ANALIZE

BruceWayne | 14.10.
Tribina hipoteza

Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda završio je podjelom bodova između Liverpoola i Uniteda. Bila je to utakmica u kojoj je Mourinho suočen sa izostancima prihvatio ulogu outsidera i izvukao bod. S druge strane, uprkos dominaciji tijekom cijele utakmice, pokazalo da se i kada obrana uspije sačuvati "clean sheet", napad ne uspije iskoristiti prilike i tako uzeti više od boda.

Prije početka same utakmice, obje ekipe morale su u dvoboj ući bez važnih pojedinaca i morale su biti spremne na prilagodbu prema postojećem kadru. Ta situacija lakše je pala Kloppu, jer izostanci kod gostiju bili su veći. U ovoj utakmici, njemački trener nije mogao računati na već dugo ozlijeđene Clyne i Lallanu, te na Mane, što je sigurno najveći izostanak kad se vidi sami učinak Senegalca na igru Liverpoola. Mourinho u ovaj dvoboj morao je ući bez svog najvažnijeg igrača Pogbe, njegove zamjene Fellainija te bez Bailya, Shawa, Carricka, Roja te Ibrahimovića koji su već dugo van stroja.

Na lijevom krilu Coutinho zaigrao je umjesto standardnog Manea, što je bio Kloppov prvi cilj: dominacija posjedom. U samom sustavu igre, na lijevoj strani nije bilo promjene filozofije, Moreno je i dalje služio kao overflapp opcija, dok je Coutinho svojim kretnjama u sredini otvarao prostor na lijevoj strani. Jedina razlika u odnosu na igru sa Maneom je bila u manjku okomitosti, ali ozbirom na protivnika i Coutinhov stil igre, može se reći da je ovo bio dobar potez Njemca. 

Kloppu pri dominaciji posjeda bilo je važno imati dovoljan broj igrača u sredini terena. Osim što je ubacivanjem Coutinha dobio još jednog igrača za kreaciju , ubacivanjem Cana rasteretio je Hendersona primarne distribucije spuštanjem u svoju polovicu. Tako je početak napada Liverpoola bio opasan sa obje strane što je donijelo dodatke opcije u razvoju akcije. 
Liverpool se tijekom utakmice mogao naći u problemima u prekidima, što je u ovoj utakmici bila prednost Uniteda, stoga i ne čudi što je Klopp počeo sa trojcem Henderson-Can-Wijnaldum, jer postavljanjem nekog nižih krilnih igrača gubio je potencijal u skok igri. 

Zbog već nabrojanih izostanaka, Mourinho je bio u nezavidnoj situaciji jer je ostao bez važnih koncepcijskih igrača, pogotovo Pogbe. Obrana je doživjela dvije promjene i treba spomenuti kako je tu Mourinho prilagodio obranu s ciljem limitiranja najboljih igrača Redsa. Osim standarnog Valencije, Smalling je morao zaigrati umjesto Bailya, što je samo po sebi već hendikep jer je Baily do sada igrao odličnu sezonu i činio Jonesa boljim. Najveća dvojba bila je kako zaustaviti prodore Salaha, te kako mu limitirati prostor za igru. Izbor je pao na obrambeno najboljeg bočnog igrača u rosteru Darmiana što se pokazao ispravnim odabirom, iako se time gubio igrač u pomoći napadu.
Drugi problem bio je neigranje Pogbe i Fellainija, što je možda i ključni razlog zašto je Mourinho "parkirao bus", jer Pogba, ali i Felliani puno su značili su samoj koncepciji izgradnje, ali i razgradnje napada. Da su obojica danas bili dostupni, vjerujem da bi oni činili trojac u sredini zajedno sa Matićem. 
Mourinho se u pripremi utakmice odlučio igrati na kontre, i u njima tražiti svoja dva najokomitija igrača Martiala te Younga, i preko njih probao pronaći Lukakua ili gol suparnika. Jasno da je zbog tog načina igre morao netko ispaštati, to je u ovom slučaju bio Mkihtaryan, koji je odigrao možda i najlošiju utakmicu sezonu jer je ozljedom Pogbe razbijen "lanac" distribucije od Matića do Lukakua koji je savršeno funkcionirao do sada.

Prva ključna stvar za dominaciju Liverpoola bio je posjed. Ubacivanjem Coutinha u sredinu, te ulogom Firmina kao "lažnom devetka" dobio je potreban broj kako bi se stvorio višak u sredini terena. Dva stopera su imali primarne razigravače na svakoj strani, Coutinho i Wijnaldum su služili kao pomoć te opcija u sekunardnoj kreaciji te Firmino pomoć u zadnjem dijelu terena. Ozbirom na Unitedov manjak u sredini terena, Liverpool je vrlo lako dolazio do situacija gdje je imao višak i na tako čuvao loptu u svom posjedu. 

Uz posjed, druga ključna stvar bio je re-posjed. Kloppov gegen-pressing uspijevao je sačuvati prednost posjeda Liverpoolu. Tome je pripomoglo što United nema igrača koji može iznijeti loptu u obrani. Veliki broj ovakvih situacija završio je izbijanjem lopte na polovicu Liverpoola odakle je krenula nova akcija. Lukaku, iako jak u skoku, nije uspio sam zadržati loptu i često je ostao odsliječen dijelom zbog taktike svog trenera i slabe pomoći suigrača u napadu. 

Mourinho je uspio u jednom naumu: limitirao je prostor Salahu, ali svejedno je bilo situacija gdje su napadači Liverpoola imati prostora kako bi zaprijetili De Gei. Zamjenom pozicija Salaha i Firmina, Salah je dolazio u situaciju da se mogao izvlačiti u sredinu i tako podizati liniju Uniteda, ali takve situacije nisu bile česte.
Liverpool, usprkos visokoj dominacija(60-65% posjeda), nije iskorištavao missmatch u sredini terena. 

United, ozbirom da je sredina bila u podređenom položaju, sustavno patio je dvojac Lukaku-Mhiktaryan, i jedini način za ugroziti Mignoleta bio je preko krila. Iako je bilo nekoliko situacija gdje je Martial ostajao sam, brzo je otklonjena takva opasnost jer je lako udvojen. Međutim, desna strana bila je centar napada, jer tamo igra obrambeno upitni Moreno i cilj je bio iskoristiti prostor iza Morena. U ovoj situaciji Young je iskoristio dobro dodavanje Herrera i pobjegao španjolskom beku. Bila je također situacija gdje je Lukaku pobjegao Lovrenu i driblingom skoro stvorio opasnost po gol.

Najbolja prilike cijele utakmice uz refleksnu intervenciju De Gee nastala je gubitkom lopte Salaha u sredini. Mhiktaryanu je ponuđeno previše prostora, trokutom njega, Lukakua i Martiala stvorena čista šansa, ali Mignolet brani. U ovoj situaciji strelicom je označeno kako Lovrenu pada koncentracija i stoji predaleko od Lukakua, poslije je već bilo kasno.

Prvo poluvrijeme obilježila je obrana vratara Uniteda, jer u akciji poslije kornera, ni Matip, niti kasnije Salah nisu uspjeli zabiti gol. Liverpool je imao još nekoliko poluprilika, ali realizacija je opet bila niska, ili u ovom slučaju nulta.
U drugom poluvremenu pao je tempo, Liverpool je stvarao poluprilike, ali nije imao odlučnog napadača da završi akciju.
Klopp u ovoj utakmici nije htio riskirati, iako je u drugom poluvremenu imao ozbiljnu terensku nadmoć i mogao je umjesto jednog veznog igrača uvesti Sturidgea ili OX-a i tako dobiti još jednog igrača koji može riješiti utakmicu. Umjesto toga, oko 70. minute izvadio je Firmina i Coutinha, ali izglednije prilike nije bilo.

Zaključak

Liverpoolu već kronični problem postaje realizacija. Oni u ovom trenutku nemaju igrača koji može zabiti iz poluprilike, najbliži takav igrač im se ozlijedio i upitno je da li se Sturidge može vratiti na pravi put. Opcija sa lažnom devetkom nije uspjela u cijelosti, United je kvalitetno branio prostor između vratara i obrane te Liverpool nije uspio iskoristiti terensku te nadmoć u posjedu.
Mourinho s druge strane odigrao je svoju klasičnu utakmicu, što ozbirom na izostanke i ne čudi. Ipak, "cilj" je danas opravdao sredstva, bod ozbirom na viđeno je dobar za United, čime se ne bi smio zadovoljiti Klopp.
Zapravo, jedini pobjednik današnje utakmice je City, koji će izbiti na vrh lige ovim remijem. 

Loša realizacija Liverpoola spasila United
Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda završio je podjelom bodova između Liverpoola i Uniteda. Bila je to utakmica u kojoj je Mourinho suočen sa izostancima prihvatio ulogu outsidera i izvukao bod. S druge strane, uprkos dominaciji tijekom cijele utakmice, pokazalo da se i kada obrana uspije sačuvati "clean sheet", napad ne uspije iskoristiti prilike i tako uzeti više od boda. Prije početka same utakmice, obje ekipe morale su u dvoboj ući bez važnih pojedinaca i morale su biti spremne na prilagodbu prema postojećem kadru. Ta situacija lakše je pala Kloppu, jer izostanci kod gostiju bili su ...
Loša realizacija Liverpoola spasila United
Nakon preduge reprezentativne pauze, prvi u nizu derbija ovog vikenda ...
ivan-cro | 12.10.
Tribina hipoteza

Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa činjenicom kako je jugoslavensko skijanje u potpunosti ovisilo o uspjesima slovenskih skijaša. Navijalo se za Petroviča, Košira, Franka i ostale. Pamti se srebrna medalja Jure Franka sa Zimskih Olimpijskih Igara iz Sarajeva, pamti se skandiranje navijača: „Volimo Jureka više od bureka!" Srećom i izrazitom fanatičnošću Ante Kostelića, Hrvatska je jedina nealpska zemlja bivše Jugoslavije koja može reći kako njezina skijaška povijest nije isključivo vezana uz jugoslavensko, tj. slovensko skijanje.

Povijest hrvatskog skijanja u slobodnoj Hrvatskoj vraća nas u razdoblje Vedrana Pavleka, Renata Gašpara i Thomasa Loedlera, Austrijanca koji je nastupao pod hrvatskom zastavom. Upravo je Loedleru, u veleslalomu, pošlo za rukom jednom uzeti bodove Svjetskog kupa - i to 6. siječnja (!) 1998. godine, u austrijskom Saalbach-Hinterglemmu, na utrci na kojoj je zauzeo završno 26. mjesto i 5 veleslalomskih bodova. Time je postao prvi skijaš u hrvatskoj povijesti s bodovima u utrkama Svjetskog Kupa. Vedran Pavlek je nekoliko puta bio među 30 na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim Igrama, a najbolji rezultat u Svjetskom Kupu ostvario je u Kranjskoj Gori zauzevši 34. poziciju. Situacija u hrvatskom skijanju nije bila toliko loša 80-ih godina, Ski Klub Zagreb bio je treći klub bivše Jugoslavije, ali početkom rata sve je palo na niske grane, poglavito što se tiče financija i logistike. Naši su reprezentativci tada trenirali sa Slovencima, bili su sebi i treneri, i serviseri i menadžeri. Obzirom na takve tadašnje uvjete rezultati Pavleka, Loedlera i Gašpara sasvim su prihvatljivi.

Tada se pojavio Ante Kostelić i sve je preokrenuo za 180 stupnjeva. Ponavljati se i pisati o uspjesima koje su Kostelići postigli bilo bi glupo i bespotrebno, uostalom za potrebe ovog teksta to nije ni potrebno. Ipak, treba skrenuti pažnju na jedan detalj - tri tjedna prije početka Olimpijskih Igara 2002., dakle prije nego što su mu djeca osvojila ijednu olimpijsku medalju, Ante Kostelić je rekao i ovo: ‘To što smo mi prošli nikad nije ispričano i to nitko ne zna, a i da ispričam što smo sve radili, nitko mi ne bi vjerovao. Jer, kako kaže jedan moj prijatelj, moja priča izgleda kao da je priča Münchausen, samo kaj se to nama stvarno dogodilo. Iz sadašnje perspektive to bi bila demagogija i zato je ne volim pričati. Ljudi ne vole istinite i obične priče, ljudi vole gospodare prstenova.“ Činjenica je ipak, da je cjelokupni pogon napravljen zbog obitelji KostelićKostelići su svojom pojavom i svojim rezultatima Hrvatski skijaški Savez dignuli sa amaterske na profesionalnu razinu, entuzijazam se pojavio, krenulo se čak sa nečim do tada nezamislivim – utrkom Svjetskog Skijaškog Kupa na Sljemenu!

 

Obzirom kako ulazimo u period hrvatskog skijanja nakon Kostelića, s pravom si postavljamo sljedeće pitanje – ima li hrvatsko skijanje nakon Kostelića budućnost? U redu, Kostelić je iz nekog razloga i dalje na popisu A reprezentacije, ali mišljenja sam kako je to samo zato da nastupi još jednom na Igrama i da se tada konačno oprosti. Odmah na početku treba reći kako su Kostelići u periodu od 2001. do 2013. osiguravali ogromne priljeve novaca u sam Savez. Računica je bila jednostavna – sa rezultatima je dolazio povećan interes medija, sa povećanim interesom medija dolazili su bogatiji sponzorski ugovori koji su bili generator prihoda skijaškog Saveza. Zadnjih nekoliko godina sponzora je manje (nema zapaženih rezultata Kostelića koji bi svojim rezultatima generirao sponzorsku podršku), a u posljednje vrijeme Kostelić je ostao bez svog službenog, privatnog sponzora. Trenutni službeni sponzori Hrvatskog Skijaškog Saveza su HEP, Croatia – Full of life, Biobaza i Analiza – instalacije i građevinski inženjering. Trenutno imamo 7 A reprezentativaca (6 skijaša i 1 skijašica) i pazite sad – 5 trenerskih grupa. Skoro da svaki skijaš ima svoju trenersku grupu. To je neodrživo, tu „curi“ lova, pogotovo sada kada je situacija sa sponzorima takva kakva je – treba kopirati Švicarce, Slovence i Austrijance koji imaju jednu ekipu sa 10 skijaša. Obzirom da su prihodi Saveza iz godine u godinu sve manji, ukinuta je i C reprezentacija. Na zadnja 4 kadetska Topolina Tiriel-Luka Abramović bio je 8., 3., 5. i ove godine 4. Uz to, dvostruki je pobjednik Pokala Loka, pobjednik La Scare u Val disereu, dvostruki pobjednik Zagreb Children FIS-a,  dva puta drugi na Pinochiju u Abetoneu,  peterostruki  je ukupni pobjednik CroSkiKupa sa 70 pobjeda i unatoč svim tim rezultatima, ovo je ljeto donesena odluka kako za njega Savez nema novca i kako je najbolje da potraži drugu reprezentaciju pod kojom će nastupati. Nije Luka jedini hrvatski kadet kojemu se to dogodilo, slična situacija događa se već nekoliko godina, kadetska reprezentacija je ukinuta, proračunske rupe su prevelike. Slično se dogodilo i Saši Tršinski, mediji su vrištali o tome kako imamo „novu Janicu“, a Saša je doslovno izbačena iz reprezentacije, iako praktično nije dobila pravu priliku u utrkama Svjetskog Kupa.

Trenutno financijsko stanje u Savezu posljedica je nerazmišljanja o tome što donosi sutra u vremenima kada je novac tekao u potocima, a vrhunac je bilo razdoblje prije desetak godina. 2006. Hrvatski Skijaški Savez svrstavao se u najsnažnije Saveze svijeta, sa također izuzetno kvalitetnom reprezentacijom. Čak su neki Austrijanci i Slovenci koji nisu dobili priliku nastupa za svoje reprezentacije, zvali naš Savez i raspitivali se za naše državljanstvo – toliko je bila idilična situacija. U sezoni 2005./2006. imali smo tri skijašice u TOP 15 slaloma, bili smo treća reprezentacija po osvojenom broju bodova u poretku ženskog slaloma, a gledajući sve discipline i obje selekcije – po broju osvojenih bodova bili smo četvrta reprezentacija svijeta! Na tom valu i Svjetski Skijaški Kup došao je u Zagreb. Ipak, teško se oteti dojmu kako se, u tim zlatnim vremenima, i nije razmišljalo o tome što će i kako biti poslije Kostelića. A govorim to zato što hrvatsko skijanje, čak i za vrijeme Kostelića, nisu činili samo Kostelići. Bogomdani su uspjesi Ane Jelušić, Nike Fleiss, Natka Zrnčića-Dima, a u novije vrijeme i Filipa Zubčića. Stvar je u tome što Savez nije mario za ostale – njima je bilo samo bitno da im rezultati Kostelića donesu što više novaca. A to je šteta jer je Fleiss mogla biti još i bolja da je imala kvalitetnu trenersku struku uz sebe, a Anu Jelušić astma i nije trebala tako rano zaustaviti u karijeri – ali adekvatne podrške i nije bilo. Kostelići su obiteljski projekt, a Jelušić i Fleiss produkt i projekt  ipak kakvog-takvog sustava i šteta je da Savez nije iskoristio tadašnju svoju financijsku i resursnu snagu jer skijaše poput Kostelića više nećemo imati, a Fleiss i Jelušić ipak su realnije za naše skijaške okolnosti. Ostaje istina da nismo iskoristili potencijale koje smo dobili iz ere Kostelića, utrka na Sljemenu lijepa je priča i nje ću se uvijek sjećati sa iznimnom toplinom u srcu, ali ona bez Kostelića gubi svoju svrhu i postaje bespotreban trošak, bez obzira što većinu troškova pokrivaju sponzori. Eru Kostelića Savez je trebao iskoristiti tako da posloži stvari na dovoljnoj razini kako bi mogli izbacivati talente poput Jelušić i Fleiss, a oni to nisu napravili već su se samo, što doslovno što figurativno, samozadovoljavali nad rezultatima Ivice i Janice.

Kada me pitate kakva je budućnost hrvatskog skijanja, reći ću kako kvalitetnih imena ne nedostaje. Leona Popović je za naše pojmove dobra skijašica, prošle sezone osvajala je bodove u Svjetskom Kupu, Filip Zubčić dokazao se u veleslalomu, Zrnčić-Dim može još par sezona biti u gornjem domu alpske kombinacije, Samuel i Elias Kolega perspektivni su skijaši koje će od sada trenirati Ante Kostelić, Istok Rodeš već je osvajao bodove u Svjetskom Kupu, juniorski je svjetski prvak u slalomu, Matej Vidović čini vrh u slalomu Europskog Kupa, Ida Štimac još je jedno ime koje svojim talentom pijeni pozornost, ali situacija u Savezu nije dobra i pitanje je kako će se to odraziti na rad s mladima. Obzirom na geografski potencijal naše zemlje, skijaški talenti kod nas su i dalje nevjerojatni, ali postoji velika opasnost da se izgube u sustavu Saveza koji je iz sezone u sezonu sve slabiji. Situacija u hrvatskom skijanju nakon Kostelića bit će sigurno bolja nego što je bila u vrijeme Pavleka, Loedlera i Gašpara, a koliko bolja – to ostaje pitanje…

Samozadovoljavanje Hrvatskog Skijaškog Saveza - što nakon Kostelića?
Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa činjenicom kako je jugoslavensko skijanje u potpunosti ovisilo o uspjesima slovenskih skijaša. Navijalo se za Petroviča, Košira, Franka i ostale. Pamti se srebrna medalja Jure Franka sa Zimskih Olimpijskih Igara iz Sarajeva, pamti se skandiranje navijača: „Volimo Jureka više od bureka!" Srećom i izrazitom fanatičnošću Ante Kostelića, Hrvatska je jedina nealpska zemlja bivše Jugoslavije koja može reći kako njezina skijaška povijest nije isključivo vezana uz jugoslavensko, tj. slovensko skijanje. Povijest hrvatskog skijanja u slobodnoj Hrvatskoj vraća nas u razdoblje Vedrana Pavleka, Renata Gašpara i Thomasa Loedlera, Austrijanca koji je nastupao ...
Samozadovoljavanje Hrvatskog Skijaškog Saveza - što nakon Kostelića?
Oni rođeni prije pada Berlinskog zida, dobro su upoznati sa ...
Kakva ubojica od teksta stari moj. Svaka čast. Kad se sjetim koliko novaca je ulupano u Sofiju Novoselić kao nekakvu skijašku nadu, mogli smo nahraniti Afriku naredne tri godine i izgraditi dva skijališta uz odgovarajuće toplice. Ali jbg... - RayRay, 12.10.17. 23:54, 1 0 0
Mac316 | 12.10.
Osim ozljeda, tko može zaustaviti GSW?

Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to smatraš financijski povoljno odrađenim poslom, jasno je kakva kvaliteta se koncentrirala u Warriorsima, apsolutnim favoritima nove sezone NBA lige. Curry je potpisao za ogromnu lovu, Durant je uzeo diskontni ugovor da bi se mogli potpisati i Igoudala, Livingston i Pachulia, a na ionako neizrecivo jaki roster dodan je i Nick Young, tek toliko da se nađe strijelac ako se netko od zvijezda izostavi. Gledajući Warriorse teško je i zamisliti što bi se trebalo dogoditi da naslov izostane, čak i ta priča o ozljedama je na slabim nogama jer i bez jednog od Currya, Duranta, Thompsona i Greena, GSW je i dalje bez premca najjača momčad lige. 

Ono gdje ostale ekipe mogu tražiti šansu je u gladi, može se pretpostaviti da Warriorsi jednostavno više ne mogu držati jednaki intenzitet kao prošle sezone kad su bili u misiji osvetiti poraz u finalu iz rekordne sezone i kad je Durant ganjao prvi prsten. Mala je to šansa, možda i potpuna utopija jer se radi o vrhunskim profesionalcima u najboljim košarkaškim godinama, ali nije nezamislivo da u nekim oštrim playoff match upima to ipak bude kakav - takav jezičac na vagi.

Druga stvar koju Kerr mora riješiti j korištenje klupe. Igoudala će napuniti 34 godine, Livingston 32, a radi se o dvojici ključnih rezervista. Da bi ih održao svježima, a istovremeno pružio predahe zvijezdama, Kerr ima zadaću naći načina da ojača značaj McCawa i novopridošlog Nick Younga za momčad. McCaw je na početku karijere ostao nedorečen, pokazao je potencijal, ali i puno nekonzistentnosti, a dolazak Duranta samo je dodatno zagušio prostor za njegov razvoj. Nick Young je, pak, čudna biljka koja voli pucati, pucati i samo pucati, a teško da će taj stil prolaziti u ekipi gdje ima puno boljih pucača od njega. Ako Kerr nađe načina da podigne McCawa i kanalzira Younga, Warriorsi su još i jači nego ikad, ali ako ne, godine koje u stisle Igoudalu i Livingstona bi mogle značiti opterećenje za startere i potencijalno umor kad bude najvažnije. 

Nije za zaboravit da su San Antonio Spursi prisilili GSW na potpunu mobilizaciju i ozbiljnost u prvoj utakmici serije prije nego je Kawhi Leonard pokošen ozljedom i pokazali su svima u ligi da Warriorsi nisu Dream Team, da jesu ranjivi, ali da za nanijeti im rane treba biti na apsolutnih 100% mogućnosti svake minute na terenu, tako da nije pitanje mogu li Warriosi ostati zdravi za obraniti naslov nego mogu li svi ostali biti 100% kada se s njima susretnu. Sve ovo su teorije na prilično klimavim nogama, GSW ima 4 All stara i daleko najjači roster te kulturu pobjeđivanja i bilo bi zapravo čudo da čak i iz kvalitetom prenatrpanog Zapada ne izađu kao pobjednici. Tko im je konkurencija?

Cleveland Cavaliers

Rijetko, ako ikad, se toliko toga promijeni u finalistu NBA lige, a sve je zakuhao Kyrie Irving svojim zahtjevom za odlazak. Prije toga, Cavsi su ugodno popunili roster veteranima Jeffom Greenom, Jose Calderonom i Derrickom Roseom i mirno iščekivali početak priprema za sezonu. No, Irving je sve planove potpuno izokrenuo na glavu i stavio novog GM-a Koby Altmana na pravi test. Iako su naknadnim potezom dali vjetar u leđa i konkurenciji, može se ustvrditi da je Altman prvi test odlično obavio jer je u zamjenu za Irvinga koji je ultimativno želio otići doveo playmakera koji može držati jednake brojke u napadu, može manje u izolaciji, ali više u pick igri i možda je samo malo veća labilnost u obrani nego je bio Kyrie, radi se o prošlogodišnjoj zvijezdi Bostona, Isaiahu Thomasu. Deal bi bio upitan da uz njega Cleveland nije dovukao i Jae Crowdera, više nego solidno krilo koje ne samo da pokriva klupu Cavsa, nego, još bitnije, osjetno oslabljuje klupu i obranu Bostona. 

Najveći problem koji Cavsi imaju je činjenica da Thomas ne može na teren zbog ozljede barem do siječnja, što nije toliko dramatično za rezultate do tada jer Rose, Calderon i, posljednje dodani, Dwayne Wade, mogu više nego dobro pokriti poziciju jedinice u regularnoj sezoni, pogotovo uz Lebron Jamesa na svojoj MVP razini, nego zbog potpune promjene stila igranja i minutaže za mnoge igrače usred sezone kada se Thomas vrati. Da bi Cavsi bili uspješni u playoffu, pa i izazvali GSW, Thomas će morati ponoviti prošlu sezonu i tako poništiti nedostatak Irvinga. Da bi to mogao, biti će potrebno dati mu puno lopte i ovlasti u par zadnjih mjeseca sezone, a to znači puno rada za Tyronea Luea i puno kemijanja s momčadi kako bi svi bili zadovoljni i spremni za playoff. Tu je i problem korištenja Wadea koji je najavljen kao starter što stavlja JR Smitha na klupu, a potencijalno donosi probleme jer je JR igrač koji mora osjećati ljubav i respekt da bi mogao dati puni doprinos momčadi. 

Generalno, Cavsi su i dalje najjača momčad Istoka, ali više nisu u poziciji da se poigravaju tijekom sezone i da im je svejedno s koje startne pozicije krenu u playoff. Prošlogodišnji Celticsi im nisu mogli ništa unatoč starnoj poziciji br. 1 na Istoku, ali ovogodišnji Boston ne izgleda kao laki plijen s kojim se može računati na pobjedu i bez domaćinske prednosti. Cavsi su momčad veterana koji će morati itekako izdržati napore sezone i playoffa da bi Cavsi došli do rezultata. Srećom po sve njih, Lebron James niti malo ne izgleda kao igrač u veteranskim godinama.

Boston Celtics

Najlakše je dovesti All star imena i očekivati da se sve posloži. No, Brad Stevens nije tip koji će samo nagomilati velika imena i pustiti ih da se sami snalaze, on se doima kao lik koji ima plan i zna zašto nešto radi. Ako je odlučio propustiti ponude Jimmy Butlera i Paula Georgea, a dovesti upravo Haywarda, odličnog, ali ipak nešto manje dokazanog NBA igrača naspram spomenute dvojice, treba vjerovati da zna zašto. Također, Stevens u glavi vjerojatno ima sistem kojim će od Irvinga dobiti još bolju verziju Isaiha Thomasa inače teško da bi se tako kockali. Ništa manje važno, Stevens je vjerojatno u glavi kalkulirao sve minuse i pluseve zamjene prvog za treći pick čime je propustio Fultza i Balla, ali dokopao se baš Tatuma. 

No, stvar je u ovome. Stevens u glavi i na papiru sve to može programirati do najmanjih detalja, ali sve dok se na terenu ne pokaže da njegove ideje mogu biti provedene, sve oko Bostonove off sezone je rizik i neizvjesnost. Gubitak Bradleya koji je bio obramebni osigurač koji bi pokrivao Irvingove nedostatke jednako kao što je pokrivao Thomasove će staviti dodatni pritisak na Smarta da sa klupe obavlja ulogu specijalista obrane. Gubitak Crowdera pak znači da Hayward mora biti dvosmjerni superstar jer je teško očekivati da Tatum od samog starta karijere može biti ljepilo za ekipu kakvo je bio Crowder. Ako Kyrie Irving može i bez Lebrona igrati na razini na kojoj je igrao zadnje tri sezone u Clevelandu, a ako se Hayward uklopi u momčad sa brojkama kao onima iz Utaha, svi ovi sitniji nedostaci neće imati veze i Boston je definitivno jača ekipa nego je bio. No, ako Stevens ne dobije od Irvinga i Haywarda ono što se očekuje, onda je Boston, barem za ovu sezonu, napravio korak unatrag u lovu na Cleveland i morati će čekati odlazak Lebrona Jamesa, bilo u Lakerse ili u mirovinu, da kapitaliziraju svoj proces izgradnje. 

Houston Rockets

Dovesti Chrisa Paula, najboljeg playmakera NBA lige u ovom stoljeću, je veliki, veliki potez. Upariti ga sa gotovo MVPem prošle sezone Jamesom Hardenom je potez kakvim započinju dinastije. A ipak, uz sav trud ureda Houstona, čini se da se sve dogodilo u krivo vrijeme. Jer, u eri GSWa, Lebrona i stvaanja velikih trojki, stvaranje velikog dueta jednostavno ne zvuči toliko impresivno. Da, Houston ima dobar  temelj u momčadi koja je već prošle sezone bila contender, ali uz sve pluseve koje Paul daje za momčad, dojam je da su konkurenti napravili po korak više u jačanjima momčadi od ekipe iz Teksasa. 

Najveće pitanje je kako će Harden reagirati na vraćanje na poziciju 'dvojke' nakon što je prošle sezone odigrao najbolju košarku karijere kao primarni playmaker momčadi. Harden je kombo bek koji može obje uloge igrati jednako dobro, ali teško da može dominantne brojke ponoviti uz prisustvo generala na terenu kao CP3. Naravno, moguće je da ako se malo umanjenim Hardenovim brojkama pribroje solidne CP3ove da bi cijela stvar mogla izgledati i bolje, ali problem se čini u tome što igra koju preferira CP3 nije baš fit za napucačinu kakvu voli D'Antoni. Od pick bazirane igre CP3a najviše koristi bi mogao imati centar Capela koji je jako dobar u izvlačenju iz blokova, ali što se tiče generalne koncepcije, Harden se čini kao bolji distributer za brojne Houstonove pucače. Ono što će D'Antoni svakako morati prilagoditi u igri je omogućavanje CP3u da koristi svoje najjače oružje, a i pomalo zaboravljenu košarkašku umjetnost, šut s poludistance u čemu je ponajblji u ligi. Iako je CP3 i dalje ponajbolji playmaker lige, za očekivati je da će uz Hardena igrati više bez lopte nego ikad u karijeri, a u takvom okruženju se još nije našao. 

Da bi pokrpali neke vidne rupe u svojoj igri, primarno u obrani, Rocketsi su doveli dva vrlo dobra obrambena igrača u P.J. Tuckeru i Mbah Mouteu, radi se o ogračima koji vrlo dobro mogu pokrivati pozicije 2, 3 i 4 u obrani, a Tucker nije neupotrebljiv i u napadu. Ako Paul obrambeno uspije pokriti silnu energiju i trud koju je donosio razmijenjeni Beverly, Houston je definitivno posložio bolju momčad od lanjske, pitanje je samo - je li bolja dovoljno da bude ispred drugih koji su se poboljšali?

Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 1. dio
Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to smatraš financijski povoljno odrađenim poslom, jasno je kakva kvaliteta se koncentrirala u Warriorsima, apsolutnim favoritima nove sezone NBA lige. Curry je potpisao za ogromnu lovu, Durant je uzeo diskontni ugovor da bi se mogli potpisati i Igoudala, Livingston i Pachulia, a na ionako neizrecivo jaki roster dodan je i Nick Young, tek toliko da se nađe strijelac ako se netko od zvijezda izostavi. Gledajući Warriorse teško je i zamisliti što bi se trebalo dogoditi da naslov izostane, čak i ta priča o ozljedama je na slabim nogama jer i bez ...
Zlatni standard NBA lige i mnogi lovci na zlato - 1. dio
Kad iskrcaš 334 milijuna dolara u off sezoni i to ...
ilmambanegro | 10.10.
Ukrajina - Hrvatska 0:2

Ne znam jel još nije došlo na red ili samo pričamo o "bigger picture" stvarima, ali pošto nisam vidio neki pokušaj taktičke analize probat ću ja.

Kao prvo, jedna kratka napomena. Savršeno sam svjestan da Dalić nije imao vremena pa mu to neke od ovih stvari ne bi u podpunosti uzeo za zlo.

  1. Postavljanje utakmice

Do sada ptice na grani znaju da je napravio slijedeće:

  • Gurno Modrića prema naprijed kako bi popunjavao među-prostore i kreirao po mogućnosti u zadnjoj trećini
  • Pridužio Rakitića Badelju u sredini vezne linije kako bi olakšao tranziciju
  • Oporavkom Lovrena pridužio njega Mitroviću i time izbacio Vidu na desnog beka
  • Uklonio Pivarića i radi stabilnosti na lijevom boku tamo postavio Vrsaljka
  • Osim toga ostali smo na Mandžukiću u špici te Perišiću i Kramariću na bokovima

Ono čime je u prvom poluvremenu to rezultiralo je:

Obrana

  • U obrabenom bloku se momčad sabila u sredinu i pokušaji pritiska na zadnju liniju Ukrajinaca su bili krajnje neorganizirani i jako često su nam veznjaci i krila ispadali iz akcija
  • Modrić je u tim situacijama pritiska na ukrajinsku kreaciju ispadao iz igre više nego je sudjelovao
  • Gustoća na sredini išla je na ruku Ukrajincima koji su sasvim prirodno većinu svog napadačkog arsenala usmjerili na kreiranje po bokovima pa su tu naši bekovi (posebno Vida) bez adekvatne pomoći isturenijih igrača ispadali smiješni
  • Takva "rastavljenost" linija je omogućavala ukrajinskim igračima i da se uvlače u prostor izvan šesnaesterca i budu prvi na odbijenim loptama i samo da su imali malo više preciznosti neki od centaršutova ili odbijanaca se mogao zakotrljati u mreži
  • U tranziciji smo ostavljali stopere da zonski čuvaju njihova krila i u nekoliko situacija  je njihova nepreciznost jedina dijelila Ukrajinu od stvaranja još više izglednih prilika

Napad

  • Momčad koja je navikla kreirati kroz Luku Modrića ostala je bez glave i repa, Rakitić i Badelj  nisu izvlačili svoje čuvare niti adekvatno diktirali tempo, a Luka je ostao kilometre daleko od lopte
  • Lovrenove dijagonale bile su prespore i neprecizne, a Mitrović je pokazao kako ofenzivno jednostavno nije imao što za doprinijeti
  • Dodamo li tome "sramežljivost" bekova (uz dužno poštovanje Vidinom opasnom udarcu) ostali smo jako daleko od bilo kakve poštene kreacije i lopta je prilikom kreiranja "košarkaški" u half-courtu bila prespora i preko bokova smo ostajali u potpunosti zatvoreni
  • Dodamo li tome indisponiranog Perišića, Vrsaljka koji se borio s primanjem i kontrolom na suprotnu nogu bilo je vidljivo da je nešto potrebno pod hitno mijenjati

      2. Vođenje utakmice

Poluvrijeme je bilo prvi pravi test za Dalića. I mislim da je on na njemu dao ono najbolje od sebe u ovoj utakmici.

Ono što sam ja vidio (možda mi je dio toga promaklo) može se svesti na...

Obrana

  • Dalić je zamijenio Mandžukića i Kramarića te povukao Luku Modrića dublje i prepustio središnji dio terene Ukrajincima, ako ga ovi budu htjeli preuzeti
  • S obzirom na to da Ukrajinci u sredini nemaju taj kalibar igrača i dalje su nastavili forsirati bokove gdje je uz Perišića i Mandžukić (i Modrić kako je trebalo) napravio ono što je valjda Dalić htio dobiti od početka - pritisak na loptu prilikom izlaska Ukrajinaca iz njihove prve trećine
  • Samim time naše osvajanje lopte više nije bilo na našoj polovici i izgradnja napada je u većini situacija kretala po oduzetoj lopti puno bliže ukrajinskom golu
  • Takva bolja organizacija pritiska omogućila nam je da i bekovi po oduzimanju izlaze više van, a nešto povučenija uloga Luke Modrića omogućila je neku iskru kreaciju u našoj organizaciji napada
  • S druge strane Dalić je Rakitiću dao više slobode u formaciji, a do toga ću doći nešto kasnije prilikom analize golova
  • Događalo nam se da izlazimo previsoko, ali najčešće su nam stoperi ostajali čuvati čovjeka, a ne zonu pa smo tu izgledali sigurnije pogotovo jer je Badelj dosta često korigirao greške prema naprijed jako dobrim postavljanjem u tranziciji
  • Jasno je da Vrsaljko nije rješenje nego zakrpa, ali obrambeno je daleko sigurniji od Pivarića

Napad

  • Kao što sam gore napisao napadi su nam kretali u najgorem slučaju sa sredine terena i nismo imali toliko problema s kreacijom koliko u prvom dijelu jer je Modrić kao slobodni radikal još uvijek dosta visoko uspjevao bolje distribuirati loptu
  • Mandžukić i Perišić su i po izgubljenoj lopti (zajedno s Modrićem) stvarali dovoljan pritisak da se blok iza njih organizira pa da napad može krenuti s pravog mjesta

Sažetak

  • Mislim da koliko je god Dalić svojim promjenama dobio balans u igri i samu utakmicu toliko god ju je i Shevchenko izgubio, naime on nije imao nikakav plan B nego je nastavio po istom receptu i servirao nam utakmicu.
  • Samim time mislim da je dobitak Dalića (iz perspektive jedne utakmice) u odnosu na Čačića mogućnost prilagodbe i vođenja utakmice i mogućnost priznavanja pogrešaka u postavljanju momčadi, a ne držanje jedne opcije kao pijan plota
  • Tako da ako bude radio na profiliranju sustava nekakav napredak bi mogao postojati

Bonus runda - golovi

Gledajući postignute golove ne mogu se oteti dojmu da su rezultat više grešaka nego izrađenih akcija pa ću pokušati i to malko opisati.

1:0 Kramarić

Tu slika govori 1000 riječi:

Dakle, nakon blokiranog centaršuta lopta se vraća Modriću, čitava lijeva strana obrane Ukrajine (označeni crveno) je totalno usmjerena na njega (pretrpani bokovi). Dakle, stoper i lijevi bek ostaju 2 na 2 s Kramarićem i Perišićem gdje stoper označen žutom bojom ostavlja more prostora igraču iza sebe.

Ostatak je na izvrsnoj egzekuciji Kramarića s glavom s 11 metara, ali postavljanje obrane Ukrajine je kriminal.

2:0 Kramarić

Ako je prvi gol koloplet grešaka i izvrsna egzekucija drugi je kriminal Ukrajinske obrane.

Prvo, užasno spor izlazak po izbijenoj lopti gdje obrambeni igrači prate napadače. Izvrsna duga lopta s centra Vrsaljka i ulaz iz drugog plana Rakitića koji u 16 metara ulazi totalno nepokriven. Stvarno ne znam kako ga baš nijedan veznjak nije ispratio.

Čovjek je naručio ćevape, pojeo ih s kajmakom i ajvarom i onda stvarno fenomenalno poslao paralelu na drugu stativu.

Elem, lijepo odigrano i završeno u oba slučaja, ali budimo realni u oba slučaja ogromne greške obrambenog bolka i vezne linije Ukrajine.

Daliću svu sreću dalje, ali ako bude većeg stručnjaka od Shevchenka na suparničkoj klupi mislim da će trebati nadograditi bazi.

Natruhe sustava postoje
Ne znam jel još nije došlo na red ili samo pričamo o "bigger picture" stvarima, ali pošto nisam vidio neki pokušaj taktičke analize probat ću ja. Kao prvo, jedna kratka napomena. Savršeno sam svjestan da Dalić nije imao vremena pa mu to neke od ovih stvari ne bi u podpunosti uzeo za zlo. Postavljanje utakmice Do sada ptice na grani znaju da je napravio slijedeće: Gurno Modrića prema naprijed kako bi popunjavao među-prostore i kreirao po mogućnosti u zadnjoj trećini Pridužio Rakitića Badelju u sredini vezne linije kako bi olakšao tranziciju Oporavkom Lovrena pridužio njega Mitroviću i time izbacio Vidu ...
Natruhe sustava postoje
Ne znam jel još nije došlo na red ili samo ...
Svaka čast... Samo da si taman napravio ili ubacio još koji taktički graf! - Losovius, 11.10.17. 13:44, 0 0 0
Cirohito | 07.10.
Što može Zlatko Dalić?

Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, znalo se da će u slučaju nepovoljnog rezultata protiv Finske biti bivši. Iscurilo je u javnost neposredno prije okupljanja reprezentacije da u Savezu imaju plan B ako se dogodi ono što se i dogodilo. Moglo se i naslutiti da će se dogoditi to što se i dogodilo. A evo i zašto.

Postoji dovoljan uzorak utakmica u proteklih 5 godina da možemo zaključiti da su svi izbornici počevši od Igora Štimca nadalje bili točno na određen način i u odrerđeno vrijeme bojkotirani. I ovo jučer bio je samo nastavak tog igračkog bojkota. Naši igrači igraju točno onoliko koliko nam treba za odlazak na veliko natjecanje, na natjecanju odigraju maksimum koliko mogu uz vodstvo limitiranog izbornika,  jer nitko od igrača  nije lud tankirati na velikom natjecanju i onda opet ispočetka. Pod Štimcem u prvih 6 utakmica kvalifikacija za SP 2014. osvojili smo 16 od 18 bodova, nakon toga u zadnje 4  utakmice bod. Reprezentaciju preuzima Niko Kovač i s(p)retno odlazimno na SP nošeni valom probuđenog nacionalnog naboja. Pod Kovačem u kvalifikacijama za EP 2016. osvajamo 14 bodova u prvih 5 utakmica, nakon toga protiv Azerbajdžana i Norvežana samo bod ukupno. Stječe se osjećaj da na taj način igrači ne čine pretjeranu štetu reprezentaciji jer unatoč lošim igrama idemo na velika natjecanja a ujedno igrači tjeraju izbornike koji su kvazi-stručnjaci i time šalju poruku vodstvu Saveza da ne žele da ih vode takvi,  a vodstvu Saveza je svejedno tko je izbornik, njima je samo bitno da Hrvatska ide redovito na velika natjecanja, pa da se oni mogu hvaliti time kako smo mi navodno neka nogometna velesila. Igračima dojadi nakon nekon vremena trpiti takve izbornike, pa se zato vrtimo godinama u krug. Svaki naš izbornik imao je određene „fiksacije“ i dozu tvrdoglavosti koja mu je na kraju došla glave. Čak je i Slaven Bilić nekada bio tvrdoglav, ali je to posve beznačajna količina tvrdoglavosti, iimao je  ljudske kvalitete, bio je odličan psiholog i čovjek. Igrači su ga zbog toga voljeli i zbog toga ga nikad nisu bojkotirali. Kada kažem „fiksacije“ mislim na određene nelogične taktičke poteze koje su naši bojkotirani izbornici neprekidno ponavljali tijekom svojih mandata. Tako je Štimac u svakoj utakmici mijenjao formaciju i početnu postavu, Lovren je na Marakani protiv Srbije igrao lijevog beka, a Srna stopera. Niko Kovač je pak forsirao par zadnjih veznih Modrić – Rakitić i Pranjića na lijevom beku, a Ante Čačić Mandžukića u špici, Pivarića  na  lijevom beku i Brozovića na krilu.

S obzirom na sve navedeno, kao se treba postaviti Dalić? Naravno, ne smije biti taktički tvrdoglav, mora pokazati određenu dozu samokritičnosti koja je ponajviše nedostajala Anti Čačiću i Igoru Štimcu. Dakle, mora biti fleksibilan u taktičkom vođenju ekipe, a pored toga ne smije nametati igračima stroge principe rada kao što je to činio Niko Kovač. Ja sam uvijek govorio kako se meni njemački mentalitet sviđa, ali mi nismo Nijemci i nikad nećemo biti, dakle strogi režim u kojem vlada red, rad i disciplina u Hrvatskoj ne uspijeva, zato nijedan trener izvan prostora bivše Jugoslavije ovdje nije uspio, sjetimo se samo kao je završio Dick Advocaat na klupi Srbije. Ne znam kakav je Dalić kao trener i kakvu igru voli, ali ono što je ključno da je taktički prilagodi igračima. Jasno je da nije vrhunski trener, jer da jest ne bi radio u Aziji u većem dijelu karijere, ali našim igračima nije ni potreban vrhunski trener jer sami posjeduju dovoljno kvalitete i znanja za pristojnu igru. Jedino što nam je potrebno je trener koji će imati analitički pristup stvarima, koji će biti spreman učiti na vlastitim greškama i priznati ih najprije pred samim sobom, a onda i pred javnosti. Već će to biti dovoljno za plasman u Rusiju i solidan rezultat na SP-u, odnosno prolaz skupine. Za nešto više od toga trebaju nam bolji igrači, a mi boljih nemamo. Je li Dalić taj, pokazat će vrijeme. Vjerujem da će šok terapija uspjeti i da ćemo se plasirati na SP kroz dodatne kvalifikacije, a Dalić će onda ostati izbornik jer je to čelnim ljudima HNS-a najjednostavnija opcija. Međutim, ukoliko bude tvrdoglav, završit će isto kao i njegovi prethodnici.  Nadam se da ipak neće, ali nisam baba gatara…  

Zlatko Dalić ne smije biti tvrdoglav!
Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, znalo se da će u slučaju nepovoljnog rezultata protiv Finske biti bivši. Iscurilo je u javnost neposredno prije okupljanja reprezentacije da u Savezu imaju plan B ako se dogodi ono što se i dogodilo. Moglo se i naslutiti da će se dogoditi to što se i dogodilo. A evo i zašto. Postoji dovoljan uzorak utakmica u proteklih 5 godina da možemo zaključiti da su svi izbornici počevši od Igora Štimca nadalje bili točno na određen način i u odrerđeno vrijeme bojkotirani. I ovo jučer bio je samo nastavak tog igračkog ...
Zlatko Dalić ne smije biti tvrdoglav!
Znalo se odmah jučer nakon remija da je Čačić bivši, ...
Mislim da nije stvar bojkota (osim u slučaju Štimca) toliko koliko je stvar taktičke neobučenosti. Na početku ciklusa sa novim izbornikom dođu neke nove stvari i naša repka pobjeđuje samom svojom snagom. Međutim kasnije te pročitaju, većina reprezen. - Dado7, 9.10.17. 9:00, 0 0 0
ima dobre izbornike i kada igraš stalno isto, a pritom ne naročito inspirativno, jednostavno te pročitaju i dolaziš pred njih kao manja riba pred morskog psa pa imao ti u sastavu i Messija i C.Ronalda.... - Dado7, 9.10.17. 9:01, 0 0 0
iverson | 03.10.
Je li titula na putu za Manchester?

Premier liga nas je puno puta dosad naučila da ne donosimo zaključke prerano. Ipak, ja ću to napraviti i reći da titula ide u Manchester. Razlog tome je ipak prevelika količina faktora koja bi se morala poklopiti da ih Chelsea ili Tottenham ugroze. Za početak bi te dvije ekipe morale odigrati sezonu na iznimno visokom nivou, što nisam siguran da u ovakvoj konkurenciji uz europske obveze mogu. Ipak, čak ni to možda neće biti dovoljno, pa evo i zašto.

Manchester City

Pep Guardiola je konačno posložio kockice i uspostavio svoj prepoznatljivi 2-3-2-3 sustav u kojem se bekovi sjajno priključuju veznoj liniji i tako brojčano nadjačavaju protivnika na sredini, a Silva i De Bruyne kao glavni kreatori primaju loptu u najopasnijim zonama. Zasad to pali gotovo pa savršeno, pobjedili su u 9 od 10 utakmica ove sezone u svim natjecanjima uz gol razliku 30:3 i oči u oči su s gradskim rivalom na vrhu tablice.

Kvalitetu su demonstrirali i ovoga vikenda u pobjedi protiv Chelseaja, u kojoj je na vidjelo izašlo s koliko hibridnim kadrom Guardiola raspolaže, kada je Fabian Delph u ulozi lijevog beka pružio sjajno izdanje. Na ovakvu igru Cityja ove sezone nitko nije našao odgovor, a mislim da bi to mogla jedino momčad poput Atletica, koja igra agresivniju obranu, dok je Conte Chelsea postavio prilično mlako u sredini, sa Fabregasom i Bakayokom koji pokazuje da ipak još ne može pratiti ritam ozbiljne premierligaške utakmice.

Lanjski grijesi i faktor Aguero


Ipak, jedna činjenica koja ne ide u prilog Cityju, i gdje Chelsea i Tottenham mogu tražiti priliku, jest ta da su i prošle sezone ušli u prvenstvo sa 6 pobjeda, nakon čega je uslijedio poraz od Tottenhama i početak crnog niza od 5 utakmica u ligi u kojima su upisali tek 6 od mogućih 15 bodova uz samo jednu pobjedu. Ponajviše zahvaljujući tome nizu, Novu godinu su dočekali na petom mjestu i daleko od ozbiljnih šansi za titulu, iako su nakon 6 kola bili uvjerljivi lideri sa +4.

https://i.imgur.com/Dvs8q8v.png

Ipak, ove godine izgledaju nešto zrelije, a i raspored im nije težak, tako da šanse za takvim padom drastično opadaju. Ipak, relativno lagani listopad zatvaraju poprilično teškim razdobljem od 8 dana u kojem će gostovati kod West Broma i na San Paolu, a potom ih očekuje Arsenal kod kuće. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se snaći u te 3 utakmice i kako će odgovoriti na eventualni prvi poraz, te ćemo u tom razdoblju dobiti mnoge odgovore na pitanja o tome dokle može ova momčad.

Još jedan faktor koji se nameće kao opasnost za Cityjevu lidersku poziciju je ozljeda Sergia Aguera, koji će po navodima britanskih medija izostati mjesec do dva nakon prometne nesreće (U Cityjevom taboru se nadaju da bi to moglo biti i nešto kraće od mjesec dana). Na žalost po Chelsea i Tottenham, to nije tako.

Koliko god nevjerojatno zvučalo, City na rezultatima nikad nije osjetio Aguerove brojne ozljede. Ukupno je u dosadašnjih 5 sezona na otoku propustio 45 utakmica zbog ozljede (iako lani nijednu) - City je u tim utakmicama uvijek znao odgovoriti, pa je tako uglavnom pobjeđivao, izuzev nebitne utakmice s juniorima u kupu (Chelsea), izrazito teških utakmica poput Barcelone, Uniteda, Chelseaja, Evertona i Liverpoola, te gostovanja na Britanniji. Dakle, samo su u 4 navrata ozbiljno posrnuli, od toga 3 puta na gostovanju, te im je postotak pobjeda u tim utakmicama nešto iznad 73%, prilično impresivno.

Zaključak je da su šanse da City ozbiljno posrne gotovo pa nikakve, tako da Chelsea i Tottenham nemaju protiv njih što očekivati bez vanserijske sezone u kojoj bi overachievali i najoptimističnija očekivanja.

Manchester United

Slično kao i City, sezonu su otvorili sa 9 pobjeda i remijem uz gol razliku 32:4. Mnoge se poveznice mogu naći između ove dvije momčadi, pa će tako biti zanimljivo vidjeti i kako će United odreagirati na prvi rezultatski pad i prve poraze, te koji će biti plan B Josea Mourinha kada igra koju sada gledamo ne bude palila.

Na prvi dojam, za Unitedov sam sistem skeptičniji od Cityjevog. Glavni razlog tome su Ashley Young i Antonio Valencia na bekovima, koji su unatoč svemu limitirani igrači i primarno ofanzivno orijentirani, te u 33. godini života, pa se postavlja pitanje koliko oni mogu pratiti ritam utakmica kroz sezonu, dok se ostala rješenja na bekovskim pozicijama zasad nisu pokazala toliko uspješnim. Tako da se može reći da u tom dijelu obrana Uniteda na otvaranju sezone nadmašuje očekivanja.

Stoperske pozicije nešto su bolje pokrivene, a dovođenjem Nemanje Matića, kojem društvo u defanzivnim formacijama čini Marouane Fellaini, Mourinho se pobrinuo da Bailly i Smalling (Jones) ne budu izloženi naletima najudarnijih protivničkih akcija. U prilog im ide i to da se iza njih se nalazi alfa i omega Unitedove obrane, David De Gea.

Što se ofanzivnog dijela kadra tiče, jednostavno ništa ove sezone ne da naslutiti kako bi Unitedova forma mogla opasti. Na početku sezone Paul Pogba se nametnuo kao ključni igrač, a na njegovu ozljedu United je odgovorio još jednim nizom visokih pobjeda. Drugi igrač koji nosi United vlastitom kvalitetom, i u čiju sam kvalitetu oduvijek sumnjao (možda sam se ipak prevario) je Romelu Lukaku

Ako pogledamo Lukakuove brojke prethodnih sezona na grafu minute per goala, vidimo da je u WBA imao impresivnih 118 minuta po golu, no u toj sezoni čak je 15 puta ulazio s klupe, a u samo 20 navrata je bio starter. Sezonu kasnije, prvu na Goodisonu, brojka je pala na nešto realnijih 173 minute. U drugoj sezoni u plavom dresu uslijedio je pad, pa je zabio samo 10 golova u prvenstvu, no već dogodine se vratio u staru formu (176), te lani napravio iskorak i u prosjeku postizao gol svako 130 minuta kao starter.

Na otvaranju ove sezone se ta brojka vrti oko 80 minuta uzmemo li u obzir sva natjecanja, te je za očekivati da će se do kraja sezone vratiti na nekih normalnijih 110+ minuta, što bi ipak trebalo Lukakuu garantirati određenu dozu golova, i ne bi trebalo čuditi pređe li brojku od 30 u ligi. Iako bi i puno manje bilo dovoljno Unitedu da napadne naslov.

Maknemo li taj sjajni dvojac, i dalje tu ima jako puno kvalitete. Henrikh Mkhitaryan već neko vrijeme sija punim sjajem, a pogledamo li njegovu karijeru, tu ništa ne mora čuditi i ne može se očekivati neki značajan pad u skorije vrijeme. Juan Mata igra standardno dobro uz povremeno hladne predstave, Martial i Rashford u svakoj ukazanoj prilici pokazuju koliko su nezadrživi i opasni po protivnički gol, a Ander Herrera i Jesse Lingard su drukčiji tipovi igrača koji davaju momčadi na fleksibilnosti. Sve u svemu, impresivan kadar.

Jedino što se nameće kao problem za United je iznimno težak mjesec koji je pred njima. Nakon što im igrači odrade reprezentativne stanke i dobrano se potroše u finišu kvalifikacija za mundijal, United igra 6 utakmica u razmaku od 17 dana, nakon čega kao šlag na tortu odlaze na Stamford Bridge. Upravo taj niz utakmica bit će ključan u određivanju smjera Manchester Unitedove sezone, te ćemo u njemu vidjeti koliki je zapravo potencijal ove momčadi, i imaju li u sebi ono što je potrebno za zvati se prvakom.

https://i.imgur.com/t3x4UuV.png

Jednostavno, Chelsea i Tottenham ako dobiju šansu, to će biti na kapaljku. I moraju biriljirati ako žele napasti vrh.

Titula ide u Manchester
Premier liga nas je puno puta dosad naučila da ne donosimo zaključke prerano. Ipak, ja ću to napraviti i reći da titula ide u Manchester. Razlog tome je ipak prevelika količina faktora koja bi se morala poklopiti da ih Chelsea ili Tottenham ugroze. Za početak bi te dvije ekipe morale odigrati sezonu na iznimno visokom nivou, što nisam siguran da u ovakvoj konkurenciji uz europske obveze mogu. Ipak, čak ni to možda neće biti dovoljno, pa evo i zašto. Manchester City Pep Guardiola je konačno posložio kockice i uspostavio svoj prepoznatljivi 2-3-2-3 sustav u kojem se bekovi sjajno priključuju veznoj ...
Titula ide u Manchester
Premier liga nas je puno puta dosad naučila da ne ...
konjokradica | 04.10.
Je li Lovren Liverpoolov najveći problem?

U prekjučerašnjoj raspravi na fejsu u kojoj sam napomenuo kako Liverpoolu fali kičma obećao sam objaviti analizu kad uhvatim vremena. U međuvremenu je Jerlekan napisao nešto slično, ali malo ću proširiti svoj originalni komentar i nadopuniti ga pa se nadam da analize neće biti preslične. Ovo mi je prva analiza pa su svi savjeti, posebno što se tiče grafova, dobrodošli. 

Ideja Kloppove igre u Liverpoolu vrlo je slična onome kako je igrao s BVB-om. Jedina bitnija razlika je u tome što sada cilja na nešto veći posjed lopte (prosječno oko 58%), a manje na čistu tranziciju. Liverpool pritom igra u formaciji 4-3-3 s usko postavljenim krilima i široko podignutim bekovima. U fazi obrane to izgleda kao 4-5-1, a u fazi postavljenog napada s duljim periodom posjeda više kao 3-4-3 jer su bekovi podignuto vrlo visoko a Henderson bi se trebao spuštati među stopere koji stoje relativno široko i od tamo diktirati tempo. Temeljni plan igre je a) uspostaviti kontrolu posjeda lopte visoko na protivničkoj polovici i vršiti na njega stalni pritisak s velikim brojem igrača (najčešće 7 - u pravilu svi osim stopera i zadnjeg veznog), b) po gubitku lopte ju osvoji 

Nekoliko je ključnih kadrovskih i taktičkih preduvjeta za uspješno igranje gegenpressinga na ovaj način:

1. Mobilan i agresivan zadnji vezni koji može pokrivati prostor ispred stopera, a istovremeno biti u stanju kontrolirati tempo i brzo distribuirati loptu. 

2. Pozicijski inteligentni i relativno brzi stoperi sa sposobnošću čitanja igre i anticipiranja opasnosti.

3. Bekovi s visokom mogućnošću ponavljanja i track-back trke u slučaju izgubljene lopte. 

4. Sweeper keeper koji će pokrivati duboki prostor iza leđa stopera u slučajevima dubinskih lopti kojima protivnik preskače igru i kreće s kontranapadom. 

5. Taktička disciplina i visok stupanj koordinacije cijele ekipe, posebno u fazi od prvih nekoliko sekundi po gubitku lopte. 

Na početku ove sezone to izgleda otprilike ovako:

Objasnit ću redom nedostatke Liverpoola, prvenstveno kadrovske, ali djelomično i taktičke, po točkama koje sam naveo. Ti su nedostaci razlog zašto tvrdim da je ključan sistemski nedostatak Redsa slaba kralježnica momčadi.

1. Jordan Henderson bi trebao igrati nekakvog wannabe Registu kao što to radi Julian Weigl. Zadnji vezni ili šestica u ovom sustavu mora biti defanzivno stabilan, pouzdan i čvrst, te dobar u distribuciji lopte, kontroli tempa i imati dobar passing range. Henderson je solidan igrač s prilično visokim stupnjem točnosti dodavanja, no nedovoljno je čvrst u duelu, slabo pokriva prostor ispred svojih stopera i nije netko tko im ulijeva pretjeranu sigurnost. Iako ima dobar raspon dodavanja i sposobnost kontrole tempa, to često čini pretjerano ziheraški i zapravo u većini slučajeva usporava napad. Regista kakvog Klopp zamišlja mora preuzimati više rizika i generalno biti dosta mobilniji u defanzivi i okomitiji u posjedu. Henderson u bljeskovima pokazuje natruhe toga, ali njegova nekonzistentnost ukazuje na to da vjerojatno nije kapacitet za to. Razlog za to je možda mentalna nestabilnost, možda akumulirane ozljede istog stopala u zadnjih par godina, a možda jednostavno nedostatak talenta. 

2. Liverpool ima samo jednog stopera koji udovoljava potrebnom kriteriju, a to je Joel Matip. Lovren ima sjajne fizičke predispozicije koje mu omogućavaju vrlo dobru igru u duelu, ali ima vrlo nisku razinu pozicijske inteligencije i čitanja igre, zbog čega često ispada iz formacije, što rezultira time da ostavlja jako puno prostora iza sebe pa mu napadači ulijeću iza leđa, dok istovremeno često kasni u namještanju offside zamki. 

3. Jedini defanzivno pouzdan bek kojeg Liverpool ima je Clyne koji se ozlijedio na pripremama i neće ga biti barem do kraja kalendarske godine. Na njegovoj se poziciji trenutno rotiraju dva mlada igrača. Prvi je Trent Alexander Arnold (19) koji je vrlo talentiran moderni bek finog centaršuta i dobrog osjećaja za duel i/ili overlap, ali defanzivno je, što zbog neiskustva, što zbog zasad nedovoljne fizičke snage prilično slab. Drugi je Joe Gomez (20) koji je zapravo stoper, ali zbog nedostatka boljih opcija pokriva poziciju desnog beka. On je fizički snažniji, pozicijski zreliji i obrambeno stabilniji od Arnolda, ali je napadački prilično slabiji unatoč tome što je relativno brz. Na drugoj strani je Moreno koji je vrlo dobar ofenzivni bek užasnog osjećaja za obrambeno pozicioniranje, koji u tandemu s Lovrenom na toj strani čini najčešći predmet sprdnje u Liverpoolovom kadru. Ljetos je doveden Andrew Robertson iz Hulla koji je, iako sporiji od Morena, napadački prilično dobar zahvaljujući elegantnom centaršutu i pas igri, a čini se i defanzivno puno sigurniji. No zasad je odigrao samo 2-3 utakmice pa je prerano za ocjene + trebat će mu neko vrijeme da se uklopi u sistem. Sve u svemu, lijevi bek (a u odsustvu Clynea i desni) su možda i najveći sistemski nedostatak Kloppovog kadra. O važnosti vrhunskih bekova za sisteme s visokim presingom dovoljno govori Guardiolin City. 

4. Kao pokušaj rješenja golmanske pozicije prošle je sezone doveden Loris Karius koji je prethodno briljirao u Mainzu i koji vrlo dobro igra u polju, visoko iznad svog gola. Odmah na pripremama je slomio kosti šake i propustio prva 2 mjeseca sezone, nakon čega mu je Klopp prerano dao priliku. Karius nije toliko loše branio, no djelovao je nesigurno i napravio nekoliko kikseva zbog čega su ga mediji razapeli i završio je na klupi. Mignolet je nakon toga podigao svoju formu, ali on je staromodni tip golmana kojemu distribucija nije jača strana, a vrlo je nesklon izletima izvan svog kaznenog prostora što je za ovaj sustav taktički vrlo važno (uostalom, to je i razlog zašto je doveden Karius). Usto je slab i sa visokim loptama što je jedan od razloga primanja velikog broja golova iz prekida. Liverpool zapravo nema vrhunskog golmana još od odlaska Pepea Reine koji je i dan danas bolji od ove dvojice i u klasičnim golmanskim zadacima, a i u distribuciji lopte. 

5. Zbog većeg broja igrača slabe pozicijske inteligencije i obrambene stabilnosti na kritičnim pozicijama - Lovren, Moreno, Trent Alexander Arnold, u velikoj mjeri i Henderson (više zbog nedostatka mobilnosti i čvrstoće u duelu nego zbog nedostatka inteligencije), uz dodatak činjenice da uz njega u veznom redu igraju dva primarno ofenzivna igrača (Coutinho i Wijnaldum), Liverpool ima vrlo krhku kralježnicu momčadi. Svaki gubitak lopte na protivničkoj polovici prillikom kojeg se probije prva linija presinga Redsa rezultira panikom i potencijalnom kontrom za gol. Igrači su svjesni ovih nedostataka i primjetno je da to utječe na njihov mentalitet, čime se stvara nervoza i nesigurnost. Igrači poput Lovrena i Morena tada lako pucaju pod pritiskom i ispadaju iz formacije ostavljajući prostor iza leđa. Usto je Liverpool vrlo slab u branjenju kornera i slobodnih udaraca u zoni centaršuta. 

Uz sve ovo, ekipa se nalazi u krizi realizacije. Većina tereta realizacije spada na dva krila i Coutinha. Firmino je izvan forme, a ni inače nije usporediv s top napadačima po konverziji jer je primarno ofenzivni vezni kojeg Klopp koristi kao lažnu devetku. Na grafu je namjerno stavljen nešto dublje od Salaha i Manea jer mu je primarna uloga izvlačiti stopere i otvarati prostor za suigrače, a ne sama realizacija. U nedavnom je intervjuu i sam priznao da na tome mora ozbiljno poraditi. Sturridgeu su ozljede uništile karijeru i oduzele mu eksplozivnost, zbog čega ima vrlo sporadičnu minutažu i teško mu je ući u formu. Kada i uspije, uglavnom se odmah ozlijedi. U napadu preostaje mladi Solanke koji konstitucijom i stilom igre podsjeća na juniorsku verziju Harryja Kanea, ali daleko je od gotovog proizvoda i riskantno je davati ozbiljniju minutažu 19-godišnjaku, makar on bio i najbolji igrač nedavno završenog U20 svjetskog prvenstva. No, mislim da je napadačka kriza ipak samo privremena, a ne u tolikoj mjeri sistemska kao gore navedeni problemi. 

U psihološkom smislu, momčadi nedostaje borbenog duha, muda i bahatosti. Jedini igrač u trenutnom kadru koji donekle ima fajterski karakter je Emre Can, koji je defanzivno znatno čvršći od Hendersona, ali ima slabiju distribuciju od njega, zbog čega Klopp na šestici prednost daje kapetanu. Eventualno bi se mjesta za njega moglo naći na Wijnaldumovoj box to box poziciji, za što mislim da bi trenutno sigurno bio bolji izbor. Jako se osjeti i dulji izostanak Adama Lallane koji, iako fizički nejak, ima sjajan osjećaj za presing i defanzivno je puno bolji nego što izgleda, a u napadu pruža znatno više agresije i inicijative od Wijnalduma. 

Dugoročno vjerujem da će se, ukoliko se realizira transfer Van Dijka, popraviti situacija u užoj obrani jer je on idealan fit za točku 2. Usto bi se oporavkom Clynea i (nadam se) uigravanjem Robersona bekovi možda mogli donekle stabilizirati. Dogodine bi Keita trebao omogućiti nešto više čvrstoće u veznom redu. 

No, s trenutnim kadrom je malo opcija. Eventualno privremeno rješenje vidim u tome da zadnjeg veznog igra Can umjesto Hendersona koji bi možda mogao zauzeti Wijnaldumovu poziciju dok se Lallana ne oporavi, odakle bi i dalje mogao kontrolirati tempo ali bi bio manje defanzivni liability.  Možda bi bilo bolje da se to postavi u 4-2-3-1 u kojem bi obojica bili povučeniji, a Coutinho bi igrao desetku nego trenutnih 4-3-3. Osim toga bih na bekovima dao prednost Gomezu i Robertsonu koji su ipak obrambeno pouzdaniji od Arnolda i Morena. 

Lovren je samo jedan od slabih kralježaka u kičmi Redsa
U prekjučerašnjoj raspravi na fejsu u kojoj sam napomenuo kako Liverpoolu fali kičma obećao sam objaviti analizu kad uhvatim vremena. U međuvremenu je Jerlekan napisao nešto slično, ali malo ću proširiti svoj originalni komentar i nadopuniti ga pa se nadam da analize neće biti preslične. Ovo mi je prva analiza pa su svi savjeti, posebno što se tiče grafova, dobrodošli. Ideja Kloppove igre u Liverpoolu vrlo je slična onome kako je igrao s BVB-om. Jedina bitnija razlika je u tome što sada cilja na nešto veći posjed lopte (prosječno oko 58%), a manje na čistu tranziciju. Liverpool pritom igra u ...
Lovren je samo jedan od slabih kralježaka u kičmi Redsa
U prekjučerašnjoj raspravi na fejsu u kojoj sam napomenuo kako ...
Za prvu analizu, možda i najbolja dosad uopće na tribini. Iako, ovo je bila više dijagnostika. Volio bih posebnu tribinu s Keitom i Van Dijkom te kako bi to promijenilo Liverpool... - Losovius, 5.10.17. 11:08, 0 0 0
Hvala! Bit će i nastavak, ponestalo mi je znakova ovdje :) - konjokradica, 5.10.17. 11:27, 0 0 0
Super prva analiza :) - Sylar, 5.10.17. 11:43, 0 0 0
Pridružujem se čestitkama, samo nastavi tako. :) - BruceWayne, 5.10.17. 12:37, 0 0 0
BruceWayne | 03.10.
HNL: kako podići top ekipe na sljedeću razinu?

Logičan je razlog zašto je HNL često u medijima: nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, u Hrvatskoj i nešto više. Dok s jedne strane reprezentacija uz sve poteškoće ima nadnogometni utjecaj nad društvom i najvažniji je domaći "brand", nogometna liga najčešće se veže uz negativne stvari, jkoje je vrlo lako prepoznati. Međutim, današnja tema nije vezana za njih, nego uz prvu asocijaciju na nešto pozitivno, mlade igrači čiji razvoj vrijedi pratiti, jer netko će od njih sigurno biti dio nogometne elite.

Temu sam djelomično načeo kada sam pisao analizu utakmice Cibalije i Lokomotive, gdje je utakmicu jednim potezom riješio Ivanušec. Broj godina(96.god) i nacionalnost(Hrvat) bili dva osnovna kriterija. Statistički, HNL spada među lige među lige sa prosječno mladim ekipama, gdje prednjači Lokomotiva na trećem mjestu, te Rudeš i Cibalija kao dio Top 20 Europe.U ovom trenutku kao svoj trademark, HNL ne može puno više ponuditi jer sve su veće razike između jačih i slabijih, klubovi su ostavljeni bez pomoći saveza, ali uz sve te i mnoge poteškoće svake godine "iskoči" barem jedan pojedinac zbog kojeg jednostavno moramo pratiti HNL. Ovdje će biti izvojedno 10.

10. Ivan Šunjić-Lokomotiva
Iako se špekuliralo da bi mogao otići put Bruggea, Šunjić je ostao u Lokomotivi još barem sezonu što je sigurno dobar potez. Prošla sezona je bila prekretnica u njegovoj karijeri, jer se ustalio u prvom sastavu, dobio potrebne minute za razvoj, te bio pozvan u B reprezentaciju, gdje se pokazao vrlo solidnim na deficitarnoj poziciji. Po vokaciji je zadnji vezni, dobar skok, oduzimanje lopte, čitanje prostora, sve kvalitete koje ga krase. Mana koju sam ja primjetio uz tehničku inferiornost i limitiranost, je nerazumjevanje u igri. To se ogledalo kroz donošenje odluka na terenu: umjesto kratkog dodavanja za početak napada, loptu je znao odmah izbaciti van terena. Klub je napravio odličan potez dovođenjem Chaga, mentora uz kojeg će puno naučiti. On je sigurno igrač koji bi mogao dobiti priliku u nekoj boljoj ligi, te ne bi trebao žuriti za odlaskom, jer bi se mogao ponoviti slučaj Vukojević.

9. Robert Mudražija-Osijek
Jedna od ugodniji prinova Osijeka u novoj sezoni. Već kao junior dobio priliku u Zagrebu koji je poznat po dobrom radu sa mladim igračima. Nakon toga avantura u Austriji prekinuta je pozivom Osijeka što je bio dobar potez sa obje strane. Mudražija je vezni igrač, trenutno nedovoljno definiran jer je koristan u većini zadatak koje dobiva. Osijek će ga probati osposobiti za ulogu povučenog playmakera, što nije dobra odluka. Razlog je vrlo jednostavan: Mudražija je tip igrača koji mora iza sebe imati još jednog  igrača iza, kako bi iskoristio svoju najveću prednost, iskorištavanje prostora. Odličan je u igri u oba smjera, iako se to još vidljivo kroz učinak, kroz godina to će biti jedna od stvari gdje će morati najviše raditi. Defanzivno vrlo odgovoran i vrlo dobar već sada, prednost mu je što može i povući napad. Glavna mana za poziciju koju bi trebao igrati je što nema predispozicije koje se "grade" od početka za to. Nema zadnji pas, dijagonalu, određivanje tempa, sve ono što krasi igrače sa loptom u nogama, on bi trebao biti igrač koji će iskorištavati prostor, ne loptu. Vrlo zanimljiv igrač ozbirom da nije još definiran, sličan Brozoviću iz Dragovoljca u svojim početcima, da napravi takvu karijeru ne bi imao protiv.

8. Karlo Lulić-Rudeš
Lulić je konačno došao do "zraka" i minuta potrebnih za razvoj u Rudešu. Senzacija početkom jednog prvenstva izgubila je godine razvoja u Sampdoriji i posudbama i može se reći da je ovo njegova prva prava seniorska sezona. Sve ono što Majer radi u Lokomotivi, Lulić radi u Rudešu, u svojim limitima. Pokazao se kao dobar razigravač, izvođač prekida i vrlo solidan u defanzivi. Najbolja odluka njegove karijere osim dolaska u Rudeš je prelazak u sredinu terena. Trebao bi u budućnosti ispravljati sve mane vezane uz poziciju povučenog playmakera jer fizičke i tehničke predispozicije ima. Osijek ga je imao prošle sezone, a Osijek i danas ima problem sa povučenim playmakerom, očito nitko nije shvatio da bi Lulić mogao biti taj.

7. Nikola Katić-Slaven Belupo
Došao na mala vrat u klub i polagano se "spuštao" iz sredine u obranu što je bila dobra odluka njegovog trenera. Kao veznjak nije mogao igrati vez potrebnih tehničkih kvalifikacija, ali kako je bio ispodprosječan veznjak što se tiče tehnike, tako je postao natprosječan branič u vezi iste što će mu u karijeri sigurno koristiti. Već je bio dio B reprezentacije i samo je pitanje kada je preći u bolji klub. Kako ne bi imao putem svojih "prethodnika" Jajala,Bubnjića,Melnjaka,Jambora, za njega bi bio najbolja da odugovlači sa odlaskom iz lige dok god ne ispravi sve potrebno jer se će inače vratiti nazad kao već spomenuti primjer. Najbolji potez bio bi prelazak u jedan od najbolja 4 kluba u ligi, i za koju godinu, u jaču ligu.

6. Petar Bočkaj-Osijek
Kada je iz Dinama B došao u Inter, o njemu se nije previše znalo. Jedna sezona bila je dovoljna da se pokaže i tijekom igara u Lokomotivi kasnije izrastao je u ponajboljeg driblera i sigurno najpolivalentnijeg igrača lige. O razvoju njegove karijere ovisiti će dvije stvari: pozicijska specijalizacija i mentalna stabilnost. Ako je suditi po intervju gdje se nazvao igračem za seoske zabave, izgleda da bi ovo drugo moglo biti problem. Poziciju bi trebao odrediti što prije, jer često mijenajnje pozicija neće mu donijeti željeni napredak. Idealna pozicija za njega je desno krilo, kao lijevak pokazao je da zna ući u sredinu i napraviti višak. Uz to, natprosječan je izvođač prekida, možda i najbolji u ligi kada se u ozbir uzmu i ubacivanja sa strane. U konačnici, on će sam odrediti svoju sudbinu, hoće li biti putem Perišića ili putem prosjeka.

5. Borna Sosa- Dinamo
Od pionira "programiran" kao nasljednik Jarnija na lijevom bočnom, i kompletan njegov razvoj išao je dobrim tokom do ulaska u seniore. Onda njegov matični klub na njegovo mjesto gura Pivarića, i poslije njega dovodi prosječnog Lecjaksa. Ako je već perspektiva, što je, onda bi to trebao biti projekt klub, ako se uzme u ozbir deficirana pozicija i u reprezentaciji i na tržištu. Koliko je dobio prilika, već je sada u rangu najboljih defanzivnih bekova u Hrvatskoj, ali premali je uzorak da bi se moglo točno odrediti na čemu treba raditi u budućnosti.U perspektivi odličan u oba smjera, razumije igru, možda ostaje tehnički dio vezan za ubačaje i dodavanja, to se može ispraviti radom. Trenutno stagnira isključivo zbog svog kluba na što on ne može puno utjecati ako je takva politika.

4. Nikola Moro-Dinamo
On je prvi od četvorice elitnih talenata već sada dokazanih na razini lige. Sve ono što su trebali kod Sose, napravili su kod Mora. Dobio je rano priliku i iskoristio je. Jedan od igrača koji u Dinamo najbrže napreduje i uz Olma je projekt klub. Osim već poznatog udarca iz daljine, pokazao je i da zna podvaliti loptu, poslati dugo dodavanje i propomoći u defanzivi. Ima sve preduvjete da postane igrače za veliki klub, ostaje samo tempiranje odlaska, što ne bi trebalo biti barem još dvije sezone, dok ne postane nositelj igre. Postavljanje, igra na svojoj polovici i suradnja sa ofenzivnim suigračime je nešto na čemu bi trebao poraditi u skorijem roku.

3. Luka Ivanušec-Lokomotiva
Kada netko sa 19 godina ima spoj najboljih vrlina veznog, krila i napadača, jasno je da se radi o igraču koji čini razliku. Trenutno guran na krilnog zbog svoje kvalitete igre u međuprostoru i driblinga, ali njegova izvorna pozicija je veznjak u oba smjera. Kao i Majer, nije bio predviđen kao nositelj generacije 98', no danas već ima iskustvo i seniorske reprezentacije i kao njegov kolega. Teško je pronaći detalj gdje je Ivanušec slab, jer ima već sada gotovo sve, osim što nije dokazan na višoj razini od HNL-a. Mora imati utakmice većeg intenziteta i pritiska kako bi točno što popraviti. Svakom boljem klubu bi dobro došao, ali najizglednije kako ćemo i njega iduće sezone gledati u nekoj drugoj ligi.

2. Filip Benković-Dinamo
Na ovom spisku možda i igrač sa najvećim međunarodnim iskustvom ako se uzme u ozbir utakmice Dinama u Europi i mladih reprezentacija. Već sada je trebao biti dio seniorske ekipe zbog izostanaka, no izbornik ima druge ideje. Od "škole" sa Bayernom pokazao nemjerljiv napredak u svakom pogledu. Visok, dovoljno brz, posjeduje igračku inteligenciju, tehničke predispozicije i zapravo ime sve osim otpornosti na ozljede. Već ih je imao nekoliko i one su sigurno utjecale da on sada nije dio neće veće priče. Možda ga je prehrabro usporediti sa Varaneom iz Lensa od prije par godina. Sve u svemu, Benković je igrač za najviše domete.

1.Lovro Majer-Lokomotiva
Najbolji asistent i igrač prve postave lige sa 18 godina. U novoj sezoni motor je svoje ekipe, sve od njega počinje i na prvi dodir vidi se da se radi o ekstratalentu. Po tekstovima ovdje na Tribini, dobili smo informaciju da se radi o izvornom talentu, igraču koji je od najmlađih uzrasta radio razliku i pravo je čudo kako to Dinamo nije primjetio. O njemu i ostalim navedenim ću sigurno pisati kada bude dolazio u Osijek, jer za potpuni dojam, treba pogledati njihovu izvedbu uživo.

10 mladih igrača zbog kojih trebamo pratiti HNL
Logičan je razlog zašto je HNL često u medijima: nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, u Hrvatskoj i nešto više. Dok s jedne strane reprezentacija uz sve poteškoće ima nadnogometni utjecaj nad društvom i najvažniji je domaći "brand", nogometna liga najčešće se veže uz negativne stvari, jkoje je vrlo lako prepoznati. Međutim, današnja tema nije vezana za njih, nego uz prvu asocijaciju na nešto pozitivno, mlade igrači čiji razvoj vrijedi pratiti, jer netko će od njih sigurno biti dio nogometne elite. Temu sam djelomično načeo kada sam pisao analizu utakmice Cibalije i Lokomotive, gdje je utakmicu jednim potezom riješio ...
10 mladih igrača zbog kojih trebamo pratiti HNL
Logičan je razlog zašto je HNL često u medijima: nogomet ...
Ma ne, slazem se za Corica, samo je zanimljivo kako je od najveceg talenta postao igrac koji nije u top 10 talenata - GNKDZCFC, 4.10.17. 10:37, 0 0 0
Zapravo, sve ono što je trebao biti Ćorić, to je Lovro Majer. Dojam o Ćoriću da je on prije dvije godine bio bolji igrač nego danas, i to je problem.. - BruceWayne, 4.10.17. 11:00, 0 0 0
Šteta da toliko igrača ne dobiva priliku, Hudeček nikad nije pozvan da odigra neku tekmu, a dečko je bio odličan u mladim kategorijama. Također samo da spomenem Inter je ove godine igrao 16-godišnjaka i 17-godišnjaka i to svakog po dvaput. - niksi, 4.10.17. 16:59, 0 0 0
Nekić ima 16 i doveli su ga iz Rijeke. Igrao je na U17 prvenstvu. Drugi je Rešetar i Interov je proizvod. I btw Knežević je dosta pao od onoga što se očekivalo. - niksi, 4.10.17. 17:04, 0 0 0
Zapravo primjer dinamovih igrača često zna i zavarat. Po primjeru Sempera mislimo da je to najbolje što imamo ali je sve to dobar PR. Slažem se da bi se klubovi trebali okrenuti svojim igracima. - BruceWayne, 4.10.17. 17:41, 0 0 0
Losovius | 29.09.
Ancelotti je bivši - što dalje?

Postoje stvari u životu svakog pojedinca koje ga vesele van svake granice razuma i pameti, čak i kada se ponove nebrojeno mnogo puta. 

Ako se mene pita, nikad ne mogu dovoljno puta pogledati slavnu press konferenciju Dennisa Greena, prije desetak godina trenera Arizona Cardinalsa, koji su netom izgubili već dobivenu utakmicu (riječ je o američkom footballu) tako što su dopustili protivničkoj obrani da im postiže poene. Dakle, bilo bi im bolje da navalu nisu niti slali na teren. Potpuno izluđen takvim događanjima na terenu, u neviđenom trenerskom crescendu - koji i čini ovu presicu legendarnom - Green eskalira do rečenice;

Poanta je jednostavna, ali ingeniozna. Pogotovo iz Greenove perspektive: Ne, Chicago Bearsi nisu nas ničim iznenadili. Ne, nisu nas dobili genijalnom igrom svoga napada ili taktičkim manevrom. Dobili su nas točno metodom za koju smo znali, segmentom igre u kojem su najjači. Bearsi su točno ono što smo pretpostavljali da jesu, a opet nam se dogodilo ono što nam se nikako nije smjelo dogoditi.

Lucidnost cijele press konferencije je da pogađa bit s velikom većinom stvari na ovom planetu, pogotovo kada su ljudi u pitanju. Većina ljudi - a ne bi bilo pogrešno reći i svi osim djece - su točno ono što mislimo da jesu. Imaju svoja ograničenja, zablude, predrasude i ustaljene obrasce ponašanja koje mogu samo minimalno mijenjati uz veliku količinu uloženog vremena i mentalne boli, koja je po svemu usporediva s fizičkom boli. Što su ljudi stariji, to je bol promjene veća.

A Carlo Ancelotti, protagonist ove priče, je već prilično star...

I stoga, u ovom tekstu će se pokušati postaviti i braniti teza da zbog specifičnog stanja i potreba kluba kakav je Bayern, oni i Carlo Ancelotti su oduvijek bili spoj koji nije mogao funkcionirati. Nisu bili fit; jer Ancelotti je ono što smo mislili da je. Pitanje je da li su čelnici Bayerna mislili da je on nešto drugo ili su bili u zabludi da je klub nešto drugo. To valja istražiti...

Ancelottijev trenerski credo

Teško je pronaći trenera koji, makar na prvi pogled, ima toliko impresivnu trenersku biografiju kao Carlo Ancelotti. Letimičnim pogledom, dala bi se čak i braniti teza da takav ne postoji. Trenirao je top klubove u svakoj od liga petice i nedostaje mu samo trofej u Primeri da bi imao kompletiran kabinet sa svim trofejima najvećih europskih liga. Kada se tome doda da je jedini trener koji je s dva različita kluba osvajao Ligu prvaka, a pritom bio i u četiri finala, njegov CV se može postaviti rame uz rame s bilo kojim trenerom u povijesti nogometa. Tako je barem na površini...

S druge strane, njegov je ligaški uspjeh zapravo mizeran. Od 1996. do 2009. vodio je redom Parmu i Juventus ukupno pet godina te AC Milan osam godina. U to doba, a pogotovo se to odnosi na Juventus i Milan, najjače talijanske klubove. Osvojio je svega jedan trofej Serie A, 2004. s Milanom. Također, kada je preuzeo PSG bili su na prvom mjestu. Do kraja sezone, momčad mu je pretekao Montpellier. Iako je Real Madridu donio toliko željenu decimu, u te su dvije sezone ostali bez titule u Primeri. A i ove sezone izgleda kao da bi Bayern mogao prekinuti petogodišnju dominaciju u Bundesligi, samo da je Ancelotti ostao na kormilu...

‘Preferisco la Coppa’ (Preferiram kup) naslov je njegove autobiografije napisane 2009-e, koja vrlo dobro opisuje i njegove karijeru. Iako je u kup natjecanjima (pogotovo Ligi prvaka) imao velikog uspjeha, Ancelotti je u 20 godina, vodeći redom samo top europske klubove u punoj snazi osvojio tek četiri titule nacionalnog prvaka; nikad više od jedne s pojedinim klubom. Ako svi to znaju, postavlja se pitanja; zašto ga onda upošljavaju najbolji europski klubovi?

U dvije riječi; izgled prodaje! Ancelotti izgleda kao idealan trener; tako se nosi, tako se ponaša. Bivši uspješni igrač elegantnog izgleda i još elegantnijeg ponašanja, Ancelotti svoje poslodavce osvaja kako pojavom, tako i stavom. Ne postoji niti jedan igrač s kojim je radio a da će reći nešto ružno o Don Carlu, a rijetko će to napraviti i neki predsjednik ili direktor kluba. Kada dođe u novi klub, prvo što napravi je čin nabave najboljeg espresso aparata te postavljanje istog u svoj ured, jer što je život bez sitnih užitaka koje nudi svakodnevnica. Tako se Ancelotti ponaša i prema ljudima oko sebe te je beskonačno ugodna osoba.

Dodatno, Ancelotti nije opterećen samim sobom. To je prava rijetkost za nekog tko je i sam bio iznimno uspješan igrač, bilo u dresu Rome ili Milana. Nema problem s tim da mu predsjednik kluba, što je Berlusconi redovito radio, dolazi u svlačionicu i izvodi ‘mamićevske’ manevre, pa čak i da mu naređuje kako moraju igrati ofenzivnije. Nema problema surađivati sa različitim sportskim direktorima i podrediti se filozofiji kluba. Također, nema problema da su igrači veće zvijezde od njega samog, a svlačionica svejedno može funkcionirati. Kada se sve ove osobine svedu u jednu osobu, postaje jasno zašto je tolikim vlasnicima najvećih klubova baš on prvi pick, zašto ga mogu prodati kao priču koju će mediji najlakše progutati. ‘He looks the part’ - sjajan je engleski izraz koji je potpuno primjeren, a teško se prevodi. Ancelotti ima savršenu pojavu i zna to unovčiti.

Zašto se činio kao fit za Bayern?

Gotovo uvijek, najveće prednosti svakoga od nas, na ‘tamoj strani mjeseca’, ujedno su i naše najveće mane. Nije svaka situacija idealna za set vještina svakog čovjeka, niti se bilo tko od nas, u kojoj god struci da radimo, osjeća jednako ugodno u svakom okruženju. Tako je i s nogometnim trenerima, koji su, na sreću ili na žalost, također samo ljudi.

Idealni fit za Ancelottija je klub koji je napakiran velikim zvijezdama, s izgrađenom filozofijom igre koju je prije njega instalirao ‘trener-ideolog’, netko tko je suprotan od njega. Netko tko je odradio ratnu fazu, ali onda se vjerojatno previše zakrvio sa zvijezdama u momčadima. U takvoj okruženju, Ancelotti može prosperirati. Momčad već ima identitet, samo je potrebno dati igračima više na važnost te uvesti element elegancije i ugode, kojeg Ancelotti ima na bacanje.

Isto se trebalo dogoditi u Bayernu. Prije Ancelottija, u klubu je bio Pep Guardiola, koji je možda i idealan primjer trenera-ideologa, onog koji je daleko bolji u izgradnji i implementaciji vlastitih ideja, nego u samom menadžmentu ljudi. U te tri godine, Pep je od Bayerna napravio vjerojatno najmoderniju momčad, punu hibridnih igrača od kojih je iskonstruirao njemačku varijantu tiki-take. Uspjesi su bili vidljivi u Bayernu, ali pogotovo u širem kontekstu razvoja njemačkog nogometa i rezultatima reprezentacije. Njemačkoj je taman trebao Guardiola da bi od Španjolske preuzela auru kraljice nogometne avangarde, kao čin dovršenja procesa započetog puno ranije.

Međutim, Uprava Bayern preračunala se u jednom drugom pogledu...

Što je pošlo po zlu?

Bayernov poslovni model je monopolistički. Crpe najkvalitetnije igrače iz prilično široke baze trenutačno najrazvijenijeg nogometnog dijela Svijeta. Nije samo Njemačka, nego i okolne zemlje koje su trenutačno, uz iznimku Nizozemske, u jednom od svojih najboljih nogometnih perioda. Da bi to mogao, Bayern im, osim geografskog položaja, mora ponuditi i ‘faktor X’. U njihovom slučaju, to je jedinstvena perspektiva. Ona je bila potencirana radom Guardiole, umanjena onim što je napravio Ancelotti.

Ovoga ljeta, u mirovinu su otišli Philpp Lahm i Xabi Alonso, dakle kapetan i igrač koji je davao mirnoću u veznom redu. Još od prije, Guardiola je započeo proces smanjenja utjecaja Riberyja i Robbena, koji svakom godinom gube djelić hitrosti i moći driblinga. Ranije je već otišao Schweinsteiger. Bayern je i dalje momčad u tranziciji u odnosu na onu ekipa koja je na vrhuncu osvojila Ligu prvaka i koja je prethodnih godina dolazila minimalno do polufinala tog natjecanja, pritom ostvarivši rekordni broj bodova u Bundesligi.

Carlo Ancelotti morao je nastaviti s avangardom. U isto vrijeme, morao je dovršiti proces remodeliranja momčadi te smanjivanja uloga Robbena i Riberyja te prihvaćanja igračke hibridizacije te taktičkog napredovanja. On je napravio upravo suprotno. Riberyjeva se važnost prošle sezone umnogostručila, Thomas Muller je izguran prema margini, jednako kao i Coman. Douglas Costa je ovo ljeto preselio u redove Juventusa. Uspostavio je hijerarhiju usmjerenu prema najvećima zvijezdama, kako je to i uvijek radio.

Međutim, problem ne samo da je ostao nego se umnogostručio. Jer najveće zvijezde Bayerna više ne sjaje. A bez sinergije i inovacije, jedino što ostaje je zvjezdana prašina, pa niti ne čudi onda zamjerka Lewandowskog prema Upravi da nisu doveli neku veliku zvijezdu kao svi ostali klubovi s kojima se natječu. Logično je; ako smo klub kao i svi ostali, onda vrijede ista pravila.

Baš zato, jer je ostao uvijek isti, Ancelotti nije bio dobar fit. Ne zato jer je Uprava pogrešno procijenila Talijana, nego su pogrešno procijenili u kojoj su fazi. Pogotovo u kontekstu onoga što mogu napraviti City ili PSG. Promašili su u procjeni potencijala i gustoće vlastite zvjezdane prašine i granica koje su drugi spremni prekoračiti.

Što se Ancelottija tiče, on je, baš kao i Bearsi ‘who we tought they were...’. Bio i ostao.

Carlo je, nažalost, ostao uvijek isti...
Postoje stvari u životu svakog pojedinca koje ga vesele van svake granice razuma i pameti, čak i kada se ponove nebrojeno mnogo puta. Ako se mene pita, nikad ne mogu dovoljno puta pogledati slavnu press konferenciju Dennisa Greena, prije desetak godina trenera Arizona Cardinalsa, koji su netom izgubili već dobivenu utakmicu (riječ je o američkom footballu) tako što su dopustili protivničkoj obrani da im postiže poene. Dakle, bilo bi im bolje da navalu nisu niti slali na teren. Potpuno izluđen takvim događanjima na terenu, u neviđenom trenerskom crescendu - koji i čini ovu presicu legendarnom - Green eskalira do rečenice; ...
Carlo je, nažalost, ostao uvijek isti...
Postoje stvari u životu svakog pojedinca koje ga vesele van ...
BruceWayne | 27.09.
Treba li se Zekić riješiti ponekih igrača ili Uprava Zekića?

Nakon prvih 10 kola prvenstva, postalo je očito kako se u novoj sezoni domaće lige gotovo ništa nije promijenilo. Prema do sada viđenom, isti klubovi će se boriti za naslov, isti za Europu, isti će biti na sredini, i isti će se boriti za opstanak uz iznimku da će Rudeš ipak biti malo konkurentniji nego Split.

Prema ovim podacima, Osijek spada među dvije ekipe koje će opet predstavljati HNL u Europskoj ligi, što se moglo i pretpostaviti prije početka sezone. Dosta se pisalo o tom međukoraku Osijeka iz europskog predstavnika do prvaka ili konkurenta za naslov i sve što pisalo pokazalo se točnim: Osijeku će trebati puno više vremena za mogući naslov nego čak i skupine Europske lige, koje su zamalo izborene ove sezone.
Razlog osječke trenutne nekompetentnosti za naslov je vrlo jednostavan: Rijeka i Dinamo su u ovom trenutku igrački, organizacijski i timski na jednom višoj razini, što se posebno vidi u ligaškoj vrsti natjecanja. Već sam pisao o tome da su realnije priče o tome da bi Osijek mogao osvojiti kup nego ligu jer u sustavu na jednu ili dvije utakmice puno je veći faktor iznenađenja. U tom tekstu sam pisao i o mogućim problemima osječke ekipe, koji su se već u prvom mjesecu nakon ispadanja iz Europe pokazali  istinitim. Zekić i dalje nema formulu za pobjeđivanje slabijih protivnika, pogotovo u gostima. Osječki roster i dalje nema potrebite zamjene na svim pozicijama, ponajbolji igrač/i iz prošle sezone još se nisu pojavili dok i dalje ne postoji igrači koji može povezati kvalitetno redove.

Zadnju prvenstvenu utakmicu Osijek je odigrao u gostima protiv Rudeša i izborio samo bod. Važno je za spomenuti da su gosti krenuli igrati tek kada su zabili izjednačujući gol, na njihovu štetu nije bilo dovoljno vremena za potpuni preokret.
Ipak, par detalja sa utakmice treba još istaknuti jer barem po njima se vidi koliko se Osijek još nije navikao na ulogu favorita, za to je potrebno vrijeme i znanje.

Jednostavno u oči upada postavljanje stopera koji su previše blizu svom vrataru pri postavljaju napada. Osijek mora ubuduće skratiti teren ako želi lakše pripremiti akciju protiv suparnika koji se brani u blokovima jer širenjem terena ostavljaju se preveliki postor koji protivnik lako brani i sve što ostaje su duge lopte koji su samo improvizacija. Ipak, treba razumjeti razlog ovakvog postavljanja stopera u njihovoj staturi: obojica su visoki, relativno spori i duboka obrana bi im mogla zadati probleme. Druga stvar je postavljanje bočnih igrača: dok je lijevi bočni shvatio da treba ići prema naprijed, desni ostaje pripomoći stoperima iako su tu već tri vezna igrača koji mogu organizirati napad. U toj situaciji također stoperi stoje predaleko što su djelomično popravili u drugom poluvremenu.

Slična stvar u postavci obrane. Linije stoje preširoko, trojica veznih paze na loptu umjesto na igrača iza koji ju dobiva, bočni je neuravnotežen sa stoperima, ne postoji pritisak na igrača sa loptom. Takve sitnice su neoprostive ako se želite boriti za naslov. Detalj vezan za scouting Rudeša: nijedan igrač Osijeka nije pritiskao stopera Barbarića dok je on vodio napade Rudeša i kvalitetno upošljavao napadače koji su spuštali linije Osijeka bliže svom vrataru.

Iz ovog napada, Osijek je primio gol. Bočni igrač pokreće akciju iako je 4 protiv 7. Jedina dvojica dopustupnih za dodavanje uhvaćena su u par metara između 4 igrača Rudeša koji su kasnije lako uzeli loptu. Pomoć suigračima dolazi prekasno i  oduzetom loptom, dogodio se kontra napad.

Za razliku od Osijeka na drugoj strani, Rudeš je kvalitetnim kretanjem znao iskoristiti brojčani manjak u napadu. Igrač u sredini odvlači Mioča prema stoperima, desni bočni kasni za kasnijem strijelcu koji je pametno uvidio kako će se akcija odvijati i da će lopta ići na lijevu stranu u prostor. Kod Osijeka offside-zamka ne postoji, stoperi nisu kordinirani i dojam je da ih je bilo još 5 u obrani, i dalje bi primili gol. Nastavak akcije pokazuje njezin razvoj i ključno dodavaje u prostor.

Jedna od rijetkih situacija kada je lopta bila u međuprostoru završila nesporazumom, ili improvizacijom tako da je Boban loptu poslao u prostor iza desnom bočnog, lopta je završila u outu. Situacija gdje je Osijek imao dovoljan broj igrač u napadu ali su bili vrlo loše raspoređeni. Trokuti ne postoje, dvojica na krilu stoje preblizu, Hajradinović ne ide u pomoć Bobanu, vezni igrači se otkrivaju i igrači Rudeša to lako riješavaju udvajanjem.

Nastavak je ponudio više inicijative kod osječkih igrača i urodio je golom. Rudeš je razina niže, dovoljan je agresivan pritisak na igrače, sužavanje prostora i kvalitetno dodavanje ili ubačaj za priliku. Pošto su već poznate osječke boljke sa kreativnošću, morali su se osloniti na veliki broj ubačaja iz svih mogućih pozicija. Bilo ih je iz zadnje linije, sa krila, ili duga dodavanja prema napadačima što je većinom lako otklonjeno.

Zekić nije Kek

Još jedna od brojnih usporedbi Osijeka sa Rijekom je usporedba njihovih trenera u kontekstu dužine vladanja, međutim svima je jasno kako Zekić nije Kek. Slovenski trener je znao u prvoj fazi postaviti defanzivno ekipu, zatim pronaći njene najjače adute i kvalitetno ih iskoristiti. Zekić je pokazao da zna defanzivno postaviti ekipu ali Osijek još nijednu utakmicu ove sezone nije igrao protiv konkurencije u gostima i tu bi se trebao ogledati iskorak u tom dijelu. Jasno da postoji utakmice protiv PSV-a i Austrije, ali PSV je dubokim problemima dok Austrija je prosječna ekipa koja igra bolje u gostima. Druga stvar je Zekićeva napadačka igra: treba reći da je prošle sezone imao Lopu kao X-factor u smislu riješavanja utakmice i vrhunskog HNL centarfora u vidu Ejupija i nikakvu konkurenciju za to 4. mjesto. Ipak, u njegovu obranu treba reći da je u igri bez krilnih igrača, bez desnog bočnog i kreativnog veznog izvukao maksimum iz ekipe i ostvario rekordan broj bodova.

Ove sezone dobio je dva vrhunska krila, desnog bočnog i vrlo solidnog Mudražiju, možda i potencijalno Jambora, rezervnog napadača, polušpicu i više nema isprike za loše postavljen sustav u napadu, i sve što treba je pronači odgovarajuće uloge igračima.

Što on barem za sada, neuspješno radi. Bočkaj ne može dati ono što bi trebao ako će jednu utakmicu igrati desno krilo, drugu lijevog beka, tako i Lopa, Grezda i sl. Zekić ako želi preći na razinu Keka, mora pronaći način kako uklopiti njih sve u odgovarajuću formaciju da iskoristi njihove najbolje vrline kao što je Kek to napravio sa Vešovićem i Ristovskim. Uz to, Osijek ima "luksuz" što ima Bočkaja kao ponajboljeg izvođača prekida, Barišićev najbolji centaršut u ligi i Ejupija, ponajbolju devetku lige.

Osječka realnost

Osijek će tek postati pretendent za naslov kada bude izgrađen kamp i preuređen stadion, barem do tada treba uigravati ovu ekipu jer ona ima dosta mjesta za napredak, posebno u napadačkom dijelu igre. Bitka za naslov je još predaleko, bila ona sa Zekićem ili nekim drugim. Hoće li Zekić biti taj,trebala bi odlučiti će ova sezona. Prolazak protiv PSV-a dao mu je dovoljno vremena i autoriteta da napravi ono što misli da je najbolje. Zadnj natpisi iz medija govore kako će "provjetriti svlačionicu", što malo čudno zvuči ozbirom na to kada su u igri bili rezervni igrači, obično su oni bili najslabiji na tereni i gol je većinom padao preko njih ali možda postoje poneko iznenađenje na klupi ili B ekipi koja kvalitetno igra u 3. ligi Istok.

Sve u svemu, osječki brod sigurno plovi, za daljnu budućnost puno su važniji kamp i stadion, nego naslov ili skupine Europske lige jer oni će sa kvalitetnim radom, jednom doći.

Treba stati na loptu, ovo je realnost
Nakon prvih 10 kola prvenstva, postalo je očito kako se u novoj sezoni domaće lige gotovo ništa nije promijenilo. Prema do sada viđenom, isti klubovi će se boriti za naslov, isti za Europu, isti će biti na sredini, i isti će se boriti za opstanak uz iznimku da će Rudeš ipak biti malo konkurentniji nego Split. Prema ovim podacima, Osijek spada među dvije ekipe koje će opet predstavljati HNL u Europskoj ligi, što se moglo i pretpostaviti prije početka sezone. Dosta se pisalo o tom međukoraku Osijeka iz europskog predstavnika do prvaka ili konkurenta za naslov i sve što pisalo ...
Treba stati na loptu, ovo je realnost
Nakon prvih 10 kola prvenstva, postalo je očito kako se ...
S uživanjem sam pročitao analizu! - ktm686, 28.9.17. 14:08, 1 0 0
Lwave | 22.09.
Što za nogomet znači nadmetanje Amazona i Facebooka?

Da se nešto ozbiljno kuha mogao je naslutiti posljednji bidding session u kojem su BSkyB i BTsport iskrcali 8.4 milijarde funti.Kroz ušicu igle..

Tech kompanije su jednostavno postale toliko globalno snažne da će u bliskoj budućnosti biti gotovo nemoguće ravnopravno ih pratiti.Nebitno je u konačnici da li govorimo o Istočnom ili Zapadnom frontu i/ili kulturološko-socijalnom odnosno financijsko-marketinškom apektu.To je postalo jasno već unatrag desetak godina ali su određeni monopoli do sada sprečavali da dođe do značajne diverzifikacije tržišta.

Televizija je baš dobar primjer istih.Kao što u Americi imate klasične teksaške bogataše koji su postali simboli sportskih mega-kultura tako i sa ovu stranu bare operiraju medijski magnati tvoreći istu slagalicu bez missing partova.

Sam Chisholm je jedan od njih.

Sam je novozelanđanin koji je dugo godina bio australski medijski operativac na mreži "Nine" da bi u vrijeme početka Domovinskog rata došao u UK na poziv Ruperta Murdocha.Ono što mnogi ne znaju je da je današnji glavni provider utakmica Premier lige BSkyB 92. godine netom prije Koemanovog projektila Sampdoriji bio pred potpunim kolapsom.

Murdochove publikacije(većinom tabloidi) svojim revenuem spasili su tada prezaduženi Sky a kasnije i BSB koji su se spojili u jednu tvrtku dvadesetak mjeseci ranije.Obje kompanije uspjele su(zahvaljujući Murdochovim vezama u SAD-u) osigurati prava na holivudske top naslove ali ključni detalj u povijesti najutjecajnije europske televizijske kuće 21.stoljeća zbio se upravo već spomenute 1992.

Pay per view digitalna era započela je jednog klasičnog popodneva.Any given Sunday.Or Saturday.Ovisno o tome kada je igrao United tih dana...

Premiership-The Unsinkable

Bila je to najveća televizijska revolucija od pojave ekrana u boji."The Merger" British Sattelite Broadcastinga i Sky-a kojim je Murdoch preuzeo monopol na britanskom tržištu doživio je puni krug potpisom ugovora za prava prijenosa utakmica Premier lige.Iz sadašnje perspektive Chisholm (koji je navodno najzaslužniji za isti) djeluje kao svojevrsni Nostradamus,ili u najmanju ruku miks Vidovitog Milana i Tea Crvenog maga.

Inicijalna TV prava iznosila su 304 milijuna funti.

1992.      304 000 000  £

1997.       670 000 000 £

2001.     1 024 000 000£

2006.     1 700 000 000£

2012.     3 018 000 000£

2015.     5 136 000 000£

2017.     8 400 000 000£

 
   
   
   
   
   

Kao što vidite prvobitni ugovor se povećao za cca 30 puta.Sljedeći potpis 2019. će sigurno ići u smjeru Facebooka ili Amazona(Amazon izgleda kao fronrunner u ovom trenutku) i on bi trebao iznositi preko 10 MD.

Gotovo je nevjerojatno da je platforma internet pay per view sharinga i subscribe metodologija kojom se primjerice osiguravaju boks mečevi na velikoj sceni tako dugo bila udaljena od najutjecajnijih tech kompanija ali kao što sam naveo u početku teksta za to je najvećim dijelom zaslužan bio upravo jaki monopol Zapadne hemisfere.

Siguran sam da se mnogi pitaju što bi donio ulazak Amazona na tržište prijenosa sportskih događaja.Ispod radara provukla se vijest da je upravo ta kompanija osigurala streaming ATP tour-a ove godine i to outbidajući gle čuda- Sky što je plaćeno cca 10 milijuna godišnje te da uz to trenutno imaju u ponudi i NFL utakmicu četvrtkom a u planu je i dodatak kriketa što bi doslovce razbuktalo azijsko tržište. 

O ovoj temi nedavno je govorio i Ed Woodward,dopredsjednik Uniteda koji je konstatirao sa shareholderima kluba da financijski boom Premierlige tek dolazi što dodatno osnažuje tezu koju smo već milijun puta prožvakali na tribini a koja ide u prilog engleskoj dominaciji te vrlo skoroj kreaciji Super lige. 

NBC je povukao odličan potez prije dvije godine kada su uzeli PL do 2021/2022. i to za milijardu dolara što izgleda dosta povoljno bez obzira što se radi samo o američkoj bazi kojom primarno dominira NFL i NBA.Iz današnje perspektive već je vidljivo da će sljedeći ugovor za EU i UK tržište za kojeg će se očito boriti Sky,Facebook i Amazon označiti početak nove revolucije  sa početka priče.Barem što se poimanja praćenja nogometa u Europi tiče.

Po Delloite-u prihodi klubova prije 25 godina uoči osnivanja Premier lige bili su cca 170 milijuna funti.Danas oni premašuju 4 milijarde.

Sky je u posljednjem financijskom izvješću iznio podatke koji pokazuju preko 530 milijuna funti neoporezivog dobitka za prošlu godinu i više od 12 milijuna aktivnih pretplatnika sa deset novih kanala posvećenih isključivo nogometu.Zamislite sada da tu uleti Amazon ili Facebook.To bi bilo kao da netko dođe u ZG i kaže Mudriniću i T Comu da lagano odjebu iz hrvatskih domova koje tako rado pljačkaju.

We shall see.

Amazon effect

Hoće li se prijenosi uključiti na you tube kanale,twitter ili facebook?Da li će netko povezati Instagram platformu?

Vrlo moguće.Sve se glasnije šuška o mnogobrojnim scenarijima pogotovo ako se uzme u obzir da bi baš Azijsko tržište moglo biti ključno u novoj etapi koju bi preuzele tech kompanije.Pay-Tv je značajan faktor u zemljama kao što su Tajland,Singapur,Hong-Kong i Malezija.Procjenjuje se da se Premier liga gleda u cca 212 zemalja svijeta što je bazen koji je gotovo pa neprocjenjive vrijednosti međutim Azija je ključan dio slagalice iz više razloga.Marketinška zastupljenost i udio u tržištu podjednaka je ako ne i veća nego u Europi što potvrđuju i brojke.Azijski dio kolača prije 5 godina bio je za čak pet puta veći dok bi po novom ugovoru koji će premašiti 10 milijardi on došao na nekakav omjer 3/1.Razlog za povećanje u SAD-u je propali koncept MLS-a kojeg su amerikanci počeli sve više tretirati kao vanbračno dijete.S druge strane,razmetni sin(koji tehnički i je vanbračno dijete) PL zbog svoje kvalitete,istog govornog područja i sve veće amerikanizacije(uplivom jenkijevskog kapitala u klubove) postaje novi miljenik kućanstava od Teksasa do DC-a.

Javlja se posebni faktor kojem je čak engleski riječnik satkao i naziv:PL effect.Osnovna premisa istog je da se TV prava na sportske događaje u budućnosti ne mogu osigurati bez PL i to po uzoru na brojke iz SAD-a u omjeru 1:1 uspoređujući posljednje ugovore koje su kolektivno potpisali ESPN,ABC i TNT sa NBA-ligom u iznosu od 24 milijarde dolara te pandanom za NFL u iznosu od 27 milijardi sklopljenim sa kućama CBS,ESPN,NBC te FOX.

TV termini i umirovljenički strahovi

Zasigurno se sjećate u koliko sati su Inter i Milan igrali zadnji derbi?

Prilagodba Kineskom tržištu,i prije svega daljnja azijska komercijalizacija produkta Premier lige donijet će još dosta novotarija ako kojim slučajem Sky zadrži prava poslije sezone 2018.U slučaju da ih pojede Amazon što izgleda dosta realno to će označiti kraj jedne nevjerojatne ere.Hrvatski gledatelji također bi mogli izgubiti neke privilegije na koje su navikli ali to ide sa vremenom u kojem živimo.Ako nam već vatrogasci voze Tamiće iz 72 .a ministar paralelno kupuje kupuje MIG-ove vrijedne preko 150 milja eura onda će se sigurno naći i oni spremni na "žrtvu" plaćanja online streaming servisa.U kakvoj formi i koliko će ljudi biti prije svega mentalno spremni za ovu avangardu ne bi li gledati Aguera,Kanea i društvo to će vrijeme pokazati.Vrijeme ionako uvijek sve pokaže.

Čitati uz-

 

I want your soul ! Do you want it right now? Oh, I can't let go...
Da se nešto ozbiljno kuha mogao je naslutiti posljednji bidding session u kojem su BSkyB i BTsport iskrcali 8.4 milijarde funti.Kroz ušicu igle.. Tech kompanije su jednostavno postale toliko globalno snažne da će u bliskoj budućnosti biti gotovo nemoguće ravnopravno ih pratiti.Nebitno je u konačnici da li govorimo o Istočnom ili Zapadnom frontu i/ili kulturološko-socijalnom odnosno financijsko-marketinškom apektu.To je postalo jasno već unatrag desetak godina ali su određeni monopoli do sada sprečavali da dođe do značajne diverzifikacije tržišta. Televizija je baš dobar primjer istih.Kao što u Americi imate klasične teksaške bogataše koji su postali simboli sportskih mega-kultura tako i sa ...
I want your soul ! Do you want it right now? Oh, I can't let go...
Da se nešto ozbiljno kuha mogao je naslutiti posljednji bidding ...
Kad smo već kod para, doniraj na account baisolinho u supersporta. - baiso, 22.9.17. 13:30, 0 0 0
Valderrama93 | 21.09.
Tribina hipoteza

Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i punih tribina, nabrijane atmosfera protiv PSV-a, Evertona, Olympiakosa, sad su samo lijepa uspomena. Dio priče o tome "kak je to nekad bilo godine gospodnje 2017.", koja će se prepričavati budućim naraštajima, a gosp. Šuker redovno izvlačiti kao argument kontra svih koji se usude priupitati "zašto?", u bilo kojem smislu. Sa jeseni, dakako, dolaze i one dosadne cjelodnevne kiše koje je lijepo gledati jedino u udobnosti vlastitog doma. Ovoga tjedna odigrana je i šesnaestina finala hrvatskog nogometnog kupa, natjecanja koje nas tek sporadično zanima do polufinala. I to uvjetno rečeno, zanima nas uglavnom fešta koju će pripremiti klubovi iz nižih rangova natjecanja, jer tko zna kad će i hoće li ikad opet vidjeti Dinama i Hajduka u natjecateljskoj utakmici.

U uvjetima karakterističnim za ovo doba godine, ranije spomenutim, odigrana je 1/32 finala kupa, bez nekih velikih uzbuđenja što se tiče prvoligaške "elite", tek je Slaven Belupo imao manjih poteškoća i dobio u Zmijavcima sa mršavih 1:0. No, sve to je manje važno, prvoligaši su više-manje odradili trening preko tjedna, prošli i su nekadašnji članovi 1.HNL Zadar, Šibenik i Zagreb, dok je RNK Split očekivano poražen u Sesvetama. Zbog loših vremenskih uvjeta i loših terena otkazane su tri utakmice (Varaždin-Cibalia, Rudeš-Vinogradar i Gorica-GOŠK), te će se odigrati u prvom slobodnom terminu, odnosno 18.10. Da se ovo sve ne pretvori u klasičan izvještaj kojeg većina vas zna, a neke možda nije niti briga kako je prošlo, prelazimo na ono bitno.

Nacionalni kupovi sve više gube na značenju, nagrade koje donosi su u odnosu na prvenstvo simbolične, pa je jedino za što se klubovi bore određeni prestiž i interno hvalisanje u trofejnoj riznici. Možemo sad raspravljati o tome da tako nekad nije bilo, što je u dobroj mjeri i istina. Za vrijeme blagopokojnog nam najvećeg sina bivše države čije ime nije poželjno na trgovima ovih dana, što god vi rekli, kup je uistinu bio pojam. Preporučam vam sjajan tekst na ovu temu Saše Ibrulja na Telesportu, koji me podsjetio na to koliko je zapravo nacionalni kup bezvrijedan u današnje vrijeme. Ne samo kod nas, nego gotovo u svim ozbiljnim ligama, izuzev FA Cupa koji je najstarije natjecanje na svijetu. Osim njih, do kupa još donekle drže Nijemci koji su to natjecanje morali brendirati da bi ga održali na životu, Španjolci imaju titulu kralja u nazivu kupa i to je uglavnom to. Posebna čast bi trebala biti osvojiti i "Johan Cruijff Schaal", no po rezultatima iz prošle sezone, vodeći nizozemski klubovi ne misle isto kao ja.

http://telesport.telegram.hr/kolumne/na-posudbi/potrosena-carolija-kupa/

A sad, da vidimo što to naš kup nudi. U borbu za remek-djelo akademskog slikara Ivana Rabuzina ulazi ukupno 48 klubova, ali kakva je to borba pitam se, kad otprilike 44 kluba shvaća ovo kao nužno zlo. Nekakva ambicije o osvajanju imaju četiri u ovom trenutku najjača i financijski najmoćnija kluba, no u suštini, mjesto za pobjednika u najvećem broju slučajeva "rezervirano" je za jedan klub. Svi znamo koji. Zašto je to tako? Znate, to vam je ono pitanje koje Šukeru ne smijete postaviti, odnosno smijete, ali ćete dobiti odgovor: PSV, Everton, Olympiakos, vratio se nogomet i slično, uz #budiponosan. Ljudi iz saveza uvjereni su da rade dobar posao, kao i u svim sferama svog djelovanje, žive u nekoj svojoj paralelnoj stvarnosti i mišljenje bilo koga koji nije usko vezan uz njihovu kliku potpuno im je nebitno. Problema ima toliko da ne znam odakle početi, a čak se neću osvrtati na infrastrukturne probleme, praćenost, publiku, to više niti ne vrijedi spominjati.

Idemo po točkama:

1. Koeficijenti - Po sadašnjem sustavu, mali klubovi su u začaranom krugu, zbog slabog koeficijenta imaju teškog protivnika i logično da će teško proći. Zašto imaju slab koeficijent, zato jer nisu prošli nikoga. No shit, Sherlock! I tako iz godine u godinu, možda za 30 godina uhvate favorita na krivoj nozi. Možemo povući paralelu sa mladim ljudima koji traže posao, a ne mogu ga dobiti jer nemaju iskustva, a nisu ga niti mogli dobiti jer nemaju posao.

2. Pravilo da se igra kod slabijeg je u načelu korektno, međutim slabiji klub po koeficijentu nije nužno slabiji u stvarnosti, a to se kod nas zna zbog tih bedastih koeficijenata zna dogoditi. Imamo primjere iz ove sezone (Rudeš-Vinogradar, Gorica-GOŠK, Sesvete-Split). Osim toga kad klub na 15. ili 16.mjestu po koeficijentu napravi iznenađenje, za "nagradu" dobije u sljedećoj sezoni da mora biti gost u osmini finala, zbog boljeg koeficijenta.

3.  Nekad se može dogoditi da se među klubovima koji automatski imaju pravo nastupa nađe klub koji je bankrotirao, prestao postojati ili krenuo iz zadnje lige, pa njihov protivnik dobije prolaz u osminu finala bez borbe. Nije baš pravedno prema ostalima, ne? Npr. Karlovac, nekad stabilni prvoligaš, po ovom sistemu prije jedno 6-7 godina sigurno bi bio među 16, a u praksi bi bio već u županijskoj ligi. Na račun Varaždina se tako dobivao prolaz, sjećam se.

4. Ponavljanje istih parova. Bjelovar-Zagreb, Inter-Dinamo gotovo sigurno i ove godine, Rudeš-Rijeka moguće, kao i Novigrad-Slaven, Šibenik-Osijek. Četvrtfinala se gotovo sa 75 % šanse mogu predvidjeti da će biti ista kao prošle godine ako prođu svi favoriti, a omjeri su takvi da je teško očekivati išta drukčije. Dakle, nema niti mrvicu neizvjesnosti.

5. Jedna utakmica do finala+finale na neutralnom terenu u praksi znači da u ovom trenutku navijači Dinama (oni mazohisti koji odlaze na gostovanja) više neće vidjeti utakmicu kupa na Maksimiru, te će to biti u mogućnosti samo ako HNS donese odluku da se finale igra u Zagrebu. A HNS je trenutno krenuo u drugom smjeru "dodvoravanja" manjim sredima, pa nije izgledno. Ponovno minus koeficijentu.

Što promijeniti? Cijelu paradigmu natjecanja, preduvjet za to su naravno infrastrukturne promjene. Zatim medijsko praćenje koje je na nešto višoj razini nego prije zbog HNTV-a, ali mora to i bolje. Recimo, ako ja imam priliku gledati Bayerna u Sandhausenu, Dortmunda u Chemnitzu i slično, zašto ne bi imao priliku gledati i Dinamo u Imbriovcu ili Hajduk u Oriovcu. Pa neka izgube i 15:0, barem bi vidio dašak romantike davno nestale s nogometnih terena i veselje lokalnog stanovništva na svaki dobar potez.

To nam po meni nedostaje. Brendiranje, logo, dizajn broja na dresu, oznake posebno za kup, male stvari koje bi podigle to na višu razinu. Znam da zvuči otrcano, ali Švabo nam mora biti uzor. Engleze nikad niti nećemo moći dostići, to je nešto posebno, ali zašto ne bismo napredovali. Sustav natjecanja mijenjati iz korijena, napraviti nekakav pravilnik kojeg ćemo se ekšli i pridržavati, ne? Gle čuda, držat se pravilnika, sramota da se to uopće mora spominjati kao prijedlog. No, pristup sportu je ogledalo države, pa me uopće ne čudi jer sam svjestan gdje živim i da se su šanse za korjenite promjene na razini utopije.

Iz tog razloga veselio bi me i najmanji korak naprijed, a to bi bilo preuzimanje statusa nositelja kluba koji ostavi dušu na terenu da bi izbacio jači klub, a za nagradu u idućem kolu dobije još jači klub. Jel biste se vi borili da znate tu činjenicu? Pa ne bi, normalno, zato je Toplak prošle godine odmarao u četvrtfinalu kupa da bi se koncentrirao na borbu za 7. mjesto u prvenstvu. Ej, potencijalno polufinale kupa, dva koraka do Olimpa žrtvuješ da bi izborio nebitno 7.mjesto? Ali razumljivo, iz gore navednih razloga. Čitajući pravilnik o organizaciji kupa, čovjek bi se šokirao da vidi kakve tu bedastoće pišu. I kako onda ozbiljno doživjeti jednu takvu nakaradu od natjecanja u kojoj se pravila prilagođavaju kako kome paše, koje svake sezone mijenja neku nebitnu sitnicu, ali glavne gluparije ostaju.

Nisam u poziciji da predlažem teme za Tribinu, ali bi bilo dobro kad bismo mogli produbiti raspravu o ovoj temi, jer je poprilično kompleksno pitanje. Valjalo bi napraviti nekakvo istraživanje i usporediti kako se u ostalim zemljama promatra na kup, ima li sličnosti, što bi trebalo "ukrasti" i postaviti kod nas. Čitajući po forumima, vidio sam da nije bajno stanje po tom pitanju ni u puno jačim i kvalitetnijim ligama. Recimo u Češkoj se kup igra doslovno po sistemu "kad kome paše". Možda jednom ovo bude i materijal za video analizu Losa i Joea kad skupimo dovoljno činjenica, sa gostima poput Željka Vele. Da zaključim, ne vidim neke znakove poboljšanja u skorije vrijeme, moramo se pomiriti da imamo to što imamo. A to što imamo sigurno nije kup u svom punom smislu, a još manje čarolija.

"Čarolija kupa" - nepostojeći izraz u RH
Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i punih tribina, nabrijane atmosfera protiv PSV-a, Evertona, Olympiakosa, sad su samo lijepa uspomena. Dio priče o tome "kak je to nekad bilo godine gospodnje 2017.", koja će se prepričavati budućim naraštajima, a gosp. Šuker redovno izvlačiti kao argument kontra svih koji se usude priupitati "zašto?", u bilo kojem smislu. Sa jeseni, dakako, dolaze i one dosadne cjelodnevne kiše koje je lijepo gledati jedino u udobnosti vlastitog doma. Ovoga tjedna odigrana je i šesnaestina finala hrvatskog nogometnog kupa, natjecanja koje nas tek sporadično zanima do polufinala. I to uvjetno rečeno, zanima ...
"Čarolija kupa" - nepostojeći izraz u RH
Polako nam dolazi jesen. Sunčani dani, blještavilo europskih pozornica i ...
Ne kazem da nebi bilo posteno, samo da ne vjerujem da bi to stvorilo neku promjenu slike na kup. Lijepo bi bilo gledari hajduka u oriovcu, ali ti na nacionalnim televitijama ne mozes vidjeti niti hajduka u maksimiru. Nije da je do saveza sto se kup - gradim, 22.9.17. 12:42, 0 0 0
Ne prenosi. Nitko ga ne zeli prenositi. - gradim, 22.9.17. 12:43, 0 0 0
Tesko je uspoređivati s ijednom liga petice jer smo prenala drzava. Svaki veci grad i okolica, a i kraj kojem grad pripada ima neki klub za koji navija i kad je drzava mala ima manje takvij klubova s velikom fan bazom. - GNKDZCFC, 22.9.17. 21:16, 0 0 0
U njemakoj na utakmicama 3. lige bude 20000 ljudi i uz takvu podrsku lakse je napraviti neko cudo u kupu, dok kod nas 3. ligu prate rodbina i prijatelji ihraca i par lokalnih pijanaca - GNKDZCFC, 22.9.17. 21:18, 0 0 0
U Rusiji u kupu u vrlo ranoj fazi ispalo 10 od 16 članova prve lige... eto ti ga na :) - Losovius, 23.9.17. 9:49, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.