Analiza

Biatlon Pyeongchang 2018 ZOI

Tribina hipoteza
Sherpa | 02/2018

Olimpijski biatlon turnir je iza nas. U dva tjedna vidjeli smo 11 utrka te isto toliko setova medalja, jako puno kvalitetnih utrka te još više drame, pogotovo na pucanjima. Nekada zbog vjetra, koji je bio veliki neprijatelj biatlonki i biatlonaca, a nekada zbog psihičkog pritiska kojeg je teško ignorirati kada znaš što ti treba za zlato. Ili neku drugu medalju. Dodajte na to izrazito zahtjevno trčanje te dolazak na streljanu, kada morate primiriti tijelo, smanjiti otkucaje srca, kako bi bili što precizniji, te imate sport kojem popularnost iz godine u godinu raste. Ovo je moj pregled onoga što se događalo te nekih analiza, uz neko skriveno nadanje kako će zbog ovoga netko zavoljeti biatlon.

Kralj

Mislim kako veliki broj ljubitelja sporta bez problema povezuje ime Ole Einar Bjørndalen i biatlon, često uz epitet najbolji. I dok se legendarni Norvežanin morao pomiriti s činjenicom kako nije izborio nastup u Pyeongchangu, ovaj paragraf nije o njemu. 'Kralj je mrtav, živio kralj' mantrom, ovaj paragraf može nositi ime Martin Fourcade. S tri zlate medalje na ovim ZOI postao je drugi najbolji biatlonac u povijesti po broju medalja – 5 zlata i 2 srebra. No to nije jedino što je napravio, Francuska, zemlja bogate sportske povijesti i 67 milijuna stanovnika, sada ima novog čovjeka s najviše zlata s OI (ne samo zimskih). S 29 godina na leđima može razmišljati o barem još jednim igrama, a ako bude više od toga, Bjørndalenovih 8 zlata, 4 srebra i 1 bronca ne izgledaju više tako sigurno.

Rekordi koje je Bjørndalen postavio polako padaju. Šest svjetskih kupova? Nema problema, samo uz razliku što ih je Fourcade osvojio uzastopno, a u tekućoj sezoni je vodeći te itekako cilja na sedmi. 95 pobjeda na svjetskom kupu i svjetskim prvenstvima? Fourcade je na 71. Mogao bih ovu njegovu vladavinu usporediti s formulom 1 i vremenom kada je Schumacher dominirao – sport dobiva na popularnosti i veliku zvijezdu, no utrke često imaju jasnog pobjednika.

Njegovu veličinu savršeno opisuje jedna riječ – konzistencija. Čak i kada nema dobar dan Fourcade može uloviti postolje, ili biti u top 10. Ove sezone u svjetskom kupu bio je na postolju u svakoj utrci, a u prethodne dvije sezone samo u dvije utrke nije završio u top 10. I tu u sezoni 2015/16, na zadnjoj stanici sezone, kada je već osigurao titulu. U sprintu je završio četrdeseti, dok u dohvatnu nije ni krenuo. Na streljani je odličan, dosadašnjih sezona bio je blizu 90% preciznosti, ove sezone ima drugo najbolje pucanje od svih biatlonaca – 92,1%. To znači da praktički morate biti savršeni u utrci kako bi ga dobili, no čak i kada promaši, ima izrazito brzo trčanje s kojim puno toga može nadoknaditi. Nije najbrži, ali je svakako u gornjem ešalonu. Godinama se postavlja pitanje tko bi ga mogao dobiti. Shipulin (Rusija) nije uspio, baš kao Schempp (Njemačka), a izgleda da je Johannes Thingnes Bø napokon sazrio da to napravi. Ove sezone Norvežanin ima više pobjeda (no i dalje je drugi u svjetskom kupu), brži je trkač, no ima problema s pucanjem koje mu je trenutno oko 85%. Pokazao je što može na ZOI kada je u individualnoj utrci osvojio zlato usprkos dva promašaja (to jest dvije minute koje su mu se dodale na vrijeme). U toj utrci Fourcade je imao zlato u rukama, imao je 18/18 pucanje, no onda je promašio zadnje dvije mete te završio peti.

Psiha

Bilo je dosta situacija u kojima je zadnji metak koštao osobu medalje. Muški sprint, Windisch (Italija) je fulao zadnji metak, osvojio broncu, Doll (Njemačka) završio tek šesti istom situacijom. I jedan i drugi s tim pogotkom imali bi bolje vrijeme od zlatnog Peiffera (Njemačka). Prilično je teško biti hladne glave kada puls udara, a vama trener kaže 'pukni svih pet i imaš zlato', svaki idući šut ruka sve više drhti. I dok nemam statističke podatke za to, kroz godine gledanja sam vidio mnogo takvih situacija – puno više nego promašaj prve mete.

To je jedan od načina kada psiha igra ulogu, u utrkama kada ne kreću svi istovremeno sa starta te kada se bore protiv štoperice. Dok u utrkama kada se gleda tko će prvi proći kroz cilj nezgodne su situacije na pucanjima kada je više ljudi. Kada si došao s malom prednosti, a čuješ da je onaj koji zaostaje već ispucao prvi metak i pogodio, dok ti još nisi. Ili situacije gdje si sam s velikom prednošću te znaš da si možeš dozvoliti jedan promašaj te odmah prvi promašiš, postoji dobra šansa da ćeš još koji te tako se dovesti u probleme. Kao slobodno bacanje za pobjedu u košarci, ili penal u raspucavanju u nogometu, samo puno češće.

Team D

Gledano po državama Njemačka je osvojila najviše medalja, no mislim kako ne mogu biti zadovoljni nastupom. Laura Dahlmeier pokazuje kako je jedna od najvećih zvijezda u ženskom biatlonu, dva zlata ispred kojih trebamo staviti riječ 'samo'. Ženska štafeta koja je bila prvi favorit je daleko podbacila, dok je ona bila najbolja unutar tima, no o toj utrci ću nešto malo kasnije pošto je jako specifična. No tamo gdje je izgubila medalju je u mješovitoj štafeti kada su cijelu utrku vodili, sve dok Pieffer nije promašio tri puta više nego svi drugi članovi njegove štafete zajedno (pritisak u kojem je potpuno sam došao na streljanu i sve prokockao), uključujući kazneni krug te u konačnici zaostatak od tri stotinke za broncom. Ispravio je to u muškoj štafeti kada je imao 10/10 pucanje, bez dodatnih metaka, ali tada su podbacili Doll i Schempp, no barem su došli do bronce.

U razočaranja spada i Norveška, sa samo jednim zlatom. Mislim kako je broj jedan nacija po medaljama na ovim ZOI očekivala puno više zlata iz biatlona pogotovo u muškoj štafeti. Štafete su ponovo pokazale koliko su nepredvidljive, Bjelorusija je zasigurno očekivala medalju od Domracheve, nakon tri zlata koja je donijela iz Sochija. Ispunila je zadatak srebrom u masovnom startu, no malo tko je očekivao da će se ta ženska štafeta okititi najsjajnijim odličjem.

Kada već govorimo o ženama, bilo je prokleto nezahvalno predviđati pobjednice. U 15 utrka svjetskog kupa bilo je devet različitih pobjednica. Kuzmina (Slovačka) ih je imala najviše, čak 4, a tome je pridodala zlato masovnog starta, čime je treće ZOI uzastopno ugrabila barem jedno zlato. Hanna Öberg (Švedska) je pak potpuno iznenađenje koje nitko nije vidio na postolju, malo tko u top 10, a kamo li da će se okruniti zlatom u individualnoj utrci te srebrom u štafeti. To je sport, nekada se takve stvari dogode, a dodatno posebno kada su Olimpijske igre. S druge pak strane, dvostruka osvajačica svjetskog kupa i vodeća u ovoj sezoni, Kaisa Mäkäräinen (Finska), ponovo je ostala kratkih rukava, a s 35 godina na leđima, izglednije je da njena karijera neće imati olimpijsku medalju. Dok je Koukalova (Češka) morala propustiti igre.

Uvjeti na stazi

2009. godine, u ranojutarnjim satima, državom je 'odjeknula' vijest. Jakov Fak je u Pyeongchangu osvojio senzacionalnu broncu u individualnoj utrci. Jedinoj medalji sa svjetskog prvenstva pridružio je broncu na Olimpijskim igrama godinu dana kasnije. Realnost je bila ta da tu medalju nismo očekivali, nije imao dobru sezonu te nije bio niti u krugu užih favorita. Realnost je da ta da su njegovom uspjehu itekako pomogli uvjeti na stazi. Nizak startni broj omogućio mu je da napravi sjajno vrijeme prije nego su se uvjeti pogoršali te staza usporila. Top šest te utrke imalo je startne brojeve od jedan do deset. Ovom pričom ne želim umanjiti važnost njegove medalje, samo želim ukazati kako nekada sva vještina i sprema nisu dovoljni ako nema sreće. No biatloncima je to postalo normalno. Treba se znati prilagoditi uvjetima na stazi i izvući maksimum iz situacije.

Zato mi je jako teško kazati što točno mislim o ženskoj štafeti, utrci koju sam nešto ranije spomenuo kao specifičnu. S jedne strane imali smo zaista sjajnu utrku prepunu preokreta gdje je nakon svakoga od osam pucanja dolazilo do velikih preokreta, dok s druge strane smo imali najgori vjetar na natjecanju koji je posebno pogodio drugi i treću izmjenu. I dok su neke druge utrke na olimpijskom turniru imali jak vjetar, bio je to jedan kojem se moglo prilagoditi, prilagodiš nišan i pokušavaš kompenzirati te ne pucati u nalete. No u ovoj utrci, vjetar je puhao malo s jedne, malo s druge strane i bilo je pomalo žalosno gledati pucanja gdje je sreća igrala ogroman utjecaj – pogoditi je bilo podjednako sreća koliko i vještina. U konačnici, to je najviše pogodovalo Bjelorusiji, koja je svoje dvije najbolje biatlonke stavila na pozicije jedan i četiri. No o tome se neće pričati, to je dio sporta, svi su spremni na to.

Vratimo se na Jakova Faka. I dok za Vancouver nije bio favorit za medalju, u Pyeongchangu je bio. Došao je kao trenutno treći u svjetskom kupu. Dva postolja i prilično motiviran nakon sezone koju je morao žrtvovati zbog zdravstvenih problema. Pokazao je sjajno pucanje, priključio tome vrlo dobro trčanje, no u konačnici ostao je pet i pol sekundi kratak za zlatom. Potpuno zasluženo srebro ponovo je otvorilo pitanje njegova odlaska pod zastavu Slovenije, za koju je osim ovoga osvojio još dva zlata, jedno srebro i jednu broncu na svjetskim prvenstvima. Meni je užasno žao što smo ispustili jednog ovakvoga sportaša da ode. No da je ostao, imam osjećaj kako bi njegov broj medalja bio manji, ako bi ih uopće i bilo.

Ljubav prema sportu

Zašto je biatlon zanimljiv? Zato što spaja veoma teško skijaško trčanje s često nepredvidljivim gađanjem pedeset metara udaljene mete. Zato što jedan metak može sigurnu pobjedu pretvoriti u poraz, a upornost nadoknaditi loš start. Bilo je sjajnih utrka na ovom olimpijskom natjecanju. Meni osobno je muška individualna utrka bila najbolja, no mnogima koji nisu na 'ti' s biatlonom može biti teško pratiti borbu protiv štoperice. No zato je muški masovni start pokazao malo tradicionalniji finiš. Fourcade, Schempp i Lesser ulaze na zadnje pucanje rame uz rame. Pogađaju prve dvije mete, onda svaki od njih promašuje jednom dok Lesser promašuje i drugi put. Kazneni krugovi. Fourcade i Schempp su sada unutar sekunde, dok je Lessera stigao Svendsen (Norveška). Direktna borba za zlato i broncu. Fotofinish za zlato, nismo sigurni tko je prvi prošao, kroz um prolazi ista disciplina od prije 4 godine u Sochiju kada je Fourcade izgubio zlato nakon fotografije. Dolaze slike te pokazuju kako ovog puta nije – zlato. Sportsko ponašanje u kojem je sretan zbog rezultata, ali zna i kako je biti na suprotnoj strani. Biti taj koji je ostao kratak za par centimetara. A i Schempp nije dugo tugovao.

Budućnost

Svjetsko prvenstvo 2017. godine bilo je 50% gledanije od onoga četiri godine ranije te 25% u odnosu na dvije godine ranije. Popularnost sportu očigledno raste, ponajprije u centralnoj Europi. Fourcade je povećao popularnost u Francuskoj, kao i Koukalova u Češkoj. Norveška ima novog velikog biatlonca u nastajanju, Njemačka ima sjajnu reprezentaciju. Kažu kako je u Rusiji najpopularniji zimski sport nakon hokeja, dok drugi pak kažu kako mu je TV rating čak i bolji, a malo po malo broj nacija koje imaju svoje dobre predstavnike se povećava. U niti jednoj od tih država ne spada baš u mainsteam interes, ali ima itekako veliku bazu i strastvene fanove. Ovo potonje (na moju izrazitu žalost) nismo vidjeli u najboljem izdanju na Olimpijskim igrama. Bilo je malo publike, i nije bila pretjerano glasna, premda su u drugom tjednu poboljšalo. A atmosfera zna biti (prijateljski) usijana. Ako biatlon ovako nastavi, mislim da ga čeka jedna dobra budućnost, samo vjerojatno ne mainstream zbog limitacije koju svi zimski sportovi imaju – uvjeta.

PS: Ako vam se sport svidio i razmišljate o tome da ga nastavite pratiti, na službenim stranicama imate besplatne prijenose utrka svjetskog kupa, tako da niste limitirani paketom tv kanala. Probajte, nećete požaliti. Biatlon lako uđe u krv.

PSS: Postavljene slike uzete su s IBU World Cup profila.

Respekt: MatejKane, Alumnus, BruceWayne, ivan-cro,

Slažem se: ivan-cro,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.