Analiza

Britanska invazija

Tribina hipoteza
Bateman | 25.04.

Engleska „velika šestorka“ svake godine se sve više odvaja od ostatka lige, ali unatoč tome, lagani protivnici u Premier ligi gotovo da ne postoje. Ovaj vikend su Tottenham, Manchester United, Arsenal i Chelsea - sve momčadi koje se bore za preostala dva mjesta koja vode u Ligu prvaka sljedeće sezone, prosule bodove i tako ostavile borbu otvorenom do samoga kraja prvenstva.

Tottenhamov poraz od Manchester Cityja koji se bori za naslov i nije došao kao iznenađenje, ali Unitedova katastrofa na Goodisonu Parku na kojem su izgubili 4:0, Arsenalov domaći poraz od Crystal Palacea i Chelseajevih 2:2 s Burnleyjem kod kuće, rezultati su koji su u najmanju ruku bili neočekivani.

S druge strane, ti isti klubovi došli su do četvrtfinala europskih natjecanja u kojima su sudjelovali, a četvorica od njih su prošli i u polufinala. Arsenal izgleda kao favorit za osvajanje Europske lige, Chelsea također ima dobre šanse proći u finale, a Tottenham i Liverpool čekaju polufinalne susrete Lige prvaka. U tom polufinalu bi se vrlo lako moguće našao i City da ih je ždrijeb pomazio, dok je United jedina momčad koja je očekivano i zasluženo ispala, a ne smijemo zaboraviti da su oni na svom putu izbacili moćni PSG. Stoga bi logično bilo zaključiti da s obzirom na nesrazmjerno veću količinu kapitala koja se slijeva u Premier ligu u odnosu na ostatak elitnih liga, ova sezone izgleda kao najava dominacije engleskih klubova Europom, te se postavlja pitanje hoće li ostatak elite biti u stanju pratiti je.

Money, money, money...

Novac od televizijskih prava s kojim se ne može mjeriti ni jedna druga liga osigurale su astronomsku potrošnju klubova koja raste iz godine u godinu. Možda i najbolji primjer financijske moći engleskih klubova je Fulham, povratnik u Premier ligu u vlasništvu pakistansko-američkog milijardera Shahida Khana koji je ove sezone na pojačanja potrošio ogromnih 100 milijuna funti, dok od prodaje nisu zaradili gotovo ništa. To bi se čak i moglo opravdati željom kluba koji se tek vratio u elitno društvo da okupi momčad sposobnu i zadržati taj status, no ove godine Fulham se ekspresno vratio u Championship, a samo za usporedbu jedine momčadi koje su ušle u veći minus ove sezone su Chelsea, Liverpool, Juventus i PSG.

U tablici ispod možemo vidjeti potrošnju po ligama unatrag dvadeset godina, odnosno od sezone 1999./2000. koja je uzeta kao početna točka iz razloga što tek od tada imamo detaljnije podatke o potrošnji svih liga, a spomenuti period je dovoljan kako bi se pokazala razlika između Premier lige i ostatka elite. Također, s obzirom na to da je postojao period u kojem je portugalska liga preskočila francusku na petom mjestu UEFA-inog poretka, u obzir su uzete obje lige.

Platne liste kao odrednica uspjeha

Iz tablice je jasno da Premier liga, koja se ionako već godinama smatra najelitnijom destinacijom za igrače, sve više odmiče od ostatka Europe te naizgled postaje sve više sama sebi dovoljna. No ipak, Liga prvaka je i dalje najveći europski trofej kojeg svatko želi osvojiti, a pogotovo strani treneri i vlasnici klubova kojih je engleski nogomet prepun. Nitko od velike šestorke na klupi nema Engleza, dok se Levy ističe kao jedini domaći vlasnik. „Ušati“ pokal posebno imponira šeicima koji Ligu prvaka gledaju kao nenadmašni prestiž, ali u Ligi prvaka konkurencija je jača nego ikad te se tamo i dalje moraju boriti s velikanima iz Italije, Španjolske, Njemačke i Francuske (čitaj: PSG-om), velikanima koji raspolažu gotovo jednakim sredstvima. Kuper i Szymanski u svojoj knjizi Soccernomics zaključili su kako uspjeh nogometnih klubova više korelira s visinom njihove platne liste nego s količinom novca potrošenog na transfere, stoga bi tu trebao ležati odgovor zašto će Real, Barcelona, Juventus, Bayern i PSG i ostali i dalje imati što za reći na europskoj sceni.

* Ovdje ću ubaciti jedan podatak koji ide u prilog zaključku spomenutog dvojca, a on glasi kako Fulham ove sezone, unatoč ogromnoj potrošnji na tržištu, bilježi tek 14. po visini platnu listu u Premier ligi.

Prosječna plaća na razini cijele Premier lige ove sezone iznosi 3 milijuna funti, dok se u La ligi kao prvoj pratilji ta brojka kreće oko 2.2 milijuna. U Serie A prosječna primanja igrača su 1.5 milijuna funti, u Bundesligi 1.4, a u Ligue 1 milijun funti. No ako pogledamo klubove pojedinačno, dolazimo do sljedećeg poretka: na vrhu je Barcelona, zatim slijede Real i dva Manchesterska kluba, a iza njih redom PSG, Bayern, Juventus, Chelsea, Liverpool, te Arsenal koji zaključuje top 10. Dakle, dolazimo do zaključka kako pojedinačno gledano najbolji klubovi iz ostalih liga petice troše jednako, a neki čak i više od engleskih, te da sukladno tome neće izgubiti svoj status na europskoj sceni, bez obzira na nezadrživi rast Premier lige kao kolektiva.

No bez obzira na kvalitetu i financijsku moć kontinentalnih velikana, ostali klubovi u njihovim ligama ih već duže vrijeme ne prate, te susreti koje igraju u domaćem prvenstvu većinom ne budu ni približno kompetitivni kao oni koje gledamo na Otoku. A to onda ne ispunjava njihov financijski potencijal i posljedično ostavlja traga na njihovim europskim nastupima, jer prije meča za pojas prvaka nije dovoljno samo imati sparing partnera, već moraš iskusiti i stvarnu borbu.

Englesko otkrivanje Europske lige

Summa summarum svega je ovogodišnja situacija koja izgleda kao nagovještaj onoga kako će stvari izgledati od sada pa nadalje - Engleska će biti glavna sila u Ligi prvaka, a dojam je da bi mogli dominirati i Europskom ligom jer računica je poprilično jednostavna. Šest je velikih klubova u engleskoj, a mjesta u Ligi prvaka je samo četiri. Ono dodatno, peto, donosi osvajanje Europske lige. Najjači klubovi iz Italije, Španjolske, Njemačke, Francuske, pa čak i Portugala u pravilu će prolaziti skupine Lige prvaka, što znači da se neće naći u ždrijebu Europske lige, ostavljajući engleske klubove kao jedinu pravu elitu u tom natjecanju. Uzmemo li za primjer ovu sezonu, vidimo da bez obzira na dobru formu i odlične ovosezonske predstave Valencije i Eintrachta, Arsenal i Chelsea ipak u susrete ulaze kao favoriti, a pobjeda Topnika nad Napolijem od ukupnih 3:0 vrijedna je spomena.

Istina je da je otočkim navijačima uvijek bilo važnije domaće prvenstvo od europskih natjecanja, a pogotovo od Europske lige koju su treneri i vodstva klubova koristili kao poligon za uigravanje pričuvnih igrača. Dodamo li tu i primjerice antagonizam Cityjevih navijača prema UEFA-i i slabu posjećenost utakmica grupne faze Lige prvaka zbog čega je njihov stadion dobio nadimak „Emptyhad“, dobivamo potpunu sliku kakvo ozračje je vladalo (a još uvijek i vlada u nekoj mjeri) u Engleskoj. No u posljednje vrijeme situacija se promijenila. Odnosno, navijači su ostali manje-više isti, ali se klima u operativnim sektorima klubova zaokrenula na način da se ni Europska liga više ne odbacuje kao nevažna. Razloga za to su dva – strani treneri koji dolaze iz okruženja u kojima se to natjecanje cijeni mnogo više nego u Engleskoj, te činjenica da osvajač Europske lige osigurava nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone. Tako smo vidjeli kako je Mourinho sezonu 2016./17. podredio osvajanju Europske lige, uvidjevši da su mu veće šansa na taj način doći do najelitnijeg klupskog natjecanja, u čemu je i uspio, dok je godinu ranije Jurgen Klopp odveo Liverpool do finala u kojem su poraženi od Seville Unaija Emeryja. Prošle sezone je Arsenal stigao do polufinala, dok ove imaju šansu otići do kraja, a nije isključeno ni da ćemo vidjeti englesko finale.

Topnicima je nasušno potreban nastup u Ligi prvaka nakon što su prošle sezone ostali bez njega, a pridodamo li tu i Španjolčevu naklonost prema Europskoj ligi, nameće se logičnim da im se taj put čini čak i lakši nego onaj kroz prvenstvo. To je pogotovo slučaj nakon novog poraza koji su doživjeli u srijedu navečer od Wolverhampton Wanderersa i koji im je dodatno smanjio šanse za hvatanje četvrtog mjesta. Usto, trofej je trofej, a kada ti on uz prestiž osigura i pozivnicu za Ligu prvaka, odnosno „ček“ koji pozivnica sa sobom nosi, naravno da ćeš se potruditi doći do njega.

Teško dostižna prednost

Raspodjela novaca dobivenih od TV prava mnogo se pravednije sprovodi u Premier ligi nego igdje drugo, a s obzirom na glamur koji liga sa sobom donosi, čak i utakmica posljednjeg i pretposljednjeg kluba na tablici nerijetko izaziva globalni interes. Iz tog razloga sve su češći vapaji udruženja najmoćnijih klubova Europe za osnivanjem Superlige, ali premierligaši su očekivano suzdržani po tom pitanju jer im odgovara ono kako su sada stvari postavljene i još uvijek ne vide potrebu za tim. Čak su se i oštro usprotivili prijedlogu UEFA-a o odigravanju utakmica Lige prvaka vikendima, pokušavajući tako održati tradiciju njihove nogometne kulture i ne udaljavati se dodatno od navijačke baze.

No oni su trenutno jedini koji su u poziciji da si mogu to priuštiti, dok su ostale lige prisiljene snalaziti se kako znaju i umiju. Talijani već godinama igraju svoj Superkup izvan granica domovine, dok su Španjolci otišli korak dalje pa pokušavaju organizirati odigravanje prvenstvenih utakmica u SAD-u. Bundesliga se oslanja na zavidnu popunjenost stadiona i impresivne navijače, ali ne mogu pobjeći od činjenice da nemaju toliki globalni reach i da već opasno zaostaju za Engleskom, Italijom i Španjolskom. I to u tolikoj mjeri da se sve više mladih igrača iz Engleske odlučuje iskoristiti upravo njemačku ligu kao odskočnu dasku, što može poslužiti kao neka vrst indikatora razlike u kvaliteti.

Jednostavno, Premier liga je posljednjih godina uspjela zauzeti pole position i teško je vidjeti kako bi ga ikada izgubila. Stoga je logično pretpostaviti da Europu očekuje dominacija engleskih klubova koji možda neće nužno osvajati europske naslove na redovnoj bazi, ali zasigurno će u završne faze natjecanja dolaziti s najvećim brojem momčadi. Brexit bi potencijalno mogao uzrokovati probleme za engleske klubove, ali s obzirom na to da je jako teško zamisliti njegovu „No-deal“ varijantu, to je malo vjerojatno. Također, postoji mogućnost da porast kvalitete svih momčadi uz ogroman broj utakmica i zgusnut raspored ostavi traga na onim najboljima, pa će sukladno tome upravljačka tijela lige u skorijoj budućnosti vjerojatno biti prislijena napraviti neke promjene u rasporedu ili čak i u sustavu kup natjecanja kako se to ne bi dogodilo. No, bilo kako bilo, nogomet kojim premierligaši pomalo uspostavljaju dominaciju je kvalitetan i uzbudljiv, a to bi trebalo biti dovoljno da je prihvatimo.

Britanska invazija ozbiljno prijeti kontinentalnoj Europi, ostaje samo pitanje hoće li u svom naletu progutati samu sebe.

Super tekst. Osim svega ovog sto si rekao, jos su ukrcali i beskonacno love u razvoj mlađih kategorija, pa bi trebala i teza - "većina najboljih igrača su stranci" kroz godine odumirat, što im se ćesto zna (ne)opravdano prigovorit. - Luca1010, 25.4.19. 1:26, 0 0 0
Da, mogao sam i to ubaciti u ovaj dio o sve većem odlasku mladih igrača u Njemačku, pa napomenuti i ulaganja u PL International Cup itd., jer je i to posljedica kapitala kojim raspolažu. - Bateman, 25.4.19. 8:39, 0 0 0
Ali tu se postavlja pitanje koliko će velika šestorka koja iz sezone u sezonu mora loviti instant uspjeh imati strpljenja. Čini mi se da ćemo imati više slučajeva tipa Sancho, nego što će glavni igrači ekipa postati Englezi. - Bateman, 25.4.19. 8:47, 0 0 0
Možda će Chelsea sada biti prisiljen na snalaženje sa svojim igračima (i vjerojatno bez Hazarda), pa im se možda i svidi. - Bateman, 25.4.19. 8:50, 0 0 0
Jasno, teško će ih moći baš oni razvijati - Luca1010, 25.4.19. 11:28, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.