećih liga, a za dvije samo kiksevi mogu spriječiti stare prvake da postanu novi. Dovoljno je podataka prikupljeno i možemo postaviti bar rudimentarnu analizu očekivanja vs. rezultata.

Ono što vas čeka niže je jako malo teksta i jako mnogo grafova.

A isti su prikupljeni iz ovih podataka:

  • Plaća po igraču za 2018. za sve klubove liga petica
  • Broj odigranih utakmica za svaki klub
  • Broj prikupljenih bodova za svaki klub
  • Broj postignutih golova za svaki klub

Podaci su strukturirani ovako za svaku ligu (u grafovima):

  • Odnos bodova i uloženog novca (broj kola * tjedna plaća radi stvaranja koeficijenta iskoristivosti novca) – što ste više od regresijske linije to bolje
  • Odnos golova i uloženog novca – vrijedi kao i za prethodni graf
  • Odnos bodova i golova – ovdje su stvari mrvu drugačije, ako ste iznad grafa to znači da ste ostvarili više bodova nego što to vaši golovi daju za zaključiti sami po sebi, ali ako ste ispod to samo znači da vam je omjer tih dvaju statistika takav da imate čak i manje bodova nego što bi se po postignutim golovima moglo zaključiti

Osim u lige klubovi su rangirani i u platne razrede:

  • PG1 – 80.000,01 ili više dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG2 – između 40.000,01 i 80.000,00 dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG3 – između 20.000,01 i 40.000,00 dolara prosječno po igraču tjedno
  • PG4 – 20.000,00 ili manje prosječno po igraču tjedno

Za platne razrede će biti prikazana ista tri grafa kao i za svaku od liga te jedan dodatni graf:

  • Achievement faktor koji uključuje sve tri statistike (novac, bodovi, golovi) uz to da je svaka od njih weightana tako da prvo dolazi novac (manje uloženo vrijedi više) pa bodovi i na kraju golovi. Odnosi su 50/40/10 u postotcima,
  • PG odnosi među klubovima su definirani i prema broju golova i bodova u odnosu na odigrana kola kako tu ne bi bilo razlika

Prije nego krenemo s ligama dajem vam na znanje iduće:

  • Radi se o 98 klubova
  • Prosječna plaća po godini po igraču je: $2.384.810,98

Ako vas zanima tko plaća najviše na svim scatter grafovima gledajte na desno, a najlakše će vam to biti na PG grafovima.

Kako se sad ne bi zakucali u previše objašnjavanja krenimo po ligama.

Premier league

Kratki sažetak:

  • Utd je od velikih najveći podbačaj u svakom segmentu, a Arsenal i Chelsea se nisu baš usrećili,
  • Čudesno je to da Man City i po financijama i golovima vs bodovima stoji točno na liniji razgraničenja,
  • S pozitivne strane su Tottenham, Liverpool i interesantno Bournemouth ili možda čak više od njih Wolvesi

La Liga

Kratki sažetak:

  • Ovdje se ulaže dosta manje iako su Barcelona (Katalonci k tome uvjerljivo) i Real prva dva kluba generalno,
  • Jasno je da je Real najveći podbačaj, a interesantno je vidjeti koliko je golova zabio Atletico u odnosu na bodove,
  • Barcelona je ispod regresijske linije ne zato što je loša već zato što plaćaju toliko više od sviju ostalih pa su i očekivanja gotovo nerealna,
  • Osim toga vrlo predvidljivo mali Getafe je sjajan u svakom segmentu, a Celta i Levante su se baš nazabijali

Serie A

Kratki sažetak:

  • Juve slično Barceloni stoji ispod linije jer u omjeru prema ostalima plaća značajno više, ali je po pitanju golova i bodova jako iznad linije jer im treba zapravo jako malo golova za jako puno bodova,
  • Atalanta je do sada najbolja priča, bodovi i golovi u odnosu na novce su čudesni, ali je interesantno da stvarno mnogo zabijaju i u nekim drugim slučajevima (čitaj Juveova obrana) bi taj broj golova bio dostatan za još vieš bodova,
  • Inter i Milan su naravno podbačaji svoje vrste dok je Napoli od jačih ekipa ponovno iznad linije, a iznenađujuće dobro tu kotiraju i oba rimska kluba

Bundesliga

Kratki sažetak

  • Još jedan financijski dominantan klub kao što je i očekivano stoji tako kako stoji,
  • Gledajući omjer i golova i bodova prema ulaganjima jako dobro kotiraju i Eintracht (očekivano) i Red Bull (pomalo neočekivano), ali vidjet ćemo gdje smo kad to stavimo u PG,
  • Očekivano, daleko najgore ovdje stoji Schalke,
  • Koliko god je vjerojatno izgubila bitku za naslov Borussia D. je zapravo dobar overachiever generalno gledano

Ligue 1

Kratki sažetak:

  • PSG je isto što i Barcelona, Bayern i Juventus u drugim ligama po pitanju ulaganja pa će ga sa svima ostalima biti interesantno vidjeti u odnosima kad se definiraju Pay Gradeovi,
  • Ako vas zanima tko je najbolji zagledajte se pa ćete vidjeti Lille, Montpellier i Lyon s tim da su sva tri kluba jako dobro iskoristila broj postignutih pogodaka,
  • Osim toga interesantno je da ovdje imamo samo jedan klub za PG1, jedan za PG2 (Marseille) i sve ostalo je za niže razrede plaćanja

Pređimo na platne razrede.

Ako se ne sjećate o čemu se radi krenite gore pa se podsjetite.

PG1

Kratki sažetak:

  • Ovdje se najbolje vidi koliko zapravo Barcelona plaća više u odnosu i na sve ostale „velike“ klubove,
  • Isto tako je bez prevelike analize suludo koliki je zapravo overachivement Dortmunda,
  • Na dnu su naravno Real i West Ham (koji očito ne zna što bi s novcima)

Lista achivementa:

Komentar:

  • Dortmund i Liverpool zbog manjih ulaganja su na vrhu, a Barca je iznenađujuće nisko, ali samo zato jer su im ulaganja vanserijski velika,
  • Dno zatvaraju Real i West Ham od koji je ovaj prvi favorit za underachievera sezone

PG2

Kratki sažetak:

  • Napoli i Wolvesi jako lijepo izgledaju, a Leverkusen nije loš
  • Općenito drugi Englezi s druge strane izgledaju jako loše
  • Osim toga interesantno dobar je Wolfsburg

Lista achivementa:

Komentar:

  • Napoli je zapravo jako skočio ovdje i malo me iznenadilo što Wolvesi nisu više nego što jesu, ali to je zbog razgraničavajućeg faktora postignutih golova,
  • Fulham je istaknuo svoju kandidaturu za dno dna

PG3

Kratki sažetak:

  • Lille je ovdje skoro pa kategorija sam za sebe i definitivno kotira za najvećeg overachievera,
  • Međutim ni RB ni Eintracht ne stoje loše po tom pitanju

Lista achivementa:

Komentar:

  • Monaco se može zahvaliti Huddersfieldu i Stuttgartu što nije najveće dno dna

PG4

 

Kratki sažetak:

  • Atalanta i Montpellier s obzirom na ulaganja izgledaju prekrasno,
  • Od onih koji tavore na dnu ne bi nekoga posebno izdvajao

Lista achivementa:

  • Atalanta i Montpellier ponovno, jednostavno je fascinantno vidjeti koliki je ovo skok tako malih klubova

Znam da vjerojatno treba još komentara na pojedine kategorije, ali dodatnu analizu ostavljam vama.

Jedino što vidim je da bi trebalo popraviti achivement ratio jer mi je Inter zalutao gore (u PG1 kategoriji), ali neću se sad baviti varanjem nego bacite oko na ove podatke pa sami zaključite.

Ono što mogu reći da su meni po viđenom najveći overachieveri Lille, Atalanta, Montpellier, Getafe i RB te Borussia od većih klubova zajedno sa Liverpoolom i Cityjem.

A za dno prednost dajem Realu ispred Fulhama i Monaca.

Gledajte pa javite ako vidite nešto što sam ja propustio (ako nešto). S tim da nije na odmet napomenuti da je naravno riječ o samo ligaškim natjecanjima i da ne definiramo je li netko (Barcelona) neuspješan zato što je prvak.

Naravno da je uspješna, jedino pod koju cijenu?

Veliki favoriti i zaboravljeni asovi
Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi. Ono što već znamo je tko će biti prvak u tri od 5 najvećih liga, a za dvije samo kiksevi mogu spriječiti stare prvake da postanu novi. Dovoljno je podataka prikupljeno i možemo postaviti bar rudimentarnu analizu očekivanja vs. rezultata. Ono što vas čeka niže je jako malo teksta i jako mnogo grafova. A isti su prikupljeni iz ovih podataka: Plaća po igraču za 2018. za sve klubove liga petica Broj odigranih utakmica za svaki klub Broj prikupljenih bodova za svaki klub Broj postignutih golova za svaki klub Podaci su ...
Veliki favoriti i zaboravljeni asovi
Kraj je sezone i vrijeme je da se podvuku računi. ...
Baš vrhunska analiza, respekt. :D - BruceWayne, 4.5.19. 13:34, 0 0 0
Odlično , što si koristio od alata za vizalizaciju R, Python ? - chelsea_2012, 5.5.19. 12:34, 0 0 0
Eh da sam bar imao mogućnosti programirati ove rezultate. Samo dobra stara Excellica. :) - ilmambanegro, 6.5.19. 8:53, 0 0 0
Tek sam se sada uspio posvetiti tekstu u potpunosti i moram reći odlična analiza :). Samo jedno pitanje, da li su podaci o plaćama iz sezone 2017/18 ili 2018/19? Nije toliko bitno nego me čisto zanima. - Bateman, 9.5.19. 14:07, 0 0 0
Podaci su konkretno za godinu 2018. Objavljeni su u prosincu 2018. Tako da su relevantni za 2018/19 jer je istraživanje završeno krajem 2018. - ilmambanegro, 9.5.19. 15:23, 0 0 0
Bateman | 05/2019
Liga prvaka: analiza polufinala:

Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru.

Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom periodu najbolje se očitovala u 66% posjeda i 172 dodavanja (Tottenham je u tom trenutku imao 70), od kojih je 58 bilo u napadačkoj trećini. U 24. minuti stvorili su još jednu sjajnu priliku, a protagonist je ponovno bio van de Beek koji je prvo svojom kretnjom odvukao Trippiera i tako otvorio prostor na lijevom krilu za Tagliafica, a potom ušao iza leđa protivničke obrane gdje je iz prve dobio loptu od Tadića i pucao, no Lloris je dobro reagirao.

Zahvaljujući dobrom visokom presingu gostiju, Tottenham nije mogao razviti igru, pa su dugim loptama tražili Llorentea i u manjoj mjeri Lucasa, a njih dvojica su do kraja utakmice zajedno sakupili 60 duela, od kojih su u njih 29 izašli kao pobjednici. No iz toga se u većini slučajeva ne bi izrodilo ništa, već su domaćini ipak najopasniji bili iz prekida, ponajprije zahvaljujući dobrom tajmingu i visoko postavljenoj obrani Ajaxa. Llorente i Alderweireld su se nekoliko puta našli u situaciji iz koje su pucali glavom, ali ti pokušaji nisu bili posebno opasni. A da nesreća za domaćine bude još veća, nakon jednog od tih prekida ozlijedio se Vertonghen, kojega je Onana nokautirao u svom izlasku. Sissoko ga je zamijenio, a Tottenham je nakon toga prešao u formaciju s četvoricom u obrani.

U drugom poluvremenu Tottenham je preuzeo konce igre, ali i dalje nisu mogli ozbiljnije zaprijetiti gostujućem golu. Ajax se branio strpljivo i disciplinirano, ali ne ostavljajući protivniku ni prostora ni vremena. Znali su da je 1:0 u gostima ogroman rezultat, pogotovo u polufinalu Lige prvaka i željeli su prvenstveno zadržati vodstvo. Izostanak Sona kod domaćina bio je očit, a Llorente se pokazao nedovoljno kvalitetnim za napraviti nešto značajno, te se Tottenham u nijednom periodu utakmice nije činio kao momčad koja može utakmicu okrenuti u svoju korist. Usprkos Tottenhamovoj dominaciji u drugom poluvremenu, na kraju je Ajax bio taj koji je stvorio najbolju šansu, ali je sreća ipak odlučila barem malo pomaziti Spurse pa je tako udarac Neresa završio na vratnici i učinio rezultat osjetno manje dramatičnim za domaćine.

Nisam jedan od onih koji smatraju da postoji ispravan način igranja nogometa i kvalitetnu obranu cijenim koliko i kvalitetan napad. Ali onome što je Ajax prikazao ove sezone, zaključno s prvim poluvremenom utakmice protiv Tottenhama, gotovo je nemoguće pronaći mane i ne diviti se. Kada bi mi netko danas došao i pitao me kako treba izgledati dobar nogomet, zasigurno bih mu pokazao prvih pola sata ove utakmice, ali ono gdje je Ajax večeras pokazao kako su ozbiljna momčad zrela za finale Lige prvaka bilo je drugo poluvrijeme. Staloženim i discipliniranim čuvanjem rezultata, tijekom kojeg se nisu u potpunosti uvukli u niski blok i tamo čekali protivnika, pokazali su zrelost, a problem obrambenih prekida u drugom poluvremenu nije bio toliko izražen jer se Onana priviknuo na situaciju pa je bio aktivniji i sigurniji u izlascima, kamuflirajući na taj način mane svoje obrane.

Nakon odlične predstave u Londonu, Ajax će u Amsterdamu pokušati obraniti stečenu prednost, a iako će se Tottenhamu vratiti Son, ten Hagova momčad u uzvrat ulazi kao favorit, i to sasvim zasluženo. Jer ne samo da nisu podbacili, već su i dokazali kako su zrela momčad koja zna kako zadržati prednost pod pritiskom.

Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru. Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom ...
Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London ...
Dečki koji spavaju u trokutu a kad se probude odrade presing na prvog čovjeka kojeg ugledaju. Fantastičan nogomet igraju. - Wingback_3, 1.5.19. 11:22, 0 0 0
Bateman | 04/2019
Tribina hipoteza

Četiri kola prije kraja Borussia Dortmund za Bayernom je zaostajala jedan bod, te se imala razloga nadati da ipak može uzeti naslov prvaka Njemačke. Prva prepreka im je bio Schalke, ljuti rival koji nije imao dobru sezonu i koji se našao malo iznad zone ispadanja. Ruhrski derbi od davnina je susret od posebne važnosti za navijače obiju momčadi i kao i u svim derbijima, trenutna forma u većini slučajeva nije igrala presudnu ulogu. No ipak, s obzirom na to da je Borussia igrala kod kuće, te da su u posljednjih osam međusobnih utakmica samo jednom bili poraženi, a kod kuće zadnji put u listopadu 2012., imali su svako pravo nadati se pobjedi.

I stvari su krenule u tom smjeru jer je već u 14. minuti Gotze postigao pogodak, nakon fantastične asistencije Sancha. Kada bismo tom vodećem pogotku pridodali i činjenicu da je Schalke prije ove utakmice zabio samo 32 pogotka u prvenstvu, mogli smo već tada ugasiti utakmicu i upisati tri boda domaćinima. No nakon samo četiri minute Schalke je izjednačio, doduše uz veliku dozu sreće. Juliana Weigla je lopta pogodila u ruku, a sudac Zwayer je dosudio najstrožu kaznu. Dojam je bio da Weigl nikako nije mogao izmaknuti ruku u koju ga je lopta pogodila iz velike blizine, ali VAR nije imao milosti, te je Caligiuri poravnao rezultat.

U 28. minuti uslijedio je novi šok za domaćine nakon što je Sane pogodio za vodstvo Schalkea. Caligiuri je izveo udarac iz kuta, a unatoč odličnom skoku gostujućeg braniča, najveći dio krivice ide na leđa Borussijine obrane, s obzirom na to da su u trenutku Saneovog skoka čak četvorica domaćih igrača bili oko njega, a gotovo da se nitko nije ni potrudio ući u zračni duel s njim. Ali to i ne bi trebalo toliko čuditi kada uzmemo u obzir da je Borussia ove sezone primila čak 30 posto svojih golova iz prekida, što je najviše u cijeloj ligi.

Uz to, mučili su se stvoriti šanse, ponajviše zbog discipliniranog pristupa Schalkeovih igrača, odnosno sudjelovanja svih 10 igrača u fazi obrane. Branili su se u srednjem i niskom bloku te uz pomoć Embola i Burgstallera raditi pritisak na vezne igrače, a svoje prilike tražili su iz kontre i prekida. Na žalost po domaćine, obrana je njihov uvjerljivo najslabiji dio momčadi i u pravilu im se ne piše dobro kada napad zakaže. Početkom drugog poluvremena Borussia je krenula po izjednačujući pogodak, a vremena je bilo dovoljno čak i za preokret. Ali onda je uslijedilo pet minuta iz noćne more koje su sažele cijelu Borussijinu sezonu i ostavile ih najvjerojatnije bez naslova. U 60. minuti Reus je dobio izravni crveni karton nakon neopreznog prekršaja iz kojeg je Caligiuri fantastično pogodio za 3:1, dok je u 65. Weigl također isključen zbog ružnog starta na istom igraču.

I samo tako, Dortmund je ostao bez realnih šansi za naslov izgubivši od najljućih rivala kod kuće i to na spektakularno bizaran način. Kasnije su prvo smanjili rezultat te nakon toga primiti i četvrti gol, ali utakmica je bila gotova u 65. minuti. Tako blizu, a tako daleko – mogla bi biti konstatacija koja najbolje opisuje Borussijinu sezonu. Jer iako su igrali možda i najbolji nogomet u Bundesligi, nikada nisu djelovali kao da mogu otići do kraja, a ispadanje iz Lige prvaka od Tottenhama bez ispaljenog metka i nedavno poniženje od strane Bayerna pokazali su koliko su daleko od europske elite.

Ne bi bilo sasvim točno reći da je Borussia izgubila prvenstvo protiv Schalkea jer je Bayern ušao u završnicu s bodom prednosti, a usto nitko zapravo nije ni vjerovao da klub iz Dortmunda može ostvariti takav podvig. Bez obzira na nekoliko vrhunskih igrača predvođenih fantastičnim Jadonom Sanchom, kadar im ipak nije dovoljno širok, a ni dovoljno kvalitetan. Učestale rotacije na bekovskim i stoperskim pozicijama, te neiskustvo igrača koji su pokrivali te pozicije (osim Piszczeka koji je ostavio dojam kako su najbolji dani iza njega), glavni su razlozi zašto Borussia nikada nije izgledala kao favorit za naslov. Također, mora se i spomenuti vratara Burkija koji je ove sezone pružao predstave koje su daleko od onih na temelju kojih je zaradio transfer u Dortmund i nije bio na razini potrebnoj klubu koji se bori za naslov. S druge strane terena, Paco Alcacer je nezaustavljivo punio mreže prije Nove godine, da bi nakon nje postigao samo pet golova u ukupno 13 utakmica u kojima je nastupio, a iako je Gotze odrađivao dobar posao kao „lažna devetka“, Borussiji je nerijetko nedostajalo kvalitete u završnici. Stoga nije čudno što je cijela njihova sezona i borba za prvo mjesto bila prožeta sumnjom, i to u sezoni u kojoj Bayern prolazi kroz teški period.

Ovaj ruhrski derbi Borussia je jednostavno morala dobiti kako god zna i umije i nije smjela dopustiti da je stvari na koje ne može utjecati poremete. Njeni igrači si nisu smjeli dopustiti loše branjenje kornera, niti 2 crvena kartona u razmaku od pet minuta, od kojih je jedan bio apsolutno nepotreban i direktno doveo do pogotka koji je riješio utakmicu. Nisu uspjeli izdržati, a Bayern, koji se i sam cijelu sezonu muči s pronalaskom forme, ovu će situaciju gotovo sigurno znati iskoristiti.

Kako ostati bez prvenstva u pet minuta
Četiri kola prije kraja Borussia Dortmund za Bayernom je zaostajala jedan bod, te se imala razloga nadati da ipak može uzeti naslov prvaka Njemačke. Prva prepreka im je bio Schalke, ljuti rival koji nije imao dobru sezonu i koji se našao malo iznad zone ispadanja. Ruhrski derbi od davnina je susret od posebne važnosti za navijače obiju momčadi i kao i u svim derbijima, trenutna forma u većini slučajeva nije igrala presudnu ulogu. No ipak, s obzirom na to da je Borussia igrala kod kuće, te da su u posljednjih osam međusobnih utakmica samo jednom bili poraženi, a kod kuće ...
Kako ostati bez prvenstva u pet minuta
Četiri kola prije kraja Borussia Dortmund za Bayernom je zaostajala ...
ilmambanegro | 04/2019
Sufrin USA: NBA playoff

Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri utakmice prije konferencijskih polufinala koja bi (bar na Istoku) trebala biti prava kompetitivna poslastica.

Kao što to obično biva razne serije su ostavile razne repove, a jedan od najspominjanijih je tragično igranje završnica utakmica u režiji, produkciji, šminki, glumi i kostimima Russa Westbrooka.

Potaknut time odlučio sam proputovati bespućima statističkih podataka i naprednih pretraga koje su dostupne na internetu.

I bar na kratko vidjeti što kažu brojke kad je u pitanju taj tako nedodirljivi „clutch performance“ iliti po naški „rad s kuplungom“.

Za početak ću opisati metodologiju prikupljanja podataka*:

  1. Podaci prikazani u grafovima niže tiču se svih sezona doigravanja od sezone 2000/01 otkad je moguće pretražiti kriterije koje ću uskoro opisati.
  2. Radio sam dvije pretrage koje se razlikuju u samo jednom parametru, a to je vrijeme preostalo do kraja utakmice, prva pretraga je išla s dvije minute do kraja (+ OT), a druga pet minuta do kraja (+OT)
  3. Obje pretrage su imale iduća dva kriterija:
  • Utakmice doigravanja
  • Svi upućeni šutevi
  • Razlika između momčadi ne smije biti veća od 5 poena
  1. Rezultati koje gledam sadržavaju:
  • Imena sviju igrača koji su uputili šuteve
  • Pogodak ili promašaj na šutu
  • Pobjeda ili poraz ekipe onoga tko je uputio šut
  1. Iz toga sam dobio i filtrirao:
  • U 2 minute do kraja:
    • 4728 upućenih šuteva
    • 507 igrača je uputilo šuteve
    • Za graf sam „učinio dosutpnima“ 63 igrača koji su uputili 20 i više šuteva
  • U 5 minuta do kraja:
    • 10031 upućeni šut
    • 600 igrača je uputilo šuteve
    • Za graf sam „učinio dostupnima“ 68 igrača koji su uputili 40 i više šuteva
  • Nakon toga sam izračunao postotak šuta (generalno, u pobjedama, u porazima)

*Kratka napomena je da ovo naravno nisu napredne statistike već jedino šutevi u gustim situacijama ili kako ću ih ovdje zvati „Tvrdi kuplung“ (2 minute do kraja) i „Meki kuplung“ (5 minuta do kraja).

Pa počnimo sa jednim od njih…

Tvrdi kuplung

Na donjem grafu je prikazan odnos upućenih i pogođenih šuteva za sve igrače u posljednje dvije minute utakmice. Na osi x imamo upućene, a na osi y pogođene šuteve. Što je igrač više iznad regresijske linije to je naravno bolji u clutchu (bar što se šuta tiče).

 

Ono što prvo pada u oko je koliko više šuteva su uputili LeBron i Kobe u odnosu na ostatak „čopora“.  To nam naravno govori koliko je toga stavljeno (ili su si sami stavili) na njihova leđa. Na ovom grafu se kad pobliže gledamo može primijetiti da je Kobe po pitanju clutcha nešto malo bolji od LeBrona.

Točnije, postotak šuta mu je 41,8% dok LeBron ima 40,48%. Pogledamo li kako šutiraju u pobjedama i porazima Mamba je na 46,67% u W situacijama, a na 34,04% u porazima dok je LeBron na 45,22% i 30,19%.

Zadnje što se njih tiče je da je Kobe u pobjedama šutirao 75 puta, a u porazima 47 dok je njegov sadašnji „nasljednik“ ispucao 115 lopti u pobjedama i 53 u porazima. Sami zaključite jesu li manje pucali jer nije išlo ili nije išlo jer su manje pucali.

Pogledajmo pobliže ostale.

 

Ovo su neki od zaključaka

  • KD i Wade su u posljednje 2 minute stvarno dobri
  • Sistem San Antonia je omogućio velikom trojcu strašno dobre pozicije što se vidi iz „nakupine“ njih trojice u grafu
  • Istina je da je Paul Pierce standard po pitanju završnica
  • Najbolji šut u završnicama (po %) ima nitko drugi nego Kyle Lowry sa 15/22 (68,18%)
  • Odlični su i centri te Nash i Iverson
  • Dame Lillard je čisti prosjek (u svojih malo pokušaja) jednako kao i Kawhi
  • Ali od ovih sa dosta pokušaja malo iznenađuje relativni ispodprosjek Dirka
  • Nego, i brojke potvrđuju da je kombinacija Russa i Georgea čisti kriminal. Prvi puca kao haubica (21/73) sa bijednih 28,77% šuta, a drugi puca manje (5/23), ali sa još gorih 21,74% šuta (gori od njega po postotku je jedino Korver sa 5/28 iliti 17,86%)

Meki kuplung

Nego, kako bi vidjeli mijenja li se što pogledajmo iste te grafove za 5 minuta do kraja utakmice.

Opet ćemo prvo staviti LeBrona i Kobeja unutra da bi kasnije gledali ostale.

 

Brojevi šuteva i dalje skaču u nebo za njih dvojicu. Ali ima li promjena što se učinkovitosti tiče?

LeBron je manje-više na istom mjestu u odnosu na regresijsku liniju iako mu se postotak šuta penje na 41,8% (135/323). U pobjedama je to 46,85% (104/222), a u porazima i gotovo identično kao prije 30,69% (31/101).

Kobe nam je pak pao ispod regresijske linije. Šut mu je na 38,24% (91/238) ukupno, a u pobjedama 44% (66/150) dok je u porazima značajno pao na 28,41% (25/88).

Što to znači u kontekstu onoga što smo vidjeli ranije? Osobno bih rekao da je LeBron u stanju držati istu razinu šuta i intenziteta tijekom duljeg perioda zbog fizikalija i načina igre, a Kobe s druge strane točno tempira svoj „ugriz“ za vrijeme kad je najgušće. Pogledajte sami pa recite vidite li to drugačije.

Pođimo na ostale.

 

Moji zaključci bi bili:

  • Paul Pierce je jednostavno Standard (osim što je i Istina)
  • KD i Wade su također u stanju držati razinu dulji period utakmice i njihova izvrsnost je impresivna
  • Curry se digao iznad linije, a Iverson i Paul došli bliže prema standardu (Iverson odzgo, a Paul odozdo) te kad smo već kod playeva Nash je maher
  • Interesantno je kako je Manu pao ispod linije, a Parker i Duncan ostali visoko gore. Duncan je još i porastao. Kao što je jednom Frančeski napisao, Tim Duncan ima svoju Ravan.
  • Prije nego prijeđem na razočaranja evo i trivije
    • Prvi po postotku šuta su 5 centara – Amar'e (63,64%), Howard (59,09%), Pau (56,36%), Horford (52,24%) i Shaq (50%), a slijedi ih Lowry sa također ravnih 50% (iz 42 pokušaja istina)
    • Najgori je opet Korver sa 26%, ali treći i četvrti od dna su T-Mac i Klay sa 28,89% i 29,17%, a blizu je i Irving sa 31,71%
    • Od manjih razočaranja Harden je ovdje na niskih 36,08% (gore je bio na tek preko 34%), a Dame Lillard je skočio na 40% sa prijašnjih 36,36%
  • Ali evo nas opet na OKC dvojcu. Sedmi od dna je George sa 32% šuta u clutch (16/50), ali majstor potrošnje Russ je bolji samo od jednog i to sa impresivnih 28,66% šuta uz ispucanih 157 i pogođenih samo 45 lopti

Netko kad je slagao ovaj tandem nije čitao brojke :P Šteta.

Naravno da toga ima još, ali jedno je sigurno. Dragi gospodine triple double, slušajte savjet Mladena Delića: „Ne sam, Safete.“

Ili tako nešto:

https://youtu.be/PRulNqTDCI4?t=74

Kako se mijenjaju brzine kad zagusti u playoffu
Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri utakmice prije konferencijskih polufinala koja bi (bar na Istoku) trebala biti prava kompetitivna poslastica. Kao što to obično biva razne serije su ostavile razne repove, a jedan od najspominjanijih je tragično igranje završnica utakmica u režiji, produkciji, šminki, glumi i kostimima Russa Westbrooka. Potaknut time odlučio sam proputovati bespućima statističkih podataka i naprednih pretraga koje su dostupne na internetu. I bar na kratko vidjeti što kažu brojke kad je u pitanju taj tako nedodirljivi „clutch performance“ iliti po naški „rad s kuplungom“. Za početak ću opisati metodologiju prikupljanja podataka*: Podaci ...
Kako se mijenjaju brzine kad zagusti u playoffu
Prolazi prva runda doigravanja te su nam ostale maksimalno četiri ...
Mac316 | 04/2019
Sufrin USA: NBA playoff

Kad je Damian Lillard pogodio 'ono' i zaključio sezonu OKC Thundera, bilo je samo pitanje sekunde prije nego se lavina kritika i omalovažavanja sruši na leđa Russella Westbrooka, vođe Oklahome. Nije to ništa novo, Westbrook je prototip svga onog što bernardjurišićevci ne vole u košarci, oni vole Duncana, oni vole sustav, oni vole pokazivanje poštovanja i oni vole timsku košarku. Russell Wesbrook nije ništa od toga, a unatoč, ili baš zato, dospio je do statusa jednog od najboljuih košarkaša na planeti, pa treba dozvoliti i eventualnost da nisu samo Duncani ovog svijeta predodređeni za vrhove. 

Kritike je Westbrook apsoolutno zaslužio. Omalovažavanje nije. I to je sva istina. Westbrook je ove sezone postigao nekoliko osobnih dostignuća za koje zaslužuje kapu dolje i stav mirno od 'Duncan zakon' ekipe, a ne tiču se sva triple doubleova. Westbrook je svjesno i vidno prepustio glavnu rolu Georgeu, boljem šuteru i općenito igraču sa više sposobnosti poentiranja. Nekad davno, Westbrook se jako mučio sa konceptom prepuštanja glavne role, nikad do kraja nije oprostio DUrantu da je bolji scorer pa je to doprinijelo i rastanku, no očito je sazrio, ove sezone je bilo nedvojbeno da je Paul George prvo ime OKCa, a Westbrook je najbolja ispomoć koju PG13 može poželjeti. I dobar dio sezone je to klapalo, OKC je izgledao kao contender, čak i kao najrealnija opcija za rušiti GSW, George je bio legitimni kandidat za MVP nagradu, a Russ je držao triple double prosjek. No, George se ozlijedio, nije izbivao toliko dugo, ali se vratio nezaliječen, sa ramenom koje ga vidno muči i promijenilo mu je cijeli način igre. U takvoj situaciji, Westbrook je, bilo mu to milo ili ne, morao ponovno postati prvo ime momčadi. 

Naravno, još jednom se pokazalo da to ne funkcionira. Westbrook je puno toga, nemilosrdni borac, jedan od najboljih penetratora pod koš u povijesti lige, skakač i vrhunski asistent, ali jednostavno nije scorer, barem ne ono što se naziva učinkoviti scorer. Westbrookove šuterske brojke su mizerne, od igrača koji zabijaju preko 20 koševa u prosjeku, nitko u ligi nije lošiji od Russa po effective FG postotku sa 46%, čak i ako se pretraga proširi na one koji zabijaju preko 15, dobijemo 70 igrača od kojih je samo Andrew Wiggins lošiji u efikasnosti od Russa. Momčad jednostavno ne može prosperirati ako Russ provodi pucačinu na terenu jer mu to jednostavno ne ide. A kad mu se daju slobodnije ruke, Russ jednostavno ne zna stati. Šut za 3 mu je ukupno 29%, prevedeno, pogađa niti svaku treću, ali ipak, ispalio ih je u ovoj sezoni 411, što ga stavlja u top 40 svih igrača u ligi. Da je samo dio tog vremena koje je proveo ispaljujući trice proveo u korištenju svojih stvarnih talenata, OKCu, a i njemu bi bilo mnogo bolje.

Nekoliko je objektivnih faktora zašto Westbrook igra kako igra. Jedan je ozljeda Georgea i to je hendikep koji je OKC pretvorio iz contendera sa dva MVP format igrača u beskrvnu momčad sa jednim ozlijeđenim MVPom i drugim koji se bori sam sa sobom da ne postane mr. Hyde svom dr. Jeckyllu. Dodatno, cijela Oklahoma nije šuterska momčad. U najboljoj verziji samih sebe, na terenu su Russ, PG, Schroder, Grant i Adams, a od navedenih, samo George je u stanju pogađati daljinske šuteve, ako nisu potpuno otvoreni. Niti u ostatku rostera nema baš specijalista za trice, a igranje u današnjoj ligi gdje switchanje obrana jednostavno prisiljava igrače da ispaljuju sve više i više trica nalaže da šutere jednostavno morate imati. Oklahoma ih nema. I onda Russ poludi, izgubi se i krene niz put koji vodi na isto mjesto gdje je vodio zadnjih 3 godine od kad nema DUranta u gradu, ispadanje u prvom krugu, uz samo 4 pšlayoff utakmice dobivene u tom periodu. 

KAd su potpisali Georgea i dali Russu max ugovor, OKC se obvezala da s njima pokuša osvojiti naslov. U ovakvom sastavu i rosteru, to neće biti moguće. Uprava mora učiniti svoje i ojačati ovu ekipu sa šuetrski sposobnim igračima, čak i pod cijenu gubitka igrača kao Schroder, Adams i Grant koji su iznimno zahvalni role playeri, ali nisu ono što Oklahomi treba u ovom trenutku. No, ono što im najviše treba je da Russell Westbrook sjedne sam sa sobom, prizna si neke stvari o svojoj igri i pokuša se promijeniti. Westbrook ima 30 godina i 11 godina staža u ligi, bez većih pauza sa ozljedama što znači da je prilično potrošen. NJegove fizikalije nisu vječne, pa ako želi zadržati sam sebe na najvećem nivou i opravdati silan, dugoročno novac koji je klub u njega uložio, morati će naći načina da proizvede Russella Westbrooka 2.0, verziju koja može zadržati ono najbolje što nudi, ali sa patchevima koji će sanirati ono što ukupni proizvod pretvara u drugorazredni artikl u usporedbi sa konkurencijom. 

Rekao sam da Westbrook zaslužuje kritike, ali nikako ne zaslužuje omalovažavanje. Zašto? Čovjek je jedan od najboljih košarkaša svijeta, nije top 3 ili 5, nije možda niti 10, ali je igrač koji je svojom igrom postavio neke standarde koji nikada, ili 'nikada' do nekog novog Westbrooka, neće biti dostignuti. MOžete se smijati triple doublevoima i misliti da je to produkt pumpanja brojki, ali jednog dana kad naučite jesti sami i kad vam više neće trebati pelena shvatiti ćete. Nitko na svijetu vam ne može pomoći u pumpanju brojki koševa i asistencija, pogotovo ne u sezoni gdje ste do zadnje utakmice igrali za nešto, a svaka od Russovih triple double sezona je bila takva. Skokovi? Čak i da mu ih momčad 'pušta', što je nebuloza gotovo bezvrijedna da se uopće napiše, kakve to veze ima, zar mu pušta tako tri sezone svake večeri iz utakmice u utakmicu? Prosjek skokova za prosječnog beka lige je 5 po utakmici, Russ je viši, atletičniji i skočniji od skoro svakog od njih, zar nije razumno očekivati da ubere barem skok više po četvrtini od svih njih? S time dođemo oko 9 u prosjeku, ako vas veseli, evo, momčad mu pušta jedan skok i toliko su opterećeni i precizni s tim da su se uštimali da mu omoguće triple double prosjek već tri godine zaredom. 

Kad djeca zašute i zaspu i odrasli nastave pričati možemo pričati o tome da Russ postavlja neke nezamislive trendove. Da, brojke nisu najbitnije i naslovi se broje, istina. I zato Russ i nije u razgovoru za najboljeg igrača lige današnjice, ima boljih, ima većih pobjednika i ima igrača spremnijih na adaptaciju. No, samo zato što Russ ne spada u elitu koja u playoffu odlučuje o naslovima, ne znači da su njegovi učinci podloga za šale. Bio je jedan igrač koji je isto tako bio 'samo' štancer broja koševa sve dok se oko njega nije posložila momčad, trener i Pippen i krenuli u stvaranje dinastije. Danas se tom igraču tepa da je najbolji svih vremena. Ne, Russ nije Jordan, nikad niti neće biti i to nije poanta. Poanta je da statistički učinci mogu opisivati igračku veličinu čak i ako momčadski uspjeh izostane. Russell Westbrook je do svoje 30. godine porušio neke rekorde stare desetljećima i za koje se mislilo da nikada ne mogu niti približno biti ugroženi, postavio je neke brojke koje će se generacijama činiti kao utopija. Na njemu je da nakon svoje 30. godine pokaže sam sebi i navijačima Oklahome da je u stanju i za više od toga. Ako uspije, ima šanse biti pamćen kao jedan od najvećih svoje ere, ako ne ostati će upamćen kao jedan od statistički najdominantnijih igrača lige i ne puno više od toga. Niti ovo drugo nije malo, no od triple double mašine se s pravom očekuje i više. 

Narod protiv Russella Westbrooka
Kad je Damian Lillard pogodio 'ono' i zaključio sezonu OKC Thundera, bilo je samo pitanje sekunde prije nego se lavina kritika i omalovažavanja sruši na leđa Russella Westbrooka, vođe Oklahome. Nije to ništa novo, Westbrook je prototip svga onog što bernardjurišićevci ne vole u košarci, oni vole Duncana, oni vole sustav, oni vole pokazivanje poštovanja i oni vole timsku košarku. Russell Wesbrook nije ništa od toga, a unatoč, ili baš zato, dospio je do statusa jednog od najboljuih košarkaša na planeti, pa treba dozvoliti i eventualnost da nisu samo Duncani ovog svijeta predodređeni za vrhove. Kritike je Westbrook apsoolutno zaslužio. ...
Narod protiv Russella Westbrooka
Kad je Damian Lillard pogodio 'ono' i zaključio sezonu OKC ...
Uf, usporedba s mladim Jordanom na kraju teksta.Mladi Jordan je po postotku šuta i IQ-u za Westbrooka avion.Nije mi jasno zašto te ljuti kritika igrača koji nikad u playoffu nije pokaza ništa u crunch time-u.I ne,statistički učinci nemogu opisivat - Lwave, 30.4.19. 3:40, 0 0 0
igračku veličinu ako momčadski uspjeh izostane.Taj kriterij se ne može primjenjivati na Westbrooka koji je igrao sa Durantom,Hardenom,Georgeom,Oladipom,Melom,Adamsom i još pokojim kvalitetnim rotacijskim igračem a bez većeg učinka. - Lwave, 30.4.19. 3:45, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.