Analiza

And the Oscar goes to...

Tribina nagrade za 2018!
Bateman | 12/2018

Završena je još jedna uzbudljiva nogometna godina koja nam je donijela pregršt razloga za ispratiti je sa smješkom na licu. Srebro Hrvatske sa Svjetskog prvenstva, povratak Liverpoola među europsku elitu, rekordni transferi vratara, te nikad jača nadolazeća knockout faza Lige prvaka samo su neki od razloga zašto je 2018. bila dobra godina za nogomet. Sukladno tome bilo bi zanimljivo dodijeliti prigodne nagrade momčadima i pojedincima koji su se istaknuli u protekloj godini, bilo pozitivno ili negativno.


Napomena: Tekst bi se trebao promatrati kao neka vrst presjeka protekle godine, te su pobjednici kategorija bez obzira na iznešene argumente ipak na kraju krajeva subjektivni izbor. Kao uostalom i sve nagrade koje se dodjeljuju za bilo što.

Zlatni petrodolar: Juventus

Nogometna organizacija koja je vođena možda i najbolje u cijeloj Europi i koja ima povijest odličnih poteza na tržištu igrača, ni ove godine nije podbacila. Više od 250 milijuna eura potrošenih prošlo ljeto možda jest najviše što je torinski klub izdvojio u jednom prijelaznom roku, no sva pojačanja su se pokazala izvrsnima. Otkupljen ugovor Douglasa Coste i dovođenje Joaoa Cancela koji se već nametnuo kao gotovo nezamjenjiv su za svaku pohvalu, kao što je i vraćanje odbjeglog sina Bonuccija, no highlight je ipak dovođenje Cristiana Ronalda. Portugalac je nastavio tamo gdje je stao u Realu, a bez obzira na ogromnu svotu koja prelazi 100 milijuna, ekonomski gledano taj je transfer već gotovo opravdan. Rezultat svega je taj da je Juventus gotovo već osigurao scudetto, a u Ligi prvaka s razlogom slove za jedne od najvećih favorita.

Jean-Michel Aulas nagrada: Lille

S potrošenih 9 milijuna eura, a zarađenih nešto manje od 60, Lille će Novu godinu dočekati na drugom mjestu francuske Ligue 1. Od dolazaka, najzvučnije ime zasigurno je portugalski reprezentativni stoper Jose Fonte koji je doveden bez odštete, dok je po Transfermarktu vrijednost svih igrača koji su došli ukupno pet puta veća od cifre koja je plaćena za njih. S obzirom na to da je PSG prvenstvo osvojio već u kolovozu, ostatak lige igra „svoje“ natjecanje, a klub kojem je prošle sezone prijetilo ispadanje ih predvodi. Doduše odigrali su 19 utakmica, za razliku od svojih najbližih pratitelja koji su odigrali 17 i 18, no s obzirom na sve možemo slobodno reći da su u odnosu na uloženo i zarađeno, te u usporedbi s prošlom sezonom, napravili odličan posao i ogroman skok.

Massimo Moratti nagrada: Ed Woodward

Ljetni prijelazni rok i nije bio toliko katastrofalan za Manchester United kao što je to bio slučaj posljednjih godina, no to je ponajprije zbog toga što ljetos nije ni potrošeno kao prijašnjih godina. Ipak, 55 milijuna funti za Freda teško je opravdati, a vratimo li se u siječanj i pridodamo transfer Alexisa Sancheza vrijedan 30 milijuna funti, možemo zaključiti kako je Unitedov financijski direktor nastavio s lošim ulaganjima, te se vapaji za „pravim“ sportskim direktorom sve više mogu čuti na Old Traffordu.

Pippo Inzaghi nagrada: Raheem Sterling

Datum: 07. studenog 2018. Mjesto: Etihad Stadium, Manchester
Pri rezultatu 1:0 za Manchester City, Sterling zapinje nogom o travnjak i pada na tlo. Sudac dosuđuje najstrožu kaznu na opće zaprepaštenje Ukrajinaca. Simuliranje toliko očito i besramno, da je jednostavno moralo postojati nekakvo objašnjenje u pozadini. Sterling ga je i dao, rekavši kako se poskliznuo ali mu je bilo glupo priznati to nakon što je sudac već dosudio jedanaesterac. Osobno mu i vjerujem jer je teško pronaći potrebu za onakvim padom, no bilo kako bilo, nesportski potez neviđenih razmjera u gotovo nebitnom trenutku Englezu je uvjerljivo osigurao „Pippo Inzaghi nagradu“.

Davor Šuker nagrada: Neymar

Svatko tko je gledao ijednu utakmicu u kojoj je igrao Neymar (a to su praktički svi) zna da se o ovom izboru ne treba trošiti riječi. Njegovo konstantno plakanje i valjanje po travi je jednostavno nenadmašivo, a njegova upornost u tome je fascinantna. Možda i najuvjerljivi pobjednik u svojoj kategoriji.

Alan Shearer nagrada: Alejandro Dario Gomez

Igrač koji je cijelu svoju karijeru birao teži put i manje nogometne sredine, posljednjih godina skrasio se u Bergamu. Od borbe za opstanak 2014., preko stabiliziranja kluba u narednoj sezoni, pa sve do četvrtog mjesta u Serie A i izlaska na europsku scenu, Papu je igrao glavnu ulogu u rastu Atalante. „Lažni povučeni napadač“, kako je sam sebe nazvao jednom prilikom, alfa je i omega crno-plavih i jedan od onih likova čije će ime ostati zapisano zlatnim slovima ne samo u povijesti kluba, već u srcima svih nogometnih romantičara. S obzirom na ugovor koji ga veže do 2020. ali i njegov nesvakidašnji pogled na uspjeh, kapetan Papu će na radost navijača barem još neko vrijeme oduševljavati Bergamo.

Juan Sebastian Veron nagrada: Joe Hart

Današnji nogomet sve manje trpi igrače koji se „šlepaju“, pa su samim time takvi igrači sve rjeđe prisutni. Oni mogu biti manje ili više važni svojoj momčadi, no rijetko se za nekoga tko igra u kontinuitetu danas može reći da ne doprinosi ekipi. Prvo mi na pamet padne Fabian Delph, no s obzirom da je on već dugogodišnji stanovnik Etihada i koristi se ponajprije kao ispomoć, okrenut ću se igraču koji je ove sezone doveden da bi pružio stabilnost, dok on nije donio apsolutno ništa, a to je Joe Hart. Nakon loših sezona u Torinu i West Hamu, Hart je doveden u Burnley kako bi pomogao klubu svojim iskustvom, no s njim na vratima Burnley je primio 41 pogodak u 19 utakmica i trenutno se nalazi u zoni ispadanja. Naravno, ne idu svi golovi na njegovu dušu, ali ni takvih nije nedostajalo. A kada se tu pridoda i nemogućnost da obrani išta važno, dolazimo do zaključka kako bi Burnleyju bilo isto, ako ne i bolje bez Harta. Jer žalosna činjenica jest ta da je bivšoj engleskoj „jedinici“ samopouzdanje već godinama na jako niskoj razini i kao takav jednostavno više ne može pružati predstave kakve se od njega očekuju.

Rinus Michels nagrada: Marcelo Bielsa

S „ludim“ Čileancem na klupi, Leeds United nezaustavljivo maršira ka naslovu u Championshipu i povratku u elitno društvo. Igra na gol više i visoki tempo glavna su obilježja Bielsine filozofije u Leedsu, pa se tako ove sezone nerijetko događalo da bi Leeds preokretao rezultat i odnosio pobjede u završnoj fazi utakmice. Momčad s pretežito domaćim igračima odlično je odgovorila na zahtjeve svog trenera, a čovjek koji ne pristaje na kompromise i koji će dignuti sidro na prvu situaciju koja mu zasmeta u njegovom radnom okruženju, još jednom dokazuje zbog čega je jedan od najinovativnijih trenera na svijetu. Ostaje za vidjeti hoće li u momčadi nastupiti umor koji je znao zahvatiti Bielsine bivše ekipe, pogotovo u zahtjevnoj ligi kakav je Championship, no za sada Leedsu cvatu ruže.

Guy Roux nagrada: Sean Dyche

Trener koji je od malog Burnleyja stvorio respektabilnog premierligaša nikada nije odustao od svog stila igre – čvrste obrane i route one stila napada, odnosno što direktnijeg dolaska u napadačku trećinu, većinom preko snažnog target mana. Ove sezone pak, ta filozofija je prestala donositi uspjeh jer je novac koji se već godinama slijeva u Premier ligu stvorio okruženje u kojem se ni najlošiji klubovi ne libe potrošiti stotinjak milijuna funti za klasne igrače, pa je Burnleyju kao jednom od najmanjih potrošača postalo teško nositi se s ostatkom lige. Dyche je zaradio mnogo kredita i među upravom i među navijačima, no njegov predvidljivi stil igre koji donosi uspjeh gotov isključivo pod pretpostavkom da njegova momčad uspije sačuvati mrežu netaknutom, sve se više čini nedovoljan za opstanak u elitnom društvu.

FC Wimbledon nagrada: Manchester United

Predstave koje Crveni vragovi pokazuju od odlaska Sir Alexa Fergusona su ispod svake razine elitnog kluba. Ove sezone pak, bezidejnost u njihovoj igri dosegla je novu razinu, pa je tako gotovo svaka utakmica Mourinhove bivše družine bila negledljiva. Loša obrana, vezni red bez kemije i napad izgubljen u bespućima Portugalčeve „safety first“ taktike, osigurali su nam sate i sate dosade, a Lukakuovi promašaji i Pogbini nervozni ispadi bili su jedino što nas je zabavljalo.

Ajax 70-ih nagrada: Liverpool

Ovdje je nagrada otišla Liverpoolu zbog toga što se u obzir uzima kalendarska 2018., dok je Favreova Borussija završila jako blizu. Trojac Salah-Mane-Firmino i ostatak družine s Anfielda zabavljali su nas i na regularnoj bazi nam pružali visokooktanski napadački nogomet. A da Karius nije pogrešno shvatio pojam „zabavljanje gledatelja“, možda bi Liverpool i osvojio Ligu prvaka, no bez obzira na sušnu godinu, prezentirali su najzabavniji nogomet u Europi i to na najvećoj sceni.

Najveći flop: Max Meyer

Dvadesettrogodišnja zvijezda Schalkea na ljeto je odlučila napustiti matični klub i unatoč brojnim ponudama s domaćeg tržišta, odlučio se otisnuti na Otok te tamo pokušati pronaći svoju sreću. Pomalo šokantno završio je u redovima Crystal Palacea, postavši jedan od najplaćenijih igrača najbogatije europske lige s plaćom od 170 tisuća funti tjedno. Mnogo se očekivalo od mladog veznjaka, no nakon polovice sezone Meyer na svom kontu ima 875 odigranih premierligaških minuta i 3 asistencije. Gotovo zanemariv učinak za igrača koji je trebao biti difference maker kluba iz južnog Londona. S obzirom na veliki broj flopova koji se jave svake sezone, ova kategorija je dosta podložna subjektivnoj procjeni, no s obzirom na ogroman potencijal i još veću plaću koju prima u crveno-plavom dresu, Meyer će se gotovo svima naći u top 5. Ovdje moram naglasiti da je Unitedov Fred bio jako blizu da odnese ovu nagradu, no zbog specifičnog načina kojim je Mourinho vodio momčad, ali i činjenici da si United može priuštiti pogrešku više nego što je to slučaj s Crystal Palaceom, Nijemac je ipak izašao kao pobjednik/gubitnik.

Najbolja kupovina: Joao Cancelo

Ovo je možda i najzahtjevnija kategorija, ponajviše zbog nemogućnosti jednakog valoriziranja svih transfera s obzirom na razinu kluba, potrošen novac itd. No logično bi bilo iz konkurencije izbaciti primjerice Ronalda ili Alissona, koji bi možda bio pobjednik ove kategorije da za njega nije plaćena cifra koja pretpostavlja da se ništa manje od ovosezonskih predstava nije ni očekivalo od njega. Bayernovo dovođenje Goretzke koji vrijedi 40 milijuna eura kao slobodnog igrača možda je i najbolji posao kada se usporede cijena, tržišna vrijednost i kvaliteta, no teško je Bavarcima priznati zasluge za to znajući da su daleko najmoćniji klub u Njemačkoj koji praktički ima pravo prvokupa na sve domaće igrače. Stoga bi on eventualno mogao dobiti nagradu za najbolji bargain. Vrijedi spomenuti i rijedak pogodak West Hama – Felipea Andersona, kao i Barcinu „krađu“ Artura Vidala, no ja sam se odlučio za posao pobjednika ovog prijelaznog roka Juventusa – Joaa Cancela. 40 milijuna eura za beka još uvijek je mnogo novaca, no Juventus je odlučio riskirati i dovesti Portugalca u nadi da će njihovoj momčadi dati jednu dimenziju više. I kao i uvijek, bili su u pravu. Discipliniran i pravovremen u svim segmentima igre, Cancelo zahvaljujući svojoj dobroj tehnici redovito stvara probleme protivničkim ekipama, dok je u fazi obrane standardno na visokoj razini. Već se ustalio kao nezamjenjivi dio Allegrijeve družine, a nerijetko dolazi do izražaja čak i u momčadi prepunoj zvijezda. Bez obzira na visoku cijenu, činjenica da igra na vrhunskoj razini u oba smjera, da su mu samo 24 godine i da su dobri bekovi rijetkost na tržištu, Cancelo je zaslužio moj glas za kupovinu godine.

Najveći overachiever: Mario Mandžukić

Zapravo je cijela karijera Marija Mandžukića jedan veliki overachievement, ali o tome već i ptice na grani sve znaju. Kontinuirano dobre partije u dresu Juventusa, srebro s Hrvatskom na SP-u uz pogodak u produžetku polufinalnog ogleda, te ovosezonsko rasturanje uz bok Cristianu Ronaldu, tridesetdvogodišnjem Hrvatu je priskrbilo ovu laskavu (?) titulu. Radna etika koja je uvijek prisutna, potpomognuta dobrim taktičkim razumijevanjem igre iz utakmice u utakmicu donosi mu pogotke. Zahvaljujući odličnoj suradnji s Ronaldom koji se većinom nalazi u fokusu protivničkih obrana, vjerojatno najveći oportunist u današnjem nogometu iskorištava bez pogreške sve što mu se pruži i svom klubu donosi bodove, a sebi pohvale cijelog nogometnog svijeta.

Najveći underachiever: Mario Balotelli

Nekada jedna od najvećih mladih zvijezda na kugli zemaljskoj, igrač koji je do svoje 26. godine sakupio iskustvo igranja za Inter, Manchester City, Milan i Liverpool, posljednje dvije godine tone u irelevantnost. 758 odigranih minuta i jedna asistencija brojke su koje je Talijan ove sezone zabilježio u dresu Nice, a u ligi „petice“ za koju bi danas zapravo bilo točnije reći da ne pripada društvu „velike četvorke“ to je gotovo zanemarivo za igrača čija tržišna vrijednost po Transfermarktu iznosi 20 milijuna eura. Sa samo 28 godina još uvijek nije izgubljen slučaj i mnoge momčadi bi ga rado vidjele u svojim redovima, ali samo pod uvjetom da se uozbilji i u potpunosti posveti nogometu. No poznavajući Marija to je jako teško za očekivati.

I eto ga, moji osvajači nagrada su tu. Kao što sam već rekao, bez obzira na argumente kojima su potkrijepljeni moji izbori, oni su ipak prvenstveno zamišljeni kao neka vrst presjeka nogometne 2018. Jer kao što je nekome (odnosno većini) Luka Modrić najbolji nogometaš svijeta, nekom drugom je to Messi, Ronaldo, Griezmann ili Mbappe. Sto ljudi, sto ćudi.

Sve u svemu, sretna nam svima Nova 2019. i nadajmo se da će nam donijeti još bolji i zanimljiviji nogomet!

Respekt: kex1926, BruceWayne, Peslolus,

Slažem se: BruceWayne, Peslolus,

da ne navodiš stvari bez pokrića. Ja sam malo subjektivan jer mi je Fulham drag i imali su vrhunski transfer rok (to nije samo moje mišljenje) i dobrog trenera te mi nije jasno da je sve što je moglo poći po zlu da je pošlo. (2) - Fenix22, 31.12.18. 0:17, 0 0 0
Jedino su mi bili bekovi klimavi, a pod tim mislim solidni, a ne kriminalni. (3) - Fenix22, 31.12.18. 0:18, 0 0 0
I meni je iskreno Fulham oduvijek simpatičan i bilo mi je drago kada su se vratili u ligu i nadao sam se da će se odmah ustaliti. Ali mislim da je u vezi te "nagrade" trebalo uzeti u obzir staturu kluba jer bih inače mogao proglasiti neki klub iz - Bateman, 31.12.18. 15:29, 0 0 0
primjerica francuske 2. koja je cijela negledljiva. Sve u svemu ipak je subjektivan odabir jer se ne može uzeti neki apsolutni parametar, pa ne mogu reći puno protiv toga da Fulham odnese tu nagradu. Sve u svemu, sretna Nova! :) - Bateman, 31.12.18. 15:31, 0 0 0
I tebi. Treba se izoblejat sad. - Fenix22, 31.12.18. 19:04, 0 0 0

Povezane analize

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.