ANALIZE

Gavran | 18.08.
Everton - Hajduk 2:0

Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju to bi bila realnost. Utakmica je izgledala točno onako kako bi neutralan promatrač očekivao u srazu ekipe kojoj je ambicija top4 engleske lige i kluba iz hrvatskog top4.

Everton je igrao točno onako kako se od engleskog kluba očekuje: lijeno, pomalo podcjenjivački prema suparniku i onoliko koliko treba. U prvom poluvremenu su ostvarili rezultat koji ih zadovoljava, a u drugom lagano čuvali prednost i snagu za izazove najskuplje nacionalne lige svijeta.

Hajduka se tu vrlo malo pitalo. Hajduk je bio simpatični suparnik kojemu bi i domaći navijači zapljeskali kada odigra nešto konkretno, uostalom što protivnik djeluje ozbiljnije i njihova pobjeda ima veću težinu.

Vlašić je uz kapetana Nižića bio najbolji pojedinac Hajduka. Pokazao je potencijal da jednog dana zaigra na istom nivo kao i njegovi jučerašnji protivnici, ali i ozbiljne nedostatke u obrambenoj fazi koje još treba otkloniti. Da bi ih otklonio mora najprije početi razmišljati u oba pravca, jer kako drugačije objasniti čekanje lopte na 18 metara da bi s njom krenuo naprijed, nego potpunim izostankom razmišljanja o obrani. Naravno da u takvom čekanju lagano gubi loptu, a Everton tri sekunde kasnije zabija za prednost. Razlika u klasi.

S druge strane Savvas je uz Hamzu bio najlošiji pojedinac prvog poluvremena. On je pak pokazao zašto s gotovo 27 godina igra HNL, a ne neku jaču ligu. Naime njegovi fizički kapaciteti mu omogućavaju da na razini HNL-a stvara razliku, ali se takav ne može nositi s ponajboljima. Njegov smiješni pokušaj građenja protiv Klaasena u svojoj polovici u trenutku kada je ostatak ekipe već zauzeo napadački gard teško da je mogao imati drugačiji ishod od povećanja Evertonove prednosti. Precijenio je Savvas svoje mogućnosti.

Za Hamzu je teško reći je li sebe precijenio, ili je podcijenio osovinu Martina-Lookman, ali to je zapravo i manje važno. Everton je po svojoj desnoj strani sijao strah, a manjak povratne trke Hamze Barrya im je to uvelike omogućio. Izravne posljedice njegove obrambene neodgovornosti nisu velike, tek žuti karton Memolle, ali umor koji se skupljao u hajdukovcima pod stalnom opsadom sigurno je imao utjecaja na kasnije pogreške.

A izravnih posljedica nije bilo jer je kapetan Nižić odigrao jako dobru utakmicu, praktički bez greške svih 90 minuta, što ga čini najboljim Hajdukovim pojedincem sinoć. Mogu samo reći da će biti problematično za Hajduk ako ode, jer Gustavo očito nije ta razina. Na sličnom nivou kao Nižić je odigrao i Erceg, ali samo pola sata.

Od ostatka ekipe vrijedi izdvojiti Kožulja u pozitivnom smislu, jer je bio vrlo solidan u tranziciji, a uputio je i jedan nezgodan udarac prema Pickfordu, te Saida u negativnom jer je bio potpuno nevidljiv. Svi ostali odigrali su otprilike tako da ih nema potrebe posebno komentirati.

Imao je Hajduk svoje prilike, ali one su većinom došle u drugom poluvremenu kada se Everton već povukao, i jasno je da se i oni još uvijek uigravaju, što je i očekivano s obzirom na veliki broj novih igrača. Hajduk nema puno šanse u uzvratu, jer Everton i nije pokazao neke slabosti za ovu razinu igre, a Hajduk je odigrao vjerojatno najbolju utakmicu ove sezone i teško da u ovom trenutku može pružiti više od toga.

Za uzvratnu utakmicu imam tek neka nadanja. Nadam se da će Everton istrčati u kombiniranom sastavu. Nadam se da će Hajduk zabiti rani gol, a onda je, kažu, sve moguće. I nadam se da zbog ponosa i nepromišljenosti stadion neće biti prazan.

Realnost
Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju to bi bila realnost. Utakmica je izgledala točno onako kako bi neutralan promatrač očekivao u srazu ekipe kojoj je ambicija top4 engleske lige i kluba iz hrvatskog top4. Everton je igrao točno onako kako se od engleskog kluba očekuje: lijeno, pomalo podcjenjivački prema suparniku i onoliko koliko treba. U prvom poluvremenu su ostvarili rezultat koji ih zadovoljava, a u drugom lagano čuvali prednost i snagu za izazove najskuplje nacionalne lige svijeta. Hajduka se tu vrlo malo pitalo. Hajduk je bio simpatični suparnik kojemu bi i domaći navijači zapljeskali kada odigra ...
Realnost
Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju ...
Losovius | 17.08.
Olympiakos - Rijeka 2:1

Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je bilo u njezinoj igri i zbog čega je mogla odigrati iznimno dobro prvo poluvrijeme u gostima kod RB-a sada je nestalo.

Dva su razloga i vrlo su transparenta; odlasci Andrijaševića i Ristovskog i ozljede. I jedno i drugo ne može se promijeniti zbog Rijekinog biznis modela, a Kek je ipak samo trener a ne mađioničar.

Ovako je Rijeka odigrala većinu susreta protiv RB-a:

Ovako su odigrali protiv Olympiakosa (kad su izašli Gavranović i Gorgon bilo je samo još gore):

Što je bilo bolje:

- Heber je odigrao utakmicu života. Nije samo do gola, nego je bio napadački potentan.

- Sluga je na golu odradio utakmicu života.

Što je bilo lošije: 

- vezna spona (iako pojačana Malešom) često je gubila duele i nije omogućila osvojenim loptama skoro nikakvu tranziciju. Možda i najslabija utakmica dueta Bradarić-Mišić (vjerojatno posljedica ozljede)

- Vešović nije Ristovski. Obrambeno još i kako, ali prema naprijed nema isti tip energije i prodornosti.

- Zhuta je uvijek slaba karika, nije mogao pokriti koliko je mogao Vešović kada u ozbiljnim utakmicama igra lijevog beka.

- Elez je napravio nekoliko kardinalnih pogrešaka, iako je i dalje bio aktivniji stoper od Župarića.

- Gavranović vidno ima problema s ozljedom, pa može pružiti nešto na iznimno povremene bljeskove.

Dakle, Rijeka je morala prodati Andrijaševića i Ristovskog, ne može se nadati da će dovesti igrače takve klase (jer bi inače bila klub daleko veće stature), a u isto vrijeme ima i igrače sklone ozljedama (prije svega Gavranović), koji i ne bi igrali za Rijeku da nemaju neki feler.

Sve u svemu, u posljednje im se vrijeme dogodilo ono što se u nekom trenutku dogodi ekipama koje overachievaju - shitstorm kad prestane ići sve ono što je išlo dobro.

Kod Olympiakosa su iznimno dobro prošli, jer kako dojam tako i statistika pokazuje da su trebali izgubiti daleko više...

  Olympiakos Rijeka
Posjed 65% 35%
Udarci 19 
U okvir 9 2
Uspješnost duela 55% 45%
Dodavanja 538 318
Ključna dodavanja 25 5
Driblinzi 44 22
Uspj. driblinga 70% 50%
Centaršutevi 17 2

U uzvratu, iako poraz 2:1 je sve samo ne katastrofalan, moralo bi se nešto iz temelja promijeniti jer Rijeka je igrala tako da je mogla biti i poražena 5:1.

Problem je to što se zapravo nema što promijeniti. Da bi prošla, Rijeka jednostavno mora imati nevjerojatno puno sreće...

Rijeka je uletila u shitstorm, a izlaza nema...
Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je bilo u njezinoj igri i zbog čega je mogla odigrati iznimno dobro prvo poluvrijeme u gostima kod RB-a sada je nestalo. Dva su razloga i vrlo su transparenta; odlasci Andrijaševića i Ristovskog i ozljede. I jedno i drugo ne može se promijeniti zbog Rijekinog biznis modela, a Kek je ipak samo trener a ne mađioničar. Ovako je Rijeka odigrala većinu susreta protiv RB-a: Ovako su odigrali protiv Olympiakosa (kad su izašli Gavranović i Gorgon bilo je samo još gore): Što je bilo bolje: - Heber je odigrao utakmicu života. Nije ...
Rijeka je uletila u shitstorm, a izlaza nema...
Rijeka je, nažalost, uletila u shitstorm. Sve ono što je ...
pobjede su bili skup puno sreće i općenito euforije oko kluba i pozitivne atmosfere zbog dolaska talijanskog kapitala, nešto slično što se trenutno događa osijeku, - Lepakis, 17.8.17. 14:48, 0 1 0
a jučer je poluozljeđena Rijeka bez Ristovskog koji je tek otišao pružila sasvim pristojan otpor ozbiljnoj ekipi.. S druge starne, Dinamo je biznis model i o njegovim nastupima u europi ne vrijedi trošiti riječi - Lepakis, 17.8.17. 14:51, 0 0 0
Ne vidim po čemu je dinamo biznis model, a rijeka ne. Prije svake sezone prodaja par najboljih igrača i dovođenje stranaca. Možda je legalniji model, ali i dalje čisti biznis - Mac316, 17.8.17. 15:43, 0 0 0
Dinamo je biznis model jer ih nakon ulaska u grupni fazu prestaje biti briga za rezultat i igraju isključivo da bi stavili nekog Čorića ili Gojaka u izlogi sutra ga prodali i zato i nemaju nikakve rezultate nakon ulaska u grupu. - Lepakis, 17.8.17. 16:07, 0 0 0
Rijeka također prodaje da bi zatvorila buđet ali to radi tako da igra momčadski na rezultat i onda ti rezultati izbacuju pojedince u prodajni izlog, to je ukratko objašnjeno iako je to dosta kompleksno i ima se dosta toga za reći na tu temu - Lepakis, 17.8.17. 16:09, 0 0 0
Shankly96 | 16.08.
Tko će osvojiti Premier ligu?

4. travnja 2017. Rhein-Neckar Arena, Sinsheim. Veliki Bayern Munchen gostuje kod Hoffenheima. Bayern Munchen koji je, nakon Reala, možda i najbolja momčad svijeta, pokušava ono što nijednom klubu Bundeslige u sezoni 2016/17 nije uspjelo prije njih, a neće niti nakon njih. Pobijediti Hoffenheim na toj Rhein-Neckar Areni. I nije im uspjelo. Poznato lice, Andrej Kramarić, zabio je pogodak u 21. minuti koji će se pokazati pobjedonosnim. Zabio je pogodak kraj obrane Bayerna u kojoj, između ostalih, igra jedan od najboljih stopera svijeta - Mats Hummels. Nakon toga, obrana Hoffenheima je još 70 minuta odolijevala napadima Lewandowskog, Robbena, Vidala i društva. Izdržala je. Pobjeda od 1-0. Rhein-Neckar Arena postala je neosvojiva tvrđava za sve Bundesligaše.

15. kolovoza 2017. Rhein-Neckar Arena, Sinsheim. Željno iščekivana utakmica za sve navijače Hoffenheima. Prva od dvije utakmice u kojima će Hoffenheim imati priliku plasirati se u najelitnije europsko natjecanje, Ligu prvaka. U goste im dolazi tko? "Jadni" Liverpool, ili ako hoćete Loserpool, tek četvrta momčad Premier lige. Sigurno takva ekipa ne može srušiti tu neosvojivu tvrđavu, koju nisu osvojili niti Bayern niti BvB niti bilo koja druga njemačka ekipa. Ali gle vraga, 2 komada su u mreži domaćina. Uspjeli su pred sam kraj zabiti 1 gol, koji im pruža nadu u uzvratu. Ekipa Hoffenheima jest promijenjena od zadnje sezone, otišla su dva vrlo bitna igrača - Sule i Rudy, ali ostatak ekipe je isti. Čak pojačan Gnabryem. I nisu uspjeli svladati Liverpool.

Neću se previše doticati same utakmice jer to nije poanta ove analize, ali Liverpool je zasluženo slavio. Ako zanemarimo statistički podatak koji pokazuje tko je više pimplao na svojoj polovici, iliti posjed, Liverpool je bio bolja, opasnija, konkretnija momčad. Stvarali su više prilika, a često je izostajalo samo ono posljednje dodavanje ili nijansu bolji ubačaj. Hoffenheim nije imao lijek za napad Liverpoola. Imali su i oni priliku doći u vodstvo iz kaznenog udarca kojemu je prethodilo zaleđe, ali Kramarić ga nije realizirao. I nakon toga potpuno nestao iz utakmice. Da, taj isti Kramarić kojega nisu uspjeli zaustaviti Hummels i Martinez, ali jesu Dejan Lovren i ekipa Liverpoola. Na kraju, iako loš po njih, Hoffenheim čak može biti i zadovoljan rezultatom jer još imaju nade u uzvratu a zato je zaslužan nitko drugi nego Liverpool koji im je tu nadu poklonio.

Liverpool je zaista izgledao dobro. Neusporedivo bolje nego u utakmici protiv Watforda koji dan ranije. Još jednom su pokazali da im je zapravo lakše igrati protiv nešto jačih momčadi te da imaju rješenje za svaku od njih. I to sve bez najboljeg pojedinca Philippea Coutinha, čija je budućnost u Liverpoolu i dalje upitna, ali to je tema za neku drugu analizu. Ipak, taj izostanak se nije toliko osjetio jer nogomet nije sport pojedinaca. Nogomet je momčadski sport, 11 igrača je na terenu za svaku ekipu. Pojedinci kao Wijnaldum, Henderson, Milner, Can vjerojatno ne bi igrali u prvim postavama ostalih ekipa u top 6 Premier lige jer individualno nemaju tu kvalitetu. Ali kao momčad u Liverpoolu funkcioniraju odlično i igraju iznad svojih mogućnosti što se s Kloppovim igračima događa prečesto da bi bilo slučajno.

Liverpool je svoju prošlosezonsku udarnu postavu nadogradio Mohamedom Salahom kojeg su platili za današnji nogomet zaista "strašnim" iznosom od 40-ak milijuna. I mnogi to smatraju prevelikim novcem. Ne vidim zašto. Da, Salah je igrač koji ima svoje mane, ponajviše u završnici. Ali isti taj Salah je nerješiva enigma za momčadi diljem Europe te je izrazito težak za čuvanje. Vjerojatno potrati i previše šansi, ali veliki broj igrača u te šanse ne bi ni došao. Salah daje Kloppovoj momčadi dimenziju više u napadu, uz Manea na drugom krilu pretvara Liverpool u jednu od najjačih kontraških ekipa na svijetu. Sam po sebi, Salah možda ne vrijedi 40 milijuna. Ali za Kloppov sistem i ono što njemu donosi, vrijedi i više. Uostalom, ne znam zašto bi se on sa svojih 40 milijuna smatrao preplaćenim, a primjerice jedan Romelu Lukaku, koji je plaćen duplo više, a kojeg su prošle sezone uštopali jedni od najgorih pojedinaca Liverpoola Lovren i Klavan, se smatra kao odlična, ne preplaćena kupovina. 

Spomenuo sam Lovrena i Klavana. Klavan trenutno nije toliko bitan jer je back-up opcija. Ali da, Lovren je problem. Kao i Moreno ili tko god nastupa uz njega na lijevoj strani. Ta lijeva strana obrane je jednostavno najveća mana Liverpoola i to već svatko zna. Iskreno, mislim da tu nema drugog rješenja nego okrenuti se prema tržnici. Na poziciju lijevog bočnog doveden je Robertson za kojeg ne sumnjam da će se u nekom dijelu sezone ustaliti kao prvotimac. Nije zvučno ime, ali ni ostatak momčadi nije takav da je pun zvučnih imena. Robertson bi se trebao uklopiti vrlo dobro. Bio je jedna od rijetkih svijetlih točaka prošlosezonskog nastupa Hulla u PL-u. Novi stoper bi trebao biti na putu. Bio to Van Dijk ili netko drugi. Svaka čast Lovrenu koji 85 minuta utakmice može odraditi vrhunski, ali zakaže na 5 minuta i to se često zna pokazati krucijalnim kod loših rezultata Liverpoola. Uz Robertsona i još jedno novo pojačanje, i ta najizraženija mana Liverpoola trebala bi biti pokrpana. Druga strana obrane, sa Matipom i Clyneom pa čak i sa mladim Arnoldom je sasvim u redu.

Utakmica protiv Hoffenheima je vjerojatno još jedan od pokazatelja da će Liverpool biti težak protivnik za svakoga. Jedan od pokazatelja je i Bayern, koji je nastradao od Liverpoola rezultatom 3-0. Da, u prijateljskoj utakmici, ali ne i beznačajnoj i bezazlenoj utakmici. Takav rezultat ipak je pokazatelj da se Liverpool može nositi sa svima. Kontre sa napadačkim trojcem Mane-Firmino-Salah izgledaju nezaustavljivo, a eventualni ostanak Coutinha koji je zapravo sasvim moguć jer klub još nije odustao od svog čvrstog stava da Brazilac nije na prodaju bi sve to samo još osnažio. 

Vjerojatno će još uvijek biti Watforda, Bournemoutha i sličnih za ovu ekipu. Utakmica u kojima je za pobjedu nerijetko potrebna samo individualna kvaliteta kojom Liverpool ne obiluje, ali ipak je nešto veća u odnosu na prošlu sezonu pa bi stoga i broj takvih kikseva trebao biti manji. Uostalom, nijedan ključni igrač neće otići na reprezentativna natjecanje usred sezone, a nadam se da će ključni igrači biti pošteđeni ozljeda što je uvijek nužno za uspjeh, a Liverpool tu sreću prošle godine nije imao. Da su Coutinho i Mane pa čak i Matip bili uz ekipu cijele sezone, vjerojatno bi Liverpool i puno dulje igrao u ritmu kojeg su imali do prosinca 2016., do kada su izgledali fenomenalno i igrali možda i najljepši nogomet u Europi.

Ipak, Liverpool, pogotovo uz dodatak Lige prvaka koja je nakon današnje pobjede sve bliža, vjerojatno nije momčad koja će 38 kola igrati konzistentno i držati se u borbi za naslov do samoga kraja, iako ni to nije isključeno kada bi se sve poklopilo za njih. Ali, upravo taj plasman u Ligu prvaka bi trebao pokazati i onu najbolju stranu ove momčadi - a to je igra protiv velikih, jakih ekipa. U 2 utakmice, Liverpool može dobiti svakoga. Igrali su i ligi po dvije sa Chelseajem, Cityem, Unitedom, Tottenhamom, Arsenalom pa ih u tih sveukupno 10 utakmica nitko od njih nije dobio. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti do kuda će Liverpool u Europi, ali mali hint kako bi to moglo izgledati nam može ponuditi Kloppova prva sezona u Liverpoolu, kada je došao usred sezone i odveo ekipu u finale Europske lige. Tada su, između ostalih, izbacili BvB koji je u tom trenutku bio puno jači od Liverpoola. Mislim da je za takve podvige, ali na većoj razini, ova ekipe spremna i ove godine.

mane i Mane
4. travnja 2017. Rhein-Neckar Arena, Sinsheim. Veliki Bayern Munchen gostuje kod Hoffenheima. Bayern Munchen koji je, nakon Reala, možda i najbolja momčad svijeta, pokušava ono što nijednom klubu Bundeslige u sezoni 2016/17 nije uspjelo prije njih, a neće niti nakon njih. Pobijediti Hoffenheim na toj Rhein-Neckar Areni. I nije im uspjelo. Poznato lice, Andrej Kramarić, zabio je pogodak u 21. minuti koji će se pokazati pobjedonosnim. Zabio je pogodak kraj obrane Bayerna u kojoj, između ostalih, igra jedan od najboljih stopera svijeta - Mats Hummels. Nakon toga, obrana Hoffenheima je još 70 minuta odolijevala napadima Lewandowskog, Robbena, Vidala i društva. ...
mane i Mane
4. travnja 2017. Rhein-Neckar Arena, Sinsheim. Veliki Bayern Munchen gostuje ...

Respekt: Mihovil0, DDR16, pazzomario, domac277, draxy, Gavran, Raul10, Losovius, pravi,

Slažem se: Cirohito, Gavran,

Ne slažem se: Jerlekan,

I od tih 6 poraza samo 1 je došao od ekipe iz top 10. Bournemouth. Da su pobijedili te utakmice u kojima su bili favoriti, bili bi u borbi za naslov. Nešto slično sam govorio za Utd čiji je problem bio konverzija šansi, dok je kod Liverpoola obrana. - Shankly96, 16.8.17. 15:38, 0 0 0
Nikako se ne slazem da je Liverpool jucer pokazao ista osim jako, jako puno srece. Puno vise srece nego pameti. Iako isto tako se ne slazem ni s drugom analizom Liverpoola ali to cu tamo komentirat. Jucer je Nagelsmann odlicno detektirao mane... - Mihovil0, 16.8.17. 18:03, 0 0 0
...ovakve Liverpoolove ekipe i dobro ih iskoristio, uz malo vise srece i bolju realizaciju su se mogli postavit u puno bolju situaciju protiv uzvrata, ali isto tako kod analize Liverpoola treba uzeti u obzir da ovoj ekipi fale 3 prvotimca... - Mihovil0, 16.8.17. 18:04, 0 0 0
..i prva opcija s klupe. A uz potencijalna pojacanja, lako je moguce da ce 40ak% startnih 11 biti drukcije nego u prve dvije utakmice a to je od velikog znacaja. Liverpool nije kandidat za naslov, ni ne mora to biti ove sezone, borit ce se top 4 i... - Mihovil0, 16.8.17. 18:06, 0 0 0
...lako moguce ne uspjeti zbog sirine ekipe, no Liverpool ni ne mora biti konstantno u borbi za naslov u ovome trenutku. - Mihovil0, 16.8.17. 18:09, 0 0 0
icecube | 12.08.
Kylian Mbappe vs Ousmane Dembele

Prošla sezona je uvelike bila obilježena fantastičnim igrama tinejdžera na elitnoj europskoj sceni. Dele Alli je briljirao u Premierligi, Donnarumma branio fantasično u Italiji, a Gabriel Jesus bacao u delirij engleske komentatore već u debiju na Otoku. Igra tih golobradih mladića je bila čudesna za njihove godine, ali slučaj Ousmanea Dembelea i pogotovo Kyliana Mbappe je bio nevjerojatan. Prva trojica su bili uglavnom poznati široj nogometnoj javnosti, no Dembele i Mbappe su dosolovno od anonimusa stali uz bok najvećim svjetskim zvijezdama te ih čak i nadmašili po popularnosti. Impornira Mbappeova elegancija i lakoća zabijanja, a Dembeleovi driblinzi izgledaju tako lagani da se čini da dribla na školskom igralištu, a ne najbolje igrače Njemačke. Posebnost njihovog talenta me posebno oduševila i u prijateljskoj utakmici Francuske i Engleske jer je bilo jednostavno nevjerojatno da 2 tako mlada igrača doslovno sami unište tako jaku reprezentaciju kao što je Engleska. Nešto slično sam samo gledao kad su se Ronaldinho(19) i Ronaldo(22) 1999. godine doslovno sami poigravali s tada isto jakom Argentinom (bilo je 4:2).

Buduće Zlatne lopte


Najlegitimniji nasljednik Ronalda i Messija kao vlasnika Zlatne lopte je Neymar, pogotovo kad je otišao u PSG gdje će biti vođa ekipe kao što su to Messi i Ronaldo u svojima i snositi će teret uspjeha i neuspjeha ekipe na svojim leđima, upravo kao Ronaldo i Messi. Bez tog tereta igrač ne može očekivati da će osvojiti Zlatnu loptu. Kad Bayern ne osvoji Ligu prvaka, na koga se pokazuje prstom? Na nikoga, nego na cijelu ekipu jer nitko ne odskače toliko od ostatka ekipe po kvaliteti i globalnoj popularnosti. A kad Barca ili Real podbace, onda se svi pitaju gdje je taj Messi/Ronaldo dok će u slučaju uspjeha kluba opet njih slaviti kao najviše zaslužne. Kod Mbappea i Dembelea vidim taj potencijal da budu Zlatne lopte jer su u vrlo mladim godinama igrali fantastično u svojim ligama i Ligi prvaka, no odabir kluba je isto krucijalan na putu do Zlatne lopte. Dembele je blizu Barcelone i može preuzeti kroz koju godinu primat od Messija, a za Mbeppea bi bolji po tom pitanju bio Real Madrid jer će prije postati vođa Reala nego PSG (gdje je po medijima bliže) zbog razlike u godinama Neymara i Ronalda.

Ostali pretedenti za Zlatnu loptu u post Messi/Ronaldo eri po kvaliteti su još uz Neymara(1992.): Griezmann(1991.), Hazard(1991.), Dybala(1993.), a Gabriel Jesus od U-20 igrača. Griezmann i Hazdard će teško to ostvariti u trenutnim klubovima, a Dybala mora biti daleko najbolji igrač Juvea u sezoni uz osvajanje Lige prvaka (što nije baš vjerojatno) ili otići u Barcelonu i naslijediti Messija(isto ne baš vjerojatno). Gabriel Jesus mi se čini uz Neymara glavna prijetnja zasada Mbappeu i Dembeleu za osvajača Zlatne lopte. Mladi Brazilac je bio nevjerojatn prošle sezone kad nije bio ozijeđen za City: 10 nastupa(2 s klupe) uz 7 golova i 4 asistencije. Njegov problem uz tu ozljedu je i taj što nije tako atraktivan u igri kao ova 2 mlada Francuza.

Dualizam


U slučaju da budu igrali jedan u Barci i jedan Realu kao glavne zvijezde i da među njima bude postojalo neke vrste "zle krvi" koja će puniti naslovnice onda njihovo rivalstvo vidim na tragu Messija i Ronalda, ali i dalje ne na toj razini jer previše su slični da bi se stvorila takva priča (2 Francuza afričkog podrijetla sličnih slilova igre i stature-dosadno za medije). Njih dvojicu više vidim kao vođe Francuske reprezentacije nešto kao Henry i Zidane svojevremeno gdje su se oba igrača smatrala svijetskim klasama, ali bez ikakvog rivaliteta nalik na onaj Messi-Ronaldo. Tu opet vidim Gabriela Jesusa kao bolji rival jednom od njih dvojice ili čak obojici gdje bi se moglo novinski ići na ponovno vječno rivalstvo Amerike i Europe. Možda i Neymara se može pridodati Gabrielu Jesusu pa bi bilo nezapamćeno rivalstvo gdje bi bio slučaj ne 1 na 1 rivalstvo nego 2 na 2 pogotovo u perspektivi Svjetskih prevenstava  2018. i 2022. gdje će Neymar biti na zenitu. Mislim da bi se marketinški moglo puno bolje iskoristiti osovina Mbappe-Dembele protiv Neymar-Jesus pogotovo zbog toga što su Francuska i Brazil među ozbiljnijim kandidatima za naslov svjetskog prvaka zbog potentnosti reprezentacija. Puno mi je i prirodniji rivalitet Neymar-Dembele (pogotovo ako Dembele završi u Barceloni) i Jesus-Mbappe zbog pozicija koje igraju i stila igre koji gaje.

Scout Report

Mbappe

Prednosti: lakoća zabijanja golova, top brzina, "henryevska" elegancija s loptom u nogama, iznadprosječan broj asistencija za mladog napadača (8 u ligi), izvrsno pozicioniranje (uvijek na pravom mijestu u pravo vrijeme), psihička stabilnost

Mane: zračni dueli(samo 0,2 po utakmici odnosno samo 20% osvojenih zračnih duela), igra u obrani, kapacitet za kontinuirano igranje 90 min

Vrline uvelike nadmašuju mane koje će se i tako vjerojatno ispraviti s iskustvom.

Dembele 

Prednosti: dribling, top brzina (s i bez lopte), igra s obe noge, kvalitetne asistencije, opasan i za gol, moć riješavanja utakmice individualnom kvalitetom

Mane: niski postotak i mali broj dodavanja (67%), često zanemaruje kolektiv i ide na svoju individualnost, potencijalno problematičan na terenu i izvan njega (7 žutih kartona je dosta za njegovu poziciju plus svađe sa upravom)

U ovom trenutku ima više mana od Mbappea, ali ništa zabrinjavajuće što se ne bi moglo ispraviti.

Zaključak

Ova 2 mlada Francuza upravo pišu povijest, uvjeren sam u to stoga s nestrpljenjem čekam njihove buduće utakmice u kojima ću nedvojbeno uživati i diviti se njihovoj nogometnoj igri još puno godina.

Les gars, bonne chance!  

Borba pijetlova
Prošla sezona je uvelike bila obilježena fantastičnim igrama tinejdžera na elitnoj europskoj sceni. Dele Alli je briljirao u Premierligi, Donnarumma branio fantasično u Italiji, a Gabriel Jesus bacao u delirij engleske komentatore već u debiju na Otoku. Igra tih golobradih mladića je bila čudesna za njihove godine, ali slučaj Ousmanea Dembelea i pogotovo Kyliana Mbappe je bio nevjerojatan. Prva trojica su bili uglavnom poznati široj nogometnoj javnosti, no Dembele i Mbappe su dosolovno od anonimusa stali uz bok najvećim svjetskim zvijezdama te ih čak i nadmašili po popularnosti. Impornira Mbappeova elegancija i lakoća zabijanja, a Dembeleovi driblinzi izgledaju tako lagani ...
Borba pijetlova
Prošla sezona je uvelike bila obilježena fantastičnim igrama tinejdžera na ...

Respekt: Shankly96, Cirohito, Raul10, Jerlekan,

Slažem se: Cirohito, Ramos4,

Jerlekan | 12.08.
Je li Rijeka bila poražena i prije početka?

Rujevica je pala! Nakon 43 utakmice bez poraza na novom stadionu, Rijeka je izgubila od Dinama s 2:0, a oba pogotka zabio je Junior Fernandes. Svi znamo da je Rijeka u ovu utakmicu ušla oslabljena, na raspolaganju nisu imali Vešovića i Maleša zbog kartona, a zbog ozljede nije bilo Gavranovića. Dinamo, s druge strane, s ozljedema zasad nema problema i svi igrači su mu na raspolaganju. Doduše, u Rijeku nisu doputovali Soudani i Ćorić zbog navodne lakše ozljede, ali nekako mislim da su oni samo odmoreni za ono što dolazi, a to je susret sa Skenderbeuom na Maksimiru u četvrtak. 

Tema moja analize, kao i uvijek, biti će Dinamo. Utakmica na Rujevici bila je prva utakmica s kojom Dinamo može biti zadovoljan i za koju se može reći da je Dinamo u nju ušao s jasnim ciljem i idejama kako ga ostvariti. Prije tjedan dana sam pisao analizu u kojoj sam naveo tri najveća problema u Dinamovoj igri, ali i solucije za one za koje ih se može ponuditi. Cvitanović je na Rujevici ispravio dva od ta tri problema, ono prvo i najvažnije, kvalitetno je pripremio utakmicu, pokazao je da uči na svojim greškama. Možda će mi neki ovo zamjeriti, ali Dinamo od Zorana Mamića nema trenera koji bi nakon što nešto ode krivo analizirao svoje poteze i pokušao naći bolju soluciju. Druga stvar koju je Cvitanović učinio je da je na klupi ostavio Hodžića, a minutažu dao Henriquezu za kojega sam pisao kako je taktički puno korisniji igrač od Hodžića.

http://taktika.tribina.hr/#ebb428aa6f83412285fffee04ebed955

Na taktici iznad prikazano je kretanje igrača Dinama do Lecjaksovog crvenog kartona. Igra je postavljeno gotovo identično kako sam pisao da bi trebala biti s Henriquezom u špici, iako je Cvitanović u nedostatku Soudanija napravio jednu malu promjenu. Henriquezov zadatak u špici nije bio izvlačite se u sredinu ili primirivati loptu pa odlagati na krilo kao što sam ja to zamislio, već se gotovo stalno izvlačio na pozicije između jednog od krila i ofenzivnog veznog s kojih je dozvoljavao Gojaku da izađe naprijed, a on onda odigravao najčešće prema Moru koji bi u tom trenutku izašao u visoki pritisak i pokušao uposliti Gojaka koji je čekao priliku između desnog beka i desnog stopera. Dva puta je Dinamo pokušao odigrati tu kombinaciju i nijednom nije prošlo, jednom je loptu Mora izbio stoper, a jednom je Moro zakasnio u izlasku. Bez obzira na to, Dinamo je prvi puta pokazao da ima plan kako nešto odigrati, a to s Hodžićem nije bio slučaj.

Zanimljiva je bila funkcija Olma koji je igrao krilo, iako to po vokaciji nije, ali može se slobodno reći kako ga je i igrao kao da nije. Kod njega nije bilo izvlačenja prema samom rubu terena, svega jednom čini mi se, već je ulazio prema sredini kako bi pomogao u presingu, ali i dolazio u prilike. Par puta se dobro zabio u sredinu, ali ništa što bi ostalo pamtljivo. S druge strane su nered radili Fernandes i Stojanović koji su se nadopunjavali bez greške, overlapping kakav bi trebao biti. Mislim kako bi njih dvojica u ovoj sezoni mogli biti ono što su Ristovski i Vešović bili u prošloj. 

Međutim, sve ovo napisano se može u nekoj površnoj analizi smatrati nebitnim jer bi zapravo sve ovo i bilo nebitno da Dinamo nije imao ono najvažnije - strpljenje i inteligenciju u igri. Da se razumijemo, nije Dinamo odigrao ništa spektakularno, ali su prvi puta ove sezone pokazali da mogu igrati bez da ijedan od igrača trči više nego što mora, bez da im igrači bezveze ispadaju u obrani kod svake izgubljene lopte i ono najbitnije, Benković nije morao biti playmaker. U gotovo svim utakmicama do ove Benković je dijagonala pronalazio krila, u ovoj mu je jedina zadaća bila da iznese loptu kad je potrebno do Mora koji je u tom trenutku stajao visoko i vršio presing bez lopte. U svim ostalim  situacijama Benković je mogao baviti se obranom i koordinirati sa Sigalijem, a plod toga su bile tri uspješne ofsajd zamke Dinama. Cvitanović je prvi puta na teren izveo momčad u kojoj je svatko znao koji je njegov zadatak i na terenu pokazao da razumije trenerove naputke. Naravno, potrebno je naglasiti kako je sve to i dalje bilo nedovoljno dobro za neku višu razinu koja Dinamo čeka u EL i kako je Dinamovoj igri puno pomogla i činjenica da su bekovi Rijeke odigrali katastrofaln partiju, ali na kraju krajeva, s tim u jednadžbi je i postavljana utakmica. 

Ne treba se zalijetati, potpuno je moguće da je ova utakmica bila iznimka i da će Dinamo već protiv Skenderbeua pasti na onu razinu na kojoj su bili protiv Odds-a, da će se Hodžić vratiti u prvu postavu i da će Cvitanović nešto zaboraviti u pripremi utakmice. Utakmica na Rujevici je samo pokazatelj u kojem smjeru bi se razvoj Dinamove igre trebao kretati ako žele napokon stvoriti nešto smisleno na terenu. Da bi ova taktika koju je Cvitanović sinoć prezentirao mogla funkcionirati na najbolji način potrebno je da u igri Dinama napravi posljednju promjenu iz moje gore spominjane analize, Antolić mora van. Prespor je za takav tip igre, Dinamu na toj poziciji treba igrač poput Pavičića koji bi diktirao jedan viši tempo i ubrzavao mehanizme (za sad je samo jedan) u Dinamovoj igri. Nažalost, Antolić je kapetan i šanse da ga Cvitanović zamjeni gotovo da i ne postoje pa će se Dinamo morati zadovoljiti ovime što sada ima, ponavljam, ako već u sljedećoj utakmici Cvitanović ne odluta natrag na pogrešni put. 

U svakom slučaju pred Dinamom je nekoliko taktički i natjecateljski superzanimljivih tjedana. Fernandes se vratio bolji nego ikad, Stojanović je oživio, Lecjaks se pokazao kao pojačanje na lijevom boku, Moro je sve bolji, Olmo ništa lošiji i Dinamo kroz sljedećih nekoliko tjedana može postati sve, od ekipe koja će se vratiti u bezidejnost do ekipe koja će graditi na sinoć postavljenim taktičkim temeljima i napokon postati momčad s velikim M. 




 

Utakmica na Rujevici pokazala je Dinamu smjer u kojem treba ići!
Rujevica je pala! Nakon 43 utakmice bez poraza na novom stadionu, Rijeka je izgubila od Dinama s 2:0, a oba pogotka zabio je Junior Fernandes. Svi znamo da je Rijeka u ovu utakmicu ušla oslabljena, na raspolaganju nisu imali Vešovića i Maleša zbog kartona, a zbog ozljede nije bilo Gavranovića. Dinamo, s druge strane, s ozljedema zasad nema problema i svi igrači su mu na raspolaganju. Doduše, u Rijeku nisu doputovali Soudani i Ćorić zbog navodne lakše ozljede, ali nekako mislim da su oni samo odmoreni za ono što dolazi, a to je susret sa Skenderbeuom na Maksimiru u četvrtak. ...
Utakmica na Rujevici pokazala je Dinamu smjer u kojem treba ići!
Rujevica je pala! Nakon 43 utakmice bez poraza na novom ...
Dakle, najbolja utakmica Dinama je ona u kojoj nije bilo Čorića, koji je kao igrač kojeg bi trebali otrpiti? - gradim, 12.8.17. 0:49, 0 0 0
Ja i dalje mislim da bi ga trebalo istrpiti. Ne vidim zašto je za ovu utakmicu bitno što nije bilo Ćorića, on sigurno ne bi u ovom sustavu odigrao ništa lošije od Gojaka. - Jerlekan, 12.8.17. 0:57, 0 0 0
možda bi odigrao lošije, možda ne bi. Vidjeti ćemo s vremenom kako će se snalaziti. Otkako si iznio svoju tezu, mali je odigrao 3 u najboljem slučaju osrednje utakmice, a Dinamo je bez njega odigrao jako dobro. - gradim, 12.8.17. 2:07, 0 0 0
Fabrikacije i priče dostojne najboljih uradaka Dinamovog PRa. Tko je gledao utakmicu zna da se gotovo ništa od navedenog nije dogodilo, a pobjeda je rezultat rijekine desetkovanosti, sreće kod oba gola i fernandesove sposobnosti egzekucije - Mac316, 12.8.17. 8:54, 0 0 0
Joj sad kad se nakače teoretičari zavjera na tvoj komentar. Inače. na takve gluposti uopće neću odgovarati niti se mislim opravdavati, znaju oni koji čitaju češće što pišem da je fabrikacija istine posljednje što me zanima. - Jerlekan, 12.8.17. 9:16, 0 0 0
Shankly96 | 10.08.
Tko će osvojiti Premier ligu?

Kroz sljedećih nekoliko analiza pokušat ću vas što bolje upoznati sa svim ovogodišnjim ekipama u Premier ligi. O onim najjačima se već puno govorilo, zna se kako su trgovali tako da kod njih neću puno nabrajati i baratati brojkama - već ću pokušati što realnije prognozirati koji je realan domet pojedinih ekipa. Kako se budemo bližili dnu, sve više ćemo govoriti o transferima manjih ekipa, tko može iznenaditi, a tko je osuđen na propast. Krenimo od broja 1.

1. Manchester City

Vrijeme je. Guardiola je trošio mnogo, napravio je ekipu po svom ukusu i nema opravdanja za neuspjeh. Ove godine jedan veliki trofej mora stići u kabinet Citya.


Guardiolina momčad, prije svega, ima potrebnu dubinu i izrazito je teško predvidjeti u kojem sustavu i koji igrači će iznijeti većinu sezone. Imaju sve predispozicije za igrati i sa trojicom nazad, što će Guardiola jedan dio sezone vjerojatno i pokušavati. Imaju 2 vrhunska bočna igrača i vrlo dobar backup za obojicu, na ofenzivnim pozicijama su najmoćnija ekipa u ligi. Na navedenim pozicijama problema nema, ali ova momčad ipak ima 2 problematične pozicije. Manje problematični su stoperi, Kompanyev povratak puno znači i bilo bi izrazito bitno kada bi on izdržao cijelu sezone bez ozljeda, ali vjerojatnost za to je mala. Kompanyeva eventualna ozljeda bi ostavila Guardiolu na prošlogodišnjem stoperskom tandemu Otamendi-Stones koji se nisu pokazali u najboljem svjetlu te mi je stoga malo čudno da Pep nije posegnuo za još jednim pojačanjem na toj poziciji. Mislim da će se i oni uključiti u borbu za Virgila van Dijka iz Southamptona. Druga problematična pozicija je zadnji vezni gdje bi početi trebao Fernandinho koji je u laganom padu u odnosu na zadnje sezone i ne može na svojim leđima nositi teret koji je nosio recimo u sezoni kada je City zadnji put bio prvak. Gundogana jako pate ozljede, ono malo što je igrao prošle sezone je odigrao jako dobro te se Guardiola nada da će ponoviti takve igre. Yaya Toure je već u ozbiljnim godinama, Guardiola ga se htio riješiti još prošle godine te on ne bi trebao igrati toliko često, posebice u ovom sustavu 4-1-4-1 nego uz sebe mora imati ili Fernandinha ili Gundogana da nadomjeste njegov nedostatak pokretljivosti. Sve u svemu, uz ta 2 problema, ova momčad Citya izgleda moćno, uz široku klupu i vrhunske igrače, posebice u ofenzivnom dijelu te ih stoga postavljam na prvo mjesto.

2. Manchester United

Postoji ona teorija kako je Mourinho najbolji u svojim drugim sezonama u klubu. Također mi se sviđa kako je Portugalac kupovao ovo ljeto te je spreman potući se za prvo mjesto sa svojim sugrađanima.

Kao i City, Mourinho je stvorio tim u kojem može puno rotirati na svim pozicijama. Za razliku od Citya, United nema nekih prevelikih izraženih mana. Konverzija šansi bila je njihov najveći problem prošle sezone, ali dolaskom Lukakua bi to trebalo biti na većoj razini. Isto tako očekujem i procvat Pogbe na nešto ofenzivnijoj poziciji gdje se neće morati toliko brinuti u obrani zahvaljujući Matiću, Mourinhovom miljeniku kojeg se Chelsea olako riješio. Krilni igrači morat će podići svoju igru od prošle sezone jer nijedan nije bio na maksimumu svojih mogućnosti, ali Mkhitaryan u dosadašnjem dijelu sezone izgleda kao jedan od ključnih igrača Uniteda te je njegova faza privikavanja napokon gotova. Treba reći da je United prošle godine izgubio samo 5 utakmica u ligi, ali je imao ogromnih 15 remija, od kojih je 10 došlo na domaćem terenu što je previše i jednostavno nedopustivo. Dovoljno je reći da je Burnley jedan od svojih malobrojnih bodova na gostovanjima uzeo upravo u Manchesteru. Kada bi United sve te remije protiv slabijih ekipa u utakmicima u kojima su dominirali pretvorio u pobjede, uključili bi se u borbu za prvo mjesto te vjerujem da ove godine to i mogu.

3. Arsenal

Ova sezona je vjerojatno zadnja slamka spasa Arseneu Wengeru. Navijači i uprava očekuju trofej Premier lige. Velika pobjeda Wengera u prijelaznom roku je što zasad nije prodao nikoga od ključnih igrača, iako se govorilo o mogućem odlasku Sancheza.

Igračima svjetske klase kao što su Sanchez i Ozil pridružen je još jedan takav, Lacazette te odličan free transfer Kolašinac koji će savršeno uklopiti u sustav s wing backovima. Na to sve dodajmo više nego solidnu zadnju trojku i odličnog vratara i imamo momčad koja se može boriti za prvo mjesto. Najveći problem ove ekipe je vjerojatno nedostatak dubine na veznim pozicijama. Ramsey je poznat kao igrač sklon ozljedama, a Xhaka će svojim temperamentom vrlo vjerojatno zaraditi pokoju suspenziju, a Elneny i Coquelin jednostavno nisu dovoljno dobre zamjene. Ukoliko potonja dvojica u bilo kojoj situaciji budu morali igrati zajedno, vjerujte da to neće izgledati dobro. Ipak, bitan faktor je da Arsenal ove godine ne igra Ligu prvaka koja im svakako svake godine bude potpuni neuspjeh, neće biti toliko umora, moći će se posvetiti samo jednom natjecanju te ako ih zaobiđu ozljede ova momčad može puno više od ovog trećeg mjesta.

4. Liverpool

Kao zagriženom navijaču Liverpoola vrlo mi je teško objektivno postaviti Liverpool na neko mjesto. Mnogi će reći da Liverpool ove sezone očekuje pad što nije nerealno, ali ja mislim da se ova momčad također može uključiti u borbu za titulu. Ako postoji trend Mourinhove druge sezone, postoji i trend Kloppove treće. Klopp je u trećoj sezoni u Mainzu prvi puta u povijesti kluba uveo u Mainz u Bundesligu. U BvB-u je u svojoj trećoj sezoni osvojio svoju prvu Bundesligu na klupi dortmundske momčadi. Što donosi treća sezona na Merseysideu, tek ćemo vidjeti..

Puno o tome kuda će ova sezona ići za Liverpool će reći situacija s Coutinhom. Ukoliko on ode, Liverpool će pokazati nedostatak ambicija. Ne smiju ga prodati ni pod koju cijenu, a kako on sam neće forsirati transfer, na Liverpoolu je da ostanu čvrsti u stavu da nije na prodaju. Veliki optimizam navijačima ulijeva prošlogodišnjih prvih par mjeseci sezone, dok se Coutinho nije ozljedio i dok Mane nije ošao na Kup nacija. Ni u jednom trenutku Liverpoolu nije bio problem igrati protiv najvećih momčadi - očekujem takvo nešto i ove godine. Pitanje je hoće li popraviti igru protiv bunkeraša. Mislim da hoće. Dolazak Salaha je tu vrlo značajan jer dodaje novu dimenziju napadu Liverpoola, a povlačenje Coutinha u neku slobodniju i povučeniju rolu playmakera bi mogao biti pun pogodak za razbijanje bunkera. Ipak, ostaju izražene mane - Lovren nije dovoljno dobar, dolazak van Dijka bi puno značio. Tek ostaje za vidjeti kako će Robertson igrati na lijevom bočnom, a Moreno je ponovno u konkurenciji nakon dobrih priprema. Ipak, ostaje mogućnost da će Milner tu zaigrati protiv jačih ekipa jer je zapravo najpouzdanije rješenje i najmanje sklon kiksevima od mlađahnog dvojca koji za tu poziciju konkurira. Ofenzivni dio ekipe ima odličnu kemiju, dubina kadra je nešto povećana, Liga prvaka će predstavljati svojevrstan problem (ukoliko se uopće kvalificiraju preko Hoffenheima), ali ako Liverpool nastavi gdje je stao u prosincu 2016., može se boriti za sam vrh.

5. Chelsea

Nije dobro na Stamford Bridgeu. Navodno su se zaoštrili odnosi između Contea i uprave, što mi je sa Conteove strane potpuno razumljivo, a reći ću i zašto.

Ova momčad ima veliki problem - a to je rotacija. Vjerojatno i najizraženiji od svih ekipa dosad. Matić je veliki gubitak jer je donosio određenu dozu kreativnosti koju Kante i Bakayoko nemaju te stoga nije isključeno da Fabregas igra puno više, no i to ima svojih mana jer Fabregas nije toliko dobar defanzivni igrač. Wing backovi nemaju alternative, Hazard u sezonu ulazi ozljeđen a on je strahovito bitan za igru Chelseaja, Morata se još nije privikao i ne očekujem njegov blijesak u prvim kolima, a i Morata na svom vrhu mogućnosti nije bolji od Coste koji je prošle sezone sam riješio nekoliko utakmica, kada na to sve dodamo i igranje Lige prvaka nije nerealno očekivati veliki pad na tablici za momčad Antonia Contea. Ne shvaćam čemu posudbe mladih, ali već dovoljno dobrih Pašalića, Loftusa-Cheeka, Zoume koji bi itekako pomogli. Očekujem da će Chelsea zaostati već na samom startu i možda se više posvetiti Ligi prvaka.


To bi bilo to za top 5 u power rankingu, nastavljamo s idućih 5.

Premier League POWER RANKINGS: TOP 5
Kroz sljedećih nekoliko analiza pokušat ću vas što bolje upoznati sa svim ovogodišnjim ekipama u Premier ligi. O onim najjačima se već puno govorilo, zna se kako su trgovali tako da kod njih neću puno nabrajati i baratati brojkama - već ću pokušati što realnije prognozirati koji je realan domet pojedinih ekipa. Kako se budemo bližili dnu, sve više ćemo govoriti o transferima manjih ekipa, tko može iznenaditi, a tko je osuđen na propast. Krenimo od broja 1.1. Manchester CityVrijeme je. Guardiola je trošio mnogo, napravio je ekipu po svom ukusu i nema opravdanja za neuspjeh. Ove godine jedan veliki ...
Premier League POWER RANKINGS: TOP 5
Kroz sljedećih nekoliko analiza pokušat ću vas što bolje upoznati ...
Stvarno briljantno, možda se ne slažem sa ovom pozicijom Liverpoola, ali njihv konačni rezultat ovisit će uvelike o razrješenju sage Coutinho i povratku Lallene nakon ozlijede. - peropex, 10.8.17. 16:32, 0 0 0
peropex, Liverpool je po meni takva ekipa koja može biti i prva i sedma pa sam ih smjestio u sredinu. Nešto slično što je Los govorio za Arsenal. Puno faktora tu igra ulogu.. - Shankly96, 10.8.17. 17:49, 0 0 0
Slažem se da imaju potencijal, ali ih je dosta pogodila ozlijeda Lallane i sve ove špekulacije oko Coutinha. Jednostavno ne vjerujem njihovim stoperima i bekovima, tj. velik im je disbalans između sredine/napada i obrane koja je najlošiji dio ekipe.. - peropex, 10.8.17. 18:38, 0 0 0
Ako uspiju dovesti Van Dijka i zadržati Coutinha onda to mjenja kompletnu situaciju, jer onda im se značajno pojačava obrambeni dio ekipe, a u napadu i u srednjem redu su ionako dosta jaki. Posebno će utvjecati na njihov rezultat i natjecanje u LP... - peropex, 10.8.17. 18:41, 0 0 0
Bez Lallane se može jer mislim da on svakako ne bi mogao igrati u istoj kombinaciji sa napadačkim trojcem i Coutinhom. Dvojcu Van Dijk-Matip bih vjerovao, a prema ovome kako stvari trenutno stoje i današnjim Kloppovim izjavama, Coutinho ostaje. :) - Shankly96, 10.8.17. 18:48, 0 0 0
Gavran | 09.08.
No Futacs, no party! Ima li načina da Carrillo to promijeni?

Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete najčešće čuti kada se neki igrač ozlijedi ili odrađuje suspenziju. Rečenica iz naslova ujedno je i jako pogrešna. Oni koji redovno prate Hajduk znaju koliko Mađar Marko Futacs znači za koncept igre majstora s mora, i Hajduk bez njega ne može. Barem ne na isti način i na istoj razini kao s njim.

Igra Hajduka u proljetnom dijelu prošle sezone i na početku ove vrtila se oko Futacsa. U jednom igraču Hajduk je imao i target mana i fox in the box igrača. A nije mu bilo strano niti iskoristiti prostor ako se akcija razvijala na taj način. U nijednoj od tih uloga Futacs nije ekstra klasa, uostalom u suprotnom ga ne bismo gledali u HNL-u, ali razina na kojoj je sposoban igrati kao target man dovoljna je da tjera vodu na Hajdukov mlin protiv svakog protivnika u domaćem prvenstvu.

Preostala dva napadača, Said i Ohandza, ne mogu nadomjestiti izostanka Futacsa. Prvi je sličan tip igrača, ali nije ta razina, a drugi je potpuno drugačiji tip igrača. Trener Carrillo, ukoliko mu Branco ne dovede igrača sličnih karakteristika i razine što nije izgledno, će se morati odlučiti kojeg od dvojice promovirati u novog centralnog napadača, jer Erceg koji je cijelu karijeru odigrao na krilu ili polušpici to ne može biti.

Odlučiti se za Saida značilo bi zadržati postojeći sustav, dakle samo bi jedan igrač bio zamijenjen drugim, a mehanizmi igre i uloge ostalih igrača bi ostali isti. I jedno i drugo je plus na stranu Saida, jer upitno je ima li Carrillo vremena uigravati nove mehanizme, a odbaciti postojeće ujedno je poprilično veliki rizik. Međutim, postavljanjem Saida umjesto Futacsa svjesno bi se pristalo na razinu niže, a to bi ujedno značilo i odricanje od bilo kakvih ambicija za narednu sezonu koju će Hajduk gotovu cijelu morati bez Futacsa. Jer ni sa Futacsem Hajduk nije bio favorit ni za domaći trofej, ni protiv Evertona, premda su šanse postojale, a na razini niže samo bi se čekalo da prođe ova sezona. This time next year...

Odlučiti se za Ohandzu bio bi veliki rizik iz dva razloga. Prvi razlog, trebalo bi uigravati potpuno novi sustav. Drugi razlog, Ohandza je i sam sklon ozljedama i samim tim nepouzdan izbor. Gledajući samo ova dva argumenta nameće se zaključak da je prvi izbor jedini pravi, no je li to doista tako? Što točno Hajduk može izgubiti ako uđe u rizik promjene sustava: prvenstvo, kup, skupinu Europske lige? Niti jedno od ovo troje Hajduk nema, pa to ne može ni izgubiti. Hoće li time ugroziti top 4 poziciju? Vjerojatno ne, jer nijedan klub HNL-a izvan prošlosezonskih top 4 nema tu razinu organizacije da na duge staze ostvaruje pozitivne rezultate, čak ni Slaven Belupo kojeg će igrački opelješiti ako ne do kraja ovog prijelaznog roka, onda u zimskom sigurno. A i trener im je vruća roba koja bi mogla put Dinama ili Osijeka ako u bilo kojem dijelu sezone u tim sredinama stvari ne budu tekle po planu.

Ohandza nikako nije dobar kada treba igrati okrenut leđima prema golu, ako i primi loptu ili je odmah izgubi ili nepravilnim građenjem napravi prekršaj.  Ali okomitost i brzina, pa i solidna kontrola lopte u trku njegove su prednosti i sustav bi trebalo prilagoditi tako da te osobine mogu doći do izražaja. To se može ostvariti na dva načina, proigravanjima u prostor kroz sredinu ili stvaranjem prostora na krilu koji bi lakše odigravali iza obrane. I jedan i drugi način zahtijevaju protivničke obrane na barem 30 metara od svog gola, a Hajdukova je sreća u nesreći što više nema tu reputaciju niti u domaćim okvirima da bilo tko protiv njega igra obranu 90 minuta, pa bi se taj prostor u određenom dijelu utakmice sigurno pojavio.

U priči o mogućnostima Hajduka prvi način možemo bez puno diskusije odbaciti, jer nijedan Hajdukov vezni igrač nije pokazao tu sposobnost proigravanja. Ona se tek kod Vlašića pojavljuje na mahove, ali je toliko ne izrađena da uvijek zakasni ili dodavanje ili igrač kojemu je upućeno. Uostalom, veliko je pitanje koliko bi se i Vlašić na poziciji polušpice nauživao lopte kada u igri nema Futacsa.

Jedina nada Hajduka je otvaranje prostora na krilima i to je ono u čemu Hajduk može tražiti svoju šansu. To opet može pokušati kroz dva sustava, jedan koji bi bio baziran na obrani s četvoricom, dva stopera i dva beka, i drugi koji bi bio baziran na obrani s tri stopera i wing-backovima. Upitno je koliko je pametno zadržati postojeći temelj obrane kada se morate pomiriti s tim da će protivnik češće biti na vašoj polovici, a od bekova, ma tko ih igrao, možete očekivati da propuste barem 30% protivničkih pokušaja. Tih 30% u 90 minuta utakmice koja bi težište imala na vašoj polovici je previše.

Za Hajduk je prelazak na obranu s trojicom natrag bila nužna alternativa barem za jače utakmice kada je težište igre bliže Hajdukovom golu, upravo zbog propusnih bekova, a sada kada će se to težište svakako pomaknuti unazad je obrana s tri stopera nužnost. Uz standardne Nižića i Borju Lopeza u igru bi ušli Bosančić ili Gustavo. Prvi je veći ljubimac publike, ali Carrillo je dosada pokazo više sklonosti prema Gustavu. Koji bi od njih dvojice igrao zapravo je svejedno, jer u ovom trenutku mogu jednako doprinijeti. Za bočne pozicije favoriti su Tudor i Memolla koji su napadački pokazali puno više nego Juranović i Fomitschow koji se još nije niti prilagodio.

Veznu liniju činili bi Savvas, Radošević, Vlašić i Erceg, upravo tim redoslijedom vertikalno raspoređeni na terenu. Iz sastava bi ispao Hamza koji je dobar igrač, ali ofenzivno manje konkretan od Vlašića i Ercega, a defenzivno slabiji od Radoševića, pa čak i Savvasa koji je prije svega snažniji u duelu. Upravo Savvas bio bi i najdefenzivniji igrač jer je pokazao najmanje u igri prema naprijed. Radošević kao onaj koji može dati najviše u oba smjera bi skupa sa Savvasom činio blok ispred zadnje trojke i ujedno bio zadužen za distribuciju lopte do WB-a i ofenzivnog dijela veznog reda. Vlašić bi se morao povući malo dublje da zatvori prostor koji bi se otvorio s čovjekom manje u vezi u odnosu na trenutni sustav, a Erceg na njegovu poziciju. Vlašić i Erceg mogli bi zapravo i zadržati svoje trenutne uloge, ali bi morali biti nešto povučeniji u odnosu na ono što trenutno igraju.


Takva postava veznog reda trebala bi osigurati gustoću i čvrstoću u obrani, ali i omogućiti visoke izlaske i prostor na krilu wing-backovima, a sve to kako bi se stvorili preduvjeti da se Ohandzu izbaci u priliku ili otvori prostor Vlašiću i Ercegu koji bi se priključivali iz drugog plana. Dolazak u završnicu s 4 igrača nije bogznašto, ali Hajduk sebi u trenutnoj situaciji ne može više dopustiti.

Pa ako već pitate što bih ja u Carrillovim cipelama odgovor je riskirao. Na kojem god koraku treba, jer Hajduk zapravo i ne može puno izgubiti. Odnosno ne može izgubiti više nego što je ozljedom Futacsa već izgubio.

Koga nema bez njega se može
Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete najčešće čuti kada se neki igrač ozlijedi ili odrađuje suspenziju. Rečenica iz naslova ujedno je i jako pogrešna. Oni koji redovno prate Hajduk znaju koliko Mađar Marko Futacs znači za koncept igre majstora s mora, i Hajduk bez njega ne može. Barem ne na isti način i na istoj razini kao s njim. Igra Hajduka u proljetnom dijelu prošle sezone i na početku ove vrtila se oko Futacsa. U jednom igraču Hajduk je imao i target mana i fox in the box igrača. A nije mu bilo strano niti iskoristiti ...
Koga nema bez njega se može
Rečenica iz naslova vjerojatno je jedna od onih koju ćete ...

Respekt: Lumbrikata, Cirohito, Ljuke, Losovius, ivan-cro,

Slažem se: Lumbrikata, Cirohito, Ljuke,

Ne slažem se: icecube,

Uigravanje trojice u zadnjoj liniji je jako teško, pogotovo kad je liga već počela. Hajduk mora riskirati, ali toliko? Također, mislim da nije dobro da se Vlašić povuče unazad jer jer je naprijed daleeeko korisniji i opasniji. - pravi, 9.8.17. 22:14, 0 0 0
All in. Teško mi je zamisliti da Hajduk u ovom sastavu izgubi od Rudeša, Cibalije, Istre, Lokomotive ili Intera, tek možda od Belupa u gostima. S druge srane ne mogu zamisliti ni da osvaja bod protiv Dinama, Rijeke ili Osijeka s igrom iz Maksimira. - Gavran, 9.8.17. 22:27, 0 0 0
A vrlo je upitno koliko će Vlašić biti opasan bez Futacsa. - Gavran, 9.8.17. 22:28, 0 0 0
Ok, ali ne znači da će Hajduk svaku utakmicu bez Futacsa odigrati kao protiv Dinama. Futacs koristi Vlašiću u vidu spuštanja lopti. I to je to. - pravi, 10.8.17. 11:27, 0 0 0
domac277 | 08.08.
HNL: kako Belupo uspije biti drugi?

Izvađeno iz konteksta to zvuči stvarno senzacionalno, Slaven Belupo druga momčad HNL-a, samo 1 bod iza Dinama! Ali zašto to ne bi trebalo zvučati tako kako zvuči treba pogledati kako su došli do trenutnog rezultata.

Kako je Belupo došao do drugog mjesta?

Pred sezonu su odradili dosta dobre pripreme, iz kojih valja izdvojiti remi protiv Spartaka iz Moskve, prvaka Rusije u koji je nedavno pristigao i jedan Hrvat, Mario Pašalić. Utakmica je završila rezultatom 1:1 pogodcima Luiza Adriana, bivšeg nogometaša talijanskog Milana, te mlade Belupove nade, 19-godišnjeg Brune Bogojevića. Puni samopouzdanja ušli su u novu sezonu. 

Slaven je trenutno na 9 bodova, bodovno izjednačen sa Rijekom s kojom dijeli to drugo mjesto, ali je tehnički zbog malo lošije gol razlike treća momčad prvenstva. Nalazi se 2 boda iznad Hajduka i Intera, te 3 boda iznad Osijeka. Ostvarili su 3 pobjede i 1 poraz sa gol razlikom 4:3.

Do ovog bodovnog stanja došli su porazom od Rijeke na Rujevici u prvom kolu prvenstva rezultatom 2:0 i uz igrača više. Nakon toga slijedi taj niz od 3 pobjede. Prvo su kod kuće riješili Lokomotivu 1:0 (Ivanovski), uslijedila je pobjeda protiv Intera u Zaprešiću ponovno rezultatom 1:0 (opet Ivanovski!) i ova posljednja je protiv Cibalije kod kuće 2:1 (Ivanovski te jedini pogodak zasad kojeg nije on zabio, bio je autogol). 

Gledao sam ih prvu utakmicu protiv Rijeke gdje nisu uspjeli iskoristiti igrača više te je bila apsolutna dominacija Rijeke, i ovu zadnju protiv Cibalije gdje su se ustvari dosta mučili te s(p)retnim autogolom došli do pobjede. Takvom igrom protiv najvjerojatnijeg ovogodišnjeg fenjeraša Slaven ne može očekivati ništa više od tog petog mjesta, makar će sigurno imati bodovni rast u odnosu na prošlu sezonu.

Slavenova realnost

Zadnjih nekoliko sezona redom su ostvarivali 42, 42 i 38 bodova. Ove sezone mogu očekivati neki realni rast do kakvih pedesetak bodova, sumnjam da mogu nešto više (odnosno četvrto mjesto), tj. zadržati ovakav ritam uzimanja bodova do kraja. Pobjedama protiv klubova s donjeg dijela tablice i iskoristivši nešto lošiji ulazak Lokosa u novu sezonu, uzevši u obzir da protiv Rijeke u gostima nije ni trebalo baš očekivati neki drugi rezultat, tu su gdje jesu. Možda prvi pravi ispit čeka ih u sljedećem kolu na Poljudu gdje ih čeka ambiciozni europski Hajduk, koji je u prošloj utakmici odmarao neke igrače (od bitnijih Erceg, Lopez) te im se ozljedio prvi napadač Futacs. Hajduka, kojem ubrzo nakon tog susreta slijedi gostovanje u Liverpoolu kod Evertona u playoffu Europske Lige i ako tamo planiraju napraviti nešto, za pretpostaviti je kako će i u tom susretu odmarati neke igrače. Protiv desetkovanog protivnika Slaven ima svoju šansu da pokaže što realno možemo od njega očekivati ove sezone i hoće li nam liga biti možda i zanimljivija nego što smo mislili. Nažalost po dosad viđenom predviđam im maksimalnih 55 bodova.

Što nosi budućnost?

Pogledavši prethodnik nekoliko prijelaznih rokova (ljetni + zimski), jasno se vidi transfer politika kluba. Počevši od sezone 2013/14, kada su doveli igrače poput Petra Filipovića, Dario Melnjak, Filip Ozobić itd. Prodani su Igora Bubnjića i Elvisa Kokalovića i uprihodili 2.1 milijun eura. Sezone 2014/15 doveli su Muzafera Ejupia, Ivana Karduma, Goran Paracki, David Arap (ove sezone se pretpostavlja da će proigrati), a prodali su Daria Čanađiju, Daria Melnjaka i Silvia Rodića za 850 tisuća eura. Sezone 2015/16 dovedeni Goran Blažević (trenutni golman/pričuvni), danac Christensen, Sandi Križman, Nikola Pokrivač i imenjak mu Katić od zvučnijih imena te su prodani Petar Brlek i Ljuban Crepulja za 750 tisuća eura. I zadnje, prethodne sezone pojačali se Heberom, Ivanovskim, Bouadlom, a iz mlade momčadi pristigao je već spomenuti Bogojević. Prodani Nikola Jambor, Muzafer Ejupi, Stefan Savić i Dino Stiglec za 1.48 milijuna eura.

Ovim brzinskim (barem sam se potrudio) pregledom prethodnih rokova vidi se kako je svake sezone isti šablon. Dovede se hrpa igrača, valja napomenuti da su svi redom došli besplatno, napuste ih igrači za koje procjene kako im ne mogu pomoći u ligi ili od njih neće nikako profitirati, a prodaju se igrači za okvirno oko milijun eura. Nisu bili, niti su sada, momčad sa transfer budgetom, njihov najveći ulazni transfer bio je sezone 09/10 kada su doveli osječku bradu Aljošu Vojnovića za 50.000 eura iz Sesveta. Samim tim to ih poprilično udaljava od četvorke veličanstvenih Rijeke, Dinama, Hajduka i Osijeka koji imaju poprilično lijepu svotu novaca, barem za naše prilike, za trošiti na pojačanja.

Navodno su dogovorili sa sponzorima nešto veća ulaganja nego do sada, ali ni to neće biti dovoljno za zadržati glavne igrače, kamo li za potrošiti na kojekakva pojačanja.

Ista priča kao i prethodnih rokova

Dovedeni Trebotić, Telushi, Pejić i mladi Rijekin igrač Rebernik te Hajdukov mladi Vrljičak. Koštali su ih ogromnih ništa. Otišlo je nekolicina igrača, od kojih je samo Heber unovčen (450 tisuća eura). Što to znači za Slaven u sljedećim rokovima?

Pošto je prošle godine uprihođeno oko milijun i pol eura, ove sezone već gotovo pola milijuna i, ako je vjerovati medijima, povećana financijska sredstva od njihovih sponzora, neće biti primorani masovno prodavati, jedino je realno za očekivati odlazak njihovog sjajnog defanzivnog igrača Nikole Katića, trenutno najvrijednijeg belupovca, za što ljepši iznos. 

Zaključak

Imajući na klupi sjajnog trenera, koji je u TOP 2, ako ne i najbolji domaći trener u HNL-u, koji je nekoliko puta pokazao i da nakon mnogo pridošlih nogometaša te i nakon puno odlazaka uspije posložiti momčad, koja dosta dobro izgleda i daje rezultata, sa obzirom na to kakvim sredstvima raspolažu. Ove sezone imaju dosta dobar kadar, fino pokriven na svim pozicijama. Strašan ulazak u sezonu i sjajan igrač u vrhu napada Ivanovski koji sa 3 gola dijeli mjesto najboljih strijelaca HNL-a. Utakmica sa Hajdukom će štošta pokazati. Ono što je sigurno je barem lagani bodovni iskorak u odnosu na prošlu/e sezone, kako se trenutno čini jednog od najboljih strijelaca lige, ako ne i najboljeg (vrijeme će pokazati), već sad to izgleda podosta uigrano, s vremenom će sigurno izgledati sve bolje i bolje. Kopić će u momčad lagano uvoditi i par mladih igrača koji bi, ako se dobro razviju, mogli biti novi unosni transferi i sjajni igrači, tu mislim primarno na: Rebernika, Vrljičak, Bistrović, Bogojević. Možda nas čarobnjak Kopić iznenadi i kojim novim imenom. Sezonu će izgurati sa postojećim sastavom, prodati Katića za masne pare, ostatak vjerujem kako će ih sve zadržati, osim ako netko zatraži odlazak, te će kao i uvijek dovesti nekoliko novih dobrih igrača.

Što se rezultata tiče, kao što već napisah sjajno su ušli, važno je iskoristiti zauzetost glavne četvorke u europi, uzeti veliku većinu bodova iz donjeg dijela tablice HNL-a, i kako se trenutno čini očekuje ih lagani uzlet u ovoj, a i u sljedećoj sezoni. Uz neku ludu sreću, tko zna, možda ćemo i njih gledati u europi nagodinu, a gotovo sigurno ih gledamo ako uspijemo ući među top 15 europskih liga, gdje bi očekivao Dinamo i Rijeku u kvalifikacijama za Ligu Prvaka, a Hajduk, Rijeka i Slaven kvalifikacije za Ligu Europe. Lijepa budućnost je pred Slavenom i hrvatskim nogometom.

Slaven ustvari nije napravio ništa spektakularno
Izvađeno iz konteksta to zvuči stvarno senzacionalno, Slaven Belupo druga momčad HNL-a, samo 1 bod iza Dinama! Ali zašto to ne bi trebalo zvučati tako kako zvuči treba pogledati kako su došli do trenutnog rezultata. Kako je Belupo došao do drugog mjesta? Pred sezonu su odradili dosta dobre pripreme, iz kojih valja izdvojiti remi protiv Spartaka iz Moskve, prvaka Rusije u koji je nedavno pristigao i jedan Hrvat, Mario Pašalić. Utakmica je završila rezultatom 1:1 pogodcima Luiza Adriana, bivšeg nogometaša talijanskog Milana, te mlade Belupove nade, 19-godišnjeg Brune Bogojevića. Puni samopouzdanja ušli su u novu sezonu. Slaven je trenutno na ...
Slaven ustvari nije napravio ništa spektakularno
Izvađeno iz konteksta to zvuči stvarno senzacionalno, Slaven Belupo druga ...
Slažem se s većinom. Slaven, od svih klubova izvan TOP4, ima najbolje šanse ustaliti se kao za neka 5. najbolja ekipa, ali najavljivati 50-55 bodova za ovu sezonu mi se čini malo preoptimistično. Ja ih očekujem na oko 45 do maksimalno 48 bodova. - ZvoneBoban, 9.8.17. 0:26, 0 0 0
Nekako mi se to čini premali skok, prošle dvije sezone zaredom ostvarili su 42, a ove godine skoro u svakom segmentu izgledaju dosta bolje. Živi bili pa vidjeli heh - domac277, 9.8.17. 0:31, 0 0 0
Da, ali njima je širina veliki problem. Ako zaredaju ozlijede, oni to ne mogu kvalitetno nadoknaditi. Sada izgledaju bolje kada igraju s najjačim sastavom, ali pitanje je što će biti kada ne bude tako... - ZvoneBoban, 9.8.17. 0:38, 0 0 0
Ja se sa naslovom slažem, apsolutno ništa se nije promijenilo. Kao što se dobro zna tko je prva četvorka lige, tako se zna tko je peta momčad lige. Nitko im ne može pokvariti 5. mjesto, ali su isto tako miljama iza 4. Ovo je samo plod rasporeda. - IstraSport, 9.8.17. 10:21, 0 0 0
Fakat je glupo debatirati o tome tko je peta snaga u ligi s 10 klubova, ali analiza je ok informativna - Mac316, 9.8.17. 14:07, 0 0 0
Mac316 | 07.08.
Odjeci derbija: Što je razotkriveno kod Dinama, što kod Hajduka?

Glazbena industrija nas rijetko više može iznenaditi, uredno i kalenadarski precizno izbacuje hitove koje rulja želi slušati. Možda je neke od nas Gangham Style i mogao šokirati prije nekoliko godina do točke da se pitamo kako nešto tako suludo može biti slušano ne milijjune nego milijarde puta diljem svijeta, ali s vremenom smo se navikli. Ljudi vole slušati sranja, glavno da se tijelo njiše u ritmu. Pa smo tako svako ljeto dobili neki pjesmuljak koji variraju u stilu, ali zajedničko im je da osim ritma da se znojna tijela ljujaju u vrućoj, ljetnoj noći, nemaju neku vrijednost koju bi pamtili. Ovoljetni primjerak ovog žanra, popularni Despacito, samo je zadnji u nizu, rekordno slušan, ali teško da ćete za 20 godina svojoj djeci pričati o njemu. 

Gledajući zagrebački Dinamo iz godine u godinu moguće je zlobnijem umu doći do usporedbe s Despacitom. Dinamo ima svoju publiku, koliko god Mamić štete nanio klubu. Možda su prekomotni za dolaziti na stadion, ali tu su negdje, klikaju po streamovima Dinamovih utakmica, čitaju o njemu i raspravljaju o njemu, prevedeno, njišu svojim kukovima u Dinamovom ritmu. A iz Dinama, simbola glazbene industrije, im svako ljeto plasiraju isto sranje, sa sitnijim varijacijama. Ovoljetni seksi latino zavodnik koji će svojim glasom i ritmovima dati ljuljanja Dinamovoj naciji zvoe se Mario Cvitanović i ovo je ono što on nudi - igru u sustavu 4-3-3 sa nositeljima igre na krilima, Soudanijem i Fernandesom. Također, nudi dva mlada talenta, Ćorića i Benkovića, koji su neskriveno u izlogu kluba i čekaju najvišeg ponuđača. Nudi i nekoliko stranaca upitne kvalitete koji su dovedeni za nerazjašnjene iznose i bez jasnog plana kako ih koristiti. Na koncu, nudi nekoliko epizodista koji se muvaju oko Dinama godinama, preslabi da krenu korak više u karijeri, a očito prepovezani sa klubom da bi samo tako bili odstranjeni. Sve ovo zvuči jebeno poznato, zar ne? Pa da, zato što ovoljetni Cvitabovićev Despacito nije puno drugačiji od prošloljetnog Kranjčarovog, prijašnjih Jurčićevih, Ivankovićevih i inih, samo sa sitnijim izmjenama imena. 

Pitanje koje se postavlja je logično - ako svaki Dinamov trener radi gotovo isto, mijenja samo zaista minorne sitnice, a igra ostaje gotovo nepromijenjena, čemu uopće sve te silne smjene? Jer, pogledajmo samo ono što možemo vidjeti nakon utakmice jučer sa Hajdukom, koja je usput budi rečeno, odigrana dominantno, pobijeđena sasvim zasluženo, sudačkim dubiozama unatoč. 

Dinamo ima poroznu obranu sklonu kiksevima, opet. Poznato je kako sve Dinamo može primiti golove u Europi, a jučerašnja utakmica ne nudi nikakav razlog misliti da je bilo što drugačije. Zamijeniti Pivarića Lecjaksom se pokazalo kao pretakanje iz šupljeg prazno, dobilo se beka koji može pokazati bljeskove prema naprijed, ali je dosta porozan prema iza. Obrana kao cjelina je sposobna izgledati solidno do jedne točke kada se događaju neobjašnjivi blackouti i Dinamo primi 'dinamovski' gol, kao što je jučer od Hajduka. Da, greške se dogode, ali ako se dogode gotovo neizbježno barem jednom po susretu, to je jako opasan uzorak koji u Europi dovodi do već puno puta viđenog scenarija. 

Dinamo ima tromu veznu liniju koju kao uteg na dno vuče Domagoj Antolić, relikvija iz prošlih vremena igranja nogometa. Kad tu nije bilo Antolića ili u paru s njim, bio je tu Machado, tako da je uzorak opet uočljiv. Nepokretan veznjak u sredini koji k tome započinje dobar dio akcija znači manjak igrača naprijed, Antolić nema taj impuls da bi nakon odigrane lopte stigao se priključiti napadu bez čega pravog, modernog veznjaka danas teško se može i zamisliti. Ako mu se pribroji neiskusni Moro koji mora zbog straha za poziciju u momladi igrati modrićevski makar bi možda i mogao više prema naprijed, jasno je da je veza potpuno blokirana i ne sudjeluje u napadu. 

Kao nekad na Kovačiću, pa onda na Haliloviću, a zapravo najduže na Sammiru, Dinamo uvijek ima čudnu fiksaciju da sav napadački teret pokušava uvaliti u noge jednog igrača. Jasno je da je namjera tako igraču napumpati cijenu i bolje ga prodati i ne može se reći da ta taktika ne uspiejva, ali jasno je da ima poguban učinak na rezultat sa ozbiljnim klubovima jer je jako lako čitljivo i zaustavljivo igrati protiv Dinama koji sve akcije pokušava gurati preko samo jednog igrača. Ono što je Dinamova tragedija u ovom trenutku je da je taj igrač Ante Ćorić koji potpuno nije dorastao tom izazovu, niti kvalitetom, a još manje mentalitetom. Da, zabio je mali Ante jučer gol, upitan, ali nema veze, no ono što brine je njegovo isključenje iz utakmice na duž periode vremena iako mu je povjerena pozicija koja u nogometu zapravo više ne postoji, ofenzivnog veznjaka sa slobodom igranja ispred svoje vezne linije, čitaj, nepomaganja obrani. Ono što Ćorić pruži u 90 minutanogometa nije dovoljno da bude primjetljiv niti protiv slabog Hajduka, može se samo zamisliti kako će njegove prezentacije izgledati u europskim utakmicama. 

I konačno, ta igra sa centralnim napadačem od koje niti jedan Dinamov 'Psy' ne želi odustati iako nema igrača za tu poziciju. Igrati sa igračem manje u kombinatorici se pokazalo dovolljno protiv Hajduka kojeg motivirani Soudani i Fernandes već poslovično rješavaju kao od šale, ali nedovoljno za bilo što na ozbiljnijoj sceni gdje jače obrane anuliraju kvalitete Dinamovog najboljeg dvojca. MArio Cvitanović čini se ide istom rutom, forsiranjem centralnog napadača do kad ide, samo da bi negdje sredinom listopada, kada šanse za napredak u Europi nestanu shvatio da tako ne ide pa onda ostatak europskih utakmica odigrao u nekim varijantama bez tog centralnog strikera, tek tako, bez objšanjenja zašto naglo odustaje. 

Vjerojatno najgore što se Mariju Cvitanoviću može dogooditi kao friškom Dinamovom treneru je ovako uvjerljiva pobjeda nad probuđenim Hajdukom, pa onda još i pretpostavljeni prolazak Skenderbeua. Time iluzija da Dinamovi treneri i klub generalno znaju što rade samo dobiva na snazi da bi se iluzija rasprsnula čim igra postane ozbiljna na jesen. Mario Cvitanović je unio novitet svojim ljetnim hitom u smislu da je zaplakao na pressici nakon pobjede nad Hajdukom. I dok je nekima takav izljev možda simpatičan, postavlja se pitanje kakav je to trener koji plače nakon gotovo beznačajne pobjede na samom početku prvenstva i trubi o ponosu na svoje igrače. Kada Dinamo jednom dobije trenera koji će od sreće imati razloga plakati u prosincu ili bilo kada u europskim službenim utakmicama te biti ponosan na svoje igrače na tome što su postigli, onda će se možda konačno moći pričati o nekakvom napretku, nečem pozitivnom, nečem što nije sto puta prožvakana bljuvotina kojoj je trenutačni izvođač samo malo promiješao ritmove i stihove. Sve do tada, ritam Maksimira je De - spa -ci - to! Zaplešite!

Cvitanovićev Despacito
Glazbena industrija nas rijetko više može iznenaditi, uredno i kalenadarski precizno izbacuje hitove koje rulja želi slušati. Možda je neke od nas Gangham Style i mogao šokirati prije nekoliko godina do točke da se pitamo kako nešto tako suludo može biti slušano ne milijjune nego milijarde puta diljem svijeta, ali s vremenom smo se navikli. Ljudi vole slušati sranja, glavno da se tijelo njiše u ritmu. Pa smo tako svako ljeto dobili neki pjesmuljak koji variraju u stilu, ali zajedničko im je da osim ritma da se znojna tijela ljujaju u vrućoj, ljetnoj noći, nemaju neku vrijednost koju bi pamtili. ...
Cvitanovićev Despacito
Glazbena industrija nas rijetko više može iznenaditi, uredno i kalenadarski ...
Od sad imaš pisati samo o domaćem nogometu. NBA je za tebe prošlost... - Losovius, 7.8.17. 20:52, 0 1 0
Apsolutno se slažem s Losom. Ne zato kaj je ovo tak dobro napisano, nego zato kaj ti je postotak pogođenih stvari koje napišeš o NBA-ju niži od postotka Andre Robersona s linije slobodnih. Piši o HNL-u radije, možda opet nalijepiš Hajdukov bedž :))) - baiso, 7.8.17. 22:47, 0 1 0
Srce će mi biti na mjestu kad Mac napiše jednako oštar osvrt na ostale naše klubove. - gradim, 8.8.17. 1:57, 0 0 0
Mrzitelj sveg plavog i hrvatskog ponovno ruši ovo našu svetu kuću. Dobar tekst :D - Kum_Noci, 8.8.17. 14:57, 0 1 0
Lepakis | 07.08.
Odjeci derbija: Što je razotkriveno kod Dinama, što kod Hajduka?

Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli na splitski mentalitet i život na valovima euforije i depresije u ovom konkretnom slučaju naslov se odnosi na cijeli naš nogomet. Nakon što su prošli tjedan 4 naša kluba izborila play-off europskih natjecanja u očima medija i popriličnog broja ljudi hrvatski klupski nogomet postao je velesila kojoj malo nedostaje da prestigne Francuze i Nijemce. Nažalost jučerašnji derbi pokazao nam je zašto se umjesto s Francuzima borimo s Cipranima i Austrijancima za dva mjesta u ligi prvaka. Svaka čast Osijeku na prolasku PSV-a, ali nekako mi je  teško uopće zamisliti da su PSV i Ajax u svojem prvenstvu ikada odigrali ovako lošu utakmicu kao Dinamo i Hajduk jučer. Hajduk je u Maksimir stigao bez Borje Lopeza, Ante Ercega i još nekih pričuvnih igrača zbog ozljeda, a Futacs je valjda zbog umora ostao na klupi. Samo ta tri izostanka su Hajduku značajno spustila šanse protiv Dinama i pokazala da riješenja s klupe nisu ni približno slične kvalitete.

Izostanak Futacsa je bio ključan

S druge strane Dinamo je izašao u prvom sastavu bez nekih izostanaka zbog ozljeda ili umora i tako me podsjetio na riječi Igora Tudora, dok je bio na klupi Hajduka, koji je rekao kako kvaliteta nije samo ono na terenu nego i otpornost na umor i ozljede i kako su u njegovom Juventusu uvijek igrala ista jedanestorica po deset i više utakmica u nizu, a u Hajduku ne mogu po tri utakmice. Soudani očito ima kvalitetu igrati cijelu polusezonu dvije utakmice tjedno dok Futacs vjerovatno nema i to je možda i najveći problem Hajduka u ovom ranom dijelu sezone dok sudjeluju u europi.

I baš se taj izostanak Futacsa najviše osjetio jer njegovim odsustvom Hajduk je izgubio svoj osnovni mehanizam za zadržavanje lopte i prijenos na suparničku polovicu, pa su tako jedine dvije šanse došle zbog izgubljenih lopti Antolića. Osim toga Hajduk nije mogao zadržati loptu jer je dinamo pametno pritiskao Hamzu i Savvasa, a Vlašić u međuprostoru sam jednostavno nije mogao ništa napraviti. Pokušavao mu je pomoći Said spuštajući se nisko po loptu, ali Said koji izgleda kao da ima 5 kilograma viška je jučer samo još jednom potvrdio zašto je ove sezone tek četvrta napadačka opcija.

Dinamo sada ima Fernandesa, koji radi razliku

S druge strane Dinamo, odnosno trener Cvitanović, je pametno zaključio da Hajdukova usko postavljena zona koja funkcionira protiv cijelog Hnl-a protiv Dinama može imati velikih problema. Zato je Dinamo potpuno zanemario sredinu terena i odlučio se na najjednostavniji mogući mehanizam igre koji je mogao. Dinamo bi prebacio težište  igre na jednu stranu zatim vratio loptu stoperima najčešće Filipu Benkoviću koji bi zatim opalio dijagonalu na krilo i Dinamo bi imao situaciju jedan na jedan.

To je za Hajduk uobičajno i već sam ranije pisao kako je Carrilo svjesno otvorio taj prostor svim protivnicim, ali ovog puta je problem bio što su jedan na jedan Hajdukovi bekovi igrali protiv Soudanija i Fernandesa, a to je situacija u koju se ne želite dovesti. Ako tome dodamo i bekove modre bekove koji su se brzo priključivali dok su Hajdukovi Hamza i Savvas stalno kasnili u izlasku iz sredine prema boku Dinamo je konstantno imao višak na boku.

Za razliku od prošlog derbija koji je Hajduk dobio, ovaj put nisu imali Futacsa, a umjesto da čuvaju samo jedan bok i Soudanija sada su imali i problem Fernandesa na drugoj starni i to je osnovna razlika. Ipak usprkos svemu tome Dinamo je poveo iz jedne od rijetkih situacija kada je Hajduk dobro zatvorio bok spuštanjem Radoševića u tu zonu, ali njegova loša reakcija i niz grešaka ostalih igrača doveli su Čorića u situaciju da zabije gol. Gol iz zaleđa.

I kraj priče, taj gol je gol iz zaleđa makar ono bilo malo, ne razumijem da se svi moraju praviti ludi i pokušavaju opravdati taj gol. Jutros je izašla slika na kojoj se vidi da pomoćni sudac ostaje u ravnini s linijom u kojoj se splitska obrana nalazila u trenutku upućivanja lopte prema Čoriću i kako on prebacuje zastavicu u desnu ruku što znači da je vidio i krenuo označiti zaleđe, ali nije. Nikad nećemo znati zašto nije, ali znamo da se nalazio na drugoj strani terena u takvoj situaciji da bi zastavica bila u zraku i to je najveći problem našeg nogometa. Uzalud nekima opravdanja da je Hajduk zabio protiv Cibalije iz zaleđa, da, zabio je, ali kakva je to utjeha. To što nam je nogomet posložen tako da vlada zakon jačeg nije nimalo dobro, nego je sramotno. To što najjači nisu i najbolji na terenu nego oni s najpodobnijim ljudima za razne fotelje je poražavajuća činjenica i sve i da je jučer derbi bio fantastičan svejedno ne bi trebali biti zadovoljni.

Radošević odigrao najlošije dosad

No vratimo se na utakmicu, Hajduk je u drugom dijelu uveo Futacsa i dobio svoj mehanizam iznošenja lopte i postao opasniji, te uspio izjednačiti tako što je Dinamo nakon kornera ostavio najboljeg splitskog skakača samog na pet metara od gola, neobjašnjivo. Par minuta nakon toga Hajduk je ostao bez Futacsa koji se ozljedio i iako još nema prvih prognoza izgledalo je jako loše i Hajduk bio mogao ostati bez svog prvog napadača na dugo vremena čime im se vraćaju svi problemi koje su imali iz prvog poluvremena jučer. To im je očito bio prevelik udarac jer su prepustili Dinamu konce igre i ubrzo primili gol, još jedan gol u zoni Radoševića, koji je jučer odigrao katastrofalnu utakmicu.

Tu je utakmica bila riješena i baš iz tog razloga još manje shvaćam odluku sudca da prizna treći gol Dinama ili da ta akcija prođe bez da je bilo što svirano. Mogućnosti je bilo puno, neki kažu penal na Fernandesu neki prekršaj na Juranoviću, a svi se slažu da je na Stipici bio prekršaj. Bez obzira na sve to Zebec je odlučio ne svirati ništa i tako dao još više povoda da poslije utakmice pričamo o suđenju, a ne o lošoj utakmici. Dinamo je odnio tri boda, a Hajduk od bodova više boli ozljeda Futacsa, sve ostalo nije vrijedno spomena, a mi smo si svi sami krivi što smo poletjeli nakon što smo navikli na dobre predstave u europi i europske sudce pa smo jučerašnjom predstavom svih aktera na Maksimiru grubo spušteni na zemlju.  

Iz euforije u depresiju
Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli na splitski mentalitet i život na valovima euforije i depresije u ovom konkretnom slučaju naslov se odnosi na cijeli naš nogomet. Nakon što su prošli tjedan 4 naša kluba izborila play-off europskih natjecanja u očima medija i popriličnog broja ljudi hrvatski klupski nogomet postao je velesila kojoj malo nedostaje da prestigne Francuze i Nijemce. Nažalost jučerašnji derbi pokazao nam je zašto se umjesto s Francuzima borimo s Cipranima i Austrijancima za dva mjesta u ligi prvaka. Svaka čast Osijeku na prolasku PSV-a, ali nekako mi je teško uopće zamisliti da ...
Iz euforije u depresiju
Iako se iz naslova možda može pretpostaviti da se misli ...

Respekt: Ljuke, ivan-cro, peropex, pravi, Losovius,

Slažem se: Ljuke,

Ne slažem se: Gogo7,

I ja sam kao i Los uočio neobično jaku "kiflu" (kako kaže Ćosić) kod Hajdukovog kornera. Možda i nije izašla. A da li bi to netko spomenuo? Pa i nebi. nije da ovaj Dinamo ima svoju vojsku pratioca koji će na secirati suđenje i tražiti pravdu na netu - gradim, 8.8.17. 1:45, 0 0 0
Barem ja nisam vidio da je lani netko spominjao gol Rijeke iz ofsajda ili spominjao lanjski nepriznati gol u Osijeku i dovodio ga u kontekst s Hodžićevim od prošlog tjedna. Ili Hajdukov gol u Vinkovcima doveo u vezu s lanjska dva gola Futacsa i 3 - gradim, 8.8.17. 1:47, 0 0 0
isključenja igrača Cibalije. Ili s događajem iz prvog kola lani kad se sudac slobodno uvjerio da lopta nije prešla crtu pa nije priznat gol Cibaliji za 1:1. - gradim, 8.8.17. 1:48, 0 0 0
ne slažu se svi da je na Stipici bio prekršaj. Što je rekao sudački ekspert danas? I bez tog eksperta, ja se ne slažem. Golman se bacio igraču pod noge, normalno je da će doći do kontakta. Da se ne radi o golmanu, nego o recimo Nižiću koji - gradim, 8.8.17. 1:53, 0 0 0
ukliže i blokira udarac, a Henriques u nastavku lupi u njegovo kloljeno, nikome ne bi situacija bila sporna. A stipicu je udarac toliko oašamutio da je odmah po primjenom udarcu išao rukom oboriti napadača. Niti desetinku kasnije - gradim, 8.8.17. 1:55, 0 0 0
johnny08 | 06.08.
Kako nadoknaditi odlazak Ristovskog?

Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a za ulazak u najelitnije klupsko natjecanje svijeta odmjeriti će snage s grčkim velikanom Olympiacosom. Nakon što su kuglice Rijeci dodjelile grčku ekipu pogledao sam utakmice Olympiacosa i Partizana i zaista ne vidim razloga zašto bi se Rijeka trebala bojati grčkog prvaka. Ipak, u svjetlu najavljenog odlaska Stefana Ristovskog, koji tako neće participirati u utakmicama play-offa Lige prvaka, nameće se zaključak kako su i šanse Rijeke u sudaru s Olympiacosom bitno pale.

Odmah nakon utakmice sa Salzburgom dobio sam priliku popričati s Ristovskim i bilo je već tada jasno kako je Sporting ozbiljno zagrizao za Makedonca i kako je zapravo samo pitanje vremena kada će Ristovski napustiti Rijeku. Prateći događanja oko kluba nameće se zaključak kako je Rijeku ovaj transfer uhvatio nespremnu. Ne u smislu da nitko u klubu nije uzeo u mogućnost da će ponajbolji igrač otići prije završetka prijelaznog roka, nego više ciljam na način na koji je to izvedeno. Mišković je svim silama igrača htio zadržati pa je Sportingu ponudio opciju da za manje novaca dovede igrača samo da Ristovski može igrati play-off, no presudila je želja ne Sportinga nego samog igrača. Naime, očito je njegov agent vršio prilično veliki pritisak na igrača što samo znači da Ristovskog u Portugalu čekaju odlični uvjeti. Navedeno je i jasno budući da će Sporting platiti relativno malu odštetu za Makedonca (3 milijuna eura, možda malo više), a Ristovski će shodno tome dobiti bolja primanja (sigurno milijun eura, dok sada prima pet puta manje) i bonuse, uz naravno zajamčeno natjecanje u skupinama LP-a budući da se očekuje od Sportinga da će proći Steauu.

Ristovski je prerastao Rijeku

Iz perspektive samog igrača zaista nema razloga da više ostaje u Rijeci i u ove dvije godine je Ristovski svojim igrama zaista zadužio Rijeku. Ipak, često se zaboravlja onaj segment koliko je klub napravio za samu promociju igrača, budući da je po dolasku u Rijeku on bio igrač sa statusom ptice selice koji je prošao jako puno klubova u Italiji bez nekog značajnijeg iskoraka u karijeri. Iz svega se zaključuje kako Ristovski Rijeku nije napustio u idealnim odnosima, budući da je izazvao reakciju inače mirnog Miškovića, dok je simptomatično kako Kek nije prisustvovao konferenciji za novinare uoči Osijeka. Naznaka je to puno dubljih i kompleksnijih odnosa u klubu koji su naravno sasvim normalni, ali daju okvir u koji treba smjestiti Rijeku.

Rijeka se kroz godine isprofilirala kao odlična stanica za igrače iz regije koji bi na Kvarner došli oživjeti karijeru. Bezbroj je takvih primjera igrača koji su nakon Kekovog tretmana unovčili svoj talent u jačim ligama. Rijeka je klub koji je isključivo ovisan o prodaji igrača, budući da navedeno predstavlja jedini pravi prihod kluba. No, prodaja Ristovskog u trenucima kada su izborene najmanje skupine EL-a i kada si u velikoj prilici da u 180 minuta nadmetanja s Olympiacosom napuniš skoro dva godišnja budžeta, govori u prilog činjenici kako je sadašnji uspjeh Rijeke u uskoj korelaciji s željama igrača. Nekada su oni razumniji poput Kramarića i Mitrovića koji su odlazili iz kluba imajući na umu interese Rijeke, a nekada se dogodi slučaj Ristovski, koji je zapravo opalio šamar otrježnjenja Rijeci. Pogotovo u situaciji kada Rijeka ni u primislima nema spremnu zamjenu za igrača, kao što je to bio slučaj kada su odlazili Mitrović, Kramarić i slični.

Za Rijeku je otvoren cijeli svijet problema

Sada kada se zna da Ristovski neće igrati play-off, a niti utakmicu s Osijekom, pa tako ni s Dinamom, Rijeka se odjednom nalazi u cijelom svijetu problema. Značaj Ristovskog za igru Rijeke ne moram pretjerano ponavljati. Radi se o najboljem beku lige koji ima impresivnu moć ponavljanja, koja pak nadilazi okvire HNL-a. Ubojita desna strana kluba koja je sijala strah kod protivnika i koja je prošle godine donijela dvostruku krunu i uostalom osigurala play-off LP-a (asistencija Ristovskog za Gavranovića u Salzburgu) više ne postoji. Rijeka zamjenu za Ristovskog nema niti ga je ikad imala, što je prilično neozbiljno za klub koji mora igrati na tri fronta. Jasna su mi ograničenja koja Rijeka ima u pogledu budžeta za plaće, pa uzimam za mogućnost da nije ni bilo moguće dovesti dovoljno jaku zamjenu dok je Ristovski još u klubu, no igrač se vrlo lako mogao teže ozlijediti što samo otkriva na kako labavim temeljima Rijeka temelji svoju ekipu.

Normalno da se klub odlučio kockati na poziciji koja je savršeno pokrivena, no u ovom trenutku zaboravljeni Martić ostaje jedini desni bek Rijeke kojeg Kek ionako gotovo nikada ne stavlja na tu poziciju. Sada će morati barem razmisliti o tome, no vrlo je upitno u kakvoj je spremi Martić i što on može dati Rijeci.Osobno smatram ne puno, budući da se radi o igraču koji je defanzivno vrlo porozan, a napadački izgleda kao da je u vječnom konfliktu sa samim sobom. U kuloarima se spominje povratak Ivana Tomečaka, no da Dani Carvajal sutra sleti na Rujevicu Rijeka se mora pomiriti s činjenicom da skupine LP-a vidjeti neće. To govorim iz aspekta što je lijeva strana Olympiacosa jedna od najvećih mana ta ekipe, što govori i činjenica da je Hrvoje Milić ovoga ljeta doveden u klub. Odlaskom Ristovskog Rijeka gubi tu probojnost na beku, ali taj odlazak povlači i još jedan zanimljivi detalj koji možda mnogima na prvu neće biti vidljiv.

Sada mora igrati Zuta, a to nije bio plan

Naime, Kek u Europi ove sezone koristi Z manevar, koji kao što sam već pisao znači da Zuta ostaje na klupi, a Vešović igra lijevog beka. Tako Kek svjesno razbija najubojitiji tandem ekipe Vešović-Ristovski nauštrb većeg balansa. Odlaskom Ristovskog Vešović više ne može igrati poziciju lijevog beka, već mora pokriti desni bek. Gotovo je sigurno da će Crnogorac morati igrati poziciju RB-a, a ne desnog krila na kojem sa svojim često nepredvidljivim kretnjama znači veliku opasnost po protivnika. Ako Vešović igra desnog beka ili ako ga Martić igra pa Vešović igra desno krilo, Zuta svakako mora igrati lijevog i zapravo tu se ogleda najveća aljkavost uprave Rijeke. Zna se kako su s riječke udice pobjegli Stangl, kao i još par inozemnih lijevih bekova, no u prvenstvo i u Europu se ušlo s Zutom, igračem kojeg Kek ne želi vidjeti na beku u Europi, pa više ni protiv Dinama u prvenstvu. Sada Kek mora staviti Zutu u prvu postavu što podsjeća na vrijeme kada je zaglavio s Bertošom na lijevom beku.

Zapravo je odlazak Ristovskog otvorio Pandorinu kutiju ili napravio lančanu reakciju u ekipi i značajno Keku umanjio prostor za manevar. Ne samo da Slovenac više nema opcija na klupi, nego Rijeka više nema uigranih prvih 11, odnosno 11 jednakih i ostale. Za HNL će takva situacija biti dovoljna, iako je za očekivati kako će se gubitak Ristovskog preliti i na bodovno stanje kluba u prvenstvu. Nitko iz kluba ne očekuje obranu naslova prvaka, a odlaskom Ristovskog samo izgovaranje tih riječi zvuči kao utopističko sanjarenje. Kao i obično, sustav će se prilagoditi odlascima igrača i Kek će ponovno uigrati kombinaciju koja će iznjedriti rezultat. No, Keku će za takav proces trebati vremena, a to nije nešto što Rijeka u ovom trenutku ima. Ispada kako je Ristovski Rijeku ostavio u poziciji u kojoj praktički vidi milijune od LP-a, ali svaki puta kada se primakne njima oni su i dalje nedostižni. Rijeka je možda dobila 3M eura od prodaje igrača, ali siguran sam kako bi Mišković u ovom trenutku ispisao ček na taj iznos samo da vidi Ristovskog kako juriša na Olympiacos i skupine LP-a, zadnji doseg kojeg klub veličine Rijeke može ostvariti nakon prošlogodišnje duple krune.

Ristovski je Rijeci pokazao gdje joj je mjesto
Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a za ulazak u najelitnije klupsko natjecanje svijeta odmjeriti će snage s grčkim velikanom Olympiacosom. Nakon što su kuglice Rijeci dodjelile grčku ekipu pogledao sam utakmice Olympiacosa i Partizana i zaista ne vidim razloga zašto bi se Rijeka trebala bojati grčkog prvaka. Ipak, u svjetlu najavljenog odlaska Stefana Ristovskog, koji tako neće participirati u utakmicama play-offa Lige prvaka, nameće se zaključak kako su i šanse Rijeke u sudaru s Olympiacosom bitno pale. Odmah nakon utakmice sa Salzburgom dobio sam priliku popričati s Ristovskim i bilo je već tada jasno kako je ...
Ristovski je Rijeci pokazao gdje joj je mjesto
Rijeka je došla na korak od skupina Lige prvaka, a ...
Vešović će igrati desnog beka, mislim da to uopće ne treba dovoditi u pitanje. - pravi, 6.8.17. 14:52, 0 0 0
Zastrašujuće dobra analiza Johnny (zastrašujuće jer sam navijač Rijeke, i samo si glasno izrekao sve što mislim i čega se bojim). Ništa ti ne mogu dodati ni opovrgnuti. Bravo. - Dado7, 7.8.17. 1:17, 0 0 0
Nikad u HNL-u nisam bio zaljubljen u izvedbe nekog igrača poput Ristovskog. Jednostavno, krive odluke na terenu broje mu se u promilu, i bilo je jasno da će Rijeka morati drastično mijenjati stil igre kad on ode - ma kad to bilo. Ovako, mogu... - IstraSport, 7.8.17. 19:08, 0 0 0
...iz ovoga izvući alibi, jer Olympiakos bi se teško prošao i s njim (iako bi nada daleko jače tinjala). Sada je rješenje tamo staviti Vešovića. Ionako ni sada nema smisla da Zuta bude prvi izbor na lijevom boku, ali da ga se ne smije koristiti... - IstraSport, 7.8.17. 19:09, 0 0 0
...protiv nijednog iole ozbiljnog protivnika. Možda, teško, ali možda je baš sada pravo vrijeme za odlazak Ristovskog, iako ne razumijem zašto je cijena tri milijuna eura. Ponavljam, znalo se da kad god ode - napraviti će potres. - IstraSport, 7.8.17. 19:10, 0 0 0
BruceWayne | 04.08.
Svi hrvatski klubovi prošli dalje!

Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak u Einhovenu, onda je vrlo lako opisati što se dogodilo u uzvratnom susretu u Gradskom vrtu. Zekićevi izabranici ostvarili su vjerovatno najveću pobjedu u klupskoj povijesti. Kako drugačije nazvati pobjedu nad bivšim europskim prvakom, klubom čiji su prolazak očekivali, a upravo to se na kraju obilo od glavom Nizozemcima.

Samouvjerenost i vjera u svoje mogućnosti je jedna od osnovnih psiholoških stajališta svakog onoga tko misli pobjeđivati u nizu, ali kod samouvjerenosti postoji granica koja kad se pređe, lako prelazi u bahatost i podcjenjivanje protivnika. Nije vrijedno ni pisati kako su nizozemski mediji predstavili Osijek kao klub i kao grad široj svojoj publici, a nešto slično uradio je i trener Cocu u prvoj utakmici. Gledajući po igri i rezultatu, Osijek je zamislio kao još dvije pripremne utakmice do početke ligaške sezone jer su do susreta sa Osijekom odigrali samo 4 pripremna susreta, a ni tamo se nisu proslavili. Kako bi stvari učinio još zanimljivim, na teren nije poslao najskuplje pojačanje Lozana, niti prošlogodišnje nositelje Proppera i Pereiru. Pobjeda Osijeka otvorila je „Pandorinu kutiju“ nizozemskog kluba, jer su navijači počeli ispitivati neposrednu prodaju lijevog beka Willemsa par dana prije same utakmice, izostavljanje ponajboljih igrača i bezličnu igru gdje PSV u cijelom susretu nije stvorio niti jednu šansu, pa ostaje pitanje kako je PSV sa istim trenerom od nizozemskog prvaka došao u situaciju da ne može povezati niti jednu akciju protiv outsidera i budžetom puno siromašnije momčadi.

PSV je zadnji puta bio prvak prije dvije sezone. No, bio je to zapravo ogroman podbačaj Ajaxa u zadnjem kolu pa se može da je više Ajax izgubio prvenstvo, nego ga je PSV dobio. Sezona prije toga donijela je „one man show“ Memphisa Depaya kada je predvodio momčad kao najbolji igrač lige. Od te momčadi, svlačionicu PSV-a napustili su već spomenuti Depay i Willems, Guardado, Moreno, Bruma, dok glavni napadač i kapetan te ekipe Luuk de Jong danas je na izlaznim vratima kluba i pred transferom u Augsburg. Nakon tih naslova, klub radi „rebuiding“ i  vodeću ulogu u ekipi i mjesto kapetana daje Van Ginkelu, no to ne bilo zanimljivo da Van Ginkel nije igrač Chelsea na posudbi u PSV-u. Očekivano, njihov rezultat prošle godine nije ponovljen i morali su svoj put u Europi krenuti kroz pretkola. Iz kojih nikad u svojoj povijesti nisu ispali, do sinoć.

Djelomično shvativši kako je vrag odnio šalu, Cocu u uzvratu na teren postavlja najbolje što ima, ali samo djelomično jer su opet izostavljani de Jong i Pereiro. Locadia je pomaknut u sredinu, a na krila su postavljeni dva najbolja driblera, Lozano i Bergwijn, između njih Propper, a njima su čuvali leđa Van Ginkel i Hendrix. Iz obrane je maknuo najlošijeg PSV-ovog igrača Schwaba i postavio vrlo zanimljivog stopera Luckassena, dok je lijevoj strani ostao dešnjak Brennet. Uvođenje Luckassena donijelo je taktičko iznenađenje za Osijek, jer su njegove duge i točne lopte zapravo su nešto sa čime se Osijek nije navikao nositi u HNL-u, jer jedini takav tip stopera u domaćoj ligi je Elez. Njegove duboke lopte na visokog Locadiju davale su poteškoće osječkoj obrani jer su na povratnoj lopti uvijek bili Propper ili netko od krilnih igrača. Desna strana je bila puno aktivnija zbog napadački potentnijeg bočnog igrača Ariasa, ali opet nisu uspjeli stvoriti dovoljan višak protiv Grezde i Barišića. Zgusnuta obrana domaćina lako je prolazila način kako udvojiti i popratiti ulaske nizozemski igrača iz drugog plana, tako da PSV niti u tom trenutku nije bio dovoljan opasan za gol Malenice.

Zoran Zekić sa druge strane nije imao previše briga oko sastava, i napravio je jedinu logičnu stvar, na teren poslao iste one koji su pobijedili prošli tjedan, uz par taktičkih detalja uvedenih posebno za ovu utakmicu. Znao da je desna strana njegove ekipa njen najslabiji dio i da neće biti lako Šorši i Bočkaju zatvoriti sve napade gostiju. Tu je posebnu ulogu imao Mioč, on se pomjerio poludesno, što je posebno došlo do izražaja u drugom poluvremenu kad su desnu stranu osječkog napada činili Lozano i Hendrix. Dva najbolja osječka pojedinca iz prošle sezone igrali su defenzivnije nego inače, posebno Lopa koji se spuštao često zatvarajući one prostore koje nije mogao zatvoriti Mioč. Osijek je dobrim dijelom utakmice iskorištavao odlaske Ariasa u napad, i često je ta lijeva strana bila baza za izgradnju napadu i daljnju distribuciju. Sa Lopom, Grezdom i Barišićem, rađen je višak koji se prebacivao na desnu stranu gdje su Bočkaj i Šorša imali više prostora za ubačaj ili udarac. Vjerovatno poučen riječkom utakmicom, Zekić je znao kako bunker protiv nizozemske ekipe nema previše smisla, stoga je odlučio napasti PSV u bilo kojoj izglednoj prilici. Napadi su bili brzi, smisleni, igrači Osijeka su kvalitetno iskorištavali prostor koje je kako je utakmice odmicala, bilo sve više. Iako je gol pao iz prekida, do kraja utakmice bilo je još nekoliko prilika upravo iz takvih kontra napada. Kontranapadi su prikazali i prvu manu Grezde, koliko god on bio dobar sa loptom u nogama i bez nje, toliko će još morati raditi kako bi popravio svoje odluke u trenutku kada predaje loptu. Izmjene su odrađene smisleno, Vojnovićev ulazak je dodatno užario već pakleni osječki četvrtak, ostatak donio još malo trke pri zatvaranju utakmice. Cocu se ponovo posuo pepelom i ubacio Pereiru i de Jonga, a nakon sinoćnje utakmice sasvim je jasno da će barem jednom od njih trojice ovo biti zadnja utakmica u PSV-u. Za lijevaka na lijevom boku je shvatio kad je već bilo prekasno,a Van Ginkel i Propper su se zbog manjka utakmica teško sastali sa loptom.
Općenito u dvoboju kada outsider nadmoćno i suvereno pobjedi favorita teško je istaknuti one koji su bili malo „odličniji“ od ostalih, ali osječka obranasinoć je bila na svom vrhuncu. Svaki njen dio odradio je vrhunski posao i ne bi bila greška da se netko od njih nađe ponovo u dresu nacionalne selekcije. Tamo se bi se lako mogao naći i Bočkaj, strijelac i najbolji igrač utakmice. On polako preuzima Lopinu ulogu iz prošle sezone, jer njegovi prekidi i napadi po boku postaju sve nečitljiviji za protivnike, te pružaju dodatni „missmatch“ pri postavljanju utakmice. Sredinu su „preorali“ Mioč i Mudražija. Prvi je vrhunski čitao igru i uvijek bio na pravom mjestu, a drugi se pokazao toliko dobrim da će sada uprava manje razmišljati o dovođenju novog veznjaka, jer bilo bi zaista šteta ne pustiti Mudražiju da se razvija, jer već sada se pokazuje kao ozbiljno pojačanje.

Dodatno razočarani velikim neuspjehom, došlo je do svađe, umalo i fizičkog sukoba između igrača PSV-a pri kraju utakmice. Sve je popratila Kohorta i 15000 osječkih nogometnih prijatelja u neopisivoj atmosferi i najvećoj pobjedi NK Osijeka u klupskoj povijesti. Vrhunac je došao tek kada je sudac odsvirao kraj, igrači su pojurili na ogradu istočnog dijela stadiona gdje su ih čekali najvjerniji osječki navijači. Tu se dogodila jedna raritetna scena trenera Zekića, gdje on zove svoje igrače da se popnu na ogradu i navijaju zajedno sa navijačima.

Više od toga nogomet ne može pružiti. Večerašnja atmosfera ne samo da je pokrenula grad i okolicu, nego se pobrinula da se za Osijek čuje i puno dalje od hrvatske granice, a neki su nerado saznali tko i što je grad i klub Osijek..

PSV saznao tko je Osijek
Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak u Einhovenu, onda je vrlo lako opisati što se dogodilo u uzvratnom susretu u Gradskom vrtu. Zekićevi izabranici ostvarili su vjerovatno najveću pobjedu u klupskoj povijesti. Kako drugačije nazvati pobjedu nad bivšim europskim prvakom, klubom čiji su prolazak očekivali, a upravo to se na kraju obilo od glavom Nizozemcima. Samouvjerenost i vjera u svoje mogućnosti je jedna od osnovnih psiholoških stajališta svakog onoga tko misli pobjeđivati u nizu, ali kod samouvjerenosti postoji granica koja kad se pređe, lako prelazi u bahatost i podcjenjivanje protivnika. Nije vrijedno ni pisati kako su ...
PSV saznao tko je Osijek
Ako je bilo teško opisati što se dogodilo prošli četvrtak ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.