ANALIZE

Essien1950 | 16.01.
Surfin USA: Tko će osvojiti Super Bowl?

14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto službeno postali dostupni u tradeu. Obično taj datum znači pravi početak NBA trade tržnice pa ćemo u ovom tekstu malo proći situaciju. Ovu trade tržnicu maksimalno komplicira stanje na Zapadu gdje je 11 ekipa u borbi za 5 playoff mjesta (Rocketsi su djelovali sigurno nakon sporog starta ali sada su ostali i bez Capele).

Dallas je 14. ekipa Zapada ali zaostaje samo 3 utakmice za osmim Lakersima. Već su stavili Dennisa Smitha na trade listu. Nakon pola sezone jasno je da on ne može funkcionirati kraj Luke. Smith je igrač koji je produktivan jedino sa loptom u rukama a jasno je da će u budućnosti lopta stalno biti u Slovenca. Zauzvrat traže neko 3&D krilo; igrača koji će se u napadu otvarati na otvoreni šut ili napadati obruč "kroz stražnja vrata" te preuzeti opasnije igrače u obrani kako bi Luku sakrili i malo poštedili. Na Istoku sezona za Bullse, Knickse, Cavse i Hawkse je završena i sad je samo cilj skupiti što manje pobjeda. Mladi igrači koji su birani u prvoj rundi na zadnja 2-3 drafta na tim rosterima su vjerojatno jedini nedostupni. Smith je mlad i atraktivan igrač a Dallas ima i dva velika ugovora koja istječu ovo ljeto u Matthewsu i Jordanu tako da mogu ponuditi i olakšanje na capu za ovo ljeto.

Pelicansi imaju skor 21-23 (3 utakmice za osmim) ali i grozan raspored: GSW, Portalnd, Memphis, Detroit, OKC, San Antonio X2, Houston, Denver i Indiana u sljedećih 10 utakmica. 6. najgora obrana lige na ovakvom rasporedu će biti na velikim problemima i mogli bi skroz ispasti iz playoff utrke. U normalnim okolnostima GM bi istražio tržište za svoje veterane. Pelicansi međutim nemaju pravo na luksuz. Davis sljedeću sezonu ulazi u zadnju godinu ugovora a sve je glasniji u svom nezadovoljstvu rezultatima. Tako da bi Pelicansi ovaj trade deadline ipak trebali biti kupci i riskirati možda i svoju budućnost (pickove). Najveći im je problem na poziciji 3 posebno obrambeno. Johnson, Harrison, Williams i Clark redom imaju najgori net rating u ekipi a svi igraju na 2-3 pozicijama.

Njihov problem je što 3 od 4 najbolja igrača na rosteru (Mirotić, Randle i Davis) ne mogu igrati zajedno. Mirotića su već pokušali uključiti u trade za Butlera a sada su i sa Randlea skinute trade restrikcije. Njihova najbolja postava Holiday-Moore-Davis-Payton-Randle radi 27.8 poena razlike na 100 posjeda ali uzorak je od samo 81 minute. 3 najgore postave defenzivno sve uključuju Mirotića što bi značilo da vjerojatno Pelicansi ne bi puno plakali kad bi ga se odrekli. Problem je što nijedna lutrijska ekipa nema potrebu za takvim veteranom dakle Mirotić bi mogao biti uključen jedino u trade sa nekim drugim playoff contenderom.

Od svih ekipa najlogičnije zvuče Wizardsi kojima se startni PF Morris ozljedio na 6 tjedana a iznenađujuće dobro igraju bez Walla pa bi se na lošem Istoku još uvijek mogli ugurati u playoff. Na krilu sada imaju veterana Arizu i možda bi razmotrili tradeat ogroman ugovor Portera kojem duguju 55 miljuna na 2 sljedeće sezone. S obzirom da već imaju ogromno opterećenje sa Wallom (preko 160 miljuna za sljedeće 4 sezone) dobro bi im došlo malo fleksibilnosti sa capom s obzirom da Nikoli istječe ugovor na ljeto. Porter je klasično 3&D krilo. Ove sezone je na 39 posto za tricu a prethodne dvije je bio iznad 43 što su elitni postotci. Wizardsi su 3.7 poena na 100 posjeda bolja obrana sa njim na terenu. Za ono što donosi na terenu preplaćen je ali Pelicansima to ne bi bio toliki problem s obzirom na izvanrednu situaciju i na to da nisu atraktivno tržište za free agente.

Jako čudna situacija je u Philadelphiji. Sixersi su već odradili svoj splash potez sa tradeom za Butlera ali stvari ne funkcioniraju baš najbolje. Sixersi su na solidnih 21-10 od tog tradea ali uz povoljan raspored. Zabrinjavaju utakmice protiv ozbiljnih playoff ekipa. Portland, Boston, Indiana, San Antonio i Toronto su ih lagano pobijedili. Dakle u tom periodu su izgubili sve utakmice protiv ekipa s kojima bi se trebali boriti za vrh konferencije u playoffu. Fit nije najbolji i to je bilo jasno od početka. Ideja Sixersa je bila skupiti što više elitnog talenta i posložiti stvari u hodu. Problem je što sva tri najbolja igrača trebaju loptu u rukama i nisu toliko opasni off the ball. Butler čak i zna to odigrati efikasno ali jednostavno ne želi biti treća opcija mladom dvojcu.

Sixersi su sa Covingtonom i Šarićem imali posloženu strukturu unutar ekipe ali napad iznenađujuće nije toliki problem. Prošle godine su Sixersi imali off rating 108.3 (14. u ligi) dok su ove godine na 110.7 (9. u ligi). Obrana je doživjela ogroman regres; sa 103.8 def rating prošle godine (3. u ligi) do 108.1 ove (11.). Embiid je napravio dodatni iskorak ove sezone i igra na MVP razini u oba smjera tako da bi brojke u obe kategorije trebale biti bolje i sada je jasno da je on apsolutno nedodirljiv pogotovo ako znamo da može igrati pod ovolikim teretom (33.5 minute sa samo 3 preskočene utakmice). S obzirom na već odrađeno ipak ne vjerujem da će Sixersi ulaziti u veliki rizik ovaj trade deadline. Možda naprave neki manji trade za šutera i za dobiti na dubini klupe a na ljeto im slijede velike odluke; Butlerov i Simmonsov novi ugovor. Prošle godine su sjajno trgovali u buyout periodu sa dovođenjem Bellinelia i Ilyasove stoga vjerojatno imaju velika očekivanja i na tom tržištu. Valja i nadodati da imaju užasan raspored do trade deadline pa nikad ne treba isključiti panične poteze.

Kingsi bi trebali biti zainteresirani za "kupovinu". Svoj pick za ovu godinu duguju Philadephiji ili Bostonu a zaostaju samo 0.5 pobjeda za osmim Lakersima. Dakle nemaju nikakvih razloga za tankirat a pogotovo kad znamo da imaju najdužu playoff sušu u NBAu. Oni nemaju neku posebnu manu. Šut je njihova najveća snaga: drugi su u ligi po šutu za 3 poena sa 38.9 posto. Jezgru Bogdan- Fox- Hield zasigurno neće dirati. Mogu ponuditi dosta: ekipe koje tankiraju mogle bi isprobati bivše lutrijske pickove Labissierea i Gilesa. Ferell bi mogao biti dobar dodatak za neku klupu a imaju 3 velika ugovora koja ističu na ljeto (Shumpert, Randolph i Koufos) kako bi deal mogao proći. Jedina su ekipa u ligi sa preko 10 miljuna slobodnih na capu. Problem im je obrana; imaju 11. najgoru obranu lige sa 110.1 primljenih poena na 100 posjeda. Dopuštaju 25 bacanja po susretu (6. najgori u ligi ) a njihovi protivnici imaju 47 posto iz igre (5. najgori). Prioritet bi tako trebao biti neki iskusni veteran koji će doniti iskorak u obrani ali bilo koji kvalitetan igrač bi im dobro došao na pozicijama 3-5.

Listu kupaca zatvaraju Lakersi. U prosincu je izgledalo kao da je sve konačno kliknilo i da James vodi ekipu u playoff i na puno jačem Zapadu. Božić je bio vrhunac tog perioda kada su pregazili Warriorse u njihovoj dvorani ali i izgubili Jamesa. Od tada su na omjeru 4-7 na ne baš preteškom rasporedu. U tom periodu uspjeli su izgubiti od 2 najgore ekipe lige i to kod kuće. Pokazalo se da ta mlada jezgra nije napredovala koliko se činilo sa Jamesom koji jednostavno čini sve oko sebe boljima. Obrana nije problem jer Lakersi ostvaruju 6. najbolji def rating lige (105.7) ali napad je 9. najgori; u ovih 11 utakmica bez Lebrona ostvarili su najgori napadački učinak lige sa samo 100.9 poena na 100 posjeda. Imaju 3. najgori postotak šuta za tri sa samo 33.4%; u ovih 11 utakmica su na katastrofalnih 29.3 %. Lebron je godinama vodio momčadi do elitnog napadačkog učinka. Sistem je bio okruži Lebrona sa minimalno 3 šutera i pusti ga da kreira za sebe ili ostale kroz ulaze. Rondo, Lance i Beasley nikad kroz karijeru nisu zabijali iza 7 metara. Ingram i Ball jednostavno nisu šuteri; Ball je na 33 posto iz 5 pokušaja dok je Ingram na katastrofalnih 30 posto na manje od 2. Kuzma je na 30 posto iz 6 šuteva a on im je trebao biti prva meta Lebrona na povratnima. Lakersi su prvi potez odradili potpisom Chandlera nakon buyouta i to se pokazalo odlično rješenje za skok i obranu.

Lakersi raspolažu sa najjačom infrastukturom u NBAu trenutno. Magic je jako utjecajno ime u svijetu sporta bio i prije pozicije, Rob Pelinka je bio jedan od najjačih agenata a James ima ogromnog utjecaja u najbrže rastućoj Klutch sport agenciji. Zasigurno bi lakoćom došli do igrača da ih ne koči pomisao na ljeto i najveću ergelu free agenta u povijesti lige valjda. Lakersi će prema tome izričito tražiti igrače na zadnjoj godini ugovora a možda bi bili spremni "oštetiti" cap ako bi zauzvrat dobili zvijezdu ali takvih trenutno nema na tržištu. Problem je što liga ne obiluje šuterima veteranima.  

Potrebe klubova uoči trade deadlinea
14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto službeno postali dostupni u tradeu. Obično taj datum znači pravi početak NBA trade tržnice pa ćemo u ovom tekstu malo proći situaciju. Ovu trade tržnicu maksimalno komplicira stanje na Zapadu gdje je 11 ekipa u borbi za 5 playoff mjesta (Rocketsi su djelovali sigurno nakon sporog starta ali sada su ostali i bez Capele). Dallas je 14. ekipa Zapada ali zaostaje samo 3 utakmice za osmim Lakersima. Već su stavili Dennisa Smitha na trade listu. Nakon pola sezone jasno je da on ne može funkcionirati kraj Luke. Smith je igrač ...
Potrebe klubova uoči trade deadlinea
14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto ...

Respekt: Flexinho, GNKDZCFC,

Bateman | 15.01.
Surfin USA: Tko će osvojiti Super Bowl?

Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne od najpozitivnijih priča NFL-a i najvjerojatnije rastanak navijača Philadelphije s čovjekom koji im je donio prvi Superbowl u povijesti – Nickom Folesom.

Eaglesi će u postseasonu biti suočeni s odlukom koga zadržati, Wentza ili „Saint Nicka“, a odluka će gotovo sigurno pasti na tri godine mlađeg 2. overall pick-a 2016 Carsona Wentza. No bez obzira na potencijalno veći plafon koji Wentz može dosegnuti i fantastične predstave koje je pružio u dresu Eaglesa, odnosno argumente koji bi opravdavali takvu odluku, Foles je u protekle dvije godine bio junak Philadelphije i čovjek koji je bio najbolji kada je bilo najpotrebnije. A koliko je bio dobar govori činjenica da ga je nekoliko NFL stručnjaka proglasilo najboljim clutch quarterbackom ikada.

Počeci

Izabran od strane Eaglesa u trećoj rundi drafta kao ukupno 88. pick, Foles je zabilježio sedam nastupa kao zamjena Michaelu Vicku 2012, odnosno započeo je šest utakmica tijekom kojih su Eaglesi ostvarili samo jednu pobjedu. U sljedećoj sezoni Chip Kelly je zamijenio Andyja Reida na klupi, a Foles je procvjetao nakon što je dobio novu priliku ponovno zahvaljujući ozljedi Vicka. Te godine je zabilježio 27 touchdownova uz samo 2 interceptiona i predvodio ligu u yards per attempt (9.1) i passer ratingu (119.2), ali tu nije bio kraj njegovim uspjesima. Nakon utakmice protiv Oakland Raidersa ušao je u povijest kao tek treći QB koji je imao 7 touchdown dodavanja na jednoj utakmici, a pritom je zabilježio 0 interceptiona i savršeni passer rating (158.3).

Za Folesa su zatim uslijedile tri (ispod)prosječne sezone, u kojima se selio iz Philadelphije u Saint Louis, pa u Kansas City, da bi se 2017. vratio u svoju matičnu momčad. Tu je doveden kako bi bio zamjena Carsonu Wentzu, koji je u svojoj premijernoj sezoni pokazao veliki potencijal. Wentz je naredne godine nastavio s odličnim igrama i odveo Eaglese do statusa prvog nositelja NFC-a u doigravanju, no tri utakmice prije kraja regularnog dijela, potrgao je prednje križne ligamente koljena u utakmici protiv Ramsa i Philadelphijom je zavladala panika.

The Tale of the Underdog

Foles je uspješno preuzeo uzde i predvodio Eaglese do pobjede u sljedeće dvije utakmice, no u Divisional Roundu playoffa 2017. u goste su im stigli nabrijani Falconsi koji su nastojali ponoviti prošlogodišnji uspjeh i možda čak otići i do kraja. Gosti su dodatno bili ohrabreni pobjedom nad Ramsima u Wild Card rundi i pružili su solidan otpor. Foles je odigrao dobru utakmicu, ali Falconsi su imali zadnji drive u redzoneu Eaglesa i mogućnost da touchdownom odnesu pobjedu. Na kraju su Eaglesi ipak izdržali i prošli u konferencijsko finale zahvaljujući 15:10 pobjedi u tvrdoj utakmici koja je mogla otići na bilo koju stranu.

Tamo su dočekali Vikingse koje je predvodio također čovjek iz sjene - Case Keenum i koji su tu došli nakon čudesne pobjede s istekom vremena nad Saintsima. No Nick i ekipa odlučili su ne komplicirati te su odmah na početku razmontirali Vikingse i poslali ih kući s ukupno 38:7, uz Folesovih 26/33 za 352 jarde i 3 touchdowna.

Nakon toga više ništa nije bilo isto, a navijači Philadelphije sada su bili sigurni da će Patriotsi pasti i da će trofej Vincea Lombardija napokon doći u njihov grad. I bili su u pravu. Brady je tu utakmicu imao 505 jardi i 3 touchdowna, ali njegova obrana nije mogla zaustaviti Folesovu družinu i Eaglesi su odnijeli pobjedu 41:33. Foles je u toj utakmici imao 28/43 za 373 jarde s 3 touchdowna i jednim interceptionom, ali potez utakmice je ipak bio Philly Special – trick play kojim su Eaglesi na kraju prvog poluvremena izigrali obranu Patriotsa i u kojem je Foles uhvatio dodavanje tight enda Treya Burtona. Taj nastup priskrbio mu je naslov MVP-a finala.

Playoff King

I zapravo je tu počela priča o Folesu kao clutch igraču, odnosno igraču koji je u najkritičnijim situacijama opetovano sposoban izvesti uspješan play. Foles je od svoje prve sezone u NFL-u (2012.) pa do nedjeljnje utakmice sa Saintsima u playoffu nastupio pet puta, pritom zabilježivši četiri pobjede. Ukupni passer rating u doigravanju mu je iznosio 103.6, dok je prošle sezone postavio rekord NFL-a za najveći passer rating u doigravanju (115.7). Spomenuta mjera je jedna od najvažnijih odrednica za quarterbacka, a izračunava se posebnim matematičkim formulama. Da ne bi ulazili u detalje tih formula samo ću reći da raspon u NFL-u ide od 0 - 158.3, a današnji prosjek iznosi 88.6.

Nick je također imao 125 uspješnih dodavanja iz 179 pokušaja, što je uspješnost od 69.8 %, a samo u 2017. je zabilježio 77/106, odnosno 72.6 %. Kroz povijest je samo pet quarterbackova imalo bolje postotke uspješnosti u regularnoj sezoni, ali taj podatak bi se trebao uzeti samo kako bi pobliže dao percepciju spomenute brojke, jer su regularna sezona i playoff dvije različite stvari koje je nezahvalno uspoređivati, a i uzorak Folesa u doigravanju je izuzetno malen. Također je kroz doigravanje zabilježavao u prosjeku 286.4 jarde po utakmici (323.7 u 2017.) i 8 jardi po pokušanom dodavanju (9.2 u 2017.).

Ove sezone pak, Foles je proširio svoje djelovanje i na regularnu sezonu, pa je tako nakon nove ozljede Wentza preuzeo u svoje ruke potpuno demoraliziranu momčad koja je tri kola prije kraja imala samo još teoretske šanse za dohvatiti playoff.  Foles je to vidio kao samo još jedan izazov, te je odveo Eaglese do pobjede u sve tri preostale utakmice. Redom su padali Ramsi, Texansi i Redskinsi, odnosno dvije playoff momčadi i divizijski rivali. Uz sve to za prolaz im je u zadnjem kolu trebala pomoć Bearsa, koji nisu imali za što igrati, u vidu pobjede nad Vikingsima. Bearsi su mogli izgubiti od Vikingsa i onda ih ugostiti u Wild Card rundi, što bi im možda i više odgovaralo, no oni su ipak odlučili do kraja poniziti svoje divizijske rivale i poslati Eaglese u doigravanje, gdje su ih sami i dočekali. Zasigurno fair play odluka, ali cinično gledano ne baš najpametnija, Bearse je stajala glave, jer su Eaglesi došli, vidjeli i pobijedili.

Gledajući ukupnu statistiku, Foles u Chicagu nije imao utakmicu iz snova, no jedan segment debelo je iskočio, a to su već spomenute clutch situacije. U 3rd down i 4th down situacijama Foles je imao 8/11 (72.7 % uspješnosti) za ukupno 79 jardi uz passer rating 122.9, a uzmemo li u obzir i njegova četiri dotadašnjih nastupa u doigravanju statistika mu je u tom trenutku izgledala ovako: 40/52 (76.9 % uspješnosti) za 522 jarda uz passer rating 146.5. Apsolutno fantastične brojke dokazuju koliko je Foles smiren kada je najpotrebnije, a to je potvrdio i njegov trener Doug Pederson koji je rekao kako nekada za vrijeme utakmice Foles zna smirivati njega.

Uspješnost u kritičnim situacijama najveća je zasluga glavnog trenera i ofenzivnog koordinatora koji rade na tome da svaki igrač u takvim trenutcima zna točno što mu je raditi, te da se ponavljanjem dovedu do potpune sinkroniziranosti. No sportom se ne bave roboti (barem ne još uvijek), već ljudi. Stoga psihološki aspekt igrača mora igrati nekakvu ulogu u uspješnosti izvođenja zadanih radnji, zar ne? Apsolutno.

 

Svi za jednoga, jedan za sve

Kada su nakon pobjede nad Bearsima novinari pitali Folesa što mu se mota po glavi u situacijama koje nose veliki pritisak, on je odgovorio: „Tijekom karijere sam naučio smiriti se na način da pojednostavim stvari u svojoj glavi. Kada dođem u huddle pogledam igrače i znam da im vjerujem i da samo trebam napraviti ono što se traži od mene kako bi uspjeli. Ključ svega je vjera jednih u druge.“ Izjava se može činiti kao floskula, no povećanje produktivnosti vjerom u svoje suradnike je znanstveno dokazana činjenica, a da funkcionira i u kolektivu iz Philadelphije dobili smo dokaze u nekoliko navrata.

U Googleu (a vjerojatno i u svim velikim tvrtkama) su godinama proučavali što je ključ za viosku efektivnost poslovnog tima i došli do zaključka kako je najvažniji faktor psihološka sigurnost, odnosno međusobno povjerenje između članova tima. Osjećaj sigurnosti da te nitko neće osramotiti ako pogriješiš, već podržati, te saznanje da su pitanja i dodatna objašnjenja put ka razvoju a ne znakovi slabosti, ključni su za uspjeh svakog tima, pa tako i sportskog. Povjerenje quarterbacka da će njegov receiver pravovremeno doći gdje treba znači da on može baciti loptu točno tamo gdje treba, a što može biti razlika između uspješnog i neuspješnog dodavanja. Isto tako vjera receivera da će mu quarterback dodati loptu točno gdje treba znači da on neće morati usporiti jard ili dva prije i okrenuti se, već da će moći bezbrižno istrčati svoju rutu, a što onda može značiti razliku između touchdowna i nekompletiranog dodavanja.

Jednostavno, bez obzira što je američki nogomet sport u kojem unutar svake momčad postoje tri odjeljenja koja se nekada gotovo ni ne susreću, zajedništvo i međusobno povjerenje i dalje igraju veliku ulogu i prosječnim momčadima mogu donijeti iznadprosječne uspjehe.

Okrutan kraj

No bajka koja je započela prošle, a nastavila se ove sezone, u nedjelju je došla svome kraju. New Orleans Saintsi, najbolja momčad lige, bili su prejaki za branitelje naslova. Eaglesi su junački ušli u utakmicu, presjekavši pomalo nadobudan Breesov pokušaj dodavanja na samom početku i zaključivši prvu četvrtinu s vodstvom 14:0. Nakon toga napad je usporio, ali obrana se držala i uspjela je osigurati Folesu zadnji napad na utakmici koji je gostima mogao donijeti pobjedu, s obzirom na to da je u tom trenutku rezultat bio 20:14 za domaćine.

Eaglesi su došli do 27 jarda Saintsa i imali malo više od 2 minute do kraja, što znači da su držali sudbinu u svojim rukama. Na 2. downu Foles je vidio Jefferyja koji je trčao slant rutu i vjerovao mu je da će uhvatiti tu loptu. Jeffery je otrčao svoju rutu, također vjerujući da će mu Foles točno dodati loptu. Foles je bacio savršenu spiralu, a Jeffery je pravovremeno namjestio ruke. No u tom trenutku kao da je nestalo čarolije, te je lopta prošla kroz ruke Philadelphijinog receivera i završila u naručju Saintsovog Marshona Lattimorea, čime je bajka došla svome kraju.

U protekle dvije sezone Foles je bio najbolji kada je bilo najpotrebnije i nije postojala situacija koja je za njega bila izgubljena. U New Orleansu nije odigrao bogzna kakvu utakmicu, bio je nemoćan tijekom većeg dijela utakmice i zabilježio je najslabije brojke u karijeri u doigravanju – 18/31 za 201 jard, uz 1 touchdown, 2 interceptiona i passer rating od samo 61.4. No i u takvoj utakmici Foles je pronašao snage za još jedan posljednji drive i bio je spreman još jednom iznenaditi svijet. Ispalio je posljednji metak koji je pronašao svoju metu, ali... nešto je odlučilo da tu završava balada o Nicku Folesu.

Što je sljedeće za Folesa?

Folesu nakon ove sezone ističe ugovor, a Eaglesi imaju vremena do 12. veljače da donesu odluku što dalje. U NFL-u su pravila koja se tiču ugovora dosta kompliciranija nego u ostalim sportovima, pa tako Philadelphia ima na izbor tri mogućnosti:

  1. Ne produljiti ugovor, čime bi Foles postao free agent i imao pravo potpisati ugovor s bilo kim bez odštete Eaglesima.
  2. Produljiti ugovor Folesu, što bi onda značilo da mu 20 milijuna dolara postaje zagarantirano 18. ožujka, s tim da Foles ima pravo kupiti pravo na free agency za 2 milijuna dolara unutar 5 dana od produljivanja ugovora.
  3. Produljiti ugovor Folesu i iskoristiti franchise tag, što bi bio veći udarac na njihov salary cap, ali bi poništilo mogućnost da Foles otkupi svoj ugovor.

S obzirom na to da samo u trećoj opciji Eaglesi mogu dobiti nešto za Folesa, logičnim se nameće da će odabrati upravo tu opciju, iako ona za sobom povlači očigledne rizike. A ono što je realno da mogu dobiti za Folesa jest pick druge runde, dok u slučaju da neka momčad bude izrazito zagrizla za Folesa nije isključen ni pick prve runde, ali to je već manje vjerojatno i ovisi o brojnim faktorima.

Kao najizglednije opcije nameću se Broncosi, Jaguarsi, Dolphinsi, Giantsi i Redskinsi. Keenum ima još godinu dana ugovora, ali Broncosi imaju načina kako ga se riješiti u 2019., a s obzirom na ne baš dobru sezonu, ta opcija nije nemoguća. Giantsima bi QB dobro došao, no poznavajući ih, teško je zamisliti da bi posjeli Manninga na klupu nauštrb Folesa, a pitanje je namjeravaju li uopće i oduzeti startnu poziciju veteranu, stoga se to čini kao teško ostvariv slijed događaja. Jaguarsi su potencijalno najprimamljivija momčad od nabrojenih, ali obzirom da će Flacco biti najtraženija roba na QB tržištu, moguće je da će veteran favorizirati dolazak u Jacksonville. Stoga se kao najrealnija odredišta za Nicka Folesa nameću Miami i Washington. Obje franšize će zasigurno biti zainteresirane za njegovo dovođenje, no preostaje za vidjeti što su spremni ponuditi Eaglesima, a što samom Folesu.

Ono što je gotovo sigurno jest to da je došao kraj i druge epizode u Philadelphiji Nicka Folesa. Igrat će on još utakmica, no pitanje je hoćemo li ga ikada više vidjeti u izdanju u kojem smo ga gledali protekle dvije godine. Za njega bi najgora opcija bila ona da se nađe u lošoj momčadi koja nije u stanju dohvatiti playoff, odnosno kada bi bio lišen svog prirodnog okruženja. Jer on je zapravo prosječan quarterback kojem mentalne kvalitete omogućavaju da dođe do izražaja u high pressure situacijama i u njima se najbolje snalazi. I dalje će on igrati važne utakmice, ali dok se ne nađe u "do or die" situaciji, vjerojatno će izgledati kao lav u kavezu zoološkog vrta.

I stoga Nick, do nekog drugog doigravanja...

Balada o Nicku Folesu
Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne od najpozitivnijih priča NFL-a i najvjerojatnije rastanak navijača Philadelphije s čovjekom koji im je donio prvi Superbowl u povijesti – Nickom Folesom. Eaglesi će u postseasonu biti suočeni s odlukom koga zadržati, Wentza ili „Saint Nicka“, a odluka će gotovo sigurno pasti na tri godine mlađeg 2. overall pick-a 2016 Carsona Wentza. No bez obzira na potencijalno veći plafon koji Wentz može dosegnuti i fantastične predstave koje je pružio u dresu Eaglesa, odnosno argumente koji bi opravdavali takvu odluku, Foles je u protekle dvije godine bio junak Philadelphije i čovjek ...
Balada o Nicku Folesu
Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne ...
Kao što sam ti mislim sinoć u razgovoru rekao, nisam baš pratio nfl do ove sezone. Međutim, ovaj tekst je sjajan doista. Čovjek je zbog lanjskog finala zaslužio pozornost i vrijeme koje si uložio u ove riječi. Jako zanimljiv zaključak. - RealMadrid7, 15.1.19. 1:18, 0 0 0
Odlična analiza, budem pročitao još koji puta tekst.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:25, 0 0 0
RealMadrid7 | 13.01.
Tribina hipoteza

Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li se ova momčad održati i u drugoj polovici sezone na poziciji koja vodi u Ligu Prvaka, a prema svemu sudeći, o tome će odlučivati kvaliteta predstava njihova najboljeg igrača do sada, Nicolasa Pepea. 

Pepe je 23-godišnji Bjelokošćanin koji je po prirodnoj poziciji desni krilni napadač i na toj poziciji, po desnoj strani najčešće ordinira. Međutim, može igrati i na poziciji špica. U Lille je stigao 1. srpnja 2017. godine i u prvoj sezoni u klubu postigao 13 pogodaka te dodao 4 asistencije. Te prošle sezone Lille je završio na 17. mjestu s 38 bodova. 

Danas, pak, nakon 20 odigranih utakmica, Lille ima samo bod manje nego lani na kraju sezone. Tome u prilog ide i poboljšanje obrane. Naime, lani je Lille primio 67 golova, a ove u 20 kola samo 20, što znači da bi ovim tempom mogli primiti oko 40-ak do kraja sezone. Međutim, ništa manje važan nije ni napadački učinak. U prošloj sezoni igrači Lillea su zatresli mrežu protivnika samo 41 put, a ove sezone već 32 puta. U svemu tome posebnu ulogu ima upravo spomenuti Nicolas Pepe.

DRUGI STRIJELAC LIGE

Bjelokošćanin je ove sezone na izuzetnoj razini. Odigrao je svih 20 utakmica do sada i zabio 13 pogodaka. Osim toga, vidljivo je da je zabio tek nešto manje od polovice ukupnog broja golova svoje momčadi. Samim time ne treba posebno naglašavati da je prvi strijelac kluba. Ovaj podatak dodatno dobija na značaju kada se tome doda kako je s ovim učinkom ujedno drugi strijelac lige, više je zabio samo Mbappe (14). Doduše, Pepe je od svojih 13 pogodaka 6 zabio s bijele točke. Ipak, da to ne bi uhvatilo misao "lako je tako", valja napomenuti da je od ukupno 7 dosuđenih kaznenih udaraca za Lille, Pepe iznudio čak 4. Stoga je i tu vidljiv njegov utjecaj na igru i rezultat druge ekipe prvenstva. Inače, svih 13 golova zabio je unutar 16 metara, od čega 12 liveom i jedan desnom nogom. Ono što je statistički neslavno, podatak je da je promašio 9 čistih šansi za gol, samo jednu manje od vodećeg u tom segmentu, Falcaa. No, s druge strane, to je i pokazatelj da se odlično kreće, čita igru i izlazi u prilike, samo treba popraviti realizaciju.

PRVI ASISTENT LIGE

Osim što je najbolji strijelac kluba, Pepe je i najbolji asistent Lillela sa 7 lopti koje su suigrači pretvorili u pogodak. U ovom segmentu je najbolji u ligi, odnosno dijeli prvo mjesto s Lyonovim Memphisom Depayom. Zanimljivo je kako je 23-godišnji Bjelokošćanin kreirao 8 velikih šansi po čemu je četvri najbolji u ligi. Neymar je kreirao velike prigode suigračima 12 puta, Nimesov Savanier 10, a Depay 9. Iako ovaj podatak otkriva da su Pepeovi suigrači bili precizni i nisu upropaštavali njegove šanse, jer je 7 od 8 pretvoreno u zgoditak, ipak to pokazuje i koliko su te lopte izbacivale realizatore u jednostavne situacije. Također, Pepe je igrač koji u Lilleu imanajviše ključnih dodavanja, njih 39. Tu je gotovo izjednačen sa Thiagom Mendesom, brazilskim veznjakom, koji ima jedan ključni pas manje, ali u postotku je Mendes bolji ima 2.1 ključni pas po utakmici, a Pepe točno 2. 

OCJENE

Kratko ćemo se osvrnuti i na ocjene koje je zaradio igrama u prvenstvu ove sezone. S ukupnom dosadašnjom ocjenom 7,70 Pepe se nalazi na petoj poziciji najbolje ocijenjenih igrača francuske lige. Od četvorke ispred njega, treba li uopće navesti da su tu trojica iz vrha napada Pariza, Neymar, Mbappe i Cavani. Međutim, postoji segment u kojem Nicolasu Pepeu nema premca. Bjelokošćanin je najviše puta bio proglašavan najboljim igračem utakmice, ukupno 6 puta te je jedini kojemu je to do sada uspjelo, u Francuskoj naravno. 

NAČIN IGRE

Pepe je definitivno ove sezone dobio određenu slobodu u igri. Već vidjevši samo highlightse njegovih nastupa može se ustanoviti da, unatoč tome što mu je primarna strana desno krilo, njega zapravo ima svugdje. Prednost mu je iznimna brzina, koja mu uz odličnu tehniku nudi mogućnost prodornosti, što on jako dobro koristi. Zabio je jedan prekrasan pogodak iz solo prodora, primivši loptu još na svojoj polovici. Proletio je na svom putu ka golu kroz tri protivnička igrača i s ruba 16-erca plasirao loptu u suprotni kut gola. Ne libi se ići u dribling, iako mu on statistički ne uspijeva toliko često, jer uz 1.9 driblinga po utakmici, uspješnost mu je tek 45.2%. No, na terenu to izgleda drugačije. Vidi se da momak zna s loptom i kroz učinak u igri to je vidljivo. Već na prvi pogled kažete, "ovaj mali zna".

Nesumnjivo je da desnom stranom ima najviše svojih kontakata s loptom. Međutim, ovisno o utakmici i trenutku, često mijenja strane, pa je tako i opisani zgoditak došao preko lijeve strane igrališta. Ono što ga krasi svakako je okomitost u igri. Rijetko se odlučuje na lopte prema natrag. Traži najkraći i najjednostavniji put prema golu. Ili će se prema njemu sjuriti sam ili će povući kroz sredinu, odigrati dupli pas u kojem mu suigrač služi kao neka vrsta mantinele i onda krenuti u završetak akcije ili svojim udarcem ili traženjem završnog pasa prema najisturenijem igraču u tom trenutku. Bilo bi bogohuljenje nekoga usporediti s Messijem u određenim segmentima igre, ali Pepe doista i u ovom tipu akcija podsjeti na Argentinca. Povuče se malo prema centru, prihvati loptu i na spomenuti način u tren oka stvori opasnost pred protivničkim golom. Također, na Argentinca vuče i ona duga dijagonala, kada na desnoj strani primi loptu, izvuče se na ljevicu i onda traži natrčalog suigrača, najčešće Jonathana Bambu, s kojim izvanredno surađuje. Potonji je, bez dvojbe drugi kotačić Lillea ove sezone. Rekao sam da podsjeća na Messija jer, da se slikovito izrazim, izgledagotovo identično onome što Messi napravi kada pošalje teledirigiranu dijagonalu natrčalom Albi s druge strane terena. 

S Pepeom ne morate brinuti ako mu date loptu debelo na svojoj polovici, pa čak i ako je okružen s dva igrača, on će se tehničkom vještinom i brzinom izvući i za trenutak biti u protivničkom dijelu terena, bio okrenut leđima kada dobije loptu ili licem prema protivniku. 

Naposljetku ćemo navesti još jedan podatak vrijedan svake pažnje, a to je possession won in filan 3rd gdje je Pepe drugi najuspješniji igrač lige s 19. Ispred njega je samo Bordeauxov Francois Kamano s 20. To opet potvrđuje Pepeovo odlično čitanje igre i prostora. Sve to očito nije zaobišlo ni nogometnu javnost jer je po whoscoredu uvršten u najboljih 11 Lige 1 u dosadašnjem dijelu prvenstva.

ZAKLJUČAK

Pepe je s 23 godine definitivno postao nositelj Lilleove igre. Još uvijek jako mlad definitivno ima potencijala za nešto više. Kada kažem nešto više, to se odnosi na transfer u neki od većih europskih klubova. Povezivan je već krajem 2018. s Arsenalom, ali čini se da, barem u siječnju od toga neće biti ništa. Ono što je jasno, riječe je i o fizički i tehnički izrazito moćnom nogometašu, koji posjeduje nogometnu inteligenciju. Nije umiješan u obrani kao u napadu, ali kojem je to napadaču ili kvalitetnom ofenzivcu nužno isticati kao manu. 

Pepe ima ugovor s Lilleom do 30. lipnja 2022., a trenutna vrijednost mu je 40 milijuna. No, nastavili Bjelokošćanin igrati na ovoj razini, poboljša li malo realizaciju i bude li trpao dalje protivničke mreže, kao u prvoj polovici prvenstva, teško da će i iduće sezone ostati u trenutnom klubu, a ovaj bi se mogao dobro "opariti". 

Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li ...
Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja ...

Respekt: BruceWayne, Flexinho, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

Po svemu napisanom, mogao bi srušiti transfer Hazarda? - Fenix22, 13.1.19. 15:00, 0 0 0
Postoji realna mogućnost, tim više što se transferi sami od sebe godinu za godinom povećavaju. Pepe je perocijenjen na 40 milijuna, tako da, posebno ako nastavi sezonu na ovoj razini, ne vidim razlog da ne sruši Hazarzda. - RealMadrid7, 13.1.19. 16:01, 0 0 0
Super tekst, nedostaje mi još samo zaključak za koji bi klub bio najbolji fit i zašto?.. Btw, sviđa mi se i sama tema, možda otvorimo posebno o njemu.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:53, 0 0 0
Sherpa | 09.01.
Čeka li Hrvatsku rukometni doomsday ili preporod?

Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će (barem na neko vrijeme) označiti kraj ere – one u kojoj je prvenstvo brojilo 24 ekipe. Prvo takvo bilo je 1995. godine, a za dvije godine u Egiptu gledat ćemo 32 ekipe. Stoga je ovo sjajno vrijeme za jedan statistički pregled svega što se dešavalo u tom periodu. I dok je rukomet evoluirao (kao i svi sportovi) tako da ono od prije preko 20 godina nema veze s ovim dana, svejedno je uključeno u ovu statistiku.

Kroz tih 12 prvenstava vidjeli smo 49 nacija, a tijekom godina sistemi natjecanja su se mijenjali. Zbog toga sam cijelu ovu statistiku podijelio na 3 segmenta. Prvi su rezultati u skupinama, zatim su rezultati u utakmicama za ispadanje (nekada je to bilo top 16, nekada top 4, kako koje prvenstvo), a zadnji segment je top 4 – polufinale, finale i dvoboj za treće mjesto. Stoga, krenimo redom.

Postotkom najuspješnija reprezentacija kroz skupine SP je… bubnjeve molim… Švicarska. 1995. godine Švicarska je odigrala 5 utakmica u skupini, svih pet dobila, a nakon toga se nikada nije kvalificirala. Zato u ovoj kategoriji ima 100%. No kako je svima jasno kako je taj podatak prilično irelevantan, idemo vidjeti tko su zapravo kraljevi skupina. A tu je odgovor prilično jasan. Hrvatska i Francuska. I baš tako što kažem – to su jedine dvije reprezentacije koje su odigrale sve utakmice u skupinama na svih 12 gledanih SP i u tom periodu su ubilježili potpuno identičan omjer. 73 utakmice, 59 pobjeda, 4 neodlučena i 10 poraza. Osvojili su 83,56% bodova. Jedina još ekipa koja je preko 80% osvojenih bodova je Španjolska. A krug 70%+ upotpunjuju Danska, Njemačka i Švedska. I sve ovo je potpuno očekivano. Ovo je SP gdje ima puno ekipa van Europe koje često nisu prijetnja zato Europa ubilježava puno pobjeda i favoriti baš i ne ispadaju u grupama, premda se događalo, baš kao što se događalo da se nacije ne bi kvalificirale.

 

Kada već govorimo o tome što je van Europe, treba kazati kako je Katar jedina momčad van Europe koja je uzela medalju, i to na prvenstvu kojeg su doma organizirali i kada se govorilo kako su kupili momčad. No kada govorimo postotkom (tj o kontinuitetu) tada je Egipat najbolja država van Europe, ujedno jedina od tamo koja ima preko 50% osvojenih bodova i bit će zanimljivo vidjeti prvenstvo 2021. godine kada budu domaćini, pogotovo uz poznati sudački vjetar u leđa kojeg domaćini često imaju u ovom sportu. Isto tako moram spomenuti Tunis koji ima 67 utakmica u skupinama, manje samo dvije spomenute i Njemačke. I jednima i drugima je najbolji uspjeh 4. mjesto.

 

Tamo gdje stvari postaju malo ružnije za Hrvatsku je u knockout fazi (brojim i top 4) gdje Hrvatska ima samo 54,17% pobjeda, uz treći najveći broj utakmica odigranih u toj fazi (24). Španjolska ima dvije utakmice više, ali isto tako slabašan prosjek od 57,69%. To je ono gdje te dvije reprezentacije moraju gledati kada se analiziraju konačni rezultati. Za razliku od njih, Francuska se pokazuje kao dominantna. Najviše utakmica, njih 35, i najveći prosjek od 77,14%. Čak 10% više od prvog pratitelja Katara (koji je visoko zbog malog broja odigranih utakmica i jednog jakog rezultata) i Švedske. Zato Francuska ima 5 od 12 zlata. Najveći tragičar ove faze je Tunis koji nije prošao niti jednom u osam utakmica.

 

I za kraj, ostaje top 4, o kojem neću puno govoriti. Samo ću napomenuti kako Francuska u toj fazi ima više pobjeda nego bilo koja druga nacija odigranih utakmica. I isto tako moram kazati kako u ovoj statistici je jednaka valorizacija srebra i bronce, pošto i za jedno i za drugo je potrebno jedna pobjeda i jedan poraz.

Statistika SP s 24 sudionika
Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će (barem na neko vrijeme) označiti kraj ere – one u kojoj je prvenstvo brojilo 24 ekipe. Prvo takvo bilo je 1995. godine, a za dvije godine u Egiptu gledat ćemo 32 ekipe. Stoga je ovo sjajno vrijeme za jedan statistički pregled svega što se dešavalo u tom periodu. I dok je rukomet evoluirao (kao i svi sportovi) tako da ono od prije preko 20 godina nema veze s ovim dana, svejedno je uključeno u ovu statistiku. Kroz tih 12 prvenstava vidjeli smo 49 nacija, a tijekom godina sistemi natjecanja su ...
Statistika SP s 24 sudionika
Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će ...
Essien1950 | 08.01.
Surfin USA: top 5 ex-Yu igrača...

Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako dobre; 18.8 poena, 10 skokova, 7.5 asista te 1.5 ukradena uz 3.2 izgubljenih po susretu. Jokić je čak opao u nekim segmentima. Još uvijek drži odličnih 50 posto iz igre ali šut za tri mu je samo 31 posto. Prvih godina ligi slovio je kao odlična stretch opcija ali to sve više nije slučaj. Najimpresivniji podatak vezan uz Jokića je AST% od čak 37.1 posto. Radi se o udjelu u asistencijama za vrijeme boravka na parketu. To je 12. najveći postotak u ligi. Ispred njega su redom "jedinice" ili Lebron i Harden koji su one man offense. Sljedeća klasična petica na tom popisu je 81. Marc Gasol. Sličnost Jokića i Dončića je što su oko obojice treneri izgradili napad ekipe ali Jokić mi je ispred zbog bolje efikasnosti te samih rezultata ekipe (Denver je vodeća ekipa Zapada).

Problemi u obrani koji su se provlačili kroz prve sezone još uvijek su izraženi unatoč promjeni defenzivnog sistema kojim su puno bolje skrivene njegove slabosti osobito u obrani pick igre i izlascima na perimetar (veliki razlog za to je i konstantan višak kilograma te upitna fizička sprema). Svaka ekipa koja vrti pick and roll i bazira svoju ofenzivu na nalaženju mismatcha će odlično prolaziti protiv ovog Denvera (samo pogledajte kojom su lakoćom Rocketsi sinoć trpali).

Koliki je značaj Jokića za vodeću ekipu Zapada najbolje govori podatak da Denver zabija 7.6 poena na 100 posjeda više sa njim na parketu. Konkurencija visokih igrača je najslabija te bi Jokić zbog odličnih brojki i timskog uspjeha trebao biti siguran All star.

Drugi na listi bi mi Luka. Dallas godinama slovi kao jedna od najprogresivnijih franšiza u NBA-u; ja bi rekao u svijetu sporta uopće. Sve to polazi od vlasnika Cubana koji se obogatio na modernim djelatnostima (IT i industrija zabave). Zašto je to bitno? Prije ove sezone Mavericksi su u svoj analitički tim doveli Haralboba Voulgarisa. Nekome van svijeta košarke i klađenja to ime vjerojatno ne znači puno ali radi se o najuspješnijem kladitelju na NBA. Ista franšiza je svoje najveće uspjehe izgradila oko klinca iz druge njemačke lige. Poznati su po povlačenju out of box poteza ali isto tako su u više navrata pokazali da znaju pronaći value na mjestima gdje drugi ne traže. Među prvima su počeli pucat veliki volumen trica, praktički uveli revoluciju na poziciju PF u NBA, među prvima su prakticirali zonsku obranu... Uz to sve među prvima su otkrili vrijednost igrača van USA. Luka Dončić nije trebao biti ta vrsta poteza. Igrač koji je bio u najboljoj petorci Eurobasketa te MVP Eurolige. Na tom Eurobasketu igrali su ozbiljni NBA igrači kao Gasol, Bojan i Bogdan Bogdanović, Schroeder, Porzingis, Bellineli...

Za to vrijeme Ayton, Young, Bagley i ostatak draft društa je krcao buduće odvjetnike, doktore, inženjere... Svaki prosječan fan bi birao igrača koji se već dokazao na razini sličnoj NBAu a ne prethodno navedena imena. E sad se vraćamo na početak. Nisu sve franšize progresivne kao Dallas. Phoenix Sunsi su birali igrača kojeg su njihovi navijači mogli gledati još na sveučilištu (išao na lokalnu Arizonu) i koji je garancija bolje prodaje karata nego neki lik iz zemlje manje od njihovog grada. Analitički i skautski tim Dallasa nije propustio ovaj poklon te je čak poslao extra pick u Atlantu samo kako bi imali prava na Luku. On nije razočarao. Već sad Dallas gradi cijeli napad oko Luke. On je primarni playmaker bez obzira što ne nije klasična jedinica. Smith je tu da prenese loptu i inicira napad a onda lopta ide u ruke Luke. Takvu odgovornost imaju još jedino Harden, Giannis i James ako pričamo o imalo relevantnim ekipama. Nevjerojatna je skupina u koju sam ga svrstao ali Luka ima najsličniji napadački skillset Hardenu. Nije elitni atleta ali to nadoknađuje savršenom tehnikom i pregledom igre. Daleko je naravno Hardenovoj razini ali sposobnost da već sad preuzima dijelove utakmica u Hardenovom stilu dovoljno govori.

Luka bilježi 19.6 poena uz 6.7 skokova te 4.9 asista. To su sjajne brojke. Efikasnost još uvijek nije elitna; šut iz igre mu je na 43 posto ali ima odličnih 37 posto za tri te dolazi 5.8 puta na liniju po susretu. 37 posto za 3 nije odlično za nekog klasičnog šutera koji živi od povratnih ali Lukinih 52 je pull up; samo 30 posto je catch and shoot. U prvih 20 je po broju dolazaka na liniju što je nevjerojatno za rookiea koji imaju slabiji tretman kod sudaca ali i zaostaju fizički za konkurencijom. U tom segmentu ostavio je iza sebe Westbrooka, Conleya, Currya, Townsa i Butlera koji su redom elitne napadačke opcije. Luka je kao i Harden ljubimac svih analitičara. Većinu svojih šuteva uzima blizu obruča, sa slobodnih i iza linije za tri sa minimalnim brojem midrangea. Drugi je trenutno po broju glasova fanova za startere na All staru ali mislim da nekako neće uspjeti jer to nosi samo 50 posto bodova jer treneri i novinari bi ipak trebali racionalnije glasati. Kao zamjena bi mogao ući ali prvi preduvjet bi bio da Dallas poboljša formu jer imaju samo 3 pobjede u zadnjih 10 utakmica. Možda već sljedeće godine bit će prvi na ovoj listi ali zasigurno će dominirati sljedeće desetljeće.

Vučević se nameće kao lagani treći izbor. Bio je skoro flip a coin između Luke i Nikole ali dao sam prednost Luki zbog ipak jače konferencije. Ove godine Vučeviću ističe ugovor i to je očito ozbiljno shvatio. Bilježi 20.2 poena (29. u ligi), 12.1 skokova (11. u ligi) te 3.7 asista (5. ako gledamo samo centre). To su sve redom najbolje brojke u karijeri. Šutira sjajnih 53 posto iz igre. Ispali i 3 trice po susretu uz solidnih 38 posto. Njegov problem je što dolazi samo 2 puta po utakmici na liniju. Nikola je prema tome tek 123. po TS% u cijeloj ligi (ovaj podatak uračuna šut za dva, tri i bacanja). U prvih 10 je po broju dodira u reketu a izvodi uvjerljivo najmanje bacanja u tom društvu. Sa Vučevićem na terenu Orlando postiže 14.2 poena više na 100 posjeda (108-93.8 offensive rating). Bullsi su najgori napad lige sa 100.5 poena na 100 posjeda; samo za usporedbu. Rekao bih da je Vučević 3. najbolji centar na Istoku iza Embiida i Turnera. Turner neće na All star zbog brojki koje nisu spektakularne. Ako treneri odluče popuniti klupu po nekim standardima i izaberu uravnoteženu ekipu a ne samo 12 najboljih, Nikola će na All star a to će sigurno dobro doći kao referenca kod pregovora na ljeto za novi ugovor.

Nurkić je lagani četvrti izbor; dosta iza ove trojice ali isto tako dosta ispred petog. Jusuf bilježi 15.3 poena, 10.5 skokova te 2.9 asista uz 50.8 posto iz igre te 5 bacanja po susretu (74 posto uspješnosti) što su sve redom najbolje brojke u karijeri. Postotak realizacije bi trebao biti bolji jer 80 posto šuteva uzima u reketu ili oko njega a okružen je vrhunskim bekovima-kreatorima koji privlače gomilu pozornosti obrane. S Nurkićem na terenu Portalnd zabija 113.1 poena na 100 posjeda (drugi najbolji u ekipi) a kad ga nema na terenu ta brojka pada na 100.7. Ima i najbolji net rating u ekipi; Portalnd je za 7.8 poena razlike na 100 razlike bolja ekipa sa njim na terenu (minus 7.4 sa njim na klupi što je ogromnih 15 poena razlike).

Peto mjesto je donijelo neke nedoumice između dvojice prezimenjaka ali odlučio sam se za Bogdana. Bogdan u drugoj NBA sezoni je digao sve prosjeke; 15.7 poena, 3.7 skokova te 4 asista. Bojan je efikasniji ( 62.9-54.9 usporedba TS%) ali Bogdan je puno zaokruženiji igrač kao kreator (4-1.7 asista) te obrambeni. Dok Bojana većinom sakrivaju u obrani, Bogdan je često na prvoj protivničkoj opciji na perimetru. Bojanovih 60 posto koševa je asistirano a čak 75 posto njegovih trojki je iz catch and shoota. Bogdanovih 36 posto šuteva je iz pull upa a 32 posto trica je iz catch and shoota (u tim situacijama šutira 41 posto za tri). Čisto zbog te uloge u ekipi izabrao sam Bogdana iako se vide koliko je to blizu.  

Dragić bi vjerojatno bio u ovom društvu ali ozljeda mu je uništila sezonu. Valja spomenuti Bjelicu koji šutira sjajnih 44 posto za tri za 11 poena po susretu. Kingsi zabijaju 110 poena na 100 posjeda sa njim na parketu što bi bilo dovoljno za TOP 10 napad. Šarić je doživio ogromni regres. Od startnog člana playoff rotacije postao je rotacijski igrač lutrijske ekipe. U svim statističkim kategorijama je doživio regres a posebno brine 42.5 posto iz igre što zvuči još gore kad znamo da mu se uloga u napadu znatno smanjila. Zubac je imao eksploziju tamo oko Božića što je rezultiralo time da je barem član rotacija (10 minuta u prosjeku zadnjih 5 utakmica).  Bender,Zizic i Hezonja su skroz ispali iz rotacija lutrijskih ekipa što je grozan znak i znaci izlazna vrata iz lige. Boban Marjanović može biti koristan ovisno o matchupu dok je Teodosić u sličnom statusu kao naša trojica. Dzanana Musu je zadesila ozljeda u trenutku kad je ekipa krenila u sjajnu seriju pobjedu tako da ga vjerojatno nećemo puno vidjeti u akciji ove sezone. 

Učinak Balkanaca u NBAu
Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako dobre; 18.8 poena, 10 skokova, 7.5 asista te 1.5 ukradena uz 3.2 izgubljenih po susretu. Jokić je čak opao u nekim segmentima. Još uvijek drži odličnih 50 posto iz igre ali šut za tri mu je samo 31 posto. Prvih godina ligi slovio je kao odlična stretch opcija ali to sve više nije slučaj. Najimpresivniji podatak vezan uz Jokića je AST% od čak 37.1 posto. Radi se o udjelu u asistencijama za vrijeme boravka na parketu. To je 12. najveći postotak u ligi. Ispred njega su redom "jedinice" ili Lebron ...
Učinak Balkanaca u NBAu
Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako ...

Respekt: DanyX69, BruceWayne, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

baiso | 07.01.
Surfin USA: top 5 ex-Yu igrača...

Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta u sezoni 2018./2019., a to znači da se polako počinje raditi rezime dosadašnjeg tijeka sezone koji se u svojem najpopularnijem obliku manifestira u glasanju za all-star. Ovo neće biti moj prijedlog all-star igrača, ali će biti lista pet najboljih ex-yu igrača u dosadašnjem tijeku sezone koji kruh zarađuju u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta. Krenimo redom…

Broj 1. Nikola Jokić

Unikatan, zabavan za gledati i zastrašujuće dobar, The Joker je odavno prestao biti ugodno iznenađenje i postao ne samo siguran all-star igrač (svoj prvi nastup trebao bi upisati za mjesec i pol dana u Šarloti), već i legitiman kandidat za MVP-a, a zadrže li Nuggetsi vodeću poziciju 'divljeg, divljeg Zapada' do kraja sezone, i jedan od trojice službeno nominiranih za prestižnu nagradu. Prije desetak mjeseci napisao sam analizu o Nikoli Jokiću naslova „S Jokićem ima zabave, ali nema prstenja“, aludirajući na najveći problem koji somborski buco ima, a to je obrana. Jedno je regularna sezona, triple-double učinci, atraktivna dodavanja i sl., no doigravanje je nešto sasvim drugo. U doigravanju se protivnika skautira do najsitnijeg detalja, a to da je Jokićeva obrana njegova najveća slabost je uočljivo već nakon par minuta gledanja srpskog centra u akciji. I dok se bekovi i krila koliko toliko mogu 'sakriti' u obrani, s centrima je stvar bitno drugačija. Dakle, pitanje je koliko će protivničke ekipe uspjeti eksploatirati tu Jokićevu slabost i je li ona doista toliko bitna da predstavlja nepremostivu prepreku u lovu Nuggetsa na ultimate golden nugget zvan Larry O'Brien. Odgovor na to pitanje nam mogu dati sati i sati provedeni u statističkom laboratoriju ili, za nas statističke ne-fanatike, već prva serija doigravanja. Malo toga će biti zanimljivije za gledati u doigravanju od Jokića i Denvera, a onda ćemo vjerojatno i saznati odgovor na spomenuto pitanje. Za vas nestrpljive predlažem utakmicu Houstona i Denvera noćas u 02:00h jer upravo su Rocketsi ti koji su vjerojatno i najgori match-up za Jokića i Nuggetse (uz Warriorse dakako) jer poprilično efikasno prisiljavaju protivničku obranu na switch

Broj 2. Nikola Vučević

Poanta stavljanja crnogorskog centra ispred slovenske senzacije jest u naglašavanju svega dobroga što Vučević radi kroz svoju karijeru, a čije najbolje trenutke proživljava upravo ove sezone. Vučević je najbolji centar o kojemu nitko ne priča, stoga je i red da negdje dobije nekakvo priznanje, taman i ovdje na tribini. U puno statističkih kategorija Vučević bilježi career-high, a brojke sugeriraju da se radi o čvrstom kandidatu za all-stara što je Vooch itekako zaslužio. Premda igranje u 'šugavom' Orlandu na 'šugavoj' Istočnoj konferenciji vrlo često znači umanjivanje tvojeg uspjeha, teško je ignorirati igrača koji bilježi 20,3 poena, 3,6 asistencija, 11,8 skokova po utakmici istovremeno šutirajući 53,2% iz igre, 38,3% za tri poena i 56,8% efektivnog šuta iz igre (u svim navedenim kategorijama osim skokova bilježi career-high). Nikola Vučević jedan je od onih igrača koji su u svojem razvoju prošli svaki korak bez preskakanja. Uvijek je bio solidan u post-up igri, no naročito veliki napredak ostvario je u igri licem okrenutim prema košu razvijajući postepeno šut s poludistance da bi u skladu s trendovima u ligi počeo šutirati i trice. No, nije slučajno da je baš ove sezone doživio procvat. Magic je po 'ko zna koji put u zadnjih par godina odlučio angažirati novog trenera te je na vruću stolicu imenovan Steve Clifford. Bivši trener Hornetsa preferira graditi igru oko visokih igrača pa je baš u Vučeviću pronašao svog lucky talismana. Crnogorski centar tako je dodao svojoj igri i ulogu kreatora pa na samoj špici linije tri poena ne stoji samo kao pick&pop opcija, već i kao onaj koji će tražiti cuttere i razigravati svoje suigrače. Vooch nije napredovao samo na napadačkom dijelu parketa, njegova obrana postala je prilično solidna, ponajviše obrana pick&roll akcija gdje je uvijek 'curilo' kada je on bio na parketu. Bez obzira što je glavni igrač u lošoj ekipi, crnogorskog centra ne smije se ignorirati. All-star bi trebao biti realnost, a onda stiže ljeto u kojem postaje slobodni igrač, a time i novi, itekako bogati ugovor.

Broj. 3: Luka Dončić

Ovo je možda i posljednji put da netko Dončića u rangiranju svih ex-yu igrača u NBA-ju stavlja na tako nisko mjesto jer ovo što radi Luka jest doista povijesne važnosti. Ma čak i da ne gledamo brojke, rijetko je koji rookie toliko spremno dočekao svoje prve nastupe u najjačoj ligi svijeta. Dončić na parketu djeluje kao veteran, kao onaj koji je spreman biti zvijezda lige i lider svoje momčadi. Čak bih rekao da su Mavericksi nedovoljno spremni za Luku koliko je on spreman da franšizu koja je zadnjih par desetljeća bila zemlja Dirka Nowitzkog preokrene naglavačke i započne novu eru košarke u najvećem gradu Texasa. Samo najveći igrači mogu opravdati velika očekivanja koja su postavljena pred njih, a Dončić je napravio upravo to. Čovjek jednostavno kuži košarku čime on sam postaje poprilična enigma za protivnike. Odigraš li nekoliko dobrih utakmica zaredom, već si na radaru protivničkih ekipa označen kao velika opasnost. Protivnik ti posvećuje više vremena, a stare fore koje su nekad 'palile', sad su pročitane. To je samo još jedan u nizu testova koje NBA igrači prolaze, a koji su mnogi pali. Dončić, zahvaljujući nevjerojatnom razumijevanju košarke, ostaje imun na skauting protivnika, barem u napadačkom dijelu. Od svih kvaliteta koje ima, ova mi se nekako čini kao najveća. Čak i kada ga protivnik dovede u naizgled bezizlaznu situaciju, Luka je sposoban 'izmisliti' nešto što generira poene za njegovu ekipu. Možda je prerano govoriti, ali jednostavno ne vidim razlog zašto taj dečko jednog dana neće postati ne samo lice Lone Star Statea, već i lice cijele lige. Simpatičan momak čije su igre predobre da bi bile istinite uz simpatične interakcije s publikom, navele su fanove da ga već u njegovoj rookie sezoni požele gledati na all-staru, nešto što je prije njega uspjelo tek dvojici igrača u 21. stoljeću, Blakeu Griffinu i Yao Mingu.

Broj. 4: Jusuf Nurkić

Nakon trojice igrača koji su na all-star razini, slijede oni koji su stepenicu ispod – tzv. role playeri. Jusuf Nurkić vjerojatno je najvažniji od svih ex-yu igrača u takvoj ulozi u ligi. Možda i ne najbolji, ali najvažniji dakako. Trenutno se nalazi u top 20 igrača lige po kategoriji Value Over Replacement Player koja na najbolji način sumira važnost nekog igrača za svoju momčad kroz njegovu 'nezamjenjivost'. Od igrača koji nisu na all-star razini, samo se još Pascal Siakam iz Toronto Raptorsa uspio uz Nurkića ugurati u top 20 po VORP-u. Lillard je prvi, Nurkić, prema navedenoj kategoriji, drugi najvažniji igrač Trailblazersa jer nudi prijeko potrebnu zaštitu obruča. Prosječna obrana Portlanda u jednom je segmentu iznadprosječna, a to su dozvoljeni poeni pod košem što je direktan utjecaj imanja Nurkića na tom dijelu parketa. Osim toga, Nurkić će uhvatiti većinu raspoloživih skokova i postavljati dovoljno čvrste blokove čime će Lillardu i McCollumu kreirati potrebnu separaciju za njihove solo akcije (Nurkić je trenutno peti u screen assist kategoriji). Nedavno je Nurkić imao monstruoznu utakmicu u kojoj je zabilježio 24-23-7-5-5, no to su samo nabildani statistički podatci koji su iznimka od nečeg mnogo važnijeg, a to je činjenica da je BosnianBeast stabilan starter s jasnim zadaćama koji će iz utakmice u utakmicu odraditi ono što se od njega očekuje, dakle, biti definicija role playera. Za nešto više ili manje od toga, Portland bi trebao promijeniti trenera, a s obzirom da Stottsova momčad djeluje opet isto kao i prošle sezone i sezone prije toga, promjena bi mogla postati stvarnost već idućeg ljeta.

Broj 5: Bojan Bogdanović

Pacersi su se prošle sezone pridružili klubu overachievera jer su imali sezonu iznad svih očekivanja. Ove su pak sezone bili pred jednim zadatkom – othrvati se najvećem protivniku svih 'čuda od jedne sezone', matematičkom terminu 'regresija prema srednjoj vrijednosti' (engleski regression to the mean) koja zapovijeda da se o nekome ili nečemu prosuđuje tek nakon dovoljno velikog uzorka što znači da su u Indiani morali ponoviti uspjeh iz prošle sezone inače ništa od statusa ozbiljne ekipe. I ponovili su ga. Postali su stabilna momčad Istoka koja bi bez problema trebala izboriti drugu rundu doigravanja. A u takvoj momčadi, Bojan Bogdanović ima jasnu ulogu. U ligi ekstrema, kakvom je NBA ligu svojevremeno prozvao trener Phoenixa Igor Kokoškov, Bogdanović je našao svoj ekstrem – jebeno dobar šut. Zahvaljujući tom ekstremu, Bogdanović je zadobio ulogu startera koji, usput budi rečeno, igra i najviše minuta od svih igrača na ovom popisu. A od svih naših igrača Babo je nekako postao najdosadniji za pogledati jer otprilike znamo što očekivati i jer je njegova uloga kao stretchera općenito manje atraktivna od nekih drugih. Babangida će svojih 15 poena zabiti, niti će otići daleko ispod, niti daleko iznad toga, šutirat će visok postotak i sve dok to radi će imati i ovakvu rolu specijalca koju ima. Trenutno nam se to čini kao nešto poprilično bezveze, no na kraju njegove NBA karijere će se ustvari vidjeti koliko je i to što on radi zapravo dobro.

Petorica koji igraju najbolje u dosadašnjem dijelu sezone
Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta u sezoni 2018./2019., a to znači da se polako počinje raditi rezime dosadašnjeg tijeka sezone koji se u svojem najpopularnijem obliku manifestira u glasanju za all-star. Ovo neće biti moj prijedlog all-star igrača, ali će biti lista pet najboljih ex-yu igrača u dosadašnjem tijeku sezone koji kruh zarađuju u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta. Krenimo redom… Broj 1. Nikola Jokić Unikatan, zabavan za gledati i zastrašujuće dobar, The Joker je odavno prestao biti ugodno iznenađenje i postao ne samo siguran all-star igrač (svoj prvi nastup trebao bi upisati za mjesec i ...
Petorica koji igraju najbolje u dosadašnjem dijelu sezone
Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta ...
Bateman | 05.01.
Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1

Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali dobiti, jer da je im je Liverpool ostao na 7 bodova prednosti ili možda pobjegao na +10, prvenstvo bi bilo praktički riješeno. Guardiola je jako dobro bio svjestan toga, pa smo ga u četvrtak imali priliku vidjeti u nesvakidašnje nervoznom izdanju. No bez obzira na emocije koje su ga preplavile tijekom utakmice, taktiku je sastavio hladne glave, te naposljetku izvojevao pobjedu koja je „spasila“ Premier ligu.

Fokusiranje napada na lijevu stranu, odnosno detektiranje susjeda u obrani Alexandera-Arnolda i Lovrena kao najslabijeg dijela momčadi, Cityju je osiguralo redovite dolaske do Alissonovih vrata, a posljedično i do dva pogotka. No dok je Guardiolina genijalnost povećala Cityjeve šanse za pobjedu, tri boda ne bi stigla na konto domaćina bez veznog reda predvođenog Bernardom Silvom koji je odigrao jednu od najkompletnijih utakmica koju vezni igrač može odigrati. No o tome ćemo nešto kasnije.  

Klopp je pak odlučio u utakmicu ući bez puno razmišljanja, u svom klasičnom 4-3-3 koji je kasnije promijenio u 4-2-3-1, ali bez uspjeha. Filozofija je bila ista kao i do sada, a svodila se na stvaranje prilika kroz brzu tranziciju. Kao što je to bio slučaj kod Liverpoolove desne strane, tako je i lijeva strana Cityjeve obrane bila najslabiji dio momčadi, pa su Redsi zahvaljujući nerijetko lošem postavljanju Laportea nalazili prostora na toj strani. No za razliku od Cityja, Liverpool nije pokušavao prebaciti težište igre na tu stranu, već su balansirano gradili napade.

Obje momčadi su od samog starta nametnuli visoki presing, ne dopuštajući slobodnu igru preko sredine terene i tjerajući protivnika da u napadačku trećinu dolazi gotovo isključivo putem 1v1 situacije ili osvojene 50/50 lopte, što je značilo nemogućnost uspostave osjetne dominacije posjedom i pokoje riskantno dodavanje. I City i Liverpool su imali po šestoricu svojih igrača u protivničkoj polovici u trenutcima kada bi protivnik pokušao iznijeti loptu iz zadnje linije, ali koncentracija kod igrača obiju momčadi bila je na visokoj razini, pa kardinalnih pogrešaka gotovo da nije ni bilo.

Zapravo je cijela utakmica vrvjela od 50/50 situacija, kao što je to bio slučaj i sa statistikom koja nam je otkrila da su posjed, broj dodavanja i postotak točnih dodavanja bili nevjerojatno podjednaki. Prva šansa na utakmici, koja je došla nakon ulaska Firmina u međuprostor i fantastičnog duplog pasa njega i Salaha, zapravo je bila epitom cijele utakmice. Mane je pogodio vratnicu, lopta se odbila do Stonesa koji je napucao Edersona i zatim spasio pogodak za 12 milimetara, a sve je eskaliralo činjenicom da je u trenutku izbijanja lopta prošla kroz noge Salahu. A nešto kasnije Sane će zabiti pobjednički pogodak kroz Alexander-Arnoldove noge od vratnice. Utakmica koje je mogla otići u bilo kojem smjeru, na kraju je otišla u smjeru zanimljivijeg i neizvjesnijeg nastavka engleskog prvenstva, što možda i jest najbolji razvoj događaja za ljubitelje nogometa, jer gotovo da ne bi bilo pošteno lišiti nas uzbudljive završnice kada u njoj sudjeluju ovakve dvije momčadi.

Guardiola je naposljetku uspio iščupati pobjedu u utakmici koja je praktički bila Cityjevo premierligaško polufinale, a to je ostvario na već spomenuti način – iskorištavanjem Liverpoolove desne strane. Naime, kod akcije koja je prethodila akciji za prvi gol Cityja, Alexander-Arnold je nerazumljivo ostao u praznom prostoru koji je usto već bio pokriven, ne obazirući se na Sanea koji mu je već dobrano pobjegao iza leđa, dok bi mu kod dodavanja za pogodak pravilno postavljanje gotovo sigurno omogućilo presijecanje lopte. Kod drugog pogotka je pak ispratio Aguera duboko iza obrambene linije, te na taj način istovremeno onemogućio offside zamku i otvorio prostor Saneu koji tu pogrešku nije oprostio. Ako tu pridodamo i Lovrenovo neopažanje nadolazećeg Aguera, i to u dva navrata – kod prvog pogotka i ponovno u 66. minuti, po tko zna koji put dolazimo do zaključka da su u utakmici dvije podjednake vrhunske momčadi odlučile nijanse koje se gotovo u pravilu manifestiraju u obliku obrambenih pogrešaka. Da se razumijemo, ni Cityjeva obrana nije funkcionirala besprijekorno, ali dok su njene najveće boljke bile Laporteova kašnjenja i upitna postavljanja, Liverpoolove su direktno otvarale prostor momčadi koja se njime hrani.

No da se ne bi sva krivnja svalila na Lovrena i Alexandea-Arnolda, valja spomenuti i omalenog Portugalca koji je sinoć odigrao jednu od najboljih utakmica svoje karijere. Bernardo Silva sinoć je pretrčao 13.7 kilometara, što je bilo najviše od svih igrača na terenu, no to nije bio sav njegov doprinos. Ujedno je zabilježio i četiri presječene lopte (najviše na utakmici) i napravio četiri izuzetno mudra prekršaja (također najviše). A kada tome pridodamo standardno dobre predstave Fernandinha i drugog Silve, upitno je postoji li uopće ijedan vezni red koji bi bio sposoban odgovoriti na to. No ono što zasigurno znamo jest to da Henderson-Milner-Wijnaldum to zasigurno nisu. Oni donose stabilnost momčadi i njihovu korisnost je teško podcijeniti, no jednostavno im nasušno nedostaje vizije koja je potrebna kako bi se nadigrao jedan City.

Svakome tko nije navijač Liverpoola tvjerojatno će biti drago što je utakmica završila kako jest, ne zbog toga što je City zaslužio pobjedu, već zato što je rezultat osigurao zanimljiviji nastavak prvenstva koje daje naznake da bi moglo biti jedno od najuzbudljivih u dugo vremena. Sukob dvojice fantastičnih trenera koji su predvodnici modernog nogometa u ligi koja sve više pasivno degradira ostale lige i polako se odvaja na vrhu, priuštio nam je neopisiv užitak, a težnja estetici prije svega podsjetila nas je zašto volimo nogomet. A ono što je dalo još jednu dimenziju tome svemu jest dojam koje su obje momčadi ostavile. Nije bilo bezglavog jurišanja i ultranapadačkog nogometa u kojem je isključivi cilj bio postići gol više, već su obje momčadi zrelo i promišljeno pristupili utakmici u kojoj su svejedno uspjeli pokazati svu raskoš nogometne igre. Guardiola je dokazao da može igrati na rezultat bez da mu momčad izgubi identitet, dok je Klopp još jednom dokazao svima da je od Liverpoola zaista uspio napraviti ozbiljnu momčad koju nitko neće u potpunosti nadigrati.

Baš kao što roman postane najzanimljiviji kada dođe do zapleta i kao što zabava dosegne svoj vrhunac tek nakon nekog vremena, tako je i Premier liga postala najzanimljivija nakon 21.kola. A kad se samo sjetimo da je bijednih 12 milimetara potencijalno moglo završiti ovu zabavu prije vremena...

Zabava je tek počela
Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali dobiti, jer da je im je Liverpool ostao na 7 bodova prednosti ili možda pobjegao na +10, prvenstvo bi bilo praktički riješeno. Guardiola je jako dobro bio svjestan toga, pa smo ga u četvrtak imali priliku vidjeti u nesvakidašnje nervoznom izdanju. No bez obzira na emocije koje su ga preplavile tijekom utakmice, taktiku je sastavio hladne glave, te naposljetku izvojevao pobjedu koja je „spasila“ Premier ligu. Fokusiranje napada na lijevu stranu, odnosno detektiranje susjeda u obrani Alexandera-Arnolda i Lovrena kao najslabijeg dijela momčadi, Cityju je osiguralo redovite dolaske do Alissonovih ...
Zabava je tek počela
Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali ...

Respekt: Dado_M, BruceWayne,

Slažem se: Fenix22, Pastuhsuta, BruceWayne,

Odlično. Respekt.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:36, 0 0 0
RealMadrid7 | 04.01.
Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1

Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu.

Možemo se složiti ili ne, ali ovoj utakmici mogao se pripisati i značaj utakmice sezone, jer je bijeg Liverpoola u slučaju pobjede značio +10, a time vjerojatno, koliko god nikad nije kraj dok se matematički ne osigura, ipak riješio prvenstvo. Ako ništa, navijači Liverpoola osjećali bi miris naslova prvaka Engleske nakon 29 godina, onaj kojim su im nakratko Suarez, Sterling i Sturridge zairitirali nosnice, ali ih na kraju ostavili u depresiji. Naravno, Redsima je i bod nudio ostanak na stvorenoj bodovnoj zalihi od +7, što je još uvijek dostižno, ali bi početna pozicija bila održana, a euforija kluba s Anfielda bi se nastavila.

Čini se da je tog dojma bio i Jurgen Klopp, jer je uz 4 obrambena igrača u početnoj postavi izveo snažu, trkački moćnu trojku u sredini, Hendersona, WijnaldumaMilnera. Težnja je bila nametnuti se trkački na sredini terena i spriječiti aktivnu pas igru cityja, kojom će David i Bernardo Silva upošljavati napadački trojac Cityja, Sanea, Aguera i Sterlinga. S druge strane, Guardiola je, osim promjene na lijevom boku, gdje je sinoć započeo Laporte, a desno Danilo ispred Walkera, krenuo sa najjačim što ima naprijed, uz osigurača Fernandinha. Znao je da se mora ići na pobjedu, a da poraz znači kraj, kako je i govorio prethodnih dana.

TIJEK UTAKMICE

Kao što je bilo i za očekivati, City je otvorio snažno i u prvih 5 minuta, sve što je Liverpool mogao, bilo je što dalje ispucati od svojih vrata, a svaki pokušaj izlaska kroz pas završio bi neuspjehom već na drugom ili trećem dodavanju. No, bilo je vidljivo da se Kloppovoj momčadi ne žuri i čim je splasnula početna nervoza gostiju i presing domaćih, Redsi su djelovali mirno. Sedam bodova viška je puno i nema se razloga juriti naprijed, pa su uglavnom dodavanja išla preko zadnje linije i Allisona. Prilika će, naime, jednom sigurno doći, a uskoro je i došla. Poslije 15-ak minuta napokon je sijevnulo. Lopta kroz sredinu po koju dolazi Salah, sjajan dupli pas s Frirminom i senzacionalna lopta na Manea koji u čistoj šansi pogađa vratnicu, a nakon čega u cijeloj konfuziji Stones čisti s crte loptu koja se prema golu odbila nakon što je pogodio svog vratara u glavu. 

Nakon što je u istom napadu Liverpool u dva navrata dijelilo samo nekoliko centimetara od +10, kao da se Guardiolin sastav trgnuo. Preuzeli su igru u svoje ruke ili bolje reći noge. Forsirala se igra preko lijeve strane napada, preko Sanea, koji je stvarao problem za problemom. Livrpoolova obrana je izdržavala, ponajviše zahvaljujući Van Dijku, sve do 40. minute, kada Bernanrdo Silva upošljava Aguera, a Argentinac majstorski pronalazi prostor između Lovrena i prve stative Allisona te smješta loptu ljevicom pod gredu. Iako se statistički ne bi reklo, City je od te 17. minute i šanse Manea, potpuno odsjekao napadački trojac Kloppova sastava i bio dominantan sve do kraja prvog dijela. 

U nastavku se utakmica do kraja otvorila, Liverpool je znao da se mora čupati, pa je preuzeo i posjed, dok je City često išao na kontre preko brzog Sterlinga i Sanea, što nije često slučaj kad je Guardiolina ekipa u pitnaju, ali ulog ovog dvoboja, kao i činjenica da je rezultat pozitivan radi svoje. Međutim, Liverpool prvi dolazi do pogotka. Nekoliko sjajnih dugih opti s jedne na drugu stranu terena, ubačaj u 16 metara, a tamo je idealno postavljen Firmino. Ali, jedna kontra i prodor nezaustavljivog Sterlinga bio je dovoljan za šah-mat. Projurio je engleski reprezentativac desnom stranom, Aguero je navukao zadnju liniju, a idealan prostor otvorio se za Sanea kojem Sterling gura loptu, a Nijemac pogađa od vratnice za pobjedu. Klopp odmah vadi pomalo indisponiranog Manea te Wijnalduma, a uvodi Shaqirija i Sturridgea, čiji nastup nije ništa značajnije donio, iako je Liverpool do kraja utakmice bio bolja momčad, te je uz odličnu priliku Salaha, City još nekoliko puta čistio neugodne lopte gotovo s gol linije. 

ZAPAŽANJA

Iako su komentatori Hodoba i Vela posebno isticali svaki potez Van Dijka, apsolutno je bilo razloga, posebno u prvom poluvremenu. Curilo je na strani Alexandra Arnolda i Dejana Lovrena, što su Bernardo Silva i posebno Sane sjajno koristili, ali kada bi već došli pred sam cilj, posljednji pas ili šut, poput onoga Davida Silve, presijekao bi ili blokirao sveprisutni Nizozemac. Osjećaj za mjesto na kojem treba biti, kao i tajming, još su jednom došli do izražaja. Van Dijk je odigrao bez ijedne pogreške. Dobio je ukupno 7 od 8 duela, 3 od 4 dvoboja u skoku, čak 9 puta čistio je pred svojim vratima, i imao 2 presječene lopte, uz to što je blokirao, usudio bih se reći, čisti gol Davida Silve. 

Unatoč tome, slabo izdanje desne strane obrane, koštalo je Redse boljeg rezultata. Tome svjedoči i činjenica da je naš Dejan Lovren najlošije ocijenjeni igrač utakmice (5.5). Pripisuje mu se krivica kod Aguerova gola, jer nije najbolje zatvorio lijevu nogu Argentinca, mada bih tu dijelom stao u njegovu obranu jer je jako teško reagirati u renutku na onakvu majstoriju. Lovren je blokirao jaču nogu i povratnu loptu, a Aguero je iz mrtvog kuta rasparao mrežu Alisonu u bliži kut. No, i bez toga Dejan nije izgledao uvjerljivo. Osvojio je tek 3 od 8 duela, samo 2 od 5 zračnih dvoboja. Kad se sve skupa zbroji, naš reprezentativac činio se dosta nesigurnim, posebno ako se uzme u obzir velika pogreška u drugom dijelu, kad mu je lopta prešla preko noge i otvorila 100-postotnu šansu Cityju. 

Ono što mi se čini ključno, vezano je za borbu u sredini terena. Liverpoolov trojac čija je zadaća prvenstveno bila zaustaviti dvojac Silva i namtenuti se energijom i snagom njihovoj vještini s loptom, uspjela je samo dijelom, jer je David Silva bio daleko najslabiji na terenu kod Cityja. Međutim, Pep Guardiola ima u svom sastavu jednog nezamjenjivog prvotimca, Fernandinha. Brazilac je grizao na sredini terena doslovno odrađivavši posao za trojicu, jer su i jedan i drugi Silva prije svega napadu orijentirani igrači. Od 55 pasova, Fernandinho je 39 puta dodao točno. Zanimljivo koliko su ta dodavanja pravilno raspoređena, 20 dodavanja na svojoj, a 19 na polovici Liverpoola. Sudjelovao je u 10 duela, od čega je iz 7 izašao kao pobjednik. Liverpoolov trojac iz sredine zajedno ima 12 osvojenih duela i jednu presječenu loptu, dok je sam Fernandinho dobio 7 duela i presjekao isto tako jednu loptu. Uz sve navedeno treba spomenuti da je tome nadodao i 3 uspješna klizeća starta, što je najviše na utakmici. 

Ovi svi podaci imaju svoju svrhu, čak i ne odaju neku veliku defanzivnu razliku ili pobjedu u sredini terena neke od ovih ekipa. Međutim, ono što City ima, a Liverpoolu jako nedostaje je igrač sredine terena finijh sklonosti. Bernardo Silva je odigrao prema naprijed za Građane, iako malo pod živcima, dovoljno dobro da kreira dvije čiste šanse, nađe se u jednoj odličnoj prilici, a da uopće nije jedan od napadačkog trojca. Liverpool je to imao nekada u Coutinhu, ali njega već dugo nema. Nedostatak takvog igrača sinoć se najviše osjetio. Henderson, Wijnaldum i Milner to nisu, stoga se od njih i ne može očekivati da donose Salahu i Maneu ono što inače rade Bernardo i David Silva napadačkom trojcu Cityja. Mada je Liverpool na kraju s 50.5% imao čak i nešto sitno veći posjed od, po posjedu poznatog Guardiolinog stroja, on je stvoren u drugom dijelu kad je City drugi put poveo, ali su te akcije tekle sporo i s krajnjim pokušajima ubačaja u šesnaesterac koji su uglavnom završavali kod prvog čovjeka u plavom dresu. Samim tim, Mane i Salah su bili odsječeni i uglavnom se nisu uspjeli sastati s loptom na pravi način, a obrana Cityja svu je pažnju usmjerila samo na njih tijekom većeg dijela susreta. Dva puta su uspjeli pobjeći, Mane u prvom i Salah u drugom poluvremenu, ali to je apsolutno sve od njih dvojice. Kao da ih nije ni bilo na terenu. Je li to doista samo njihova loša večer ili nisu imali napadačku potporu sredine terena kao Sane, Aguero i Sterling kod domaćina u vidu Bernarda Silve, teško je reći, ali ovo prvo bi sigurno palo u vodu da je Salah bio asistent, a Mane strijelac kod prve, a Salah i strijelac kod druge ogromne šanse Redsa.

Svi ovi detalji zapravo predstavljaju nijanse, jer cijela se utakmica svodi na netom spomenuto. Mane i Salah su promašili ili im je Ederson obranio, po meni i veće šanse nego što su one kod kojih su pogodili Aguero i Sane. Sve te nijanse mogu i stati u ona 2 do 3 centimetra koji su odlučili da će Stones ipak očistiti s crte, a Saneu se lopta odbiti od vratnice u mrežu, prošavši ispod kopačke Arnolda.

Ukupno gledajući, Guardiolini puleni ostavili su mi dojam nešto bolje momčadi. Njihovi napadi izgledali su opasnije kroz ovih 90 minuta i s više rješenja, čak i kad je Liverpool preuzeo kontrolu nad posjedom. Tome u prilog ide i statistika, iako je ona, kao što je i sam susret izgledao, pokazala svu njegovu izjednačenost. Razlika je doista minimalna, ali je na strani nebesko plavih iz Manchestera. Osim Liverpoolove pobjede u posjedu za 1%, City je imao 2 udarca više, 3 kreirane šanse više, 2-1 u kornerima, 12-10 za City bilo je u presječenim loptama i 11-8 u uspješnim klizećim startovima. Još jedan podatak koji govori o nijansama je onaj o duelima i broju uspješnih dodavanja. Od 95 duela koji su se odvili, 49 puta dobili su ih crveni, a 46 plavi. Liverpool je imao 7 dodavanja vie od Cityja, ali je Guardiolina momčad imala 5 točnih dodavanja više, odnosno 81% uspješnosti nasuprot 79% točnih dodavanja Kloppovih igrača. 

ZAKLJUČAK

Ovom pobjedom City se opet gotovo potpuno vratio u igru. Zahvaljujući tome, iako pritajeno, vratio se i sve to vreba sa samo 6 bodova udaljenosti opet i Tottenham. Liverpool, pak, ima za čim žaliti. Puno se toga moglo riješiti sinoć, ali još uvijek su oni ti koji bježe, a City onaj koji ih stiže. Četiri boda zalihe su još tu i sudbina kluba s Anfielda još je uvijek u njihovim vlastitim rukama. Ostaje nam samo vidjeti kako će nakon ovog svojevrsnog šoka, poslije velikog zasnosa, reagirati Klopp i igrači. Hoće li ih ovo sputati i navesti na još jedan kiks, kojim će potpuno ostati bez prednosti, ili će se uspjeti bezbolno izvući iz ovog poraza, vidjet ćemo već u idućem kolu.

Navijači Liverpoola sigurno su počeli osjećati nešto gorći okus u ustima nakon ovog poraza, ali nada u neviđenu erupciju oduševljenja na kraju sezone ne treba posustati jer su dvoboji sa Cityjem u ligi završeni. U svakom slučaju, njima gorći okus, ali i dalje pogled s vrha, a svim neutralnim ljubiteljima engleskog nogometa ponovno otvorena borba, pa reći ću, ne otpisujući Tottenham, iako su njegove šanse daleko manje, između 3 momčadi,  jer je to "samo" 6 bodova razlike. 

Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero i Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu. ...
Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: BruceWayne,

Baš dobro napisano. Jedino možda kao sugestija da pokušaš koristiti naše taktičke grafove ili pokoji screen za idući puta, no i ovako je prilično dobro složeno.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:47, 0 0 0
Hvala na savjetu. Vidim da postoji sve to, ali se pokusavam jos uvijek uigrat na tom polju i pohvatat sve te mogucnosti da ih iskoristim na pravi nacin. - RealMadrid7, 5.1.19. 19:41, 0 0 0
Luca1010 | 31.12.
Utakmica tjedna: Liverpool - Arsenal 5-1

Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom godine dodatno približiti naslovu od kojeg su udaljeni 28 godina.

Poslije utakmice s Arsenalom pročitao sam u našem Tribina chatu jednu sjajnu izjavu (necu imenovati autora jer nisam siguran tko je to napisao): "Liverpool mora bit prvak ove godine, igraju brutalno dobro, imaju sreće i vole ih suci." Ova izjava mi je upravo poslužila kao template za ovaj tekst, a utakmica s Arsenalom je pravi primjer svega navedenog.


Liverpool igra brutalno dobro

Trenutno su prvi sa 7 bodova ispred Cityja, još uvijek su neporaženi (17-3-0), u gotovo svakoj napadačkoj statistici iza Cityja, no ono što je napravilo ovih 7 bodova razlike je Liverpoolova nevjerojatna defanzivna igra. Mislim da će se svi složiti s izjavom da je najviše za to zaslužan trenutno najbolji stoper svijeta Virgil van Dijk. Liverpool je u njemu dobio 1,93m čistog atleticizma uparenog s nevjerojatnim osjećajem za igru i mogućnosti da druge oko sebe čini boljima. Dodatno, u prijelaznom roku riješili su tada kroničan problem i "iskeširali" su za elitnog vratara Alissona koji također odrađuje svoj posao. Robertson se profilirao u ponajboljeg lijevog beka lige, dok TAA napreduje svakom utakmicom. Sve je to rezultiralo u samo 8 primljenih pogodaka u 20 utakmica po čemu su najbolji u Premiershipu, ali i u ligama petice.

U napadu Klopp je u nekoliko utakmica eksperimentirao rotirajući igraće po raznim pozicijama, što zbog odmora i ozljeda, što zbog forme, pa je tako trenutno "go-to" formacija 4231 gdje Salah igra "špicu", Firmino "desetku", a zbog sjajne forme Xherdan Shaqiri je uspio uhvatiti mjesto u prvih 11 na desnom krilu. Protiv Arsenala nova uloga Bobbya Firmina je sjajno došla do izražaja. Nije ju igrao još od ranih sezona u Hoffenheimu, no njegove igračke karakteristike su takve da bi mogao igrati bilo koju napadačku poziciju neovisno o uigranosti. Driblinzi, suradnja sa suigračima u međuprostoru i posvećenost obrani je bila previše za Arsenalove veznjake, a i nakon relativno tihog ulaska u sezonu što se brojčanog učinka tiče, pokazao je da će i tu sudjelovati kad bude zatrebalo.



Osim ovoga valja spomenuti da  "One-season-wonder" trenutno dijeli prvo mjesto najboljih strijelaca lige, a Kloppovo postepeno uvođenje Fabinha u prvu momčad se trenutno pokazuje kao pun pogodak te kada se on potpuno uklopi u stil nogometa, Liverpoolova veza će se dignuti na još višu razinu.


Liverpool ima sreće i vole ga suci

Iako se ne želim puno zadržavati u ovom odlomku zbog subjektivnosti i autora i čitatelja, ipak, mora se priznati da je Liverpool u proteklih nekoliko tjedana imao i sreće. Sjetimo se Pickfordovog kiksa u posljednjim sekundama Merseyside derbija, pa prvi gol protiv Arsenala, dva odbijanca Shaqirija za pobjedu protiv Uniteda, odemo li u Ligu Prvaka promašaj Milika u zadnjoj sekundi utakmice za izbacivanje Liverpoola, penali protiv Arsenala, penal na Salahu kolo prije itd. Bila to sreća ili pomoć sudaca, Liverpool je gotovo svakoj utakmici ove sezone zaslužio pobjedu i to sa nekoliko golova razlike, na kraju krajeva sreća je najmanji faktor ovakvog Liverpoolovog niza. Međutim, za 4 dana možda će biti najbitniji faktor, možda će i odlučiti pobjednika, no kada vam je glavni protivnik Manchester City, onda je sreća definitivno potrebna.


3. siječnja

I prije utakmice istih protivnika na Anfieldu "hype" je bio ogroman, očekivali smo atomski nogomet, no ostali smo potpuno razočarani. Ovaj puta siguran sam da ćemo gledati apsolutno suprotnu utakmicu. Cityju odgovara jedino pobjeda, mora ići na sve ili ništa protiv najbolje obrane lige sa poluozljeđenim vlastitim veznim redom i obranom koji će sigurno ostavljati puno prostora za kontru Redsa. Upravo tu vidim najveći missmatch ove utakmice i mislim da će Liverpool imati dovoljno prilika za uzeti barem bod na Etihadu i osigurati prvo mjesto i maksimalno se približiti naslovu. Kako god završilo, ova utakmica će odrediti daljnji tijek prvenstva. Očekuje nas prava poslastica na otvaranju 2019. godine.

Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom ...
Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, kuevi, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

Bateman | 29.12.
Tribina nagrade za 2018!

Završena je još jedna uzbudljiva nogometna godina koja nam je donijela pregršt razloga za ispratiti je sa smješkom na licu. Srebro Hrvatske sa Svjetskog prvenstva, povratak Liverpoola među europsku elitu, rekordni transferi vratara, te nikad jača nadolazeća knockout faza Lige prvaka samo su neki od razloga zašto je 2018. bila dobra godina za nogomet. Sukladno tome bilo bi zanimljivo dodijeliti prigodne nagrade momčadima i pojedincima koji su se istaknuli u protekloj godini, bilo pozitivno ili negativno.


Napomena: Tekst bi se trebao promatrati kao neka vrst presjeka protekle godine, te su pobjednici kategorija bez obzira na iznešene argumente ipak na kraju krajeva subjektivni izbor. Kao uostalom i sve nagrade koje se dodjeljuju za bilo što.

Zlatni petrodolar: Juventus

Nogometna organizacija koja je vođena možda i najbolje u cijeloj Europi i koja ima povijest odličnih poteza na tržištu igrača, ni ove godine nije podbacila. Više od 250 milijuna eura potrošenih prošlo ljeto možda jest najviše što je torinski klub izdvojio u jednom prijelaznom roku, no sva pojačanja su se pokazala izvrsnima. Otkupljen ugovor Douglasa Coste i dovođenje Joaoa Cancela koji se već nametnuo kao gotovo nezamjenjiv su za svaku pohvalu, kao što je i vraćanje odbjeglog sina Bonuccija, no highlight je ipak dovođenje Cristiana Ronalda. Portugalac je nastavio tamo gdje je stao u Realu, a bez obzira na ogromnu svotu koja prelazi 100 milijuna, ekonomski gledano taj je transfer već gotovo opravdan. Rezultat svega je taj da je Juventus gotovo već osigurao scudetto, a u Ligi prvaka s razlogom slove za jedne od najvećih favorita.

Jean-Michel Aulas nagrada: Lille

S potrošenih 9 milijuna eura, a zarađenih nešto manje od 60, Lille će Novu godinu dočekati na drugom mjestu francuske Ligue 1. Od dolazaka, najzvučnije ime zasigurno je portugalski reprezentativni stoper Jose Fonte koji je doveden bez odštete, dok je po Transfermarktu vrijednost svih igrača koji su došli ukupno pet puta veća od cifre koja je plaćena za njih. S obzirom na to da je PSG prvenstvo osvojio već u kolovozu, ostatak lige igra „svoje“ natjecanje, a klub kojem je prošle sezone prijetilo ispadanje ih predvodi. Doduše odigrali su 19 utakmica, za razliku od svojih najbližih pratitelja koji su odigrali 17 i 18, no s obzirom na sve možemo slobodno reći da su u odnosu na uloženo i zarađeno, te u usporedbi s prošlom sezonom, napravili odličan posao i ogroman skok.

Massimo Moratti nagrada: Ed Woodward

Ljetni prijelazni rok i nije bio toliko katastrofalan za Manchester United kao što je to bio slučaj posljednjih godina, no to je ponajprije zbog toga što ljetos nije ni potrošeno kao prijašnjih godina. Ipak, 55 milijuna funti za Freda teško je opravdati, a vratimo li se u siječanj i pridodamo transfer Alexisa Sancheza vrijedan 30 milijuna funti, možemo zaključiti kako je Unitedov financijski direktor nastavio s lošim ulaganjima, te se vapaji za „pravim“ sportskim direktorom sve više mogu čuti na Old Traffordu.

Pippo Inzaghi nagrada: Raheem Sterling

Datum: 07. studenog 2018. Mjesto: Etihad Stadium, Manchester
Pri rezultatu 1:0 za Manchester City, Sterling zapinje nogom o travnjak i pada na tlo. Sudac dosuđuje najstrožu kaznu na opće zaprepaštenje Ukrajinaca. Simuliranje toliko očito i besramno, da je jednostavno moralo postojati nekakvo objašnjenje u pozadini. Sterling ga je i dao, rekavši kako se poskliznuo ali mu je bilo glupo priznati to nakon što je sudac već dosudio jedanaesterac. Osobno mu i vjerujem jer je teško pronaći potrebu za onakvim padom, no bilo kako bilo, nesportski potez neviđenih razmjera u gotovo nebitnom trenutku Englezu je uvjerljivo osigurao „Pippo Inzaghi nagradu“.

Davor Šuker nagrada: Neymar

Svatko tko je gledao ijednu utakmicu u kojoj je igrao Neymar (a to su praktički svi) zna da se o ovom izboru ne treba trošiti riječi. Njegovo konstantno plakanje i valjanje po travi je jednostavno nenadmašivo, a njegova upornost u tome je fascinantna. Možda i najuvjerljivi pobjednik u svojoj kategoriji.

Alan Shearer nagrada: Alejandro Dario Gomez

Igrač koji je cijelu svoju karijeru birao teži put i manje nogometne sredine, posljednjih godina skrasio se u Bergamu. Od borbe za opstanak 2014., preko stabiliziranja kluba u narednoj sezoni, pa sve do četvrtog mjesta u Serie A i izlaska na europsku scenu, Papu je igrao glavnu ulogu u rastu Atalante. „Lažni povučeni napadač“, kako je sam sebe nazvao jednom prilikom, alfa je i omega crno-plavih i jedan od onih likova čije će ime ostati zapisano zlatnim slovima ne samo u povijesti kluba, već u srcima svih nogometnih romantičara. S obzirom na ugovor koji ga veže do 2020. ali i njegov nesvakidašnji pogled na uspjeh, kapetan Papu će na radost navijača barem još neko vrijeme oduševljavati Bergamo.

Juan Sebastian Veron nagrada: Joe Hart

Današnji nogomet sve manje trpi igrače koji se „šlepaju“, pa su samim time takvi igrači sve rjeđe prisutni. Oni mogu biti manje ili više važni svojoj momčadi, no rijetko se za nekoga tko igra u kontinuitetu danas može reći da ne doprinosi ekipi. Prvo mi na pamet padne Fabian Delph, no s obzirom da je on već dugogodišnji stanovnik Etihada i koristi se ponajprije kao ispomoć, okrenut ću se igraču koji je ove sezone doveden da bi pružio stabilnost, dok on nije donio apsolutno ništa, a to je Joe Hart. Nakon loših sezona u Torinu i West Hamu, Hart je doveden u Burnley kako bi pomogao klubu svojim iskustvom, no s njim na vratima Burnley je primio 41 pogodak u 19 utakmica i trenutno se nalazi u zoni ispadanja. Naravno, ne idu svi golovi na njegovu dušu, ali ni takvih nije nedostajalo. A kada se tu pridoda i nemogućnost da obrani išta važno, dolazimo do zaključka kako bi Burnleyju bilo isto, ako ne i bolje bez Harta. Jer žalosna činjenica jest ta da je bivšoj engleskoj „jedinici“ samopouzdanje već godinama na jako niskoj razini i kao takav jednostavno više ne može pružati predstave kakve se od njega očekuju.

Rinus Michels nagrada: Marcelo Bielsa

S „ludim“ Čileancem na klupi, Leeds United nezaustavljivo maršira ka naslovu u Championshipu i povratku u elitno društvo. Igra na gol više i visoki tempo glavna su obilježja Bielsine filozofije u Leedsu, pa se tako ove sezone nerijetko događalo da bi Leeds preokretao rezultat i odnosio pobjede u završnoj fazi utakmice. Momčad s pretežito domaćim igračima odlično je odgovorila na zahtjeve svog trenera, a čovjek koji ne pristaje na kompromise i koji će dignuti sidro na prvu situaciju koja mu zasmeta u njegovom radnom okruženju, još jednom dokazuje zbog čega je jedan od najinovativnijih trenera na svijetu. Ostaje za vidjeti hoće li u momčadi nastupiti umor koji je znao zahvatiti Bielsine bivše ekipe, pogotovo u zahtjevnoj ligi kakav je Championship, no za sada Leedsu cvatu ruže.

Guy Roux nagrada: Sean Dyche

Trener koji je od malog Burnleyja stvorio respektabilnog premierligaša nikada nije odustao od svog stila igre – čvrste obrane i route one stila napada, odnosno što direktnijeg dolaska u napadačku trećinu, većinom preko snažnog target mana. Ove sezone pak, ta filozofija je prestala donositi uspjeh jer je novac koji se već godinama slijeva u Premier ligu stvorio okruženje u kojem se ni najlošiji klubovi ne libe potrošiti stotinjak milijuna funti za klasne igrače, pa je Burnleyju kao jednom od najmanjih potrošača postalo teško nositi se s ostatkom lige. Dyche je zaradio mnogo kredita i među upravom i među navijačima, no njegov predvidljivi stil igre koji donosi uspjeh gotov isključivo pod pretpostavkom da njegova momčad uspije sačuvati mrežu netaknutom, sve se više čini nedovoljan za opstanak u elitnom društvu.

FC Wimbledon nagrada: Manchester United

Predstave koje Crveni vragovi pokazuju od odlaska Sir Alexa Fergusona su ispod svake razine elitnog kluba. Ove sezone pak, bezidejnost u njihovoj igri dosegla je novu razinu, pa je tako gotovo svaka utakmica Mourinhove bivše družine bila negledljiva. Loša obrana, vezni red bez kemije i napad izgubljen u bespućima Portugalčeve „safety first“ taktike, osigurali su nam sate i sate dosade, a Lukakuovi promašaji i Pogbini nervozni ispadi bili su jedino što nas je zabavljalo.

Ajax 70-ih nagrada: Liverpool

Ovdje je nagrada otišla Liverpoolu zbog toga što se u obzir uzima kalendarska 2018., dok je Favreova Borussija završila jako blizu. Trojac Salah-Mane-Firmino i ostatak družine s Anfielda zabavljali su nas i na regularnoj bazi nam pružali visokooktanski napadački nogomet. A da Karius nije pogrešno shvatio pojam „zabavljanje gledatelja“, možda bi Liverpool i osvojio Ligu prvaka, no bez obzira na sušnu godinu, prezentirali su najzabavniji nogomet u Europi i to na najvećoj sceni.

Najveći flop: Max Meyer

Dvadesettrogodišnja zvijezda Schalkea na ljeto je odlučila napustiti matični klub i unatoč brojnim ponudama s domaćeg tržišta, odlučio se otisnuti na Otok te tamo pokušati pronaći svoju sreću. Pomalo šokantno završio je u redovima Crystal Palacea, postavši jedan od najplaćenijih igrača najbogatije europske lige s plaćom od 170 tisuća funti tjedno. Mnogo se očekivalo od mladog veznjaka, no nakon polovice sezone Meyer na svom kontu ima 875 odigranih premierligaških minuta i 3 asistencije. Gotovo zanemariv učinak za igrača koji je trebao biti difference maker kluba iz južnog Londona. S obzirom na veliki broj flopova koji se jave svake sezone, ova kategorija je dosta podložna subjektivnoj procjeni, no s obzirom na ogroman potencijal i još veću plaću koju prima u crveno-plavom dresu, Meyer će se gotovo svima naći u top 5. Ovdje moram naglasiti da je Unitedov Fred bio jako blizu da odnese ovu nagradu, no zbog specifičnog načina kojim je Mourinho vodio momčad, ali i činjenici da si United može priuštiti pogrešku više nego što je to slučaj s Crystal Palaceom, Nijemac je ipak izašao kao pobjednik/gubitnik.

Najbolja kupovina: Joao Cancelo

Ovo je možda i najzahtjevnija kategorija, ponajviše zbog nemogućnosti jednakog valoriziranja svih transfera s obzirom na razinu kluba, potrošen novac itd. No logično bi bilo iz konkurencije izbaciti primjerice Ronalda ili Alissona, koji bi možda bio pobjednik ove kategorije da za njega nije plaćena cifra koja pretpostavlja da se ništa manje od ovosezonskih predstava nije ni očekivalo od njega. Bayernovo dovođenje Goretzke koji vrijedi 40 milijuna eura kao slobodnog igrača možda je i najbolji posao kada se usporede cijena, tržišna vrijednost i kvaliteta, no teško je Bavarcima priznati zasluge za to znajući da su daleko najmoćniji klub u Njemačkoj koji praktički ima pravo prvokupa na sve domaće igrače. Stoga bi on eventualno mogao dobiti nagradu za najbolji bargain. Vrijedi spomenuti i rijedak pogodak West Hama – Felipea Andersona, kao i Barcinu „krađu“ Artura Vidala, no ja sam se odlučio za posao pobjednika ovog prijelaznog roka Juventusa – Joaa Cancela. 40 milijuna eura za beka još uvijek je mnogo novaca, no Juventus je odlučio riskirati i dovesti Portugalca u nadi da će njihovoj momčadi dati jednu dimenziju više. I kao i uvijek, bili su u pravu. Discipliniran i pravovremen u svim segmentima igre, Cancelo zahvaljujući svojoj dobroj tehnici redovito stvara probleme protivničkim ekipama, dok je u fazi obrane standardno na visokoj razini. Već se ustalio kao nezamjenjivi dio Allegrijeve družine, a nerijetko dolazi do izražaja čak i u momčadi prepunoj zvijezda. Bez obzira na visoku cijenu, činjenica da igra na vrhunskoj razini u oba smjera, da su mu samo 24 godine i da su dobri bekovi rijetkost na tržištu, Cancelo je zaslužio moj glas za kupovinu godine.

Najveći overachiever: Mario Mandžukić

Zapravo je cijela karijera Marija Mandžukića jedan veliki overachievement, ali o tome već i ptice na grani sve znaju. Kontinuirano dobre partije u dresu Juventusa, srebro s Hrvatskom na SP-u uz pogodak u produžetku polufinalnog ogleda, te ovosezonsko rasturanje uz bok Cristianu Ronaldu, tridesetdvogodišnjem Hrvatu je priskrbilo ovu laskavu (?) titulu. Radna etika koja je uvijek prisutna, potpomognuta dobrim taktičkim razumijevanjem igre iz utakmice u utakmicu donosi mu pogotke. Zahvaljujući odličnoj suradnji s Ronaldom koji se većinom nalazi u fokusu protivničkih obrana, vjerojatno najveći oportunist u današnjem nogometu iskorištava bez pogreške sve što mu se pruži i svom klubu donosi bodove, a sebi pohvale cijelog nogometnog svijeta.

Najveći underachiever: Mario Balotelli

Nekada jedna od najvećih mladih zvijezda na kugli zemaljskoj, igrač koji je do svoje 26. godine sakupio iskustvo igranja za Inter, Manchester City, Milan i Liverpool, posljednje dvije godine tone u irelevantnost. 758 odigranih minuta i jedna asistencija brojke su koje je Talijan ove sezone zabilježio u dresu Nice, a u ligi „petice“ za koju bi danas zapravo bilo točnije reći da ne pripada društvu „velike četvorke“ to je gotovo zanemarivo za igrača čija tržišna vrijednost po Transfermarktu iznosi 20 milijuna eura. Sa samo 28 godina još uvijek nije izgubljen slučaj i mnoge momčadi bi ga rado vidjele u svojim redovima, ali samo pod uvjetom da se uozbilji i u potpunosti posveti nogometu. No poznavajući Marija to je jako teško za očekivati.

I eto ga, moji osvajači nagrada su tu. Kao što sam već rekao, bez obzira na argumente kojima su potkrijepljeni moji izbori, oni su ipak prvenstveno zamišljeni kao neka vrst presjeka nogometne 2018. Jer kao što je nekome (odnosno većini) Luka Modrić najbolji nogometaš svijeta, nekom drugom je to Messi, Ronaldo, Griezmann ili Mbappe. Sto ljudi, sto ćudi.

Sve u svemu, sretna nam svima Nova 2019. i nadajmo se da će nam donijeti još bolji i zanimljiviji nogomet!

And the Oscar goes to...
Završena je još jedna uzbudljiva nogometna godina koja nam je donijela pregršt razloga za ispratiti je sa smješkom na licu. Srebro Hrvatske sa Svjetskog prvenstva, povratak Liverpoola među europsku elitu, rekordni transferi vratara, te nikad jača nadolazeća knockout faza Lige prvaka samo su neki od razloga zašto je 2018. bila dobra godina za nogomet. Sukladno tome bilo bi zanimljivo dodijeliti prigodne nagrade momčadima i pojedincima koji su se istaknuli u protekloj godini, bilo pozitivno ili negativno. Napomena: Tekst bi se trebao promatrati kao neka vrst presjeka protekle godine, te su pobjednici kategorija bez obzira na iznešene argumente ipak na kraju ...
And the Oscar goes to...
Završena je još jedna uzbudljiva nogometna godina koja nam je ...

Respekt: kex1926, BruceWayne, Peslolus,

Slažem se: BruceWayne, Peslolus,

da ne navodiš stvari bez pokrića. Ja sam malo subjektivan jer mi je Fulham drag i imali su vrhunski transfer rok (to nije samo moje mišljenje) i dobrog trenera te mi nije jasno da je sve što je moglo poći po zlu da je pošlo. (2) - Fenix22, 31.12.18. 0:17, 0 0 0
Jedino su mi bili bekovi klimavi, a pod tim mislim solidni, a ne kriminalni. (3) - Fenix22, 31.12.18. 0:18, 0 0 0
I meni je iskreno Fulham oduvijek simpatičan i bilo mi je drago kada su se vratili u ligu i nadao sam se da će se odmah ustaliti. Ali mislim da je u vezi te "nagrade" trebalo uzeti u obzir staturu kluba jer bih inače mogao proglasiti neki klub iz - Bateman, 31.12.18. 15:29, 0 0 0
primjerica francuske 2. koja je cijela negledljiva. Sve u svemu ipak je subjektivan odabir jer se ne može uzeti neki apsolutni parametar, pa ne mogu reći puno protiv toga da Fulham odnese tu nagradu. Sve u svemu, sretna Nova! :) - Bateman, 31.12.18. 15:31, 0 0 0
I tebi. Treba se izoblejat sad. - Fenix22, 31.12.18. 19:04, 0 0 0
D_Rade | 20.12.
Tribina hipoteza

Ova analiza svojevrstan je nastavak na ranije provedenu statističku analizu napadačke i obrambene efektivnosti (učinkovitosti) klubova HNL-a. S obzirom da je polovina sezone iza nas i da nam slijedi pauza do proljeća, zanimljivo je pogledati stanje na većem uzorku i usporediti ga s prethodnom analizom. Uzeti su u obzir i zaključci te analize kako bi se provjerila i njihova točnost s odmakom vremena.
Već je spomenut veći uzorak utakmica pa je potrebno naglasiti da se radi o 18 odigranih kola, odnosno jednom manje u slučaju Rijeke i Slaven Belupa zbog otkazivanja međusobnog susreta u posljednjem jesenskom kolu prvenstva. Kao i u prvoj analizi statistički su podatci preuzeti s rezultati.com, a radi se o podatcima o broju udaraca i golovima u odigranim utakmicama. U nastavku prikupljanja podataka (nakon 11. kola) nisu zamijećene nikakve nelogičnosti, no kako se radi o nepotvrđenim podatcima koji nisu validirani uz pomoć drugih izvora moguće je da oni sa sobom nose određeni (nepoznati) udio greške.

Napad/obrana

Najprije su analizirani podatci vezani uz prosječan broj upućenih udaraca po utakmici, kako pojedinih momčadi tako i njihovih protivnika. Iz njih je već moguće naslutiti napadačke/obrambene sklonosti momčadi, iako oni nisu dovoljni za potpuni sud o igri kao što će se kasnije pokazati. Omjer udaraca prikazan je u prvom dijagramu.
Vrijednosti vezane uz pojedine klubove označene su simbolički (grbovima). U dijagramu su sadržane i vrijednosti iz prethodne analize nakon 11. kola, u svrhu lakše usporedbe s trenutnom situacijom. Navedene vrijednosti također su označene grbovima klubova, ali bljeđe boje. Dijagram sadrži i prosječne vrijednosti razmatranih parametara koje su označene „rozim“ linijama. Isti način označavanja primjenjen je i na ostalim dijagramima unutar ove analize.

Kao što je vidljivo iz dijagrama, Dinamo je i dalje momčad s najvećim brojem upućenih udaraca (13,11), ali i najmanjim brojem dozvoljenih udaraca protivnika po utakmici (5,44). Ipak, u obje kategorije su se pogoršali u odnosu na ranije pri čemu je značajniji pad upućenih udaraca (-1,89). Osim Dinama jedina preostala momčad koja je zabilježila značajan pad u obje kategorije je Osijek. Broj upućenih udaraca momčadi Osijeka sada iznosi 10,06 po susretu, dok prosječno dozvoljavaju 7,11 udaraca protivnicima. Dvije su još momčadi sa dvoznamenkastim brojem upućenih udaraca, Rijeka (10) i Lokomotiva (10,39). Dok je Rijeka zabilježila blagi rast u pogledu udaraca protivnika na 8,12 po utakmici, Lokomotiva se blago poboljšala i u toj kategoriji s 10 na 9,56. Pomak nabolje zabilježili su i Hajduk te Inter. Hajduk je sada druga momčad lige po broju dozvoljenih udaraca protivnika po utakmici (6,11). Gorica, Slaven i Istra tvore trojac koji nakon Rudeša upućuje najmanji broj udaraca po utakmici (≤ 7), no znatno su bolji u pogledu protivničkih udaraca. Gorica (8,72) i Slaven (8,88) prosječne su momčadi lige u tom pogledu, dok je Istra (9,78) nešto ispod prosjeka koji iznosi 8,83 udarca.

Napadačka učinkovitost

Napadačka učinkovitost za potrebe ove analize razmatrana je u okviru uspješnosti pretvaranja udaraca u pogotke (efikasnosti) u odnosu na ukupan broj udaraca po utakmici. Rezultati statističke analize prikazani su u drugom dijagramu, a ponovno su uzeti u obzir i rezultati prethodne analize.

Prosječna momčad lige upućuje 8,81 udaraca po utakmici, a 6,60 udaraca potrebno je za postizanje pogotka. Napadački najefikasnija momčad lige je Osijek s 4,76 udaraca po postignutom golu. Preuzeo je Osijek prvo mjesto od Lokomotive koja je doživjela značajan pad efikasnosti (sa 4,59 na 5,84 ud/gol) unatoč povećanom broju udaraca. Još značajniji pad dogodio se i kod Intera koji je sada pretposljednja momčad u tom segmentu s omjerom od 7,9 ud/gol. S druge strane, Hajduk je momčad koja je napravila najveći iskorak po pitanju napadačke efikasnosti (sa 7,92 na 6,37 ud/gol). Unatoč tome, sada su tek blago iznadprosječna momčad lige. Dinamo i dalje ima problem s efikasnošću, koja se čak i blago pogoršala (7,38 ud/gol) no sve to kompenzira i dalje visoki broj upućenih udaraca po utakmici. Za razliku od Lokomotive, Rijeka je unatoč rastu broja upućenih udaraca zadržala i efikasnost (5,48 ud/gol) i time poboljšala učinkovitost napada. Gorica (5,48), Slaven Belupo (5,89) i Istra (5,8) ponovno tvore zajedničku skupinu u donjem lijevom kutu dijagrama kao momčadi s malim brojem udaraca, ali pristojnom napadačkom efikasnošću. Za razliku od njih, kod Rudeša se efikasnost još dodatno pogoršala na 11,10 udaraca po postignutom golu.

Obrambena učinkovitost

U ovom segmentu pregled je stanja na suprotnoj strani terena. Radi se dakle o obrambenim sposobnostima momčadi.

Prvo što se može primijetiti iz dijagrama je veliki skok Dinama u obrambenoj efikasnosti. Naime, Dinamo je sa 7 udaraca po primljenom golu skočio na 10,89, čime je u tom segmentu preuzeo vodeću poziciju u ligi. Značajno je to kada se uzme u obzir povećanje broja udaraca protivničkih momčadi. Za razliku od Dinama, Lokomotiva bilježi najveći pad u efikasnosti i sada se njihova obrana nalazi na 9,56 udaraca po primljenog golu. Među momčadima koje su popravile svoju obrambenu efikasnost nalaze se i Rijeka (8,63), Osijek (7,11), Slaven Belupo (6,04) te Istra (5,03). Rijeka je sada treća momčad lige u tom segmentu. Na dnu se i dalje nalazi Hajduk koji je zadržao približno istu razinu sa 4,40 udaraca po primljenom golu, unatoč manjem broju udaraca protivnika. Slično je i s Interom koji je čak i blago pogoršao efikasnost (4,73). Rudeš se muči s velikim brojem udaraca koje dozvoljavaju protivniku pa im obrambena efikasnost malo znači, a Gorica je osim po udarcima protivnika najbliže prosječnoj momčadi lige i po drugom kriteriju obrambene učinkovitosti. Primaju pogodak svakih 7,14 udaraca, dok je prosjek HNL-a 6,93 ud/gol.

Zaključak

Zaključak se također nadovezuje na prethodnu analizu učinka momčadi, a iznesen je unutar sljedećih nekoliko točaka.

  1. Dinamo je i dalje najbolja momčad ove sezone u HNL-u. Iako je napadački učinak doživio pad, ponajprije zbog smanjene količine upućenih udaraca, Dinamo je značajno poboljšao obrambenu stranu i time osigurao nastavak dominacije u domaćem nogometu. Očituje se to i na gol-razlici. Naime, u posljednjih sedam kola prvenstva postigli su devet pogodaka, a primili tek jedan.
  2. Hajduk je na račun poboljšanja napadačke efikasnosti uspio ponešto popraviti katastrofalan ulazak u sezonu. Unatoč tome, obrambena efikasnost i dalje je veliki problem ove sezone. Primaju relativno velik broj pogodaka (1,39 gol/ut) iako su druga momčad lige po broju dozvoljenih udaraca protivnika.
  3. Kao što se i očekivalo, Lokomotiva nije uspjela zadržati nerealno visoku obrambenu efikasnost iz prvog dijela sezone. Dogodio se pad i u napadačkom dijelu, što je rezultiralo nizom lošijih rezultata (5 utakmica bez pobjede), a posljedično i lošijom pozicijom na ljestvici.
  4. Osijek je također rezultatski pomalo usporio u odnosu na početak sezone unatoč blagom statističkom poboljšanju po pitanju efikasnosti na obje strane terena.
  5. Možda i najveći napredak napravila je Rijeka pod vodstvom novog trenera, što je i jasno s obzirom na pobjednički niz. Zasigurno je tome doprinijela i bolja efikasnost u napadu, a pogotovo u obrani. Od prosječne, Rijeka je postala jednom od najboljih momčadi lige po oba kriterija.
  6. Gorica se zadržala približno na istoj razini kao i u ranijem dijelu prvenstva. Unatoč tome, posljednji rezultati ne potvrđuju tu sliku.
  7. Inter je lošu obranu još dodatno pogoršao i primaju pogotke kao na traci. Optimizmu ne doprinosi niti još veći pad u napadačkoj efikasnosti i trenutan plasman mogu zahvaliti obrambenoj neučinkovitosti svojih konkurenata. Doduše, Istra i Slaven bilježe rast u tom pogledu dok je Rudeš izgubljen slučaj ove sezone.
Polusezonska analiza učinka momčadi HNL-a
Ova analiza svojevrstan je nastavak na ranije provedenu statističku analizu napadačke i obrambene efektivnosti (učinkovitosti) klubova HNL-a. S obzirom da je polovina sezone iza nas i da nam slijedi pauza do proljeća, zanimljivo je pogledati stanje na većem uzorku i usporediti ga s prethodnom analizom. Uzeti su u obzir i zaključci te analize kako bi se provjerila i njihova točnost s odmakom vremena.Već je spomenut veći uzorak utakmica pa je potrebno naglasiti da se radi o 18 odigranih kola, odnosno jednom manje u slučaju Rijeke i Slaven Belupa zbog otkazivanja međusobnog susreta u posljednjem jesenskom kolu prvenstva. Kao i u ...
Polusezonska analiza učinka momčadi HNL-a
Ova analiza svojevrstan je nastavak na ranije provedenu statističku analizu ...

Respekt: Fenix22,

Bateman | 18.12.
Može li Mourinho više trenirati top klubove?

Nakon nešto više od dvije i pol godine na klupi Manchester Uniteda Jose Murinho je u utorak ujutro dobio otkaz. Neizbježan potez vodstva kluba s Old Trafforda došao je dva dana nakon poraza od Liverpoola, u utakmici u kojoj je United na svaki mogući način bio izdominiran. Taj poraz je pak došao samo tjedan dana nakon Unitedove možda i najbolje predstave ove sezone i pobjede 4:1 protiv Fulhama. No bez obzira na dobru igru koju su Crveni vragovi pokazali u toj utakmici, samo naivci su mogli pomisliti da je to bilo išta više od iznimke koja potvrđuje pravilo. Time se agonija u crvenom dijelu Manchestera koja traje još od odlaska Sir Alexa Fergusona, nastavlja. No ipak, neizvjesnost koja će uslijediti u nadolazećem periodu svakako je bolja od sive budućnosti koju je garantirao portugalski stručnjak. Bezidejne predstave, negativan pristup igri, konstantna kritiziranja uprave i igrača i hvatanje za slamke prošlosti, ono su po ćemu će Special One ostati zapamćen u Manchesteru. A nedovoljno kvalitetna momčad bez karaktera koja grca u prosječnosti najveća su ostavština njegove vladavine Kazalištem snova.

A koliko je loš United bio pod Mourinhovim vodstvom najbolje će opisati sljedeći statistički podaci koje je omogućila Opta:

  •   26 bodova nakon 17 odigranih utakmica je najmanje od sezone 1990/91
  •   29 primljenih pogodaka u 17 utakmica je najviše od sezone 1962/63
  •   u svim ovosezonskim utakmicama Premier lige protivnička ekipa pretrčala je više od Manchester Uniteda
  •   Fulham je jedina momčad koja je manje puta sačuvala mrežu netaknutom ove sezone od Uniteda
  •   De Gea je u ovoj sezoni 4. vratar lige gledajući broj obrana (61), što je još jedan pokazatelj propusnosti Unitedove obrane
  •   u kalendarskoj 2018. samo Lukaku (12) i Martial (10) imaju dvoznamenkasti broj pogodaka u Premier ligi
  •   od 144 utakmice koje je vodio na klupi Manchester Uniteda, Mourinho je izgubio 20% njih, čime je izjednačio svoj rekord iz vremena dok je bio trener Uniao de Leirie koju je vodio samo 20 puta
  •   Guardiolin City postigao je ukupno 83 prvenstvena pogotka više nego Mourinhov United

Mourinho je konstantno napominjao kako se razina Reala, Barcelone, Cityja i sl. ne može dosegnuti bez adekvatne potrošnje na tržištu, ali dok su njegova gunđanja imala uporište u zbilji, ne treba zaboraviti transfere koje je on amenovao otkada je zasjeo na klupu Crvenih vragova, a koja od starta nisu imala previše smisla. Krenemo li od njegove prve sezone, sjetit ćemo se kako je potrošio ukupno oko 170 milijuna funti na Baillyja, Mkhitaryana i Pogbu. Dovođenje Baillyja nije sporno, a 40 milijuna funti za Mkhitaryana može se opravdati njegovim igrama u dresu Borussije, iako se možda trebalo malo kritičnije pogledati na Armenca u kontekstu Premier lige. No najveći problem tog prijelaznog roka bio je Paul Pogba. Dovođenje jednog od najboljih veznjaka svijeta za 95 milijuna funti nije bio problem sam po sebi, već gledano kroz retrospektivu. Naime, Mourinho je znao kakav je Pogbin karakter (ili je barem trebao znati) i kako je općenito raditi s Raiolinim igračima, te ga sukladno tome nije trebao dovoditi ako mu je naredne tri sezone mislio spočitavati ono što je kod Pogbe neiskorjenjivo. Ferguson je svojevremeno osjetio što bi ga čekalo da je produljio ugovor s Francuzom, pa je Raioli jednostavno rekao da odj..e.

U drugoj sezoni Mourinho je doveo Matića, Lindelofa, Lukakua i kasnije Sancheza. O 30 milijuna funti za Alexisa čije je poduže nezadovoljstvo ostavilo ozbiljnog traga na njegove predstave, ne treba ni trošiti riječi, a postavlja se i pitanje da li se 75 milijuna funti za Lukakua isplatilo. Za Lindelofa još uvijek ima nade, iako je vrlo upitno hoće li Šveđanin ikada postati elitni stoper.

Zaključimo li cijelu priču o transferima s 55 milijuna funti danih za Freda, a koji je ove sezone odigrao ukupno 692 minute, dolazimo do zaključka kako je portugalski strateg imao na raspolaganju novac koji je mogao mudrije iskoristiti prije nego što mu je Woodward zatvorio dovod sredstava, gurnuvši ga u sezonu bez kompatibilnog stopera. Jer iako je United ove sezone potrošio samo 75 milijuna funti na pojačanja, što je manje nego što su primjerice potrošili Leicester, Fulham, West Ham, Everton i Wolverhampton, u periodu od Mourinhovog dolaska na ovamo, United je treći najveći potrošač u Engleskoj, dok istovremeno bilježi drugi najveći gubitak. Uzmemo li u obzir da je on sam imao velikog utjecaja pri odabiru pojačanja, argumenti mu izgledaju poprilično slabi.

 

Dakle, nedovoljno kvalitetna momčad nije isključivo krivica uprave, već je i Portugalac imao svoje prste u tome, pa se tako United i kvalitetom čini nedostojan mjesta među najboljom četvorkom, a kamoli tek igrom. City i Liverpool su nastavili tamo gdje su stali prošle sezone, dok je Sarri probudio Chelsea. Emeryju nije dugo trebalo da od Arsenala napravi pravu momčad sposobnu parirati onim najboljima, a njihovi gradski rivali nakon sporog starta pokazuju da Pochettinova filozofija još uvijek funkcionira. U takvoj ligi, United sa svim svojim problemima, Mourinhovom filozofijom reaktivnog nogometa i možda i najnekvalitetnijom momčadi od „velike šestorke“, gotovo da i nije imao šanse za Top 4. No ni sada, nakon što je Special One dobio otkaz, šanse im nisu zamjetno veće.

Od Mourinhovog dolaska na Old Trafford, United je svoje najbolje partije pružao u velikim utakmicama, no tu postoje dva problema. Prvi je taj što kada kažem „najbolje“, ne mislim to u smislu jasne vizije igre, mehanizama i iskorištavanja svog najjačeg oružja, već u kontekstu zaustavljanja protivnika, odnosno ubijanja njihove igre i oslanjanja na tip nogometa koji se može nazvati oportunističkim. Ali ni to samo po sebi ne bi bio toliki problem kada ne bi postojao drugi, važniji problem, a to su „male“ utakmice. Mourinhova momčad se do ovosezonske utakmice s Fulhamom gotovo nijednom nije nametnula igrom kao superiorna, već su pobjede u utakmicama protiv slabijih protivnika dolazile istim putem kao i one protiv velikih – teškom mukom. A kao što je to već dobro poznato, naslovi se u pravilu osvajaju na malim utakmicama. U tom segmentu Mourinho se od samog početka nije snašao, a United je gotovo svaku utakmicu plesao na rubu, te bi nerijetko jedna De Geina vrhunska obrana ili izostanak iste bio uteg koji bi prevagnuo na jednu ili na drugu stranu. A kada igraš u najkompetitivnijoj ligi na svijetu koja financijski, a onda posljedično i kvalitetom nezadrživo raste, teško je očekivati da ćeš na taj način biti konkurentan. Stoga ne čudi podatak da United ove sezone ima najmanji broj dodavanja od „velike šestorke“, najmanje postignutih golova i najviše primljenih, a gol razlika im stoji na negativnoj nuli. A koliko im je obrana loša najbolje govori podatak da je njihovih 29 primljenih pogodaka bolje samo od Cardiffa, Southamptona, Burnleyja i Fulhama – sve odreda momčadi koje se bore za opstanak. Tu također treba naglasiti da je u cijeloj prošloj sezoni United primio 28.

Pobjeda nad Juventusom u Torinu bila je zapravo pravilo koje Mourinha prati gotovo cijelu njegovu karijeru, a koje glasi da će bez obzira na formu, lošu igru i kadar koji mu je na raspolaganju, Mourinho uvijek biti sposoban izvući pozitivan rezultat u utakmicama protiv kvalitetnijih protivnika i to u poprilično nasumičnom uzorku. A to će posljedično dovoditi do toga da njegovo ime nikada do kraja neće izblijedjeti, te da će on i dalje imati nešto čime će uzvratiti svojim kritičarima, a njegova reputacija će i dalje biti ona trenera s pet zvjezdica. No za uspjeh po mjerilima jednog od najvećih klubova u povijesti, Mourinho jednostavno nije bio pravi čovjek.

Sa svojim pristupom nikada nije mogao ispuniti očekivanja navijača i nije mogao donijeti rezultate koje Unitedov ugled zahtijeva. On je samo živio od utakmice do utakmice, kritizirao igrače i spominjao svoje stare uspjehe, a to danas ne prolazi ni u Hajduku. Možda i najpatetičnija izjava (a konkurencija nije mala) došla je baš prije utakmice s Liverpoolom kao odgovor na pitanje je li ovo najbolji Liverpool protiv kojeg je igrao, a glasila je: „Igrao sam protiv Liverpoola koji su bili prvaci Europe. Ne znam da li je ovaj Liverpool bolji ili lošiji. Znam da je onaj Liverpool osvojio Ligu prvaka, a ovaj Liverpool nije osvojio ništa.“ Zapravo najbolji dokaz Portugalčevog cinizma i pomalo ružnog banaliziranja nogometne igre došao je kao naručen prije potopa koji je doživio od upravo tog Liverpoola, izgubivši tako praktički jedinu pozitivnu činjenicu u vezi svoje vladavine Unitedom koju je još uvijek mogao natrljati na nos svojim kritičarima. Portugalac je u nedjelju spao samo na staru slavu, kao i klub na čijoj je klupi i sjedio do sada, stoga je razilazak bio jedino logično rješenje.

Bez obzira na sve uspjehe koje je Mourinho ostvario u svojoj karijeri i sve one koje će možda ostvariti u budućnosti, činjenica je da on nikada nije bio pravi fit za United. Nogometna filozofija koju on njeguje nije svačiji cup of tea, ali uvijek ju se moglo progutati dok je donosila rezultate. U Unitedu rezultata nije bilo, niti ih je moglo biti na način na koji je Portugalac to zamislio, a ako ćemo spomenuti Europsku ligu, ona je Unitedu bila ništa više od ulaznice za Ligu prvaka. O tome da li je Mourinha pregazilo vrijeme ili je postao žrtva svog ega, dalo bi se raspravljati, no ono što je sigurno jest to da se u današnje vrijeme ne može živjeti na račun stare slave. A Special One je u posljednje tri godine živio upravo tako. Činjenica je da je svoj otkaz dobrano naplatio, ali 25 milijuna funti za drugi najvrjedniji sportski kolektiv na svijetu nije ništa ako to znači potencijalni povratak u vrh engleskog i europskog nogometa. 

Mourinhu sada preostaje pronaći novi recept za uspjeh, a vrijeme će pokazati hoće li ga predstaviti u nekom od europskih velikana, nekoj nacionalnoj vrsti ili će ipak morati sići jednu stepenicu.

Na račun stare slave se ne može živjeti
Nakon nešto više od dvije i pol godine na klupi Manchester Uniteda Jose Murinho je u utorak ujutro dobio otkaz. Neizbježan potez vodstva kluba s Old Trafforda došao je dva dana nakon poraza od Liverpoola, u utakmici u kojoj je United na svaki mogući način bio izdominiran. Taj poraz je pak došao samo tjedan dana nakon Unitedove možda i najbolje predstave ove sezone i pobjede 4:1 protiv Fulhama. No bez obzira na dobru igru koju su Crveni vragovi pokazali u toj utakmici, samo naivci su mogli pomisliti da je to bilo išta više od iznimke koja potvrđuje pravilo. Time se ...
Na račun stare slave se ne može živjeti
Nakon nešto više od dvije i pol godine na klupi ...

Respekt: Dado_M, BruceWayne, Fenix22, Gavran, Peslolus, Alumnus,

Slažem se: BruceWayne,

godina prije nego se umirovio, a ispada da nisu spremni ni pet godina kasnije. - Gavran, 19.12.18. 13:51, 0 0 0
To s jedne strane stoji, ali smatram da je Ferguson samom svojom pojavom izvlačio iz momčadi ne samo ono najbolje, nego čak i ono čega nema. - Bateman, 19.12.18. 14:32, 0 0 0
Mislim da se nitko ne bi mogao pripremiti na odlazak jednog takvog trenera, pogotovo u ovako financijski jakoj i konkurentnoj Premier ligi koja je tek postala ovo što je danas nakon njegovog odlaska. - Bateman, 19.12.18. 14:33, 0 0 0
Pa tijekom zadnje Fergusonove sezone je Guardiola bio bez angažmana, a Kloppa sigurno nije bilo nemoguće dovesti. Umjesto trenera koji su bili nositelji promjena odabrali su Moyesa. I još dva Moyesa nakon njega. Naravno da nisu mogli zamijeniti jednu - Gavran, 19.12.18. 14:57, 0 0 0
figuru drugom, ali su pokušali i to im je glavna greška. Trebala im je, odnosno još uvijek im treba, promjena ideje. Valjda su to dosad shvatili. - Gavran, 19.12.18. 14:59, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.