ANALIZE

Mac316 | 24.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si vrati loptu u ruke i izbaci ju Westbrroku koji je dva metra iza trice, Westbrook to strpa i Oklahoma je na -1, a onda ostatak momčadi, te šake jada koja će kao uspjeh života jednog dana pričato unucima da su igrali sa Westbrookom u 'onoj' sezoni, nije u stanju napraviti običan, usrani faul na nikome iz Houstona nego oni prođu loptom cijeli teren do samog Nenea pod koš, a da stvar bude gora, kad se Nene diže i polaže, onda naprave faul za dodatno bacanje. Pustite sve ostalo, a ima toga još, igrači Oklahome koji se ne zovu Westbrook ili Adams su napravli sve što je u njihovoj moći u ovoj jednoj jedinoj akciji da osiguraju da Thunder ne može dobiti ovu utakmicu niti seriju, a Westbrooku su ostavili još jedan triple double učinak da on sad opravdava svakom hejteru zašto taj triple double nije izraz sebičnosti i rga, nego želje za natjecanjem i pobjedom. 

Nazovite me ludim ili slijepim fanboyem, ali nakon utakmice kakvu je Russ odigrao, triple doublea u prvom poluvremenu, vučenja ekipe u drugom i spektakularne trice nakon Adamsovog skoka, tvrdim da bi Russ pogodio tricu i u posljednjem napadu, nakon opisane akcije s početka. Pogodio bi jer bi nešto značilo, jer je to njegovo vrijeme i jer je puno puta dokazao da može pogoditi. No, tu šansu mu nisu uzeli Harden, Nene ili Rocketsi, tu šansu su mu uzeli njegovi najveći neprijatelji ove sezone od kada je krenula, njegovi suigrači koji su po tko zna koji puta dokazali da za njih nema mjesta u ozbiljnoj playoff košarci, a da većina njih ne bi smjela niti nositi ništa na čemu piše 'official NBA'. NIkad nećemo znati što je još moglo biti u ovakvoj utakmici jer polutalenti koje je Thunder okupio za ovu sezonu ne znaju napraviti niti običan faul. 

Andre Roberson? Gdje početi? Da li početi sa gotovo komičnim pokušajima trice koji odsjedaju ne na obruču nego negdje na rubovima table, da li spominjati pokušaje polaganja nakon blagih faula koji umjesto unutra završavaju jedva dodirom obruča dajući dojam kao da Roberson baca medicinku od 20 kila, a ne košarkašku loptu? Da li se uopće osvrnuti na slobodna bacanja jednog startera NBA momčadi, čak ne centra s poslovično lošom tehnikom nego vanjskog igrača koji nikad nije naučio niti tehniku izbačaja slobodnog bacanja? Ili je najbolje priču o Andre Robersonu ispričati kroz priču o Billy Donovanu, treneru koji jednostavno nema ideju, nema onaj 'drive' da nešto promijeni, prepustio je ekkipu Westbrooku čak odbijavši i mikromenadžirati ostatak momčadi oko njega. Donovan je vidio što Houston radi, fauliraju Robersona prije nego Westbrook i prijeđe centar te ga tako šalju na liniju da radi one grozote koje je radio. Jedini razlog zašto je Roberson uopće na parketu je da čuva Hardena, ali Donovan, ako već nije znao ranije, mogao je jednim pogledom na Twitter saznati tijekom utakmice da je Harden ozlijeđen i da igra pod injekcijama i da je zapravo svejedno čuva li ga Roberson ili Oladipo ili bilo tko, Harden nije bio spreman za igru koliko treba. AKo je tako, ako Harden nije prijetnja, postojanje Robersona na terenu se ne može ničim opravdati, radi se o igraču koji ne da nije faktor u napadu nego je igrač koji vas svojim potezima, kretnjama i odlukama baca aktivno u minus. Donovan je vadio Robersona 5 napada prekasno, a u tih 5 napada Russell Westbrook je mogao barem dva puta poentirati. Ako znamo da je završilo 113 - 109, izračunajte koliko bi ta dva poentiranja promijenila na stvari. 

Kako god bilo, kapa dolje Houston Rocketsima. U utakmici gdje njihov MVP i ponjabolji igrač lige Harden ne može pronaći sebe i izgleda izgubljeno (sad znamo da je do ozljede gležnja), Rocketsi su svejedno našli načina da pobijede Westbrooka i Adamsa. Samo za primjer, zamislite Oklahominu utakmicu u kojoj Russell Westbrook zabije cca 15 koševa na 25 posto šuta, ima 7-8 izgubljenih lopti i Oklahoma tu utakmicu svejedno dobije... Nezamislivo. Rocketsi nisu one man show, ako je ikad i bilo sumnje u to, Harden je krema te momčadi, ali cijela momčad je iznimno dobro dizajnirana, po ukusu D'ANtonia, sa nekoliko igrača koji sami sebi mogu iskreirati šut ili su izvrsni spot up šuteri kao Gordon, Williams, Anderson i Beverly, sa dvosmjernim Arizom te duetom centara od kojih Capela pokazuje moć u obrani dok Nene može odigrati savršenu utakmicu kad najviše treba u napadu sa 35 godina na leđima. To je momčad, Harden je tu samo faktor koji daje momčadi presudnu vrijednost kad treba, u utakmici protiv Oklahome koju aktivno sabotiraju iznutra, Harden nije ključan. 

Russell Westbrook je pokazao impresivan momčadski duh nakon utakmice na press konferencijji. 'Hold on, Steven' će ući u antologiju kao jedan od najobljih one-linera ikad danih na novinarsko pitanje. Što se dogodilo? Novinar su upitali STevena Adamsa da objasni kako to da momčad konstantno ispušta prednosti kad je Russell na klupi, napravili su to opet sinoć kad su 75-68 prednost kad Russ izlazi pretvorili u 81-79 minus u samo nekoliko minuta na kraju treće i početku četvrte. Wetsbrook, kao pravi kapetan, nije dao Adamsu da odgovori na očito provokativno pitanje i sam je odgovorio novinaru gotovo ratničkim govorom u kojem poziva press da ne pokušava razjediniti svlačionicu, gdje je na sebe uzeo krivnju za poraz u jednakom dijelu koliko i svaki dio momčadi je ima, iako je svakom razumnom jasno da ne samo da Thunder ne bi bio niti u situaciji tražiti 2-2 bez Westbrooka, nego Russ nije imao fatalnih grešaka koje su dovele do poraza. Da, promašio je nekoliko šuteva, ali kada se suigrači igraju vrućeg krumpira bacajući vam loptu u ruke nešto morate i promašiti. 

Ako je i bilo sumnje, valjda je svima jasnije, Russell Westbrook živi i diše za franšizu Thundera, dok god nosi njihove boje to je igrač koji će se potrgati i ubiti na terenu da bi dogurao momčad do pobjede, a kada t ne uspije neće tražiti krivce u drugima, neće (a mogao bi) prozivati sve oko sebe ili, kao neki, spakirati stvari i otići iz grada jer nije dobio loptu na šut točno onda kada si je on zamislio, ne, Westbrook je all in u Oklahomi, kapetan koji će raditi sve, ali nikad neće dozvoliti da ga se dijeli od njegovoh suigrača, niti kad je dobro niti kad je loše. To je ujedno i najveća mana Russella Westbrooka, jer igra kakvu su pružili Andre Roberson ili Norrris Cole u utamici br. 4 ne zaslužuje ništa drugo osim prijezira i kritike, ne zato da se šamara mrtvog magarca nego da možda, samo možda, ovi igrači (i ne samo oni) prionu poslu i pojave se jednog dana na terenu kao NBA verzije samih sebe, jer ovo što gledamo nije to. 

Andre Roberson i BIlly Donovan koštali OKC prilike
Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si vrati loptu u ruke i izbaci ju Westbrroku koji je dva metra iza trice, Westbrook to strpa i Oklahoma je na -1, a onda ostatak momčadi, te šake jada koja će kao uspjeh života jednog dana pričato unucima da su igrali sa Westbrookom u 'onoj' sezoni, nije u stanju napraviti običan, usrani faul na nikome iz Houstona nego oni prođu loptom cijeli teren do samog Nenea pod koš, a da stvar bude gora, kad se Nene diže i polaže, onda naprave faul za dodatno bacanje. Pustite sve ostalo, a ima ...
Andre Roberson i BIlly Donovan koštali OKC prilike
Samo da razjasnimo, Steven Adams namjerno promaši bacanje, savršeno si ...

Respekt: JoHayes13, Shankly96,

Ne slažem se: Lwave, wolfy31,

Rocketsi jesu one man show kao i Thunder samo što je Harden puno inteligentniji i prilagodliviji igrač od Westbrooka.Ne znam kakvog smisla ima kritizirati igrače koji u 4.četvrtini doslovce ne dotaknu loptu jer im najbolji igrač momčadi ne vjeruje - Lwave, 24.4.17. 13:28, 0 0 0
pa im istu i ne doda već sve rješava sam.Inače ti isti igrači koje mediji nazivaju smećem svi odreda imaju bolji postotak šuta od Westbrooka. - Lwave, 24.4.17. 13:29, 0 0 0
Ajde konačno da će prestati ova havarija tekstova o Russu nakon što ih Houston noćas rasturi s 30 razlike. Eventualno jedan za kraj kada će Harden nezasluženo odnijeti titulu i to je to. :'( - baiso, 25.4.17. 11:58, 0 1 0
Losovius | 19.04.
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern nije suđenje. Ono je bilo loše (u obje utakmice) i jako je utjecalo na rezultat, ali puno veći problem je što se razina nogometa jako spustila ove sezone...

We talk the talk...

Nije problem suđenje, problem je nogomet...
Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern nije suđenje. Ono je bilo loše (u obje utakmice) i jako je utjecalo na rezultat, ali puno veći problem je što se razina nogometa jako spustila ove sezone... We talk the talk...
Nije problem suđenje, problem je nogomet...
Nekako smo se složili Joe i ja, problem utakmice Real-Bayern ...
Mac316 | 14.04.
NBA doigravanje; analizirajmo matchup!

1. Boston Celtics - Chicago Bulls

Celticsi ne skaču, toliko je poznato, radi se o momčadi koja je završila u podrumu lige po postotku skokova u obrani, a nisu se visoko plasirali niti u ukupnoj obrambenoj učinkovitosti. AKo uzmete u obzir da im je prva zvijezda i njihov rubni kandidat za MVPa Isaias Thomas koji je debelo posljednji branič lige po obrambenoj učinkovitosti, jasno je da su Celticsi ranjivi.  Iako su milošću Clevelanda završili na poziciji broj 1, rijetko se dogodilo u povijesti NBA lige da je prvoplasirana momčad toliko ranjiva. Dakle, imate obrambeni skok koji ne funkcionira i igrača sa najviše minuta na terenu koji ne igra obranu, i to vanjsku. 

Zaključak bi bio da Celticse možete raniti i izvana i iznutra. Chicago BUllsi to znaju. Zna to Robin Lopez koji u prosjeku bilježi solidnih preko 3 napadačka skoka po utakmici, a znaju to i njihovi slasheri, igrači koji prodiru, Wade, Butler i Rondo. Poanta je da Chicago ima priliku, ne veliku, ali je ima, ako visoka linija, pogotovo Lopez i Mirotić nađe načina da počini štetu u nebranjenom reketu Bostona, a ako Rondo, Wade i Butler nađu nekakvu vrstu kemije koja im izmiče cijelu sezonu, imaju šansu. Poznato je da Chicago nije šuterska momčad, nije niti dizajnirana da bude. Wade, Rondo i Butler nikad neće biti Curry, Thompson i Durant, ali imaju svoje kvalitete, pogtovo ako svi igraju s istim ciljem. Jimmy Butler je realno najbolji igrač ovog match upa i vjerojatno jedini iznadprosječni dvosmjerni igrač koji će se pojaviti na terenu za bilo koju momčad i to treba znati koristiti. Malo ljudi bi prije sezone stavilo Boston toliko dominantan CHicagu po omjeru i s razlogom, rosteri uopće nisu toliko udaljeni kvalitetom, Boston je profitirao eksplozijom Thomasa i odličnim radom Stevensa, a Chicago potonuo u unutarnjim problemima, rascjepima i svađama koje su neminovne kada u momčad dovedet Rajona Ronda. No, za potrebe serije od nekoliko utakmica to ne mora biti ključno, pogotovo ako playoff style suđenje i obrane budu preveliki teret Thomasu da reprizira partije iz sezone. 

2. Cleveland Cavaliers - Indiana Pacers

Indiana je prije 3 sezone bila finalist Istoka. Mnogo se promijenilo od onda, ozljede i odlasci su bitno usporili i destabilizirali momčad, ali neke stvari su i dalje iste. Paul George je i dalje alfa mužjak momčadi, a tu je ponovno i Lance Stephenson kojeg Lebrn James pamti po nepodopštinama poput puhanja u uho i trash talka u svakom napadu. Indiana nema lošu momčad, imaju mladog Turnera koji bi mogao biti veliko ime, imaju Teaguea koji fino vodi napade, imaju i nešto klupe, zapravo su i niže nego bi po talentu se očekivalo. 

No, sve to ne znači ništa, ovo je serija koju jednostavno ne mogu dobiti. Postojala je metoda očitom ludilu koje je zahvatilo Cavse zadnjih mjesec dana, uprskali su neke dobivene utakmice, odmarali previše i kad ne treba, a raubali Lebrona i po 52 minute u finišu sezone bespotrebno, ali sve je došlo na svoje, Cavsi ulaze u post sezonu relativno odmoreni, sa svim zdravim bitnim igračima i sa Lebronom koji, poslovično, diže svoju igru dodatno u playoffu. Jednostavno nema načina da Indiana ovdje izvuče bilo što osim časnog poraza, a ono što se ispalti vidjeti je jesu li porazi i pad forme uopće ostavili ikakav trag na psihi Cavsa ili će odmah od starta krenuti manijakalno. 

3. Toronto Raptors - Milwaukee Bucks

Toronto je kompaktna cijelina koja se godinama pojačava, bez da osipa kadar. Završili su drugu godinu zaredom u top 10 i po napadačkoj i po obrambenoj učinkovitosti. U prijelaznom roku su dodali Sergea Ibaku i PJ Tuckera te jezgru DeRozana, Lowrya, Valanciunasa i Carolla dodatno osnažili. SVe govori da je ovo serija koju lako uzimaju. 

Sve, osim jednog. X faktor ove serije je Giannis Antetokoumpo, igrač koji je eksplodirao ove sezone i pokazao MVP potencijal. Ovako na prvu, Giannis nije dovoljan da izbaci jako rutinirane Raptorse. Ali, to je samo na prvu. Greek Freak je 22-godišnjak za kojeg nitko živ ne može reći gdje mu je plafon jer se uz nevjerojatan fizički primjerak igrača, radi o igraču koji itekako razumije igru i posjeduje košarkaški intelekt. 

Zdravi razum kaže da Toronto ovo uzima, ali ono što se isplati gledati je kako će igrati GIannis jer pametan novac govori da ćemo njega najduže od svih aktera erije gledati u playoff utakmcama i vrijedi vidjeti kako će se snalaziti. A ako ste ikad gledali isječke njegovih akcija, znate da je to igrač kojeg se i inače najviše isplati gledati u bilo kojoj situaciji na terenu - točka. 

4. Washington Wizards - Atlanta Hawks 

Klasičan sraz obrane i napada. Atlanta je top 5 obrambena momčad lige sa Howardom u reketu, izvrsnim braničima Sefoloshom i Bazermoreom na krilima i dosadnom mušicom Schroederom na pointu. Wizardsi su fenomenalna napadačka momčad predvođena jednim od najboljih bekovskih tandema Wallom i Bealom te dobrim snajperistima Porterom, Bogdanovićem i Jenningsom.

Sve se svodi na to tko će kome nametnuti svoj stil igre. Ako Wizardsi, čitaj Wall, nametnu svoj stil, ovo je serija koju se isplati gledati zbog atrakcije. Ako Atlanta nametne svoj stil, utakmica nije vrijedna internet prometa potrebnog za stream. 

S obzirom na relativan pad Portera i Bogdanovića pred kraj sezone, to stavlja dodatni pritisak na Walla i Beala kao nosioce, a Schroeder i Sefolosha su bekovi koji mogu i vrhunske igrače kontrolirati do određene granice. Ovo nikako nije dobivena utakmica za Washington, dapače, sve je otvoreno, a dojam je da kad pričamo o playoff košarci, uvijek je malo lakše onima koji se čvrsto brane nego onima koji fancy napadaju. Vrijedi vidjeti može li Atlanta potvrditi to pravilo. 

1. Golden State Warriors - Portland TRail Blazers 

Sa vrlo upitnim Jusufom Nurkićem i sa 21. obranom lige, Blazersi su savršeni protivnik za zagrijavanje Warriorsa u prvom krugu. Ništa, ali baš ništa ne govori da se ovdje može dogoditi bilo što osim lagane šetnje Warriorsa prema drugom krugu. Da budemo pošteni prema Blazersima, slično bi bilo sa barem 80% momčadi lige, ali Blazersi se čine posebno mekani i tanki na nekim pozicijama, baš onako kako GSW treba dok se Durant još uhodava u ritam. 

Upravo je KD jedina točka vrijedna praćenja ovdje, kako će se ponašati njegova noga i kako će mu se doziratin minutaža, te kakav će posljedično biti učinak, to su jedine informacije važne iz ove serije. Jer, s Durantom ili bez, Blazersi su u seriji koju ne mogu dobiti, vjerojatno i u seriji koju ne mogu niti časno izgubiti. 

2. San Antonio Spurs - Memphis Grizzlies

Onako olako gledano, lako je odmahnuti i otpisati ovu seriju kao zakaparenu za Spurse. No, zapravo, puno više nego se na prvu čini ovisi samo o Kawhiu Leonardu. eonard je najbolji igrač serije i to sa velikim odstojanjem, na oba kraja terena i njegova igra daje veliku prednost Spusrima. No, van njega, Memphis ima svoju jezgru Conley, Randolph, Marc Gasol potpuno zdravu, i dalje su top 10 obrambena momčad, a podigli su razinu šuta iz podruma NBA lige do sada pristojnog mjesta u sredini. Bez šuta nema života u današnjoj NBA ligi i čak su se i staromodni Grizzliesi tome prilagodili. Da se nije dogodilo to da je najbolji defenzivac momčad, možda i lige, Tony Allen, upitan za seriju zbog ozljede, Grizzliesi bi imali realnije šanse jer je to igrač koji može nešto protiv Kawhija. Ovako, Spursi jesu favorit, ali su favorit taman za svog najboljeg igrača. 

Tony PArker je debelo pao i Mike Conley je danas bolji igrač, mlađi Gasol je dočekao fizički pad starijeg brata i figurira ka najbolji košarkaš obitelji u 2017., Randolph je još dovoljno sposoban mečirati učinak Aldridgea, ostaje samo Kawhi. I naravno, klupa. Najučinkovitija klupa NBA lige, koja je takva zbog nevjeorjatnog sustava Gregga Popovicha koji omogućuje svakom igraču da dođe do prilika za koševe bi i u ovakvom match upu mogla biti ključna, ako zadrže razinu iz sezone mogli bi dati priliku Spursima ne samo da pobijede nego i da barem dijelom odmore Leonarda za ono što slijedi. 

3. Houston Rockets - Oklahoma City Thunder

Prije nekoliko godina, Patrick Beverly je ozbiljno ozlijedio Westbrooka i eliminirao ga iz playoffa potpuno. Beverly je i dalje tu, i sasvim sigurno će biti igrač koji će biti zadužen za Brodiea. S druge strane, Andre Roberson, OKC obramebni stručnjak, pokrivati će Bradu. Kako će ta dvojica igrača obaviti svoju primarnu zadaću j i glavno pitajne ove serije jer potpuno je jasno da koji od dvojice suprezvijezda dobije više prostora za disanje, njegova momčad je u velikoj prednosti. 

Obje momčadi pate od kroničnog nedostatka konzistentne druge opcije, ali dok je Thunderov problem da najčešće nema nikoga za tu ulogu, D'Antonijev problem je puno ugodniji jer se nameće nekoliko imena, svaku utakmicu neko drugo. Eric Gordon, Lou Williams, Ryan Anderson, Trevor Ariza, svaku utamicu može iskočiti netko drugi i makar niti jedno od tih imena nema kontinuitet koji bi ih vinuo u zvijezde lige, sigurno je da D'Antoniju puno više znače oni, nego Donovanu Oladipo, Adams ili Gibson. 

Ključ za vidjeti je kakav će se ritam igre nametnuti. Što sporije, što tromije i što dosadnije bude na terenu, to Oklahomine šanse rastu. Sa svakim momentom ludila i napucavanja, Houston je korak bliže prolasku. Treba vjerovati da nakon rušenja rekorda, i Brodie i suigrači ulaze u seriju sa fokusom samo na pobjede, ne na učinke. Takvi, mogli bi biti nezgodni za stil igre Houstona koji nije posebno prikladan playoff stilu košarke. 

4. LA Clippers - Utah Jazz

Jazz je 5. najbolja momčad lige po dozvoljavanju poena iz tranzicije. Clipeprsi ne znaju igrati košarku 5 na 5 i ovise o igri Paula za Jordana i Griffina u tranziciji. Jazz ima igrače i igru za to zaustaviti. Clippersi jednostavno nakon toliko godina, nemaju drugog aduta. Isplati se gledati Clipperse, nikad ih više nakon ove serije nećete gledati u ovakvom sastavu. 

Prva runda; Bullsi bi mogli dobiti Celticse!
1. Boston Celtics - Chicago Bulls Celticsi ne skaču, toliko je poznato, radi se o momčadi koja je završila u podrumu lige po postotku skokova u obrani, a nisu se visoko plasirali niti u ukupnoj obrambenoj učinkovitosti. AKo uzmete u obzir da im je prva zvijezda i njihov rubni kandidat za MVPa Isaias Thomas koji je debelo posljednji branič lige po obrambenoj učinkovitosti, jasno je da su Celticsi ranjivi. Iako su milošću Clevelanda završili na poziciji broj 1, rijetko se dogodilo u povijesti NBA lige da je prvoplasirana momčad toliko ranjiva. Dakle, imate obrambeni skok koji ne funkcionira i igrača ...
Prva runda; Bullsi bi mogli dobiti Celticse!
1. Boston Celtics - Chicago Bulls Celticsi ne skaču, toliko ...

Respekt: Lumbrikata, Lwave, baiso, tomy97, Shankly96, Losovius,

Ne slažem se: baiso,

da skratim,nešto tipa Westbrooka s razlikom što ovaj ne ganja brojke,učinak za momčad im je približno isti.....što će se i vidjeti kad ovog cirkusanta Rocketsi pojedu za doručak - AnakinRi, 15.4.17. 17:07, 0 0 0
Moram priznati da si tu u pravu tako da si malo smanjio ukupni score protiv mene. Sad je cca 73:9 za mene. - baiso, 19.4.17. 3:58, 0 0 0
najviše boli to što je razlika već takva da niti ne znamo točno nego samo cca - Mac316, 19.4.17. 8:31, 0 0 0
Frančeski se osramotio u podcastu.0 % šanse dati Bullsima koji imaju 3 od 4 najbolja igrača u seriji i preočiti missmatch na skoku može samo košarkaški liliputanac. - Lwave, 19.4.17. 13:21, 0 0 0
ilitiga u prijevodu: "Puno zuji, malo meda daje!" - baiso, 19.4.17. 13:52, 0 0 0
ZvoneBoban | 12.04.
Tribina hipoteza: o stvarima koje nemaju svoju temu...

Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest da Edgardo Bauza više nije izbornik Argentine. Nakon samo 251 dana, sada već bivši šef argentinske nogometne selekcije nije u sedlu čime je postao trener s najkraćim stažom na klupi plavo-bijelih u posljednje 43 godine, a najzahvalniji za to će mu biti Gerardo Martino (ujedno i njegov prethodnik) kojega se ovime skinuo s tog neslavnog trona.

Zanimljiva je i statistika Bauze na klupi Argentine. Reprezentaciju je vodio samo 8 utakmica, svih 8 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Četiri kod kuće, četiri na strani. Kod kuće ima vrlo dobar skor: 3 pobjede protiv sve redom odličnih reprezentacija (Urugvaj, Kolumbija, Čile) i poraz od Paragvaja. No, na gostujućim utakmicama to nije izgledalo nimalo dobro. Prvo dva remija protiv Venezuele i Perua, a onda porazi od Brazila i Bolivije. Jedanaest bodova u osam utakmice ipak nije bilo dovoljno.

Tko će preuzeti kormilo?

E ovo je jako zanimljivo pitanje. Mediji su se već raspisali da su prvi favoriti Jorge Sampaoli i Diego Simeone, a tu je naravno i Mauricio Pochettino kojeg također mnogi zazivaju, ali ipak nije dobio pažnju kao prethodna dvojica. Realno, nitko od te trojice neće biti novi izbornik i to je jasno velikoj većini ljudi. Iako je prva sljedeća utakmica reprezentacije tek u lipnju kada će klupske sezone biti gotove i treneri ne bi morali ostavljati svoje klubove usred sezone, a prva službena utakmica tek u rujnu, u trenutku kada su Sampaoli i Pochettino u užem izboru za klupu Barcelone, a za Simeonea bi se potuklo 90% najboljih svjetskih klubova kada bi bio dostupan, preuzimanje klupe reprezentacije Argentine bi bio korak nazad za sve nabrojane.

Čudno je da se među kandidatima ne spominje, barem ne onoliko koliko bih očekivao, Marcelo Bielsa. On je već bio na klupi Argentine (od 1998. do 2004.) bez pretjeranog uspjeha, ali kasnije je na klupi Čilea i Athletic Bilbaa ostvarivao solidne rezultate i stekao zavidan ugled u svijetu nogometa. No, za Argentinu ima jednu veliku manu. On preferira formaciju s tri stopera (3-3-3-1), a Gaučosi jedva da imaju jednog normalnog stopera pa se on nikako ne bi uklopio u ovaj sastav.

I onda dolazimo do mog favorita. Marcelo Daniel Gallardo, čovjek koji danas sjedi na klupi River Platea i uživa veliki ugled u nogometnoj javnosti, pogotovo onoj južno američkoj. Gallardo na klupi tog najtrofejnijeg argentinskog kluba sjedi od ljeta 2014. godine i na domaćoj sceni nema neke zapažene uspjehe. Osvojio je tek jedan argentinski kup 2016. godine. Ali, ako ne može na vrh Argentine, onda je River odveo na vrh Južne Amerike. Prvo Copa Sudamericana (2014.), a sljedeće sezone i Copa Libertadores, uz dvije Recope (2015. i 2016.) odvele su River Plate na vrh CONMEBOL-a.

Tko je Marcelo Gallardo?

Kao igrač, igrao je na poziciji ofenzivnog veznog igrača. Dijete je River Platea, a svjetsku slavu je dostigao tijekom igranja za Monaco gdje je 2000. godine izabran za najboljeg igrača lige u sezoni koja je klubu iz Kneževine donijela titulu prvaka. Nakon 3 godine u Monte Carlu, vratio se kući u River odakle se opet, nakon 4 sezone, vratio u Francusku te odigrao jednu sezonu za Paris SG. Nakon toga je uslijedio pad te je karijeru završio odigravši po sezonu za DC United, River Plate i Nacional de Montevideo gdje je i započeo trenersku karijeru. Bio je i član argentinske reprezentacije. Bio je igrač izuzetnih tehničkih kvaliteta i odlične vizije pa nije niti čudo da su za njega govorili da u glavi vidi akciju unaprijed i do dva-tri koraka prije nego je nego je odigrana.

Ta sposobnost da vidi utakmicu kako će se unaprijed razvijati pokazala se kao jedna od njegovih ključnih osobina i u trenerskoj karijeri. Uz to, kao trenera ga odlikuje napadačka igra s vidljivo izraženim identitetom ekipe, jasne zadaće za sve igrače u defenzivnom dijelu igre te sposobnost da se nametne kao lider ekipe koja pomno prati njegove zamisli. Gallardo ne skriva da je veliki fan Pepa Guardiole te da teži nogometu kakav igraju Pepove ekipe, a to je još jedan dodatni plus po pitanju njegovog dolaska na klupu Argentine jer bi za to svakako imao blagoslov Lea Messija, čovjeka kojega se pita za mnoge stvari u toj reprezentaciji (pa nije li upravo zbog Messija Icardi konstantno izvan reprezentacije, koliko god ta činjenica bila neslužbena). Istina, Messi je suspendiran i vraća se tek za posljednju utakmicu kvalifikacija protiv Ekvadora, ali mišljenja sam da su Gallardo i Messi savršen spoj s kojim Argentina može ciljati na najviša mjesta na završnici Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Kadrovska križaljka Argentine

Ako bacimo pogled na kadrovsku križaljku ove reprezentacije, kroz svjetske medije, a dalo se to čuti i na jednom Tribina.hr podcastu, stječe se dojam da Argentina ima velike rupe u obrani i to posebice na stoperskim pozicijama. Gledajući malo Argentince po bijelom svijetu, došao sam do četiri vrlo kvalitetna stopera (bez Mascherana) koje Gaučosi imaju u ovom trenutku. Rekao bih da su najveći problem bekovske pozicije gdje su desno P .Zabaleta i G. Mercado po meni dva najbolja izbora, a lijevo M. Rojo i C. Ansaldi. Stoperi koje sam spominjao su E. Garay, N. Otamendi, M. Musacchio i F. Fazio. Nadalje, za posljednju utakmicu protiv Bolivije među šest veznih igrača bila su pozvana dvojica iz argentinske lige i jedan iz meksičke te je i ovdje bilo nekoliko neshvatljivih izostanaka. Osim J. Mascherana i L. Biglie koji bili suspendirani, neshvatljivo je da među pozvanima nisu bili J. Pastore ili dva mlada igrača M. Kranevitter i L. Paredes s kojima bi argentinska veza imala sasvim drugačije naličje. U napadu je izbor igrača i donekle logičan. Osim podatka da Icardi nije dio reprezentacije što sam već dijelom objasnio u prethodnom odlomku i da protiv Bolivije u ekipi nisu bili Messi, Higuain i Lamela iz opravdanih razloga, društvo Agueru i Dybali su u napadu pravili  izvjesni L. Alario iz River Platea i „Kinez“ Lavezzi i to u trenutku kada je svoje mjesto na popisu sigurno trebao imati N. Gaitan iz madridskog Atletica. Sve kadrovske stvari sam pretočio u jednu 4-3-3 formaciju (http://i.imgur.com/xr3qOaD.png) koja izgleda izuzetno jako, ali pod Bauzom, čak i da se poklopilo da su svi zdravi i dostupni, ovakvo što na terenu nismo mogli viđati.

Zaključak

I nakon više od 1000 riječi u ovoj analizi želim reći svoju poantu. Razlog loših rezultata Argentine nije ništa drugo nego loša selekcija igrača. Oni ne iskorištavaju sav potencijal koji imaju na raspolaganju i zato i jesu u poziciji da im je upitan odlazak u Rusiju. Ako ti veznu liniju drži igrač iz meksičke lige dok igrači PSG-a, Rome ili Valencije utakmicu gledaju kod kuće onda ništa drugo niti ne možeš očekivati.

Edgardo Bauza je bivši, što slijedi za "Gaučose"?
Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest da Edgardo Bauza više nije izbornik Argentine. Nakon samo 251 dana, sada već bivši šef argentinske nogometne selekcije nije u sedlu čime je postao trener s najkraćim stažom na klupi plavo-bijelih u posljednje 43 godine, a najzahvalniji za to će mu biti Gerardo Martino (ujedno i njegov prethodnik) kojega se ovime skinuo s tog neslavnog trona. Zanimljiva je i statistika Bauze na klupi Argentine. Reprezentaciju je vodio samo 8 utakmica, svih 8 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Četiri kod kuće, četiri na strani. Kod kuće ima vrlo dobar ...
Edgardo Bauza je bivši, što slijedi za "Gaučose"?
Ne vjerujem da je iti jednom ljubitelju nogometa promaknula vijest ...

Respekt: Losovius, sthagon,

odlicno. ovo je samo trebalo razbiti u nekoliko analiza. jedna o trenerima, druga o izboru igraca, itd. - sthagon, 14.4.17. 9:57, 0 1 0
johnny08 | 09.04.
Rijeka - Dinamo 1:1; Soudani odgodio odluku o prvenstvu...

Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu.

Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza.

Prije utakmice se dosta pričalo o sastavima, o tome koga će Kek i Petev poslati na teren i na Rujevici se odigrala klasična šahovska partija između Slovenca i Bugarina. Naime, po rasporedu igrača na terenu se moglo vidjeti kako su jedan i drugi trener duboko promišljali kako zaustaviti najjače snage protivnika. Tako je Kek, prisiljen suspenzijom Zute, postavio Vešovića na lijevi bok i to se ispostavilo kao odlično rješenje budući da Soudani nije ulazio iza leđa Crnogorca i nije imao previše prostora za reakciju. S druge strane, Soudani nije samo golom pokazao da je derbi igrač, nego i količinom trke u oba smjera. Gotovo je nevjerojatno kako Alžirac posjeduje mogućnost doziranja nastupa, odnosno kako svoj tempo igre prilagođava velikim utakmicama. Radi se o igraču koji je zaista davno prerastao okvire HNL-a, ali možda baš teza o doziranju nastupa puno govori zašto se zadovoljava zagrebačkim milijunima i nižim tempom HNL-a. Petev je primjerice dobar potez povukao kada je  nesuđeno riječko pojačanje Šituma, stavio na put Ristovskom. Naime, Šitum je prethodno u Speziji stekao taktičku disciplinu, a budući da se radi o izrazito mobilnom igraču jasna je bila intencija Peteva da Šitumov napadački potencijal žrtvuje u zaustavljanju makedonskog beka (uostalom ne postoji drugi igrač u Dinamu koji je to mogao napraviti). Slično je Kek učinio s Vešovićem, te je tako svjesno žrtvovao desnu stranu napada. Usamljeni Bezjak je puno trčao, trudio se, no on krilo nije, a očito je bundesligaška epizoda u dresu Darmstada negativno utjecala na njegovo samopouzdanje. Kod Bezjaka kretnje još uvijek postoje, on je igrač koji pametno napada prostor, no Bezjak sa početka sezone bi jednu od prilika sa početka zasigurno pretvorio u pogodak.

No, ključno pitanje je gdje je točno Rijeka nadigrala Dinamo? Odgovor je jednostavan. U sredini terena gdje su Mišić i igrač utakmice Bradarić odigrali maestralan susret. Davali su pravu količinu trke i agresije, da pritisnu igrače Dinama u samom primanju lopte. Taj pritisak kada nije bilo lopte je ogledan primjer ovosezonske Rijeke, no budući da smo u okvirima HNL-a, iluzorno je očekivati kako Rijeka to može raditi cijelu utakmicu. Ali Mišić i Bradarić su, dok je bilo snage, u potpunosti uništili veznu liniju Dinama, u tolikoj mjeri da Antolić i Pavičić na terenu nisu postojali, a Sammirovi bljeskovi su otkrivali samo sjenu igrača kakav je nekada bio. Pritom su oba riječka vezista uspjevali biti opcija pri iznošenju lopte što je i stvaralo riječke šanse, ali bili su i među prvima kada je trebalo napasti protivnika (Mišić asistent, Bradarić često ulazio iz drugog plana). O njihovom značaju puno govori i podatak da kad su oni fizički pali, pala je i igra Rijeke.

Nakon zasluženog vodstva Rijeke, Petev je na klupi izgledao potpuno izgubljeno. Navedeno otkrivaju i brze tri zamjene kojima je bjesomučno tražio igrača za preokret. Kek je pak utakmicu vodio perfektno uz jednu malu grešku. Zapravo ne grešku nego više nesreću. Naime, kada je Rijeka povela i kada je bilo jasno da više nema snage za nešto više Kek je dobro uočio da mu treba brzi igrač, budući da će se Dinamo morati otvoriti i prostora će biti sve više. Zato je i vadio Bezjaka za Mateija, čime je dobio vižljastog igrača koji je trebao završiti utakmicu. Potom je logično primjetio kako Petevove izmjene generiraju podosta napadačke moći, pa je Gavranovića zamijenio Čanađijom. No, Kek nije računao na jednu stvar. Soudanija. Velemajstorski potez Alžirca je vjerojatno Petevu spasio posao, a u potpunosti je srušio pravovremene Kekove zamjene. Naime, nakon gola Soudanija, Rijeka nije imala na terenu ekipu koja može stati na loptu i povratiti vodstvo. Pritom poštenu kontru Rijeka nije odigrala ni sa prvom postavom na terenu, što je možda i jedini segment koji nije funkcionirao kod domaćina, pa je bilo iluzorno očekivati kako će Rijeka sa usamljenim Frankom u napadu ponovno poentirati. Činjenica stoji da je Kek izvukao maksimum iz ove ekipe Rijeke. Njegova momčad je igrala dopadljiv nogomet, razvlačila je suparnika i stvarala prigode, no sportska sreća je ovoga puta bila na strani Dinama.

Suđenje bi kratko spomenuo kao dobro, a incident pred kraj utakmice je ionako nešto što niti jedan navijač Rijeke ne očekuje da će se svirati u srazu s Dinamom, iako bi u suprotnim ulogama penal sigurno bio sviran. No, riječki igrači nakon jučerašnje predstave mogu uzdignute glave krenuti u rasplet prvenstva. Dinamo su nadigrali u svim segmentima (samo dva udarca u okvir Prskala kroz 90min!!), no jedan s(p)retan potez Soudanija je onu već stavljenu riječku ruku na pokal pobjednika HNL-a packom maknuo do daljnjega. Ostaje činjenica kako Rijeka do kraja prvenstva ovisi isključivo o sebi, a Dinamo isto ne može reći. I to je baš dobar osjećaj nakon jučerašnjeg derbija na Rujevici.

Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov i kada se činilo da će domaći pobjeći na 7 bodova prednosti, ukazao se najplaćeniji igrač lige Soudani i prekrasnim pogodkom opravdao svoju cijenu, te održao Dinamo na životu. Niti nakon prospavane noći se ne mogu oteti dojmu da je Rijeka u svim segmentima nogometne igre nadigrala Dinamo i mogu bez suzdržavanja reći kako je ovo najbolja predstava Riječana u srazu s Dinamom u novijoj povijesti (od kad je HNL-a?!). Zaista se na Rujevici mogao gledati jedan veliki derbi, kojem nije manjkalo trke, duela, tempa i u konačnici lijepih poteza. ...
Soudanijev trenutak magije poništio odličnu predstavu Rijeke
Rijeka je na prepunoj Rujevici dočekala jedinog konkurenta za naslov ...
Mislim da taj penal nikad ne bi bio sviran i to nikom. Da li bi Dinamu bio sviran, rekao bih da na Maksimiru možda na Rujevici ne vjerujem - Losovius, 10.4.17. 11:06, 0 1 0
i ozbiljno nitko ne vidi problem s tom tvrdnjom? Ne u smislu da se ne bi sudilo niti Realu niti Unitedu niti Bayernu nego da to vrijedi uvijek i samo za jedan klub u Hrvatskoj - Mac316, 10.4.17. 11:11, 0 0 0
O sucima sam mnogo puta pisao pa neću ponavljat, ali u ovom konretno ne vidim problem. Da se klubu koji je istovjetni pojam s HNS-om sudi 50-50 penal, a drugima ne. Kad bi to bilo samo na tome, bio bih superzadovoljan - Losovius, 10.4.17. 11:18, 0 0 0
Rijeka je vec na poluvremenu trebala imati vodstvo od 2-3:0 po stvorenim prilikama. Tako da nema razloga za kmecanje o sudjenju. O kriteriju sudjenja u korist dinama svi znaju, ali tu nazalost nema pomoci, mozes jedino zabiti gol vise i biti na miru - Ginosaji, 10.4.17. 11:59, 0 1 0
https://s4.postimg.org/n17oucgm5/Rijeka_-_Dinamo_8_4_2017-_EAPoh_Bj_Bk_JE_Segment_0_g.gif - Ginosaji, 10.4.17. 12:00, 0 0 0
Mac316 | 05.04.
Surfin USA: što se događa s Cavsima?

Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su u posljednjih mjesec dana jedna od 'najvrućijih' ekipa lige i čiji trener Kidd je proglašen trenerom mjeseca, Russell Westbrook i OScar Robertson su suvlasnici rekorda od 41 triple double učinak u sezoni. 55 godine je Robertson nedodirljiv sa svojim učinkom za kojeg se vjerovalod a u današnjoj košarci nema načina da bude dostuignut, ali i ovaj podvig je dokaz da nema rekorda koji ne može biti srušen, sve je samo pitanje poklapanja okolnosti i talenta. Westbrook ima još 5 utakmica da postigne još samo jedan triple double i postane apsolutni rekorder, a ujedno mu treba i samo 16 asistencija ukupno da zadrži triple double prosjeke za cijelu sezonu, uspjeh koji je također uspio samo velikom Oscaru (najbliže je došao Jason Kidd u sezoni kada je imao dvoznamenkaste koševe i asistencije, a 8 skokova). S obzirom na intenzitet kojim igra, svesrdnu potporu i pomoć suigrača koju dobiva, kao i formu koja mu je omogućila 7 triple double učinka zaredom, po drugi puta u sezoni, velike su šanse da se rekord zaista dogodi. 

No, možda je trenutak kad su Oscar Robertson i Westbrook poravnati za staviti u perspektivu njihove brojke. One glase:

   Igrač         Sezona       Minute   Skokovi   Asisti   Poeni

Robertson      1961-62      44.3       12.5        11.4    30.8

Westbrook      2016-17      34.8       10.6        10.4    31.9

Iako Westbrook i Robertson dijele fenomenalni rekord, on nikako nije postignutb u istoj ligi igrajući istu igru. Kao što se na prvi pogled vidi, minutaže zvijezda iz Oscarove ere i danas su neusporedive, Robertson je imao deset minuta više na terenu da postigne svoje brojke. Ako prilagodimo brojke oba igrača, njihovi prosjeci na 36 minuta odigranih po susretu bili bi:

                 Minute     Skokovi    Asisti   Poeni

Robertson    36.0         10.1         9.2      25.0

Westbrook    36.0         11.0        10.8     33.0

Druga stvar o kojoj treba svakako voditi računa je dinamika igre koja je u 60-ima bila puno brža. Momčad Cincinnati Royalsa 61/62 za koju je igrao Robertson je bilježila 124.9 posjeda po utakmici dok ovogodišnji Thunder bilježi 98 posjeda po utakmici i kao takvi su debelo u gornjoj polovici lige (8.). Dakle, Oscar je imao 26 posjeda više za nabiti svoje brojke od Russella. Ako prilagodimo statistiku za oba igrača na 100 posjeda po utakmici brojke su sjledeće: 

                  skokovi   asisti   poeni

Robertson      10.8       9.9     26.7

Westbrook     15.0      14.6     44.9

Brojke Russella Westbrooka su impresivne, sviđao se on vama ili ne. Ali, tek  kad se stave u kontekst vremena u kojem igra, potaju zaista 'teške', pokazuju koliko je teško tako nešto napraviti i zašto zapravo nitko do njega nije došao niti blizu. 

Ono što statistika nedvojbeno govori je da je prije 50 i kusur  godina bilo puno lakše doći do asista i skokova. Naime, Thunder ima prosjek od 63 neWestbrookovska šuta po utakmici dok su Royalsi imali čak 85 neRobertsonskih, dakle, Westbrook ima više od 20 šuteva manje da učini svoje asiste dvoznamenkastima. Nadalje, u sezoni 61-62 momčadi su projsečno bilježile 71 skok po utakmici, u sezoni 2016-17 momčadi projsečno bilježe 43 skoka po utakmici. 

Sve ovo nije napisano da bi se diskreditiralo Oscara Robertsona koji je jedan od najvećih igrača svih vremena, pionir i čovjek koji je postavio brojke koje su djelovale nestvarno generacijama košarkaških fanatika. Ovo sve je napisano da bi se stavilo u kontekst koliko je veliki podvig Westbrooka i zašto Robertsonove brojke nitko nikad nije skinuo, zapravo, nitko nije došao niti blizu. Košarka se promijenila, pravila su se promijenila, igra se promijenila, svega je nekako manje. no, koliko god manje bilo, dovoljno je za Russella Westbrooka, alfu i omegu Oklahome koji je, kako je i trebalo biti, pred svojim navijačima, u svojoj dvorani, proslavio veliko postignuće. 

Kad su Taja Gibsona pitali je li osjećao pritisak da zabije asistenciju Westbrooka koja je označila triple double, njegov odgovor je bio nešto u stilu da cijela momčad želi Russellu taj rekord više nego si i on sam ga želi. Trener Donovan je nahvalio Russella kao lidera, ali i napomenuo da iako je on vodeći u svom kategorijma ničega od toga ne bi bilo bez momčadi koja stvara šuteve, pogađa asistencije i čisti prostor za skokove. Trener Milwaukeea i triple double legenda Jason Kidd je javno stao u Westbrookov kamp za MVP nagradu izjavivši da nitko nije za taj trofej više radio i nitko ne nosi svoju momčad kao što on nosi. Dvorana je skandirala MVP! MVP! MVP! jače i glasnije nego kad su zaista i imali MVPa u svojim redovima. Russ Westbrook je izjavio da je postigao više nego što je klinac koji odrasta u siromaštvu geta Los Angelesa mogao i sanjati. Vjerojatno je i on sam čitao o rekordu Oscara Robertsona i mislio da to nitko nikad ne može srušiti. Kako je samo bio u krivu...

Dva igrača za povijest, 55 godina razdvojeni
Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su u posljednjih mjesec dana jedna od 'najvrućijih' ekipa lige i čiji trener Kidd je proglašen trenerom mjeseca, Russell Westbrook i OScar Robertson su suvlasnici rekorda od 41 triple double učinak u sezoni. 55 godine je Robertson nedodirljiv sa svojim učinkom za kojeg se vjerovalod a u današnjoj košarci nema načina da bude dostuignut, ali i ovaj podvig je dokaz da nema rekorda koji ne može biti srušen, sve je samo pitanje poklapanja okolnosti i talenta. Westbrook ima još 5 utakmica da postigne još samo jedan triple double i postane apsolutni ...
Dva igrača za povijest, 55 godina razdvojeni
Nakon sinoćnje pobjede, točnije. nakon gaženja Milwaukee Bucksa, koji su ...

Respekt: Shankly96, sthagon, Kanransha, Losovius,

Slažem se: Kanransha,

Pustio sam suzu! - baiso, 5.4.17. 18:48, 0 0 0
Odrasli čovjek sjedi pred kompom u gaćama i plače... - Mac316, 5.4.17. 19:14, 1 0 0
Samo sam pustio suzu, plakanje je rezervirano za slučaj da Russ ne osvoji titulu MVP-a - baiso, 6.4.17. 17:54, 0 0 0
Losovius | 03.04.
Thiago: jednako dobar kao i Xavi?

Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih lopti. To je isti onaj koji jedini ima gotovo pa 100 dodavanja po utakmici. Baš zato, mislim da nije pretjerano reći kako Thiago ove sezone igra kao netko tko je sposoban vijati prostor...

Nalik je to na dječaka imena Aangh, posljednjeg među air benderima (vijači zraka je prijevod, ali to previše zvuči kao netko tko spravlja gibanice), koji ima dužnost Avatara i nakon cijelog stoljeća rata mora spasiti svijet od Vatrene nacije. Iako tu crtanu seriju toplo preporučam, a film (The Last Airbender) slobodno preskočite, ovo je, na sreću ili na žalost, ipak tekst o nogometu. Aangh nam ovdje služi samo kao konceptualni preludij, zapravo kao postavljanje okvira za pisca koji je zaluđen svjetovima mašte (i nimalo lud za realnošću).

Ovo je priča o momku imena Thiago Alcantara, veznom igraču Bayerna i španjolske reprezentacije, sinu slavnog Mazinha, poznatog nogometaša koji je 1994. bio svjetski prvak i prvotimac Brazila. Međutim, otac mu je ostao puno poznatiji kao treći član suite zvane 'tri muškarca i beba', sa slavnom proslavom gola u maniri njihanja djeteta koju je izvodio s Bebetom i Romariom. Kada bismo htjeli ovdje biti zločesti rekli bismo kako mu je pripala uloga Josea Carrerasa, trećeg među tenorima, tako dobro tematizirana u jednoj od najboljih epizoda Seinfelda ikad (onoj sa legendarnim Maestrom). Ali nismo zločesti, dakako...

Thiago Alcantara dosad je također pomalo pa živio u sjeni. Pored magičnog veznog reda Xavi-Busquets-Iniesta za njega nije bilo mjesta u Barceloni, čak niti kao trećeg čovjeka. A onda je klub još i vratio u svoje redove obećanog sina Cesca Fabregasa. Taman kada bi Thiago i odigrao nekoliko dobrih utakmica u nizu, došla bi neka od dosadnih ozljeda, kakve su dosad obilježile njegovu karijeru. Sve je to dovelo do smanjene minutaže na terenu, pa ga je Pep Guardiola mogao dovesti u Bayern po diskontnoj cijeni od 25 milijuna eura na ljeto 2013., pošto mu se aktivirala klauzula 'nedovoljnog igranja'.

Uspon

Niti u Bayernu nije počelo jednostavno. Prve dvije godine bile su ponovo sezone ozljeda. A onda je prošle, pogotovo na proljeće, započeo procvat. Thiago je konačno počeo izgledati kao igrač kojem su prognozirali kako bi mogao nasljediti bilo Xavija ili Iniestu, ovisno već o njegovom nogometnom razvoju. Ono što mu nisu prognozirali, a on je počeo ostvarivati, otkriva se u tome što je u sebi otkrio i Busquetsa. Objedinio je mnoge najbolje stvari iz igre slavnog Barcinog trojca i sada je to igrač koji možda igra i najbolju klupsku sezonu za centralnog veznog igrača u posljednjih 20, a moguće je i više godina, koliko god takve kvalifikacije bile pretjerane i neumjerene, a usporedbe teško mjerljive.

Malo statistike nikad ne škodi, jer daje kontekst, iako je za suštinu potrebna interpretacija (koliko god nepouzdana bila). Thiago je jedini igrač u ligama petice koji ima preko 100 presječenih lopti, iako je odigrao u pravilu pet utakmica manje od svoje konkurencije, zbog kalendara Bundeslige. Po utakmici, protivnicima oduzima gotovo pa u prosjeki 8 lopti, također daleko najviše. To su brojke kakve obično ima igrač poput N'Goloa Kantea, specijalist za razbijanje protivničkih akcija. Po tome, Thiago je u sebi otkrio Busquetsa.

Da bi stvar bila bolja, u ligama petice ima najviše kako točnih tako i dodavanja po utakmici uopće (gotovo 100 po utakmici, uz 90-ak uspješnih), čime je u sebi otkrio Xavija. S glavom uvijek podignutom tako da vidi suigrače, Thiago kontrolira protok lopte, tolko ključan za ekipu poput Bayerna, koja živi od toga da se može nametnuti, da može diktirati tempo, da je teren uvijek njihov. A teren je uvijek njihov pošto u svom kadru imaju čovjeka koji može jednako dobro kontrolirati tempo kratkim dodavanjima te rastezati protivnika dijagonalama (drugi najbolji u Europi, poslije Tonija Kroosa), a pritom sve vidi i uvijek je budan. Kada mu dodate Xabi Alonsa, teren je i konačno vaš.

Iniestu u sebi Thiago otkriva kroz svoje individualne kvalitete. Dugo je godina baš Iniesta bio čovjek najfinijeg prvog dodira s loptom, elementa igre koji se tako lako zanemaruje, a ne bi smio. Kako je Iniesta kopnio, to je postao Luka Modrić. S laganim padom hrvatskog reprezentativca, tron je preuzeo Thiago. Neovisno prima li loptu lijevom ili desnom nogom, protivnika često ostavi u raskoraku. Ne može ga se striktno pokrivati. Osim što je u Bundesligi i Ligi prvaka postigao šest golova i sedam asistencija (što je izimno mnogo za nekoga tko igra centralnog veznog), Thiago se ističe i po broju driblinga te stvorenih prilika za suigrače, baš kao što je Iniesta to nekoć radio. Finoća dodira je postojana.

The Space Bender

Jedan od najboljih nadimaka u nogometu svakako je onaj koji krasi Thomasa Mullera – Der Raumdeuter (onaj koji čita prostor). S očitim prizvukom psihoanalize (Traumdeuter), Thomas Muller je vjerojatno najbolji igrač na svijetu kada nema loptu u nogama. To nije ono gdje je on jak. Njegova je vještina iz gomile informacija i mogućnosti prepoznati onu pravu, pročitati prostor kako ga drugi ne mogu čitati. Kod Thiaga je obrnuto.

Thiago ne čita prostor, on ga vija, njime upravlja. Fascinantno je, i dosad neviđeno, da postoji igrač koji je to sposoban činiti u oba smjera igra. Jer Xavi je najbolji dodavač u povijesti nogometa, ali nikad nije bio elitni dribler, a kamoli obrambeni igrač. Thiago je oboje, i to na najvišoj razini.

Bayernov playmaker vija prostor na svaki način: u fazi distribucije, u fazi tranzicije te u fazi obrane. Odabirom tempa igre te dugim loptama skraćuje ili povećava teren, kako već njegovoj momčadi odgovara. Iznimno jakom igrom s loptom u nogama čini protivnika da se boji Bayernove tranzicije i vječite opasnosti da u igri jedan na jedan napravi višak gdje je to najopasnije, u samoj sredini. U fazi obrane, zajedno sa suigračima, tjera da se prostor čini beskonačno malim, pa se lopte redovito presjek u, čime se obnavlja faza tranzicije.

Ovakav Bayern, odmoren i obnovljen poslije zimske stanke (iako bundesligaši imaju tu privilegiju, za razliku od ostalih), najbolja je momčad Europe. To moraju i potvrditi u Ligi prvaka, iako su eliminacijske utakmice (zbog malog uzorka) uvijek nepouzdan kriterij. A žila kucavica njihove igre, srce, duša i mozak momčadi upravo je Thiago. Momak koji je postao sve samo ne treća violine Barcelone, 'the third guy' iz Seinfelda. Objedinio je u sebi sve ono što je nekoć imao magični trojac iz Barcelone pa je sada onaj koji zapovijeda prostoru, njime upravlja, ako hoćete – vija ga. Jer ako je Aangh posljednji Air Bender, Thiago je prvi Space Bender!            

Thiago: The first Space Bender
Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih lopti. To je isti onaj koji jedini ima gotovo pa 100 dodavanja po utakmici. Baš zato, mislim da nije pretjerano reći kako Thiago ove sezone igra kao netko tko je sposoban vijati prostor... Nalik je to na dječaka imena Aangh, posljednjeg među air benderima (vijači zraka je prijevod, ali to previše zvuči kao netko tko spravlja gibanice), koji ima dužnost Avatara i nakon cijelog stoljeća rata mora spasiti svijet od Vatrene nacije. Iako tu crtanu seriju toplo preporučam, a film (The Last Airbender) slobodno preskočite, ovo je, na sreću ili ...
Thiago: The first Space Bender
Samo jedan igrač u ligama petice ima preko 100 presječenih ...
Lwave | 03.04.
Što je bolje platiti: 100 milijuna za Griezmanna ili 200 za Neymara?

Koliko god se trudio iskreno ne uspijevam pronaći niti jedan validan razlog zašto bi itko želio dovesti Griezmanna za 100 ako može dobiti Neymara za 200.Postoji ono unificirano mišljenje da nogometaš kao pojam općenito(kako god se zvao) ne vrijedi te novce ali svi znamo da to jednostavno nije istina.

Tržište razmjene roba i usluga te marketing i upotreba Interneta simply proves otherwise.

Proračuni velikih klubova su se utrostručili a ako uzmemo u obzir činjenicu da za 200M dobijate najboljeg igrača svijeta ti novci su jako dobar posao.Pored Pogbe drugo veliko ime(back to back) slijeće na Trafford što daje jasan znak ostalim konkurentima gdje treba u budućnosti prvo gledati ako želite biti ozbiljan igrač.Manchester je prošao post-Ferguson fazu koja bi se po pitanju pada rezultata realno gledajući dogodila čak i da Sir Alex nije napustio klub.Jednostavno je priljev novca u ligu prevelik da ne bi došlo do neke vrste paritya u narednim sezonama.

O pozicioniranju na novoj financijskoj karti Europe pisalo se mnogo ali ono što je najvažnije za United to je da im se ne dogodi da u dužem razdoblju izbivaju iz Lige Prvaka.Ne treba biti previše pametan za zaključiti zašto.Pogledajte samo Arsenal koji je pod Kroenkeom već 10 godina isključivo američki model franšizne stabilnosti u kojoj su jasno postavljeni ciljevi pred Wengera koje on na sveopći užas dobrog dijela fan baze redovito i ispunjava.

Arsenal će ove godine vrlo vjerojatno ispustiti plasman u top 4 što je izazvalo totalni kolaps na Emiratesu.Koliko je situacija ozbiljna govori i činjenica da više od 7 nogometaša ima ugovor koji istječe ove ili sljedeće sezone a oni nisu produženi.Među njima su i Ozil i Sanchez.Ako je iz današnje perspektive vidljivo da je Wenger taktički dinosaur kojeg je pregazilo vrijeme toliko je isto tako jasno da se trenutna situacija Arsenalu nikada ne bi dogodila unazad pet godina.Jednostavno plaće igrača su počele diktirati u ogromnom omjeru kretanje tržišta a kada je isto takvo kakvo je danas u Engleskoj ne bi me uopće začudio rasplet u kojem sa poslovično škrtim trenerom i neambicioznom upravom Gunnersi upadaju u duboku krizu rezultata te prije svega identiteta.

Zanimljiva je izjava Garrya Nevillea nakon današnje utakmice sa Citijem u kojoj je dao komentar za Sky Sports inzistirajući na činjenici da je Arsenal veći klub od Chelsea.Hmm, ne Gary.Jednostavno ne.

Nakon toga ste imali priliku slušati navijače kako psuju francuza da bi se sve zasladilo nekakvom Henrijevom poštapalicom:"We just have to win.That is it."

Easier said then done

Argument koji se često daje za Griezmanna zapravo nije toliko potvrda njegove vrijednosti koliko je realna evaluacija sadašnjeg trenutka u kojem se United nalazi prije svega kadrovski.Tako se ide sa tezom da je bolje dati 100 milijuna za ekstra igrača jer ti onda ostaje još toliko za pokrpati druge rupe u ekipi nego utući 200 na pojedinca koliko god on dobar u konačnici bio.To ovako na prvu djeluje razumno.Ali ako pogledate tržište dolazite do drugačijih zaključaka.

Većina elitnih stopera na euro sceni vezana je ozbiljnim dugotrajnim ugovorima.Lijevih i desnih bekova jako je malo i onih kojih ima gotovo ih je nemoguće dovesti a vezni igrači sposobni donijeti trenutni impact klase jednog Modrića,Verattija i sličnih ionako su nedostupni za iznos manji od onoga koji je plaćen primjerice za Pogbu.Zašto onda propustiti priliku za Neymara koja se pruža možda samo jednom u 10 godina?

United ionako ima deficitarnih pozicija koliko hoćeš i da bi se ugurao u društvo Bayerna,Barcelone i Reala treba mu barem pet pojačanja te kontinuitet Mourinhovog rada u sljedeće tri godine.Dani kada se Real posluživao Kakom,Ronaldom i popratnom svitom u samo jednom prijelaznom roku su daleko iza nas.Danas je gotovo nemoguće ispuniti takve financijske zahtjeve čak i ako ste najbogatiji svjetski klub.

Kadroviranje

Što bi značio dolazak Neymara a što Griezmanna za United?

Ako sa strane stavimo marketing i sve što Neymar nosi sa sobom i skoncentriramo se na teren onda je jasno da bi dolazak Neymara sa sobom povlačio i odlazak Ibrahimovića.Ako ne ove onda sigurno sljedeće sezone.Ne samo da njih dvojica ne mogu koegzistirati na terenu već je jasno da bi u tom slučaju i plaće mogle predstavljati ozbiljan problem.

Taktički gledano Neymar može igrati na identičnoj poziciji koju okupira i sada u Barceloni međutim pravo je pitanje da li on to želi.Ako bi ga se gurnulo u sredinu jasno je da je Ibrahimović višak a ako bi ostao lijevo onda se postavlja pitanje kako valorizirati Juana Matu,Rasforda i prije svega Martiala koji je plaćen previše novca da bi ga se klub jednostavno odrekao nakon dvije sezone.

Čak nije toliki problem oko samog čina prodaje koliko u padu vijednosti samog igrača što United predstavlja u lošem svjetlu u trenutku kada im to objektivno najmanje odgovara.

Neymar sigurno ne želi otići u United da bi postao dio sustava jer to već ima na višoj razini zagarantirano i u Barceloni.On ide po najveću plaću i po afirmaciju sebe kao zlatne lopte a za to mu je potrebna kvaliteta nogometa na razini Suarezovih najboljih Liverpool dana.Da li on to može?Vjerojatno da.Hoće li uspjeti?Sigurno.

Zašto sam toliko siguran?

Pogledajmo malo kako sa distance to izgleda.

Za razliku od Ronalda i Suareza Neymar bi u United došao kao afirmirani igrač koji iza sebe ima sve trofeje u europskom nogometu.To je jedinstvena situacija jer Ronaldo se igrački izgradio pod Fergusonom dok je Suarezu to pošlo za nogom pod Rodgersom.Neymar se ne mora brinuti za dječje bolesti prilagodbe već će očekivati(što i je realno) da se nova momčad sastavi oko njega(i Pogbe).

Zbog toga je transfer od 200 milijuna potpuno prihvatljiv.Ne samo da garantira income već i daje mogućnost klubu da kroz duži period dolazi do svojih ciljeva što 25-godišnji igrač garantira.

Griezmann 

Da ne bi ispalo da samo hvalim Neymara, akvizicija Griezmanna koja je budimo iskreni puno realnija od dolaska brazilca bila bi definitivno korak naprijed za United.Zadnjih tri godine Griezmann je stalno tu negdje, mota se po finalima LP pa po onima Europskog prvenstva ali nekako kad god čovjek od njega očekuje da napravi onaj posljednji leap, onaj mali korak koji mu nedostaje on ga nikako ne uspijeva odraditi na žalost svih nas koji cjenimo njegove nogometne sposobnosti.Riječ je o nedvojbeno jednom od najtalentiranijih francuskih nogometaša posljednje generacije koji se može uklopiti u bilo koji sustav igre što je jedna kvaliteta koja često kada se spominje njega kao igrača prolazi ispod radara.

Odličan sa obje noge,dobar u prekidima,ukratko- kompletan nogometaš.

 Nitko točno nezna koji je njegov plafon i to je nešto što će pokazati po mojem mišljenju tek promjena sredine.Zato je dobro i za njega i za United da je interes obostran a ne recimo isforsiran što bi definitivno postao dolaskom jednoznačnih igrača tipa jednog Lacazettea ili eventualno Lukakua koji ni formacijski ne odgovara Unitedovim potrebama.

Griezmann je mogao na svom rezimeu imati već i LP i Euro i to kao član kluba koji se svaki tjedan bori sa puno financijski jačom konkurencijom te ga kao takvog ne treba unaprijed otpisivati u uskim projekcijama za zlatnu loptu u naredne tri sezone. 

Griezmann ili Neymar? Radije 200 za Neymara!
Koliko god se trudio iskreno ne uspijevam pronaći niti jedan validan razlog zašto bi itko želio dovesti Griezmanna za 100 ako može dobiti Neymara za 200.Postoji ono unificirano mišljenje da nogometaš kao pojam općenito(kako god se zvao) ne vrijedi te novce ali svi znamo da to jednostavno nije istina. Tržište razmjene roba i usluga te marketing i upotreba Interneta simply proves otherwise. Proračuni velikih klubova su se utrostručili a ako uzmemo u obzir činjenicu da za 200M dobijate najboljeg igrača svijeta ti novci su jako dobar posao.Pored Pogbe drugo veliko ime(back to back) slijeće na Trafford što daje jasan znak ...
Griezmann ili Neymar? Radije 200 za Neymara!
Koliko god se trudio iskreno ne uspijevam pronaći niti jedan ...

Respekt: Gogo7,

Slažem se: psellus, Gogo7, Igy77, Losovius,

Ne slažem se: Scholsy,

Odlična analiza. Bit će zanimljivo pratiti (a to je i samo po sebi dobra tema) zapravo deficit igrača na određenim pozicijama (DC, DM) i kako će to utjecati na poslovanje ovo ljeto. - Losovius, 3.4.17. 9:11, 0 0 1
psellus | 28.03.
Kako da Holandezi ponovo polete?

Kad god neka od velikih reprezentacija zareda sa serijom loših rezultata ili razdoblja, ubrzo se počinje postavljati pitanje što je pošlo po krivu. Kako bi se dao točan odgovor na pitanje trenutnog stanja nizozemskog nogometa, potrebno bi bilo imati panoramski pregled prilika u njemu; radu u nogometnim školama praktički u zadnjih desetak godina, obrazovanju trenera... Tu sliku ja jednostavno nemam, no mogu pokušati postaviti nekoliko pitanja na temelju dostupnih podataka.

Prvi razlog koji se može otpisati je tvrdnja da su se Nizozemsci uljulkali u zastarjeli taktički pristup dok su se drugi dalje razvijali. Ako se pogledaju njihove reprezentacije s poslijednja dva svjetska prvenstva, koje su obje postigle zapravo izvrsne rezultate, možemo vidjeti da se u njihovoj igri nije vidjelo gotovo ništa od tradicionalnog nizozemskog pristupa. Ne (samo) zato što ga nisu željeli njegovati, već i da su htjeli, nisu imali kadar koji bi mogao igrati na taj način. Ono što se je dogodilo je da su njihovi selektori preuzeli kadar koji su imali, i svjesno odabrali za njih netipičan način igre kako bi postigli što bolji rezultat. Igrači su se tome izvrsno prilagodili i u oba navrata zapravo došli do faze u kojoj ih se uoči prvenstva zapravo nije očekivalo. Besmisleno je kriviti taktičku tradiciju ako je ona u praksi napuštena već prije više od pola desetljeća, a igrači koji su u reprezentaciji u tom razdoblju igrali su se pokazali sposobnima prilagoditi se novoj realnosti (zapravo, realnostima). Ono na što su te promjene ukazivale je da Nizozemska već neko vrijeme nije imala kadar za svoj prepoznatljiv stil (sa ili bez promjena) koji bi mogao ravnopravno parirati najboljim reprezentacijama. Uspješne taktičke promjene su, na užas mnogih ljubitelja nizozemskog nogometa, zapravo uspješno maskirale probleme u kvaliteti kadra.

Kao logični odgovor na nizozemske porbleme nameće se da u ovom trenutku jednostavno nemaju dovoljno dobar kadar. Robben je napunio 33 godine, Sneijder će mu se uskoro pridružiti, dok će Van Persie uskoro napuniti 34, a vjerojatno se radi o zadnjim igračima koji je Nizozemska izbacila da se o njima ozbiljno može govoriti kao najvišoj, ili potencijalu za najvišu klasu. Zašto je to tako? Zapravo ne znam, nemam uvid u to kako se je radilo u klupskim pogonima kroz zadnje desetljeće, ni je li se mogao postići bolji rezultat. Ono što znam je da Nizozemskoj ovo zapravo nije prva "prazna faza". Nakon što su zablijesnuli u sedamdesetima (s naznakama u šezdesetima), Nizozemska je početkom osamdesetih propustila tri uzastopna velika natjecanja (82.-86.), da bi prvo na koje se je nakon toga kvalificirala osvojila i slovila za jednog od glavnih favorita na sljedećem SP-u. Taj primjer naravno ne znači da Nizozemsku nužo očekuje novi procvat, no isto tako upozorava da se prijevremeno govori o propasti. Moguće je da se samo radi o očekivanim oscilacijama.

I najveće reprezentacije pomalo osciliraju u kvaliteti, a gotovo je neizbježno da će se to događati i s Nizozemskom, državom koja ima znatno manju bazu stanovništva od ostalih manje više konstantno top europskih reprezentacija. Štoviše, moguće je kako aktualni demografski trendovi znače da će Nizozemska u budućnosti možda i više oscilirati nego do sad.

Baza je jednostavno manja nego ranije. Čak i uz optimalan rad, vjerojatno bi se moglo očekivati više osciliranja nego u prijašnjim razdobljima (ako koga zanima, piramide za 2012. se mogu naći ovdje. Zanimljivo je usporediti tri velike reprezentacije, Italiju, Španjolsku i Francusku i trendove u tim državama, kao i spekulirati kakav će generalni utjecaj, ako ikakav, oni imati). Vrlo je lako moguće kako se ovdje radi samo o zapravo očekivanoj oscilaciji i kako ćemo u bližoj budućnosti vidjeti uzlazni trend. To naravno ne znači da ova reprezentacija ne bi mogla bolje. Osim Francuske koja odskače, teško bi bilo tvrditi da Švedske i Bugarska imaju trenutno bolji kadar. No budimo realni, standard koji od Nizozemske očekujemo nije da u kvalifikacijama završi ispred Švedske i Bugarske, što još može, nego da bude među favoritima za osvajanje naslova, što ova momčad ne može biti. To isto tako nije ni pokazatelj kako je sve u redu i kako se ništa ne treba mijenjati u radu s mladima. Određene promjene kako bi se pratili trendovi, jer nogomet se uvijek mijenja, kao i bilo što drugo, su nužne, uvijek i svagdje, čak i ako ne daju garanciju konačnog uspjeha. Jednostavno ne postoji pravocrtna linija od dobrog rada do vrhunskih igrača, u praksi u toj zamišljenoj liniji nedostaje potencijal, za kojeg ništa ne garantira da će u svakom trenutku biti jednak.

Nizozemska je trenutno u lošem stanju. Potpuno je očekivano da će se nalaziti cijeli niz objašnjenja zašto je to tako. No važno je uzeti u obzir da ovo nije prvi put i da su određene oscilacije od države s relativno malom bazom zapravo očekivane. Budući da se baza smanjuje, moguće je da će oscilacija biti i još više. No teško da će ništa, kao sasvim mogući odgovor na pitanje što je pošlo po krivu, zadovoljiti brojne ljubitelje nizozemskog nogometa. Kao što to neće ni odgovor na pitanje što da se radi. Nastaviti raditi najbolje što je moguće uz upijanje svih novih znanja i nadati se najboljem. I čekati.

Mogući odgovor je čekati
Kad god neka od velikih reprezentacija zareda sa serijom loših rezultata ili razdoblja, ubrzo se počinje postavljati pitanje što je pošlo po krivu. Kako bi se dao točan odgovor na pitanje trenutnog stanja nizozemskog nogometa, potrebno bi bilo imati panoramski pregled prilika u njemu; radu u nogometnim školama praktički u zadnjih desetak godina, obrazovanju trenera... Tu sliku ja jednostavno nemam, no mogu pokušati postaviti nekoliko pitanja na temelju dostupnih podataka. Prvi razlog koji se može otpisati je tvrdnja da su se Nizozemsci uljulkali u zastarjeli taktički pristup dok su se drugi dalje razvijali. Ako se pogledaju njihove reprezentacije s poslijednja ...
Mogući odgovor je čekati
Kad god neka od velikih reprezentacija zareda sa serijom loših ...

Respekt: baiso, ktm686, Mozzie, Losovius, MARIOLJETA, Igy77, bokivt,

Ne slažem se: ipsi13, Wenger,

Depay ima veliki potencijal koji nije ostvaren spletom okolnosti , a već u Lyonu je počeo pokazivati svoj potencijal , najveći problem Nizozemske je 9 koju jednostavno nemaju od Persia , dok sve ostalo je sigurno bolje od Svedske i Bugarske - Wenger, 28.3.17. 22:45, 0 0 0
Ali kao što sam napisao, to nije kriterij po kojim ih se procjenjuje. - psellus, 28.3.17. 22:47, 0 0 0
Kvalitetom su pali i sigurno nisu u vrhu , ali još uvijek je to vrlo dobra momčad , za rezultat u kvalifakcijama je kriv izbornik koji je nelogičnim i preuranjenim promjenama ubrzao pad - Wenger, 28.3.17. 22:47, 0 1 0
Mac316 | 27.03.
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu atmosferu, a zaboravimo na one koji sami sebe nazivaju navijačima. Pretendent na prvog slavuja HNSa je dao sve od sebe da u prijenosu uživo uvjeri Šukera i Mamića da je prijatelj režima, da je Hrvat po volji HNSa i da se ne libi mačem krenuti na zajednočkog neprijatelja - one koji ne misle jednako, režimski. Drago Ćosić je osoba koja bez imalo srama, dileme ili predomišljanja glorificira 'uglednike iz lože', kako ih od milja naziva, a istovremeno dijeli običan narod po tome koliko simpatizira ili ne njegove mecene. Uglednici iz lože? Ozbiljno, Drago, sine hrvatski? Koji? Oni kojima se redom sudi za izvlačenje novca iz Dinama i nogometa? Političari koji se dolaze uslikati u ložu, a ostatak života parazitiraju na javnom novcu bez ikakvog truda baviti se problemima? Bivši reprezentativci čije karijere su obilježili ispadi poput napuštanja reprezentativnog kampa uoči utakmica da bi se uživalo u cajkama? To su uglednici? A oni koji oblače majicu sa Mamićevom prekriženom njuškom su šljam? 

Ili možda ovako, uglednik je Davor Šuker, turist namjernik sa Pavelićevog groba ili je uglednik Joe 'daj mi mikrofon' Šimunić sa svojom izvedbom Za dom spremni a capella, ali su pučani s tribina koji se usude glorificirati isti taj NDH režim i uzvikivati iste slogane ljudski ološ koji sebe samo naziva navijačima. Drago Ćosić je sažeo sve što treba u tih 90 minuta prijenosa utakmice s Ukrajinom gdje je samo na površini komentirao nogometna događanja, a zapravo monopolizirao eter kako bi se obračunao sa svima 'njima' i kako bi proveo to vrijeme dokazujući da 'oni' nisu bitni. 

I točno je, nisu. Utakmica s Ukrajinom je pokazala da postoji ta kritična masa ljudi koji su spremni podržavati ovu reprezentaciju bez želje za incidentom ili obračunom sa režimom HNSa. Svaka im čast! Pune tribine Maksimira i sportska atmosfera dokaz su da će reprezentacija u Mamićevoj verziji i vizji živjeti i dalje jer postoje ljudi koji će to gledati. A zbog njih se nogomet igra. Svima ostalima, sa mnom uključenim, ostaje samo žal što 'borba' nije uspjela, što se nije uspjelo doprijeti do masa i odvratiti ih od ovog i ovakvog HNSa. Možda su metode bile pogrešne, zapravo, pogrešne su bile sigurno, ali vjerojatno drugih niti nemana rapsolaganju. Država pasivno promatra kriminal pod svojim nosom, politika ne da se ne želi miješati nego otvoreno podržava režim HNSa, postoji more tzv. 'normalnih' navijača kojima je 'borbe' pun kufer i koji bi radije podržali Mamića nego huligana s bakljom, jednostavno je previše faktora protiv onih koji traže promjene u nogometu da bi pokret uspio, pogotovo metodama koje su sve samo ne legalne i civilizirane. 

Situacija u kojoj postoje sigurnosne provjere kao pri ulazu u Guantanamo samo da pogledate običnu nogometnu utakmicu sigurno ne vesele nikoga, niti one koji su došli na utakmicu, niti one koji nisu. A ipak, postoji cca 30.000 ljudi koji su to spremni progutati samo da bi vidjelo svoje Modriće i Rakitiće. Situacija gdje reprezenatcija 2 godine ne igra pred domaćim navijačima sigurno nije normalna, a ipak postoji barem 30.000 ljudi koji svo to vrijeme nisu izgubili želju za bodrenjem Vatrenih i čim su mogli su se vratili. Situacija gdje nogometom upravljaju ljudi kojima se na sudovima sudi za kriminal u nogometu sigurno nije normalna, ali 30.000 ljudi to ne smeta, točnije, ljubav prema reprezentaciji je jača od bilo kakvog neslaganja sa vodstvom. 

Može se naći argumenata zašto je to pogrešno. Reprezentacija nije država, ako ne voliš reprezenatciju ne znači da mrziš državu. Reprezenatcija je skup pojedinaca, vođen drugim skupom pojedinaca koji nisu jedini legitimni predstavnici zemlje u kojoj živiš. Reći da je podrška reprezentaciji izraz hravtstva je jednako glupo kao reći da je podrška Kolindi kao predsjednici dokaz hrvatstva, a bilo kakvo neslaganje s predsjednicom jasan znak da si četnik (ili udbaš). No, 30.000 ljudi to nije briga, njihova ljubav prema prišivaču na dresu je veća od prihvaćanja realnosti da mnogi od onih kojima se na terenu kliče tu podršku ne zaslužuju jer se radi o ljudima sa, blago rečeno, 'putrom na galvi'. O onima u ložama ne treba niti pričati, ali svaki od onih 30.000 na tribinama bi vam ionako rekao da nisu tamo da kliču njima. 

Hrvatska reprezentacija je danas postala hokejaški klub Medveščak. Zanima jedan uži krug ljudi sa proširenom bazom  fanova koje zanima zabava, spektakl, good times. Ljudi koji vode reprezentaciju, slično kao oni koji vode Medveščak, se vode zaradom, profitom, sa sitnom razlikom da se ljdui koji vode Medveščak drže granica zakona. Na valu entuzijazma onih koji podržavaju sustav može se ići do neslućenih visina, kao što je Medveščak otišao do druge najbolje lge svijeta, hrvatska reprezentacija, ako se stvari poklope, može do nekog velikog rezultata na većem natjecanju. No, kad tad će realnost opaliti šamar. Kao što je Medveščaku na naplatu došla megalomanska ambicija i izlaženje iz svohi okvira pa je entuzijazam debelo pao, a medijska podrška nestala, i HNSu i reprezentaciji će se kad tad dogoditi da sve stvari koje se guraju pod tepih dođu na naplatu. Kad tad će država profunkcionirati, nekom poliitčaru će zatrebati riješiti se Mamića i Šukera i njihovih poltrona i kotači će se pokrenuti. U tom trenutku, kad nogomet bude službeno stigmatiziran kao leglo kriminala, kad idoli koje se danas naziva čarobnjacima jer 100 puta točno dodaju loptu padnu i završe tamo gdje su svojim djelima zaslužili, možete biti sigurni da će entuzijazam pasti, a da će Drago Ćosić promijeniti ploču, da više neće biti prozivanja 'šljama' koji se samo naziva navijačima, nego će svi kukurikati ono što sada kukuriču samo oni zbog kojih se uvode trostruke kontrole karata. No, za sada, pobijedili su ovih 30.000, njihovi idoli na terenu i oni koji tim idolima upravljaju. Pobijedio je nogomet, hrvatski nogomet.   

Pobjeda nogometa na hrvatski način
Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu atmosferu, a zaboravimo na one koji sami sebe nazivaju navijačima. Pretendent na prvog slavuja HNSa je dao sve od sebe da u prijenosu uživo uvjeri Šukera i Mamića da je prijatelj režima, da je Hrvat po volji HNSa i da se ne libi mačem krenuti na zajednočkog neprijatelja - one koji ne misle jednako, režimski. Drago Ćosić je osoba koja bez imalo srama, dileme ili predomišljanja glorificira 'uglednike iz lože', kako ih od milja naziva, a istovremeno dijeli običan narod po tome koliko simpatizira ili ne njegove mecene. Uglednici iz ...
Pobjeda nogometa na hrvatski način
Drago Ćosić je to rekao najbolje - slavimo ovu sjajnu ...

Respekt: Lumbrikata, dooku, ipsi13, Losovius,

Slažem se: Lumbrikata, ipsi13, Kanransha, MARIOLJETA,

Ne slažem se: gradim,

To sad tak pišeš, a da ti Luka pošalje dres sa svojim potpisom promijenio bi ploču i postao ko Drago Ćosić! - baiso, 27.3.17. 13:25, 0 0 0
ovisi za kolko bi išao na eBayu dres - Mac316, 27.3.17. 13:27, 0 1 0
Potpisujem od a do ž, sve dok je ovaca neće falit vune. ;) Drago mi je što ne moram trošiti vrijeme i pisati ovakav sličan tekst, već samo kliknuti lajk. Btw. Ćosić mi je na mute odavno već :D - ipsi13, 27.3.17. 15:08, 0 0 0
Sve je to lijepo i krasno dok ljudi koji se bore znaju da se bore, protiv koga i zašto. Misliš da većina tih huligana zna zašto se bori? Koliko se tih hajvana bori jer u svrhu toga mogu radit nered, palit baklje i bacat topovske udare... - Puvlin, 27.3.17. 17:04, 0 0 0
Dokle god borbu ne počnu vodit ljudi s jasnom vizijom, planom i ciljem borbe pa i planom kako poslije, od te borbe ne će biti apsolutno ništa. Vikat će, žalit će, razbijat, ali ne će ništa napravit. - Puvlin, 27.3.17. 17:06, 1 0 0
Losovius | 25.03.
Hrvatska - Ukrajina 1:0; rezultat je tu, a kakva je igra?

Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice...

1. Josip Pivarić vrlo je daleko od najlošijeg igrača u kadru. Štoviše, imao je periode kada je bio odličan prema naprijed.

2. Napadačka linija vrši odličan obrambeni pritisak i iskorištava nedostaka koncepta protivnika (slično kao protiv Turske na Euru).

3. Kada padnemo fizički ne znamo kontrolirati utakmica te dolazi panika.

4. Luka Modrić odigrao je svoju najbolju utakmicu sezone.

Pojašnjeno:

Iste stvari dobre, iste loše...
Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice... 1. Josip Pivarić vrlo je daleko od najlošijeg igrača u kadru. Štoviše, imao je periode kada je bio odličan prema naprijed. 2. Napadačka linija vrši odličan obrambeni pritisak i iskorištava nedostaka koncepta protivnika (slično kao protiv Turske na Euru). 3. Kada padnemo fizički ne znamo kontrolirati utakmica te dolazi panika. 4. Luka Modrić odigrao je svoju najbolju utakmicu sezone. Pojašnjeno:
Iste stvari dobre, iste loše...
Četiri stvari mi se nameću poslije ove utakmice... 1. Josip ...
Zbog toga je imao jako puno prostora za centaršuteve i dobro ih je obavljao, što su s vremenom skužili i oni, pa mijenjali i više raširili linije, pogotovo nakon gola. Time je Luka dobio više prostora, bio enormno bolji u drugom, a Pivke neprimjetan - JoHayes13, 25.3.17. 15:53, 0 0 0
Što se tiče njegove obrane, nije čak ni problem da ga netko prolazi jedan na jedan, pogotovo kad se taj netko zove Yarmolenko, ali da se vrtiš oko svoje osi tražeći loptu,da te konstantno prelijeće i da se ne znaš postaviti je u najmanju ruku smiješn - JoHayes13, 25.3.17. 15:55, 0 0 0
Da je sudac bio na razini, svirao bi penal na Pivariću i onda bi Pivarić bio junak utakmice uz Kalinića, ovako je Pivarić i dalje potpuno neopravdano označen kao najlošiji igrač. Pivarić je prije dvije godine u LP bio najbolji igrač Dinama ukupno - vrbaZG, 25.3.17. 20:47, 0 0 0
u 6 utakmica u kojima je Dinamo izgledao vrlo dobro, a u pobjedi protiv Arsenala je odigrao maestralno. Nakon toga je došla ozljeda, propustio je EP i dugo vremena nije igrao na razini od prije godinu - godinu i pol. Ovo proljeće je podigao - vrbaZG, 25.3.17. 20:49, 0 0 0
svoju igru prema razini na kojoj je bio prije ozljede. Ne sumnjam da će se vratiti na staru razinu ako ga ne pokosi nova ozljeda. Pivarić svakako ne spada u klasu ostalih naših reprezentativaca, ali daleko od toga da je loš. - vrbaZG, 25.3.17. 20:52, 0 0 0
BruceWayne | 21.03.
HNL: je li Dinamo sada najbolja momčad ili je stvar rasporeda?

„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio terensku inicijativu te počeo stvarati opasne prilike za gol koji bi ih izveo u finale, ali ostalo je 0-0. Rijeka je svoje šanse vidjela kroz prekide, ali najbolje što su uspjeli napraviti je poništen pogodak Eleza i dobra šansa Kulušića koju je obranio Malenica. Početkom sastavka, Zekić uvodi Vojnovića i Bobana, što se na kraju pokazalo previše riskantno, jer naivnost Lesjaka i crveni karton zapravo su i odlučili pitanje pobjednika, odnosno one ekipe koja prolazi u finale.  Sa igračem manje, Osijek nije mogao puno, linije su se otvorile, morali su više riskirati, a Rijeka je to znala kazniti. Konačnih 0-2, ili ukupno 4-1 za Rijeku trenutno su čista realnost između ova dva protivnika. Da su Kohorta i navijači Osijeka to shvatili, dokaz je 2,000 navijača koji su ostali navijati i pola sata nakon utakmice,a to je možda i najbitnije u cijeloj priči.
Cijela utakmica odaje dojam kako su igrači Rijeke bili uvijek bliži lopti, fizički puno bolji, ali i taktički su odlično stojali na terenu. Sistem sa Mišićem i Bradarićem znao je kvalitetno diktirati tempo, dok su bekovi Ristovski i Žuta bili što bliže protivničkom golu te se na taj način uvijek stvarao dodatan prostor. Dvojan riječkih napadača Bezjak i Gavranović nisu bili na najvišem nivou, ali širina klupe, barem prema naprijed kaže da ni ne trebaju uvijek biti.
Kod Osijeka, osim fizičkog dijela, gdje zaostaju za Rijekom barem sekundu u svakom duelu, najviše se vidjela limitiranost pojedinih igrača, pogotovo bi prijenosu lopte. Nedostajalo je ideje kod veznjaka Osijeka kako loptu prenijeti do Lope, i Ejupija. Matas je cijelo prvo poluvrijeme stajao previsoko, dok je Borni Barišiću trebalo pola sata da shvati kako u napadu svoje ekipe ne treba čuvati Vešovića nego napadati prostor na krilu, pogotovo kada Knežević ulazi u sredinu. Trenutno takvi detalji dijele Osijek od Rijeke, pa i Dinama, ali i to je bilo dovoljno da se derbi za vikend privede na domaću stranu.

Po tradiciji, derbi kola odigrali za u subotu Osijek i Cibalia. Cibalia već pomalo razočarana obećanim napretkom za vrijeme novog trenera Paculta, tražila je spas jer Split već je odmakao 7 bodova. Koliko je Rijeka trenutno udaljena od Osijeka, toliko je Osijek od Cibalije. Trener Zekić je promijenio formaciju u neku vrstu romba, gdje je iza Bobana i Ejupija bio Lopa, Ukrajinac i najveće iznenađenje proljetnog dijela prvenstva kod „Bijelo-plavih“. Cibalia disciplinirana, sa dva bloka pokušala je preko kontre, ali gotovo svaki pokušaj otvaranja gostiju je završio krivim dodavanjem, što dovoljno govori o kvaliteti momčadi. Osijek je imao i malo sreće, jer zabiti gol pri kraj poluvremena te početkom nastavka jednostavno slomi želju protivnika u većini slučajeva, pa je tako bilo i u subotu. Cibalia poslije primljenih golova je raspala, linije nisu više stajale tako gusto, te je Osijek mogao do kraja zabiti još koji pogodak, ali nije bilo kvalitete u završnici. Cibalia je pokušavala preko prekida, ali Mikulić je bio koncentriran.  Završilo je 2-0, kao i prethodna dva dvoboja ovih protivnika u sezoni.

Osijek nakon ove pobjede bježi Hajduku 4 boda, te je izvjesno kako će izboriti Europu nakon puno godina. Prva dva mjesta su predaleko, tako će i ostati. Ako se želi približiti vodećem dvojcu, pa kroz sezone i Hajduku, jer je nerealno kako će Hajduk biti vječno loš, treba poboljšati dosta stvari. Jedan od glavnih problema Osijeka su prekidi. Uvjerljivo najviše šansi dolazi preko kornera ili ubacivanja sa strane, i tu će već sada Zekić morati poraditi na reprezentativnoj stanci. Iako obrana uopće nije loša(prima gol po susretu), kvalitet osječkih obrambenih nije za sami vrh, pa čak i za nešto ozbiljnije u Europi. Šteta za Bornu Barišića, iako tehnički vrlo potkovan igrač, ali taktički jako slab, pa i voljni moment mu nije jača strana. Matas, Barač, Lesjak, su vrlo solidni prvoligaški igrači, ali vrlo slabi sa loptom u nogama, ali nisu ni previše brzi ako se postavi obrana visoko. Mile Škorić je tehnički ispred njih, ali čini se kao da je on između pozicija zadnjeg veznog, beka, stopera i veznog. Za svaku poziciju mu nedostaje po nešto. Pušić i Lukić imaju prostora za napretak, pogotovo Lukić koji bi mogao biti bolji od igrača koji su trenutno ispred njega.  Problemi su i u veznoj liniji. Kao što je gore napisano: U Osijeku trenutno ne postoji igrač koji može diktirati tempo, voditi napade. Knežević djeluje kao igrač iz davno prošlih vremena, fizički postaje beskoristan za bilo što i bilo koju poziciju. S druge stane, Mioč pokazuje kako ipak postoji igrač u rosteru Osijeka koji može trkački iznijeti sredinu terena, ali mu nedostaje više zrelosti i igre prema naprijed. Petrović i Vojnović će morati pronaći formu iz prvog dijela sezone, jer je nemoguće da jedan ili dva igrača vuku Osijek cijelu polusezonu. Možda i najveći problem Osijeka je nepostojanje prilike za stvaranje viška. Ako igru bez lopte, u Osijeku trenutno osim Lope, ne postoji igrač koji može driblingom napraviti višak. Ne postoji krilni igrač, što je odlika modernog  nogometa i tu će uprava Osijeka morati poraditi, jer bez jednog ili čak dvojice igrača na krilima, Osijek neće morati napraviti bolju sezonu od ove.

Sa ovim rosterom, trenutno je vrhunac ostvaren već u prvoj sezoni, ali ne zbog nekih velikih promjena, nego prije što bi svaki sređeniji klub bio 4. Ili među 4. Liga je trenutno dosta slaba, razlozi su kontinuitet  i razlike između najbogatijih i manje bogatijih ekipa. Bogatije imaju kontinutet igrača, mogu dovesti bolje igrače ako prodaju ili izgube svoje prvotimce, dok se manje bogatije ekipe manje-više krpaju i nadaju se da će „ubosti“ nekog koga će moći kasnije prodati i opet u remont ekipe. Uglavnom životarenje i zadovoljavanje sa prosjekom je nešto iz čega se Osijek izvukao, a to će morati uraditi i klubovi iza, ukoliko ne žele se u idućim sezonama boriti za opstanak.
Potencijal kod Osijeka je realan, ali za svaki napredak je potrebno vrijeme, puno dobrih odluka i malo sportske sreće.

Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva rečenica izrečena nakon početka uzvratne utakmice polufinala Hrvatskog kupa, gdje je Osijek dočekao Rijeku, te tražio prolaz u finale unatoč minimalnom porazu na Rujevici od 2-1. Komentar gledatelja otprilike je opisivao osječke šanse iako rezultat je još davao neke nade. Trener Zekić se ugledao na Chelsea i Contea, pa je na teren izveo sastav u formaciji 3-4-2-1, te ga je do kraja poluvremena mijenjao u 4-3-3, gdje su Lopa, Knežević i Ejupi pokušali ugroziti vratara Rijeke. Prvo poluvrijeme nije bilo osobito bogato nogometom, ali je Osijek do kraja poluvremena stvorio ...
Osijek ispred Hajduka, što nedostaje za nešto više?
„Čovječe, ja ovdje ne znam nijednog igrača“, bila je prva ...

Respekt: Pesek, johnny08, Mozzie, ipsi13, crosby87, draxy, pivota,

Slažem se: gradim,

Prati nas

©2016. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.