ANALIZE

Bateman | 17.07.
Treba li Hrvatskoj nacionalni stadion?

Na prvu se čini da svakoj reprezentaciji treba nacionalni stadion. No je li to zaista tako?

Uzimati Englesku ili Francusku kao primjer nema previše smisla, jer kada se uzme u obzir da jedan MK Dons, koji je član četvrtog razreda engleskog nogometa (!) ima stadion na kojem bi se bez problema moglo igrati finale Lige prvaka, jasno je da se ne može naći povezna točka.

Mogli bismo za primjer uzeti Švedsku ili Irsku, ali dok je prva ekonomski toliko moćna da si može priuštiti sagraditi stadion za prosječnu reprezentaciju koja je tek ove godine pokazala ozbiljan nogomet (ali i dalje ni blizu dostojan svjetske, pa čak niti europske elite), drugoj je  reprezentacija jedina vrijednost koju posjeduju. Irska Premier Liga je zanemariva na nogometnoj karti Europe, a njeni klubovi u današnje vrijeme ne mogu parirati ni hrvatskima.

I tu dolazimo do specifičnosti Hrvatske. Za jednu malu zemlju s jakim nacionalnim nabojem, u kojoj reprezentacija dobije bolji doček u svim gradovima nego u glavnom, zaista se čini besmisleno graditi nacionalni stadion koji će je i službeno zabetonirati na jedno takvo mjesto. Također, treba uzeti u obzir i to da bi novoizgrađeni stadion gotovo sigurno služio kao mjesto na kojem bi Dinamo igrao svoje domaće utakmice, što bi dovelo do još veće podjele u državi i još većeg jaza između navijača. A i ne može se reći da bi to bio pravedan potez, bez obzira što je Dinamo već godinama najbolji klub u Hrvatskoj.

Drugi problem bi bila veličina tog stadiona. Premijer Plenković je stava da bi stadion trebao brojiti oko 30 tisuća mjesta, ali je li to zaista dovoljno za jednu takvu sportsku i nogometnu naciju u kojoj osmina stanovnika dočeka reprezentativce nakon poraza? Vjerojatno bi bilo i previše kada bi se ugostila Malta, Cipar ili Andora, ali da li se treba uložiti toliki novac u tako neambiciozan projekt. Samo za usporedbu, Irska koja broji sličan broj stanovnika kao i Hrvatska ima nacionalni stadion koji može primiti više od 50 tisuća gledatelja.

Zar ne bi bilo bolje uložiti taj novac u obnovu postojećih stadiona, kako bi se podigla kvaliteta domaćeg prvenstva i kako bi ljudi s užitkom dolazili na tribine? Zar ne bi bilo bolje „seliti“ reprezentaciju diljem Lijepe naše tako da svako dijete koje sanja jednom biti dio nje dobije priliku uživo vidjeti svoje heroje?

Bez obzira na sav trenutni zanos među ljudima, nacionalni stadion bi trebao barem pričekati još neko vrijeme. Urediti postojeće stadione kako bi bili dostojni lige čija je reprezentacija viceprvak svijeta trebao bi biti prioritet. I taj potez bi s vremenom doveo do toga da svaki stadion u Hrvatskoj bude nacionalni stadion. Ovako bi to bilo kao da skupiš novac za automobil koji ti je potreban za tvoju četveročlanu obitelj, a ti odeš i kupiš si Harley Davidson-a.

Harley Davidson za četveročlanu obitelj
Na prvu se čini da svakoj reprezentaciji treba nacionalni stadion. No je li to zaista tako? Uzimati Englesku ili Francusku kao primjer nema previše smisla, jer kada se uzme u obzir da jedan MK Dons, koji je član četvrtog razreda engleskog nogometa (!) ima stadion na kojem bi se bez problema moglo igrati finale Lige prvaka, jasno je da se ne može naći povezna točka. Mogli bismo za primjer uzeti Švedsku ili Irsku, ali dok je prva ekonomski toliko moćna da si može priuštiti sagraditi stadion za prosječnu reprezentaciju koja je tek ove godine pokazala ozbiljan nogomet (ali i dalje ...
Harley Davidson za četveročlanu obitelj
Na prvu se čini da svakoj reprezentaciji treba nacionalni stadion. ...

Respekt: Otaner, ivan-cro, draxy, Peslolus, Fenix22, Losovius, BruceWayne,

Slažem se: Dado_M, JohnSmith, DerBomber,

Ne slažem se: draxy,

Sigurno da bi ta varijanta bila skuplja, ali u kontekstu napretka klupskog nogometa, donijela bi više koristi od jednog stadiona koji će koristiti samo reprezentacija (i vjerojatno Dinamo). - Bateman, 17.7.18. 15:54, 0 0 0
Stadion se treba gledati isključivo u nogometnom kontekstu,jer u Hrvatskoj i ne bi koristio ničem drugom.Nemamo respektabilnu rugby reprezentaciju,a o ugošćavanju NFL utakmica ili redovitih koncerata najvećih svjetskih zvijezda ne trebamo ni sanjati. - Bateman, 17.7.18. 15:58, 0 1 0
Što se tiče nacionalnih stadiona u zemljama koje nam nisu ni do koljena kada pričamo o nogometu, na njih bi se mogli ugledati isključivo u kontekstu zdravog pristupa domaćem nogometu, što je žalosno. - Bateman, 17.7.18. 16:01, 0 0 0
Dok kult reprezentacije kakav je prisutan u Hrvatskoj i neiscrpni izvor talenta daju nam za pravo ne ugledati se na primjerice Kazahstan ili Azerbajdžan, već "gurati" svoju priču. - Bateman, 17.7.18. 16:04, 0 0 0
Nismo veliko tržiste za nešto poput NFL utakmice, to je jasno ali zašto misliš da se ne bi mogli održavati koncerti (neki veći naravno) na takvom jednom stadionu? - Otaner, 18.7.18. 20:28, 0 0 0
BruceWayne | 16.07.
Francuska je osvojila Svjetsko prvenstvo u Rusiji!

Spušteni su zastori na "najluđe" Svjetskog prvenstvo u modernoj eri nogometa. Pojam "najluđe", označava pregršt zanimljivih utakmica, preokreta, ispadanje favorita i novog prijatelja Svjetskih prvenstvara - VAR tehnologije. Dok analiza ne uđe u karakter samog finala, treba pohvaliti Ruse zbog kvalitetne organizacije i prezentacije svijetu kao zemlje pozitive, barem kroz ovih 30-tak dana.
Ukoliko netko nije pratio sa osobitom pozornošću, samo finale bila je preslika cijelog prvenstva. Uzbuđenje, prekidi i VAR tehnologija.

A u njemu je ponovo slavio Didier Descamps, pobjedom ušavrši u društvo Beckenbauera i Marija Zagala, velikana i članova nogometnog Olimpa, zlatnih igrača i trenera. Očito da je Portugal prije dvije godine dobro upozorio Francuze što se može dogoditi ukoliko se podcijeni protivnik, iili se prerano rezervira autobus umjeren prema Eifelovom tornju. Iako je finale obgrljeno floskulom svih floskula, onoj o jednoj utakmici, Francuzi su bili svjesni kakvu priliku imaju. Na putu do druge titule nisu im stajali ni Brazilci kao 98', niti netko od tradicionalnih suparnika iz kruga Liga Petice, stoga je miris naslova bio puno bliži, kao što je pritisak bio veći. Druga strana je u očima svojih navijača proglašena herojima puno prije, pa su karte bile podijeljene odmah nakon polufinalnih ishoda.

Oba izbornika odlučili su postavili iste igrače kao kroz većinu prvenstva. Deschamps ni u finalu nije odustajao od taktičke politike igranja u bloku te traženja prilika putem tranzicija, odnosno najboljeg mladog igrača turnira-Mbappea Lottina. Njegov reaktivni nogomet ostao je bez reakcije nakon 48 minuta vrhunskog nogometa prezentiranog od Hrvatske strane. Toliko spomenuti pozicijski nogomet vratio se kući i kako je turnir odmicao, hrvatski napad je izgledala sve bolje, rješen početnog pritiska pokazati igru koju ima u sebi, ali to nije bilo sve. Francuska "reakcija", ugašena je kvalitetnim presingom i pozicioniranjem, iz čega je uslijedio brzi respojed i okidači za oduzimanje lopte. Što je najčešće bio Kante ili lopta prema beku koji nisu toliko dobri u samoj kombinatorici. Također, blokiranje dodavanje prema Mbappeu je detalj koji su hrvatski braniči raditi na najvišoj razini.

Hrvatska je ušla u utakmicu na pravi način. To znači da je razina agresivnosti i kordinacija u kretanju bila puno veća nego na suprotnoj strani. Ideja je bila dovesti Francusku u situaciju da napade moraju kreirati bekovi i Kante, dok bi na svojoj polovici imali 6vs10, od toga je gotovo svaki igrač bio branjen kroz trokute ili pravovremenu podršku ukoliko bi lopta došla do Francuza u međuprostoru ili blizu zone gdje bi mogao kreirati šansu.

Detalj koji najbolje prikazuje kako je Dalić dobro pripremio utakmicu su rani prekršaji na Pogbi u fazi rane francuske tranzicije, odnosno dok lopta nije došla do Griezmanna. Tu je odrađen vrhunski posao jer je tada njihov napad bio limiran na duge lopte prema Giroudu ili pokušaj overlapinga bekove, što je hrvatska obrana lako rješavala.

Kada je ostvaren preduvjet u blokiranju bilo kakve opasnosti na suprotnoj strani, Hrvatska je imala priliku diktirati tempo igre. Treba spomenuti da Francuska se još na turniru nije suočila sa tako kvalitetnim ili specijaliziranim igračima za diktiranje tempa i playmaking u drugoj trećini jer je Modrić za razliku od De Bruynea izvlačio se i u poznati francuski trokut Lucas-Matuidi-Kante gurao Rebića, istodno dajući priliku Lovrenu da krene naprijed. Hrvatska je kao i protiv Engleske, svoju prvu distribuciju bazirala na suradnji krilo-bek i velikog broja igrača u kasnijoj fazi napada. Posljedica toga je Kanteov loš dan dokumentiran žutim kartonom i ranijim izlaskom početkom drugog dijela. 

Kao što je velika pobjeda bila kroz prekršaje na Pogbi u ranoj distribuciji, tako je najbolji primjer koliko je Hrvatska bila bolja,  kroz brojčanu prednost u odnosu na francusku obranu. Kroz ranije analize i sve ostalo vezanu za taktiku Tricolora najdebljim markerom je označena njihova najjača snaga ili osovina na lijevoj strani koja je potapala Messija, Eriksena i De Bruynea u prijašnjim dijelu turnira. Hrvatska je dobila gotove sve elemente pozicijske igre koji su nedostajali tijekom turnira: od bočnog kanala distribucije sa Lovrenom, preko visokog postavljenih bekova, krila u half-spaceu, dijagonala kojim se iskorištavao overload, trokuti na jednoj od strana, ideja u igri ostvarena kroz ubačaje na drugu stativu i dr. Možda je teza prenaglašena i bez dovoljno argumenata, ali prvo poluvrijeme je možda najboljih 45 minuta Hrvatske od drugog poluvremena protiv Italije 2012.

Ali nažalost po Hrvatsku, Božica Fortuna odlučila je jučer pjevati Marseljezu. 

Kao da se Hrvatima potpuno preokrenula ona dobro poznata mantra o "nije bitna igra, bitan je rezultat",  i kroz loš google translate odbila fanovima blizu Eifelovog tornja. Ne postoji bolji izraz prenijeti komentar prvog dijela nego na taj način jer Francuska nije imala gotovo ništa izuzev par izlazaka kada su probili hrvatsku liniju i sve gurali na Mbappea. Iako se radi o očitom elemenentu sreće na jednoj odnosno nesreće na drugoj strani, igrači u "kockastom" dresu uradili su nekoliko pogrešaka koji su kumovali francuskom vodstvu.

Kada u sastavu nisu Mendy i Sidibe, francuski napad je vrlo limitran. To je podatak koji je znao Dalić i Mbappea je branio sa velikim brojem igrača. Cilj branjenje Mbappea je oduzeti prostor, prvenstveno zbog njegovog ulaska u sredinu jer tada će biti limitiran na pravocrtne prodore po strani između 2-3 igrača od kojih će barem jedan dolaziti kao podrška. Ali Mbappe je sinoć pokazao zašto opravdano ulazi u društvu Pelea i Ronalda. Iz gotovo nemoguće situacije pod najvećim pritiskom lomio je hrvatski lijevi bok i sijao strah Vidi i Striniću zbog čega je uostalom pao 2. pogodak. Ukupno je 6 od 11 uspješnih dribinga palo u zonama koje su branili Vida i Strinić.

No, kod samog vodstva Francuza, Hrvatska obrana je učinila kardinalnu pogrešku dopuštajući Francuzima da budu u njihovih 5 metara, što je posljedično značilo: ukoliko ubačaj bude dobro jak, lopta će završiti u mreži. Tako je i bilo.
Perišić je vratio utakmicu na početak ali Vida je u strahu od Mbappea užasno se loše pozicionirao jer je itekako imao vremena postaviti se i loptu odbiti u aut ili kao Šimunić nekada vrataru. Mbappeov pritisak je urodio plodom, lopta je završila u korneru ali jedina kritika koja se može uputiti Daliću je branjenje prekida. Možda su umjesto "noći Mladena Grdovića i Thompsona", dane mogli provesti proučavajući obrambene prekide jer podatak da 72% francuskih kornera ide na prvu stativu dovoljno prezentan, ustalom iz čega je pao pobjednički gol u polufinalu. No, nisu te nakon opravdane intervencije VAR-a na ruku u neprirodnom položaju koja blokira putanju lopte, Pitana je dosudio kazneni udarac koji je Griezmann pretvorio u vodstvo. 

Francuska je nogometno orobila Hrvatsku jer gledajući kriterije statistike i eye testa rezultat potpuno nezaslužen.

Hrvatska u drugi dio očekivano ulazi još agresivnije i postepeno ubacivala doze rizika, što je proporcijalno smanjivalo obveznu igru, odnosno neke smjernice koje su bile odlične u prvom dijelu. Može se reći da je ruka Perišića kod drugog gola posljedica dekoncentracije uzrokovane umorom zbog velikog broja minuta na terenu. Dodatak toj tezi je Dalićev potez dopuštanje krilima neoobveznu u drugom dijelu zbog svježine u fazi napada. Ostavlljanje Mbappea sa Strinićem je rizik koji očito morao preuzeti kako je utakmica odmicala. 

Vrlo važan potez dogodio se oko 55. minute. Southgate je u polufinalu loše odreagirao na hrvatsku dominaciju rijetkom njihovog vodstva kada nije prebacio obranu u 5-4-1 nego je ostavio bokove u missmatchu. Deschamps si takvu pogrešku nije dopustio. Uveo je svježeg N'zoznija umjesto indisponiranog Kantea i zacementirao skok u obje faze igre. Također, N'zonzi je bio preduvjet Pogbi da igra slobodnije jer može osigurati bolji protok lopte do druge trećine te pokrivati prostor i dati ravnotežu cijelom veznom redu.

Hrvatski preokret je bio moguć do negdje 58-60. minute jer je tada počela gubiti utakmicu. Francuska je lakše osvajala ničije lopti jer se osjetio manjak strukture u hrvatskoj igri iz prvog dijela kroz presing i reposjed. Kod trećeg gola napravljen je cijeli niz pogrešaka koji se ne bi dogodio pri rezultatu 0-0, što se vidi po gore postavljenim screenovima. Od početka polukontre, gdje Giroud osvojio duel, Pogba izdržao nalet Perišića do razvitka napada i vrhunca gdje do izražaja došao Mbappe. 

Bez ozbira na visoko postavljenu obranu, Hrvatska se uspjela vratiti ali onda je zakazao Subašić. Gotovo sigurno u javnosti mu se neće predbaciti krivnja za poraz, ali mogao je bolje reagirati kod oba primljena gola u drugom dijelu. Kod trećeg je ostao na krivoj nozi jer se bez potrebe pomicao i ostao u istoj duljini sa obranom. Hrvatska je tada izgubila utakmicu jer ju više nije mogla kontorlirati niti je imala dovoljno svježine za preokret kao u prijašnjim utakmicama. Napad je bio limitiran na pokušaje preko bokova i ubačaje sa krila, a u obrani je zbog manjka strukture curilo na sve strane. Vida je ponovno darovao Mbappea jer se bojao mogućeg prodora kroz centralni prostor pa nije ni izašao na njega, što je budući dobitnik Zlatne lopte vješto iskoristio. 

U prvom dijelu bez ikakve subjektivnosti možemo govoriti o elementu sreće, dok u drugih 45 minuta manjak sreće zamijenio je manjak energije u odnosu na suparnika i strpljenja kada je struktura počela pucati. Gledajući sveukupno, Francuska je zasluženo osvojila naslov. Imali su višak sreće u prvom i energije u drugom te iskoristili sve ponuđeno. O pogreškama suca i VAR-a je bespredmetno pričati kada ne uočiš francuski korner na prvu stativu, obranu postaviš u krilo vrataru ili ne izađeš na šut najopasnijem protivničkom igraču. 

Sreća je bila hrvatski savez cijeli turnir: od autogola i prekrašaja Nigerijaca, preko promašenog penala Messija protiv Islanda, što je preusmjerilo tok utakmice u drugom kolu, Kalinićeve islandske noći, lutrije penala sa Danskom, ispadanja Španjolaca, do grešaka i neiskustva Southgatea. Ali sreća nije bila jedini saveznik na turniru: ova ekipa je pokazala da može napraviti rezultat jer kvaliteta nikada nije bila upitna. Pobjedila je ono što se činilo nepobjedivim: hrvatski sustav koji ih je spustavao godinama unazad.

Hrvatska nogometna reprezentacija je kroz zadnjih 10 godina nalazila na vanjske i unutarnje prepreke koje su zbog raznoraznih razloga kočile potencijal, pritom dijeleći ono što je mogla spajati. Kao 7 svjetskih zala, godinama su snove rušili razni SenTurci, Nishimure i Quaresme i domaći "prijatelji" Štimci i Čačići, postavljeni zbog interesa onih čija je adresa trebala biti pravomoćna. Možda je ruska avantura akumulirala sve te pošasti i otvorila novu priliku hrvatskom nogometu za bolje sutra.

Zato ako gdje vidite sreću, recite joj da se vrati kući, gdje će nam od utorka, kada prođe cirkus Euforije, itekako trebati. 

Recite sreći da se vrati kući
Spušteni su zastori na "najluđe" Svjetskog prvenstvo u modernoj eri nogometa. Pojam "najluđe", označava pregršt zanimljivih utakmica, preokreta, ispadanje favorita i novog prijatelja Svjetskih prvenstvara - VAR tehnologije. Dok analiza ne uđe u karakter samog finala, treba pohvaliti Ruse zbog kvalitetne organizacije i prezentacije svijetu kao zemlje pozitive, barem kroz ovih 30-tak dana.Ukoliko netko nije pratio sa osobitom pozornošću, samo finale bila je preslika cijelog prvenstva. Uzbuđenje, prekidi i VAR tehnologija. A u njemu je ponovo slavio Didier Descamps, pobjedom ušavrši u društvo Beckenbauera i Marija Zagala, velikana i članova nogometnog Olimpa, zlatnih igrača i trenera. Očito da je Portugal ...
Recite sreći da se vrati kući
Spušteni su zastori na "najluđe" Svjetskog prvenstvo u modernoj eri ...

Respekt: whiteshadow,

Slažem se: Pastuhsuta, Sherpa, Fenix22, Losovius,

SVaka čast Bruce. Najbolja za kraj! - Losovius, 16.7.18. 14:29, 1 0 0
Hvala, imamo još posla za odraditi.. - BruceWayne, 16.7.18. 14:55, 0 0 0
https://www.youtube.com/watch?v=JfBHacIigP4 Evo i video analiza. - BruceWayne, 17.7.18. 17:46, 0 0 0
Mac316 | 12.07.
Hrvatska je u finalu!

Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je danas vjerojatno razbibriga velike većine Hrvata. Jer, neovisno jeste li bili najveći fan i nepopravljivi optimist ili danas popišani skeptik i hejter, nitko ne može tvrditi da je baš očekivao ovo. Nadao se, možda, sanjao, ok, ali očekivati da će doći dan kad će svjetski mediji izaći sa naslovnicom da Hrvatska igra u nedjelju finale SPa, to se čini kao nešto što je nemoguće, s one strane razuma. 

Glava se vraća u '98. Tinejdžer kojem je nogomet cijeli svijet gleda polufinale SPa na gradskom trgu, gleda ponosno kako kvadratasti dresovi igraju za ulazak u finale SPa. Bez nekog posebnog razloga, neopterećen stvarima kao 'mali smo, al nas ima...', 'tako mala zemlja, a tako uspješna...', 's tako malo ulaganja imati takve nogometaše' i slično, osjećam neki ponos, nešto zašto mi je jasno da je to polufinale onako zaista jebeno big deal. I kad je Thuram napravio to što je napravio, suze su išle same od sebe, čak i neopterećenom tinejdžeru koji je Hrvatsku smatrao rajem na zemlji i velesilom svega je bilo jasno da se ovo teško može ponoviti. Nogomet '98. je bio drugačiji, ali ne toliko drugačiji da ne bi bilo jasno da će bogate zemlje, tradicionalne jake nogometne sile uvijek biti jake i uvijek igrati završnice, a da smo mi premali i preslabi za držati korak, kad Šuker okači kopačke i postane jedan od nas (LOL!) nikad više ovakve prilike neće biti. Bronca? Sjajno, naklon do poda, Ćiro majstore, ali finale, jebeno finale, toliko blizu smo bili. Nikad više...

Patetično je i jadno, ali najveći uspjeh ovog finala je što niti jedan današnji tinejdžer ili dijete neće morati odrastati sa pitanjem 'što bi bilo'. Niti jedan starac neće do groba žaliti što je tako malo falilo da vidi svoju zemlju u finalu najvećeg sportskog natjecanja planete. Ova reprezentacija, Zlatko Dalić, Luka Modrić i svi redom ostvarili su nešto što kvalitetom itekako zaslužuju, što je proročanstvo reklo da je moguće još kad smo vidjeli kako Bilić rastura Engleze prvi puta. Ostvarili su to za sebe, jer su sportaši koji se natječu, koji žele biti najbolji i jer je, konačno, svaki komadić slagalice na svom mjestu. Jedna generacija igrača zajedno sa izbornikom se dokazala i upisala u vječnost, jedna generacija navijača je osjetila ponos kakav se, iako je očito svako čudo moguće, teško može ponoviti. 

Od Engleske do Engleske. To je put ove generacije u posljednjih 11-12 godina. Slaven Bilić je načeo priču, predstavio svijetu jednu generaciju nogmoetaša za koje je bilo očito da mogu puno. Dogodila se ta prokleta Turska, ali kao što se Englezi danas tješe mladom reprezentacijom pred kojom tek jesu veliki rezultati, tako se mislilo za Hrvatsku onda. No, Hrvati su uskoro sami sebi bili Hrvati. Sljedećih 10 godina obilježilo je lutanje i improvizacija, manipulacije svakojakih aktera nogometa u nekakvoj balkanskoj verziji sportsko-managerskog power playa, a vrijeme je prolazilo. Biliću je falilo malo distance od igrača, nije mogao kontrolirati svoje 'frendove', Štimac je postao izbornik zbog HNSove Igre prijestolja, a ne zbog kompetencija, Niko Kovač je odličan trener, ali nije trener za hrvatske momčadi jer ne razumije, i nikad neće, hrvatski mentalitet. I onda Ante Čačić, kad je ova reprezentacija ulazila u vrhunac, kad su godinama, iskustvom i snagom bili u najvećim mogućnostima nešto napraviti, momčad je gurnuta u ruke bezidejnog šegrta poglavnika hrvatskog nogometa koji je došao na milimetar od toga da postigne čudo gotovo jednako ovom Dalićevom finalu, da sa talentiranom momčadi kakva Hrvatska je ispadne u kvalifikacijama i SP nikad niti ne vidi. Srećom, u 90. minuti smo zabili imaginarni gol i dobili Dalića...

Možda je nekome apsurdno da je ovoj ekipi nabijena titula podbačaja, luzera, no tako je bilo. Cijelu jednu generaciju hrvatska reprezentacija nije mogla napraviti korak više, korak iznad samog sudjelovajna na velikim natjecanjima. Je li bilo samo do izbornika, je li bilo do stava igrača, je li falilo da konačno klikne između struke i glavnih izvođača, je li zaista moguće da je trebalo odstraniti tumor i poslati ga u Međugorje pa da ovi igrači maknu barijere iz glave, danas više zaista nije važno. Mi koji smo sumnjali smo bili u krivu, oni koji su vjerovali su bili u pravu. I vjerujem da svakome tko je sumnjao nikad u životu nije bilo draže da je bio u krivu nego mu je danas. 

Kao što bronca '98. nije riješila niti jedan problem hrvatskog nogometa, a može se argumentirati da je stvorila i neke nove, tako ni ovo finale, pa ni svjetski naslov neće riješiti današnje probleme. Nešto vremena će proteći, ponovno će se dogoditi sranja i sukobi i podjele u domaćem nogometu će se vratiti. Dalić je beskrajno simpatičan i dobronamjeran čovjek, ali ništa što on učiini ili pokloni ovoj naciji neće spriječiti da se ponovno dogodi 'mi ili oni'. No, za ovih nekoliko dana, za jedno ljeto, Dalić i reprezentacija su poklonili svima najviše što su mogli. Ima i dalje onih koji ne žele dati podršku reprezentaciji koja dolazi iz miljea kakav je hrvatski ngomoet i to je OK, legitimno, ali gledajući puno takvih 'buntovnika' u oči, jasno je, ne može se sakriti, usta ti mogu govoriti 'sve izgubili dabogda' i 'HNS pederi...', ali oči govore drugačije, oči govore 'ponosam što sam Hrvat' i oči govore 'hvala'. Sad sve što ostaje je uzeti pehar u nedjelju tako da niti jedno dijete ne mora čekati sljedećih 20, 50 ili milijun godina da ovo opet doživi, da u povijesti ostane zapisano da je nekad negdje, davne 2018. godine nekakva Hrvatska bila svjetski prvak u nogometu. Koliko god puta napisao, i dalje zvuči kao da je nemoguće...

Stativa...kurac stativa...Finale!
Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je danas vjerojatno razbibriga velike većine Hrvata. Jer, neovisno jeste li bili najveći fan i nepopravljivi optimist ili danas popišani skeptik i hejter, nitko ne može tvrditi da je baš očekivao ovo. Nadao se, možda, sanjao, ok, ali očekivati da će doći dan kad će svjetski mediji izaći sa naslovnicom da Hrvatska igra u nedjelju finale SPa, to se čini kao nešto što je nemoguće, s one strane razuma. Glava se vraća u '98. Tinejdžer kojem je nogomet cijeli svijet gleda polufinale SPa na gradskom trgu, gleda ponosno kako kvadratasti dresovi ...
Stativa...kurac stativa...Finale!
Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je ...
s obzirom da nisi troler u duši ovo je ekšuli dosta dobro - Mac316, 12.7.18. 13:15, 0 0 0
Zato ja jesam i mislim da ti je Modrić postao drag jer ti je na svo to tvoje pljuvanje odgovorio sa jednim velikim 'fak-ju'. - baiso, 12.7.18. 14:32, 1 0 0
ti si visoki level trolera i od tebe bi se više očekivalo od ovoga - Mac316, 12.7.18. 14:36, 0 0 0
Daj Mac, svi vidimo da ti je napokon Modrić drag....... - DAJO22, 13.7.18. 18:43, 0 0 0
Uoči velikog finala priznao je poraz i prešao na drugu stranu. KD who? - baiso, 14.7.18. 14:45, 1 0 0
danijel_os | 06.07.
Tko će proći u polufinale?

Čak tri od osam utakmica osmine finala ovog SP-a odlučeno je s bijele točke. Jesu li pobijedili spretniji ili sretniji? Koliko na rezultat utječe redoslijed izvođenja penala?

Prvi se redoslijedom izvođenja pozabavio Ignacio Palacios-Huerta 2009. godine na uzorku od 269 utakmica i zaključio kako ekipa koja krene prva ima 60% šansi za pobjedu. Huerta je u analizi koristio utakmice s velikih interkontinentalnih natjecanja plus utakmice španjolskog, njemačkog i engleskog kupa. Zanimljivo, izostavljeni su talijanski i francuski kup.

Povećanjem uzorka utakmica tu studiju je doveo u pitanje Kocher 2012. i u svom istraživanju zaključio kako je prednost tek 53%-47% i nije statistički značajno različita od 50%-50%. Huerta je ponovno povećao uzorak i opet došao do 60%-40%.

Detaljnije o studijama u dokumentu. Većini medija ipak je zanimljivija Huertina studija. Što ima zanimljivog u fifty-fifty?  

Kako bi konačni zaključak bio vjerodostojniji uzorak utakmica mora biti velik. Međutim pomnim biranjem kup natjecanja (manjeg psihološkog pritiska) lako se može i manipulirati konačnim rezultatima.

Za ovu analizu pripremljeni su svi penali ikad izvedeni u raspucavanjima na svjetskim i europskim prvenstvima (najveći psihološki pritisak).

Šarenilo tablice sadrži sve bitne elemente. Dodani su i ELO rejtinzi ekipa prije turnira, rezultat prije penala, redoslijed svih penala s ishodom (0=promašaj, 1=gol), konačni ishod nakon penala (1/2).

Prvi penali ikad pucani na velikom natjecanju otišli su na stranu Čehoslovačke koja je imala 170 bodova slabiji ELO rating od Zapadne Njemačke. Povijesno poznati 5. udarac u gol je pretvorio Antonin Panenka i zauvijek obilježio takav način izvođenja penala.

Već tada se moglo postaviti pitanje je li fer da jedna ekipa stalno ima prednost prvog pucanja. Odnosno AB-AB-AB… Ukoliko postoji psihološka prednost za ekipu koja puca prva (A) postoji, logično je alternirati redoslijed u AB-BA-AB… (svima nam poznati tiebreak u tenisu). Ukoliko prednost ne postoji, ovakav raspored svejedno ne bi štetio nikome. Pravedniji sustav isproban je u Community Shield-u 2017. godine i prve reakcije ljudi nespremnih na promjene nisu bile pozitivne.

Matematički najpravedniji sustav bio bi Thue–Morse sequence ali zbog kompliciranog zapisa vjerojatno nema nikakve šanse zaživjeti.

Na solidnom uzorku od 47 utakmica pucanih AB-AB sustavom dobiveni su sljedeći rezultati

Na najbitnijem uzorku zapravo B ekipa ima prednost. Ta prednost naravno nije statistički značajna te i bez statističkih testova djeluje kao bacanje novčića ili pokeraškim rječnikom velika/mala.

Prednost je stečena upravo osminom finala ovogodišnjeg SP-a gdje su sve tri ekipe koje su pucale druge - pobijedile.

Ukupna realizacija ekipa koje su pucale prve je 178/241=73.9%, dok su ekipe koje su pucale druge realizirale 165/222=74.3%.

Realizacija ovisno o rundi pucanja:

Osjetan je monotoni pad realizacije. Raste li psihološki pritisak kako se penali približavaju kraju pa i realizacija pada ili je do kvalitete izvođača? Pretpostavlja se kako najbolji izvođači prvi pucaju, ali nije rijedak slučaj ni da izbornici ostavljaju najsigurnijeg izvođača za kraj. Realizacije prva tri udarca najsličniji su onima (čak su i bolji) u ligama Petice u normalnim ligaškim utakmicama.

Kad se priča o pritisku s razlogom se misli na izvođače, a ne na vratare. Naravno, od izvođača se očekuje da zabije. Ne dobivaju vratari prijetnje smrću za neobranjene udarce. Znači li to da top igrači pod najvećim pritiskom bolje izvode jedanaesterce?

Ako pogledamo dostupne podatke ligaških natjecanja (razdoblje) vidimo kako je to novija povijest, a uvodna tablica podataka seže u 40 godina staru prošlost.

Mijenja li se postotak realizacije penala na velikim natjecanjima kroz godine?

  • SP & EURO od 1976. do 1998. → 176/223=78.2%
    • Prve tri runde → 111/132=84.1%
  • SP & EURO od 2000. do 2018. → 167/240=69.6%
    • Prve tri runde → 109/150=72.7%

Kad se pogledaju ovi rezultati nameće se ideja kako je pritisak u novije vrijeme veći pa i realizacija manja. Zbog globalizacije, Interneta, veće gledanosti, većih uloga općenito…

Novi zaključak je da top igrači ipak lošije izvode penale pod većim psihološkim pritiskom. Također vidjeli smo kako je lako manipulirati podacima, namjerno ili slučajno, te dolaziti do različitih zaključaka.

Elo rating vrlo dobro mjeri snagu ekipe te se na temelju njega može računati vjerojatnost pobjede (bez neriješenog ishoda).

Tako primjerice:

  • +100 ELO = 64% šansi za pobjedu
  • +200 ELO = 76%
  • +300 ELO = 85%
  • +400 ELO = 91%

Kako prolaze favoriti kada dođe do penala?

Svaka točka predstavlja jednu od 47 utakmica riješenih na penale. Istaknute su 3 utakmice ovogodišnjeg SP-a i tuga protiv Turske.

  • Španjolska sa +366 ELO bodova u odnosu na Rusiju nije pobijedila (ujedno najveća ELO razlika ikada koje je išla na penale).
  • Engleska je opravdala svojih +20 ELO i pobijedila Kolumbiju.
  • Danska je prije turnira imala 1856 ELO, a Hrvatska 1853 ELO te je temeljem toga Danska bila favorit.
  • Hrvatska na neprežaljenom Euru 2008. nije opravdala svojih +58 ELO protiv Turske.

Ukupno favoriti su pobijedili 21, a izgubili 26 utakmica.

  • 4 najveće ELO prednosti favorita završene su s 2 pobjede i 2 poraza favorita (50%)
  • 8 najvećih ELO prednosti → 4:4 (50%)
  • U 17 utakmica favorit je imao više od 100 ELO prednosti → 10:7 (58.8%)
  • U 30 utakmica favorit je imao manje od 100 ELO prednosti → 11:19 (37%)!?
  • Prosječni ELO pobjednika = 1914
  • Prosječni ELO poraženih = 1908

Izgleda kako favoriti u potpunosti gube tu ulogu kada dođe do penala.

Što rezultat utakmice može reći o realizaciji penala?

Na neki način (ne nužno) utakmice koje završe 0:0 sugeriraju kako su vratari kvalitetni a napadači loši. Suprotno za rezultate 2:2 i 3:3. Ako ništa, može se reći tko je u psihološkoj prednosti.

Graf potvrđuje pretpostavke i posljedicu ali opet nije jasno što je uzrok. Psihološka prednost, kvaliteta ili kombinacija navedenog.

Puno je neodgovorenih pitanja. Najveća natjecanja održavaju se svake 4 godine. Teško je skupiti relevantne podatke, a pri tome ne ispasti iz konteksta vremena. Jedino konstantno kroz vrijeme je drama i neizvjesnost koje penali pružaju.

Psihološki pritisak u raspucavanju penala
Čak tri od osam utakmica osmine finala ovog SP-a odlučeno je s bijele točke. Jesu li pobijedili spretniji ili sretniji? Koliko na rezultat utječe redoslijed izvođenja penala? Prvi se redoslijedom izvođenja pozabavio Ignacio Palacios-Huerta 2009. godine na uzorku od 269 utakmica i zaključio kako ekipa koja krene prva ima 60% šansi za pobjedu. Huerta je u analizi koristio utakmice s velikih interkontinentalnih natjecanja plus utakmice španjolskog, njemačkog i engleskog kupa. Zanimljivo, izostavljeni su talijanski i francuski kup. Povećanjem uzorka utakmica tu studiju je doveo u pitanje Kocher 2012. i u svom istraživanju zaključio kako je prednost tek 53%-47% i nije ...
Psihološki pritisak u raspucavanju penala
Čak tri od osam utakmica osmine finala ovog SP-a odlučeno ...
Misliš li da bi se trebao uvesti AB-BA sustav? - Fenix22, 6.7.18. 10:05, 0 0 0
Da. AB-AB nije trebao ni postojat. Zbog otpora prema promjenama se dovodi u pitanje pošteniji sustav. - danijel_os, 6.7.18. 14:24, 0 1 0
Mac316 | 04.07.
Što mogu Lakersi dati LeBronov legacyju?

Lebron James je, gotovo jednoglasno, najbolji košarkaš na planeti, i bio je to zadnjih 15 godina, gotovo od trena kad je ušao u ligu. 3 naslova, 8 NBA finala zaredom, MVP nagrade, brojni highlighti su tek dio priče o veličini, drugi dio je ta dugovječnost, maksimalna potrošnja, a nikakvo opadanje produkcije, čovjek igra skoro pa neozlijeđen već 15 godina, te je vodeći po minutaži u 15. sezoni karijere u ligi, a kako igra je valjda nepotrebno opisivati. Lebronov legacy je već zagarantiran, on je najbolji košarkaš svijeta post Jordan ere, jedini igrač koji bi se poluozbiljno uzeo u razgovore oko konkurencije gospodinu Zraku za 'jarca', a to je već legacy za vječnost. Vjerojatno bi bila potrebna velika serija naslova u kasnoj fazi karijere da ga povijest pamti kao baš najvećeg, jer, kad maknemo sve statističke i druge verbalne akrobacije, veličina će se uvijek mjeriti po osvojenom u karijeri, a tu Jordana ipak nitko ne može dotaknuti, no Lebron je siguran kao najbolji igrač košarke za cijelu jednu generaciju koja se uključila nakon Jordana i kao standard koji će u budućnosti tek netko, i to jako, jako teško, morati dostići. 

Prelazak u LA Lakerse nakon ovakve karijere ne može ništa napraviti posebno za Lebronov legacy. On je i sentimentalni dio ispunio kad je grad Cleveland odveo do sportskog naslova prvaka nakon više od pola stoljeća u priči o povratku sina razmetnoga kakvu inače pišu filmovi. DOlazak u jednu od natrofejnijih franšiza, koja se samo posljednjih nekoliko sezona muči i čeka da se vrati na pobjedničke staze. Vratiti Lakerse do naslova jednostavno nema taj catch kakav ima vraćanje cijelog jednog grada do pobjeda nakon 50 godina. Transfer Lebron Jamesa u Lakerse nije priča kao ona povratka u Cleveland, ovo je prvo i osnovno business decision. Lebron James nije čovjek koji živi košarku i samo košarku, njegova popularnost i brand koji njegovo ime nosi su davno nadrasli košarku kao sport, a već u Clevelandu, pa i prije u MIamiju, je započeo graditi poslovno carstvo nošeno svojim imenom. Prelazak u LA je samo logični korak u tom poslovnom putu, Cleveland je jednostavno postao premali i predosadni za sve Lebronove ambicije, koje se vjerojatno protežu i na showbusiness koji bi otvorenim rukama dočekao antiTrump karizmatika kakav je on. 

Drugi dio razloga Lebronove odluke jest sportski, ali puno prizemniji od gradnje legacya. Lebron Jamesu, kao vrhunskom sportašu naviknutom na pobjede, vjerojatno ne sjeda dobro šamaranje koje je dobio od Golden State Warriorsa zadnje dvije godine. Lebronu je jasno da sa Clevelandom dalje od toga gdje je došao ne ide, a natjecatelj u njemu vjerojatno ne može živjeti sa porazom, većina velikih sportaša ne može. Iako bi nastojanje sa Clevelandom pa konačan uspjeh imao puno bolju priču, Lebron nije pouvkao niti Durantovski potez, nije otišao u GSW loviti prstene na tuđoj grbači niti je prihvatio npr Houston gdje bi put bio još puno lakši, Lebron je odabrao 'svoju' momčad koju će ponovno moći izgraditi za pokušaj rušenja GSWa, ali momčad koja za razliku od Clevelanda ima puno manevarskog prostora postati velika. Lebron James se voli igrati generalnog managera ekipa u kojima igra i to nije tajna, nakrcavao je svoje momčadi sa prijateljima i igračima koji su mu po ukusu, nekad je to ispadalo bolje, nekad lošije, ali Lebronu se mora prinzati da ne voli dolaziti na 'gotovo', čak niti prelazak u Heat se ne može takvim smatrati jer Heat prije njegovog dolaska sigurno nije bio pobjednička, uhodana momčad. 

OK, Lebronov legacy je osiguran, Lakersi ili ne. No, što ćemo s tim Lakersima? Jesu li oni s Lebron Jamesom zaista spremni odmah biti pobjednička momčad? Las Vegas je nakon potpisa Jamesa reagirao gurnuvši ih na drugo mjesto favorita po kladionicama za naslov, nakon GSWa, ali to možemo nazvati 'Lebron efekt', toliko si naviknut gledati ga u finalu da je neprirodno ne davati mu velike šanse. Što god Las Vegas rekao, Lakersi još nisu završeni projekt, 'Lebron efekt' je odmah donio i neka druga lica u grad, u 24 sata nakon Lebrona potpisali su Lance STephenson, Javale McGee i Rajon Rondo, sve solidni potpisi, ali ne superzvijezde koje bi tvorile supermomčad kakve su sada u trendu. Lakersi od prije imaju solidno perspektivan roster koji je daleko od savršenog, igrači kao Ingram, Kuzma, Ball i Hart imaju svoje mjesto u rotaciji, ali niti jedan od njih još nije ni blizu biti taj 'Dwayne Wade' ili 'Kevin Love', igrači br. 2 koji će pomoći Lebronu u pokoravanju lige. Čeka se odluka Brooka Lopeza, hoće li uzeti igrački mimimum i ostati u LAu uz Lebrona, ali dogodilo se to ili ne, Lakersi jednostavno trebaju još, trebaju Kawhija Leonarda, a na njihovu sreću, Kawhi želi samo njih. 

No, da bi dobili Kawhija, Lakersi bi se morali odreći neke kombinacije Ingrama, Kuzme i Harta (Balla je teško zamisliti u sistemu Popovicha) plus pickova u budućnosti kojima ionako ne obiluju. To bi, Kawhiju unatoč, bacilo Lakerse natrag nekoliko koraka, jer osvojiti naslov sa dvije superzvijezde, ali nikakvom rotacijom, je u današnjoj ligi praktički nemoguće. I sad dolazimo do ključa cijele priče - Lebron James je potpisao 4-godišnji ugovor s Lakersima, garantirani, za velike novce. Taj ugovor će ga pratiti praktički do sumraka karijere što bi reklo, Lebron se obvezao Lakersima do kraja igračkih dana. Prva sezona nije nužnost, ne mora se ići po konačnu pobjedu odmah, Kawhi postaje slobodni agent sljedeće ljeto, a kamo god ga Spursi eventualno pošalju, čovjek je najavio da dugoročno namjerava potpisati samo za ljubičasto-zlatne. LA nakon otpuštanja Randlea ima cap prostora za potpisati još jednog superstara i mogli su ponuditi Cousinsu puno više nego što mu je ponudio GSW, ali su odbili, vjeorjatno nesigurni u njegoov zdravlje. To pokazuje da LA ne forsira nužno sljedeću sezonu kao sad ili nikad, možda ne dovedu više nikoga, puste Kuzmu, Ingrama i Balla da napreduju jednu sezonu uz Jamesa, uzmu Kawhija sljedeće ljeto, u međuvremenu se riješe Denga, čiji ugovor vuče Lakerse dolje kao nakovanj, te puste sljedeće ljeto da samo riješi problem GSWa jer će se jako pomučiti ostaviti i Greena i Thompsona na rosteru (Cousinsa također ako proigra jer je potpiaso samo na godinu). U takvoj situaciji, sa pretpostavljenim napretkom Ingrama, Kuzme, Harta i Balla pored Jamesa, sa Kawhi Leonardom na rosteru i sa cap spaceom za potpis još jedne zvijerke, te sa potencijalno oslabljenim GSWom, LA Lakersi bi vrlo vjerojatno bili prvi favorit Zapada i cijele lige, a jedini downside takvog plana su Lebronove godine. No, kad vidite čovjeka kako igra, kako skače, kako razgrće obrane, jesu li sumnje u njegovu izdržljivost još dvije-tri sezone zaista opravdane? 

Poslovna odluka koja bi usputno mogla donijeti još naslova i dinastiju
Lebron James je, gotovo jednoglasno, najbolji košarkaš na planeti, i bio je to zadnjih 15 godina, gotovo od trena kad je ušao u ligu. 3 naslova, 8 NBA finala zaredom, MVP nagrade, brojni highlighti su tek dio priče o veličini, drugi dio je ta dugovječnost, maksimalna potrošnja, a nikakvo opadanje produkcije, čovjek igra skoro pa neozlijeđen već 15 godina, te je vodeći po minutaži u 15. sezoni karijere u ligi, a kako igra je valjda nepotrebno opisivati. Lebronov legacy je već zagarantiran, on je najbolji košarkaš svijeta post Jordan ere, jedini igrač koji bi se poluozbiljno uzeo u razgovore oko ...
Poslovna odluka koja bi usputno mogla donijeti još naslova i dinastiju
Lebron James je, gotovo jednoglasno, najbolji košarkaš na planeti, i ...

Respekt: BruceWayne, Losovius, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: cropol,

koje razbijanje ekipe? Puštanje Randlea? Tko još je otišao? MIslim da James, Rondo, Lance i Javale u zamjenu za samo Randlea je dosta dobar value za Lakerse - Mac316, 5.7.18. 7:19, 0 0 0
Krecem od pretpostavke da će ovo ljeto dovest leonarda, što znači da će trejdat dio mladih igrača. A ako dovedu leonarda na godinu, hoće li njihovi mladci htjet potpisat za te male pare koje će lakersima ostat nakon 2 maxa? Zasad sve super. - Puvlin, 5.7.18. 8:01, 0 0 0
Ako se riješe Denga ili rastegnu njegovu plaću na 3 godine, a jedno od toga će sigurno napraviti, ne da imaju za potpisati mlade igrače nego imaju prostora za još jednog All star talenta - Mac316, 5.7.18. 8:23, 0 0 0
Ovisno o tome kolko će klinci htjet. Zamisli da Ingram i Kuzma proigraju i dode im izvana ponuda od 20 milja. Hoće li oni htjet potpisat za 10-12 milijuna? - Puvlin, 5.7.18. 9:27, 0 0 0
Stvarno je zanimljivo vrijeme za biti GM u ovoj ligi. - Puvlin, 5.7.18. 9:28, 0 0 0
Mac316 | 02.07.
Hrvatska je u četvrtfinalu!

Kad nemate neke posebno velike emocije investirane u utakmicu, možda je lakše gledati i doživjeti nogomet koji se odvija ispod sve te napetosti, intrige i grizem-si-nokte vrtuljka od depresije do euforije. Kad tako pogledate utakmicu, vidite točno ono što se i trebalo očekivati. Utakmicu punu mučenja, bez puno igre, kojom upravlja i dirigira isključivo jedan pojedinac koji je za barem nekoliko koplja kvalitetniji igrač od svih ostalih na terenu. 

Luka Modrić je u nogometu bez puno mogućnosti i prostora za odigrtai nešto veliko, ipak našao način da dominira procesom. Izmigoljio je Luka, ali baš doslovno izmigoljio, nekoliko genijalnih dodavanja iz malo prostora i vremena što se ponudilo, proigrao svoje suigrače u izgledne pozicije i otvorio tih nekoliko šansi što se nudilo. Lopta koju je poslao Rebiću prije jedanaesterca je nemoguće previše nahvaliti, to su lopte koje može izvući iz sebe malo igrača na svijetu, precizne i brze, promišljene u sekundi i realiziane točno onako kako je igrač unutarnjim okom zamislio. Čak niti to nije bilo dovoljno za pobjedu, drama je morala biti maksimalno prolongirana, ali ako je netko u 120 minuta lošeg nogometa s obje strane konstantno pokušavao stvar riješiti prije penala, onda je to Luka Modrić, onaj od kojeg se renomeom to najviše i očekuje. 

Naravno, ovo je moglo, i trebalo, biti riješeno ranije. Ako zanemarimo prvih par minuta u kojima su sreća i nesreća objema ekipama donijela po gol, u ostatku utakmice su Danci bili zreli za dobiti ih. Eriksen se nije uspio nametnuti, bilo je vidljivo da unatoč puno dobivenih duela Danska nema neku ideju što napraviti s loptom u finišu i trebalo je samo malo 'druka', malo pritiska da se sve riješi puno ranije. NAžalost, brzo nakon početnog vatrometa, na terenu se ukazala Hrvatska koja je igrača protiv Turske i Portugala eliminacijske utakmice, strašljiva momčad koja se boji inicijative i, naoko, čeka da se nešto riješi samo od sebe. Sa iznimkom Luke Modrića, koji je od tih utakmica evoluirao u vođu koji pokušava, svi ostali igrači su postali sjene samih sebe iz proteklih utakmica, pogotovo Ivan Rakitić bez kojeg igra teško klizi kako bi trebala. 

Zlatko Dalić je, taman da ništa drugo nije napravio, učinio puno za Luku. Pomicanjem Luke na mjesto isturenijeg vezanjaka oslobodio ga je tereta nošenja defenzive i najkreativnijem igraču kojeg imamo oslobodio prostor da radi razliku tamo gdje nam je ona svih ovih godina najviše trebala. Luka je možda dokazana klasa na mjestu povuičenog veznog u Realu, ali Real i Hrvatska nije isto i Dalić to jako dobro zna. U Realu ima tko će vući igru i nakon što Luka svoje odigra od iza, u Hrvatskoj toga u cijeloj Modrić eri nije bilo. Više od 10 godina igra hrvaske reprezentacije vapi, moli, preklinje za malo iskre, plamićka inicijative tamo negdje oko 30 metra od protivničkog gola, ali izbornici redom su odbijali pomoći bolesniku da se zaliječi, odbijali su antibiotik Modrić primjeniti za bolest koja se manifestirala. Sve do Dalića, sve do trenutka dok jedan bezrazoložno osporavani trener nije pokazao malo hrabrosti i nogometnog osjećaja i dao Hrvatskoj ono što je trebala. 

Luka na isturenom veznjaku radi svu razliku zamislivu za igru Hrvatske u odnosu na ono iz kvalifikacija, a i prije tog. Hrvatska više nije momčad koja mora silovati igru po krilima i ovisiti o mušičavom Perišiću hoće li ili neće imati svoj dan. Hrvatska više nije ovisna o slučajnim golovima Maria Mandžukića (iako on od njih, srećom, ne odustaje), Hrvatska je danas momčad koja je, baš kao i mnoge reprezentacije sa top klasama u svojim redovima, 'ovisna' o svom glavnom protagonistu i sa njegovim nogometnim umijećem živi i umire. A još tamo od Ukrajine u kvalifikacijama, pa sve nadalje, Luka Modrić daje života ovoj repreznatciji i ne izgleda baš kao da misli stati. Koliko god je to dokaz i potvrda LUkinog nogometnog umijeća, toliko mora biti i priznanje Zlatku Daliću, koji je sitnim, ali jako bitnim, zahvatom, unaprijedio igru reprezentacije više nego 5-6 izbornika u 10 godina prije njega. 

Naravno, moramo razgovarati i o ONOM penalu. Nije baš u liderskom duhu promašiti tako nešto u takvom trenutku, ali opet, pribrati se dovoljno, odlučiti ponovno pucati treba imati i nešto mentalne snage, ono za što je Luka najviše i kritiziran kad se radi o igrama za reprezentaciju. Niti ovaj drugi penal nije bio klasni, doslovno su centimetri dijelili Schmeichela da od Modrića napravi redikula nacije, ali ipak je ušlo, a osobno, vjerujem da je Lukin primjer preuzimanja odgovornosti pucanja penala dao elana i ostalima, ponajviše Subašiću, koji je na neki način omao obavezu iskupiti Modrića, Rebića i sve ostale za šokove koje su do tada pružili naciji. No, to je Luka MOdrić, moraš uzeti ono dobro sa onim lošim, kad se sve zbroji i oduzme, puno je veći plus njegova sposobnost razigravanja i činjenja suigrača boljima od njegove pomalo strašljive i plahe pojave pri pucanju jedanaesteraca. Na koncu, puno čeće nam se dogodi da nam treba prava lopta u pravo vrijeme u igri nego da nam treba da Luka realizira odlučujući jedanaestreac. 

Nakon prolaska u četvrtfinale, ispadanja nekih ponajboljih igrača svijeta i općenitog razvoja događaja, malo je sumnje u to da je Luka MOdrić za sada najbolji igrač ovog prvenstva, najmanje zbog dva gola iz skupine ili jedanaesterca u raspucavanju s Danskom. Luka MOdrić je više nego bilo koji igrač na ovom prvenestvu, igrač koji vuče ključne poteze, pokreće cijelu igru i razigrava sve suigrače, igrač zbog kojeg dobar dio ekipe izgleda bolje nego što zaista igra, a na kraju krajeva i igrač koji je odveo svoju momčad do već sada povijesnog rezultata, sa aspiracijama na još. 

Ako priznamo Modriću da je, zasad, igrač turnira, onda moramo priznati i Daliću da je zasad izbornik trnira. Jer, njihove priče idu jedna uz drugu, Dalić je stovrio preduvjete da MOdrić pokaže sve što može, a Modrić donosi rezultate koji Dalića drže na putanji da skine Ćiru kao 'trener svih trenera'. Ono što se mora dogoditi da bi ova priča nastavila imati sretnu fabulu je da Ivan Rakitić i Marcelo Brozovoić više nikad ne ponove blijede i beskrvne partije kao protiv Danske jer njihovom igrom na taj način LUka Modrić mora puno više igrati prema natrag, tapkati između role koju mu je Dalić namijenio i role koju je igrao godinama prije toga da pokrije neinventivnost veznog reda. Ivan Rakitić je demonstrirao protiv Argentine kako to može izgledati kada je on 'unutra', nažalost protiv Danske je pokazao i koliko lošije može izgledati kad ga na utakmici 'nema'. Srećom, viđeno od Rusije ulijeva nadu da će biti prostora i mogućnosti da vezni red razvije svoju igru, a ovakva pobjeda, nezgrapna i trapava kakva god da je bila, valjda je srušila i neke mentalne blokade eliminacijskih utakmica koje ovu momčad prate. Sve je Hrvatskoj ponuđeno da uzme, izbornik koji zna što radi, najbolji igrač koji igra kao najbolji igrač, preživljena drama kakva se valjda ne može ponoviti i otvoreni ždrijeb iz kojeg favoriti i momčadi s kojima bi teže igrali ispadaju kao na traci. Ako je zaista zadnja prilika za jednu generaciju, to se jednostavno mora iskoristiti. 

I kad Hrvatska igra loše, jedan igrač ipak iskače iznad svih ostalih
Kad nemate neke posebno velike emocije investirane u utakmicu, možda je lakše gledati i doživjeti nogomet koji se odvija ispod sve te napetosti, intrige i grizem-si-nokte vrtuljka od depresije do euforije. Kad tako pogledate utakmicu, vidite točno ono što se i trebalo očekivati. Utakmicu punu mučenja, bez puno igre, kojom upravlja i dirigira isključivo jedan pojedinac koji je za barem nekoliko koplja kvalitetniji igrač od svih ostalih na terenu. Luka Modrić je u nogometu bez puno mogućnosti i prostora za odigrtai nešto veliko, ipak našao način da dominira procesom. Izmigoljio je Luka, ali baš doslovno izmigoljio, nekoliko genijalnih dodavanja iz ...
I kad Hrvatska igra loše, jedan igrač ipak iskače iznad svih ostalih
Kad nemate neke posebno velike emocije investirane u utakmicu, možda ...
nije bio daleko bolji, bio je bolji, ali to nije teško jer Brozović praktički nije ni igrao. No, ni Rakitić nije bio dobar, daleko od toga, nije dobro se otvarao, tražio loptu i odigravao, pa je Modrić opet morao resetirati se na onog povučenog - Mac316, 2.7.18. 10:07, 0 0 0
Vida ti može biti problem samo ako si u utakmicu ušao s očekivanjima da on pokreće igru iz zadnje linije, no ne znam zašto bi to očekivao. Što se tiče obrane, previše su gubili duele, ali mislim da to nije presudilo jer su se ispravili svaki put - Mac316, 2.7.18. 10:09, 0 0 0
Previše su gubili duele čime nismo imali čiste lopte za napraviti neki tip ofenzive. Dosta je tu bilo i sreće da se kasnije nije ništa dogodilo. Zadnjih pola sata utakmice i prvi produžetak su Danci bili dost bolji - Losovius, 2.7.18. 10:22, 0 1 0
Mac pustio sam suzu jer ne mogu vjerovati da si to ti napisao o Luki.Kakva promjena se to dogodila u tvojoj glavi? Ali, respekt za analizu!!!! - DAJO22, 4.7.18. 15:55, 0 1 0
Luka je ljudsko smeće i šljam, ovo je samo o nogometašu Modriću koji je ipak vrhunski u tome što radi makar sam ga kao površni poznavatelj nogometa puno ismijavao - Mac316, 4.7.18. 16:18, 0 0 0
BruceWayne | 29.06.
Tko je dosad najviše pokazao?

Večer nakon završetka prvog kruga savršena je prilika podvući i zaokružiti dojmove ostvarenih u prvih 15 dana Svjetskog prvenstva u Rusiji. Od otvaranja i ruske golijade, u međuvremenu smo mogli saznati da Saudijci ipak nisu tako loša momčad. Kroz prvi bilo je nekolicina utakmica sličnih otvaranju, gdje su za razliku od engleskog kralja Richarda III koji je davao Kraljevstvo za konja, treneri na ovogodišnjem prvenstvu davali Kraljevstvo za "missmatch", odnosno najčešće fizičku prednost nad suparnikom na određenoj poziciji koja je postala glavni izvor napada u takvim susretima. Kada se podvuku prve crtice, zaključak se svodi na veliki nerazmjer ekipa koje su pokušavale igrati nogomet kroz posjed kao svoj primarni plan(Španjolska,Belgija,Argentina,Kolumbija) prema većini drugih, koji su težili reaktivnom nogometu, tranzicijskom napadu i traženju prilike preko jednog čovjeka kao centralne točke napada -visokom napadaču. Možda je to jedan od razloga zašto je veliki broj golova pao iz prekida, iako je to tema za neku drugu priču. Primjetno je bilo vidjeti štednju oni najboljih i njihova klasifikacija rezultat moći će do izražaja doći tek u drugoj fazi natjecanja.

Ne može se poreći da nije bilo taktičkih "poslastica" usprkos "kontroliranom" nogometu favorita i trostrukom bloku autsajdera ili da nije bilo ekipa koje su pozitivno ali i negativno iznenadile. Kroz dvije analize bit će postavljen kratak sažetak po 5 ekipa ispod i iznad crte od pete pozicije prema prvoj neovisno jesu li prošle skupinu ili ne. Prije samog predstavljanja poretka treba spomenuti kriterij taktike raznovrsnosti kod ekipa koje nisu ostvarile željeni rezultat ili nisu uspjeli isplivati iz mora uskih rezultata kao danas Senegal.

5. Maroko

Iako bi na ovoj poziciji neki postavili Japance zbog neospornog overachievinga jer su prošli skupinu sa nominalno zadnje pozicije, ako uzmu šanse za prolazak skupine prije prvenstva. Međutim, jedna od taktičkih najzanimljivijih ekipa u prvom dijelu bila je ekipa Maroka. Početak turnira krenuli su uraganski, na konopcima držali Irance ali nisu uspjeli terensku inicijativu pretvorili u vodstvo. Štoviše, na kraju su ostali i bez tog početnog boda autogolom u 96. minuti nakon prekida. Iako je sreća relativan subjekt u ovakvim analizama, treba ju spomenuti u kontekstu skupine jer nakon početnog poraza gotovo nemoguće se bilo "vaditi" na favoritima prvenstva Portugalu i Španjolskoj. Nitko Marokancima u tih 180 minuta ne može usporiti trud i želju ali individualna kvaliteta Ronalda na jednoj i realizatorska slabost Benatie na drugoj strani determinirali su marokanske nade za prolazak dalje. Kao utjeha ostao im je bod protiv Španjolaca u zadnjem kolu u susretu gdje su obje ekipe griješile i po svemu viđenom, Marokanci su možda rezultatom mali ali zato igrom i taktičkim detaljima solidni overachieveri. 

U prvoj utakmici pokazali su da mogu pritisnuti protivnika na svoju polovicu, ali kao ni Japan ili Tunis nemaju razinu kvalitetne potrebe da to izraste u kontinuirani posjed na suparničkoj polovici. U drugoj utakmici pokazali su overload u half-spaceu, opasnost iz prekida, duge lopte na napadača i krilo a posebno se svidio žestok presing na portugalske igrači koji je umalo rezultirao boljim ishodom. U zadnjoj utakmici uspjeli su izvući bod gustom postavljenom obranom, odličnim skladom između linija i agresivnim izlascima prema španjolskim velemajstorima u međuprostoru. Vrhunska obrana donijela je prilike iz tranzicije koje Marokanci nisu do kraja iskoristili. Pomalo nesreće, slaba realizacija potpomognuta izostankom klasnog napadača na kraju je ostavila Maroko na začelju skupine B ali po svemu viđenom Marokanci u barem 2, možda i 3 ostale skupine prošli dalje.

4. Meksiko

Ako je postojao taktički ranking ovog prvenstva, onda su Meksikanci držali suvereno prvo mjesto poslije utakmice sa Njemačkom. Izbornik Osorio do najsitnijeg detalja razoktrio je sve njemačke probleme i pretvorio ih u ponajveće iznenađenje grupne faze. Prilično duboka zonska obrana sa iznimkom dobrog scoutinga po primjeru posebnog markiranja Tonija Kroosa(razlika prve i druge utakmice) Njemce je potpuno limitirala na igru preko krila, većinom desnog. Često su radili presing zamke agresivno radeći pritisak posebno kada su se Njemci primicali golu Ochoe. Iz jedne takve akcije nastala je tranzicija gdje je Chicharito kao mantinela ostavio loptu a Lozano utrčao u prazan prostor. Sličnih protunapada bilo je više na utakmici ali ostalo je 1-0 pri čemu nešto zasluga treba pripisati i vrataru Ochoi. Osim zonske obrane, presing na vlastitoj polovici i ubitačne tranzicije, pokazali su vrlo dobru razinu izlaska iz protivničkog presinga preko bočnog stopera ili dolaskom Herrere po loptu.

U drugoj utakmici rutinski su svladali Korejance golom iz prekida i tranzije a uz su prikazali da mogu biti opasni iz daljine, posebno kapetan Guardado. Za siguran prolazak dalje i prvo mjesto u skupini trebao im je bod protiv Šveđana u zadnjem kolu. Za njih je to bio jako težak matchup zbog švedskog missmatcha u duelu, posebno skok igri i prekidima. Meksikanci su na kraju izgubili 3-0 i prvo mjesto primivši gol iz tranzicije, prekida i odbijanca ali uz neraspoložene napadače stekao se dojam da su ih Šveđani dobro pročitati i slali ih namjerom na bok gdje su poslije lako čistili ubačaje u sredinu. Gubitak prvog mjesta ne mora značiti lošu stvar za Meksiko jer sličnim stilom igraju Švicarci stoga bi jalovi brazilski napadi bio puno bolje matchup nego Švicarska. 

3. Švedska

Možda najveće iznenađenje na popisu, ali poslije grupne faze Šveđane se ne može promatrati kao grupu građanu bez Ibrahimovića nego kao "nagaznu minu" nokaut faze prvenstva. Kroz najave skupine F, kao prvi favoriti glasili su Njemačka i pritajeni Meksiko, dok su Šveđani imali nešto manje šanse za proći skupinu. Odlaskom "Ibre" ostali su bez individualne prevage u zadnjoj trećini ali to su kroz zadnje 2 godine uspješno nadoknađivali oportunističkim stilom igre orijentiranim na kontranapade i gustu obranu postavljenu u 3 bloka s ciljem blokiranja bilo kakvog ulaska u centralni prostor. Kao i reprezentacija koja će se naći na poziciji broj 2, veliko samopouzdanje dobili su pobjedom u prvom kolu protiv nominalno autsajdera. Protiv Njemačke uspješno su kopirali meksički recept iz prvog kola, barem dok se nije pojavio Toni Kroos. Možda dvije najveće zamjerke na toj utakmici su nepostojeći man-marking Kroosa i povlačenje sa igračem više pa se može reći da su prije Šveđani izgubili nego što su Njemci dobili. No, u zadnjem kolu su maksimalno iskoristili "missmatch" i zasluženo na kraju uzeli prvo mjesto. 

Kao što je spomenuto, Šveđani se brane u 4-4-2 i u tom segmentu ne rade nikakve revolucije. Za razliku od sebi slične Srbije, njihovi napadači puštaju protivničke stopere sa loptom i pristišću ih tek ako uđu u 2/3. Bočnim postavljanjem na vlastitoj polovici ne markiraju igrača nego koridore lopte a presing rade tek ukoliko igrač primi loptu između 2/3 i 3/3 u centralnom prostoru odnosno zoni 14. Zasada iznenađujuće dobro Ekdal i Larsson drže te ključne pozicije u momčadi a stoperi čiste sve što dolazi po zraku. Jedini mehanizam u pozicijskom napadu je povišena pozicija lijevog bočnog gdje Forsberg svojim kretanjem otvara lijevi koridor pa je tranzicija najčešće izvor golova osim prekida. Napadački par Toivonien i Berg su prilično sinkronizirani u kretnjama, odlično kombiniraju sa kriilima i suradnjom nadoknađuju mogući manjak brzine kao što je imaju Meksikanci. Švicarci bi im trebali odgovorati po načinu igre jer će puno bolje zatvoriti ulaske Shaqirija u sredinu a Granquist neće raditi ono što je radio Tošić ili Veljković.

2. Hrvatska

"Europski Brazil" za potrebe ovog prvenstva obukao je odijelo "Europskog Urugvaja" koje mu barem do sada odlično stoji. O Hrvatskoj znamo skoro svaki detalj pa fokus treba staviti na prilagodbi ekipe koje je donedavno živjela i najčešće umirala od posjeda na uvjete koje sa sobom nosi reaktivan nogomet orijentiran na kontranapade i prilično rudimentarne načine napadanja preko dugih lopti na Mandžukića ili izmjenom krilnih pozicija. Daliću se treba priznati neupitnost kvalitetnih poteza u grupnoj fazi: od postave sa Nigerijom gdje se uz lošu igru i malo sreće došlo to toliko potrebnog samopouzdanja što se naplatilo pobjedom nad Argentincima. 

Vrhunski kordinirana obrana, kvalitetna tranzicija, ideja u takvim situacijama, uloga Mandžukića, presing i testiranje Caballera uz malo sreće ogledane kroz poklon suca i vratara Argentina, Hrvatska je već tada gotovo osigurala prvu poziciju. Treće kolo iako nije bilo bitno, Kalinić je izvlačio u prvom dijelu i dao dovoljno vremena da Islandu ne preostane ništa nego napadne svim snagama. Nekoliko vrhunskih poteza Badelja i Hrvatska zabija 2 gola iz 2 udarca u okvir. Prije početka prvenstva, Hrvatska je imala solidne šanse prema najava za proći skupinu, na kraju je postigla prvo mjesto i 9 bodova uz gol razliku 7-1. Statistika je ponekad neumoljiva ali Hrvatska izgleda ozbiljno i to nitko ne može osporiti ili ju postaviti u "dark horse" skupinu jer Hrvatska je sada jedan od favorita.

1. Iran

Nagrada Carlos Querioz zasluženo ide u ruke reprezentaciji Irana i njihovom izborniku po kojem je ova "nagrada" dobila ime. Iran je u zadnjem kolu bio doslovno udarac od ulaska u drugu fazu u najtežoj skupini na prvenstvu. Ovu tezu treba potkrijepiti našim indexom snage, gdje je Iran smješten u društvo najslabijih reprezentaciji na prvenstvu ili 29. mjesto. Momčad bivšeg portugalskog izbornika i bliskog suparnika Josea Mourinha sastavljena je od prilično nepoznatih igrača iz iranske i okolnih liga pojačanih individualnim talentom nekoliko igrača iz grčke i nizozemske lige. Queriroz je od takve skupine igrača uspio sastaviti prilično kompetititvnu momčad spremnu držati "nulu" do zadnje sekunde sa zadnjim kapom snage pritom izvlačeći maksimum koji u tom trenutku mogu dati. Nisu dobro startali u prvenstvu ali kasnije kroz ograniziranu obranu uspjeli su limitirati Maroko na duge lopte na bok i kasnije uzeti sva tri boda pod smiraj susreta. Pravu snagu pokazali su u druge dvije utakmice gdje su bili apsolutni autsajderi. Sva sreća ih prvog kola napustila ih je fliperom Diega Coste u vlastitom kaznenom prostoru ali rezultati su se tako poklopili da su u zadnjem kolu ovisili sami o sebi. Pošto Portugal nema razvijenu pozicijsu igru, bilo je potrebno obratiti pažnju na overload Ronalda te obraniti skok. Oboje su uspjeli iako su pritom primili gol koji spada u sferu onih koji se "mogu priznati". Na kraju cijele balade ostati će uprizorena slika uplakanog napadača Mehdi Taremija pri završetku susreta kao što će ostati dvije slike koje će nas sjećati na 2018. i vrhunski ograniziranu momčad kojoj je minimalno nedostajalo za povijesni rezultat, jer prolazak skupine u društvu Portugala i Španjolske je povijest.

Pravi primjer overachievinga.

Top 5 overachievera- Nagrada Carlos Queiroz
Večer nakon završetka prvog kruga savršena je prilika podvući i zaokružiti dojmove ostvarenih u prvih 15 dana Svjetskog prvenstva u Rusiji. Od otvaranja i ruske golijade, u međuvremenu smo mogli saznati da Saudijci ipak nisu tako loša momčad. Kroz prvi bilo je nekolicina utakmica sličnih otvaranju, gdje su za razliku od engleskog kralja Richarda III koji je davao Kraljevstvo za konja, treneri na ovogodišnjem prvenstvu davali Kraljevstvo za "missmatch", odnosno najčešće fizičku prednost nad suparnikom na određenoj poziciji koja je postala glavni izvor napada u takvim susretima. Kada se podvuku prve crtice, zaključak se svodi na veliki nerazmjer ekipa koje ...
Top 5 overachievera- Nagrada Carlos Queiroz
Večer nakon završetka prvog kruga savršena je prilika podvući i ...
JAko, jako dobra analiza... - Losovius, 29.6.18. 15:17, 1 0 0
Vjerujem da bi se svi složili oko TOP 4 a Maroko ili Japan nije toliko presudno.. - BruceWayne, 29.6.18. 15:28, 0 0 0
danijel_os | 29.06.
Izaberimo idealnih 11 SP-a!

Prije nego krenemo dalje, pogledajmo što smo očekivali i tko je očekivanja ispunio. Neposredno prije samog prvenstva ocijenili smo reprezentacije i na temelju toga izračunali vjerojatnosti ishoda svih utakmica i krajnjih dometa reprezentacija.

Najjače je odjeknulo ispadanje aktualnih prvaka Nijemaca koji su imali 83% šansi za prolazak grupe. Ako pogledamo prvih 5 favorita koji su svi bili na oko 80%, odnosno 4/5 dolazi se do zaključka kako je točno jedan skalp i bio očekivan.

Ono što nije bilo očekivano je prolazak čak 14/16 favorita. Ako sumiramo šanse prvih 16-ero favorita dobiva se 1089%, odnosno očekivan broj je <11.

S druge strane niti jedna od 10 reprezentacija s najmanjim šansama nije prošla grupu. Suma njihovih šansi bila je 267% pa bi realan ishod bio prolaz 2 ili 3 reprezentacije. Daleko najbliži tome bio je Iran kojeg su sekunde dijelile od prvog mjesta u grupi.

Čini se kako su favoriti bili i malo podcijenjeni ili underdogovi (da ne kažem ispodpsi) precijenjeni.

Sve ekipe su nam se tri puta predstavile u raznim izdanjima pa smo ih ponovno ocijenili.  

Nesretni Iran svejedno je ostavio najbolji dojam u odnosu na svoje mogućnosti. Jači pozitivan pomak Tribina indeks snage pokazuju i Australija, Maroko, Nigerija, Peru, Tunis, Island i Srbija. Već spomenuta Njemačka odigrala je za 2 klase lošije od očekivanog. Prilično negativno iskače i Egipat kojemu opravdanje možemo naći u nedovoljno zdravom Salahu. Nedovoljno nisku ocjenu prije prvenstva dobila je Poljska.

U obzir smo uzeli nove svježe ocjene reprezentacija i ponovno zavrtjeli simulacije samo knock-out faze.

Brazil, iako ima dosta veći Indeks od Španjolske, tek je neznatno veći favorit za osvajanje zbog težeg ždrijeba. Hrvatska je 4. favorit za prelazak prve prepreke i ukupno 5. favorit SP-a.

Usporedimo prognoze Tribine s tisućama ljudi diljem Svijeta koji su i uložili novce na svoja mišljenja.

Mišljenja su više manje izjednačena s naglaskom kako su na betfairu najveći favoriti još izraženiji. Jesmo li na Tribini opet malo podcijenili favorite ili smo s razlogom oprezniji preostaje nam vidjeti.

Na koga će Hrvatska?

Konačne prognoze

Redoslijed favorita Tribine i Betfaira se podudara. Bitna razlika je u tome što Tribina ne vjeruje Engleskoj i Argentini.

Istaknimo za kraj: Argentina je osim što je prolaz osigurala u 86. minuti treće utakmice jedina uz Japan prošla u drugi krug sa samo 4 boda i jedina uz Meksiko prošla s negativnom gol razlikom.

Inventura nakon prvog kruga SP-a
Prije nego krenemo dalje, pogledajmo što smo očekivali i tko je očekivanja ispunio. Neposredno prije samog prvenstva ocijenili smo reprezentacije i na temelju toga izračunali vjerojatnosti ishoda svih utakmica i krajnjih dometa reprezentacija. Najjače je odjeknulo ispadanje aktualnih prvaka Nijemaca koji su imali 83% šansi za prolazak grupe. Ako pogledamo prvih 5 favorita koji su svi bili na oko 80%, odnosno 4/5 dolazi se do zaključka kako je točno jedan skalp i bio očekivan. Ono što nije bilo očekivano je prolazak čak 14/16 favorita. Ako sumiramo šanse prvih 16-ero favorita dobiva se 1089%, odnosno očekivan broj je <11. S druge ...
Inventura nakon prvog kruga SP-a
Prije nego krenemo dalje, pogledajmo što smo očekivali i tko ...
IstraSport | 27.06.
CRO-ISL 2:1; Na koga se može, na koga ne može računati?

Dva udarca u okvir i niti jedna stvorena velika prigoda protiv Islanda su argument kako se ne treba previše veseliti ničemu osim pobjedi i maksimalnom učinku u skupini.

Istina je da nam Island s ovom igrom ne odgovara, a da je nama na terenu bila momčad koja vjerojatno više nikad zajedno neće igrati. Bez obzira na to, igrala su provjerena imena u europskom nogometu i naša reakcija nije bila najbolja veći dio utakmice.

Dozvolili smo Islandu čak deset kornera i gotovo na svakom visili, a koliko smo loše odigrali u tom segmentu govori i šest udaraca protivnika u okvir. Problem je bila kreacija, odnosno izgradnja igre o čemu svjedoči i izostanak ključnih dodavanja, na ovom susretu imali smo ih samo četiri.

KAKO SU IGRALI:

Kalinić 7.5 Obranio je dvije odlične prigode Islanđana, reklo bi se stopostotne i zaslužuje ponajbolju ocjenu na današnjoj utakmici. Bez krive reakcije u preostalom dijelu susreta.

Pivarić 7 Vjerojatno nitko nikad nije pomislio da će to reći, ali bio je dobar. Pustimo gol, on je plod spleta okolnosti (zbog toga ga se ni ne ubraja u velike prigode), ali osim toga, osvojio je 8/11 duela, imao 83% točnih dodavanja i nije napravio nijednu veću pogrešku. Više od toga ne smijemo tražiti.

Ćaleta Car 7 Pokazao je već sad da ima potencijala biti novim stoperom reprezentacije. U prvom dijelu je posebno bio dobar, kada je prekinuo četiri islandska napada i pokupio još četiri „ničije“ lopte u našoj polovici.

Ćorluka 7.5 Jedan od onih kojima je odgovarao protivnik. Imao je ne suviše pokretne napadače za čuvati i to je odradio majstorski. Osvojio 10/15 duela, poslao dvije korisne duge lopte i presjekao čak 13 napada protivnika.

Jedvaj 6 Ne ide ti, ne igraš na svojoj poziciji, protivnik to koristi i sve se jednostavno skupi. Doima se da je bez snage, o čemu govori i pet izgubljenih lopti, previše za braniča.

Badelj 8 I do prvog gola momčadi, najbolji pojedinac. Jednostavno, kreće se inteligentno i nikada ne dolazi u situaciju da mora ishitreno reagirati. Uvjerljivo najbolji, gledajući sveukupno. Dao dvije ključne lopte i upisao četiri driblinga.

Kovačić 6.5 Puno zuji, malo meda daje. Nijedna kriva lopta od 81 predane lijepo zvuči, ali kada se na to nadoda podatak da nije poslao nijednu loptu koju bi statističari okarakterizirali ključnom te da je osvojio 8/18 duela, vidimo da je Kova odigrao ponovno samozatajnu utakmicu, usprkos mnoštvu trke.

Modrić 6.5 Njegova prisutnost daje mirnoću i to je bio vjerojatno jedini razlog zašto je bio u sastavu. Za razliku od prve dvije utakmice, nije pokazao previše. Dodavanja 53/58, bez ključnih, tri driblinga i 4/6 osvojenih duela. Daleko je to od lošeg, ali i od istaknutog.

Perišić 6.5 U prvom dijelu uvjerljivo najlošiji igrač na terenu, izgubio je čak šest lopti do predaha, devet sveukupno i upisao jedan jedini dribling. To je za igrača njegovog renomea premalo, vidljivo je da nije u formi pa je odlično da je islandski golman malo lošije reagirao i primio pogodak koji bio mogao „podignuti“ Perišića u nastavku prvenstva.

Pjaca 5.5 Još jedan igrač kojem je vidljivo škodila pauza zbog ozljede. Izgubio je čak osam lopti, od čega šest u prvom dijelu, a uspio mu je samo jedan dribling. Odigrao je čak i malo lošije od Perišića, a uz to, nije ni zabio.

Kramarić 5.5 Glupo zvuči, ali „žrtva“ Kalinićeve bahatosti. Nažalost, on protiv Islanda jedinog napadača ne može igrati, to je jednostavna matematika. Nije osvojio nijedan napadački duel i nije nijednom prošao kroz dribling. Uputio dva udarca, oba izvan okvira gola. Izgubio sedam lopti. Malo je svijetlih točaka u njegovoj jučerašnjoj izvedbi.

Bradarić /// On je sigurno najniži po hijerarhiji u našoj reprezentaciji, a i takav kad uđe, dovoljno je kvalitetan da svih 12 paseva u 29 minuta da točno i da pritom presječe jedan napad protivnika te da „pokupi“ tri ničije lopte. Toliko smo kvalitetniji od Islanda, oni bi Bradarića komotno mogli uvrstiti u prvu jedanaestorku.

Lovren /// Na stranu penal, pogreška iz refleksa. U 24 odigrane minute premalo sudjelovao u igri, a i u tom periodu smo postali podređeni pa je i samim zatvaranjem prostora bio uvelike koristan.

Rakitić /// Na ovom prvenstvu, ovo je njegova reprezentcija. Čim je ušao, donio je mir, iako je odigrao 13 minuta. Uspio je uputiti dva neprecizna udarca, ali i osvojiti dva duela. 

I Bradarić bi Islandu došao kao pojačanje
Dva udarca u okvir i niti jedna stvorena velika prigoda protiv Islanda su argument kako se ne treba previše veseliti ničemu osim pobjedi i maksimalnom učinku u skupini. Istina je da nam Island s ovom igrom ne odgovara, a da je nama na terenu bila momčad koja vjerojatno više nikad zajedno neće igrati. Bez obzira na to, igrala su provjerena imena u europskom nogometu i naša reakcija nije bila najbolja veći dio utakmice. Dozvolili smo Islandu čak deset kornera i gotovo na svakom visili, a koliko smo loše odigrali u tom segmentu govori i šest udaraca protivnika u okvir. Problem ...
I Bradarić bi Islandu došao kao pojačanje
Dva udarca u okvir i niti jedna stvorena velika prigoda ...
Kompletno smo istomišljenici oko svih igrača... POgotovo ovo oko Kovačića čija točnost u dodavanjima i nije bila nešto važna. - Losovius, 28.6.18. 10:54, 0 0 0
OK. Ali,Modrić je odigrao za 7,jer nemreš dati Kovačiću istu ocjenu kao Luki. - DAJO22, 28.6.18. 15:03, 0 0 0
Iskazuješ potencijal za komentatora na HRT-u. Naime, kad Modrić da krivu loptu, tamo se kaže "zanimljiv pokušaj". Protiv Argentine je bio sjajan, ovaj put nije i kraj. Ne dižimo ga i kad treba i kad ne... - IstraSport, 29.6.18. 8:59, 0 0 0
BruceWayne | 26.06.
Osmina finala; prognoze i analize

Sloboda Istocnjacima ili Libertad Orientales, poruka iz službene himne ponosne male nogometne zemlje prepune priča, mitova i legendi o sportu gdje su dva puta okrunili naslovom Svjetskog prvaka. Obnovljeni motivom "Garra Charrúa", jedinstvenim načinom razmišljanja koji stavlja psihičku pripremu ispred tehničkih kvaliteta, Urugvajci su u Rusiju došli završiti započeto još tamo 2010. u Južnoj Africi gdje su osvojili najgore 4. mjesto. Ruska avantura bit će ujedno zadnja prilika za preostalu generaciju jer je Tabarez vec najavio velike promjene nakon ruskog izdanja prvenstva. Senor Tabarez, izbornik Urugvaja, posebna je priča. Osvajač Cope Libertadores sa Penarolom, argentinske lige sa Bocom a kruna karijera defitivno je osvajanje Copa Americe 2011. sa reprezentacijom koju vodi već 12. godinu. Njega i cijeli urugvajski nogomet spaja jedna riječ: kontinuitet. Osim tradicionalnih nogometnih velesila Brazila i Argentina, Urugvaj je jedina južnoamerička reprezentacija sa 5 uzastopnih nastupa na završnim smotrama Svjetskih prvenstva. 

U prethodnoj Tabarezovoj avanturi na prvenstvu u Brazilu, Urugvaju je pripala sporedna uloga u filmu "grupa smrti" sa Englezima i Talijanima u dobro poznatoj priči o Kostarici. Urugvajci su izašli živi iz grupe smrti ali nisu mogli dalje od osmine finala. Tabarez je već tada krenuo mijenjati sustav iz 3-4-3 u 4-4-2 jer se odlaskom Forlana otvorio dodatno mjesto u središnjem dijelu momčadi. Nakon Brazila, Urugvaj je ostao bez Lugana i nekoliko "Arevalo Riosa" u sredini i ulazak novih, kreativnih igraja u godina koje slijede trebao bi značiti kompletnu promjenu smjera u načinu igre. Da za budućnost nema straha, potvrđuje nove generacija gdje je već neko vrijeme Gimenez važan faktor a uskoro će mu se u sličnoj ulozi pridružiti Bentacur, Torreira, Gomez i dr. a za vjerovati je urugvajskom savezu da će pronači čovjeka vrijednog talenta spomenutih igrača. 

No, ostanimo fokusirani na one koji su još tu. Urugvaj je očekivano prošao skupinu kao prvoplasirana ekipa bez previše muke a silu su potvrdili razokrivajući domaćine u izravnoj borbi za čelno mjesto skupine. Tabarez je u prva kola skupine nastavio brazilsku tradiciju i postavio standarnih 4-4-2 igrajući prilično rigidan nogomet orijentirajući se na iskorištavanje maksimalnog kapaciteta dvojice napadača. Relativna slabost suparnika su skupini kombinirana sa elitnim stoperskim parom donijela je Urugvaju mirnoću prije samog dvoboja trećeg kola i "idealnu" 2-0 gol razliku. Susret trećeg kola bila je idealna prigoda isprobati Plan B i C uoči utakmice gdje neće biti popravka. Tako su priliku za dokazivanje dobili gore spomenuti budući nositelji u "romb" formaciji gdje je Torreira vodio po prvi puta u reprezentativnom životu momčad kao regista. 

Pomoć Torreiri pružali u sredini su Nandez desno, Vecino lijevo te Bentacur ispred njih. Ipak, dva naizgled različita sustava igre nudili su istu korist u obrambenom dijelu. Gusta formacija sa najmanje 7 igrača koji pokrivaju zonu 8 do zadnjeg milimentra i tjerajući protivnike na bok gdje onda sa maksmalnom dozom agresije izlaze u presing i najčešće uzimaju loptu i instiktivno je guraju prema napadačima. Velika prednost Urugvaja u takvim situacijama je što brojčani manjak njima ne znači previše kada u napadu imaju Cavanija i Suareza. Ukoliko protivnik ipak probije prvu liniju, dočekati će ih gospodari zraka Godin i Gimenez(Coates) i sličnim mehanizmom loptu poslati u zone gdje se kreću napadači.

Nažalost po njih, Nicolas Lodeiro se nikada nije razvio u igrača koji je trebao biti neka vrsta trequartiste, igrača koji će ulaziti u prostor iza obrana kada Suarez ili Cavani na sebe privuku jednog od stopera. Jučer je tu ulogu probao igrati Bentacur ali je od njega puno više prikazao De Arrascaeta u drugom dijelu i vjerovatno je tom predstavom zaslužio prednost u susretu osmine finala. Urugvaj je od 5 postignitih golova, 4 zabio iz prekida a peti uz pomoć Cherisheva u dodatnom napadu nakon kornera, tako da nije teško zaključiti koja je urugvajska najjača snaga što se tiče ugrožavanja protivničkog gola. Za takav način igre potrebna je velika samouvjerenost igrača a to postižu granitnom obranom koja barem zasada nije primila nijedan gol. 

Tabarez je već u prve 3 utakmice koristio značajan broj igrača što je dokaz širine na klupi te taktičke fleksibilnosti te se čini da u izboru dvije formacije, ona jučerašnja bi trebala dobiti prednost. Urugvaj ima problem u pozicijskoj igri zbog loše neiskorištavanje dvojice igrača na krilnim pozicijama. Prirodno pravocrtno ili "inverted" krilo u svom rosteru gotovo da i nemaju, dok su Maxi Pereira i Rodriguez igrači koje je brzina napustila još u Južnoj Africi, stoga ne bi bilo iznenađenje da Tabarez nastavi koristili romb u sredini ili čak pređe u sustav sa trojicom iza. Na taj način bi dodatno učvrsnuo obranu, dao priliku jedinom okomitom igraču u rosteru Laxatu više prostora naprijed, Torreiru postavio kao glavnog kreatora isred stoperskog trojca a Vecino bi mogao odigrati ulogu mezzale kopiranu iz Fiorentine.

Bit će jako zanimljivo gledati tu (vjerovatno) neatraktivnu utakmicu jer nijednoj ekipi ne odgovara način prezentacije one na suprotnoj strani i u ovom trenutku je jako teško odrediti tko će preuzeti posjed lopte i inicijativu u toj utakmici. Uvijek jasno postoji segment neočekivanog trenutka u vidu kaznenog udarca, brzog gola ili kartona, no sudeći prema utakmici Portugala i Irana, teško da će Santos u idućoj/im utakmicama igrati na više od 35% posto lopte a sličnu ideju ima i Tabarez, što znači da će preostalih 30 mogućih posto loptu u svojim nogama morati imati sudac utakmice osim ako netko u tom trenutku ne preuzme stvar u svoje ruke, odnosno noge.
Težak matchup za obje ekipe jer oba trenera su vrsni taktičara sa "milijun" knock-out susreta u karijeri. Portugal ima ogroman problem što nitko od novih Ronaldovih suigrača se nije u grupnoj fazi pojavio na natjecanju a pravilo Jokera nalaže da Quaresma samo jednom na prvenstvu da točan odgovor, stoga će netko od trojice Silvi, Guedesa morati bit Ronaldov Eder ili Renato Sanchez za portugalski san o naslovu prvaka.

Tabarez će u tom susretu biti autsajder. On je čovjek sa planom a Svjetska prvenstva njegova su pozornica. Obrana izgleda kao da je građena od bračkog kamena, novaci u sredini skladno i potentno a dvojac u napadu kao morski psi u nogometnom Tihom oceanu željni ugriza uspjeha. Tako koncipiranu ekipu, predvođenu iskusnim stručnjakom pod zajedničkim nazivom kontinuiteta ne treba podcijeniti, čak ni protiv Europskog prvaka ili bilo koga. Oni su "dark horse" knock-out faze, odlučni uspjeti pod motivom Garra Charrúa, Charruanskih Indijanaca koji su se u 19. stoljeću borili za slobodu, njihovu borbu danas bore njihovi nasljednici, za nogometnu slobodu i zadnju šansu velike urugvajske generacije..

Sloboda ili smrt
Sloboda Istocnjacima ili Libertad Orientales, poruka iz službene himne ponosne male nogometne zemlje prepune priča, mitova i legendi o sportu gdje su dva puta okrunili naslovom Svjetskog prvaka. Obnovljeni motivom "Garra Charrúa", jedinstvenim načinom razmišljanja koji stavlja psihičku pripremu ispred tehničkih kvaliteta, Urugvajci su u Rusiju došli završiti započeto još tamo 2010. u Južnoj Africi gdje su osvojili najgore 4. mjesto. Ruska avantura bit će ujedno zadnja prilika za preostalu generaciju jer je Tabarez vec najavio velike promjene nakon ruskog izdanja prvenstva. Senor Tabarez, izbornik Urugvaja, posebna je priča. Osvajač Cope Libertadores sa Penarolom, argentinske lige sa Bocom a kruna ...
Sloboda ili smrt
Sloboda Istocnjacima ili Libertad Orientales, poruka iz službene himne ponosne ...
BruceWayne | 23.06.
SP Rusija, dan 9:prognoze i analize

Dan poslije poraza ne stišavaju se primjedbe srbijanske strane nakon poraza njihove reprezentacije. Osim za ove prostore standardnog folktora vezanog za zavjere, sudačke previde i nacionalističku retoriku, reprezentaciji naših susjeda a posebno njihovom izborniku bilo bi ispravnije da se fokusira na pripremu iduće utakmice jer Srbija još ima šanse proći dalje a da teorije zavjere i događaje u prošlosti ostavi onim ljudima koji se takvim poslom profesionalne bave. 

U samoj uvodu ove utakmice, obojica izbornika nisu puno mijenjala, točnije samo je srbijanski uveo Kostića umjesto Ljajić jer se očekivao da će Švicarska imati veći posjed a Kostić je okomitiji igrač što je puno važnije za tranziciju nego kombinatorika Adema Ljajića. Srbi su na početku utakmice koristili kopiran plan iz prvog kola kada su uspješno svladali Kostariku i u prilično dobroj situaciji dočekali ovu utakmicu. Sve je počelo idealno i po planu kojeg su zamislili. Nekoliko dugih lopti na Mitrovića koncentiralo je užu obranu Švicarske da brani uske koridore gdje je pomogao Milinković-Savić što je upravo ono što su Srbi htjeli. Takvim postavljanjem obrane, Tadić je stajanjem visoko imao dovoljno prostora za izolaciju na desnom krilo iz čega je došao pogodak Srbije. Osim pogotka, prva četvtina utakmica igrala je samo jedna ekipa, presing je bio pametan i kvalitetno postavljen a Švicarci nisu mogli loptu iznijeti iz vlastite polovice bez dugih lopti što je išlo na mlin Srbiji. 

Takav način igre natjerao je Shaqirija da se u stilu Messija vraća na svoju polovicu kao dodatan čovjek u distribuciji ali kako je vrijeme teklo prema kraju poluvremena, Švicarci su polako preuzimali tempo dok nisu kompletno slomili Srbiju. Pritome treba reći da su od ovog drugog dijela krenuo niz grešaka Srbije koje se jednostavno ne smiju događati u utakmici gdje se cilja na osminu finala Svjetskog prvenstva. U prvih 20-tak minuta Srbi su odlično blokirali primarnog playmakera Xhaku zatvarajući za zamku iz koje nije mogao pobjeći. Odgovog Petkovića bio je spuštanje Behramija na libera i produžena uloga Akanjija na protivničkoj polovici. Teško je reći je li ovo bio odlučujući potez utakmice, ali defitivno je bio trenutak koji je pokrenuo preokret. Shaqiri se nije morao spuštati nego se zajedno sa Zuberom i razvlačio dva bloka Srbije. Nakon toga, Xhaka je puno lakše dolazio do lopte u prvoj trećini jer su Mitrović i Milinković raditi prevelike rupe između prve i druge linije obrane. Srbijanski stoperi stojali su preduboko i praktički je tu počeo početak pada jer se već tada vidjelo da će zone međuprostore morati braniti Matić i Milivojević. Veznjak United je odigrao najgore poluvrijeme u cijeloj sezoni jer je bespotrebno ispadao iz zone i često mu se Shaqiri uvlačio iza leđa i napadao stopere Srbije ali njegova reprezentacija barem u prvom dijelu nije uspjela realizirati dobre prilike. 

Krstajić i njegova ekipa preživjeli su poluvrijeme ali umjesto žestokog "team talka" koji bi razbudio trojicu veznih igrača sa žutim kartonima, Krstajićeva momčad dodala je gas i još više ispadala iz prve zone obrane. Ono što se u prvom tek potenciralo, u drugom je postao veliki problem. Tri linije Srbije bile su previše udaljene jedne od druge a kada bi ispala prednja četvorka, samo je nedostajao natpis "dobrodošli u našu zadnju trećinu". U koju su Švicarci dolazili sve lakše i sve jednostavnije putem dugih lopti vratar je pronašao beka ili krilo a veliki problem Srbije bio je Shaqiri koji se praktički okupirao centralni prostor i samo čekao loptu.

Izbornik Srbije u stilu bivšeg kolege iz Hrvatske do kraja utakmice je zaboravio da ima priliku zamijeniti još jednog igrača. Kako je izgledala njegova ekipa negdje od 50. minute, ne bi mu bilo dovoljno da ih ima još barem 5. Prednja četvotka bila ja fizički sve slabija dok je suprotna strana bivala sve jača i samo je bilo pitanje hoće li iskoristiti sve prilike ozbirom na svoje realizatorske limite. Izbornik Srbije se poslije susreta dosta žalio na spomenuta tri žuta kartona koja su dobili njegovi igrači u prvom dijelu, ali se nije sjetio pozvati igrača Benfike Fejsu, Radoju iz Celte ili Gaćinovića iz Frankfurta koji nije klasični zadnji vezni ali može odigrati ulogu slično onoj Behramija na suprotnoj strani. Umjesto njih, oblači kostim Broja 1 i uvodi još dvojicu kreativaca umjesto Milivojevića i dodatno lomi onako izlomljene srbijanske linije. Švicarcima ni to nije bilo dovoljno pa su Srbi morali ponoviti situacije iz svog najvećeg problema: obrambene tranzicije. Oba gola bili su personifikacija Srbije sinoć. Nedovoljno igrača u obrani, reposjed ni u zamislima, komične reakcije obrane kao što je bacanje Ivanovića u stilu Ivane Španović ili namještanje offside-zamke Tošića dok je protivnički igrač bio još na svojoj polovici.
Ova razina nogometa na trpi takve pogreške.

Sergej Milinković-"Slabić"

Srbijanska prednja linija odigrala je drugo poluvrijeme iz noćne more a među njima je razinu još lošije prezentirao koji ima više razloga da upravo se iskaže na prvenstvu. Osim što je on glavni razlog zašto je smijenjen bivši izbornik Muslin, Svjetsko prvenstvo je idealna prilika da potvrdi (ili demantira) sve priče o svojoj vrijednosti u budućem transferu. Defitivno, jučerašnjom prezentacijom ozbiljno su pale njegove dionice i morat će protiv Brazila odigrati na razini igrača kakvog se smatra. Mlinković je drugi dio bio uvjerljivo najgori igrač na terenu, kasnio u zatvaranju, spor u primanju lopte, mlak u zračnom, mekan u duelu na zemlji uz to je donosio loše odluke i gušio tranziciju Srbije. Izbornik ga nije mijenjao jer se oko njega bazira dobar dio pozicijske igre Srbije zbog dugih lopti ali kada igrač izgubi 20/23 duela, Krstajić je trebao reagirati. Ali nije i zaslužuje dio krivice zbog te odluke, odnosno neodlučnosti preuzeti odgovornost zbog koje je postavljen na to mjesto. 

Dvostruki poraz Sergej Milnković-Savića
Dan poslije poraza ne stišavaju se primjedbe srbijanske strane nakon poraza njihove reprezentacije. Osim za ove prostore standardnog folktora vezanog za zavjere, sudačke previde i nacionalističku retoriku, reprezentaciji naših susjeda a posebno njihovom izborniku bilo bi ispravnije da se fokusira na pripremu iduće utakmice jer Srbija još ima šanse proći dalje a da teorije zavjere i događaje u prošlosti ostavi onim ljudima koji se takvim poslom profesionalne bave. U samoj uvodu ove utakmice, obojica izbornika nisu puno mijenjala, točnije samo je srbijanski uveo Kostića umjesto Ljajić jer se očekivao da će Švicarska imati veći posjed a Kostić je okomitiji igrač ...
Dvostruki poraz Sergej Milnković-Savića
Dan poslije poraza ne stišavaju se primjedbe srbijanske strane nakon ...

Slažem se: Pedja, AlanGamola, Fenix22,

ivan-cro | 22.06.
Hrvatska-Argentina: Hrvatska osigurala osminu finala

Hrvatsku javnost teško je zadovoljiti. Nepobitna je činjenica da smo nakon Slavena Bilića imali svakakvih izbornika, a kod nekih od njih geneza njihovog imenovanja na tu funkciju bila je dobro poznata i široj javnosti svakako ne i privlačna. Neslavno je svoju avanturu završio Štimac, pamti ga se po pripremama u Međugorju (što je jedan dio političkog spektra u Hrvatskoj iskoristio kao ismijavanje i ponižavanje), Kovač jednostavno nije bio pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku, a Čačić je jedna posebna priča. Zlatko Dalić je nešto drugo i ne govorim to samo kroz prizmu ovih odličnih rezultata u Rusiji. Znate ono kad se upoznate sa nekim i taj netko ostavi snažan pozitivan dojam na Vas? Nekada čak i ne možete objasniti zašto je to tako. E pa, Zlatko Dalić je upravo takav lik! Kod njega, u i oko njega sve je funkcioniralo od prvog trena. Uostalom, prijatelju sam 7. listopada prošle godine minutu prije podne napisao: Zlatko Dalić! Prije svega, veliki gospodin!

Od hrvatskih izbornika nerijetko očekujemo puno, ponekad i previše. I to ne samo u onom rezultatskom smislu - nerijetko tražimo osobu sa komplementarnim osobnim i profesionalnim značajkama, tražimo nekoga tko neće biti sa sobom u protuslovlju, tražimo nekoga, koji, kako bi žene rekle, ima "ono nešto". To vrlo često nismo dobili, a čak i kada je neki naš izbornik imao pozitivnu percepciju u javnosti, taj njegov "miks" kvaliteta i značajki nije bio komplementaran. Mihovil Topić, novinar Telesporta, na primjeru Slavena Bilića poentira ovako: "Ironično, ali u nogometnom svijetu njegov problem možda leži baš u tome kakav jest. U njemu se susreću stvari koje su inače nespojive: on je intelektualac i boem; diplomirani pravnik i uspješni nogometaš; rocker s naušnicom u uhu i trener; elokventni stručni komentator s govornom manom; socijalist s drvenom marijanskom narukvicom na zapešću. Kompletna je i kompleksna ličnost koja teži širini i inkluzivnosti, a to u nogometu nije uvijek skroz dobro." Zlatko Dalić nema takav problem, u njemu se ne spaja nespojivo. Otpočetka se zna što se od njega može očekivati i svog se obrasca ponašanja uvijek vjerno drži. Uvijek hrabar, samouvjeren, odmjeren, logičan, a uvijek prizeman i sa nogama čvrsto na tlu. Sposoban je prenijeti pozitivnu energiju i na igrače, dobro zna što Hrvatskoj znači hrvatska reprezentacija i učinit će sve da u Rusiji ostvari rezultat. Ako to znači da će protiv Nigerije preskakati igru i tako koristiti njihove slabosti, on će to prihvatiti i neće bježati od toga kako bi zadovoljio novinare, medije ili bilo koga drugoga. Što se tiče pripreme utakmica, suparnika uvijek dobro prouči, vidi u čemu je dobar, a u čemu loš, nastoji iskoristiti suparničke mane, a pri tome sakriti mane vlastite ekipe. A kada sam već načeo priču o značajkama izbornika, pa i o njihovim značajkama i vrijednostima (Štimac i Bilić), treba reći kako Zlatko Dalić nije osoba koja će se skrivati iza krunice u ruci opravdavajući se za loše rezultate. Opet kažem, jedan dio hrvatske javnosti i političkog spektra nije reagirao pozitivno na Dalićeve nedavne riječi: "Krunica je uvijek uz mene i kada je stisnem, sve bude lakše." Hrvatska je to i ništa to ne čudi, ali Zlatko se neće kao Štimac opravdavati i svoje loše rezultate komentirati riječima kako su neki ljubomorni na to što se reprezentacija priprema u Međugorju, što on nosi krunicu, što je vjernik itd.

Ono najbitnije, Zlatko Dalić ima ideju i plan. Ima i plan A i B i C. To je pokazao već u svom debiju na klupi Hrvatske znajući kako su Ukrajinci najopasniji po bokovima, a tome je doskočio tako da je bokove pojačao i duplirao sa Vrsaljkom i Vidom. Rakitića je već tada vratio sa polušpice na poziciju koju igra u Barceloni, a Modrić je poslan na "desetku" kako bi se što manje trošio u obrani i bio bliže suparničkom golu. Protiv Ukrajine sve je to funkcioniralo. Imponirao je tada Dalić svojom mirnoćom - mnogi su ga već vidjeli kao izbornika u Rusiji ukoliko prođemo kroz dodatne kvalifikacije, ali on je spuštao loptu na zemlju govoreći: "Ne želim uopće o tome razmišljati, ja sam svoje odradio, ja se idem odmoriti sada, a onda ćemo vidjeti što će biti kasnije." Na pitanje novinara o tome je li se sa Savezom dogovorio samo za utakmicu protiv Ukrajine rekao je: "Ja nisam pitao ništa, ja sam prihvatio poziv, ja sam došao odraditi tu utakmicu i to je to. Nisam ja kalkulirao, birao, postavljao uvjete nikakve. Ja sam rekao - ok, za Hrvatsku idem pješice ako treba, ja sam odradio svoj posao, hvala lijepo na pozivu i vidjet ćemo što će biti dalje." On tada nije koketirao sa ugovorom, rekao je da mu ugovor i ne treba. Nije sebe stavljao u prvi plan - čestitao je igračima na dobro obavljenom poslu, naglašivši kako će biti sretan ako je tome imalo pridonio. Koliko bi se sve izbornika na njegovom mjestu išlo hvalisati na sva zvona, a koliko bi ih bilo ponizno kao on? Ovih prvih bilo bi daleko više, i to ne samo u Hrvatskoj. Razmontirao je kasnije Grčku i onda su krenule pripreme za Rusiju.

Meni se bilo teško oteti dojmu kako su priče o zadnjoj šansi ove generacije malo nategnute, obzirom kako je za mene prava zadnja šansa bila ona u Francuskoj. Čisto logički - jači ste sa Modrićem, Mandžukićem i Ćorlukom kao 30-godišnjacima nego sada kada su prešli tridesetu. Odnosno, da se drugačije izrazim. Prije prvenstva sam mislio kako ta priča o zadnjoj šansi ove generacije zapravo i drži vodu jer Rusija je upravo to - zadnja šansa. No nisam se slagao sa onima koji su u produžetku te tvrdnje navodili kako je ovo zenit ove generacije, on je ipak bio prije 2 godine u Francuskoj i to se teško može pobiti. Takve postavke i takva razmišljanja ove dvije utakmice ne mogu pobiti, one samo govore o tome kako je motivacija iznimno bitan čimbenik. Znate da vam je ovo zadnja prlika, ozbiljno radite na pripremama, pripremate se za suparnike, uigravate svoju obranu, tražite rješenja u veznom redu, ponajprije na zadnjem veznom i na polušpici, iz sebe izvlačite maksimum i od sebe stalno očekujete još bolja izdanja. Hrvatska trenutno igra na takav pogon i sada samo treba ostati smiren i koncentriran. Kvaliteta Zlatka Dalića je u tome što je prijateljske utakmice koristio za eksperimentiranje, a kada je uvidio da eksperiment nije uspio, vratio se "prirodnim" rješenjima za svaku poziciju. Nije tvrdoglavo ustrajao na Vidi kao lijevom bočnom, vratio je Modrića na poziciju koju igra u Realu uz napomenu da će nekada igrati i "desetku" kada će to profil utakmice i suparnika zahtijevati, Kramarić je stavljen na polušpicu. Izbor protivnika odličan - Brazil igra potpuno drugačijim stilom od Argentine, ali upravo smo iz utakmice s Brazilcima izvukli pouke i osnovne postulate u igri koje smo primijenili u utakmici protiv Argentine. Također, Senegal je svojom brzinom i prodornošću Daliću pokazao da Ćorluka ne može igrati zbog svoje sporosti i teškoća kada se nađe 1 na 1 na širokom prostoru i posegnuo je za bržim Vidom, a Ćorluku nije ni vraćao protiv Argentine kako su neki bili sugerirali računajući da će imati problema sa Di Marijom/Pavonom. Pitam se - koji bi izbornik ostavio Ćorluku na klupi? Ćorluku, koji je do jučer bio lider ove reprezentacije, a koji je na ovom prvenstvu do sada odigrao tek nekoliko minuta protiv Argentine i time poslao jedan veliki pozdrav iz Rusije Nikoli Kaliniću!

I kada ga slušate u govorima i analizama poslije utakmice, Dalić je realan i govori skoro ono što prosječan navijač također govori i misli. Ne priča bajke kao nekada Čačić, zna gdje je prostor za napredak, najiskrenije kaže ono što misli. Nekada je 4 milijuna ljudi vidjelo i znalo da Pranjić nije najsretnije rješenje za lijevi bok - izbornik/ci nisu to tako vidjeli. Nekada je 4 milijuna ljudi vidjelo da Rakitić nije za mjesto polušpice - izbornik to nije tako vidio. Nekada je 4 milijuna ljudi vidjelo da Brozović ne može igrati na krilu - izbornik to nije tako vidio. Nekada je 4 milijuna ljudi vidjelo da Rakitić i Modrić imaju poteškoća u branjenju prostora iza svojih leđa - izbornik to nije tako vidio. Sada kada su svi vidjeli da Vida nije rješenje za lijevi bok, izbornik Dalić to je također vidio i uvažio i to je njegova najveća pobjeda. Prije odlaska u Rusiju rekao je novinarima: "Mene ništa pokolebati neće. Nikakvi natpisi, nikakvi komentari, nikakvi stručnjaci. Ja znam svoj posao, radim ga najbolje što mogu i što dragi Bog da. Rekao sam - iznad svih Hrvatska i što god da bude ja sam taj koji će snositi odgovornost - bilo dobro ili ne.

Jasno, svakog se izbornika/trenera promatra i kroz rezultat. Dalićeva Hrvatska rezultat ima, on je posljedica Dalićeve sistematičnosti u radu, posljedica je Dalićeve ideje i plana, rada igrača, izbornika i stručnog stožera - malo nas je i sreća pomazila, ali znamo da i toga treba biti, a također znamo da smo tu sreću i isprovocirali. On je ona osoba koja u sebi objedinjuje značajke koje su komplementarne, kod njega nema protuslovlja. Kaže da ga ništa neće pokolebati i to se jasno vidi. Spreman je promijeniti paradigmu hrvatske igre kako bi došao do rezultata i Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala iznimna oportunistička ekipa. Hrabar je, vjeruje u sebe (ima "muda" ostaviti Rebića u igri koji je na rubu crvenog), a kasnije mu on to vraća pogotkom i utakmica kreće u našu korist. Vrijednosti za koje se zalaže nosi kao kamen temeljac i kao stup potpore u teškim trenucima, a ne maše s krunicom po zraku kao neki. Također, njegovo odavanje počasti hrvatskim braniteljima nakon utakmice protiv Nigerije također nije isprazno. Vidi se koliko mu znači ovaj posao, vidi se koliko mu znači hrvatski dres i ako je itko zaslužio da ima rezultat, to je svakako Zlatko Dalić!

"Idem i pješke za Hrvatsku ako treba"
Hrvatsku javnost teško je zadovoljiti. Nepobitna je činjenica da smo nakon Slavena Bilića imali svakakvih izbornika, a kod nekih od njih geneza njihovog imenovanja na tu funkciju bila je dobro poznata i široj javnosti svakako ne i privlačna. Neslavno je svoju avanturu završio Štimac, pamti ga se po pripremama u Međugorju (što je jedan dio političkog spektra u Hrvatskoj iskoristio kao ismijavanje i ponižavanje), Kovač jednostavno nije bio pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku, a Čačić je jedna posebna priča. Zlatko Dalić je nešto drugo i ne govorim to samo kroz prizmu ovih odličnih rezultata u Rusiji. Znate ...
"Idem i pješke za Hrvatsku ako treba"
Hrvatsku javnost teško je zadovoljiti. Nepobitna je činjenica da smo ...
Bravo za tekst. Dalić je konačno izbornik po mjeri naše reprezentacije, a ključno je to da na presudnim utakmicama ne eksperimentira već za to koristi prijateljske. Samim neeksperimentiranjem i dolazi do toga da je naša reprezentacija na optimalnoj.. - Sanel, 22.6.18. 12:57, 0 0 0
...razini svog umijeća i snage. Prepoznaje mane protivnika i vrline svoje ekipe te za sada savršeno balansira na optimizaciji igre ovisno o protivniku i potrebi. - Sanel, 22.6.18. 12:59, 0 0 0
Također, treba napomenuti da ovo neodoljivo podsjeća na drugu polovicu devedestih. EURO prije dvije godine je ličio na EURO u Engleskoj 96. Tada smo izgubili od Njemačke i nekako smo svi iali osjećaj da smo tada mogli biti prvaci Europe, nešto kao... - Sanel, 22.6.18. 13:00, 0 0 0
...i prije dvije godine kada smo ponovo svi imali onaj osjećaj da smo mogli postati mi prvaci, a ne Portugal. Sada, prvim mjestom u skupini otvara se prolaz do četvrtfinala, a tamo nas čekaju vjerojatno Španjolci koji ne briljiraju i itekako im... - Sanel, 22.6.18. 13:03, 0 0 0
...možemo parirati. Doduše, vjerojatno će se dizati tijekom prvenstva, ali i mi ćemo nadam se biti još bolji. Još je rano, ali sanjati smijemo :) - Sanel, 22.6.18. 13:05, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.