ANALIZE

ivan-cro | 23.09.
Tribina hipoteza

Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi su završili Marcelo i Bale. Lopetegui je i naglasio kako će kroz sezonu rotirati momčad, ovdje ipak rotacije nisu bile tolike zbog reputacije protivnika, ali je činjenica da smo ostali zakinuti za Balea na terenu.

U gore navedenoj situaciji Real odigrava visoki presing kao i Dalićeva Hrvatska sa Modrićem u glavnoj ulozi. Modrićeva uloga je čitati igru i prepoznati situacije, okidače za presing. U svemu tome bitno su dvije stvari - prvo, Modrić ne smije pritiskati sam, mora imati podršku suigrača. Drugo, mora imati i podršku iza svojih leđa. Mora postojati korektor prve linije presinga, a oba navedena uvjeta ispunjena su na gornjoj slici. Real nakon toga oduzima loptu i biva opasan po gol protivnika.

Ono što odvaja odlične od vrhunskih momčadi u današnjem modernom nogometu su načini na koje igraju reposjed. Upravo je u reposjedu trenutna Realova snaga - kada i izgube loptu, visoko podižu svoje igrače u nastojanju da je što prije vrate u svoj posjed. Obzirom da je posjed lopte nešto što razlikuje trenutni i prošlogodišnji Real, reposjed lopte je sastavni element takve igre. Što prije vratite loptu u svoj posjed, to ćete manje trčati bez lopte, a to znači da se nećete toliko energetski trošiti. A kako imate loptu u svom posjedu veliku dozu vremena, to vas također "odmara".

Ovdje vidimo jedan od mehanizama Reala u njihovoj pozicijskoj igri. Stoperi su visoko podignuti, posebno Ramos, bekovi odlaze visoko u napad, posebno Odriozola. U sredini su Ceballos, Isco i Modrić. Benzema se spušta sa "devetke" na "desetku" i nudi se kao opcija u igri. Ceballos ulazi u prostor koji mu Benzema svojim spuštanjem otvara, a to je prostor iza njegovih leđa. Asensio ulazi sa lijevog krila u sredinu napada, na mjesto Benzeme. Espanyol dobro stoji u sredini, u sredini je gužva jer se tamo nalazi čak 7 igrača Espanyola i Isco šalje loptu u prostor Odriozoli na desnoj strani. Nakon toga i Isco i Benzema odlaze u šesnaesterac pa tako Real Madrid ima 3 igrača u protivničkih 10 metara koji mogu zaprijetiti glavom nakon centaršuta, bilo Odriozole, bilo Nacha. To je samo jedan od načina kako Real Madrid radi box overload i to zaista izgleda vrlo lijepo.

U fazi obrane Real Madrid se spušta u 4-4-2, duplirajući bokove. Espanyol nema rješenja u pozicijskoj igri, svi igrači su im pokriveni i imaju samo jednog igrača u međuprostoru. Nemaju rješenja pa šalju dugu dijagonalu od koje na kraju nije bilo ništa.

U ovoj se situaciji Espanyol brani u 4-4-2 i pokazuje obrambenu kohezivnost, čvrstoću i organizaciju. Ceballos voli ulaziti u međuprostor, ali u ovoj je situaciji u tome onemogućen. Asensio opet sa strane ulazi u sredinu, ali nema pomoći i ne može sam ništa napraviti protiv dobro postavljene zadnje linije Espanyola. Benzema se opet spušta na poziciju "desetke", ali to je više napamet jer Real od toga u ovoj situaciji uopće nema koristi obzirom kako su sve linije dodavanja blokirane duplim blokom Espanyola pa Modrić nema rješenja u predaji lopte.

Ovdje se Espanyol brani u 4-2-3-1, sa kojim su i ušli u utakmicu. Kako je nogomet zapravo igra trokuta, ovdje sasvim jasno možemo vidjeti trokute u dvije obrambene faze Espanyola, a i zadnja linija je sasvim dobro postavljena. Ovaj prvi, veći trokut Espanyola znači to da Real nema mogućnosti prenijeti loptu u drugu trećinu, a onaj manji trokut znači da bi lopta vjerojatno i ostala "začepljena" u sredini ako bi u nju uopće i došla.

Po čemu se Real Lopeteguija razlikuje od Zideneaovog Reala?

  • U utakmici protiv Rome Real je uputio 30 udaraca prema golu. Samo su Navas i Varane ostali bez udarca prema golu
  • Veći posjed lopte - u prve 4 utakmice prvenstva Real je prosječno loptu imao 70% vremena. Najveći posjed do sada ima iznosi 78% u pobjedi protiv Deportiva. Prošle sezone najveći posjed iznosio im je 68%, a u pobjedi protiv Sociedada 3:1 imali su i posjed nešto manji od 50%.
  • Veći broj dodavanja
  • Sa Iscom, Asensisom, Baleom i Benzemom postoji više kretanja i promjena mjesta između Realovih ofenzivnih igrača. Oni tako lakše "razbijaju" protivničke obrane, odvlačeći protivničke stopere sa svojih pozicija i stavljajući ih pod pritisak.
  • Bolja izgradnja napada - protiv Leganesa Realovci su dotaknuli loptu preko 1000 puta što je čak 200 puta više nego, u tom segmentu, najboljoj prošlosezonskoj utakmici po Real
  • Opasniji je protiv ekipa koje imaju 10 igrača iza lopte nego što je to bilo u vrijeme Zidanea - umjesto puno centaršuteva, više grade igru kroz posjed i kroz sredinu
  • Ljepši, bolji, kombinatorniji, sustavniji nogomet
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi ...
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio ...
Odlično.. - BruceWayne, 23.9.18. 13:24, 0 0 0
Puvlin | 22.09.
Tribina hipoteza

NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. 

Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad gradi gledajući na budućnost koja je dosta bliže nego što velika većina misli. Kako se može izjaviti da je NBA dosadan kada na terenu imaš prilike gledati čarobnjake poput Currya, Irvinga, Jokića, Kralja Jamesa, mlade zvijeri Giannisa, Joela, Mitchella, Tatuma i Dončića, gazelu Walla, ubojicu Lillarda, luđaka Lancea, novu tehničku Greena ili predivnu košarku Pacersa...mogu tako u nedogled.

Nakon kratkog strašću ispunjenog uvoda, bacam se na glavnu temu ovoga teksta. Kuhalo se to cijelu prošlu sezonu, no prošli je tjedan eskaliralo: Jimmy Butler zatražio je trade iz ekipe Minnesota Timber______(uvrstite po želji vukove ili bikove).  Nezadovoljan angažmanom i ponašanjem svojih klupskih kolega, primarno mladih vedeta Wigginsa i Townsa, Butler je odlučio potražiti mjesto na kojem će moći igrati ozbiljnu košarku. 

Mali podsjetnik

Jimmy Butler jedan je od onih igrača koji nije žurio s ulaskom u profesionalne vode. Proveo je 3 godine na sveučilištu Marquette gdje je bilježio lijepe brojke. Sa 22 godine odlazi na draft gdje ga tek 30. pickom draftaju Chicago Bullsi u kojima provodi sljedećih 6 sezona. U Bullsima je nakon Roseove ozljede polako počeo uzimati konce u svoje ruke, no momčad je na kraju odlučila prodati svojeg najboljeg igrača i krenuti u rebuilding svjesna da ne može sklepati pobjedničku momčad oko Butlera. Tradean je u Minnesotu u tradeu koji je u Bullse poslao Dunna, Lavinea i pick koji će kasnije biti pretvoren u Markanena. Deal je to koji iz sadašnje perspektive djeluje kao potpuna pobjeda Bullsa.

Epizoda u Wolvesima

U Minnesoti se od Butlera očekivalo da donese dašak iskustva i da bude potpora mladim snagama i zvjezdama momčadi. No ubrzo je Jimmy shvatio kako u takvoj ulozi momčad ne će do doigravanja te preuzima konce igre i tjera klince da ga prate. Taj je potez urodio plodom i do Butlerove ozljede ekipa djeluje ozbiljno i nalazi se pri vrhu zapadne konferencije. Kada se očekivalo od mladih snaga da nastave gdje je Jimmy stao i iskoriste pozitivan moment koji je momčad imala, kola polako kreću nizbrdo i sezona se morala spašavati u trileru protiv Nuggetsa u zadnjoj utakmici regularne sezone. U playoffu više nego očekivan poraz od Rocketsa bez nekog pravog otpora u kojem je Butleru očito prekipilo.

Mnogi Butleru spočitavaju da je "cmizdravac" zbog konstantnih prigovora suigračima, no ne bih se s time složio. Istinski pratitelji lika i djela Jimmya Butlera znaju kako je Butler igrač visokih ambicija koji ne voli gubiti. Igrati košarku na pravi način je sve, a pravim načinom se može igrati samo s pravim pristupom. Wiggins i Towns ne pristupaju igri kao pobjednici. Prije svega su neozbiljni van terena i nedovoljno aktivni na poboljšavanju svoje igre i učenju od iskusnijih. Butlera to sigurno nervira i ne želi provesti svoje najbolje igračke godine pored igrača kojima je važniji score na Fortnightu, nego na parketu. Stoga je trade request bio jedini logičan izbor.

Opcije

Kao što ste vjerojatno primjetili, volim Butlera upravo zbog njegovog pristupa sportu. Butler nije franšizni igrač, igrač oko kojeg se gradi ekipa za naslov i očekuju trofeji. Nikada on ne će biti igrač ala James ili Curry sposoban nositi ekipu do finala, ali je zato savršen kao drugi igrač momčadi. To je uloga koju bi mogao odraditi besprijekorno upravo kako su je odrađivali/odrađuju Kyrie Irving i Klay Thompson, igrači slične razine kvalitete.

Gladan svjetla pozornice izrazio je želju za tradeom u 3 momčadi: Clipperse, Netse i Knickse. Sve su to odreda momčadi s najvećih tržišta i momčadi koje trenutno nemaju pravog lidera i igrača vrhunske klase kakav je Butler. To su također momčadi koje u zadnje vrijeme rade dobre poteze i u uzlaznoj su putanji te će biti ozbiljni konkurenti kroz dogledno vrijeme. I najbitnije, sve su to momčadi kojima se otvara prostor za dovođenje franšiznog igrača ili ga već imaju, pravi vođa kojem će Butler biti savršen batler/sekundant.

Izgleda da je Butler jako dobro razmišljao kada je zatražio trade u ove 3 momčadi jer sve su 3 opcije izvrsne i nude puno mogućnosti.

New York Knicksi polako idu prema naprijed, usprkos debilu od vlasnika. Fizdale je odličan trener koji je dobio pravo malo bogatstvo u ruke. Puno je talenta u ovoj momčadi, a bome i nepoznanica. Franšizni igrač Kristaps Porzingis im je trenutno ozlijeđen. Ligamenti koljena su u pitanju te se vraća tek oko All Stara i to u upitnom stanju. Pred Knicksima je godina prepuna poraza u kojoj će primarni cilj biti razvoj mladih talenata Ntilikine, Knoxa, Hezonje i Mudiaya. Butler tu dolazi u savršenoj ulozi. Kao igrač koji može pokriti pozicije 2 i 3, bit će savršeni vođa i oslonac mladim igračima za razvoj bez da pretjerano zaguši rotaciju. Svaki bi klinac imao dovoljno prostora da pokaže što može i dokaže se da pripada u ligi, a u Butleru pravog učitelja. Trade bi u suštini izgledao ovako:

Da sam GM Wolvesa tražio bih još jedan pick druge runde i jednog igrača. Dodatak Lancea Thomasa bio bi odličan potez za Knickse jer bi oslobodili još minuta na poziciji trojke i četvorke za perspektabilnije igrače, a Wolvesima bi odgovarala nadopuna poprilično kratke rotacije na tim pozicijama. Najveći plus za Knickse, uz dodatak Butlera naravno, bilo bi rješavanje katastrofalnog ugovora Tima Hardawaya mlađeg. Ništa više za dodati.

Susjedi iz Brooklyna također dobro kotiraju. Netsi su se konačno konsolidirali nakon dulje vremena zahvaljujući odličnom poslu GM-a Seana Marksa. Ljepšu situaciju sa salary capom nema niti jedna ekipa jer dogodine će tim imati obvezu prema igračima od samo 43 milijuna dolara. Još ako Allen Crabbe ne prihvati player opciju u svom ugovoru, smanjite broj za 19 milijuna. Impresivno... Dakako trebat će dati nove ugovore Hollisu Jeffersonu, Dinwiddiju i Russellu, ali prostora za jednog kapitalca i par dobrih igrača će sigurno biti. Lijepo će biti navijačima Netsa u sljedećih par godina. 

Kada bi traedali za Butlera glavni bi im cilj bio zamijeniti Crabbeov ugovor. 

Budući da Wolvesi ne bi prihvatili čistu razmjenu, dao bih im još eventualno drugi pick ili proslijedio maloga Musu. Wolvesima bi odlično odgovaralo to što je Crabbeov ugovor krakoga vijeka, no strepili bi nad player opcijom koju ima. Ono što Butler donosi Netsima osim svega što sam već ranije naveo jest mamac za ostale slobodne igrače. Brooklyn piše jednu lijepu priču: nova dvorana, mlada momčad puna potencijala, odličan trener i lijepa igra, odlična uprava, općehvaljena atmosfera u svlačionici i oko kluba, obećavajuća budućnost i zadnje, nimalo nebitno, život u "Gradu koji nikad ne spava".  Dodajte k tome i Butlera čije prisutstvo obećava velike stvari i na konju ste. 

Los Angeles Clippersi prošli su kroz turbulentno razdoblje prošle godine. nakon što su se pomalo šupački riješili Blakea Griffina, sezonu su nakon dugo vremena završili bez doigravanja. Zahvaljujući solidnom rosteru i fantastičnom Louu Williamsu uspjeli su se dogegati do 40 pobjeda u sezoni. Na rosteru je mnogo dobrih rotacijskih igrača, no fali jedan pravi kakav je Butler da bi momčad mogla ozbiljnije konkurirati za doigravanje. Teret momčadi je ugovor Danila Gallinarija vrijedan 21 milijun, dok su ostali igrači na više manje solidnim opcijama. 

Ovo se čini kao najrealnija opcija. Harris je odličan igrač koji može naći svoje mjesto u svakoj momčadi, a Lou Williams bi bio Wolvesima ono što Jamal Crawford više ne može biti. Oba ugovora dobro odgovaraju Wolvesima. Clippersi bi ovim potezom osigurali status primamljivog tržišta za sve slobodne igrače i spasili se od potencijalnog novog ugovora za Harrisa kakav su već dali Talijanu. Potencijalna prva postava bi u tom slučaju bila Teodosić-Bradley-Butler-Galinari-Gortat. Postava je to s dva odlična defanzivca na perimetru i dobrom napadačkom mašinerijom. Ne bi se smjelo zaboraviti niti na terijera s klupe Patricka Beverlya koji ovu momčad komotno može učiniti najboljom obranom na perimetru. Clippersi bi bili zajebani, makar imena ne odaju taj dojam. U ovakvom sastvau playoff bi lako mogao biti realnost, a prostor koji se dogodine otvara pod capom nudi lijepe mogućnosti za dalje.

Dodatna opcija koja se meni sviđa, no nije realna je trade između Minnesote i Portlanda. Trenutno Portlandov bekovski duo ne ulijeva neku nadu u velike uspjehe. Lillard je fantastičan igrač, no McCollum ga ne nadopunjuje dovoljno dobro. Obojica su fantastični scoreri, no manjkavi u defanzivnoj fazi igre, što su Pelicansi savršeno pokazali u ovogodišnjem playoffu. Butler je igrač koji puno više odgovara Lillardu kao partner, prije svega zbog defanzivnih zadaća. Butler je pojedinac sposoban voditi cijelu obranu, dok je McCollum netko koga se treba skrivati i upravo je to najveća mana Trail Blazersa zadnjih par sezona. 

Ovakav trade bez ikakvih pickova bi samo budala prihvatila, no kako Wolvesi postaju sve veće i veće razočarenje, niti ovaj potez me ne bi previše čudio.

Butler nas je ovom sapunicom potsjetio da je sezona jako blizu. Ineteresenata za batlerske usluge sigurno ima, tko će priliku iskoristiti, saznat ćemo u narednim danima.

"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad ...
"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može ...

Respekt: Tun_Tzu, baiso, BruceWayne, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: chelsea_2012,

Ne slažem se: Farfan,

to se naravno podrazumijeva - Puvlin, 23.9.18. 15:43, 0 0 0
Nadodao bih samo da je Jimmy Butler i dan danas, usprkos svim hvalospjevima koje dobiva, i dalje strašno podcijenjen igrač. Radi se od top3 2-way playeru lige! - baiso, 24.9.18. 11:19, 0 0 0
S time da se nikako i nikada ne isplati trejdati takvu zvijezdu jer, kako je to trend u zadnjih par godina, nikad, ali nikad momčad koja trejda all star/superstar kalibar igrača ne prođe bolje.. - baiso, 24.9.18. 11:22, 0 0 0
I mislim da su Knicksi najizgledniji kandidat za dovođenje jer imaju nekolicinu jako dobrih defanzivaca ili bar one koji se takvima smatraju (Ntilikina, Thomas, Lee, Knox,...), a znamo da Thibs obožava takve.. - baiso, 24.9.18. 11:24, 0 0 0
Možda ne bih rekao da je top 2, ali jedan od najboljih svakako. Sumnjam da će Knicksi dati Ntilikinu ili Knoxa, dok je ugovor Leejev prevelik. Thomas ostaje kao jedina logična opcija po mojrm mišljenju. Najrdbije bih ga u Netdima gledao... - Puvlin, 24.9.18. 19:02, 0 0 0
Luca1010 | 21.09.
Utakmice 1. kola Lige prvaka

Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit.

Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke Mendya i de Bruynea, je bilo većinom očekivano.

City je dobro ušao u utakmicu. Prvo je Sterling nekoliko puta puta probio Lyonovu desnu stranu, a Laporte je u 17. minuti nakon kornera pogodio vratnicu. Međutim, već su tada počeli problemi Cityja koji su se javljali do kraja utakmice. Nekoliko „laganih“ dodavanja veznjacima Lyona je podjelila zadnja linija plus Fernandinho. Jednu takvu grešku Lyon je brzo pretvorio u polukontru, Aouar je uputio centaršut, a Delph je katastrofalno promašio loptu i darovao gol Cornetu. Ista stvar se događa i u 42. minuti, Fernandinho gubi loptu u svojoj trećini, lopta dolazi Fekira koji sjajno pogađa sa 20 metara pokraj tri Cityjeva igrača. Iako su su Građani velikom većinom individualnim greškama sami krivi za ova dva pogotka, treba priznati da je nekoliko puta Lyon vrlo dobro izvršio pritisak u Cityjevoj trećini, a čak do gola Citya su praktički igrali u srednjem defanzivnom bloku sa povremenim presingom. Malo koja ekipa tog kalibra se takvo što usudi odigrati protiv Građana, no u izostanku de Bruynea (ponajboljeg veznjaka u tranzicij) i ostavljanja Sanea na klupi, Genesio je vidio „high risk – high reward“ priliku. Respekt.

Nekoliko primjera Lyonovog presinga koji je pravio probleme Cityu:

(isforsirano ispucavanje Edersona)

(situacija kod drugog pogotka gdje Cheikh pritišće Silvu, lopta kasnije dolazi u gužvu do Fernandinha kojem Fekir uzima loptu i pada pogodak)

Nakon poluvremena City je izgledao bolje na terenu, šanse su se redale i Lyon je bio ranjiv sa svih strana, ali je uvijek zakazao zadnji pas, a ponekad i završnica, pa se i u ovom segmentu vidio izostanak de Bruynea, koji bi vjerojatno „namjestio“ pokoji gol. Također, treba spomenuti ozljedu Mendyja koji je ove sezone jedan od najboljih bekova i vrlo je važan za Guardiolinu koncepciju. Naime, kao i cijele prošle sezone poziciju lijevog beka „krpao“ je veznjak Fabian Delph uvlačeći se u sredinu igrajući praktički zadnjeg veznog, kao i Walker na desnoj strani. Zbog njega je City izgubio širinu i centaršute koje je dobivao s Mendyjem, pa se Sterling izvlačio na stranu što je uzrokovalo manjak igrača u sredini za kombinacije s Jesusom i Silvom.

Kao što možemo vidjeti na taktičkom grafu, većina je konkretnijih šansi Cityja došla preko individualnih akcija Sterlinga i Bernarda Silve, dok se ulaskom Sanea i Aguera igra nešto poboljšala. Na samom kraju je Aguero svojim karakterističnim ulaskom iz sredine prema desnoj strani šesnaesterca umalo izjednačio i ipak popravio dojam utakmice, no i njegova se loša pucačka forma uklopila u jučerašnje sivilo. City je imao 22 šuta i 70% posjeda, no nijednu veliku priliku.

Oko Lyona neću puno duljiti jer nisam imao prilike, a ni vremena gledati ih. Na prvu izgledaju kao ozbiljna napadačka momčad koja ima sjajne individualce, pogotovo gledajući u kontekstu Ligue One-a. Od Fekira, pa preko brda napadačkog potencijala i mladih igrača koje Lyon posjeduje, treba istaknuti dobru partiju stoperskog para te Tanguya Ndombelea koji iza sebe ima „breakthrough“ sezonu. Sjajnog je potencijala za igru u oba smjera i ispravite me ako griješim, no ovo malo što sam ga gledao podsjeća me na Yayu Tourea.

Čitajući strane medije, naišao sam na još nekoliko problema vezanih uz City. Naime, posjećenost na sinoćnjoj utakmici iznosila je 41 000, oko 14 000 manje od prosjeka kojeg imaju u Premiershipu, a himna Lige Prvaka dočekana je sa zvižducima. Guardian kaže kako Cityjevi navijači očito još uvijek "ne kuže" najelitnije nogometno natjecanje, a to se izgleda odražava i na samu ekipu.

Osim toga, spominje se nedostatak liderstva koji mi je također upao u oko nedavno, gledajući dokumentarac o prošloj Cityjevoj sezoni (preporučujem svakome da ga pogleda). Kao što znamo, kapetan Vincent Kompany već dugo godina muku muči s ozljedama i rijetko je član startne postave. Osim njega, nitko drugi se ne nameće kao vođa jer su većina igrača ili mladi, tek nedavno stigli u klub ili jednostavno nemaju to u sebi. Kevin de Bruyne je trenutno vođa na terenu u smislu igre, a Pep je od starta na vrhu cijele te piramide. Njihovi izostanci u jučerašnjoj utakmici također nisu pomogli. Možda to sve i nije razlog poraza od Lyona, no na tragu je nečemu zanimljivom o čemu će se da potencijalno razgovarati u budućnosti.

Zaključak:

City će naravno proći grupu, a još uvijek su i velike šanse da ode daleko u knock-out fazi, međutim u plavom dijelu Manchestera nije sve tako bajno kao što se čini. Vjerujem kako se Pep nada što skorijem povratku de Bruynea i Mendyja, a kako on voli reći: „You just have to do the simple thing right“ očito je da bi se trebao pozabaviti završnicom akcija jer neće cijele sezone igrati protiv ekipa poput Huddersfielda i Fulhama.

Lyon se ovom pobjedom i nerješenim rezultatom Sakhtara i Hoffenheima u drugoj utakmici ove grupe dosta približio prolasku u knock-out fazu i popravio loš start u domaćem prvenstvu.

U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. Osim što je uspio zadržati Fekira, Depaya i Traorea, uspio je nadomjestiti i odlazak Diaza, te otkupiti Ndombelea i Denayera i tako sastaviti prilično respektabilan kadar za nadolazeću sezonu i borbu na više frontova. Ipak, Lyon sa 7 bodova u 5 kola nije baš idealno otvorio ligašku sezonu pa je na Etihadu City bio očekivani favorit. Guardiola je morao ovu utakmicu gledati sa tribina jer je odrađivao suspenziju zbog prigovora na suđenje Mateu Lahoza u prošlogodišnjem četvrtfinalu protiv Liverpoola. Njegovu ulogu preuzeo je pomočnik Arteta, a početnih 11, uz izostanke ...
U Man Blue-u nije sve tako bajno
Lyon se nakon prošlogodišnjeg izbivanja vratio u najelitnije nogometno natjecanje. ...
BruceWayne | 18.09.
Tribina hipoteza

6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. Stoper Lazija, Stefan de Vrij ponudio je priliku svojim budućim poslodavcima da preko kaznenog udarca pokušaju doći do cilja. U susretu dvije psihički nestabilne ekipe, Lazio je bio bolji. Pritisak neočekivano visokog rezultata počeo je gristi Lazijale, pa je nedugo zatim kapetan Lulić isključen nakon drugog žutog kartona a potpuni preokret zaokružio je Vecino golom nakon prekida.

Ni sam trener Intera nije znao kako je njegova ekipa uspjela osigurati cilj,  vjerojatno ga kasnije nije ni zanimao. Znao je da se pobjedom sve ono loše iz prethodne sezone briše, a Inter ulazi u društvo najboljih, što će otvoriti nove svjetove koji su bili zatvoreni godinama unazad. U rezultatskom međuprostoru između Europske lige i Lige Prvaka, Inter je vodio razgovor s mnogim igračima, međutim odgovor većine njih bio je istovjetan onome Zlatana Ibramovića, kojem se najblaže rečeno - nije igralo četvrtkom. Zlatan je u međuvremenu ipak pristao, no mnogi drugi nisu. Čak ni Interova financijska konkurentnost nije mogla izjednačiti reputacijski manjak koji je Inter limitirao na igrače iz većinom drugog razreda europskog nogometa.

No, golom Matiasa Vecina, ta činjenica se promijenila. Za prvi osjetniji dokaz tome nismo morali dugo čekati. Još pod neizvjesnim ishodom kraja sezone, Inter je na proljeće zaključio transfera Lautara Martineza, spomenutog de Vrija te Asamoaha, koji su na San Siro došli kao slobodni igrači. Ipak, za posao ljeta trebalo se pričekati početak srpnja i prelazak Radje Nainggolana iz rimskog rivala. Transfer Nainggolana je najbolji prikaz gdje je Inter bio prije odnosno poslije Vecinovog gola protiv Lazija. Kada je Luciano Spaletti postao trener Intera, u bilježnici podcrtao je ime bivšeg belgijskog reprezentativaca jer je njihova suradnja bila oslonac Rome u sezoni prije. Kao što je poznato, Roma je prošle sezone igrala Ligu prvaka te stigla do polufinalne faze, pa se prelazak odgodio na godinu dana. Osim poveznice s bivšim trenerom i boljih financijskih primanja, Nainggolan je crno-plavi dres obukao zbog veće konkurentnosti milanskog kluba kroz kontekst osvajanja naslova. Sunning je za njegove usluge platio relativno visokih 22 milijuna + Santona i mladog Zaniola, no koliko ga je Spalletti spreman čekati najbolji je primjer dopust za odlazak na party u noć Interovog poraza od Sassuola. Begijalac mu je povjerenje vratio početnim golom protiv Bologne, iako možda nije ni na 70% fizičke pripreme. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu.

Kao preduvjet jačeg i konkurentnijeg Intera ove sezone, trebalo je potvrditi nove ugovore osloncima kluba, redom Icardiju, Škriniaru, Brozoviću dok je Ivan Perišić svoj potpis stavio još prošle sezone. Nakon Zanettijevog pogleda iz lože, Icardiju nije preostao ništa drugo. Znajući da su sigurni od napada prije svega engleskih klubova, Ausilio i njegov tim krenuli su u dubinsko pojačavanje momčadi. S dolaskom Vrsaljka, Inter bi defenzivno u budućnosti mogao biti sami europski vrh uz pretpostavku razvoja de Vrija i Skriniara. Dolazak Asamoaha na suprotnu stranu nudi nekoliko taktičkih opcija u obrani, kao što transferi Keite, Politana i Martineza osiguravaju potrebnu dubinu u napadu. S 20-22 umjesto prošlosezonskih 15 igrača, Inter je ostvario veliku pobjedu tijekom prijelaznog roka. Veliku, ali ne potpunu. Sve usporedbe Mourinhovog i ovog Intera padaju u vodu zbog izostanka dirigenta kao što je to bio Sneijder. Uprava Inter je "svim silama" pokušavala dovesti Modrića u Milano, no nisu uspjeli. Ni druga opcija, Vidal nije postao igrač pa će tu poziciju krpati preostali igrači. 

Taktička fleksibilnosti

S naznačenim transferima, Inter je osim dubine na rosteru, dobio je i niz opcija koje može koristiti u različitim prilikama ovisno o protivniku. Spaletti je prošle sezone najčešće koristio 4-2-3-1 sustav, no ove godine nerijetko će koristiti i opciju s 3 iza, a kada stvari ne budu išle po planu, mogao bi se aktivirati plan B s dva Argentinca u vrhu napada.

Taktički, tri su ključna elementa u igri Intera pod Spalletijem: presing, kontrolirani razvoj napada i igra u bloku koja posljedično donosi tranziciju.

Trener Intera ne spada u onu kategoriju obožavatelja posjeda, ali se itekako voli družiti s pojmom kontrola igre. To znači da Inter neće ulagati veliki rizik u progresiji igre, no kada se postignu pretpostavke, probat će iskoristiti svoje napadačke prednosti u Icardiju i Perišiću da bi u osvajanjem vrlo prostora ostvario cilj. S dva stopera sigurna u posjedu ,Brozovićem kao pivotom te Asamoahom na boku, Inter ima solidan niz opcija preko kojih može graditi napad dok se kretanjem napadača ne otvori dovoljno prostora za brzu progresiju. Ta progresija se najčešće sastoji od dijagonale na krilo ili izgradnje napada preko bokova preko kojih dolazi ubačaj ili povratka lopta na nadolazećeg veznjaka koji bi u ovom slučaju trebao biti Nainggolan. Problem ovog stila igre je manjak prostora protiv dubokog bloka, najčešćeg protuoružja većine talijanskih autsajdera. Tada nema ni dovoljno prilika za presing, gdje Inter ima veliki potencijal gledajući neke primjere iz prošle sezone te stil igre novih pojačanja. Inter često zna pasti na tom ispitu jer nema profil igrača koji može povezati redove, diktirati tempo igre ili individualnom kvalitetom donijeti prevagu na terenu. Nijedan igrač u trenutnoj ekipi nema takav skillset, čak niti Brozović i to će uz pronalazak lijevog bočnog biti primaran zadatak sportskog direktora u idućem prijelaznom roku.

 Priču o Interu s posjedom, najčešće će slušati protivnici Nerazzurra u Seriji A, no u Ligi prvaka, Inter bi češće trebao igrati reaktivan nogomet. Koliko Inter može biti kvalitetan u tome, najbolje govori podatak da je milanski jedini izvukao nulu protiv Sarrijevog Napolija u gostima. Iako je posjed lopte bio na njihovoj strani protiv Atletica u pripremoj utakmici, dojam je bio potpuno drugačiji. Inter je Simeoneovoj ekipi dao priliku za izgradnju napada, stao u većinom srednji blok i tražio okidače za pronalazak targeta tranzicije, što su najčešće krilnih igrači. To je ona igra gdje se Inter najbolje osjeća a gledajući kroz kontekst zajedničkih točaka, Inter ima određenih sličnosti s ruskim izdanjem Hrvatske reprezentacije. 

Kroz konkretan matchup, Inter bi mogao uzeti mjeru protiv Barcelona i Tottenhama igrajući oportunistički nogomet, odnosno koristeći prostora koji ostavljaju Alba s jedne te Trippier s druge strane.

Razlozi lošeg početka sezone

Sama činjenica da bi slučaju idealne postave, Inter na terenu imao minimalno 5 novih igrača, trenera stavlja u nezavidan klub jer pitanje transfera sada polako postaje vremena. Međutim, Sunning je tijekom ljeta potvrdio Spallettija kao dugoročno rješenje, što je zapravo logična odluka nakon ispunjenog cilja prošle sezone. Gledajući prvih par utakmica, Inter ne izgleda dobro. Neki će reći da nije izgledao ni prošle sezone, no postoje objektivne pretpostavke zašto je to tako.
Osim velikog broja novih igrača, važno istaknuti da većina njih nije prošla pripreme jer su vrijeme između Svjetskog prvenstva i nove klupske sezone kratili na produženom odmoru. Zbog tog, ali i još drugih razloga, Inter je protiv ozbiljnog Sassuola u otvaranju sezone izgledao kao da su na utakmicu došli s plaže. Već protiv Torina, to je bio igra kakvu njegovi navijači žele gledati, ali samo kroz prvo poluvrijeme. Već u drugom, pad je bio očigledan - neuigranost i manjak fizičke pripreme uz pogrešku Handanovića otkinuli su dva važna boda.

Zbog velikog broja pojačanja, vremenskog limita između dvije sezone i loše fizičke spreme pojedinih igrača, Inter bi do zimske stanke mogao imati ozbiljan zaostatak za konkurencijom. Uz to, ždrijeb Lige prvaka ih je gurnuo u tešku skupinu gdje je jedina prednost status autsajdera i trenutno stanje Tottenhama gdje Inter može tražiti svoje šanse. No, ako što može utješiti navijače Intera, to je činjenica da će himna Lige prvaka ponovo čuti Meazzom, gdje će Icardi predvoditi sve jaču momčad na ulaznom putu do konačnog cilja, osvajanja naslova u domaćoj konkurenciji. Bazirano na toj prethodnoj breakthru pretpostavki, potencijalno vrhunskoj obrani, kvalitetnim igračima u svim linijama i iskusnim trenerom gladnim osvajanja trofeja, ovaj Inter vrijedi čekati, jer ima potencijal za najveće domete.

Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. ...
Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije ...
Eder i Santon odlične opcije? Možda za klub koji se bori za sredinu tablice. Santon je sam oduzeo Interu nekoliko bodova svojim glupostima.. - BruceWayne, 18.9.18. 23:50, 0 0 0
Eder i Santon odlične ocjene za skinut klubu 15ak bodova kroz sezonu.Samo Santon je svojim glupostima skinuo nekih 9...Juventus,Udinese,Roma... - SiamoNoi, 19.9.18. 0:16, 0 0 0
Prosjecna talijanska ekipa kakvih ima na bacanje.Ako produ skupinu nek proslave. - Lwave, 20.9.18. 21:59, 0 0 0
Kakav je klub Inter, Eder i Santon su za njih top back up opcije. - Fenix22, 20.9.18. 23:02, 0 0 0
Zato su i ostali.. - BruceWayne, 20.9.18. 23:05, 0 0 0
Jezda | 19.09.
Utakmice 1. kola Lige prvaka

Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela u 1.kolu kvalifikacija na Malti a završila se u Moskvi u 16/1 finala nokaut faze, a vrlo lako je mogla i tu da se prolongira, ove sezone je Zvezda opet uspela da prevali put od 1.kola do grupne faze. Samo, ovog puta u pitanju je bilo najmasovnije i najelitnije fudbalsko takmičenje, Liga Šampiona. Jedini klub kome je to uspelo, i u Ligi Šampiona i u Ligi Evrope. U mojoj prvoj i do ove jedinoj analizi na tribini sam prognozirao dalji uspon kluba posle plasmana u Ligi Evrope, ta analiza može poslužiti kao svojevrsni preview. Ekipa se postepeno pojačavala, u hodu, klub su od bitnijih igrača napustili Pešić, Donald, Le Talek i Radonjić sa tim što je poslednji ostao do kraja kvalifikacija i ima velikih zasluga za sam plasman. Redom su dolazili Ebecilio, Jovančić, Meleg, Degenek, Sumaila, Stoiljković, Jevtović, Jonathan Caffu kao direktna zamena za Radonjića i šlag na tortu poslednjeg dana prelaznog roka, poklon Milojeviću za izbacivanje Salzburga, tri zvučna imena, od toga dva povratnika Boakye, Čaušić i Marko Marin. Opšti utisak je fenomenalni prelazni rok, verovatno najbolji u istoriji kluba, i u finansijskom smislu a i po sam kadar koji je nikad širi. Spartaks Jurmala, Suduva, Spartak Trnava i Salzburg. Zvezda ih je sve eliminisala na svom putu. Prva dva protivnika rutinski, druga dva uz dosta muke, pogotovo Salzburg sa kojim je odigrala sjajan dvomeč... A na žrebu za grupnu fazu - grupa smrti, narodski rečeno. PSG, Napoli i Liverpool. Teže nije moglo. Mnogi su odmah upisali zvezdi nula bodova i gol razliku u debelom minusu, ali su sinoć demantovani. Zvezda je pokazala da neće biti samo puki prolaznik i da itekako ima šta da ponudi ovom takmičenju. Napoli je u Beograd došao po sva tri boda, po svaku cenu. U ovakvoj grupi njima su šest bodova protiv Zvezde neophodna ukoliko žele da iz iste izađu, međutim Vladan Milojević, zajedno sa svojim saradnicima i igračkim kadrom, se isprečio.

Nisam neko ko pridaje značaj pres konferencijama j volia ih posluša, no Milojević je sinoć posle meča imao jako zanimljivu konstantaciju koja u velikoj meri oslikava plan igre njegove ekipe: "Način igre ovde je mnogo drugačiji. Ovo je moderni fudbal, mnoštvo vertikalnih dodavanja, Kulibali i Albiol bi u našoj ligi igrali prednje vezne..."  Zvezda je loptu u svom posedu imala tek nešto oko 25%. Osnovni cilj bio je sačuvati mrežu, a i to malo lopte u nogama nije korišćeno na pozicione napade već isključivo pokušaji da se pripreti tranzicijom i dugim loptama na Boakye. Većinu vremena zvezda je stajala u 4141 srednjem bloku, povremeno je variralo na 442 zbog povremenog iskakanja i pritiska Čaušića na štopera sa loptom. Osnova je bila braniti progresivna vertikalna dodavanja, pre svega gore pomenutih Kulibalija i Albiola.

Da bi to učinila, Zvezda je gušila sredinu, bila jako agresivna i jako kompaktna i horizontalno i vertikalno. Boakye je dosta radio off the ball takođe, konstantno praveći zaglavljena kretanja skraćujući teren za 180 stepeni čime je onemogućavao štopere da recikliraju posed i promene stranu. Čaušić je neko u koga se upire prstom zbog nekih loših poteza i odluka sa loptom u nogama, ali je najviše pretrčao i odradio sjajan posao otežavajući protok lopte pre svega ka Ruizu. Imao je pomoć po mnogima Zvezdinog najboljeg igrača Nenada Krstičića koji je neumorno radio i iskustvom i pozicioniranjem mnogo doprineo "nuli".

Ogromnu ulogu su imali i "krilni" igrači, Marin i Ben koji su obaveznom igrom u defanzivi omogućavali bekovima da striktno prate svoja krila i čime su davali širinu i brojčano dozvoljavali štoperima da iskaču na Milika ili Insinjea između linija. Fokus je bio na levoj strani Napolija gde je Mario Rui držao širinu, Pjotr Zjelinski se pomerao ka njemu iz sredine dok je Insinje imao free rolu i uglavnom igrao između linija dolazio da pravi trougao sa njima. Da tu nije bilo Bena koji je ulazio na mesto beka i motrio na Ruija - ponekad i na Zjelinskog - Stojković bi teško mogao sam da ide za Insinjeom. Ovako je često i sam morao da izlazi na Poljaka dok se radilo na tome da lopta nikako ne stigne do Insinjea između linija. Ako Zjelinski ode široko ispred Ruija, onda Ben ostaje na Portugalcu, a Jovičić ulazi na štopera. Na mnogo stvari je tu moralo da se misli i tu je stvarno priprema utakmice bila do perfekcije, u granicama mogućnosti. Na drugoj strani Rodić nije imao problema sa utrčavanjem Kaljehona na drugu stativu, odigrao je perfektnu defanzivu. Znao je Milojević da mora odbraniti međuprostore i centralu, a sa centaršutevima su se zvezdini defanzivci relativno lako nosili usled uočljive prednosti u visini. Od Zvezde, u drugom poluvremenu treba izdvojiti odličnu izmenu Jovančić umesto Jovičića. Milojević je hteo više mirnoće, Jovičić se istrošio a i problematičan je i tanak sa loptom. Mnogi ga upoređuju sa Kanteom, odličan je defanzivac, pokriva veliki deo terena a i konstitucija mu je nalik omalonog Francuza. Dok Jovičić ispucava loptu što dalje od gola, Jovančić ume da povuče loptu napred, da se zagradi, da je sačuva u nogama, pa da pametno padne i izbori faul, samim tim i pauzu, mali odmor za igrače. Nije on nešto spektakularno odigrao i pomogao u organizaciji igre, ali je doneo tu hladnokrvnost, povukao igrače malo gore, i s njim na terenu prebrodili su tih paklenih 15 minuta od ulaska Mertensa u igru kada je Napoli postajao sve konkretniji.

Carlo Ancelotti je sušta suprotnost Maurizio Sarriu. Igrači Napolija su tri godine radili sa trenerom koji je jedan od najzahtevnijih i najdetaljnijih kada je reč o posedu, pozicioniranju i presingu. Igrali su juego de posicion u vertikalnoj osi, nema mnogo težih stvari u fudbalu... Pritom bije ga glas da je jako tvrdoglav, nikad ne odstupa od svoje ideje i sistema. Sada su dobili Ancelottia koji je više man management trener, uzda se u psihologiju, voli da udovoljava igračima i želi da bude obožavan kod njih. Logično je da se takva promena oseti i uzme danak, da igrači budu u svojevrsnom šoku. Naravno, Ancelotti zna da ne može tek tako da iskoreni navike koje su igrači stekli u prethodnim godinama te je najbolje da što manje menja barem za sada. Nema više striktne pozicijske igre, igrači imaju više slobode, pre svega Insinje koji praktično ima free rolu i igra kao "trequartista". Upravo zbog toga formacija više liči i dobija na nekom 442 obliku više nego 433. Presing je dosta blaži nego što je bio takođe. Odlazak Jorginha je oslabio ekipu za bar 20-30%. Na Marakani je u njegove kopačke pokušao ući Fabian Ruiz ali se videlo da nije to taj tip igrača, da nema taj osećaj za tempo. Pasovi su mu uglavnom bili u noge saigrača ili unazad, prekratki ili je kasnio, premalo po dubini... Ovde na slici vidimo kako svojim pozicioniranjem i položajem limitira sebe, ima jako težak ugao za progresivni pas i lopta može jedino natrag štoperima. Nedostaje i širine na suprotnoj strani koja bi razvukla odbranu, a jasno je prikazano i kako je zvezda zaključala tu levu stranu... Napoli je naravno i stvorio neke šanse na meču baš preko leve strane, ali mislim da su "iskakanja" igrača i rotacije i preuzimanja kod Zvezde odrađena maksimalno dobro. Normalno je da usled 75% poseda ne dođe u jednoj-dve situacije do dobrog komuniciranja, to je nemoguće izvesti do perfekcije... U zavšnoj trećini utakmice Ancelotti je bacio sve karte u napad i ubacio Mertensa, prečesto je oblik Napolija izgledao bukvalno 235. Hisaj je sudelovao iz desnog half space u protoku lopte i čistio stranu za Callejona a potom i Ounasa ali je Zvezda odolela. Utisak je da je Mertens trebao početi ili ući malo ranije jer je Napoli slabo i loše koristio mnogobrojna "iskakanja" iz Zvezdine poslednje linije...

Znali smo da Zvezda svojom pojavom i imenom, veličinom i navijačima zaslužuje da bude gde je sada. Ali utakmica protiv Napolija pokazala je i da su stručni štab i igrači dostojni ovog nivoa i imaju šta da ponude. Ako sagledamo Zvezdin problem i gde postoji "room for improvement", onda je to definitivno ulazak u igru i distribucija, ali to i nije baš zamerka na mestu protiv ovakvih protivnika i sa ovakvim kadrom. Treba napomenuti da Zvezda igra mnogo drugačije i lepše za oko u domaćem prvenstvu, gde je dominantna i ima dovoljno širok kadar da iznese takmičenje na sva tri fronta bez ikakvog problema. Milojević konstantno uči i implementuje nove detalje i principe u igri pa se tako u domaćem prvenstvu neretko može videti i čist juego de posicion u režiji Zvezde. I ljudi koji se brinu o tehničkim stvarima u klubu su sposobni i pametni, ulažu dosta u akademiju u poslednje vreme i maksimalno koriste ove sportske uspehe i ovaj talas. Šta god Zvezda uradila do kraja u Ligi Šampiona, uveren sam i prognoziram Zvezdi baš kao i prošle sezone u ovo vreme, nastavak uspona i napretka. 

Zvezda dostojna Lige Šampiona, Napoli u padu
Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela u 1.kolu kvalifikacija na Malti a završila se u Moskvi u 16/1 finala nokaut faze, a vrlo lako je mogla i tu da se prolongira, ove sezone je Zvezda opet uspela da prevali put od 1.kola do grupne faze. Samo, ovog puta u pitanju je bilo najmasovnije i najelitnije fudbalsko takmičenje, Liga Šampiona. Jedini klub kome je to uspelo, i u Ligi Šampiona i u Ligi Evrope. U mojoj prvoj i do ove jedinoj analizi na tribini sam prognozirao dalji uspon kluba posle plasmana u Ligi Evrope, ta analiza može ...
Zvezda dostojna Lige Šampiona, Napoli u padu
Posle prošlosezonske neočekivane avanture u Ligi Evrope koja je počela ...

Respekt: Dado_M, Luca1010, ivan-cro, GNKDZCFC, Fenix22, Bateman,

Slažem se: BruceWayne,

baiso | 16.09.
Kakve promjene trebaju hrvatskoj košarci?

Nisam gledao jučerašnju utakmicu Hrvatske i Litve, nisam odgledao ni dva standardna dvoboja sa Slovenijom. Neću pisati neki novi cjeloviti tekst o našoj košarkaškoj reprezentaciji, već ću dobar dio samo copy/paste od teksta koji mi je ostao nedovršen, a nastao je krajem šestog mjeseca kada je Hrvatska pobjedom protiv 'B momčadi' Italije uspjela izboriti još jedan krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Pitate se kako mogu komentirati nešto što nisam gledao par mjeseci? Mogu, jer to je tužna realnost hrvatske košarke. Ništa se ionako nije promijenilo pa nema ni smisla gledati... A sad retrospektiva:

                                                         ͠                                     

Svi se rado sjećamo kvalifikacijskog turnira u Italiji prije dvije godine kada je s minimalnim očekivanjima hrvatska košarkaška reprezentacija nekim čudom izborila svoje mjesto na najprestižnijem međunarodnom natjecanju na svijetu, Olimpijskim igrama, a potom još i odigrala iznadprosječno dobar turnir i ispala u tijesnoj završnici protiv Srbije u četvrtini finala. Jučer su se naši košarkaši ponovno vratili u Italiju odraditi pretposljednju utakmicu kvalifikacija za dodatne kvalifikacije koje vode na Svjetsko prvenstvo u Kinu. Vjerujem da je, ukoliko imalo pratite našu izabranu vrstu, itekako jasno da su dosadašnji nastupi bili ispod svakog očekivanja te da se Hrvatska pokraj košarkaških velesila kao što su Italija, Rumunjska i Nizozemska dovela ne samo u situaciju da ne izbori prvo mjesto i direktan odlazak na završni turnir, već i da ispadne kao posljednja momčad skupine, što bi u ionako moru razočaranja koje nam je hrvatska košarka priredila zadnjih desetljeća, bilo apsolutno dno. No, Hrvatska je jučer pobijedila Italiju te za nastavak turnira mora u nedjelju biti bolja od Rumunjske što će, s obzirom na angažman trojice NBA igrača, biti ipak poprilično lagan zadatak.

Utakmica protiv Italije, premda se završila pobjedom, bila je mučna za gledati, čak i ne toliko zbog rezultatske napetosti koju su hrvatski košarkaši katastrofalnom igrom u završnici pobudili, nego zbog upornog i tvrdoglavog ponavljanja istih pogrešaka koje su izbornici prije sadašnjeg činili, a što je puno gore od onoga što svima prvo pada na pamet kada riječ 'problem' povežemo riječima 'hrvatska košarka' – nepostojanje kvalitetnog igrača na poziciji jedinice koji u košarci najčešće služi kao playmaker.

Aleksandar Petrović, donedavni izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije, pokušao je maksimalno pojednostaviti stvari kada je u pitanje došla organizacija i stil kojim će naša izabrana vrsta igrati. Visok udio trica u ukupnim uzetim šutevima, ali još i važnije, oslanjanje na individualna rješenja ponajboljih hrvatskih igrača - to nas je 'krasilo' kada je popularni Aco Trica bio na klupi. Čini se da ni Anzulović, sadašnji izbornik, ne planira igrati drugačije. Nažalost, to je potpuno pogrešan pristup koji bi nas mogao koštati većeg uspjeha jednom kada za to dođe vrijeme (ova je reprezentacija još uvijek prilično mlada, a većina naših NBA igrača tek ulazi u najbolje igračke godine ili je čak i dosta daleko od toga). No, bilo kako bilo, pristup koji će izbornik zauzeti ključan je za ostvarivanje uspjeha na velikim natjecanjima. Vjerojatno nema boljeg primjera od onog slovenskog kada je izabranu vrstu Dežele do europskog zlata vodio Igor Kokoškov. On je u potpunosti reformirao stil igre i prilagodio ga modernim trendovima usput maksimizirajući talent glavnih igrača. Slovenci su igrali brzu tranzicijsku košarku izgrađenu oko njihovog glavnog igrača Gorana Dragića, inače eklatantnog primjera slashing pointguarda, onoga kojemu takav stil savršeno odgovara, dok istovremeno odgovara i Luki Dončiću jer maksimizira njegov court vision. Oslanjanje na individualnu kvalitetu je itekako poželjno, no vanjski okvir mora biti takav da se iznadprosječne vještine nekog igrača koriste na najbolji mogući način, a to se jedino može postići ispravnim pristupom. To je nešto što Hrvatska trentuno nema.

Dario Šarić je u posljednje dvije utakmice za hrvatsku reprezentaciju iz igre šutirao očajnih 5/30 (utakmica protiv Rusije na Europskom prvenstvu i jučerašnja utakmica protiv Italije). I ne, nije ovako mizeran postotak šuta produkt nekvalitete Darija Šarića, njegovog 'bolikurca' ili čega već, nego uvijek iznova krivog vanjskog okvira koji je potreban da sve vrline koje Šarić nedvojbeno ima dođu na vidjelo.

Svi znaju za Darijev nevjerojatan osjećaj za igru koji mu omogućuje da pronalazi i razigrava svoje suigrače. Pa ipak, jučer je ponovno, nakon što je naša prva napadačka opcija Bogdanović odradio svoj dio izolacija, lopta išla na Šarića, čistila se lijeva strana i umjesto da to bude početak akcije, bio je to njen kraj jer je Dario svaki put iznova išao završiti akciju ne radeći ono što je njegov glavni forte, kreirati iz takvih situacija. Razlog tome ponovno nije to što je Šarić kao startno visoko krilo jedne stabilne NBA playoff momčadi precijenio svoje mogućnosti, već zato što mu drugo nije ni preostalo budući da je ostatak igrača na parketu stajao na mjestu ne dajući Dariju nijednu drugu opciju. Bilo je pomalo žalosno vidjeti Ivicu Zubca koji se izvukao na liniju trice, proslijedio loptu Šariću na već spomenuti lijevi blok, te se potom okrenuo želeći postaviti blok istovremeno signalizirajući jednom od naših igrača na perimetru da svojom kretnjom i njegovim (Zubčevim) tijelom oslobodi sebi prostor i, što je još važnije, ponudi se Šariću kao jedna od opcija. Naravno, tkogod je već bio na perimetru, ostao je stajati na mjestu, a žalost je u tome što naš najmlađi igrač jedini shvaća što i kako treba igrati jer to te, gle čuda, nauče kada igraš u najjačoj ligi svijeta. Sve u svemu, način na koji se Dario Šarić (ne)koristi jedan je od najvećih izazova za sadašnjeg izbornika i gotovo pa sigurno ključ uspjeha hrvatske reprezentacije ovisi o rješavanju dotičnog problema. Za Bojana Bodganovića se zna da će on svoj dio odraditi jer njemu kao izvrsnom šuteru i na europskoj razini elitnom scoreru ne trebaju drugi da bi on pokazao sve što može. Šariću pak, itekako trebaju.

                                                              ͠            

Dakle, daleko najveći problem naše reprezentacije jest neadekvatno korištenje NBA talenta kojim raspolažemo. Nitko drugi tu nije kriv osim izbornika koji, jedan za drugim, ponavljaju iste pogreške 'šlepajući se' na Bogdanovićev scoring talent i ne poduzimajući ništa drugo što bi na bilo koji način unaprijedilo našu igru.

Drugi najveći problem jest nerazumijevanje ili, bolje rečeno, ignoriranje očitog kada je u pitanju odnos na relaciji NBA – reprezentativna košarka. Već sam nadugo i naširoko pisao o katastrofalnom odnosu Saveza prema igračima koji se ne odazovu na svaki (!) poziv igranja za reprezentaciju gdje se HKS ponaša kao da je važniji od NBA lige što je apsolutni apsurd. Spojimo li tako ta dva problema, pitam se koji bi normalan NBA igrač zaigrao za našu reprezentaciju kada Savez od vas očekuje da svako ljeto, neovisno o tome jeste li po prvi puta kročili na novi kontinent i za par mjeseci krećete igrati u najjačoj ligi na svijetu ili ste upravo postali slobodni igrač i trebate pregovarati o novom ugovoru koji će uvelike usmjeriti vašu karijeru, morate sve ostaviti po strani i ponizno se odazvati svaki put kad vam stigne poziv da igrate pod palicom izbornika koji pred očitim zatvara oči trateći vaš talent i vaše vrijeme, stavljajući vas da igrate u ulogama u kojima ste vi, pokazalo se u preko 100 i nešto utakmica NBA lige, ne osjećate najbolje pa imate osjećaj kao da, stavljajući se na raspolaganje takvim nesposobnjakovićima, bacate 'biserje pred svinje'.

Sve dok je izbornika koji većinu našeg NBA talenta uporno koriste u potpuno krivim rolama i Saveza koji ne shvaća da je NBA karijera naših igrača važnija od igranja za reprezentaciju, neće biti ni uspjeha za hrvatsku košarku.

Bacanje NBA biserja pred HKS svinje
Nisam gledao jučerašnju utakmicu Hrvatske i Litve, nisam odgledao ni dva standardna dvoboja sa Slovenijom. Neću pisati neki novi cjeloviti tekst o našoj košarkaškoj reprezentaciji, već ću dobar dio samo copy/paste od teksta koji mi je ostao nedovršen, a nastao je krajem šestog mjeseca kada je Hrvatska pobjedom protiv 'B momčadi' Italije uspjela izboriti još jedan krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Pitate se kako mogu komentirati nešto što nisam gledao par mjeseci? Mogu, jer to je tužna realnost hrvatske košarke. Ništa se ionako nije promijenilo pa nema ni smisla gledati... A sad retrospektiva: ͠ Svi se rado sjećamo kvalifikacijskog turnira ...
Bacanje NBA biserja pred HKS svinje
Nisam gledao jučerašnju utakmicu Hrvatske i Litve, nisam odgledao ni ...
pa ne, ja sam shvatio kao da se tvrdi da se u ekipi sa Bogdanovićem i Šarićem kao nositeljima krije potencijal za velike svari, ja se s tim ne slažem, oni su opcije br 2 i 3 i savršeni za to, ali onog koji bi bio nositelj igre mi nemamo, a Šarić i... - Mac316, 18.9.18. 14:00, 0 0 0
...Bogdanović to ne mogu biti niti na svoj najbolji dan - Mac316, 18.9.18. 14:00, 0 0 0
ja se slažem s tobom, želim reći da mislim da su tvoja analiza i argumenti razlog ovomu o čemu on piše (znači nepostojanje playa dovodi do neadekvatnog koristenja NBA igrača i krivih ocekivanja od njih) zato kazem da ne vidim zasto neslaganje - Luca1010, 18.9.18. 14:25, 0 0 0
Mac, mislim da precjenjuješ ulogu playmakera, a podcjenjuješ ulogu izbornika... Btw. Luca, ne moraš me braniti :D.. Ne kažem da ovo tvoje ne stoji, jer naši playevi su zbilja 0, ali opet, taj se nedostatak kompenzira ispravnim odabirom izbornika - baiso, 18.9.18. 18:11, 0 0 0
Ako i jesu playevi utjecajniji u Europi nego u NBA-ju, a jesu, onda su, i to puno više, i sami treneri. Mi uporno nastojimo igrati kao NBA ekipa gdje je uloga trenera manja, a to nije moguće. Al to ne znači da zbog nedostatka playa sve pada u vodu - baiso, 18.9.18. 18:14, 0 0 0
Bateman | 16.09.
Utakmica tjedna: Tottenham - Liverpool 1-2

Tottenham je otišao na reprezentativnu stanku s gorkim okusom u ustima zahvaljujući porazu od Watforda, a s nje se vratio prisiljen ugostiti trenutno najbolju momčad lige i jednu od najboljih momčadi Europe – Liverpool. Redsi su pokazali fantastičnu igru ove sezone i ako ništa više, izgledaju barem podjednako dobro kao i prošle sezone. Pad Salaha u kontekstu asistencija i pogodaka bio je očekivan, ali ono što on donosi momčadi dok je na terenu ne razlikuje se on njegovog prošlosezonskog doprinosa. Dodajmo tu elitnog vratara i Keitu i zaključit ćemo da je klub s Anfielda napravio čak i korak naprijed. No ovo nije bila utakmica u kojoj su oni trebali nešto dokazati, jer su oni svoje već učinili. Preostaje im jedino još preživjeti narednih mjesec dana ubitačnog rasporeda kako bi sebi dokazali da su spremni za najveće dosege. Ovo je bio test za Tottenham, klub koji je već nekoliko sezona u samom vrhu engleskog nogometa, ali koji nikako ne može ostvariti svoj puni potencijal. Test kojeg nisu prošli.

U sezoni u kojoj je Leicester osvojio naslov, Tottenham je po prvi puta u modernoj eri Premier Lige imao realne šanse za osvojiti naslov prvaka. Ipak, nisu uspjeli. Nakon sezone javnost je više bila zaokupirana uspjehom „lisica“, nego Tottenhamovim neuspjehom, dok je vladalo mišljenje da momčad s White Heart Lane-a ima potencijala za pokušati ponovno. To je bilo točno i Pochettinovi momci ponovno su sljedeće sezone bili u borbi za prvo mjesto sve do četiri kola prije kraja, kada se dogodio Olimpijski stadion i utakmica s West Ham-om koja je ostavila pečat na ovu generaciju, a koji će ostati, čini se, trajno.

Tottenham je ušao u tu utakmicu s četiri boda zaostatka za Chelsea-em i iako taj zaostatak nije bio nezanemariv, bili su u izvrsnoj formi i igrali odličan nogomet te su imali realne šanse oteti prvo mjesto svojim sugrađanima. Niz od devet pobjeda, koji je kulminirao s domaćim trijumfom nad najljućim rivalima Arsenalom, ulio je neviđeni optimizam kod svih ljudi povezanih s klubom, ali i kod neutralnih stručnjaka. West Ham je tada bio na petnaestom mjestu i praktički su osigurali ostanak i po svim mjerilima nisu mogli parirati Tottenhamu. No ipak, utakmica je završila 1:0 za domaćine zahvaljujući pogotku Lanzinija u 65. minuti. Tottenham je imao nadmoć samo u posjedu i nisu zaslužili pobjedu, a prvenstvo je bilo gotovo. Bilo bi logično da se momčad u tom trenutku psihološki raspadne, ali Tottenham je u preostale tri utakmice pobijedio Manchester United i pregazio Leicester sa 6:1, te Hull sa 7:1. Izgledali su kao preporođeni i tada se pojavila sumnja da Tottenham nije momčad za velike stvari i da nema pobjednički mentalitet.

Narednu sezonu nisu imali realne šanse jer je Guardiola već dobrano uigrao svoj stroj, ali u ovu sezonu su ušli na jedan intrigantan način koji im je davao nadu da bi nakon tri sezone možda mogli napraviti nešto više. Pod intrigantnim smatram činjenicu da nisu doveli ni jednog jedinog igrača, što je u današnje vrijeme nezamislivo. I dok su se u vodstvu kluba pravdali činjenicom da imaju kvalitetnu i uigranu momčad, što uostalom i jest istina, vladao je dojam da Tottenhamu ipak treba pojačanje, barem da psihološki podigne ostatak momčadi. Ipak, nije ih se moglo sa sigurnošću otpisati.

Već prije početka sezone bilo je jasno da će se Tottenham teško nositi s Liverpoolom i Manchester City-em i ova utakmica im je bila prilika da se nametnu i pokažu da su dostojni samog vrha. Ipak, od prve minute to se činilo praktički nemoguće. Liverpoolovih „klasičnih“ 4-3-3 osigurali su kompaktnost momčadi i zgusnutost sredina terena, a zahvaljujući brzim krilima i odgovornom Firminu, uspjeli su zaustaviti Tottenham i po bokovima. U trenutcima kada su Tottenhamovi stoperi imali loptu, formacija je gotovo bez iznimke izgledala kao na slici ispod, a visina postavljanja te formacije ovisila je o mjestu s kojeg je Tottenham krenuo graditi napad.

Kada bi loptu osvojio neki od veznih igrača, Liverpoolova polukontra kretala bi se u istoj formaciji, dok bi u slučaju kada bi Firmino osvojio loptu on bio taj koji bi zadržao loptu i omogućio Maneu i Salahu da suze prostor i direktno napadnu stopere. Tottenham se nije mogao nositi s tim i skoro svaka izgubljena lopta u sredini terena rezultirala bi prilikom za Liverpool. Na prvoj slici ispod vidimo situaciju u kojoj je Dembele pogrešno dodao loptu Dieru, što je rezultiralo šansom za Salaha, ali ono što je važno na toj slici je to što to dodavanje nije ni moglo drugačije završiti s obzirom na način na koji su igrači u crvenim dresovima iskontrolirali taj prostor.

Druga slika nam pokazuje praktički identičnu situaciju u kojoj Eriksen ne može primiti loptu i stoper mora tražiti svog suigrača dugim dodavanjem preko Liverpoolove sredine. Ta situacija je bila česta tijekom utakmice, no zahvaljujući dobro postavljenim braničima i vrataru, skoro sve lopte završavale bi u posjedu Liverpoola.

Jedna od rijetkih situacija u kojima je Tottenham uspio dodavanjima izaći iz presinga na zadnju liniju bila je ona iz 30. minute, kada je Eriksen dobio dobru loptu na desno krilo. Ipak, ta situacija je bila iznimka i zahtijevala je savršen tajming i tehnički perfektnu egzekuciju dodavanja, što Tottenham nije uspio ostvarivati u kontinuitetu.

Eriksen je bio onemogućen dirigirati igrom, ali čak i u situacijama u kojima bi se uspio othrvati striktnom zatvaranju na račun individualne kvalitete, upravljanje tempom bilo je nemoguće. Pritisak na zadnju liniju Tottenhama i zatvaranje očitih opcija za izlazak iz presinga bile su savršeno odrađene, a primjer jednog takvog možemo vidjeti ispod. Eriksen prima dugu loptu iz zadnje linije, a dvojica igrača Liverpoola ga zatvaraju na način da mu preostaje samo jedna opcija. Eriksen je pokušava odigrati, no Firmino koji je taktički odigrao savršenu utakmicu, zatvara tu opciju i osvaja loptu.

Također taj isti Firmino je cijelu utakmicu igrao izuzetno odgovorno u fazi obrane, a situacija u kojoj je to najbolje došlo do izražaja bila je ona iz 59. minute, kada je od samog početka akcije držao kompaktnost i do kraja ispratio Trippiera. Zašto je to važno najbolje su nam pokazali utakmica Španjolska-Hrvatska i Ivan Perišić koji to nije radio.

Istina je da je Liverpool oba pogotka postigao uz veliku dozu sreće, ali isto tako je istina da je Liverpool bio bolja momčad u svakom segmentu igre, održavao taktičku disciplinu do samoga kraja i imao mali milijun izglednih prilika. Nažalost po Tottenham, Redsi su pokazali da je klasu iznad njih, a utakmica nam je dala prve naznake da je ova generacija Tottenhama propustila šansu koja im se možda više neće ukazati. Pochettino je bolji trener nego što je bio prije četiri godine, isto kao što su Kane, Alli, Trippier i svi ostali bolji igrači. Praktički ista momčad igra zajedno već četiri sezone pod istim trenerom i logično se nameće da bi trebali imati više šanse nego ikad za osvajanje. No ipak, City i Liverpool su dosegli jednu novu razinu nogometa koja je nedokučiva mnogima, ponajviše zbog igrača sa specifičnim kvalitetama kojih nema mnogo i filozofijom da momčad nije jaka koliko i najslabija karika, već onoliko koliko je svaka karika odlučna ne odvojiti se od druge. Tottenham izgleda kao momčad koja ne vrijedi koliko i zbroj njenih igrača, ali ne način da svatko igra svoju igru, već da je svaki igrač bolji od predstava koje pruža u bijelom dresu. Nažalost, tako se u današnje vrijeme ne može osvojiti najkonkurentnija liga na svijetu.

Nikad ne reci nikad, ali...
Tottenham je otišao na reprezentativnu stanku s gorkim okusom u ustima zahvaljujući porazu od Watforda, a s nje se vratio prisiljen ugostiti trenutno najbolju momčad lige i jednu od najboljih momčadi Europe – Liverpool. Redsi su pokazali fantastičnu igru ove sezone i ako ništa više, izgledaju barem podjednako dobro kao i prošle sezone. Pad Salaha u kontekstu asistencija i pogodaka bio je očekivan, ali ono što on donosi momčadi dok je na terenu ne razlikuje se on njegovog prošlosezonskog doprinosa. Dodajmo tu elitnog vratara i Keitu i zaključit ćemo da je klub s Anfielda napravio čak i korak naprijed. No ...
Nikad ne reci nikad, ali...
Tottenham je otišao na reprezentativnu stanku s gorkim okusom u ...

Respekt: Luca1010, BruceWayne, Dado_M,

Liverpool je na svaki mogući način bio bolja momčad. - Bateman, 17.9.18. 12:50, 0 0 0
Ne misliš valjda onaj navodni penal na Sonu, Luca? - Fenix22, 17.9.18. 16:25, 0 0 0
Mislim, ne znam jel mozes vidjet u chatu trenutno, tamo ima dobra snimka, ako ne poslat cu ponovo, ja sam siguran da je penal. - Luca1010, 17.9.18. 16:30, 0 0 0
Moura je pojačanje jer je zimsku polusezonu proveo aklimatizirajući se. Winksu bi ovo mogla biti breakthrough sezona. Vraća se Wanyama. Foyth je odlična rezervna opcija kao I Gazzaniga ako Worm ne bude na razini. Na svakoj poziciji su poduplani. - Fenix22, 17.9.18. 16:31, 0 0 0
Osim Kanea, iako bi se drukčijim sustavom moglo donekle kompenzirati. - Fenix22, 17.9.18. 16:33, 0 0 0
crosby87 | 12.09.
1. kolo Lige Nacija: Španjolska 6-0 Hrvatska

It's the end of the world as we know it.

Svega dva mjeseca nakon povijesnog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska je na otvaranju Lige nacija upisala najveći poraz ikada. Sa 6:0 pred domaćom publikom u Elcheu slavila je Španjolska, predvođena novim izbornikom Luisom Enriqueom.

Zlatko Dalić odlučio se na standardnih 4-2-3-1 s Ivanom Santinijem u vrhu napada, Mateom Kovačićem na desnoj strani ofenzivne trojke te Josipom Pivarićem na lijevome boku. I, zaista, prvih dvadesetak minuta sve je izgledalo poprilično dobro. Kvalitetnim pritiskom na posljednju liniju domaćina stvorene su potencijalno opasne situacije. Najbliže vodstvu Hrvatska je dolazila preko Šime Vrsaljka, no njegove lopte nisu spremili Santini i Perišić. Desni bek hrvatske reprezentacije igru je zbog ozljede napustio u 20. minuti, ujedno pokrenuvši proces povratka u kakvu-takvu realnost Vatrenih.

Zamijenio ga je Marko Rog, veznjak Napolija u čijim redovima, praktički, nema minutažu i koji odjednom nije mogao postati Phillip Lahm i aklimatizirati se na potpuno drugačije zadatke. Četiri minute kasnije, Saul Niguez započeo je potop, dok je u nastavku Marco Asensio dvama pogocima i trima asistencijama odradio neponovljivu večer kojom je, među ostalim, ukazao na razliku u individualnoj kvalitetu jučerašnjih suparnika.

Iako je nakon prva dva pogotka utakmica izašla izvan okvira normalnoga, valja ukazati na asistenciju kod četvrtog pogotka. Asensio, kao i, primjerice, Isco, loptu traži između suparničkih linija, što je i ovoga puta učinio, gurnuvši zatim Rodriga jedan na jedan s Lovrom Kalinićem. Dalić je, dakle, za razliku od prijateljskog dvoboja protiv Portugala na klupi ostavio Milana Badelja. Veznjak Lazija mogao je zatvoriti prostor iza Modrića i Rakitića i spriječiti lepršavost španjolskih veznjaka koji su neumorno kombinirali pokraj psihički i fizički istrošene hrvatske sredine. Također, Modrića je pomicanjem iza napadača ponovno limitirao na svega 30 dodavanja i svojem sastavu tako oduzeo jedini način za kvalitetnim izlaskom iz vlastite polovice.

Asensio prima loptu između hrvatskih linija

Gledajući ostale igrače kojima je sinoć ukazano povjerenje, Dalić nije imao mnogo izbora. Za dva spomenuta dvoboja nije mogao računati na Dejana Lovrena, Andreja Kramarića, Antu Rebića i, spomenimo od važnijih, Marija Mandžukića koji se oprostio od reprezentacije. Duje Ćaleta-Car proslijeđen je mlađoj reprezentaciji, a stoperske pozicije tako su prepuštene neuigranom dvojcu - Mateju Mitroviću i nepotpuno zaliječenom Domagoju Vidi. Također, Nikola Kalinić kvadratiće vjerojatno neće nositi u bližoj budućnosti zbog čega je Dalić u novi reprezentativni ciklus ušao bez tri glavna napadača koja su kotirala za mjesto u vrhu prije svega nekoliko mjeseci.  

Kladionice su prije susreta ulogu favorita uvjerljivo dodijelile Furiji koja za poraz u službenim utakmicama na svojim travnjacima ne zna 38 utakmica u nizu, odnosno, 15 godina. Očigledno, omjer 60-25-15 posto nije odgovarao visokim očekivanjima široke, neupućene i preemotivno vezane javnosti koja je putem društvenih mreža i komentarima na portalima iskazala kako očekuje pobjedu nad Španjolskom jer je ista u Rusiji ispala od domaćina.

Španjolci u budućnost kreću s novim izbornikom čija mogućnost da Saula mijenja Thiagom Alcantarom ili Daniela Carvajala Cesarom Azpilicuetom daleko nadilazi hrvatske kapacitete. Od ždrijeba i zdravlja do sreće, Hrvatskoj se na Svjetskom prvenstvu mnogo toga poklopilo. Dakako, to ne umanjuje uspjeh, no sada je potrebno napustiti maleni, već urušeni svijet Mundijala kakav hrvatski navijači trenutno poznaju. Potrebno je vratiti se u ograničenu realnost, realnost koju je Modrić trebao izbjeći pravovremenim umirovljenjem. Jer, odlazi se na vrhuncu, kao mogući najbolji igrač na svijetu. Kao Lahm koji je ostankom mogao doživjeti ispadanje Njemačke u skupini.

Nije potrebno dramatizirati i očajavati zbog jednoga poraza, ma koliko on visok bio. Stoga, vrijedi nastavak stiha američkog benda s početka teksta.

And I feel fine.

Hrvatska treba napustiti urušeni svijet Svjetskoga prvenstva
It's the end of the world as we know it. Svega dva mjeseca nakon povijesnog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska je na otvaranju Lige nacija upisala najveći poraz ikada. Sa 6:0 pred domaćom publikom u Elcheu slavila je Španjolska, predvođena novim izbornikom Luisom Enriqueom. Zlatko Dalić odlučio se na standardnih 4-2-3-1 s Ivanom Santinijem u vrhu napada, Mateom Kovačićem na desnoj strani ofenzivne trojke te Josipom Pivarićem na lijevome boku. I, zaista, prvih dvadesetak minuta sve je izgledalo poprilično dobro. Kvalitetnim pritiskom na posljednju liniju domaćina stvorene su potencijalno opasne situacije. Najbliže vodstvu Hrvatska je dolazila preko Šime Vrsaljka, ...
Hrvatska treba napustiti urušeni svijet Svjetskoga prvenstva
It's the end of the world as we know it. ...
BruceWayne | 06.09.
Nova hrvatska 'devetka': Rebić, Livaja ili Santini?

Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog slavlja nakon osvojene srebre medalje. Kao što se moglo nagađati, reprezentacija u nove izazove neće poći u istom istom sastavu, što otvara neka nova pitanja i traži nove odgovore na njih. Neke su jasno lakša, kao ono tko će odmijeniti Vedrana Ćorluku, jer na vrata reprezentacija kucaju Benković, Ćaleta-Car, Mitrović i Pongračić, slično je na poziciji vratara gdje će Lovre Kalinić dostojno obući rukavice Danijela Subašića. No, ključna stvar za izbornik i sve navijače je ostanak Modrića i Rakitića, najveća pobjeda u prethodnom periodu bez utakmica. Ponekad pobjede i porazi stanuju "preko puta", pa usporedno stanuje činjenica da će se oproštajem Marija Mandžukića otvoriti prvi pravi problem koji će izbornik morati riješiti u vrlo kratkom vremenskom odmaku.

Pošto zbog javnosti poznatih razloga nema niti Nikole Kalinića, Dalić bi se mogao naći u ozbiljnom problemu kako sastaviti ekipu ili točnije igru prema naprijed bez Mandžukića. Napadač Juventusa bio je označen kao kritična točka i jedan od senatora čiji nastup bi ponekada trebao biti suvišan jer nema skillset koji bi odgovarao protiv određenih protivnika. No, Dalić mu je vjerovao do zadnjeg trenutka i Mandžukić je to vratio vrhunski nastupom na prvenstvu. Njegova statistika ne govori mnogo, ali odaje jednu riječ: all-round igra. Konkretno, njegova nije presudna niti kao realizatora, niti u kreaciji, ali zato uspješno stvara razliku na dva načina: obveznom igrom koja je prije svega dolazila do izražaja zbog povezanosti s kompaktnim blokom kojeg je Hrvatska koristila u Rusiji te njegova sposobnost zabijanja golova u presudnim trenutcima. Uostalom, jedini je igrač koji je zabio gol i autogol u finalu Svjetskog prvenstva a ne treba pritom zanemariti dva pogotka u finalima Lige Prvaka.

No u sportu, vrijeme je neprijatelj u unaprijed izgubljenoj utakmici. S tim saznanjem nedavno se suočio i veliki Roger Federer na US Openu, ali i sam Mandžukić na Svjetskom prvenstvu. Njegov zadnji šprint postao je predzadnji, umor i podložnost ozljedama proporcionalno rastu kako karijera ide svome kraju. Veliki Mandžo je to znao, zato je morao presjeći. Ne bi li pobijedio sam sebe još koji puta, istodobno odgađajući odlazak u Kinu, rekao je reprezentaciji zbogom. Uz prethodno spomenut odlazak Nikola Kalinića zbog drugih razloga, Dalić dolazi u situaciju gdje će imati prvi ozbiljan kadrovski problem.

Da bi ga uspješno savladao, pozvao je sve one koji mu u tome mogu pomoći. U odnosu na prethodan roster, Kramarić, Rebić i Pjaca su starosjedioci, a nove opcije su Livaja, Santini i Čop. Naizgled siromašan izbor, barem kada se usporede opcije u središnjici momčadi ili njenom užem obrambenom dijelu. Manjak napadačkih opcija direktno proizlazi iz važnog podatka o najboljim strijelcima HNL-a zadnjih nekoliko sezone. U najboljim domaćim klubovima, hrvatski napadač postaje iznimka kao što je to primjer Andreja Kramarića u Rijeci ili Duje Čopa u Dinamu.

Niti nova sezona ne nudi puno optimizma. Od 7 najboljih strijelaca, jedino Ivan Krstanović ima pravo igrati za reprezentaciju, no činjenica da je veteran iz Lokomotive najbolji hrvatski predstavnik u ovoj kategoriji, najbolje objašnjava situaciju u kojoj će se Hrvatska uskoro naći.

To uskoro počinje od večeras i utakmice protiv Portugala a po najavama, Dalić će domaćoj javnosti predstaviti Marka Livaju. Sa svojim AEK-om uspješno je prošao kvalifikacije za Ligu Prvaka, što je bilo bio okidač da ga Dalić pozove u najbolju selekciju. Livaja bi vjerojatno odavno bio pozvan da nema otegotne okolnosti u vezi nediscipline. Podatak od 10 žutih kartona prošle sezone je izniman u konkurenciji napadač, što zapravo govori da Livaja još nije pobijedio mušice u sebi. No, s njim Dalić jednostavno mora riskirati, jer je Livaja kocka na koju se isplati kladiti. Mogući poraz od Portugala ili Španjolske mala je cijena ako Hrvatska u budućnosti dobije kvalitetnu opciju na trenutnoj najslabijoj poziciji u momčadi. U grčkom klubu, Livaja ima puno veću ulogu od samog zabijanja golova; njegovih 10 golova i 7 asistencija ne daje kompletan dojam onome što on pruža na terenu. On je opcija za dodavanja, može zadržati loptu, promijeniti stranu u posjedu ako je riječ o segmentu kombinatorike, no kada je riječ o napadačkom učinku - ima sposobnost stvoriti višak, kvalitetno igra leđima, snalazi se u 16-ercu i ima odličan osjećaj za gol. Sve nabrojene kvalitete čine ga u ovom trenutku najkompletnijim hrvatskim napadačem.

Najkompletniji, što ne znači da je trenutno najbolji: naslov koji neosporno pripada Andreju Kramariću. O napadaču Hoffenheima se gotovo sve zna, važno za kontekst je razmišljanje Zlatka Dalića gdje Kramarića ne vidi kao isturenog napadača u 4-2-3-1 formaciji. Ni u svom klubu Kramarić to ne igra odnosno Nagelsmann mu je namijenio ulogu povučenog napadača u 3-5-2 ili 3-4-3, gdje ima puno veću slobodu i zapravo koristi slobodan prostor koji mu ostavlja glavni napadač, nekada Wagner, danas Szalai.

Druga Dalićeva opcija može biti Ante Rebić što je dijelom bio u utakmicama Svjetskog prvenstva. Najbolji primjer za to je izboreni kazneni udarac protiv Danske odnosno drugi pogodak u finalu Kupa protiv Bayerna. Oba slučaja su jako slična jer su i Kovač i Dalić tijekom tih utakmicama radili izmjene glavni napadač-veznjak, te je na mjesto napadača prešao Rebić. Dvije dubinske lopte bila su idealan pokazatelj za ono što Rebić može ponuditi. Tada bi do izražaja došla njegova brzina u kombinaciji s kvalitetnom realizacijom. Za Rebića je još važno istaknuti uspoređivanje s Mandžukićem. Najbolji primjer te usporedbe je gol protiv Argentine, kada je Rebić pokazao djelić onoga što je Mandžukić godinama radio u reprezentaciji. Odlučnost, upornost koja se kasnije pretvorena u pogodak. Ako bi gledali segment obvezne igre, Rebić je idealan nasljednik Mandžukića, no postoji važna činjenica: Rebić nije naviknut stvarati prostor, nego ga napadati: što se moglo vidjeti kroz niz primjer u Eintrachtu, kada bi okidač za njegov trk u prostor bilo primanje lopte od strane playmakera ili napadača. No, ne treba zaboraviti da je Mandžukić u Rebićevim godinama još bio u Wolfsburgu, daleko od onoga što je danas. Tako da ne treba otpisati mogući Rebićev napredak, no trenutni skillset ga ograničava na utakmice gdje bi se Hrvatska prvenstveno branila te tražila priliku kroz tranziciju.

Osim njih, Dalić ima još tri dodatne opcije: Pjacu, Santinija i Čopa. Ovaj potonji je pozvan kao dodatna opcija na sve tri napadačke opcije, jer može pokriti krila, ali i zbog spomenutog razloga da Hrvatska trenutno nema bolje opcije od ove šestorke. Kao i Čop, Santini je ponovno pozvan u reprezentaciju. Novi igrač Anderlechta odlično je ušao u novu sezonu te tako zaslužio poziv izbornika. Njegove kvalitete su dobro poznate: skok igra i realizacija. S tim skillsetom, mogao bi poslužiti kao dodatna opcija s klupe kada se bude "jurio" rezultat ili kao opcija protiv ekipa koje bi se branila u dubokoj obrani, gdje bi dobro došao njegov skok i igra u 16-ercu.

Od Čopa i Santinija izbornik zna što može dobiti, no Marko Pjaca je nepoznanica. Što dijelom zbog ozljeda, što manjka utakmica u nogama, Pjaca je lošiji igrač nego što je to bio prije 2 godine. To se vidi u psihičkom dijelu zbog izostanka samopouzdanja, što je uostalom i razlog njegove minorne uloge u Rusiji, ali ono što više zabrinjava je činjenica da Pjaca više ne može stvarati razliku kao što je to mogao pri odlasku iz Dinama. Hoće li to utjecati na promjenu pozicije u budućnosti, teško je predvidjeti. No teoretski, Pjaca bi mogao igrati u sredini: možda ne kao desetka jer je upitno koliko može pružiti u "uskim zonama", ali kao drugi napadač ili lažna devetka mogao bi biti koristan. Kvalitete kao što su dobar udarac, elitni dribling, izvlačenje na stranu, visina su predispozicije zbog kojih bi Dalić u budućnosti mogao Pjacu koristiti više u sredini nego na boku; posebno zato što će na krilo uskoro biti puno jača konkurencija nego u samom napadu. 

Zaključak:

Trenutan izbor napadača su najbolje opcije na koje Zlatko Dalić može računati. Rujanske utakmice najbolje će poslužiti za probu Marka Livaje, jer je on opcija s kojom treba riskirati. Ukoliko bude spreman, Ante Rebić bi mogao dobiti priliku protiv Španjolske zbog mogućeg matchupa, odnosno prilika kroz tranziciju. Ako Livaja ne uspije proći svojevrsnu probu u reprezentaciji, Dalić će se okrenuti Kramariću kao trenutnu najkvalitetnijoj opciji u vrhu napada, što je donijeti određene taktičke promjene u odnosu na Rusiju. Veliki dio odgovornosti bit će prenesen na Kramarića, zbog mogućeg otvaranja prostora za ulaske krila iz drugog plana. To je samo jedna od opcija za period koji je pred nama. Što zapravo ne zvuči nemoguće jer su hrvatski bekovi pokazali da ulogom mogu pridonijeti stvaranju pritiska niz aut liniju, posebno dolaskom Sose i Barišića na lijevu stranu.
Nakon oproštaja Marija Mandžukića, Dalić ima prvi ozbiljan kadrovski problem pred sobom. Pozitivna stvar je količina vremena gdje od niza opcija u napadu, kvantitetu treba pretvoriti u kvalitetu. 

Video analiza: 

Prve brige Zlatka Dalića
Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog slavlja nakon osvojene srebre medalje. Kao što se moglo nagađati, reprezentacija u nove izazove neće poći u istom istom sastavu, što otvara neka nova pitanja i traži nove odgovore na njih. Neke su jasno lakša, kao ono tko će odmijeniti Vedrana Ćorluku, jer na vrata reprezentacija kucaju Benković, Ćaleta-Car, Mitrović i Pongračić, slično je na poziciji vratara gdje će Lovre Kalinić dostojno obući rukavice Danijela Subašića. No, ključna stvar za izbornik i sve navijače je ostanak Modrića i Rakitića, najveća pobjeda u prethodnom periodu bez utakmica. Ponekad pobjede i porazi ...
Prve brige Zlatka Dalića
Gotovo dva mjeseca prošlo je od Svjetskog prvenstva i velikog ...

Respekt: Puvlin, Dado_M, Pastuhsuta, Luca1010, Fenix22, ivan-cro, Bateman,

Ne slažem se: gradim,

Po čemu misliš da je sličan Benzemi? - BruceWayne, 6.9.18. 16:32, 0 0 0
Elitno zadržavanje lopte,odlično okreće stranu nakon primanja unatoč tome što stoperi vise na njemu... "ima sposobnost stvoriti višak, kvalitetno igra leđima, snalazi se u 16-ercu i ima odličan osjećaj za gol" to si i sam rekao. - Fenix22, 6.9.18. 16:46, 0 0 0
Uostalom da nije bilo njegovog temperamenta, siguran sam da bi uspio u Interu. - Fenix22, 6.9.18. 16:46, 0 0 0
Teško da bi uspio u Interu kada ni Balotteli nije uspio. Ne mogu se složiti da je toliko sličan Benzemi jer Benzema je puno važniji u igri bez lopte. Livaja je odličan dribler i realizator. - BruceWayne, 6.9.18. 17:11, 0 0 0
Dio sa igrom bez lopte stoji. - Fenix22, 6.9.18. 18:06, 0 0 0
Mac316 | 06.09.
Treba li Hajduk udovoljiti Tudoru?

Željko Kopić je u 6 kola od 18 mogućih osvojio 4 boda, ispao iz Europe i generalno vodi Hajduk u kriminalno lošoj igri neovisno o tome tko nastupa na terenu. I preživio je, prije 48 sati Uprava je izglasala povjerenje treneru, vjerojatno svjesna da nije usamljen u krivici za ono što se Hajduku događa. No, treba biti jasan, onog trenutka kad nije podnio ostavku nakon što su mu rasprodali ekipu nego prihvatio ciljeve i ambiicije sa momčadi koja nije tome dorasla, Željko Kopić je oistao odgovoran za rezultat s momčadi kakvom ima i nakon svega što je Hajduk pokazao, otkaz je debelo zakašnjli čak i da je došao prekjučer. No, nije.

Međutim, uvijek može gore, što Hajdukovi navijači saznavaju svakim danom kad se probude. Jučer, nakon što je dan prije dobio povjerenje Uprave, Željko Kopić je smijenjen s mjesta trenera. Ne, nije šala, ozbiljno se dogodilo, jedan dan si po volji kluba, drugi nisi, a u međuvremenu se nije igrala utakmica, vjerojatno nije bilo vremena niti za održati teži trening u tom intervalu. Razlog otkaza je navodno Kopićevo nalaženje na kavi sa Igorom Štimcem i novinarom Zdravkom Reićem, dvojici ljudi koji su jako, jako visoko na popisu Torcidinih neprijatelja kluba (popis je to koji je, blago rečeno, poduži). Dakle, trener sa izglasanim povjerenjem od Uprave se nađe privatno sa dvojicom ljudi koji su obojica sportski djelatnici, dakle iz iste branše, i drugi dan više tog povjerenja nema. I onda će netko reći da ulica, to jest, navijači, ne vode klub. Što je sljedeće? Čistačica na Poljudu leti jer u fušu čisti i kuću Fredija Fiorentinija? Klupska mačka ide na uspavljivanje jer je pojela bačenu krafnu iz Svagušine pekare? 

Jednostavno je. Torcida ima pravo mrziti Igora Štimca, Reića i koga god želi. Mogu izbjegavati bilo koji kontakt s njima i razotrkivati sve njihove prljavštine. Ono što nemaju pravo, a uzimaju si ga, je da određuju slobodnom čovjeku s kim se i pod kojim uvjetima smije viđati, a s kim ne. Jednako kao što ne bi smjeli određivati tko smije biti dio klupskog cateringa prije ili poslije utakmice i koliko čaša vina gosti smiju popiti na klupski račun. Možda je korištenje termina Torcida pogrešno, možda je točnije Naš Hajduk, ali linije između tih pojmova su već toliko zamagljene da je jako teško odrediti gdje jedni prestaju, a drugi počinju. 

Uprava Hajduka je u teškom položaju, jasno je. Jasno je da je teško živjeti i djelovati u okruženju stalne atmosfere linča i samoprozvanih pravednika, čiji stisak oko grla nije ništa slabiji od onog kojeg su imali svi oni koji su klub pljačkali, samo iz drugih pobuda. No, Uprava se tako zove s razlogom, oni su ti koji klubom upravljaju, a ne da im netko odlučuje ili prijetnjama i zastrašivanjem sugerira kako da to rade. Ljudi koji vode klub jesu novi, ali ako ne mogu svoj posao raditi kako oni misle da treba, njihova dužnost prema klubu i prema svim ostalim navijačima je da se maknu, da prestanu biti branik za nasilnike koji klub žele voditi, ali preko svojih proxija koje onda imaju za idiote i lutke na koncu. 

Smjenom Kopića 'dan poslije sutra' Hajduk se doveo u još veće probleme nego je već bio. Navodno je postojao načelni dogovor da se Igor Tudor vrati u klub i preuzme sve uzde vezane uz struku, dakle, da postane nekakav manager engleskog tipa ili slično, a Igor Tudor je vjerojatno posljednji Hajdukov trener pod kojim je klub izgledao barem polupristojno. No, kad je izigran i kad je Kopić ostavljen na još jedan dan, Tudor se logično ne želi ponižavati i prihvaćati gažu sad kad je jasno da nije izbor kluba nego poziv u nuždi kad sve drugo propadne. Ne manje važno, kad vidi slike Kopića kako završava na Hitnoj i kad vidi kako je prokleto lako dobiti otkaz u Hajduku, vjerojatno je i Tudor razmislio dvaput treba li mu to. Na koncu, i Tudor poznaje Štimca, dijelili su svlačionicu, sumnjam da on okreće glavu od njega ako se slučajno nađu u istom kafiću. 

Sad je frka i panika koga dovesti za trenera, treninzi stoje, igrači su vjerojatno zbunjeni i traže izlaz iz noćne more, a klub jedina rješenja vidi u nekakvim skandinavskim anonimusima koji nemaju nikakvog pojma u što se uvaljuju i došli bi pobrati novac osigurani debelim garancijama u slučaju otkaza, a prašina se otpuhuje i sa skladištenog vječnog rješenja za Hajduk, Eduoarda Reje, čiji mumificirani ostaci mogu fino pasati na klupu kluba koji je zapravo hodajući mrtvac. MOžda se mislilo da se ne može lošije od 4 boda od 18 i igre kakvu prikazuju, ali Uprava Hajduka u suradnji sa Nadzornim odborom i onima koji su većina u Nadzornom odboru te siva eminencija svakog klupskog poteza uspjeli su lošu situaciju učiniti još puno, puno gorom. Kad ga napumpaju vitaminima i daju nešto za smirenje, Željko Kopić će vjerojatno shvatiti da je najbolji potez života napravio kad je došao na to piće sa Štimcem, riješio se najveće životne brige i prepustio ju nekome drugome. Bilo kome samo ne onima koji su za stanje najodgovorniji. 

Hajduk probio dno i tone i dalje, sad je u neistraženim sferama mogućeg
Željko Kopić je u 6 kola od 18 mogućih osvojio 4 boda, ispao iz Europe i generalno vodi Hajduk u kriminalno lošoj igri neovisno o tome tko nastupa na terenu. I preživio je, prije 48 sati Uprava je izglasala povjerenje treneru, vjerojatno svjesna da nije usamljen u krivici za ono što se Hajduku događa. No, treba biti jasan, onog trenutka kad nije podnio ostavku nakon što su mu rasprodali ekipu nego prihvatio ciljeve i ambiicije sa momčadi koja nije tome dorasla, Željko Kopić je oistao odgovoran za rezultat s momčadi kakvom ima i nakon svega što je Hajduk pokazao, otkaz ...
Hajduk probio dno i tone i dalje, sad je u neistraženim sferama mogućeg
Željko Kopić je u 6 kola od 18 mogućih osvojio ...
premladi da bi znali da ih na kraju ne čeka nagrada nego uništena budućnost, a čini se da ih nema niti tko upozoriti. U Hajduku će ključni trenutak biti kada udruga preuzme preko 50% dionica i tu će biti kraj narodnog Hajduka. Član sam te udruge već - Gavran, 7.9.18. 16:52, 0 0 0
2 godine čisto iz znatiželje da vidim što i kako rade za dobrobit Hajduka. Međutim njihov je jedini cilj otkup dionica, nekakve obavijesti i mailove šalju samo kada im treba love i to prodaju pod parolama "budi dio povijesti" i slična sranja, a masa - Gavran, 7.9.18. 16:53, 0 0 0
to puši. Ja se samo nadam da postoji netko dovoljno moćan tko drži sportske vrijednosti iznad off-shore računa da spriječi da Hajduk postane ono što je godinama bio Dinamo, a što su odlučili napustiti kada su Dinamove transakcije privukle pažnju - Gavran, 7.9.18. 16:54, 0 0 0
međunarodnih istražnih tijela. Možda bi bilo bolje da sam napisao posebnu analizu, ali ne stignem. - Gavran, 7.9.18. 16:54, 0 0 0
Lijepo sročeno Gavran. Slažem se sa svim navedenim (što već dugo nisam). - Fenix22, 7.9.18. 19:09, 0 0 0
domac277 | 05.09.
Hoće li Dinamo proći skupinu Europske lige?

Turska momčad ždrijebom je izabrana u grupu sa našim predstavnikom, zagrebačkim Dinamom, te je također i najvrijednija momčad prema Transfermarktu. Njihov roster vrijedan £82.7m je u odnosu na dinamovih £34.7 gotovo dva i pol puta skuplji. Najvrijedniji pojedinci su lijevo krilo na posudbi iz Swansea-a, Andre Ayew (£13.5m), te napadač na posudbi iz Leicestera, Islam Slimani (£16.2m).

Kao što se može i vidjeti iz gore prikazane grafike, ovo ljeto je bilo prilično prometno u momčadi Phillipa Cocua. Najskuplje prinove su vratari Ozer i Tekin, pričuve za startnog golmana Volkana Demirela (36), te napadač Frey i zadnji vezni Jailson. Izvan pogona su im trenutno po jedan igrač iz svake linije zbog ozljede. Branič Ismail, vezni Tolga, te napadač Yassine, od kojih nijedan, da je zdrav, ne bi konkurirao za prvi sastav. Tako da slobodno možemo reći da će, barem za prvi susret protiv Dinama, biti potpuno spremni.

Što se forme tiče, nakon završenih priprema, sa kojih valja izdvojiti 3:0 pobjedu protiv Fulhama, te 2:1 protiv Cagliaria, kao jedine dvije pobjede u 6 utakmica ukupno, imali su još 3 remija i 1 poraz. S takvom formom su nastavili i u kvalifikacijama za Ligu Prvaka, gdje su protiv Benfice u gostima izgubili 1:0, a kod kuće odigrali 1:1. U prvenstvu su pak, nakon 4 odigrana kola, utakmicu na otvaranju dobili te potom 3 utakmice zaredom izgubili. Kroz ukupno analiziranih 12 utakmica, postigli su 16 golova, što je 1.33 gol po utakmici.

Prikazani graf prikazuje nam kako su postizali i koliko u kojoj kategoriji, golova po utakmici. Set pieces označava direktne golove iz slobodnih udaraca ili iz 11-eraca. Outside su golovi postignuti udarcima izvan 16 metara. Errors su protivničke greške koje su dovele do gola, tranzicijske mislim da ne treba objašnjavati, crosses su ubačaji (korneri, slobodnjaci, nabačaji), dok su open play golovi iz otvorene igre.

Vidimo kako golova iz tranzicije nema, jer turci su momčad sa pozicijskim nogometom, mnoštvom kratkih dodavanja te izvrsnom konverzijom zračnih duela. Opasni su iz udaraca van kaznenog prostora, koji najčešće uslijede nakon ubačaja lopte u 16-erac i odbijanjem lopte iz nekog zračnog duela. Na taj način postizalo se najviše pogodaka, ili izravno glavom u gol, ili projektilom odmah izvana. Jedna takva situacija dovela je do penala, a jedna do "error-a", odnosno protivnički vratar je nakon udarca izvana samo dao laganu rolicu napadaču Fenera koji to posprema u mrežu. Najbolji strijelci su Giuliano i Potuk, svaki sa po 3 pogotka.

(potkrala mi se greška, Giuliano je napustio klub pa ga na ovoj grafici zanemarite)

Iz utakmice u utakmicu rotiraju igrače, kao i sustav u kojem igraju, ali oni igrači koji su najčešće startali (i/ili igrali), te najčešći sustav, prikazan je na gornjoj grafici. Iako uz koju iznimku, npr. Valbuene, ali mišljenja sam kako će on biti u startnoj postavi na Maksimiru. Mnogim tribinašima poznat po svojim fizikalijama, Isaiah Thomas europskog nogometa, je njihov primarni izvođač slobodnjaka i kornera, kao i jedini dribler na kojeg treba pripaziti.

Iako imenima najbolje popunjeni u samom napadu i na krilima, njihov trenutno najbolji igrač je Mehmet Topal, mogli bismo reći - njihov Ademi. On je klasični primjer njihovih najvećih prednosti, odlični su u zračnim duelima, grade igru kroz mnoštvo kratkih dodavanja zavidne preciznosti. Imaju nekoliko igrača sa topovskim udarom u nogama, pa su prijetnja izvana, Valbuena po lijevoj strani zna prijeći igrača i odlično ubaciti u sredinu, gdje uvijek bude barem 2 igrača kojima su zračni dueli najveća prednost. Soldado im čak često služi kao i Dinamu Budimir, dalekometnim dodavanjima spusti loptu na zemlju i zadrži ju do dolaska suigrača.

Glavni nedostatci prema naprijed su im svakako nedostatak kreativnosti, kao i manjak brzine. Većina njihovih igrača bi već moglo igrati za veterane, a izuzev Valbuene, svi su i gro visoki. Kad bi gledali samo natjecateljske utakmice, onda su u 6 utakmica ukupno zabili samo 4 pogotka, te je jasno vidljiva njihova slaba realizacija šansi. S druge strane, u tim utakmicama primili su ukupno 8 pogodaka, pošto njihovi bekovi, iako nešto daju prema naprijed, prema natrag u dvije pogledane utakmice i snimke golova sa ostalih, vidljiv je manjak koncentracije, puštaju protivnička krila kao vodu iz kabla, te su trenutno prva momčad turskog prvenstva u kategoriji individualnih pogreški.

Najveću šansu Dinamo imati će kroz svoj pravovremeni visoki presing, što su već u dosadašnjim europskim utakmicama pokazali da odlično rade. Tu za Fenerbahče najčešće dođe do problema, jer prva faza distribucije, koja im je debelo najlošiji dio izgradnje igre, uz manjak brzine i koncentracije, dovodi do već spomenutog velikog broja individualnih greški. To, u kombinaciji sa golmanom koji i nije baš u najboljoj formi, daje veliku šansu za nastavak Dinamove golgeterske forme.

Kako bi se Dinamo trebao postaviti

  • Stojanović će morati biti na razini zadatka, a također i Hajrović će se morati često u fazi obrane spustiti niže prema svom golu, jer tako se može smanjiti najveća opasnost turskih snaga, a to je Valbuenin dribling i njegovi ubačaji. 
  • Dinamo će morati biti izuzetno koncentriran pri slobodnjacima i kornerima, a ako je moguće, minimizirati faulove u blizini svog kaznenog prostora te se potruditi da ne dopuste previše kornera protivnicima. Ukoliko do istih i dođe, odbijanac ne smije ići na vrh kaznenog prostora, jer turci i ovdje čekaju svoju šansu, već loptu treba u što kraćem vremenskom roku izbiti iz opasne zone.
  • Modri mogu očekivati mnogo dugih lopti na Soldada, koje mu najčešće precizno pošalje Topal, a ako će Dinamo uspješno ometati turke pri prvoj fazi distribucije, gdje se nekad i Topal zna spustiti između 2 stopera, loptu će morati ispucavati vratar Demirel koji i nije nešto previše precizan i tu leži šansa za brzo oduzimanje lopte.
  • Napadi bi trebali ići preko bokova, gdje bi krila trebala doći do izražaja. Konstantni visoki presing na protivnikove bekove, te priključivanje vlastitih bekova u napad. Najzanimljiviji dio ovdje će odigrati trokut Leovac-Olmo-Oršić, koji svojom brzinom i kreativnošću mogu Isli i Neustadteru, pogotovo ako ih ovi ostave na širokom prostoru.
  • Gavranović mora startati, ne Budimir. Dinamu ne smije plan igre biti prebacivanje lopte na Budimira, jer u sendviču između dva igrača koji su izvrsni u zračnim duelima, ovo bi mogle biti poklonjene lopte Turcima.

Šanse

Dinamo je po svim kladionicama favorit u ovom susretu, a ako ne bude nekih iznenadnih ozljeda i ako bude pun stadion, šanse bi im mogle još porasti. Modri rastu formom iz utakmice u utakmicu, trener Bjelica ih je fino uigrao i nakon reprezentativne stanke trebali bi gledati još jednu kvalitetnu predstavu na Maksimiru, na koji, ako ne bude opet sudačkih repova, za 2 tjedna dolazi manje kvalitetna momčad od Young Boysa, a vidjeli smo kako je Dinamo odigrao protiv njih pred punim stadionom.

FenerPastće
Turska momčad ždrijebom je izabrana u grupu sa našim predstavnikom, zagrebačkim Dinamom, te je također i najvrijednija momčad prema Transfermarktu. Njihov roster vrijedan £82.7m je u odnosu na dinamovih £34.7 gotovo dva i pol puta skuplji. Najvrijedniji pojedinci su lijevo krilo na posudbi iz Swansea-a, Andre Ayew (£13.5m), te napadač na posudbi iz Leicestera, Islam Slimani (£16.2m). Kao što se može i vidjeti iz gore prikazane grafike, ovo ljeto je bilo prilično prometno u momčadi Phillipa Cocua. Najskuplje prinove su vratari Ozer i Tekin, pričuve za startnog golmana Volkana Demirela (36), te napadač Frey i zadnji vezni Jailson. Izvan pogona ...
FenerPastće
Turska momčad ždrijebom je izabrana u grupu sa našim predstavnikom, ...
Svaka čast na naslovu. - Fenix22, 5.9.18. 19:08, 0 0 0
Luca1010 | 04.09.
Tribina hipoteza

Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj.

Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata.

Kada uzmemo sve dosad rečeno u obzir, bilo je očekivano da ih kladionice prije početka sezone stave na 16. mjesto i kandidate za ispadanje. Ipak, momčad s Vicarage Roada je imala drugačije planove. Nakon uvodna tri kola i tri prilično uvjerljive pobjede, u četvrtom kolu skinut je i skalp Spursima. Ovo je njihov najbolji start u povijesti Premier Lige, a uz Liverpool i Chelsea su zasad jedini uzeli 12 od 12 mogućih bodova.

Kadar

Javi Gracia je u sva četiri kola izveo isti sastav, a nakon sjajnih rezultata za očekivati je da ni u dogledno vrijeme neće biti promjena. Kada pobliže pobgledamo tu ekipu, ono što ćemo najlakše primjetiti su naravno njihove fizičke karakteristike. U ligi su treća ekipa po visini, sa prosječnih 185 cm, a u prvoj postavi jedini niži od 180 cm je centarfor Andre Gray. Osim što su visoki, gotovo svaki igrač je i iznadprosječno jak za svoju poziciju (eye test). Kao ekipa kojoj je prosječna starost 27,2 g. očito je da ne obiluju talentom već iskustvom, a kao jedinog mladog talentiranog igrača treba istaknuti Willa Hughesa. Prema Transfermarktu najvrijedniji je Abdoulaye Doucoure (15. Mill. EUR), što će reći da u ekipi trenutno nema nikakvih „zvijezda“. Troy Deeney, dugogodišnji kapetan i „gradonačelnik“ Watforda, apsolutni je vođa momčadi.

Taktika – napad

Za početak malo brojeva:

  • 16. ekipa lige po broju dodavanja
    18. po broju uspješnih dodavanja (69%)
    17. po broju kratkih dodavanja
    16. po posjedu (45,5 %)

  • 2. po broju dugih dodavanja
    1. (uvjerljivo) po postotku točnih centaršuta, iako ih ne upućuju puno
    1. (uvjerljivo) po konverziji prilika (19%)

Kombinatorika je za njih strani pojam, a ako uspiju složiti neku akciju sa više od 10 dodavanja to izgleda prilično nesretno i nespretno. Imaju velikih problema sa visokim presingom. Naravno, jedan od razloga je i visina same ekipe uz koju dolazi tehnička (ne)potkovanost. Capoue i Doucoure nisu „plemeniti“ kreativni veznjaci, niti se od njih to traži. Oni su tu prvenstveno za obrambene zadaće.

Glavna taktika su im duge lopte na Deeneya koji spusta sve živo i neživo. Trenutno je treći napadač po dobivenim zračnim duelima (ispred su Mounie i „lopata“ Benteke). Deeney svaki svoj osvojeni zračni duel šalje na stranu ili u prostor za Graya. Kao što možemo vidjeti na slici ispod i na taktičkom grafu, najviše toga ide na lijevu stranu gdje operiraju Pereyra i Holebas, te su oni, uz Deeneya, zasada najopasniji Watfordovi igrači.

Holebas je prvi bek lige po točnim ubačajima, stvorenim šansama i asistencijama, dijelom zato što sjajno izvodi prekide, iz kojih je, vjerovali ili ne, Watford opasan (pitajte Tottenham). Pereyra je dosad postigao tri pogotka, sva tri na asistenciju Holebasa, koji je i sam uspio postiči jedan pogodak.

Desna strana isto nije „za baciti“. Janmaat se ćesto zna pridružiti napadu i uputiti neugodna ubacivanja, dok Hughes, nominalno centralni veznak, ima prvenstveno ulogu ulaziti u sredinu da bi pomogao Deeneyu u razigravanju nakon duge lopte.

Trenutno im je konverzija na visokih 19% što je i glavni razlog dobrih rezultata (op.a. ima tu nešto i sreće), a dolaskom konverzije na neku realnu razinu možemo očekivati i njihov pad na tabilici.

Stil igre – obrana

  • 4. u napravljenim faulima po utakmici
    2. po žutim kartonima
    6. u tackles po utakmici
    2. u presječenim loptama po utakmici

Watford se brani u klasičnih 4-4-2, gdje su vezna linija i obrana vrlo blizu i duboko u svojoj polovici, a protiv ekipe koja dominira posjedom kao npr. Spursi, to je još izraženije. U prve četiri utakmice samo su protiv Brightona imali posjed veći od 50%, a igrali su protiv npr. Burnleya. Osim toga stoje usko i dozvoljavaju protivnicama igru uz aut linije, preko bekova, čekajući priliku za grešku ili dozvoljavajući centaršute koji stoperi uglavnom bez problema rješavaju. Deeney je često prva crta obrane, a po statistikama je jedan od najboljih defanzivnih napadača lige.

Kada protivnik dovoljno uđe na njihovu polovicu počinjemo vidjeti agresiju i atleticizam igrača poput Deeneya, Doucourea, Capouea, ali i organiziranost i uigranost.

Na slikama iznad je najčešća situacija iz utakmice protiv Spursa. Watford stoji duboko i usko i tako onemogućuje srednji koridor distribucije. Lopta mora ići u stranu na beka, tada se svi igrači Watforda kreću prema toj strani, Pereyra i Holebas udvajaju beka, a u pomoć dolazi i Deeney. Lijevi stoper Kabasele i Capoue markiraju svog napadača i veznjaka. U tom trenutku bek je isforsiran na rani centaršut ili pokušaj kombinacije sa suigračima u "zamci" 3 na 5 što rezultira izgubljenom loptom ili loptom unatrag.

Zbog svoje visine kao ekipa također dobro brane prekide.

Ono što im je protiv Spursa najviše zadavalo probleme su utrčavanja iz drugog plana u prostor Dellea Allija.

Zaključak

Nemojte gledati Watford ako želite vidjeti dobre akcije, tiki taku i eurogolove. Gledajte Watford ako volite borbene igrače, igrače poput Troya Deeneya koji žive za klub. Gledajte Watford ako volite gledati veliku šestorku Premiershipa kako se muče na gostovanjima protiv „malih“ ekipa koje ih izluđuju defanzivom. Gledajte Watford ove sezone ako volite overachievere, jer ove sezone bi svakoko to mogli biti. Vjerojatno to neće biti Leicester od prije tri godine, ali top 10, kada im je predviđeno ispadanje iz lige, nakon ovakvog ulaska u sezonu i nije nerealno očekivati, a to je nešto što bi svaki navijač Watforda prije sezone bez razmišljanja potpisao.

Posveta:

Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj. Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata. Kada uzmemo sve ...
Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova ...
Odlično, vidljiv je napredak.. - BruceWayne, 4.9.18. 22:45, 1 0 0
Deeney je tip igrača kao Benzema. Sve radi dobro osim realizacije, ali je toliko važan za momčad. Pereyra je bljesak igrač kao i Bernadeschi(hero move). Po meni Holebas je ključ. (1) - Fenix22, 4.9.18. 23:19, 0 1 0
Igra vanserijski i u dosadašnja 4 kola je sigurno među top 3 igrača lige. (2) - Fenix22, 4.9.18. 23:21, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.