Analiza

Apsolutizam

Tribina hipoteza
Bateman | 04/2019

Bez obzira na činjenicu da je talijansko prvenstvo već odavno praktički okončano, susret Juventusa i Milana je uvijek važan događaj, a ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta. Allegri je htio izaći kao pobjednik, bez obzira na to što ga u srijedu čeka važnija utakmica, odnosno susret četvrtfinala Lige prvaka protiv Ajaxa, a to je dokazao i načinom na koji je vodio utakmicu. Gattuso je utakmici pristupio u već klasičnoj 4-3-3 formaciji, dok je domaći strateg izveo svoju momčad u izuzetno fludinoj verziji 3-5-2.

Na samom početku utakmice Juventus je implementirao visoki presing s agresivnim pristupom na svaki protivnikov „heavy touch“, što je Milanu stvaralo probleme kod iznošenja lopte. Ipak, gosti su se ubrzo konsolidirali i počeli stvarati probleme Juventusu po njihovoj lijevoj strani. Alex Sandro je prvenstveno trebao pomagati stoperima Bonucciju i Ruganiju, dok je Spinnazzola trebao djelovati po lijevoj strani, što je značilo da će Brazilac biti ograničen u izlascima prema naprijed i morati biti defenzivnije orijentiran. Problem je bio u tome što je Brazilca igra vukla prema naprijed, te je gušio Spinnazzolu koji je bio prisiljen stati poprilično visoko. To je pak stvaralo poteškoće Juventusu u obrambenoj tranziciji, a Milan je to pokušao iskoristiti ulascima u prostor koji se otvarao iza Sandrovih leđa.

Tako je u posljednjih petnaestak minuta prvog poluvremena i na samom početku drugog Milan uspijevao dolaziti pred protivnička vrata, a nakon što Sandrovo blokiranje centaršuta rukom nije okarakterizirano kao jedanaestarc, Bonucci je pogreškom osigurao Piateku da dovede rossonere u vodstvo. Juventus je otišao na odmor s minimalnim zaostatkom, ali iako nisu uspijevali probiti Milanovu obranu, bilo je teško zamisliti kako će gosti uspjeti zadržati vodstvo.

U 59. minuti Bonucci je jednim dugim dodavanjem „otključao“ gostujuću obranu i pronašao Dybalu kojeg je Musacchio faulirao za najstrožu kaznu. Na taj način Bonucci se djelomično iskupio i još jednom demonstrirao kvalitetu koja je u današnje vrijeme gotovo „izgubljena umjetnost“, a na koju se Juventus redovito oslanja, a to su duge lopte iz zadnje linije. A kao pokazatelj da to nisu pusta napucavanja, već smislena dodavanja je statistika koja nam otkriva kako je Bonucci imao 9/14 točnih dugih lopti na utakmici.

Argentinac je sam i izjednačio rezultat, a Allegri se ubrzo odlučio na poteze s kojima je jasno dao do znanja da ide po sva tri boda. Pjanić je zamijenio nevidljivog Spinnazzolu i donio nasušno potrebnu dozu kreativnosti, dok je Kean umjesto Dybale trebao donijeti energiju za završnicu. Ubrzo je na terenu postojala samo jedna momčad, a sve što smo vidjeli od Milana bili su pokušaji Piateka koji se sam morao hrvati s Juventusovim braničima. Svoj posao Poljak je odrađivao dobro, ali ipak nije mogao sam, a Gattusova družina bila je zbijena u svoj šesnaesterac toliko da smo u jednom trenutku svjedočili situaciji u kojoj se u otvorenoj igri 9 igrača Juventusa našlo unutar Milanovih 30 metara.

Stoga nije bilo iznenađujuće kada su u 84. minuti domaćini došli u vodstvo. Odlično postavljanje Juventusovih igrača omogućilo je Pjaniću čitanje Calabrijinog dodavanja i njegovo presijecanje, te asistenciju Keanu kojega je Rodriguez loše pokrio i time mu omogućio da se ponovno prometne u igrača odluke.

Na taj način Juventus je po tko zna koji put potvrdio kako je kvalitetom miljama iznad ostatka talijanske družine i da može pobjeđivati i s izmiješanom postavom i kada ne igra najbolje, a Allegri kako je majstor prilagodbe. Mandžukićevu još jednu u nizu all-around predstava ne treba posebno ni naglašavati, a kao zaključak utakmice nameće se da je ovo bio samo još jedan u nizu rutinski odrađenih poslova za Juventus, dok Milanu nedostaje i kvalitete i mehanizama u igri kako bi im se približili.

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.