ANALIZE

Luca1010 | 18.03.
Tribina hipoteza

Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.

Da bi iskoristila tu priliku Barcelona je morala pobjediti Betis na Benito Villamarinu. Iako konačni ishod utakmice izgleda kao samo "običan dan u uredu" Lea Messija i društva, dvoboj je imao puno veći značaj za Valverdea jer mu je Quique Setien u prvoj ovosezonskoj utakmici ove dvije ekipe na Camp Nou donio jedini domaći poraz u svim natjecanjima, ali mu je i očitao lekciju. Osim toga konkretno je pokazao kako igrati protiv ove Barcelone i to je sve učinito sa stilom, pa je s razlogom ta utakmica jedan od "highlight-a" ovosezonske La Lige.



Valverde se očito marljivo pripremio za ovu utakmicu pa je tako u prvih 11 odlučio izvesti čak 4 centrala veznjaka: Busquetsa, Arthura, Rakitića i Vidala. Na prvi pogled, svi navijači su pomislili da se još jednom radi o nekom nebuloznom Valverdeovom rješenju dok na klupi "trune" Malcom ili su se pitali zašto je Coutinho baš nakon prve dobre utakmice (uzvrat protiv Lyona) od posljednjih nekoliko ostao bez mjesta u početnih 11.
Ako pogledamo "heat-mape" Sofascorea ova četiri veznjaka, dobit ćemo dojam da ih je Valverde barem veći dio utakmice zamislio u nekakvom klasičnom 442-rombu gdje je Arthur bio najistureniji, a Rakitić i Vidal na stranama. Međutim tijekom cijele utakmice mogli smo primjetiti koliko je četvorka bila fluidna. Igraći su se ćesto našli na "tuđim" pozicijama, a formacija se u nekim trenutcima mjenjala i u Atleticov 4-4-2 (skoro 4-2-2-2).

Valverde je u utakmici na Camp Nou imao veliki problem s kontoliranjem vezne linije i samog tempa utakmice kojeg su nametali Betisovi veznjaci Carvalho, Guardado, Canales i Lo Celso kojih je uvijek bilo jedan više. Ovoga puta svaki je imao svoga čuvara i Barcelona je strukturiranim visokim presingom onemogućila Betisove brze i okomite izlaske u napad koji su na Camp Nou bili izuzetno efektivni. Nije odmogla ni činjenica da su Messi i Suarez bili nešto raspoloženiji u obveznoj igri nego inače, pa je presing funkcionirao još jednu razinu bolje. Ćesto su Betisovi stoperi morali ispucavati lopte koje su Pique i Lenglet lako kupili ili su riskantnom igrom davali Barceloni lopte na 25-30 metara od gola iz kojih su, između ostalog, došla i oba gola u prvom poluvremenu. Posebno dobar primjer Barcinog presinga je sekvenca prije slobodnjaka iz kojeg je Messi postigao prvi gol. Betis je 4 ili 5 puta zaredom pokušao izaći iz svoje trećine, svaki put su bili onemogućeni, da bi zadnji puta Barca napokon iskoristila izgubljenu loptu i Arthur je iznudio slobodnjak na 20 metara od Betisovog gola.



Ipak, ovakva postava zajedno s Valverdeovim taktikičkim zamislima imala je svoj utjecaj na napadačku igru. Barca je prvi puta ove sezone prepustila protivniku posjed lopte (Betis je imao 56%) i imala najmanji posjed u La Ligi još od sezone 04/05, zaista nevjerojatno. Rakitić, Arthur i Vidal zajedno jednostavno nisu bili kompatibilni da bi pozicijska napadačka igra izgledala "lijepo" pa čak ni funkcionalno jer je nedostatak dodatnog playmakera/driblera bio očit, tako da se igra svela ponajviše na iskorištavanje protivničkih grešaka i Messijevu magiju koje po tko zna koji put nije nedostajalo i "koza" je postigla još jedan nevjerojatan hat-trick za pljesak cijelog stadiona. Na kraju krajeva (utakmice) to je donijelo rezultat i zato treba čestitati Valverdeu jer je uzvratio Setienu za onaj, već spomenuti poraz. Ono gdje ja, kao navijač Barcelone vidim dugoročni problem, koji se naravno, konstantno spominje otkako je Valverde na klupi Barcelone je prelazak na pragmatični sustav u kojemu je Barcelona nekakva ekipa koja se prilagođava protivniku koji je po svim parametrima nekoliko razina ispod nje, toliko da se ponekad isključivo i pomalo slijepo gleda na rezultat, a ne na kompletan dojam koji ekipa ostavlja. Sustav u kojemu Vidal i Paulinho dobijaju beskonačno više minuta od Alene ili Malcoma.
U istom kontekstu možemo gledati i oba nedavna El Classica, te gotovo svaku utakmicu tokom Valverdeovog mandata. Iako se nastavljaju sjajni rezultati, pogotovo u domaćim natjecanjima koja su po svemu sudeći na korak od osvajanja i njihove obrane, uvijek me takav pristup utakmicama prisjeti one protiv Rome. Možda pretjerujem, ali dojam je da ova ekipa na čelu s Messijem kojemu je ostalo malo vremena na vrhuncu je trebala ne samo pobjeđivati, nego to raditi na načine na koje smo navikli u prvoj polovici ovog desetljeća.

Da se vratimo konkretno na današnje Valverdeove ideje i pitanju hoće li one ponovno ugledati svjetlo dana u nekim važnijim utakmicama do kraja ove sezone. Moj odgovor bi bio da ne bi trebale, barem ne protiv Uniteda u četvrfinalu Lige Prvaka. United će se vrlo vjerojatno braniti u dubokom bloku i prepustiti Barceloni posjed te će tražiti prilike kroz duge lopte na Lukakua ili Rashforda kao protiv PSG-a, tako da četiri veznjaka iz utakmice protiv Betisa ne bi imala nikakav doprinos napadačkoj igri Barcelone i bio bi prijeko potreban igrač koji će osim Messija moći stvoriti višak, ali... Dembele je zbog ozljede upitan za prvu utakmicu protiv Uniteda, Coutinho nikako da uđe u formu, a na Malcoma Valverde očito ne računa, što dovodi do zaključka da ipak postoji šansa da ponovo vidimo romb u prvoj utakmici koja se igra na Old Traffordu gdje će Valverde po običaju ići sa što manjim rizikom.

Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.Da bi iskoristila tu priliku ...
Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve ...

Respekt: Bateman, Flexinho, BruceWayne,

Slažem se: Bateman, BruceWayne, Fenix22, pravi,

Pod pretpostavkom da će Barca proći Utd, a Lpool Porto, što je vrlo vjerojatno, kako bi Barca mogla izaći na kraj s Lpoolom osim da ponovi recept kao s Betisom. Mislim da bilo kakva pozicijska igra protiv Lpoola će značiti sigurno ispadanje od istoga - Fenix22, 18.3.19. 9:11, 0 0 0
Trenutno ne vidim nikakvu takticku postavu u kojoj Barca moze negirati Liverpoolove prednosti, Liverpool je veliki missmatch - Luca1010, 18.3.19. 9:39, 0 0 0
chelsea_2012 | 16.03.
Je li Zidane najbolja opcija za Real Madrid?

Ljeto 2018-te  i tek koji dan nakon finala Lp i njezinog osvajanja  te u jeku priprema za svjetsko prvenstvo dolazi "šokantna vjest" Zinedin Zidan odlazi sa klupe Reala ,nedugo nakon tog taj "šokanti trend " odlazaka nastavio je Crsitiano Ronaldo uz jednu zajedničku poveznicu znanu kao Perez. Tjekom cjele sezeone 2017/2018 Zidan je konstantno visio "poput lustera" bez imalo Perezove sentimentalnosti ili respekta prema predhodne dvije osvojene lige prvaka te respekta u menadžerskom smislu odnosno  mješanju u transfere te bez nekog velikog ispunjavanja Zidanovih želja. Pri kraju mandata prema glasinama odnosno različitih sportskih izvora procurilo je da je Zidanov zahtjev bio Hazard uz još bar minimalno jednog igrača po  Zidanovom izboru,naravno  umjesto da se nateže sa Chelseom oko Hazarda te da ispunjava Zinedinove zahtjeve Perez je uz to što se pomalo "utripao poput maloljetnog tijnedžera u pubertetu da je spreman za samostalni život te na vlastite odluke pa na kraju ostane živjeti sa starcima do 40tih "pa tako i Perez  u ulogu sportskog direktora  gdje je umjesto da podrži Zidanea  ,odlučio jednostavno kreniti linijom manjeg otpora kao što je to uradio i sa Vicente del Bosqueom 2003. godine .

Naravno trend konfuzije i nezdravih odnosa nastavio se uz predhodno odbijanja zahtjeva Ronaldu  poput   povećanja plaće i konstantnog guranja na                    "drugu poziciju " iza Alfreda Di Stéfana  naglašavajući samim time  manjak respekta prema Ronladu  te tako dao doznanja Zidanu tko je glavni šerif zanemarujući pritom stvarnost i realne potrebe ekipe poput pojačanja , zamjene za Ronalda ili njegovog ostanka te se odlučio isključivo na kozmetiče promjene.

Naravno da bi vidjeli punu sliku potrebno je se vratiti malo unazad kako bi mogli vidjeti širu sliku , sve je počelo Perezovim instliranjem Rafe Beniteza (3. 6, 2015 - 4.1.2016) te njegovim otkazom nakon loše polusezone gdje je tjekom tog tranzintnog razdoblja  " za prvu ruku " postavio Zidanea  bez nekog konkretnog plana čija je glavna referenca bila na naglasku kao bivšeg člana  "Galácticosa". Igrom slučaja  Zidaneu je pošlo za rukom osvojiti 11-tog "klempu" te prvog u nizu od svoje hat-trick kolekcije naravno sezonu 2015/2016 završava na drugom mjestu gdje je tjekom druge polovice prvenstva nadoknadio veliki zaostatak za Barcelonom , dok su u kupu Kralja izbačeni zbog administativne pogreške zbog igranja  Denisa Cherysheva.

Ljeto je pretežito donijelo kozmetičke promjene izuzev aktivacije kluzule u Moratinom ugovoru te su pojačali klupu sa Moratom i pritom su se rješili  Cherysheva i  Jesea .Naravno na lijevom beku su ostavili Marcela čiji je back -up bio Nacho (Coentraa su ozbiljno načele ozljede i nije mogao ozbiljnije konkurirati).

Tjekom  sezone 2016/2017 Zidane izvlači maksimum na račun širokog kadra te osvaja La ligu i drugu uzastopice Ligu prvaka žrtvujući pritom kup. Budući da je imao jako širok kadar odlično ga je rasporedio da osvoji sve osim kupa te pritom kvalitetno balasirajući kadar uz dosta nezadovoljstva u liku Jamesa i povremeno Morate koji su zahtjevali veću minutažu u "velikim " utakmicama pa je tako Mateo Kovačić odlično poslužio  kao rotacijski igrač .Ipak ta je sezona poslužila kao prekretnica nakon koje se u ljetnom prijelaznom roku istaknuo jaz i nesrazmjerice između uprave (čitaj Perez ) te Zidanea,  u neku ruku taj prijelazni rok  

možemo percipirati kao početak kraja Zidanea na klupi Reala te loše politike Fiorenitna Pereza čije su se posljedice efektirale na katastrofalno ispadanje protiv Ajaxa u osmini finala , ispadanje u kupu i praktično  izgubljenim prvnstvom u tekućoj sezoni . Jednostavno Pereza su zaslijepili pretjerani uspjesi Reala gdje je na trenutak pomislio da je Real ima puno bolje igrače nego što je to u stvari i bilo , pomalo arogantno i bahato rasprodaje nezadovoljne zvjezde bez imalo nekog konkretnog dugoročnog plana gledajući samo na profit i  bez imalo osjećaja ili anlize svojih poteza i njezinih posljedica . Perez je bio toliko uvjeren u svoje poteze da je praktički već uzastopice drugi prijelazni rok završio u plusu samo što je ovaj put ostvario rekordnu zaradu ali se pritom rješio  jednog standardnog prvotimca Pepea  ignorirajući njegovu važnost za ekipu kao i njegovu želju za ostankom te je još  jednom ostao gluh na Zidaneove zahtjeve , nakon Pepea praktički se rješio još 3 izuzetno rotacijski bitna igrača Danila , Morate i Jamesa  te Diaza koji je na neki način bio jako dobar igrač za dubinu kadra , te je pritom dove zamjene u smislu Hernandeza i Ceballosa  za svega 40 mil. €  koji su bili prvenstveno etiketirani kao  potencijal ,  nipošto kao kvalitetni rotacijski igrači  koji mogu zamjeniti Jamesa , Moratu i Danila a kamoli kao  standardni prvotimci . Perezova ishitrenost u kombinaciji sa neobjektivnošću te začinjena arogančnošću desetkovala je Realov kadar i stavila pod puno veći pritisak Zidana i ekipu , pritom imajući neralna  očekivanja  da će Hernandez  postati novi Marcelo , Ceballos novi Kroos , Kovačić novi Modrić te da će Asencio postati novi "superstar" preko noći u praktički jednoj i pol sezoni i da će rezultati biti savršeni bez nekih posljedica desetkovanog kadra i pomlađenog kadra gdje mu je najveća greška bila nedovođenje rotacijskog igrača za Benzemu. Ali ipak uz sve te silne probleme Zidane je uspio izvući maksimum iz ekipe osvajajući pritom treću Ligu prvaka što je platio sa rezultatima u prvenstvu 

i golemih 17 bodova zaostatka za Barcelonom i 3. mjestom u prvenstvu. Tiransko Perezovo ponašanje se nastavilo i nakon toga gdje je Zidane shvatio da nema smisla "nositi drva u šumu " sve dok je Perezova tiranija  na vrhuncu te odlazi na vrhuncu iako je tjekom cijele sezone bio na "ledu"  i samo ga je liga prvaka održala na životu.

Zaključak

Zbog nezahvalne situacije u kojoj se Zidane konstantno nalazio pomalo je teško definirati njegov trenerski  rukopis  te je ova analiza  pomalo drugačije strukturirana , Zidane je tjekom dvije i pol godine imao trenersku filozofiju sličnu Ancelottijevom stilu možda malo modificiraniji stil u odnosu na Ancelottija , Zidaneov naglasak igre je isključivo bio na pozicijskoj igri sa ubojitom tranzicijom gdje je ofenzivnoj trojki dao potpune ovlasti u u napadačkoj igri (čitaj Ronaldo koji je dobio neograničene ovlasti), te uz to i igra preko ofenzivnih bekova koji su često odlazili prema naprijed   pogotovo Marcelo dok je  Carvajal nešto manje (budući da je zano biti ozlejden mjenjao ga je Natcho i pri tome je fokus bio na lijevos strani sa tandemom Ronaldo Marcelo koji je odlično funkcionirao ), da ne bih previše filozofirao teme analize je bila : "Je li Zidane najbolja opcija za Real Madrid?" realno gledano Zidane je jedan od rijetkih trenera nakon Vicentea del Bosquea koji je skoro pa savršeno žonglirao svlačionicom pogotovo sa egom Ronalda,Balea i Ramosa gdje je stvorio skoro pa idliličnu atmosferu , gledano sa psihološke strane Zidane je skoro pa savršen trener za Real , naravno njegov dolazak je došao kao rezultat kraha Perezove tiranije gdje je Perezu počeo prijetiti drugi "izgon" kao posljedica loše transfer politike sa Santiago Bernabéu koji bi mu vjerojatno bio i konačni naravno Perez kao Perez najbolje odluke donosi kad mu gori pod nogama . Za vrijeme prvog Zidaneovog mandata cjela ta konfuzna sitacija je bila isprepetena sa sleptom okolnosti poput Perezovog divljanja sa transferima , kemijanje i mješanje u kadar poput razmirica sa Ronaldom pa je jako teško definirati Zidaneov taktički i strateški pristup ali trenutno na tržištu teško da postoji bolji trener od njega koji u ovom trenutku može sjesti na klupu, možda  samo Mauricio Pochettino ali postavlja se veliko pitanje bili se on uspješno pouput Zidane nosio sa kompleksnom svlačionicom i Perezovom psihološkom maltretiranju prilikom kojeg su podlegla 3 od zadnja četiri trenera. Naravno ovaj put Zidane je fino izložio svoje uvjete i dobio ih poput kontrole transfera i sličnog te odlučivanje koga zadržati a koga ne . Naravno na kraju cjele ove priče Potjeh(Perez) je ipak pronašao istinu i gdje je konačno shvatio grubu istinu nitko nije nezamjenjiv pa tako ni Fiorentino Perez koji je morao preći preko svog ega i odreći se tiranskog pristupa. Naravno ako Zidane uspije složiti ekipu prema svojim željama trebali bi konačno dobiti punu sliku o tome kakav je točno Zidane trener i spada li u top trenere europe ili je to sve bio samo odličan psihološki pristup i splet okolnosti .

Kako je Potjeh(Perez) tražio istinu
Ljeto 2018-te i tek koji dan nakon finala Lp i njezinog osvajanja te u jeku priprema za svjetsko prvenstvo dolazi "šokantna vjest" Zinedin Zidan odlazi sa klupe Reala ,nedugo nakon tog taj "šokanti trend " odlazaka nastavio je Crsitiano Ronaldo uz jednu zajedničku poveznicu znanu kao Perez. Tjekom cjele sezeone 2017/2018 Zidan je konstantno visio "poput lustera" bez imalo Perezove sentimentalnosti ili respekta prema predhodne dvije osvojene lige prvaka te respekta u menadžerskom smislu odnosno mješanju u transfere te bez nekog velikog ispunjavanja Zidanovih želja. Pri kraju mandata prema glasinama odnosno različitih sportskih izvora procurilo je da je Zidanov zahtjev ...
Kako je Potjeh(Perez) tražio istinu
Ljeto 2018-te i tek koji dan nakon finala Lp i ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010,

Slažem se: BruceWayne,

Bateman | 16.03.
Ždrijeb četvrtfinala: tko prolazi dalje?

Nakon što su izvučeni parovi četvrtfinala Lige prvaka jedna stvar je jasna svima – Liverpool je prošao najbolje i izvukao najslabijeg protivnika. Također bi potencijalno trebao imati i lakši put do finala, jer se Manchester United i Barcelona čine kao bolji matchup za njih nego ekipe koje se nalaze u drugom dijelu ždrijeba. A taj drugi dio ždrijeba trebao bi u polufinalu ponuditi susret dviju momčadi koje su možda i najizraženiji favoriti za osvajanje. Također se mora naglasiti da kladionice svim favoritima daju najmanje 80 posto šansi za prolazak, što se čini pomalo nerealno, pogotovo nakon iznenađenja kojima smo svjedočili u protekla dva tjedna.

 

Ajax – Juventus

Susret dvije totalno suprotne nogometne filozofije vrlo vjerojatno će ovisiti samo o jednoj momčadi – Juventusu. Ajax ove sezone igra odličan nogomet i ima izuzetno kvalitetne pojedince u svojoj momčadi, ali Juventus je jednostavno Juventus. Poigravanje s Realom koji čak ni u svojim najboljim danima nije imao obrambenu stabilnost je jedno, ali dolazak na megdan Allegriju koji je ove sezone taktiku još više prilagodio tome da otiđe do kraja u Ligi prvaka, bit će nešto sasvim drugo. Iskustvo će definitivno biti na strani Juventusa i bianconeri će zasigurno pronaći način kako igrati protiv Ajaxa, a ako im obrana bude na razini tijekom svih 180 minuta, a Ronaldo barem 90, Nizozemci će jako teško do prolaska.

Prognoza šansi: 30% - 70%

Šanse prema kladionicama: 18% - 82%

 

Liverpool – Porto    

Kod ovog para je sve jasno. Liverpool je jedan od favorita za finale od samog početka sezone i unatoč padu forme i gubitku vodeće pozicije u Premier ligi, protiv Bayerna su dokazali da ih je i dalje jako teško zaustaviti. Salah možda nije na prošlosezonskoj razini, ali zato je tu Mane, što je dovoljno da Redsi ostanu napadački moćni. Da je u pitanju jedna utakmica Portove šanse bile bi malo veće, ali u dvije će teško parirati Kloppovoj momčadi. 18 posto šansi je možda čak i previše za portugalski klub, s obzirom na to da ni individualno, a niti taktički ne mogu parirati Liverpoolu.

Prognoza šansi: 85% - 15%

Šanse prema kladionicama: 82% - 18%

 

Tottenham – Manchester City

City ulazi u engleski dvoboj kao favorit za osvajanje (barem sudeći po kladionicama), ali to ne mora značiti da će ovaj dvoboj biti jednosmjerna ulica. Obveze u domaćem prvenstvu u kojem će se za naslov boriti do samog kraja zasigurno će odigrati svoju ulogu, iako ni Tottenham neće biti bezbrižan. Za njih je prvo mjesto realno nedostižno, ali zahvaljujući nizu loših rezultata neće se moći opustiti, jer bi u protivnom mogli ostati čak i bez mjesta u top 4. A s obzirom na njihov mentalitet koji je sve samo ne pobjednički, gotovo je sigurno da će im prioritet biti domaće prvenstvo i osiguravanje Lige prvaka sljedeće sezone. Ipak, pijetlovi su dovoljno kvalitetni i uigrani da ih se ne smije otpisati, pogotovo ako Pochettino bude imao sve igrače na raspolaganju. Ono što je zanimljivo jest činjenica da kladionice Tottenhamu daju manje šanse nego Portu, što je u najmanju ruku diskutabilno.

Prognoza šansi: 35% - 65%

Šanse prema kladionicama: 14% - 86%

 

Barcelona – Manchester United

Susret koji bi ne tako davno bio glavna poslastica za ljubitelje nogometa, danas ne iskače toliko od ostalih parova. Valverdeova Barcelona igra poprilično pragmatičan nogomet kojem uzbudljivu notu donosi samo Leo Messi koji ne posustaje u iskazivanju svog raskošnog talenta, a Solskjaerov United lebdi na krilima pozitivne atmosfere i motivacije igrača, još uvijek bez nekog posebnog identiteta. Gledajući kvalitetu momčadi Barcelona se nameće kao jasan favorit, ali ne treba zaboraviti da su Crveni vragovi izbacili PSG i da bi se sličan scenarij vrlo lako mogao dogoditi Barceloni. United je pokazao da zna iskoristiti prilike koje im se pruže, pa bi u slučaju da Messi ne bude posebno raspoložen ili da ga norveški strateg uspije adekvatno ograničiti mogao imati šanse za prolaz, a sam dvoboj bi trebao biti mnogo neizvjesniji nego što se to na prvu čini. Barcelona ostaje favorit, ali šanse koje im kladionica daje ipak se čine kao precjenjivanje.

Prognoza šansi: 60% - 40%

Šanse prema kladionicama: 80% - 20%

 

Englezima se silni milijuni utrošeni proteklih godina napokon isplaćuju, pa tako još uvijek imaju sva četiri predstavnika u Ligi prvaka, uz dva u Europskoj ligi. Ždrijeb najeltitnijeg europskog natjecanja im je osigurao situaciju u kojoj će gotovo sigurno dvije njihove momčadi proći u polufinale, a ni treća nije bez šansi, dok će Bundesliga biti bez svojih predstavnika među najboljih osam. Juventus je preokretom protiv Atletica pokazao da ih nikada ne treba otpisati, pogotovo dok imaju Ronalda koji je kao i uvijek najbolji kada je to najpotrebnije, Liverpool je još jednom potvrdio kvalitetu i zrelost, dok će se Barcelona tek u četvrtfinalu susresti s prvim pravim ispitom. Kada bi se gledala situacija izvan konteksta City bi vjerojatno prvi favorit za osvajanje, no uzmemo li u obzir da je Juventus praktički već osvojio prvenstvo i može se u potpunosti fokusirati na Ligu prvaka, čini se da bi Talijani mogli imati čak i bolje šanse. Tu su još dakako Barcelona i Liverpool, a kakva iznenađenja viđamo posljednjih godina, ne treba sa sigurnošću otpisati ni autsajdere. Jer ipak je ovo nogomet, a u njemu je sve moguće. 

Imaju li autsajderi šanse?
Nakon što su izvučeni parovi četvrtfinala Lige prvaka jedna stvar je jasna svima – Liverpool je prošao najbolje i izvukao najslabijeg protivnika. Također bi potencijalno trebao imati i lakši put do finala, jer se Manchester United i Barcelona čine kao bolji matchup za njih nego ekipe koje se nalaze u drugom dijelu ždrijeba. A taj drugi dio ždrijeba trebao bi u polufinalu ponuditi susret dviju momčadi koje su možda i najizraženiji favoriti za osvajanje. Također se mora naglasiti da kladionice svim favoritima daju najmanje 80 posto šansi za prolazak, što se čini pomalo nerealno, pogotovo nakon iznenađenja kojima smo svjedočili ...
Imaju li autsajderi šanse?
Nakon što su izvučeni parovi četvrtfinala Lige prvaka jedna stvar ...
Tottenham s maksimalnim pristupom i neozlijeđenim kadrom po meni ima 40 posto šanse za prolaz. Fernandinho će opet bit problem ako bude igrao. Da imaju Jorginha, bili bi mi glavni favorit za LP. - Fenix22, 16.3.19. 13:28, 0 0 0
Prva utakmica protiv Schalkea je pokazala njihove slabosti. Sačekat u 5-4-1 formaciju i ostavljat izolacije za Sona protiv Zinchenka preko tranzicije. - Fenix22, 16.3.19. 13:31, 0 0 0
Ma sigurno, o prvoj utakmici na Old Traffordu ne treba ni trošiti riječi, ali ne mislin da ih Barcelona može tako izdominirati. Ali mogu se složiti s korekcijom od 5% za oba spomenuta susreta. - Bateman, 16.3.19. 14:08, 0 0 0
Možda si malo previše šanse dao Man Unitedu, ostalo ok. - BruceWayne, 16.3.19. 15:22, 0 0 0
Da, moguće da jesam malo, ali smatram da su im daleko veće od 20%. - Bateman, 16.3.19. 15:45, 0 0 0
Bateman | 13.03.
Tko je najviše pokazao u osmini finala?

Ajax je prošlog tjedna izbacio Real na Bernabeuu, a Manchester United PSG na Parku prinčeva. Oba ishoda bila su iznenađujuća, kao što je to bio slučaj i sa sinoćnjim prolaskom Juventusa. Ipak, Ajaxov i Unitedov trijumf pratio je isti uzorak tijekom svih 180 minuta; Ajax je u obje utakmice apsolutno dominirao, a United se branio i iskorištavao prilike koje mu je protivnik pružio. Ukupan rezultat je također pratio spomenuti narativ; Ajax je prošao s ukupnih 5:3, a United zahvaljujući jedanaestercu u sudačkoj nadoknadi. Dvoboj između Juventusa i Atletica je, pak, donio dvije međusobno različite utakmice.

Juventus je u prvoj utakmici uvjerljivo dominirao u posjedu, broju dodavanja i postotku točnih dodavanja, ali Atletico je za to vrijeme stvorio tri velike prilike, zabio dva pogotka i još jedan koji je mogao i vjerojatno trebao biti priznat, dok su bianconeri u svim tim segmentima ubilježili nulu. Manjak rizika Allegriju se u toj utakmici nije isplatio, jer je Atleticu bilo nemoguće ozbiljnije zaprijetiti „iz sigurne udaljenosti“, a Cholove su trupe čekale svoje prilike koje su naposljetku i dočekale. Usko postavljenim veznim redom dali su si mogućnost visokog presinga u kojem su se stoperi mogli podignuti sve do centra, bez straha da će lopta proći kroz sredinu i da će oni biti ostavljeni sami u situaciji 2 na 2 ili 3 na 2, dok su bekovi markirali protivnička krila. Dybala na desnom krilu nije nudio širinu, već je češće ulazio u sredinu, čime si je Atletico mogao priuštiti agresivniji pristup u obrani. Griezmann bi markirao Pjanića i na taj način prisilio Juventusove stopere da vode igru, a visoki presing protiv kojeg Juventus tradicionalno ima problema funkcionirao je gotovo savršeno. Taj presing je u drugoj utakmici izostao, a na njihovu nesreću Allegri je shvatio gdje je pogriješio i znao je kako te pogreške ispraviti.

Za početak, Cancelo je zamijenio De Sciglia i zabilježio 5/5 oduzetih lopti, 9/16 uspješnih duela, 2/3 uspješna driblinga, uz asistenciju i 4 ključna dodavanja. Na drugoj bočnoj poziciji je također došlo do promjene, pa je tako Alexa Sandra zamijenio Leonardo Spinazzola kojemu je to bio debi u Ligi prvaka. Gledajući kroz brojke Talijan nije odigrao bogznakakvu utakmicu, ali je ostavio jako dobar dojam, postavljajući se odlično i tako nudeći rješenje svojim suigračima na lijevoj strani na kojoj je Ronaldo već po običaju imao apsolutnu slobodu kretanja. No najveći Allegrijev pogodak bio je postavljanje Bernardeschija umjesto Dybale na poziciju desnog krila. Bernardeschi je nudio prodornost po boku, ali ujedno i kvalitetne ulaske u sredinu, imao je 3/4 uspješna ubačaja od čega je jedan prethodio pogotku, 9 osvojenih duela i bio je 5 puta fauliran, od čega jednom za presudni jedanaesterac.

Uz kadrovske promjene, Allegri je ujedno odlučio promijeniti i pristup, odnosno fokusirati se na igru preko bokova, gdje je Atletico trebao biti najslabiji, bilo to kroz dribling prema šesnaestercu i povratnu loptu, bilo kroz ubačaje. Iako smo vidjeli nekoliko dobrih ulazaka s krilnih pozicija Juventusovih igrača, za očekivati je bilo da će takve situacije biti iznimka, a ne pravilo, te da će ubačaji ipak biti glavno oružje bianconera. Stoga su ih ispalili ukupno 38, od čega 11 uspješnih, a da oni ne budu uzaludni pobrinuo se, tko drugi nego Cristiano Ronaldo. Portugalac je još jednom pokazao da je najbolji kada je to najpotrebnije i nebeskim skokovima zapečatio je Atleticovu sudbinu.

Nogomet je prije svega momčadski sport, ali određena ovisnost o individualcu je neizbježna, jer i taj individualac je naposljetku dio momčadi. Kada bi bilo drugačije, cijene nogometaša bi se razlikovale za par milijuna, a ne za 50, 100 ili čak 200. Stoga prolaz Juventusa nije nezaslužen zbog toga što (vrlo vjerojatno) ne bi došao bez Ronaldove pomoći, isto kao što prolaz Atletica ne bi bio nezaslužen da je primjerice Oblak došao do lopte prije nego što je ona prešla crtu ili da je jednom u životu uspio pogoditi stranu kod jedanaesterca. Atletico je u prvoj utakmici imao puno bolje prilike nego što ih je Juventus stvorio tijekom svih 180 minuta, ali nogomet nije tako jednostavan. Često se zna reći kako je momčad jaka onoliko koliko i njena najslabija karika, ali što kada nitko ne pokušava razbiti taj lanac? Što kada Simeone pristupi utakmici na gotovo isti način kao i u Madridu i praktički se preda u ruke sudbini, ili točnije rečeno, nada se da se Ronaldo neće ukazati? Tada momčad postaje jaka koliko i njena najjača karika.

Juventus je od povratka u Serie A nakon afere Calciopolli prerastao u jednu od najvećih marketinških mašinerija, a uprava na čelu s Andreom Agnellijem počela je voditi klub ugledajući se na franšize u američkim sportovima. Tako su izmijenili grb izbacivši tradicionalne motive i pretvorivši ga jednostavno u stilizirano slovo „J“, prodali prava na imenovanje stadiona Allianz-u, te na njemu odlučili održavati pre-game light show kojeg se ne bi posramile ni američke sportske organizacije. A točku na i stavili su dovođenjem Cristiana Ronalda, najmoćnijeg branda u svijetu nogometa. Taj potez se Agnelliju već odavno financijski isplatio, a od sinoć smo dobili naznaku da bi mogao i rezultatski. Zahvaljujući jasnoj viziji vodećih ljudi torinske momčadi, Juventus je nedodirljiv u domaćem prvenstvu koje je daleko od nekvalitetnog i osma titula za redom koju će gotovo sigurno osvojiti nije zanemariv uspjeh, ali to će sve ostati nedorečeno dok se u Torino ne vrati pokal najelitnijeg europskog natjecanja. A sinoćnja utakmica vrlo lako bi mogla biti prekretnica, jer Juventus je pobijedio na isti način na koji već godinama pobjeđuje u Serie A, što u konkretno njihovom slučaju nije negativna stvar.

Allegri u prvoj utakmici nije želio riskirati i to mu se obilo o glavu. Ista stvar se dogodila Simeoneu u drugoj utakmici, a kao razlika se pokazao jedanaesterac dosuđen pred sam kraj utakmice. Ta nijansa koja je odlučila pobjednika zapravo je poslužila kao epitom cijelog dvoboja – Allegri je imao Ronalda, Simeone nije. I to je ono što je odlučilo dvoboj dvije momčadi, a ne tko ima veća muda, čiji su navijači bolji, tko je ostavio srce na terenu i slične sporedne stvari. Ovih 180 minuta najbolje bi bilo usporediti s partijom pokera u kojoj je Simeone imao jaču ruku na flopu, ali kako su se redali turn i river, njegova je sigurnost sve više blijedjela. Možemo zamisliti kako je Cholo imao dva kralja u ruci i još dva na stolu, dok su preostale tri karte na stolu bili asevi. Četvrtog asa je imao Allegri koji je do tada dizao uloge nadajući se kako će Simeone odustati ili kako će mu se sreća osmjehnuti. Simeone u početku nije htio ići all in prihvaćajući Allegrijevu igru, dok mu se kod turna javila sumnja da bi Allegri mogao imati dva asa u ruci ali nije imalo smisla da odustane. Kada je dočekao kartu na riveru bio je uložio već gotovo sve što je imao i kada se i treći as ukazao na stolu bilo mu je jasno da je propustio svoju priliku i da Allegri ima samo jednog asa, ali da je on vrijedan pobjede. Možemo pričati o tome je li Argentinac trebao agresivnije pristupiti u nekoj fazi, odnosno odigrati otvorenije i pokušati postići pogodak, pa i po cijenu toga da ih primi više i visi o koncu do zadnjeg trenutka, ali lako je biti general poslije bitke.

Allegri je utakmici pristupio kao profesionalni pokeraš, znajući svoje izglede i procijenivši value na koji mu se isplati igrati, dok je Simeone kao pravi underdog odigrao strpljiv poker, ali ipak amaterski. A profesionalci većinom bolje prođu.

Pokeraški dvoboj u Torinu
Ajax je prošlog tjedna izbacio Real na Bernabeuu, a Manchester United PSG na Parku prinčeva. Oba ishoda bila su iznenađujuća, kao što je to bio slučaj i sa sinoćnjim prolaskom Juventusa. Ipak, Ajaxov i Unitedov trijumf pratio je isti uzorak tijekom svih 180 minuta; Ajax je u obje utakmice apsolutno dominirao, a United se branio i iskorištavao prilike koje mu je protivnik pružio. Ukupan rezultat je također pratio spomenuti narativ; Ajax je prošao s ukupnih 5:3, a United zahvaljujući jedanaestercu u sudačkoj nadoknadi. Dvoboj između Juventusa i Atletica je, pak, donio dvije međusobno različite utakmice. Juventus je u prvoj utakmici ...
Pokeraški dvoboj u Torinu
Ajax je prošlog tjedna izbacio Real na Bernabeuu, a Manchester ...
baiso | 12.03.
Surfin USA: što je pošlo po krivu u Lebronovim Lakersima?

Nakon pet predugih godina čekanja i konačnog umirovljenja za mnoge 'najboljeg Lakera svih vremena', bilo je vrijeme za promjenu. Jednu godinu gledanja mladih i zanimljivih igrača bilo je u redu, no kad ste najslavnija NBA franšiza na svijetu, onda vas ne zanima ništa drugo nego gledati neku superzvijezdu kako svakih par noći u vašem dvorištu šamara protivnike jednog za drugim. No, nova sezona Los Angeles Lakersa koja je po prvi puta nakon spomenutog perioda čekanja trebala značiti nekakav iskorak, pretvorila se u pravu kataklizmu koju je rijetko tko očekivao. Sva se krivnja strovalila na LeBrona Jamesa premda je on u cijeloj toj priči najmanje kriv, ako i uopće.

Za početak, recimo da nisam neki fan LeBrona. Cijenim njegovu veličinu, ali mi ga nikad nije bilo ugodno gledati, moj čisto subjektivni dojam. Zašto? Ne znam. Fali mu smoothness, barem se to tako meni čini. No, u ovom slučaju nije bitno što ja mislim o njegovoj umjetničkoj izvedbi, bitno da brojke ne lažu, a one će reći da je LeBron vjerojatno najbolji drugi igrač svih vremena ili, ako vam je draže, najbolji igrač 21. stoljeća. I kako onda da taj isti najbolji u 21. stoljeću muku muči s vođenjem momčadi u doigravanje? Odgovor je vrlo jednostavan. Postoje franšize, točnije ljudi unutar njih, čija je moć toliko velika da i od povijesnih veličina mogu napraviti najveće slabiće. Njihova nesposobnost jači je kriptonit od bilo kojeg protivničkog igrača, momčadi ili trenera. I nema gore stvari od toga.  Ovaj šokantan neuspjeh Bronovih Lakersa samo je refleksija nesposobnosti dijela uprave Lakersa koji su glavni i jedini krivci. Konačno, ne treba ni skrivati njihova imena jer Rob Pelinka i Magic Johnson trebaju letit' iz te franšize što je brže moguće. Oni su glavni arhitekti neuspjeha čije će posljedice među uspjeha žednim navijačima Lakersa najviše na svojim leđima osjetiti ni kriv, ni dužan – LeBron James.

Kada je u lipnju 2016. sirena označila kraj svakog pokušaja da ekipa najbolje regularne sezone svih vremena preokrene stvari u svoju korist, LeBron je upotpunio svoj legacy i zacementirao se na drugo mjesto najboljih svih vremena (prvo mu je zauvijek ostalo nedostižno jer je 'nošenje talenta u South Beach' donijelo samo dva umjesto šest najavljenih Larry O'Briena). Za razliku od tog prvog napuštanja Clevelanda, ovo drugo ipak je bilo u znatno drugačijem tonu. Prije svega, nije bilo nikakvih spektakularnih najava i objava, nisu se snimale specijalne emisije niti se atmosfera dovodila do usijanja. Umjesto toga, dobili smo jednu brzu odluku čovjeka kojemu trofeji/legacy nisu više toliko bitni koliko mu je bitno da bude blizu domu i obitelji u Los Angelesu. Da proslavi 4th-of-July u miru i s riješenim pitanjem svoje košarkaške budućnosti bilo mu je važnije od odlaska u najbolji mogući tim. Lako možemo zamisliti scenarij u kojemu LeBron odlazi u momčad poput Rocketsa koja je nepobjedive Durantove Warriorse odvela do 7 utakmica i onda s njima pokuša srušiti 'nesrušive'. No, Houston nije dom, Los Angeles jest. Ovoga puta, nije se čekalo do zadnjega da se vidi kamo će neki novi Dwyane Wade i Chris Bosh pa da se samo uključi kao zadnji i najvažniji dio slagalice šampiona. Ne, ovoga puta stvari su bile drugačije i umjesto da u Lakersima to dožive kao poticaj za momentalnu akciju, oni su napravili sasvim suprotno ne shvaćajući uopće razinu ozbiljnosti i odgovornosti koja je pala na njihova leđa dovođenjem tako velikog dijela povijesti NBA lige.

LeBron je postao Laker ušavši u 34. godinu života. I prije godinu dana se vidjelo da čak i on koji vodi nevjerojatnu brigu o svome tijelu polako posustaje, a tome su dosta pridonijeli i igrači Clevelanda koje je on po dobrom starom običaju sam samcat morao vući do finala igrajući iznad svake normalne, očekivane razine. Prvi i osnovni zadatak koji su si Pelinka i Magic trebali postaviti jest osigurati da se takvo što ne dogodi. Međutim, da su se i trudili, teško da bi uspjeli odraditi gori free agency nakon potpisa LeBrona nego što su ga odradili. Uprava Lakersa pokazala je da nema apsolutno nikakvu ideju kakvu će momčad oko Jamesa izgraditi. Potpisivanje plejade klaunova Stephenson – Rondo – McGee – Beasley pokazuje koliko su u tom trenutku bili nedorasli izazovu koji je pred njih stavljen. Umjesto da se ogleda na kolegu čiji dres visi gore lijevo od njegovog (tko odgonetne plaćam pivo), Magic se pridružio dugoj listi bivših legendi igre koji su umjesto uživanja u zasluženoj mirovini odabrali blamiranje u ulogama u kojima se nikada nisu ni mogli snaći. Lakersi nisu imali plan nego puku improvizaciju, nabacali su random veterane kako bi popunili rupe na rosteru poput djece koji u filmovima u mikser nabacaju sve od corn flakesa do humusa tvoreći tako samo nered koji ničemu ne koristi.

Svima je bilo jasno kako će Lakersi s tako loše izgrađenom momčadi imati brdo problema, pogotovo u dvije stvari: zaštiti obruča i šutu izvana. Kada gradiš momčad oko jednog tako dominantnog igrača, onda su ti valjda dvije najosnovnije stvari da imaš nekoga tko će mu čuvati leđa u obrani i tko će 'točiti' otvorene šutove jednom kada sva pozornost bude na dupliranju tvog najboljeg igrača. Tom problemu je pokušao doskočiti Luke Walton sa svojim imaginacijama u kojima zajedno na parketu igraju LeBron James i Kyle Kuzma kao dva 'visoka'. Potez ravan stavljanju Marka Roga na beka jer eto, svi stavljaju veznjake na bekove. Tako i svi igraju small ball, to što se danas trči više nego ikad i što su četvorke i petice u velikoj mjeri igrači koji se energetski najviše troše je opet druga strana medalje… Da nisu umjeli bolje, Rob i Earvin su pokazali potpisom otprilike 187 godina starog Tysona Chandlera, još jednog u nizu veterana koji se nastavljaju lijepiti za LeBrona gdjegod ovaj pošao. Ako ti je to rješenje jedne od rak rana tvoje momčadi, onda si zbilja u problemu.

No, tu dvojac koji je zaslužan za to da Hollywood neće gledati svoju omiljeniju momčad u doigravanju nije stao, dapače, učinili su stvari još i gorima bez da su povukli neki konkretni potez. Pričam naravno o 'nemoralnoj' ponudi za Anthonyja Davisa gdje su se 'junaci' naše priče htjeli riješiti čitave mlade jezgre i još nekolicine igrača u zamjenu za jednog od najboljih, ako ne i najboljeg, igrača lige. Taj potez nema apsolutno nikakvog smisla jer dolazi puno prekasno. Trade deadline obično služi kao završno glancanje ekipe, a svaki trade koji napraviš bi trebao značiti da je to što si napravio – to. Nema dalje. U tom kontekstu dovođenje AD-a bi imalo smisla da bi Lakersi tom razmjenom postali instant contenderi pa čak i oni 'pseudocontenderi' za koje se zna da će ih Warriorsi usprkos svemu svejedno naprašiti.

Da se ta razmjena doista i realizirala, to bi značilo da Davis i LeBron moraju sami samcati (skoro pa doslovno) igrati punom snagom do kraja sezone. Davis koji vrlo često zna biti ozlijeđen i James koji je netom zbog ozljede odsjedio najdulji period bez igre u svome životu. Šanse da od te momčadi konačno dobijemo prave Lakerse bile bi minimalne.

Taj se trade na kraju nije ostvario jer postoje još gluplji i nesposobniji ljudi u drugim franšizama, a povlačenje te ponude sa stola od strane dvojca Pelinka - Johnson samo pokazuje u kojoj su mjeri dvojica najodgovornijih za izgradnju šampionske momčadi zapravo izgubljeni i nemaju nikakvog pojma o onome što rade.

Nije mi samo jasno čemu takav all in na pola sezone? Zašto, ako ste već tako spremni odreći se svoje mlade jezgre, što i nije tako loša opcija s obzirom na poziciju Lakersa na tržištu, niste to učinili još na ljeto? Zašto se jezgra ove momčadi nije izgradila momentalno, nego se čekalo do pola sezone pa kad je sve gotovo, onda se išlo u all in ponude bez trunke razuma i logike iza njih?! Andrew Wiggins, prvi pick na draftu Cleveland Cavaliersa nije za njih odigrao nijednu utakmicu jer je bio razmijenjen odmah po dolasku LeBrona. Cavsi su tada doveli Lovea, pridružili ga Irvingu i, s LeBronom u sastavu, oformljena je jezgra nove momčadi. Do kraja sezone riješili su se Mozgova i Waitersa, doveli J.R. Smitha i Shumperta i to je bilo to – contender gotov! Jebote, dok dajem upravu Clevelanda kao uspješan primjer, onda znate koliko su stvari u Gradu Anđela zapravo loše! Magic i Pelinka trebali su odmah agresivno krenuti po pojačanja jer je LeBron svakim danom sve stariji, a to znači da će scene slične onoj u kojoj ga Kuzma gura u leđa kako ne bi samo stajao u obrani biti sve češće. LeBron više nije svemoguć i logično je da smanji energetsku potrošnju u obrani, no za to nije dobio ni kadrovsku podršku uprave, ni taktičku podršku trenera, već baš suprotno, opet ga se stavilo u poziciju da tegli cijeli tim u doigravanje sam. E, pa više ne može! I po govoru tijela vidljivo je kako LeBron nije zadovoljan cijelom situacijom i potpuno je u pravu.

Bez jasnog plana i vizije, Lakersi će tako prokockati prvu sezonu LeBrona Jamesa u purpurno – zlatnome dresu. Kao da se ne radi o 34-godišnjaku nego liku koji tek ulazi u najbolje igračke godine. Doista i najbolji mogu pokleknuti okruženi nesposobnjakovićima, a Kralja su njegove dvorske lude izdale, no o njima ionako nitko nikad ne piše pa će, kao i uvijek, za sve biti kriv samo on – Kralj.

Kralj okružen ludama
Nakon pet predugih godina čekanja i konačnog umirovljenja za mnoge 'najboljeg Lakera svih vremena', bilo je vrijeme za promjenu. Jednu godinu gledanja mladih i zanimljivih igrača bilo je u redu, no kad ste najslavnija NBA franšiza na svijetu, onda vas ne zanima ništa drugo nego gledati neku superzvijezdu kako svakih par noći u vašem dvorištu šamara protivnike jednog za drugim. No, nova sezona Los Angeles Lakersa koja je po prvi puta nakon spomenutog perioda čekanja trebala značiti nekakav iskorak, pretvorila se u pravu kataklizmu koju je rijetko tko očekivao. Sva se krivnja strovalila na LeBrona Jamesa premda je on u ...
Kralj okružen ludama
Nakon pet predugih godina čekanja i konačnog umirovljenja za mnoge ...

Respekt: chelsea_2012, BruceWayne, GNKDZCFC, Fenix22, Wizard, Bateman,

Slažem se: Fenix22,

Ne slažem se: GNKDZCFC, Lwave,

Četvrto, mislim da je velika greska uopće dovođenje LeBrona i da se održala mlada ekipa od prije 2 sezone (Russel, Ingram, Clarkson, Nance, Randle, Zubac + veterani Williams i Young i Kuzma od prosle godine) - GNKDZCFC, 13.3.19. 12:24, 0 0 0
i uz mladog trenera kao što je walton, samo bi napredovali svi skupa i bili bi na razini Sacramenta ove godine ili Brooklyna, mlade ekipe s velikim potencijalom. - GNKDZCFC, 13.3.19. 12:25, 0 0 0
Taj trade Russell - Ball nisam ni htio komentirat, ali samo ide u prilog mojoj tezi o tome koliko je Magic nesposoban. Znači, prvo mu drugi navodno slažu momčad, a kad i sam krene slagat zajebe. Tu LBJ zbilja nije kriv. To je poanta ovog teksta. - baiso, 13.3.19. 14:49, 0 0 0
Osim što je zadnje desetljeće Istočna konferencija bila najslabija u povijesti lige, za sve ostalo se slažem s Baisom. Koliko igrača igra regular season mode, a koliko ih šalta u brzinu dvi više u playoffu? - Fenix22, 13.3.19. 18:19, 0 0 0
Cijela liga obranu igra tek od završetka All Stara i to sa ne znam kakvim intenzitetom. To se naročito odnosi na contendere. Uglavnom, 99 posto se slažem sa Baisom. - Fenix22, 13.3.19. 18:22, 0 0 0
chelsea_2012 | 08.03.
Dinamo je pobijedio Benficu: hoće li proći dalje?

prolaz Dinama u četvrtfinale ovisit će o više stvari :

  • svježina Benfice
  • prioriteti Benfice
  • kadar Benfice koji kroji žestok tempo uz ozljede ključnih igrača
  • Dinamov problem sa zadnim veznim , lijevim bekom te izostanak par igrača : Ademi ,Šunjić ,Leovac te načeti Hajrović

-svježina Benfice :

  • prvenstvo bez zimske pauze uz žestoki ritam pogotovo u prvenstvu gdje su nadoknadili 6 bodova prednosti  Porta zahvaljujući brutalnoj formi i novom treneru prilikom kojem su Portu preoteli prvo mjesto u prvenstvu , rutinski su rješili Galatasaray , te su ušli u ključni dio sezone kad se prvenstvo lomi uz dodatni uteg sa europskim utakmicama, dok je Porto imao dvijeutakmice sa Romom Benfica je imala 4 (Galatasaray i Dinamo) dvije utakmice ne zvuče tako puno ali kad se sagleda gust i težak raspored pa naganjanje prvenstva dvije teške utakmice jako puno potroše igrace , bez obzira na to tko je protivnik,  činjenica je da Dinamo i Galatasaray ne mogu stati u istu rečenicu sa Romom ali opet nogomet je nogomet , uz to što nije bilo adekvatne zimske pauze koja polako ali sigurno uzima svoj danak Bruno Lage je protiv Dinama ponovio uspješni recept protiv Galatasaraya osvrćući se preko ramena na prvenstvo, uz jednu bitnu razliku niti je Dinamo Galatasaray niti je Galatasaray Dinamo ,Galatasaray spada u profil momčadi gdje je naglasak igre na induvidualcima slično kao Dinamo u eri Zorana Mamića sa Soudanijem i Fernardesom samo uz dosta kvalitetniji i skuplji kadar , i kao takav je puno više stilom igre odgovarao Benfici gdje je Galatasaray ostavljao dosta prostora Benfici koja je preko krila uz pritisak na stoperski dvojac Galatasaraya rutinski rješila osminu finala i prošla dalje  pa dolazimo i do drugog djela, prioriteti Benfice

-prioriteti Benfice

  • Benficin prioritet jest prvenstvo i cijeli Benficin fokus je na osvajnju prvenstva koje joj donosi izravno mjesto u ligi prvaka i kao takvom klubu poput Benfice služi kao izlogu za igrače čija prodaja čini preko 50% budžeta, dok za razliku od drugog mjesta gdje se ide u kalifikacije sa neprvaciam i uvijek može naletjeti na minu jasno je zašto je prvenstvo Benficin prioritet te dolazimo do trećeg djela kadar Benfice

-Kadar Benfice

  • Benifca je klub koji kupuje jeftino , polvači talente iz omladniskog pogona te uz par iskusnih senatora pravi odličan i kompetitivni mix igrača te ga pretvraja u jako dobar izbalansiran tim sa ofenzivnom igrom gdje uvijek teži zabiti koji gol više , dva predhodno objašnjena arguemta su glavni kreatori prvih jedanest , jednostavno žestok ritam uzrokovoa je opterćenje poput Seferovićeve ozljede gdje je umjesto nasušno potrebog odmora zaigrao i ozljedio se , te će po prvim prognozama izbivati minimalno 3-4 utakmice u ključnom djelu sezone što je veliki hendikep , jednostavno Bruno Lage se morao kockati sa sastavom u Zagrebu , ali kad se kockaš i pobjđuješ jednostavno moraš tu i tamao izgubiti , iako je uspio odmoriti par ključnih igrača izgubio je Seferovića koji je strahovito bitan za koncept igre u deutu sa Jao Felixom, gdje Felix bez Seferovića jednostavno nije isti igrač, njegov izostanak je u rangu sa izostankom Pizzija , iako je najavio da je u uzvratu sve otvoreno sam je svjestan neće biti u mogućnosti da na Dinamo pošalje najboljih 11 jer mora misliti i na prvenstvo  već najspremnijih 11 gdje će se morati odreći barem dvojice najboljih  uz faktor da Benfica razvija mlade igrače jednostavno ih mora istrpjeti kako njihove dobre tako i loše strane pogotovo njihov manjak neiskustva koje je uzrok Diazovog jedanaesterca na Olmu , Ferrerovo loše pozicioniranje u obrani prilikom Gojakove velike prilike krajem prvog pluvremena te nekoordinacija obrane u 93 minuti gdje je Šitum propustio zabiti za 2 - 0 pogreške koje urokuje neiskustvo , odnosno neiskustvo koje uzima svoj danak u obliku pogrešaka mladih igrača bez obzira na njihovu kvlitetu ako želi razviti i prodati igrača te profitirati od njega jednostavno ga mora  istrpjeti
  • broj mladih igrača na terenu , žestok ritam utakmica i ozljede kljužnih igrača ta vjerovatnost pogreške se povećava pogotovo u ključnim trenucima utakmice i prvenstva , realno sve Dinamove prilike došle su kao plod Bjeličinog  čekanja i provociranja tih istih grešaka koje su uglavnom uzrokovane neiskustvom i jednim djelom ofenzivnim stilom igre

zaključak na osnovu tri predhodna arguemta :

  •   Benfica će biti pod većim pritiskom
  • moraju zabiti 2 gola za prolaz i pritom ne primit niti jedan 
  • ne smiju napraviti niti jednu iole ozbiljnu grešku i moraju održati kocentraciju na 100% , što je s obzirom na stil igre , igrače jako jako teška pa skoro i nemoguća  misija
  •  moraju preraspodjeliti resurse u obliku igrača ravnomjerno za Dinamo i prvenstvo što će biti jako težak zadatak
  • zamjeniti Seferovića na način da ne poremete koncept igre , jedina zamjena je veteran Jonas koji je preuzeo ulogu "jockera" sa klupe pa se postavlja pitanje koliko ima napadačkog baruta u njemu
  • smisliti kako će probiti pokretljivu dinamovu formaciju
  •  smisliti kako neutralizirati i limitirati Petkovića
  • jedina stvar koja im donekle ide na ruku je izostanak Šunjića i Ademija kao primarni defnazivni  tj .korektor veznog reda, prvog lijevog beka Leovca i Hajrovićeva sitacija sa ozljedama 

Dinamovi prednosti i nedostaci :

  • izostanak Leovca se i da iskompenzirati sa Rahmanijem koji je već uspješno igrao tu poziciju i koji je bolji bek nego stoper te uz to za razliku od Leovca donosi skok , visinu i bolji defanzivni učinak kojeg će Dinamo posebno trebati kad uzemmo uz obzir da će u većini vremena biti u podređenom pložaju i da će svoje šanse tražiti iz prekida , kad se sve uzme u obzir Rahmani na lijevom beku može biti i prednost u odnosu na Leovca
  • zadnji vezni kojeg će vjerojatno zamjeniti Moro, koji je defanzivno za razliku od Šunjića slabiji ali ima puno kvalitetniji pas koji bi nekim trenucima utakmice mogao biti presudan jer će Dinamo svoju šansu tražiti kroz tranziciju odnosno polukontri i kontri te prekida
  • Hajrović koje je u prvom susretu zamjenio Kadzior koji je ipak taktički orijentiran igrač , sa ništa lošijom ljevicom za razliku od Kadziora , Hajrović je puno bolji u tranziciji sjetimo se asistencije za gol Orišića u Bernu protiv Young Boysa , slična utakmica ih čeka i protiv Benfice u Lisabonu gdje će Dinamo izlaziti preko Olma ,Orišića , Petkovića i Hajrovića i gdje je puno korisnija dodatna lucidnost i kreativnost koja je sinoć u Zagrebu kao u Plzenu pala isključivo na Olma u izostanku Hajroviću koji  uz odličnu ljevicu i prekide  donosi dodatnu kreativnost kao u utakmice sa Viktorijom u Zagrebu i rasterećuje Olma i čini Dinamo puno opasnijim iz tranzicije koja će biti Dinamov forte u Lisabonu
  • ako je Hrvatska na Sp mogla iskompenzirati nedostatak klasičnog defanzivnog  može i Dinamo koji je već savladao izostanke Gavranovića, Ademija ,Šunjića , More i Majera na jesen , Leovca i prvog stoperskog para u Trnavi  te bi Moro mogao odigrati Brozovićevu rolu  te   je u nekim segmentima igre sličan igrač Brozoviću i mogao bi to odraditi poput Brozovića  u idući četvrtak s tim da je već odradio par utakmica na tom mjestu i već je upoznat sa pozicijom i može odgovoriti na izazov
Pohod na Lisabon
prolaz Dinama u četvrtfinale ovisit će o više stvari : svježina Benfice prioriteti Benfice kadar Benfice koji kroji žestok tempo uz ozljede ključnih igrača Dinamov problem sa zadnim veznim , lijevim bekom te izostanak par igrača : Ademi ,Šunjić ,Leovac te načeti Hajrović -svježina Benfice : prvenstvo bez zimske pauze uz žestoki ritam pogotovo u prvenstvu gdje su nadoknadili 6 bodova prednosti Porta zahvaljujući brutalnoj formi i novom treneru prilikom kojem su Portu preoteli prvo mjesto u prvenstvu , rutinski su rješili Galatasaray , te su ušli u ključni dio sezone kad se prvenstvo lomi uz dodatni uteg sa europskim ...
Pohod na Lisabon
prolaz Dinama u četvrtfinale ovisit će o više stvari : ...
Bateman | 06.03.
Koji je engleski klub idealan fit za Jadona Sancha?

U sezoni 2016/17 skoro 70 posto svih igrača koji su nastupili u Premier ligi bili su stranci, a CIES je došao do zaključka kako su primjerice Arsenal, Manchester City i Chelsea domaćim igračima povjerili  redom 23, 17 i 16 posto ukupnih minuta. Naravno, razlog tome su silni milijuni koji se slijevaju u Premier ligu i činjenica da momčadi masovno troše novac na strane dokazane igrače, dok one iz svojih mlađih selekcija godinama šalju u nižerazredne momčadi ili u inozemne lige niže kvalitete, te im eventualno daju priliku kada se oni već dobrano dokažu. U Njemačkoj je pak drugačija situacija, jer tamo domaći igrači dobivaju gotovo polovicu ukupne minutaže, što automatski znači više prilika za mlade talente.

Obzirom da je život po premierligaškim pravilima funkcioniranja postao izuzetno nepovoljan za nadolazeće mlade nade, nekolicini njih je prekipjelo pa su svoju sreću odlučili potražiti upravo u Bundesligi. Tako ove sezone u najjačem razredu njemačkog nogometa nastupa šest igrača s Otoka, što je više nego u proteklih 37 sezona zajedno. A onaj o kojem se najviše priča i za kojeg se već sada počinju boriti najjači klubovi iz njegove domovine, ali i drugi europski velikani, je Jadon Sancho.

Osamnaestogodišnjak koji je nogometne vještine naučio na ulicama Kennigtona, a prve korake napravio u mlađim selekcijama Watforda, nije htio pristati na uvjete razvoja koje mu je pružao Manchester City, već je svoj prvi profesionalni ugovor odlučio potpisati s Borussijom Dortmund. To se od starta činilo kao dobar potez, jer za razliku od posudbe u nekom engleskom niželigašu ili mrvicama u Guardiolinoj momčadi, u Dortmundu je dobio sedmicu na dresu i priliku za iskazati se. Vidjevši kako se proveo Sancho, njegov prijatelj iz dječačkih dana Reiss Nelson, inače igrač Arsenala, odlučio se i sam iskušati u Bundesligi, točnije u Hoffenheimu u kojem ove sezone ima 17 nastupa i 6 postignutih pogodaka. A isti put su u posljednje dvije sezone odabrali i Reece Oxford, Ademola Lookman, Ryan Kent (sada u Rangersima), Kaylen Hinds i Mandela Egbo. No ipak, najveću pažnju javnosti zaokupirao je Sancho, trenutno najvruća roba na europskom tržištu.

Njegova priča je jako slična onima južnoameričkih nogometaša koji su cijelo djetinjstvo proveli na ulici igrajući se loptom. No za razliku od malo ranijih vremena kada drugi izvor zabave za djecu gotovo da i nije postojao, Sancho je rođen 2000. godine, te je  svoje djetinjstvo proživio u vrijeme u kojem su igrače konzole, kompjutori i razno razne tehnološke spravice već dobrano zavladale svijetom. Njega te stvari nisu zanimale, a za nagradu je dobio fantastičnu tehniku, razvijenu igračku inteligenciju i što je možda najvažnije, radost igranja i iskrenu ljubav prema nogometu. To se možda najbolje vidi iz njegovih driblinga, koji nisu oni klasični koje viđamo od svakodnevnog profesionalnog nogometaša, već više podsjećaju na nešto što viđamo na freestyle ntajecanjima ili na futsal terenima, a specijalnost mu je dribling koji bi se na engleskom zvao faint. A to ga, uz urođenu brzinu i agilnost, čini jako nepredvidljivim i izuzetno teškim za zaustaviti.

Kada ostane na širokom prostoru, rijetko koji branič se može nositi s njim, a već spomenuta snalažljivost u driblingu osigurava mu to da u svakom svom približavanju šesnaestercu unese totalnu pomutnju u protivničku obranu, što za posljedicu otvara prostor za njegove suigrače. No nije to Sanchova jedina vrlina, on ujedno svojim spuštanjima u međuprostor odvlači svog čuvara u situaciji kada bočni igrač krene u napad, uzurpirajući tako kompaktnost protivničke obrambene linije. A uz njegove već spomenute kvalitete, Borussia u takvim situacijama stvara dvostruku opasnost i prislijava protivnika na biraju između dva zla – izaći na Sancha i ostaviti prostor bočnom igraču ili pustiti Sancha i tako si stvoriti potencijalno čak i veći problem.

Stoga nije čudno što redovito kreira velike šanse i što njegov posjed rezultira iznadprosječnim brojem pogodaka i udaraca na gol, što možemo vidjeti iz Understatovog grafa. U Bundesligi Sancho ove sezone ima 8 pogodaka, 10 asistencija i 9 kreiranih velikih prilika, uz 85 posto točnih dodavanja, što znači da je imao direktan utjecaj u skoro trećini svih pogodaka svoje momčadi, a uz to osvaja i otprilike 5 duela po utakmici (51 %) i zabilježava 3 uspješna driblinga (65 %).

U šesnaestini finala Lige prvaka Tottenham je nadigrao Borussiu i prošao s ukupnih 4:0, no Sancho se svejedno iskazao. U prvoj utakmici, u kojoj je dominacija Tottenhama bila očigledna, Sancho je imao 3/4 uspješna driblinga, 6/9 osvojenih duela i ubačaj za najizgledniju šansu njegove momčadi, dok je u drugoj zabilježio 92 posto točnih dodavanja uz četiri ključna. Bio je dobro postavljen i pravovremen u svakom napadu, te je svojim kretnjama po običaju dovodio svoju momčad u prilike, a činjenica da se Borussia oprostila od Lige prvaka bez ispaljenog metka ni najmanjim dijelom ne ide njemu na dušu.

Ali nitko nije savršen, pa tako ni Sancho. U fazi obrane većinom nije ažuran koliko bi trebao biti, te ga se često može vidjeti kako u maniri Lea Messija nezainteresirano šetucka daleko od središta zbivanja, dok u napadačkoj tranziciji na trenutke zna djelovati pomalo indolentno. Takve stvari mogu negativno utjecati na njegov status u elitnoj momčadi, ali s obzirom na to koliko je moćan u napadačkoj trećini, s loptom u nogama i bez nje, teško je zamisliti da bi ga neka momčad odbila dovesti zbog manjka obavezne igre. Pogotovo kada je ta mana zapravo neizbježni nusprodukt njegovih vrlina, jer na ulicama na kojima je naučio driblati, kreirati šanse i zabijati golove, nije se mogao naučiti obrambenoj disciplini.

Sancho je buduća zvijezda engleske reprezentacije i kao takav, logično je da je baš on preuzeo nadimak „the next big thing“. No za razliku od Aarona Lennona, Kierona Dyera, Thea Walcotta, Rossa Barkleyja i ostalih koje je taj epitet pratio na početku seniorske karijere, Sancho je krenuo okolnim putem, ne pristavši na udobnost doma i čekanje prilike u poznatoj atmosferi, već se otisnuo na kontinent u zemlju u kojoj je do 2017. igrao samo 21 igrač s Otoka (UK i Irska). Ali to mu nije otegnuta okolnost, dapače, Sancho je zahvaljujući dobrim predstavama u dresu Borussije u sezonu i pol došao do toga da je Manchester United već ozbiljno zagrizao za njega, a cijena od preko 100 milijuna eura, koliko je navodno Borussija procijenila mladog Engleza nije otjerala Woodwarda i družinu već je plan za prikupljanje potrebnih sredstava već krenuo u izradu. Gotovo sa sigurnošću se može reći da nakon sezone i pol igranja u drugom razredu engleskog nogometa ili povremenih ulazaka s klupe Citizensa ne bi zaradio takav status.

A upravo bi Manchester United i bio vjerojatno najbolji fit za njega, pogotovo ako Ole Gunnar Solskjaer ostane na klupi i iduće sezone. Jer za razliku od primjerice PSG-a koji se po običaju spominje kao jedan od najzainteresiranijih stranki, a u kojem bi bio osuđen iz tjedna u tjedan igrati poprilično nekompetitivnu ligu, te u kojem bi glavnu ulogu morao dijeliti s Mbappeom (naravno, pod uvjetom da Neymar napusti klub), u Unitedu bi imao šanse prometnuti se u glavnu zvijezdu. Alexis Sanchez je preveliki financijski teret za klub, pogotovo kada se uzme u obzir da u dresu kluba s Old Trafforda nije pokazao gotovo ništa, a niti izgleda kao da bi mogao, te se Sancho čini kao idealan čovjek za preuzeti teret velike sedmice na svoja leđa. Istina je da bi u Premier ligi naišao na mnogo čvršće i beskrupuloznije obrane nego u što je to slučaj u Njemačkoj, ali s obzirom da je odrastao u takvoj nogometnoj kulturi, ne bi mu trebalo mnogo da se na to navikne. Također, Solskjaer se pokazao kao trener koji ne voli previše gušiti igračku slobodu rigidnim taktičkim zahtjevima (pogledajte samo transformaciju Pogbe), što bi bilo od instrumentalne važnosti kako bi Sancho mogao pokazati svu raskoš svog talenta. U idealnom smislu, možda bi za Sancha bilo najbolje kada bi barem još jednu sezonu proveo u dresu momčadi iz Dortmunda, ali nogomet je kao i svaki drugi biznis – treba ugrabiti priliku čim se pruži, jer ti se možda drugi put neće ukazati. United bi se lako mogao okrenuti Dybali, za kojeg je po nekim izvorima također pokazao interes, što bi onda bila šteta za Sancha jer situacija u kojoj se trenutno nalaze Crveni vragovi je kao stvorena za dolazak Dortmundove sedmice.

Ono što je sigurno jest da je Sancho spreman za elitni nogomet i može se uklopiti u gotovo svaki sustav koji pretjerano ne ograničava njegovu slobodu i radost igranja. On je nova engleska zvijezda i igrač za kojeg će se licitirati astronomske cifre u nadolazećem prijelaznom roku, pogotovo u njegovoj domovini koju čeka neizvjesnost oko Brexita i koja ionako sve više shvaća važnost imanja domaćih igrača u momčadi. Stoga bi Jadonu Sanchu bilo pomalo netočno prišiti nadimak „next big thing“, jer on je već sada „big thing“.

Hakler iz Kenningtona
U sezoni 2016/17 skoro 70 posto svih igrača koji su nastupili u Premier ligi bili su stranci, a CIES je došao do zaključka kako su primjerice Arsenal, Manchester City i Chelsea domaćim igračima povjerili redom 23, 17 i 16 posto ukupnih minuta. Naravno, razlog tome su silni milijuni koji se slijevaju u Premier ligu i činjenica da momčadi masovno troše novac na strane dokazane igrače, dok one iz svojih mlađih selekcija godinama šalju u nižerazredne momčadi ili u inozemne lige niže kvalitete, te im eventualno daju priliku kada se oni već dobrano dokažu. U Njemačkoj je pak drugačija situacija, jer ...
Hakler iz Kenningtona
U sezoni 2016/17 skoro 70 posto svih igrača koji su ...
Luca1010 | 24.02.
Je li Barcelona prvi favorit Lige prvaka?

U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je prilično zabrinjavajuće.

Najveći problemi su se javljaju u napadačkoj igri, što kroz godine je vrlo rijetko viđeno u Barceloni, no od dolaska Valverdea upravo ona postaje najveći problem. U već spomenutom razdoblju od posljednjih 5 utakmica Barca je imala:

  • udaraca (po utakmici): 86 (17.2)
  • u okvir: 26 (5.2)
  • velikih prilika: 14 (2.6)
  • promašene velike prilike: 10 (2)
  • golovi: 4 (0.8)

Ovdje je fokus na kvaliteti i kvantiteti stvorenih prilika, ali i njihovoj realizaciji. Tek 30% svih udaraca je išlo između vratnica, samo je 2.6 velikih prilika stvoreno po utakmici, a može se reći da su gotovo sve promašene jer su od ova 4 gola 2 bili jedanaesterci.

Veliki problem kreacije u veznoj liniji je naravno izostanak brazilca Arthura, ali način na koji Valverde općenito postavlja napadačku igru je iznimno rigidan i "risk free" što bi u budućnosti moglo biti i jače od dovođenja nekoga kao što je Frenkiea de Jonga koji u teoriji rješava sve Barcine probleme veznog reda. Zacementiranim članovima prve postave Rakitiću i Busquetsu u vezi je ovaj puta odlučio pridružiti Vidala (protiv Lyona Sergi Roberta), a takva vezna linija je imala primarnu zadaću štititi obrambenu tranziciju. Da bi takva odluka ustvari imala smisla, očekivalo bi se da protivničke ekipe imaju minimalno prostora za kontre nakon osvajanja lopte, međutim i Lyon i Sevilla su nekoliko puta uspjeli vrlo lagano izbaciti spori Barcelonin trojac vezne linije i naći se u situacijama 3 na 2 na 40m od Barcinog gola. U napadačkom dijelu, zbog njihove duboke postave, ponekad gotovo na centru, Barca je imala punu kontrolu posjeda, no sve se ponovno svelo na individualne prodore i rješenja Lea Messija. Tu je najviše zakazao Coutinho, koji u nekoliko utakmica praktički nije imao ključno dodavanje, niti opasan udarac prema golu, pa su se sve češće počela postavljati pitanja koja je uopće njegova uloga i kakva mu je budućnost u Barceloni.

Za sve dosad rečeno, upravo je jučerašnje prvo poluvrijeme utakmice sa Sevillom bilo apsolutno najbolji primjer:



- veza postavljena tako da kontrolira defanzivno tranziciju je totalno izvan pozicija i ne obavlja upravo svoju najbitniju zadaću iz čega Sevilla postiže prvi pogodak



- sav posao kreacije svaljen na Messijeva leđa, prima lopte na suprotnoj strani 40 metara od gola okružen s nekoliko igrača


Sevilla je na poluvrijeme otišla sa samo golom prednosti zbog majstorije Messija i Valverde je shvatio da mora riskirati u nastavku. Vidala je ostavio u svlačionici, a ušao je Dembele, no odučio se i za prilično nepotrebnu zamjenu Roberto - Semedo. Dembele je zauzeo mjesto na desnom krilu i donio energiju i prodornost, pa je desna strana s njim i Rakitićem bolje funkcionirala i uspjela osloboditi prostora na lijevoj strani za Albu i Coutinha koji je izgledao koliko toliko bolje. Iako je spacing bio bolji, još uvijek je sve ovisilo o Messiju koji je po tko zna koji put mora svojim potezima rješavati utakmice. Volej, golčina slabijom nogom, lob u petercu i asistencija, odnosno 50. hattrick u karijeri su jedva bili dovoljni da bi Barca uzela sva tri boda. Time me je gotovo naterao da ne dovršim ovu analizu jer ponekad koliko god bilo problema u igri, on ih sve anulira i kada odigra utakmicu na ovakvom nivou, doslovno ju nema smisla analizirati.

Zaključak

Barca će sljedeći vikend treći El Classico dočekati s 9 bodova prednosti u odnosu na Real i neovisno o rezultatu te utakmice biti će potrebna velika iznenađenja da bi Barca do kraja La Lige ispustila ovakvu prednost kada uzmemo u obzir i stanje drugih rivala.

Gdje će spomenuti problemi doći do izražaja su kup natjecanja. Sada ih očekuju uzvratne utakmice protiv Reala i Lyona s kojima su u prvim polovicama dvoboja ostvarili rezultate s kojima ne mogu biti zadovoljni, i u oba susreta moraju tražiti pobjede da bi prošli dalje. Valverde se do tada mora ugledati na drugo poluvrijeme u Sevilli i riskirati više. Ako protivnici nađu način da se zatvori Messi, Valverde mora odgovoriti na to i kadrovskim i taktičkim rješenjima. Do povratka Arthura to moraju biti Coutinho ili Alena u veznoj liniji, iako je malo vjerojatno Suarez bi morao preseliti na klupu, a na krilu bi priliku trebao dobiti Malcom koji je iz neobjašnjivih razloga, nakon El Classica i svojih najboljih minuta u Barcinom dresu 3 utakmice zaredom ostao bez nastupa. Taktički to bi značilo prelazak Messija na lažnu devetku bliže golu, a krila bi brzinom iskorištavala prostor između bekova i stopera kojeg bi Messi ostavio spuštanjem zbog suradnje s veznom linijom.

Ne dođe li do promjena, Barca ovakvom igrom ne može opravdati status trenutnog favorita Lige Prvaka jer će i prolazak protiv Lyona biti u pitanju.


Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak dana i koji ju slijedi do kraja tjedna, Barca, Valverde i većina igrača našli su se na udaru kritika. Kako i neće kada navijači već godinama priželjkuju i aludiraju na dizanje forme s dolaskom proljeća, a dobijaju upravo suprotno. 4 od 5 zadnjih utakmica završilo je neriješenim rezultatom, dok je jedina iznimka pobjeda protiv Valladolida teškim mukama ostvarena jedanaestercem. Istina, 2 utakmice (protiv Reala i protiv Lyona) su samo polovice dvomeča u kojem se sve još da ispraviti, međutim stanje u kojem se našla Barcina igra u ovom razdoblju je ...
Messi protiv svih
U žiži teškog rasporeda kroz kojeg prolazi u posljednjih 20-ak ...
chelsea_2012 | 25.02.
Je li Benfica dobar ili loš ždrijeb?

Cilj ove analize je sa statisticke strane analizrati te vidjeti kakav je "match up" Benfica za Dinamo zbog toga će biti malo “više” podataka , te naglasak na anomalijama

Isprike zbog podulje neaktivnosti na Tribini (nažalost zbog obaveza na faxu i poslu nisam u prilici biti češće uključen u aktivnosti Tribine)

Ždrijeb 22.3 donio je Dinamu portugalsku Benficu , onako na prvu jako nezgodan ždrijeb. Dinamo je ekipa kojoj posebno ne odgovaraju ekipe sa brzom, divljom igrom poput Young Boysa,Valencije i visokim “sidrunom” (kao što je Viktoria Pulzen I Young Boys) prvenstveno zbog visine stoperskog dvojca Dilaver – KTC.

Benfica je ekipa koja tezi posjedu I kombinatorici usto su njene glavne karakteristike igra je abzirana na :

"vjerojatan postava benfice nakon promjene trenera, ozljeda te ekspozije novih igraca"

Karakteristike Benfice :

  • igru preko krila I bekova prvenstveno se odnosi na deuet (Grimaldo i Cervi/Rafa Silva) gdje Grimaldo odlazi jako visoko u napad u odnosu na Almeidu koji je defanzivniji bek ,Grimaldo koji je produkt barcine akademije te je u neku ruku kopija Jordia Albe  uz jednu bitnu razliku Grimaldo zabija više nego što asistira , 6 golova i 5 asistencija te 1.1 ključnih pasova dok lijeva krila Cervi/Rafa Silva (stil igrača dosta sličan Orišiću)imaju tendenciju ulaziti u sredinu i tako "ostavljati" prostor za Grimalda tj. overlap za Grimalda ili otvaraju  mogućnost "djegonale" za desnu stranu,  dok je na desnoj strani sa Pizzi sa   Almeidom koji je dosta defanzivniji te idrži ključeve ekipe 
  • odlična realizacija polukontra I kontri
  • kreiranje šansi iz otvorene igre , kroz induvidualce odnosno igra se bazira više na induvidualcima nego na ekipi gdje postoji točno odredena hierarhija na čelu sa "playmakerom" Pizzijem koji ima najviše ovlasti od izvođena prekida i slič. , u proteklom periodu istaknuo se "Benficin Olmo" João Félix još jedan supertalenat nakon Renata Sancheza , sa fantastičnim osjćajem za igru , razigravanjem te egzekucijom, izuzetno je jaku u duelima za svoju fizičku konstrukciju , izuzev zračnim duela gdje je dosta slabiji i zbog svojeg neiskustva ima tendenciju prema "zaleđima" nakon Pizzija (14 asistencija i 3 ključna dodavanja po utakmici ) je drugi igrač po hierarhiji sa "playmakerskim" ovlastima
  • u Benficin stil se savrseno uklapa mantinela Haris Sefrović , sa svojim skill setom karakteristika dosta sličnih Gavranoviću uz to što je više fizički snažniji igrač u odnosu Gavranovića i opasan u kontranapadima te može kvalitetno zadržati loptu "zagraditi se" i razigrati sa krilima i Jao Felixom , dok su mu mane zračni dueli , zaleđa (1,1 po utakmici ) te pogotovo gra u obrani
  • Benfica je jako dobro izbalansirana ekipa s naglaskom na igru preko krila I bekova gdje je vezni duet baziran na prljavi posao i distribuciju lopte , u izostanku Fejse taj posao odično odrađuje Florentino Luis inače još jedan u nizu velikih talenata iz Benficine akademije koji je zadužen za prljaviji dio u kombinaciji sa Gedsonom i Gabrijelom koji su više orijentirani na distribuciju u suradnji sa Pizzijem(4.9 dugih lopti po utakmici ) , gdje Gabrijel (4.8 dugih lopti po utakmici ) uglavnom povezuje lijevu i desnu stranu i pruža Pizziju i Felixu podršku za kombinatoriku i razigravanje

U usporedbi sa Dinamom (naravno samo europa )

Benfica je ekipa koja uglavnom zabija u drugom poluvremenu ako je u pitanju prvnstvo , dok je u ligi prvaka situacija drugacija tj. podjednaka 7 golova u prvom i 6 u drugom poluvremenu, uz jednu poveznicu Benfica uglavnom najviše zabija u prvih 15 miuta (45 -60 ) drugog poluvremena u prvenstvu , odnosno kad joj je kocentracija na najvisem nivou ili kad je protivnik ako je rječ o prvenstvu pao fizički , dok u europi navise zabija od 15 do 30 minute nakon faze adaptacije na protivnika i teren te u fazi dok joj je koncentacija na maksimalnom nivou,

u prvenstvu :

u europi : 

 iz grafa je vidljivo  da se prvenstvo i europa dosta razlikuju,  stoga sam za detaljniju usporedbu 

koristio isključuvo benficine podatke iz europe odnosno : kalifikacije za ligu prvaka ,skupina lige prvaka  i nokaut fazu lige europe

Omjer zabijenih i primljenih golova Benfice :

Slijedi usporedba s Dinamom uz jednu ključnu stvar takoder europa bez prvenstva ,

uključujući i kalifikacije lige prvaka kao i europa ligu 

Zanimalo me je koliko je približno moguće predočiti tj aprokimirati Dinamove šanse te Benficu kao "match up" pa sam odradio usporedbe kad Dinamo prima  a Benfica zabija , također kad Benfica prima a Dinamo zabija , te usporedbe međusobno zabijenih i primljenih pogodaka

Dinamo primljeni golovi vs Benfica zabijeni golovi :

Te međusoba uspredba koliko često zabijaju te kad to rade :

i na kraju kad primaju pogotke :

Grafovi su izraženi u postotcima a ne u broju golova radi bolje razlike , da je lakše prepoznati i uočiti anomalije . Iako je statistika kao bikini , ipak dokazuje da je razlika između Dinama  i Benfice  očita , graf dokazuje da je Benfica u oba slučaja zabijeni i primljni golovi puna oscilacija  u usporedbi sa DInamom koji je kud i kamo konstantniji , te je vidljivo da je Benfica najranjivija nakon 40 minute do 55 minute te od 80 minute pa do kraja utakmice odnosno naviku da lomi protivniak u prvenstvu u prvih 30 minuta prenijela je u europu , dok je Dinamo konstantan sve od 50 do 80 minute kad je najranjiviji kao u utakmici sa Viktorijom  u Plzenu koja je ogledalo  grafa Dinamovih primljenih golova . Što se tiče ofenzivnog učinka , u usporedbi sa Benficom Dinamo je jako stabilan pogotovo nakon prvih 10 minuta dok je Benfica kao i kod primljenih pogodaka poprilično "divlja", ako Dinamo iskontrolira period utakmice od 50 do 80 minute  statistički će si povećati šanse za prolaz .

Dinamo zabijeni golovi vs Benfica primljeni golovi :

Ovaj graf dokazuje jednu od anomalija , kad Dinamo najviše zabija Benfica u tom periodu igre manjie i prima , sve u svemu nas čekaju dvije uzbudljive utakmice. 

Često smo čuli da detalji rade razliku , pa sam odlučio priložiti  par detalja koji bi mogli odlučiti utakmicu. 

Razlike koje bi mogle presuditi (faktori)  : 

  • faktor svježine koji Dinamo nakon zimske pauze koja mu je i dulja od ljetne je kroz 5 utakmica ušao u formu , ako Bjelica ostane dosljedan svom rukopisu kada je uspio na početku sezone tempirati vrhunac sezone kroz za okršaj sa Young Boysima te je održati kroz  utakmice  sa Fenerbacheom  , Anderlechtom i Spartak Trnavom bez  More , Majera  ,Šituma te većeg djela i Leovca , uz zimska pojačanja Atimwena i Andrića  što čini ogormnu razliku u kadru i otvara mu više taktički mogućnsti pogotovo Moro i Majer i Andrić ,  Benficu čeka težak posao pogotovo jer nije imala prijekopotrebnu zimsku stanku
  • Benfica se grčevito bori sa Portom za prvenstvo dok joj Porto u ovom trenutku bježi 4 boda uz utakmicu manje dok Dinamo ima  luksuz da prvih 11 čuva ,čeka i polira ih za europu uz praktički rješeno prvenstvo gdje Dinamove rezerve haraju po HNL  i tjeraju "europljane" na maksimalnu moguću kocentraciju 
  • "mentalitet ekipe" pa je tako jučer Dani Olmo nominlano prva zvjezda Dinama ušao u 87. minuti pri rezultatu 3:0  i odradio zadnjih 5-6 minuta bez ikakvog pogovora ili kritike i još je stigao poslat osekov dvojac  po ćevape , zamislite da Valverde u 87. minuti uvodio Messija pri rješenoj utakmici kako bi to završilo
  • napadački duet Jao Felix Seferovic  teroriziraju u  prvenstvu ,dok su  u europi  puno bezopasniji pogotovo Jao Felix pri čemu plaća danak manjku iskustva, pri čemu bi mogala presuditi loša skok igra Seferovićeva igra te tendencija zaleđima  gdje je Bjelica  Dinamo doveo do savršenstva  

  • dinamovi loši bekovi , ako uzmemo u obzir da je Benfica najposanija upravo preko krila , Bjelica će morati smisliti rješenje , jedno od alternativa je Rahmani na desnog beka  koji je paradoksalno bolji bek bilo lijevi ili desni  nego što je stoper što   mu je prirodna pozicija nešto poput Césara Azpilicuete koji je bolji libero ili  lijevi bek nego što je desni bek

Zaključak  

Ako Bjelica uspije rješiti  period utakmice od 50 do 80 minute  da igrači Dinama zadrže kocentraciju , zatvori bekove i sa agresivnim pristupom i veznim redom smiri Benficu mogli bi opet gledat Dinamo - Skenderbeu  ovaj put sa Dinamom u ulozi Skenderbeua , uz malo sreće i Benficinog podcjenjivanja Dinamu se smješi prolaz dalje.

Pogled sa statističke strane
Cilj ove analize je sa statisticke strane analizrati te vidjeti kakav je "match up" Benfica za Dinamo zbog toga će biti malo “više” podataka , te naglasak na anomalijama Isprike zbog podulje neaktivnosti na Tribini (nažalost zbog obaveza na faxu i poslu nisam u prilici biti češće uključen u aktivnosti Tribine) Ždrijeb 22.3 donio je Dinamu portugalsku Benficu , onako na prvu jako nezgodan ždrijeb. Dinamo je ekipa kojoj posebno ne odgovaraju ekipe sa brzom, divljom igrom poput Young Boysa,Valencije i visokim “sidrunom” (kao što je Viktoria Pulzen I Young Boys) prvenstveno zbog visine stoperskog dvojca Dilaver – KTC. Benfica ...
Pogled sa statističke strane
Cilj ove analize je sa statisticke strane analizrati te vidjeti ...
Odlično! - ktm686, 28.2.19. 9:37, 0 0 0
danchyy | 22.02.
Surfin USA: tko je prvi favorit Istočne konferencije u NBA?

Puno ljudi voli Jamesa Hardena, no još više ne podnosi njegov stil igre. No bez obzira na to, Hardenove brojke iz ove sezone su možda najimpresivnije u modernoj NBA ligi. Postavlja nevjerojatne brojke, a njegova efikasnost ne pada puno (ili čak, ne pada uopće) iako ima vrlo veliki broj šuteva. Sve to postiže zahvaljujući svojem najboljem oružju, koje je još obražnije od njega.

One Man Army

Nema potrebe tražiti napredne statistike kako bismo shvatili da James Harden nosi veliki teret na svojim leđima. Trenutno ima niz od nevjerojatnih 31 nastupa s 30 ili više koševa, što je najviše u povijesti NBA lige izuzmemo li velikog Wilta Chamberlaina. No njegova vremena su bila vremena neke druge košarke, zato ću se ja skoncentrirati na razdoblje od 1979-80 do danas, od sezone kada je uvedena linija za tri poena. U tom razdoblju, drugi po broju uzastopnih utakmica s 30 ili više koševa je Kobe Bryant s 16, a treći je Tracy McGrady s 14, oboje su taj pothvat postavili u 2002-03 sezoni.

Ta činjenica da Harden ima već 15 nastupa više nego Kobe s 30 ili više koševa me navela da idem istražiti Hardena i njegovu statistiku ove sezone. Prva stvar koju sam išao gledati jest omjer asistiranih/neasistiranih zabijenih šuteva iz igre. Uzeo sam podatke od 1999-00 sezone pa sve do danas, praćenje asistiranih i neasistiranih šuteva je započelo još 96/97, no to sam izostavio jer je trica bila pomaknuta malo bliže košu pa su podaci iskrivljeni.

Na prethodnoj slici možete vidjeti omjer assistiranih i neasistiranih zabijenih šuteva iz igre za top 10 igrača po broju poena iz svake sezone od 1999-00 sezone pa do sada. Označio sam i ukupno najboljih 10 igrača po broju poena u cjelokupnom tom razdoblju. Zanimljivo je ovdje što Westbrook, Iverson i Lebron imaju skoro pa podjednak broj pogođenih šuteva iz igre. I iako je kružić kod Hardena koji označava broj pogođenih slobodnih bacanja malo veći od Westbrooka, Harden je imao samo 50 više pogođenih slobodnih bacanja, što ga još uvijek ostavlja na otprilike 150 poena prednosti ispred Rusella.

Sve te stvari su me dovele do sljedećeg grafa, na kojem možete vidjeti kako je prednost u broju poena Harden zapravo stekao pomoću nevjerojatno velikog broja neasistiranih trica. Ima više od 100 neasistiranih trica ispred sljedećeg tricaša kojem nije ime James Harden.

Dribbles and points per touch

Vidjevši kako Harden ima nevjerojatno velik broj neasistiranih šuteva iz igre, htio sam provjeriti korelaciju između broja driblinga (dribling je ovdje obično vođenje lopte, ne crossoveri i slične stvari) na svakom dodiru i broj poena kojeg zabija na svakom dodiru.

Samo 2 igrača imaju više driblinga po dodiru, i to su Tony Parker i DJ Augustin. Generalno gledajući, igrači koji imaju više od 4 driblinga po dodiru su Point Guardovi, što je logično jer moraju prevesti loptu preko terena, zvati akcije, itd. No Harden ima veliki broj poena po dodiru usprkos tome što ima skoro najviše driblinga od svih u ligi. Time možemo zaključiti da su svi ti driblinzi usmjereni u nešto korisno, odnosno u kreiranje vlastitog šuta. Što nam još više pojačava dojam One Man Army efekta.

No ne znam je li možda još impresinija činjenica da Paul George ima 0.5 poena po dodiru. Što bi reklo da svaki drugi dodir rezultira jednim poenom. Stvarno se čini kao savršen suigrač Westbrooku te kao vrlo ozbiljan kandidat za MVP-a.


## Shot chart

Drugi odjeljak ovog posta biti će psovećen analizi shot charta Jamesa Hardena, kao i njegovom odabiru šuteva. Nešto slično kao u mojoj prethodnoj analizi o Luki Dončiću.

Za početak, evo običnog "shot charta" svih Harednovih šuteva iz tekuće sezone. Uzima strašno veliki broj trica, no još bitnije, vrlo je učinkovit u tim tricama te postiže visok prosjek. U pravom Moreyball duhu ima vrlo malo mid-range šuteva pa je postotak zapravo čak i zanemariv.

Step Back Jump Shot

Sada dolazimo do najzanimljivijeg dijela ovog posta, i Hardenovog daleko najopasnijeg oružja, no ujedno i najkontroverznijeg poteza iz njegovog arsenala, The Step Back. Ako pogledate video vidjet ćete da ima nekoliko pokušaja koji definitivno izgledaju kao koraci, i tu nastaje cijela zbrka. No ja neću zadirati u to jesu li to koraci ili ne, samo ću pokazati koliko absurdno dobar je James Harden u izvođenju Step Back Jumpera.

Ako ste pogledali post o Dončiću koji sam linkao malo ranije, vidjet ćete da sam tamo napravio sirov shot chart. Pa sam isto napravio i ovdje.

Rezultat je bio potpuno neinformativan i neiskoristiv te nije imao nikakvog smisla. To je zato jer Harden ima nevjerojatno velik broj Step Backova, gotovo trećina svih njegovih šuteva iz igre se klasificiraju kao Step Back Jump Shot (417 od 1316). Sirov shot chart ne može nikako prikazati učinkovitost pa sam iscrtao uobičajeni, binned shot chart. (ne znam baš kako bih preveo Binned na hrvatski, rasterizirani?).

Ovaj graf je jednostavno impresivan. Usporedba s prosječnim postotkom lige se ovdje odnosi na isti način kao na onaj prvi Shot Chart. Odnosno, ja ovdje uspoređujem postotak Step Back Jumpera sa SVIM vrstama šuteva. Možemo zaključiti da je James Harden čak opasniji kada izvodi Step Back Jump Shot nego običan šut.

No ukoliko želite još detaljnije vidjeti koliko je on nevjerojatno dobar u tom šutu, spremio sam dodatan graf.

Na ovoj slici sam prikazao broj pogođenih Step Backova za 3 Jamesa Hardena i postotak trice kojim je to postigao i usporedio sa tricama najboljih 150 tricaša ove sezone. Fora je u tome što su njihovi šutevi bilo koje vrste, običan, iz bloka, iz vođenja, itd.. kako je kome drago. Harden je samo koristeći samo step back u top 15 šutera i to sa vrlo visokim prosjekom.

Kareem je imao skyhook, Jordan, Kobe i Dirk svoju vrstu Fadeaway šuta, Hakeem je imao Dream Shake, a Harden ima The Step Back. (ovo glupo zvuči na hrvatskom.)

Efikanost i postotak korištenosti

Kada ljudi govore o Hardenu, pričaju o nekoliko stvari:

  • Step Back Jumperima.
  • Enormno velikom broju slobodnih bacanja.
  • O tome kako on uzima velik broj šuteva i nije efikasan.

Točku broj jedan sam objasnio i pokazao koliko je fascinantan u tom području. Za drugu točku neću sada ništa govoriti, dotaknuo sam se kroz to samo malim dijelom u nekoliko grafova, no iskreno Harden čak ni nema toliko puno slobodnih bacanja s obzirom na njegovu korištenost (engl. Usage Rate, od sad ovo koristim).

Prvo da objasnim što znači taj Usage Rate. Prema basketball reference stranici, Usage Percentage(Rate) je procjena postotka timskih akcija koje igrač iskoristi dok je na terenu. Još specifičnije, to bi značilo da je Usage Rate mjera koliko akcija igrač završi šutom, slobodnim bacanjem ili turnoverom u usporedbi koliko su ostali igrači to radili dok je taj igrač bio na terenu.

Bacimo sad pogled na ovaj graf koji nam prikazuje efikasnost i korištenost igrača. Na x osi je prethodno objašnjeni Usage rate, dok je na y osi True Shooting Percentage (PTS / (2 * (FGA + 0.44 * FTA))). Harden ima daleko veći Usage Rate od svih ostalih igrača (Embiid je više od 7% iza njega), no njegov TS% je još uvijek strašno visok. Vrijedi još pohvaliti Curryja, Giannisa i Duranta koji imaju vrlo visok postotak.

A ova prethodna slika prikazuje top 100 scorera (PPG do All-Star utakmice) od 1979-80 do danas. Nisam uključio starije igrače jer niti nema podataka iz tog vremena o Usage Rateu.

Prema basketball-referenceu, Harden ima drugi najveći Usage rate ikad, odmah iza Westbrooka i njegove monstruozne 2016-17 sezone. No on ima gotovo 7% bolji TS%.

Označio sam top 10 skorera u tom periodu te Barkleya i Curryja koji je imao strašno efikasnu 2016-17 sezonu.

Ova posljednja dva grafa bi trebala biti vrlo jasan znak da je Harden vrlo efikasan i učinkovit igrač iako ima veliku odgovornost na sebi vodeći cijeli napad Houston Rocketsa.

Scoring based on type of the situations

Zadnja tema koje ću se dotaknuti su poeni u ovisnosti u situaciji/akciji. Odlučio sam takav način poentiranja prikazati u obliku Parallel grafa.

Pokušao sam vizualizirati kako top 5 kandidata za MVP nagradu postižu poene. Sivim crtama je označeno sveukupno top 50 skorera ove sezone. Oni su tu da samo dočaraju generalnu distribuciju poena po raznim situacijama. Također nam fino prikazuju koliko Harden odmiče u poenima u probijanju i Pull Up šutevima te koliko zapravo malo ima Catch and Shoot poena. Ima smisla da ima malo poena u tom području pošto ima samo 70 asistiranih šuteva iz igre, no čovjek bi pomislio da će taj broj bit malo veći pošto je ipak bek.

Nakon toga sam analizirao samo igrače Houston Rocketsa.

Rezultati su očekivani. Capela i Faried su zaduženi za dominiranje reketom i tu i tamo nekim šutem s ruba reketa. Svi ostali su fokusirani na Catch and Shoot situacija (čak 6 igrača s oko 4+ poena po utakmici!!). Samo Chris Paul i Eric Gordon imaju nekad priliku kreiranja svog šuta. Zanimljivo je pogledati opet ovaj prethodni chart koji ima top 50 igrača i vidjeti kako Capela vodi ligu u poenima u reketu. Zasigurno pomaže imati Paula i Hardena kao playmakere.

Assist charts

I za kraj, odlučio sam pogledati gdje se točno nalaze pogođeni šutevi koje je asistirao Harden. Inspiraciju sam dobio iz posta Nylon Calculus, no nažalost nisam uspio naći podatke od kuda je Harden započeo dodavanje (odnosno njegovu lokaciju).

(Slika je ispala mala, link na malo bolju kvalitetu slike)

Da ne duljim, evo jednostavnog assist charta. Izgleda poprilično meh, no nisam znao kako bih ga trenutno uljepšao, za prvu verziju će poslužiti svrsi. Impresivno da top 6 strijelaca iz Houstona ima samo 8 šuteva iz poludistance (čak i manje ako ne računamo neke šuteve PJ Tuckera). Izgleda kako Harden najčešće izbacuje loptu tokom probijanja na koš ili samo hrani Capelu/Farieda u reketu. Kao što sam rekao, Houston živi Moreyball.

## Zaključak

Za kraj ovog posta, rekao bih da je bilo vrlo zabavno istraživati Hardena i njegovu statistiku. Gdje god pogledate naići ćete na neki novi rekord i nevjerojatnu statistiku koju je postigao.

Ljudi su prestrogi prema njemu, ove godine nosi ogroman teret na leđima, ne puca pod njim, više nego solidan u obrani te vuče Capelu, Paula, Gordona i D-League igrače do solidne pozicije u playoffu. Po meni on je glavni kandidat za MVP titulu, iako i Giannis, PG i Curry imaju vrlo validne kandidature. Biti će zabavna druga polovica (manje čak) NBA lige te još zabavniji playoff. A još uzbudljivija će biti utrka za MVP titulu.

Svi grafovi su stvoreni pomoću statistika iz stats.nba.com ili basketball-reference. Svi grafovi su stvoreni pomoću Python, koristeći bibilioteke matplotlib i seaborn. Kod je javno dostupan u obliku Jupyter Notebook-a na mom github repozitoriju.

Isti članak sam napisao i na engleskom na mediumu.

Lijep pozdrav i uživajte!

Voljeli ga ili ne, Harden ima povijesno dobru sezonu
Puno ljudi voli Jamesa Hardena, no još više ne podnosi njegov stil igre. No bez obzira na to, Hardenove brojke iz ove sezone su možda najimpresivnije u modernoj NBA ligi. Postavlja nevjerojatne brojke, a njegova efikasnost ne pada puno (ili čak, ne pada uopće) iako ima vrlo veliki broj šuteva. Sve to postiže zahvaljujući svojem najboljem oružju, koje je još obražnije od njega. One Man Army Nema potrebe tražiti napredne statistike kako bismo shvatili da James Harden nosi veliki teret na svojim leđima. Trenutno ima niz od nevjerojatnih 31 nastupa s 30 ili više koševa, što je najviše u povijesti ...
Voljeli ga ili ne, Harden ima povijesno dobru sezonu
Puno ljudi voli Jamesa Hardena, no još više ne podnosi ...
Impresivna analiza. - Fenix22, 23.2.19. 14:25, 0 0 0
Fantastično, svaka čast. - BruceWayne, 23.2.19. 20:31, 0 0 0
Hvala vam! - danchyy, 23.2.19. 23:42, 0 0 0
Jako zanimljiva analiza, svaka čast - JoHayes13, 24.2.19. 18:29, 0 0 0
Bravo! - danijel_os, 25.2.19. 3:52, 0 0 0
Bateman | 22.02.
Tribina hipoteza

Racing Club, AZ Alkmaar, Sampdoria, Monaco i Manchester United. To su momčadi za koje je tijekom svoje karijere nastupao Sergio Romero, čovjek koji od 2014. godine nije imao status nominalno prvog vratara kluba čije je boje branio. S obzirom na stanje u današnjem nogometu u kojem su cifre za posljednje ljude obrane počele dosezati astronomske razine, pojmovi kao što su „zdrava konkurencija među vratarima“ davno su izgubili smisao, a dinamika na relaciji prvi vratar – drugi vratar postala je striktno definirana. Stoga možete postaviti pitanje zašto pišem tekst o čovjeku koji već četiri godine kruh zarađuje kao rezerva, te koji je taj status svjesno i potpisao dolaskom u Manchester United, a ja ću vam reći da je pitanje na mjestu. No na odgovor ćete ipak morati malo pričekati.

Romero je u Nizozemsku došao već s 20 godina i to nakon samo četiri seniorske utakmice u dresu Racinga. U AZ-u ga je dočekao Louis Van Gaal, a Argentinac mu se već nakon druge utakmice nametnuo kao prvi izbor. Naredne sezone je mjesto prvog vratara i zacementirao, te je u jednom periodu uspio izdržati 950 minuta bez primljenog gola. Ubrzo je zaradio interes mnogih europskih velikana, ali je odlučio ostati u Alkmaaru. Već u to vrijeme južnoamerički temperament počeo je izlaziti na vidjelo, pa se tako jednom prilikom, nakon pogreške koja je njegovu momčad stajala ispadanja iz kupa, obračunao s vratima i zidovima svlačionice, zaradivši pritom prijelom šake koji ga je udaljio s terena u ključnom dijelu sezone.

U ljeto 2011. Argentinac se tadašnjem treneru Gertjanu Verbeeku zamjerio zbog toga što se po završetku Copa Americe nije vratio u klub na vrijeme, te je ubrzo odlučio svoju karijeru nastaviti negdje drugdje. No na njegovu žalost, to sada nije bio Juventus ili Bayern, već Sampdoria koja je tada nastupala u Seriji B. Odmah sljedeće sezone klub iz Genoe vratio se među elitu, a Romero se nakon sezone u Seriji A odlučio okušati u francuskoj ligi, točnije u Monacu, u koji je došao na jednogodišnju posudbu. Tamo se nije uspio izboriti za startnu poziciju pored Danijela Subašića kojemu je Ranieri vjerovao, ali i koji je usto bio u dobroj formi, no zahvaljujući starim zaslugama zadržao je mjesto argentinskog broja jedan na nadolazećem svjetskom prvenstvu u Brazilu.

Na njemu je Romero pomogao svojoj momčadi domoći se finala, sačuvavši svoju mrežu u sve tri utakmice knockout faze, pritom obranivši dva jedanaesterca u polufinalnom raspucavanju protiv Nizozemske. U finalu protiv Njemačke također je izgurao regularni period bez primljenog pogotka, a kapitulirao je tek u 113. minuti utakmice, kada ga je Mario Gotze matirao i Njemačkoj donio naslov. Po povratku u Sampdoriju, Argentinac je ostao prikovan za klupu, a nakon što mu je u proljeće 2015. istekao ugovor s talijanskim klubom, potpisao je za Manchester United gdje ga je dočekao njegov stari poznanik Louis Van Gaal.

Na Old Trafford je došao svjestan toga da je De Gea nedodirljiv, te da će ponovno biti prisiljen promatrati utakmice s klupe i zadovoljiti se mrvicama. Istina, u to vrijeme je postojala šansa da De Gea ode u Real, ali Romero je vjerojatno bio svjestan da se čak ni u tom slučaju na njega ne bi računalo kao na prvu opciju. Vratar čija se karijera nije odvila u smjeru u kojem je potencijalno mogla uvijek se činio predobar za biti rezerva, te se moglo pretpostaviti da će sporadično dobivati minutažu u manje važnim natjecanjima. Tako je i bilo, a Romero je svaki put kada bi mu se ukazalo povjerenje, to povjerenje i opravdao.

U tri i pol sezone, koliko je do sada proveo u Manchesteru, Romero je započeo 42 utakmice, a pritom je primio 20 pogodaka i zabilježio 27 netaknutih mreža. U tom segmentu je postao najuspješniji vratar u povijesti Manchester Uniteda (koji je nastupio u barem tri utakmice), odigravši 64.29 % utakmica bez primljenog pogotka. Također, na golu Uniteda nikada nije primio više od dva pogotka na jednom susretu, a i to mu se dogodilo samo četiri puta. U FA kupu je zabilježio 9 clean sheetova u 11 utakmica, a u Premier ligi 6 u 7 odigranih utakmica.

Također je on bio taj koji je branio vrata Uniteda u njihovom uspješnom pohodu na Europsku ligu u sezoni 2016/17., te je u 12 utakmica u kojima je nastupio (uključujući finale) primio samo četiri pogotka. Svaki put kada bi stao između vratnica odisao je sigurnošću, a uz dobru igru nogom kojoj je dobrano kumovao rani dolazak u Eredivisie i treniranje pod paskom Van Gaala, Romero je djelovao kao kompletan vratar. Također, postoji jedna zanimljivost koja nam otkriva njegovu možda i najveću kvalitetu – dobro postavljanje i kretanje na golu, a to je podatak da je u 42 utakmice samo tri gola primio udarcem izvan šesnaest metara, od čega je jedan došao direktno iz slobodnog udarca.

Ako pogledamo njegove obrane udaraca, uočavamo uzorak koji se ponavlja. Plasirane udarce brani hvatanjem nakon dolaska na loptu kretnjom umjesto atraktivnim "paradama" koje su većinom korištene od strane vratara, dok one jačeg intenziteta odbija dlanovima. Situacije u kojima Romero udarce brani vršcima prstiju gotovo da i ne postoje, a sve iz razloga što mu njegovo izvanredno postavljanje i fantastična koordinacija na relaciji oči-noge osiguravaju dolazak u gotovo savršeni položaj za branjenje udaraca i pravovremenu reakciju.

Također, ima tendenciju postavljati se vrlo blizu vrha peterca, čak i u situacijama u kojima udarci dolaze iz velike daljine, što protivničkim igračima značajno skraćuje kut. A kako udarci iz većih daljina gotovo uvijek budu snažni, punom nogom, rizik od toga da ga lopta preleti vrlo je malen, bez obzira na činjenicu što Argentinac nije posebno visok (192 cm), posebno kada u kontekst stavimo i njegov već spomenuti dobar rad nogu.

Iako mu karijera nije dosegnula visine koje je potencijalno mogla i priskrbila mu status elitnog vratara, ne može se reći da je ona bila neuspješna, a niti da je tijekom nje bio posebno podcjenjivan. 96 nastupa za nacionalnu vrstu, s kojom je osvojio olimpijsko zlato, te jedno svjetsko i dva kontinentalna srebra, nipošto nisu zanemariva postignuća, a pribrojimo li tu i Europsku ligu u sezoni u kojoj je ona Unitedu očajnički trebala kako bi osigurali povratak u Ligu prvaka, njegova karijera poprima respektabilne obrise. Jose Mourinho je imao potpuno povjerenje u njega za vrijeme spomenute europske kampanje, bez obzira na to što je De Gea i tada bio jedan od najboljih vratara na svijetu, a David James je prije nekoliko godina jednom prilikom izjavio kako smatra da je Romero bolji vratar od De Gee. Ako ćemo biti iskreni, ta je izjava u najmanju ruku pretjerana, ali baca svjetlo na to kakav status Argentinac uživa među kolegama i trenerima.

Rezervni vratari nerijetko budu slavljeni kada se slijedom nepredviđenih okolnosti nađu bačeni u vatru i iz nje izađu kao heroji, ali to većinom bude ograničeno na period od jedne ili par utakmica. Ili pak, ti golmani dobiju ključeve vrata svoje momčadi na neodređeno ako dobro iskoriste priliku koja im se ukaže uslijed ozljede dotadašnjeg broja jedan ili njegovih kontinuiranih loših predstava. No biti konstantno na vrhunskoj razini u 42 utakmice rascjepkane kroz period dulji od tri i pol godine i to na elitnoj razini, gotovo da je neviđeno, jer izostanak kontinuiteta ali i manjak samopouzdanja koji je prisutan kod pričuvnih vratara rijetko izvlači ono najbolje iz njih u takvim situacijama.

Stoga, i da do kraja svoje karijere više nigdje ne ugrabi status prvog vratara, Romerovo ime bit će zapisano u povijesti kluba s Old Trafforda, te će ostati zapamćen kao vjerojatno najbolji, a zasigurno najkonstantniji pričuvni vratar svoje generacije, što zaslužuje ogroman respekt.

I to je razlog zbog kojeg pišem ovaj tekst.

Čuvar iz sjene
Racing Club, AZ Alkmaar, Sampdoria, Monaco i Manchester United. To su momčadi za koje je tijekom svoje karijere nastupao Sergio Romero, čovjek koji od 2014. godine nije imao status nominalno prvog vratara kluba čije je boje branio. S obzirom na stanje u današnjem nogometu u kojem su cifre za posljednje ljude obrane počele dosezati astronomske razine, pojmovi kao što su „zdrava konkurencija među vratarima“ davno su izgubili smisao, a dinamika na relaciji prvi vratar – drugi vratar postala je striktno definirana. Stoga možete postaviti pitanje zašto pišem tekst o čovjeku koji već četiri godine kruh zarađuje kao rezerva, te koji ...
Čuvar iz sjene
Racing Club, AZ Alkmaar, Sampdoria, Monaco i Manchester United. To ...
Bateman | 20.02.
Liga prvaka: tko prolazi u četvrtfinale?

Mnogi su od susreta Liverpool - Bayern očekivali golijadu, pogotovo kada je Klopp najavio sastav u kojem su zadnju liniju trebali činiti Alexander-Arnold, Fabinho, Matip i Robertson, ali utakmica na Anfieldu završila je 0:0. No to u ovom slučaju ne znači da je ona bila dosadna ili nekvalitetna, to samo znači da su oba trenera odradila izvrstan posao. Jer kao što su Gianni Brera i Annibale Frossi znali govoriti: „Savršena utakmica je ona koja završi 0:0.“ Taj stav kreće od premise da čak i najbolje izvedena napadačka akcija može biti zaustavljena pravilnom i dobro izvedenom obrambenom reakcijom, a iako ova utakmica možda nije bila u tom kontekstu savršena, jer su obje momčadi imale sitnih grešaka, ukupno dva udarca u okvir odaju dojam da je bila jako blizu toga.

Obje momčadi su implementirale visoki presing na protivničku zadnju liniju, što je na početku utakmice dovelo do kardinalnih pogrešaka u distribuciji kod obojice vratara. No Alisson i Neuer su se vrlo brzo naviknuli na situaciju, te su obojica (a pogotovo Neuer) nerijetko služili kao ispušni ventil svojoj momčadi, prebacujući težište igre. Nijemac je posebno bio dobar u tome, te je imao 43 točna dodavanja, što je bio ukupno deveti po redu najveći broj na utakmici. To je dovelo do vrlo visokog tempa utakmice, pa je svaki pokušaj duže izgradnje napada startu bio osuđen na propast, a gotovo bi se moglo reći da je tempo igre momčadi u posjedu diktirala protivnička momčad.

Obzirom da su obje ekipe konstantno vršile pritisak i pokušavale osvojiti loptu u protivničkoj trećini, to je značilo da će utakmicu odlučiti ili pogreška u obrani ili dobar individualni potez. U prvom poluvremenu smo vidjeli par pogrešaka od strane Liverpoolovih braniča, točnije Robertsona i Fabinha, koji u nekoliko navrata kao da je zaboravio da ne igra na poziciji veznog igrača, no Bayern te darovane polu-šanse nije znao iskoristiti. Obje momčadi su očekivano zatvorile sredinu terena, pa su individualni prodori trebali doći s krilnih pozicija. Stoga smo vidjeli popriličan broj duela po bokovima na obje strane, a Bayern se u većini slučajeva fokusirao na lijevu na kojoj je Kovač identificirao Liverpoolovog desnog beka kao najslabiju kariku. Ipak, Kingsley Coman, koji je trebao imati mismatch na toj strani, nije se proslavio, te je uz 0 uspješnih driblinga, 8 izgubljenih lopti i 1 osvojen duel od njih 11 u kojima je sudjelovao bio možda i najlošiji pojedinac utakmice.

Puno bolja nisu bila ni Liverpoolova krila, pa je tako Mane izrastao u jednog od tragičara jer nije iskoristio najbolju priliku na utakmici, a njegovi uspješni driblinzi nisu se pretvorili u ništa opipljivo. Salah je također po ulasku u protivnički šesnaesterac većinom bezidejno gubio loptu, a sve je to kroz brojke izgledalo tako da je Senegalac imao 6/17 uspješnih driblinga, a Egipćanin 3/7, dok su obojica osam puta gubili posjed. No razlog tome nije bio samo u njima, već i u nečemu drugom, točnije, Bayernovoj obrani.

Bavarci su prezentirali vjerojatno najbolju obrambenu predstavu pod Kovačem, zaustavivši Liverpool na najbolji mogući način. Visokim presingom su onemogućili Redsima izlaz preko sredine, a situacije u kojima bi Henderson uspio pronaći direktan put do Firmina i stvoriti situaciju 4v4 bile su iznimno rijetke. Bayern također nije dopuštao kontre niti je ostavljao mnogo prostora Salahu i Maneu, a u situaciji u kojoj bek Liverpoola ne bi radio overlap, krilni igrač bi bio dupliran, što je gostima osiguralo da čak i u slučaju uspješnog driblinga opasnost bude svedena na minimum. Tako iz statistike možemo vidjeti da je Bayern bio izuzetno uspješan u presijecanju lopti i otklanjanju opasnosti.

S druge strane, Liverpool je uspio u naumu da protivnika drži u neugodnosti, ali zahvaljujući dobroj kombinatorici, igrači Bayerna bi se u pravilu izvlačili iz visokog presinga i uspijevali bez preskakanja igre doći u protivničku trećinu. U nekim, pak, situacijama gosti su bili prisiljeni tražiti Lewandowskog u dubinu, a Fabinho je tu pokazivao očekivane nesigurnosti. No u duelima i postavljanju u bloku, Brazilac je odradio svoj posao bez većih poteškoća.

Bez obzira na dobru i igru Liverpoola u fazi obrane, bilo je prostora da Kovačeva momčad ozbiljnije zaprijeti, a taj prostor se naročito otvarao na desnoj strani na kojoj su Kimmich i Gnabry nalazili načina kako zaobići Robertsona koji nije odigrao utakmicu iz snova. A ako tu pridodamo i već uobičajeni Maneov nedostatak discipline u obrani, ostaje dojam da je Bayern to mogao i bolje iskoristiti. Ipak, hrvatski strateg na klupi Bavaraca bio je svjestan da bi mu se preveliki rizik mogao obiti o glavu, jer se Liverpool hrani prostorom koji protivnici ostavljaju otvorenim nakon izgubljene lopte, pa se vodio onom: „Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.“ A vrabac u obliku 0:0 na Anfieldu nije bilo kakav vrabac.

Stoga ne čudi što nakon prvog poluvremena u kojem su momčadi pokazale dobru igru i visoki tempo, s nekoliko prilika, ni u drugom poluvremenu nismo vidjeli pogotke, već još zatvoreniju utakmicu. Dojam je da su treneri uočili svoje pogreške i prvenstveno ih odlučili ispraviti, ne vodeći previše računa o tome kako iskoristiti one protivničke i tako svjesno donijeli odluku kako će se susret u potpunosti odlučivati u Munchenu. A tamo će šanse biti gotovo podjednake. Jer ako je Bayern uspio zadržati Liverpool bez pogotka na uzavrelom Anfieldu, nema razloga da nešto slično ne može ponoviti na svojoj Allianz Areni, iako se u obzir moraju uzeti dvije važne stvari – domaćini će u toj utakmici biti bez kartoniranog Kimmicha, dok će se gostima vratiti trenutno možda i najbolji stoper svijeta Virgil van Dijk.

Na kraju dana, u Liverpoolu mogu biti nezadovoljni što domaći teren nisu iskoristili kako bi ostvarili pobjedu i doveli se u komotniju situaciju pred put u Munchen, ali isto tako mogu s optimizmom dočekati uzvrat znajući da su ipak prikazali konkretniju igru. S druge strane, Kovač može biti zadovoljan što je njegova momčad pružila odličnu obrambenu predstavu i zaustavila jedan od najpotentnijih napada kontinenta, a u klubu mogu biti sretni što se razne nesuglasice na relaciji trener-igrači kojima nema kraja, nisu odrazile na rezultat.

Obojica trenera pokazala su kako odigrati „savršenu utakmicu“, sada nam preostaje za vidjeti tko će bolje odigrati onu „nesavršenu“.

Skoro pa "savršena utakmica"
Mnogi su od susreta Liverpool - Bayern očekivali golijadu, pogotovo kada je Klopp najavio sastav u kojem su zadnju liniju trebali činiti Alexander-Arnold, Fabinho, Matip i Robertson, ali utakmica na Anfieldu završila je 0:0. No to u ovom slučaju ne znači da je ona bila dosadna ili nekvalitetna, to samo znači da su oba trenera odradila izvrstan posao. Jer kao što su Gianni Brera i Annibale Frossi znali govoriti: „Savršena utakmica je ona koja završi 0:0.“ Taj stav kreće od premise da čak i najbolje izvedena napadačka akcija može biti zaustavljena pravilnom i dobro izvedenom obrambenom reakcijom, a iako ova ...
Skoro pa "savršena utakmica"
Mnogi su od susreta Liverpool - Bayern očekivali golijadu, pogotovo ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.