ANALIZE

Losovius | 25.06.
Što koja ekipa mora napraviti u ovom prijelaznom roku?

Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. 

Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona.

Odlazak legendi

Jer pukotine se naziru zbog problema koji su bili neminovni. Naime, u mirovinu su otišla dva iznimno bitna igrača, Xabi Alonso i Philipp Lahm. Španjolac je doveden kao onaj koji garantira pravu distribuciju lopte u drugoj (po nekima trećoj) fazi, onoj u kojoj se treba spojiti obrana i vezni red ili brzo prebaciti jednu liniju dijagonalnom loptom. Obrambeno je bio odgovoran, u zraku solidan te odličan izvođač prekida. Na tržištu koje jako oskudijeva kvalitetnim 'holding' veznjacima nemoguće je pronaći nekoga sa sličnim kvalitetama. Pogotovo kada to netko radi na povijesno dobroj razini, kao što je radio ovaj Bask.

Još će biti teže nadomjestiti Philippa Lahma. Ne samo igrački, nego i simbolički. Jer Philipp Lahm nije samo cijelo desetljeće bio jedan od najpouzdanijih i najkvalitetnijih bekova svijeta, već je dobrim dijelom simbolizirao ovaj moderni Bayern, koji se gotovo pa potpuno odmaknuo od FC Hollywood mentaliteta, kako ih je nekoć zvao njemački tisak. Lahm je u jednoj osobi utjelovio novi Bayern; maksimalno racionalnu momčad koja se uzda u sustav te spada među najdiscipliniranije momčadi Europe, jedne od rijetkih koje nisu u ligi dobile niti jedan crveni karton. A Lahm je tako (bez crvenog kartona) igrao cijelu karijeru.

Pronaći igrače koji će popuniti njihove kopačke očito je nemoguće. Kada bi bilo moguće, oni ne bi bili toliko dobri i povijesno značajni igrači. Moguće je drugačije modelirati sustav, prebaciti malo više odgovornosti drugdje, te dovesti igrače koji možda s godinama mogu doći do iste ili barem slične razine kakve su ove dvije legende.

Što je Bayern napravio?

Kako su znali da ostaju bez dva važna igrača sljedeće sezone, Rummenigge i ekipa nisu ostali sjediti na rukama. Za sljedeću su sezonu već sada osigurane usluge četvorice igrača; to su branič Nicklas Sule i veznjak Sebastian Rudy pristigli iz Hoffenheima, Corentin Tolisso, vezni igrač Lyona, te krilni napadač Werdera, Serge Gnabry. Svi su osim Rudyja igrači od 21/22 godine te su i dalje u formativnoj fazi. Postavlja se dakle logično pitanje – je li to dovoljno kako se titula ne bi prepustila nekom drugom?

Kod svih igrača vidi se obrazac. Dovedeni su kako bi se uklopili ne samo igračkom kvalitetom, nego i unutar prilično specifične kulture te stila igre. A prvi koji se ističe s obje stvari je Nicklas Sule.

Još je tijekom prethodne sezone, kada je s 21 godinom bio jedan od ključnih igrača Hoffenheima, momčadi koja je završila na četvrtom mjestu Bundeslige i tako ostvarila povijesni uspjeha, pokazao koliki mu je potencijal. Samo braniči koji nastupaju za Bayern, BVB i PSG prošle su sezone imali više preciznih dodavanja od Sulea, koji je na račun svojih sposobnosti već odigrao dvije utakmice za seniorsku reprezentaciju, a bio je iznimno važan igrač olimpijske njemačke momčadi, koja je tek nakon 11-eraca izgubila finale protiv Neymarovog Brazila.

Skoro da nema dvojbe, to je savršen igrač za savršeni sustav. Branič koji zbog visine (195 cm) daje dodatnu sigurnost u zraku, dodatne taktičke mogućnosti igre s tri igrača u zadnjoj liniji (što je često radio Guardiola) te još jednu vrlo pouzdanu opciju u procesu iznošenja lopte u prvoj ili drugoj fazi distribucije. Ako se nastavi razvijati te se uspe za stepenicu ili dvije, morao bi biti jedan od top 5 centralnih braniča narednog nogometnog desetljeća. Dobiti takvog igrača za 20-ak milijuna eura čini se kao čista premija.

Corentin Tolisso bio je meta gotovo pa svih velikih europskih klubova. Liverpool i Chelsea, ako je vjerovati medijima, bili su jako nesretni što nije potpisao za njih. Riječ je o 22-godišnjem mladiću koji je dosad nastupao za Lyon, a Bayern je koštao 40 milijuna eura, što je rekordna odšteta za bavarski klub (iako je zapravo najskuplja akvizicija Renato Sanches, čiji transfer uz premije može otići do 75 milijuna eura). 

Baš kao i Sule, čini se kao savršeni igrač za savršeni sustav. Tolisso nema Alonsovu preciznost, smirenost ili kvalitetu dodavanja. Nije ono što se popularnim nogometnim rječnikom zove holder, nego je puno prije box to box veznjak, sposoban pokrivati veliki komad terena te biti jako opasan pred samim golom. Nije niti loš dodavač lopte, iako više riskira kod proigravanja suigrača. Prilično je nalik na Artura Vidala u mladim danima, samo s boljim živcima. Uostalom, prošle je sezone za Lyon, igrajući u 46 utakmica postigao čak 13 golova, što je iznimno mnogo za igrača iz centralnog dijela vezne linije.

Tolisso je i dalje prilično nebrušeni dijamant ogromnog potencijala u svim fazama igre. Takav je, uostalom, bio i Thiago kada je došao u Munchen. Treba raditi na mirnoći, igri u obrani te sigurnosti predaje lopte. Je li sposoban napraviti takav iskorak, tek će se vidjeti.

Druga dvojica, Serge Gnabry i Sebastian Rudy, drugačija su priča. Gnabry će biti posuđen Hoffenheimu, kako bi Bayern održao dobre odnose s klubom kojem je oteo dva ponajbolja igrača, kako to već u Njemačkoj Bayern čini. Rudy je doveden kao svojevrsna Katica za sve, igrač koji će biti na raspolaganju kada bude trebalo uskočiti ili odmoriti kojeg prvotimca. Imati povremenog njemačkog reprezentativca za takvu ulogu pravi je luksuz. Još je veći luksuz kada ga dovedete bez odštete.

Kako će Bayern izgledati?

Bayern je još jednom odradio sjajan prijelazni rok. Iskorištavaju sve pogodnosti Bundeslige te ustrojstva njemačkog nogometa kako bi njihov novac više vrijedio. Kontinuirano je odnos potrošenog na tržištu i kvalitete igrača nešto što ide u njihovu korist. Što se same momčadi tiče, ona je gotovo pa potpuno definirana. Baš kao što svaki trener voli, gotovo i prije nego li je prijelazni rok počeo. Odlasci Lahma i Alonsa tako ne bi smjeli biti (pre)veliki problem.

Sljedeće sezone, na desnom će beku Lahma zamijeniti Kimmich, koji se toj poziciji priučio kroz njemačku reprezentaciju. Nije idealno rješenje, ali mogao bi funkcionirati vrlo dobro, pogotovo uz tri braniča u zadnjoj liniji. S obzirom da je desni bek trenutačno deficitarna pozicija u nogometu, imati nekog s Kimmichovim sposobnostima nikako nije slabost pozicije. Ako nastavi napredovati, mladi bi Joshua mogao postati klasni igrač, kakav je i njegov prethodnik bio.

Dolaskom Sulea, Javi Martinez bi se mogao vratiti na mjesto zadnjeg veznog (poziciju koju je igrao kada je bio u Bilbau), a Bayern bi mogao dobar dio godine igrati i u formaciji 3-4-3. Dodatno, Tolissoa će se  polako integrirati u momčad, a Rudy će također uskočiti u veznu liniju kada bude potrebno. Thiago i Vidal su i dalje u momčadi, kao garancija najviše kvalitete. Tu je i Renato Sanches, prošlog ljeta jedan od najtraženijih igrača koji će dobiti novu priliku ukoliko ne bude prodan.

Najveći bi problem mogao biti potencijalni odlazak Douglasa Coste, koji je sve bliže Juventusu, a nezadovoljan je minutažom. Time bi Bayern na krilnim pozicijama ostao prilično ovisan od Riberyja i Robbena, koji su sve samo ne u cvijetu mladosti. Očekuje se, doduše, da se na vrhunsku razinu vrati i Thomas Muller, koji bi konačno trebao dobiti toliko potrebno slobodno ljeto. Tu je i Coman, kojeg je Bayern otkupio od Juventusa, a koji je bio odličan u posljednjoj Pepovoj sezoni. No, ako ode Costa, nije isključeno da Bayern dovede još jednog ekstra kvalitetnog individualca. Takvih na krilnim pozicijama ima. Lewandowski će nastaviti biti Lewa i trpati kao i dosad. To sigurno neće biti problem.

Imaju li onda ostali šanse?

Ako kojim slučajem Aubameyang ostane u BVB-u, a Reus ne bude imao problema s ozljedama, onda bi Borussia mogla biti konkurenta. Ali ne zato jer bi Bayern pao, nego zato jer bi i oni sami postali nevjerojatno kvalitetna momčad. No, šanse da se te dvije stvari dogode doista su minimalne.

Bayern, i dalje, jedini ima dovoljno kvalitete i horizontalno (dubina kadra) i vertikalno (klasa igrača) da bi mogao računati na 85 ili više bodova. Niti jedna druga momčad to dosad nije postigla i potpuno je jasno zašto je tome tako. BVB bi mogao napraviti nešto slično kada ne bi igrao Ligu prvaka, ali uz toliko opterećenje šanse su slabe. Ostali jednostavno nisu na istoj razini kvalitete.

Što se Lige prvaka tiče, koja Bayernu izmiče već četiri sezone, čini se kako nemaju što drugo raditi nego čekati. Bayern nije klub koji će dovesti Neymara ili Balea, to nije dio njihovog poslovnog modela. Za razliku od svih drugih klubova koji ciljaju na tron Europe, Bayern neće na igrača potrošiti 100 milijuna eura. Ove su sezone jedan gol (ili jednu sudačku odluku) bili udaljeni od toga da eliminiraju Real Madrid, kasnijeg pobjednika Lige prvaka. 

Sljedeće godine nastavljaju s procesom izgradnje nove momčadi, koja je započeta još s Guardiolom. Imaju vjerojatno najbolju liniju centralnih braniča Europe, ponajboljeg lijevog beka, dominantni vezni red i jednog od najboljih egzekutora. Doveli su mlade igrači koji se kako karakteristikama tako i mentalitetom uklapaju u momačad te se čini kako je upravo u izgradnji nova Bayernova mega-momčad. To su redom Sule, Kimmich, Renato Sanches, Tolisso, Coman. Niti jedna vrhunska momčad nema toliko U-21 igrača. Ako sve bude išlo po planu, period dominacije ne samo da neće biti prekinut, nego bi mogao postati i izraženiji.

Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao prvak Njemačke. Ništa novo, ništa neuobičajeno, reklo bi se, iako su Bavarci su uspjeli po prvi put u povijesti. Međutim, kako se često u povijesti dogodilo, čak se i u tako dobro organiziranom kolektivu dogode pukotine. Često su one uzrokovane nizom faktora – od kadrovskih problema preko odnosa u momčadi – što dovode barem do privremene smjene nogometne vlasti u Njemačkoj. Bundesligaški je pehar podijeljen gotovo ravnomjerno; pola Bayernu, pola svima ostalima. A sve upućuje da bi sljedeća mogla biti jedna od 'svima ostalima' sezona. Odlazak legendi Jer pukotine se ...
Bayern je izgradio potencijalno novu dinastiju!
Po peti put u nizu, Bayern je prethodne sezone postao ...

Respekt: MARIOLJETA, sthagon, tomy97,

Slažem se: Bleiburg,

Ne slažem se: PrvaB,

johnny08 | 17.06.
Tribina Hipoteza...

Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona.

Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor

Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što je Mirabelli nazvao Donnarummu i pristupio mu bez njegova znanja. Po različitim izvorima priča se kako je novac bio najmanji problem, no Raiola je htio uvesti klauzulu da ako Milan sljedeće sezone ne izbori Ligu prvaka, njegov agent može otići za iznos manji od njegove sadašnje vrijednosti. Fassone i Mirabelli naravno nisu pristali na takav deal što je značilo da je priča s Donnarummom u Milanu završena. Naravno da je odluka o nepotpisivanju s klubom koji je stvorio mladog golmana teško sjela Milanistima, tim više što je sam vratar nekoliko puta naglašavao kako proživljava snove u dresu kluba za kojeg je oduvijek navijao i kako mu je želja kupiti veliku kuću u Milanu gdje bi bila njegova cijela obitelj. Nadalje, odluka je neočekivana i zbog činjenice kako je ponuda Milana bila konkretna i naglašavala je važnost mladog vratara za projekt novog Milana. Ipak, odbijanje ugovora je bacilo svjetlo i na prošlost mladića pri samom dolasku u Milan. Naime, Donnarumma je sličnu stvar već izveo jednom, kada je pri prelasku u Milan 2013. godine iz akademije Napolija izigrao Inter, s kojim je već imao potpisan ugovor. Tada su Donnarummini roditelji u 24 sata promijenili odluku i njihov mezimac je završio u Milanu što se, spletom okolnosti, ispostavilo kao fenomenalna odluka za njegovu karijeru. Isti ti roditelji su u konačnici i odabrali Mina Raiolu za agenta, a kada birate Raiolu u praksi znate što dobivate.

Raiola ne vjeruje Kinezima

Glavni spor između Milana i Raiole proizlazi iz činjenice kako novi kineski vlasnici nisu uspjeli uvjeriti Raiolu da su ozbiljni ljudi koji projekt Milana mogu podići na visoke razine. Peripetije oko preuzimanja kluba, nedostatak financijskih sredstava, pozajmica od američkog fonda naravno da nisu pomogli, a kamenog Raiolu nije uvjerio ni vrhunski odrađen prijelazni rok u kojem je Milan za razumne novce doveo četiri vrlo dobra igrača koji bez ikakve dvojbe odmah mogu uskočiti u prvu ekipu (Conti i Biglija su na vratima kluba). No, nije Raiola jedini kojeg Kinezi nisu uspjeli uvjeriti. Paolu Maldiniju su novi vlasnici ponudili visoko mjesto u klupskoj hijerarhiji što je on odbio uz objašnjenje kako nije uvjeren u to što Kinezi žele napraviti s klubom. Ista priča se dogodila s Costacurtom, a jedini koji su prihvatili biti dio novog Milana su Gattuso i Abbiati, od kojih je jedan prihvaćao sve moguće ponude kako bi postao trener (Sion, grčki OFI), a drugi niti nema kapacitete za biti nešto više od vjernog klupskog vojnika. Bilo kako bilo indikativno je kako ne postoji pretjerano povjerenje naspram novih kineskih vlasnika, kojima tek predstoji dokazati se u vođenju talijanskog velikana.

Donnarumma zaradio izgon iz vlastite zemlje

Ipak, ostajem pri mišljenju kako odlaskom iz Milana Donnarumma gubi taj balon zaštite koji su oko njega stvorili mediji i navijači. U niti jednom trenutku se mladiću nije spočitavalo za greške kojih je bilo nauštrb nesvakidašnjeg talenta i priče koju je Milan gradio oko njega. Pritom ga nisu kritizirali ni simpatizeri ostalih klubova, ujedinjeni u fami koja se s pravom gradila oko novog Buffona. Ovim potezom sve to nestaje i 18-godišnjak kreće u nepoznate vode budući da jedina prava opcija mogu biti klubovi izvana. Spletom okolnosti vrhunski engleski klubovi su popunjeni na vratarskim pozicijama i Donnarummi preostaje madridski Real ili PSG. Zbog odnosa kojeg Raiola ima s PSG-om (Zlatan, Thiago Silva...), kao i zbog platežne moći pariškog kluba PSG je prvi pick za Donnarummu, dok bi Perez morao prijeći preko svog ponosa u poslovanju s Raiolom, ali ulog je riješena vratarska pozicija za sljedećih 15+ godina. Oba kluba donose nepoznati teritorij za Donnarummu i još bitnije manje šanse za osobni napredak u odnosu na Milan; u prvom slučaju pregršt domaćih trofeja bez naznaka za kontinentalnom slavom, dok bi u slučaju Madrida odabrao putujući cirkus u kojem se ne može predvidjeti kako bi se 18-godišnjak razvijao. Pritom sam mišljenja kako je njegov talent toliki da može uspjeti u bilo kojoj ligi svijeta i u bilo kojem klubu, no da je talent jedina odrednica profesionalnog nogometaša Anas Sharbini ne bi danas trčao po Hahliću i dobivao ponude od zagrebačkih trkačkih klubova da postane dio njihovog tima. Također u oba slučaja Donnarumma nije doma, nema njegovog jezika, njegove kulture, prijatelja i poznatog okruženja koje nesumnjivo utječe na razvoj igrača u njegovim godinama, koji bi u jednu veliku kuću potrpao cijelu svoju obitelj.

Dark horse - Juventus

Tako dolazim do dark horsea Donnarumma sage - Juventusa koji bi u talijanskoj 'backstabbing' igri mogao isplivati kao favorit. Naime, Beppe Marrota je već uzrokovao skandal u ovom roku kada je pregovarao s Keitom Baledom mimo znanja Lazija (van Dijk-Liverpool ista priča), što je toliko naljutilo Lotita da je spreman bio prodati Bigliju i Keitu u paketu s popustom Milanu (odbio Keita). Marrota se ispričao Lotitu, no nema apsolutno nikakvih garancija da Juventus nije pristao na Raioline uvjete slične onima u slučaju Pogbe. Time bi Gigi dobio jedinog legitimnog nasljednika u trenutku kada odlazi u mirovinu, a Raiola bi svom agentu priskrbio najjaču ekipu Italije i zapravo jedini potez u kojem neće patiti karijera mladića. Naravno psihološki pritisak bi bio ogroman, budući da se organiziraju akcije i izvan Italije (Donna je na U-21 EP-u u Poljskoj gdje će ga dočekati prigodna koreografija pri svakom nastupu Italije), a nezamislivo je što bi se dogodilo da na ovaj način Donnarumma završi u Juventusu. Samim time, Donnarumma je propustio vlak da dosegne visine Buffona u smislu pripadnosti jednom klubu i razinu respekta kojeg Gigi uživa u svijetu nogometa, a koji nije nužno vezan za njegovo nogometno umijeće. On je postao sinonim za Juventus i talijanski nogomet unatoč činjenici što je napustio redove Parme, no za razliku od Donnarumme Parmu je napustio za tadašnju rekordnu odštetu za golmana, a mrlju na njegov status ikone ne može baciti ni slika iz kladionice. Jednostavno, Buffon je dosegnuo mitski status shvaćajući u prvom redu kako se ugled jako teško stječe, a vrlo lako gubi.

Donnarummina karijera je na kocki

Nadalje, transfer u Juventus znači i sjedenje na tribinama godinu dana što golmanu u razvoju nikako ne odgovara, kao i propuštanje SP-a u Rusiji. Po najnovijim vijestima iz Milana to je i plan Kineza, koji su toliko bijesni na Raiolu da su spremni izgubiti sav novac nauštrb satisfakcije gledanja najvećeg vratarskog talenta kako godinu dana trenira s Gattusom u Primaveri (zanimljivi bi bili ti treninzi i odnos Gattusa). Navedeno stavlja Milan u interesantnu poziciju, jer njihov stav o nepuštanju Donnarumme može samo razljutiti Raiolu. Na taj način, ako novac nije bitan, Milan bi Donnarummu mogao upotrijebiti da primjerice od Reala traži da Jamesa ubaci u dogovor (plus naravno nadoplata Milana, ali značajno manja nadoplata). Tako bi izvukli maksimalni profit iz nastale situacije i spriječili da igrač završi u Juventusu što je sasvim izgledno ako ostane godinu dana na tribinama. Dalo bi se zaključiti kako je Raiola Donnarummi, zbog vlastitih interesa, učinio medvjeđu uslugu, možda niti ne računajući kako je nova struktura Milana, predvođena Fassoneom i Mirabellijem prilično odlučna u svojim potezima. Svakako Raiola je u nekoliko minuta obožavanog klinca pretvorio u Dollarummu i pokrenuo nove priče o tome kako krupni kapital uništava nogomet. Jednostavno ne vidim kako je bolja za Donnarummu ova situacija od one u kojoj potpisuje novi ugovor s razumnom odštetom u slučaju da se Kinezi ispostave kao prevara. Uostalom Donnarumma ima svo vrijeme svijeta, no ima li ga Raiola i nije li ovim potezom Raiola opasno bacio kocku s ulogom Donnarummine karijere? Na koju će se stranu kocka zaustaviti ostaje za vidjeti...

Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz najtalentiranijeg mladog golmana svijeta Gianluigija Donnarumme i kluba koji mu je omogućio planetarnu slavu Milana. Donnarumma i njegov zloglasni agent Mino Raiola su odbili ponudu novog, petogodišnjeg ugovora prema kojem bi tinejdžer sa sadašnjih 160 tisuća eura po sezoni dobivao čak 5 milijuna, što je cifra koja premašuje i godišnju zaradu velikog Buffona. Raiola je znao ishod sastanka, a Donnarumma nije prvi put izigrao dogovor Navodno je sastanak između Raiole i Milanovih novih operativaca Fassonea i Mirabellija trajao oko pet minuta, budući da je Raiola bio bijesan zbog toga što ...
Raiola se kocka s Donnarummom
Vijest koja je eksplodirala Italijom poput bombe je svakako razlaz ...
za tako mladog golmana pokazao veliku dozu sigurnosti i još važnije konstantnosti u izvedbama - ALI - bilo je tu i kikseva o kojima se nije mnogo pisalo, a uz to ima i vrlo lošu igru nogom zbog čega sigurno nije zanimljiv npr. Barceloni. Raiola se - Leader, 17.6.17. 14:32, 0 0 0
nije smio kockati jer sada je Donnarummina karijera pod znakom upitnika (teoretski ga Milan može i povući sa EPU21 ako se hoće inatiti i može mu uništiti SP2018). U svakom slučaju, napokon da je neki klub stao na kraj ucjenama Raiole. - Leader, 17.6.17. 14:34, 0 1 0
Istina je da nemamo prilike gledati golmane njegovih godina da brane za klubove u rangu Milana i rekao sam već da nikad ne bi dobio priliku da nije klub dospio na te grane i da nije bilo Mihajlovića koji je bio dovoljno lud da ga stavi pored D.Lopeza - johnny08, 17.6.17. 16:23, 0 0 0
Ali opet radi se o nesvakidašnjem talentu koji je pokazao konstantu i mentalnu jačinu. Greške su normalne u toj dobi, samo ovaj odlazak iz Milana će bitno usporiti njegov razvoj. Nije mi još uvijek jasan plan Raiole, jer nije da je Milan nudio siću - johnny08, 17.6.17. 16:32, 0 0 0
Fantastična analiza. Iz svih kuteva zanimljivo je vidjeti koje su tu sve kombinacije moguće i kako cijela stvar nije niti potpuno do racionalnih odluka... - Losovius, 19.6.17. 10:35, 0 0 0
DDR16 | 15.06.
Tribina hipoteza...

                                         EURO U21 POLJSKA 2017.

Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u Poljskoj. Analizom igrača, ekipa, skupina ili favorita pozabaviti ću se minimalno, a fokus će biti pitanje zašto u Poljskoj nema hrvatske reprezentacije.

                                             KADAR

Za početak treba reći da su pravo nastupa u kvalifikacijama i završnom turniru imali igrači rođeni 01.01.1994. ili kasnije. Da Vam bolje predočim koliko talenta je ova generacija Hrvatske imala odnosno koliko su talenta ove generacije imale složit ću popis od 40-ak imena koja bi konkurirala za završni turnir, a boldat ću 23 imena koje bih ja vodio u Poljsku da dobijete dojam koliko smo moćni, bar na papiru naravno.

Vratari : Dominik Livaković (Dinamo Zagreb), Josip Posavec (Palermo), Adrian Šemper (Lokomotiva Zagreb), Marko Marić (Hoffenheim)

Obrana: Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Fran Tudor (Hajduk Split), Dino Mikanović (Aarhus), Karlo Bartolec (Nordsjaelland), Antonio Milić (Oostende), Petar Bočkaj (Osijek), Borna Sosa (Dinamo Zagreb), Jozo Šimunović (Celtic), Duje Ćaleta-Car (RB Salzburg), Filip Benković (Dinamo Zagreb), Josip Elez (Schalke), Denis Kolinger (Lokomotiva Zagreb), Dino Perić (Lokomotiva Zagreb) Nikola Katić (Slaven Belupo), Branimir Kalaica (Benfica)

Vezni red: Mario Pašalić (Milan), Marko Rog (Napoli), Mateo Kovačić (Real Madrid), Filip Krovinović (Benfica), Josip Mišić (Rijeka), Josip Radošević (Hajduk Split), Domagoj Pavičić (Dinamo Zagreb), Ante Ćorić (Dinamo Zagreb), Ivan Šunjić (Club Brugge), Andrija Balić (Udinese), Petar Brlek (Wisla Krakow), Ivan Fiolić, Nikola Moro, Bojan Knežević (Dinamo Zagreb), Luka Ivanušec, Lovro Majer (Lokomotiva Zagreb)

Napad: Marko Pjaca (Juventus), Alen Halilović (Las Palmas), Stipe Perica (Udinese), Nikola Vlašić (Hajduk Split), Josip Brekalo (Wolfsburg), Mirko Marić (Videoton) 

                                KVALIFIKACIJSKA SKUPINA

Hrvatska je smještena u objektivno najjaču skupinu, pored nogometne velesile Španjolske ždrijeb nam je dodjelio i aktualne prvake Švedsku. Pored njih u skupini su bili još Gruzija, Estonija i San Marino. U prva četiri kola naši su uzeli maksimalnih 12 bodova nakon pobjeda baš protiv Gruzije, Estonije i dvaput protiv San Marina, bez ikakve dileme može se reći da su sve pobjede bile rutinske i nema razloga dalje pisati o tim utakmicama osim možda izdvojiti igračke predstave pojedinaca kao što su kapetan Mario Pašalić s 3 gola i asistencijom te lijevi bek Antonio Milić također s 3 gola u te uvodne 4 utakmice. Nakon toga dolazi prvi poraz i zapravo prva utakmica u, na papiru, najjačem mogućem sastavu. Izbornik A reprezentacije Ante Čačić za tu utakmicu mladoj reprezentaciji "posudio" je Kovačića i Pjacu no niti to nije bilo dovoljno za Španjolce. Veći dio susreta je bio noćna mora za naše 2 crvena kartona, penal za Španjolsku, Livaković poklonio gol itd, summa summarum svega je bio rezultat 0:3 koji je stajao do 64. minute i novog pogotka Pašalića, u 81. smanjili smo na 2:3 i jurnuli po bod usprkos jednom igraču manje (i Španjolska dobila crveni), tom bodu smo stvarno bili blizu jer u posljednjih 10-ak minuta imali smo nekoliko dobrih prilika i pogođenu spojnicu stative i grede nakon udarca Halilovića. Dakle, uvjetno rečeno najjača moguća U21 vrsta s Kovačićem, Pjacom, Halilovićem i Pašalićem ipak nije razina Španjoske s Niguezom, Asensiom, Deulofeuom...Nekoliko mjeseci kasnije, Hrvatska je za susret sljedećeg kola sa Španjolskom u Burgosu ostala bez Kovačića i Halilovića koji su bili s A reprezentacijom (odigrali pola sata u prijateljskom ogledu s Izraelom) te bez ozljeđenih Pjace i Pašalića. Hrvatska bez tih imena razbila je Španjolsku u gostima 0:3 i vratila nadu u plasman na U21 EURO koji se čeka od 2004. godine i prvenstva u Njemačkoj. Nakon toga, slijede dvije jako bitne utakmice, Švedska kod kuće i Gruzija u gostima. Povjerenje izbornika Nenada Gračana dobivaju ovi igrači koji su razvalili Španjolsku i Čačić bezbrižno uzima Pjacu, Jedvaja i Kovačića za sraz s Turskom u kvalifikacijama za SP u Rusiji. Ova potonja dvojica nisu ulazila u igru dok je Pjaca odigrao 80 minuta. To se ispostavilo kao loš potez jer smo protiv Švedske doma osvojili samo (?) bod, a u Gruziji su nam ti nogometni Liliputanci opet zagorčali život i utakmica je završila 2:2. Odlučivalo se u Trelleborgu u Švedskoj gdje nam je domaćin očitao lekciju s 4:2 i nikad potentnija Hrvatska U21 opet je ostala bez plasmana na završni turnir.

                                        RAZLOZI NEODLASKA

Kako i zašto reprezentacija koja po Transfermarktu vrijedi 36 milijuna eura ne ode na EURO nauštrb reprezentacije koja po istoj referenci vrijedi 14 mil. eura odnosno skoro 3 puta manje? Zašto reprezentacija u kojoj ćemo svi do susreta s njima prepoznati možda jednog igrača (Muamer Tanković u mom slučaju) ostavi Hrvatsku sa zvijezdama europskih velikana bez plasmana na EURO? Svima nam je u glavi jedno, silni tekstovi koje smo imali prilike čitati nakon U17 EP-a kod nas i sličnih debakala naših mladića. Da ne idem tako duboko u analiziranje omladinskog sustava, uvjeta, organizacije, rukovođenja, mindseta i svih ostalih razlika između hrvatskog i švedskog nogometnog saveza ja ću kao ključan motiv novog neuspjeha hrvatskih mladih selekcija uz ozljede Pašalića i Šimunovića istaknuti, vidi čuda, nekompetentnog izbornika koji u stvari i ne izabire već uzme ono što mu se ostavi. Jasno da uspjeh A reprezentacije ima prednost, no uzimanje igrača na ponajprije prijateljske, ali i kvalifikacijske utakmice u kojima onda ti igrači ne participiraju, a radili bi razliku za U21 su luksuz kojemu mjesta nema i stvarno samo ostaje žal za ovom potraćenom prilikom. Kad bi pričali u brojevima, dovoljno je reći da su u cijelim kvalifikacijama igrači poput Šimunovića, Jedvaja, Pjace i Kovačića odradili svaki po jednu utakmicu. 

                                        ZAVRŠNI TURNIR

GRUPA A: Poljska, Švedska, Slovačka, Engleska

GRUPA B: Makedonija, Portugal, Srbija, Španjolska

GRUPA C: Češka, Italija, Danska, Njemačka

Sistem je takav da pobjednici grupe ostvaruju plasman u polufinale, a najbolji drugi bit će 4. član polufinala. Iz grupe A sam bio siguran u domaćina kao polufinalista dok nije došla vijest iz Napulja koja Miliku i Zielinskom zabranjuje nastup. I dalje će imati solidnu ekipu uz Linettya iz Sampdorije (odličan igrač, uvjeren sam da ga gledamo u jačem klubu uskoro), poznatog nam Kapustku i FM dragulja golmana Dragowskog. Očekujem ih u borbi za prvo mjesto s Englezima kojima ipak dajem prednost. Švedska kao i Danska su mi jako odbojne sa svojih 95% igrača iz domaće lige i očekujem i navijam za njihovu katastrofu. Slovačka će biti čvrsta kao i uvijek, ali na kraju samo prolaznik. Pobjednik grupe B bit će Makedonija. Šala naravno, imat ce tri poraza i gol razliku 1:14. Zvjezdice Španjolske ako budu ozbiljne prolaze usprkos jakom Portugalu. Stavite si obavijest negdje i pogledajte tu poslasticu, 20.06. Španjolska (Bellerin, Gaya, Niguez, Suarez, Ceballos, Deulofeu etc.) VS Portugal (Cancelo, Neves, Sanches, Guedes, Fernandes, Bruma etc.). Srbija je ostala bez Sergeja Milinkovića-Savića i time je oslabljena za 30% po meni, bez obzira na to imat će super ekipu moožda pomrse račune ovima s Iberije. Neću sada svima nabrajati imena, ali ozbiljna ekipa čiji su temelj osvajači zlata na SP U20 2015. U grupi C otpisani su Danci i Česi s tim da ima prostora da Patrick Schick ubaci Češku u polufinale barem kao najbolji drugi samo zato što je momak svjetska klasa već sada. Njemačka vs Italija clash za polufinale u zadnjem kolu skupine je realan za očekivati. 

Najvrijednija reprezentacija je Španjolska (283m), druga je Italija (214m), a treća Portugal (131m).

Najvrijedniji igrač prvenstva je Saul Niguez (40m), slijede ga Bernardeschi i Renato Sanches (oba 30m).

Moja prognoza: Pobjednici grupa bez iznenađenja Engleska, Španjolska, Italija + Srbija najbolji drugi. Pobjednik Italija. Najbolji igrač Lorenzo Pellegrini. 

Pored onih najpopularnijih koje svi znate ovo su, po mojoj procjeni, igrači na koje trebate obratiti pozornost ako ih već ne znate: 

Karol Linetty, Poljska

Brendon Galloway, Engleska

Jesus Vallejo, Španjolska

Saša Lukić, Srbija

Jakub Jankto, Češka

Nadiem Amiri, Njemačka

Lorenzo Pellegrini, Italija

EURO U21 i zašto tamo nema Hrvatske?
EURO U21 POLJSKA 2017. Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u Poljskoj. Analizom igrača, ekipa, skupina ili favorita pozabaviti ću se minimalno, a fokus će biti pitanje zašto u Poljskoj nema hrvatske reprezentacije. KADAR Za početak treba reći da su pravo nastupa u kvalifikacijama i završnom turniru imali igrači rođeni 01.01.1994. ili kasnije. Da Vam bolje predočim koliko talenta je ova generacija Hrvatske imala odnosno koliko su talenta ove generacije imale složit ću popis od 40-ak imena koja bi konkurirala za završni turnir, a boldat ću 23 imena koje bih ja vodio u Poljsku da dobijete dojam koliko smo moćni, bar ...
EURO U21 i zašto tamo nema Hrvatske?
EURO U21 POLJSKA 2017. Sutra 16.06.2017. počinje EURO U21 u ...
wow, dobra analiza. vidi se da si upoznat s tematikom. molim te nastavi. - sthagon, 15.6.17. 8:00, 0 0 0
Super analiza. Samo tako dalje... - Losovius, 15.6.17. 22:40, 0 0 0
BruceWayne | 09.06.
Može li Osijek postati priča kao Rijeka?

Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove.  Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali i iskorištavanje financijske nemoći Osijeka kako bi privukli potentne i školovane igrače za mali novac. Te dvije olakotne okolnosti osigurale su Rijeci barem dobar start i neposredno liječili boljke nastale neradom u omladinskoj školi i relativno uskim bazenom talentiranih igrača na tom području. Kasnije je iz veze sa Dinamom došli su Kramarić, Tomečak, Krstanović te potencijalno nova financijska injekcija Andrijašević, iz Osijeka Vargić, Jugović, Kvržić, Lešković, Mišić, te iz Spezie Ristovski, Vešović, Čanađija, talijanskog drugoligaša kojem je također vlasnik Volpi. Urađeno je još nekoliko dobrih odluka kao što je prilikea Keku i kada nije situacija bila najbolja, ali i jako dobar scouting Jurišića i Mancea, čime Rijeka je sasvim solidno nadoknađivala to što Volpi više ne financira Rijeku te novi stadion.


Na drugoj strani Hrvatske, Osijek je kao što je već spomenuto, na sličan način dobio priliku za povratkom u vrh lige. Početkom prošle godine, (konačno) došlo je do prodaje kluba koji je zadnjih par sezona bio blizu ispadanje iz lige, kluba koji je prodavao najtalentiranije igrače kako bi platili režije, klubu kojemu su nerijetko rashode morale rješavati gradske službe i jedini je spas bio prodaja. Klub je prodan mađarskom investitoru Mesaroszu, vlasniku kluba koji će odmah postati klub-partner Osijeka, Puškaš Akademije gdje će se razmjenjivati  treneri, znanje koje je potrebno za stvoriti dobar omladinski pogon i u konačnici igrače. Kao što je situacija u Rijeci, Mesarosz i njegov parner Meštrović  sanirali su dugove, uložili u klub novac za pojačanja, kupili zemljište za gradnju kampa, te već krenuli u dogovor za saniranje već dotrajalog Gradskog vrta. Rezultati su viđeni već u prvoj sezoni, Osijek se vratio u Europu, pojačanja koje su došla donijela su prevagu i to je otprilike što se dogodilo u prošlosti.

U vrijeme kada se Rijeka koračala prema vrhu, konkurencija joj je bila neprikosnoveni Dinamo, tad već uzdrmani Hajduk, te jednosezonska iznenađenja Split, Lokomotiva i Slaven Belupo. Rijeci nije bilo teško uhvatiti priključak, pogotovo nakon gore nabrojanih olakšica za drugo mjesto, ali je bilo potrebno puno elemenata da bi se srušio Dinamo. 
Osijekov paradoks je da uz puno dobrog rada, puno dobrih odluka i malo sportske sreće bili lakše biti prvak nego biti treći, naravno ako se stvari tako odigraju. Ono što je sigurno za Osijek, Rijeka će opet promijeniti nekoliko stožernih igrača, ali je pitanje koliko će kvalitetno odmijeniti prije svega Ristovskog, pa i Gavranovića i Bradarića ako budu otišli. Drugo je pitanje koliko će novaca uložiti ako je Volpi prestao financirati i ako će sav novac morati ići u nadogradnju Rujevice ili gradnju Kantride. Lako je moguće da će Kek opet „iskemijati“ još bolju ekipu, ali je moguće i kako će Rijeka pasti zbog igranja dvije utakmice tjedno i pitanje je koliko će trebati da se uigraju svi potrebni novi igrači. Osijek će za konkurenta imati i sigurno jači Dinamo nego je to bio ove sezone. Imperija ima financijske snage za još jednu sezonu i gubitak još jednog naslova i mogućih novaca iz Lige Prvaka možda bi značio i kraj Dinama kakvog trenutno znamo. Nikako ne treba podcijeniti niti Hajduk, iako ćemo o njihovim dometima nešto više moći reći negdje oko „Velike gospe“. Trenutni signali su pozitivni, ali nije puno potrebno da Split eksplodira a još manje da padne u depresiju. Ono što je sigurno, „osječki“ Hajduk je puno opasniji protivnik nego „riječki“.

Ostanak lige nema potencijala biti konkurentan iduće sezone u domaćoj ligi. Razvoj događanja ide u smjeru da će liga u idućim sezonama imati sve veću crtu između 4 prvoplasirana i „ostatka“ lige što će se ogledati u sve većoj razlici bodova. Jedini izlaz iz tog začaranog  kruga je ulazak HNL-a u društvo top 15 lige gdje bi petoplasirani igrao također Europsku ligu, pa bi se možda netko od ostalih i probudio.
Osječki napredak nikako nije bio moguć bez dovođenja kvalitetnijih igrača. Sportski direktor Petrović je uz dovođenje provjerenih bivših igrača NK Osijeka, pogodio i sa dovođenjem Ejupija a već prva suradnja sa Puškaš Akademijom urodila je otkrićem sezone, Dmyto Lopom. Kako je trenutni roster trenutno dovoljan samo za 4. mjesto, klub se mora pojačati sa barem još 5-6 kvalitetnih igrača, te barem još nekoliko igrača za rotaciju ako se misli nešto napraviti u Europi. Trokut Dinamo-Rijeka-Osijek u ovom kontekstu će biti puno manje izražen jer je situacija drugačija nego kada je Rijeka slagala rostere prije par godina. U toj situaciji Dinamo si je mogao dopustiti luksuz imati 100-njak igrača pod ugovor kroz 3 ekipe te lako se riješiti igrača koji im nisu trebali. Današnji Dinamo je u puno goroj financijskoj situaciji, te je teško vjerovati kako će se odreći Dani Olma, Stojanovića, Gojaka ili nekog iz šire rotacije. Iako je moje osobno mišljenje da bi i Grezda, i Bočkaj pa i Borna Barišić imali mjesta u Dinamu, oni to nisu prepoznali i neće biti iznenađenje ako se dogodi slučaj Andrijašević ili Kramarić. Ako je trenutna Dinamova situacija bila rječka prednost, onda je omladinski pogon definitivno osječka prednost.
Od Iloka do Zagreba, te od Orašja do mađarske granice bilo je područje gdje je Osijek crpio talente putem selekcija. Vršene su selekcije za nekoliko mlađih dobnih uzrasta a glavna nagrada bila je dres Bijelo-plavih. Dalje su vršene doselekcije, sve do mjesta seniora i to pod nadzorom vrsnih stručnjaka za mlađe kategorije. Ulaskom kapitala, oni su konačno adekvatno plaćeni za obavljeni rad i njihov povratak u „tim“ je možda i najveća snaga Osijeka u budućnosti. Iako u trenutnom sastavu Osijeka nema juniora ili kadeta koji je blizu prvog sastava, prijelaz iz juniora u seniore olakšan je uspostavom B momčadi, inače koja igrala u 3. Ligi Istok i jako blizu je bila promocije ove sezone. Koliko je Osijek zapravo ispred svih u HNL-u u tom pogledu, dokaz je podatak iz zadnjeg kola kada su svih 17 igrača u zapisniku protiv Splita bili iz osječke akademije.

Ali, teško je vjerovati kako će se klub moći osloniti samo na domaće igrače ako se želi boriti za naslov prvaka. Iako prijelazni rok za klubove iz HNL-a počinje 15.6. Osijek je već osigurao dolazak prije svega Bočkaja, Grezde i Šorše na krilnim pozicijama, tamo gdje je pisano da je najkritičnije, uz to Sorša i Bočkaj će moći pokriti i bekovske pozicije. Klub je pojačao i mladi Mudražija, vezni igrač, on bi mogao biti otkriće sezone ako ga se iskoristi na pravi način. U klubu još čekaju na dolazak barem jednog stopera, desnog beka, veznog i napadača. Uprava navodi kako novca će biti dovoljno, a nešto bi se pokuša privući i prodajom Peroševića ili Bobana. Neslužbeno je odlučeno kako će Matas, Knežević i Vojnović preći u Puškaš Akademiju, što bi također bio dobar potez. 
Uprava je dala do znanja treneru Zekiću kako dugoročno računa na njegove usluge. Osobno nisam vidio razlog za baš tako sigurne tvrdnje uprave iako je on napravio nekoliko dobrih poteza. Ali za dugoročan plan bi se trebali već vidjeti konture njegovih ideja u igri Osijeka, što se trenutno ne vide, a izuzev Malenice, nije baš promovirao mlade igrače za vrijeme provedeno na klupi. Spočitavalo mu se još kako nema ni dobar odnos sa iskusnim igračima što je Vojnović.

Bez ždrijeba teško je znati koliki su dometi i Rijeke i Osijeka u euro-natjecanjima, Rijeka bi trebala doći barem do playoffa Europske lige, dok Osijek do 3. pretkola, za nešto više ovisiti će ždrijeb. Ako se maknemo van terena, povećanje broja navijača je nešto što veže oba projekta. Rijeka je dobiva novi stadion, Osijek tek treba doći do te razine. Subjektivno, jedna razlika između riječke i osječke priče su navijači/publika. Oba kluba su povećala broj gledatelja, pa i simpatija van svojih matičnih gradova, ali u Rijeci kao da pokušavaju na neki način privući i ljude van Rijeke da postanu dio te priče, jer kao što je već spomenut primjer za vrlo malim bazenom igrača, Rijeka pokušava privući navijače i drugim dijelovima Hrvatske, dok Osijeku to nije cilj. Cilj Osijeka je ocrtava jedan od slogana kluba „Osijek navija za NK Osijeka“, kako u gradu ima i navijača Dinama i Hajduka, cilj uprave je da Osijek do Zagreba nema konkurencije, a pogotovo ne u gradu uz konstantu povećanja broja gledatelja što sa novim stadion i sve što on nosi neće biti upitno.

Uprava na čelu sa predsjednikom Meštrovićem najavila je borbu za sam vrh kroz dvije sezone, Rijeci je trebalo 4, odnosno 5 ako računamo ulazak Volpija u klub 2012. Moje mišljenje kako bi se Osijek barem iduće sezone trebao orijentirati na kup ili Europu, jer veće su šanse da se izbori Europska liga ako ždrijeb bude povoljan ili kup nego trenutno konkurirati Rijeci, Dinamu ili Hajduku pogotovo ako se zna trenutno veliki odmak u igri između ta tri kluba i Osijeka. Već je spomenuto u prijašnjim tekstovima kako se Osijek još ne snalazi najbolje čak ni na domaćem terenu protiv top 3 klubova, i vrlo je izgledno kako barem bez pravih pojačanja će se to moći teško promijeniti u par mjeseci.

Prije godinu dana kada bi netko spojio riječi Osijek i prvak bi to značilo kao Rijeka i Liga Prvaka, kao Ante Čačić i Hrvatska, ali HNL je čudna biljka i neke teško ostvarive stvari postaju realnost..

Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti jednak onoj riječkoj, moramo se vratiti par godina unazad. Naizgled, u obje priče imamo dvojicu stranih investitora i velike planove. Početkom 2012. Social Sport aKa Gabriele Volpi kupili su 70% kluba koji je u prošloj sezoni birokratski spašen od drugoligaškog statusa. Novi vlasnik sanirao je dugove, ubrizgao dodatnog kapitala te doveo bolje, kvalitetnije igrače i u slaboj konkurenciji, Rijeci nije trebalo dugo da osigura mjesto koje vodi u Europu, za početak. Dva ključna detalja razvoja Rijeke su dolazak Keka, te dobar odnos sa tada apsolutnim vladarima hrvatskog nogometa Dinamom, ali ...
Biti će teško, ali nije nemoguće..
Da bi dobili odgovor koliko razvoj osječke priče može biti ...

Respekt: Losovius, draxy,

Slažem se: draxy, Martin123,

psellus | 08.06.
Koliko je Ronaldov Real daleko od Messijeve Barce?

Neću se  baviti usporedbama s Barcelonom, više ću se osvrnuti na ulogu Zidanea i pitanje spada li ovaj Real Madrid među povijesne momčadi.

Real Madrid je dvije sezone uzastopno gubio naslove zbog pada forme. 2014. su realno trebali biti prvaci. Barcelona je djelovala neuvjerljivo a u normalnim okolnostima bi se moglo očekivati da nadmaše Atletico. No Cristiano Ronaldo je krajem sezone igrao ozlijeđen i cijela momčad je po ulasku u svibanj počela loše igrati. U prvenstvu su u četiri zadnja kola dva puta remizirali i jednom izgubili, što ih je na kraju smjestilo na treće mjesto s tri boda zaostatka za Atleticom. Bez tog pada na kraju, osvojili bi trostruku krunu. Sljedeće sezone je paad u formi bio još izraženiji. Krajem 2014. su ostvarili 22 pobjede u nizu i igrali vjerojatno najbolji nogomet u Europi, te imali osjetnu prednost pred Barcelonom. Početkom godine su se počele pojavljivati pukotine, izgubili su Valencije i ispali od Atletica iz kupa, da bi u sedam kola, od 22. do 28., tri puta izgubili i jednom remizirali i praktički tada ostali bez naslova pred Barcelonom koja je upravo uigrala svoj MSN trojac. u 28. kolu se je igrao El Clasico, i ako pamtite tu utakmicu, Real je bio bolja momčad veći dio utakmice ali na kraju nisu mogli loviti rezultat. U Ligi prvaka su neočekivano mlako ispali od Juventusa u polufinalu. Premda se ta sezona pamti kao ona u kojoj je MSN Barca osvojila trostruku krunu, ako se pogleda u cijelosti, Real je to prvenstvo više izgubio nego ga je Barcelona osvojila.

Male promjene u opterećenju igrača mogu dati prednost nekoj momčadi na kraju sezone. Da bi se to moglo napraviti moraju biti zadovoljena barem dva uvjeta. Prvo, momčad mora imati dovoljno širok kadar da bi mogli zadržati rezultate na nivou. Drugo, ključni igrači moraju biti voljni povremeno u intresu momčadi biti u drugom planu, odnosno na klupi. Da biste igrače koji igraju u Madridu uvjerili u ovo drugo, morate se zvati Zinedine Zidane. Jednostavno, on je netko koga se u tim krugovima poštuje i samim time ima prednost u odnosu s igračima. Posebno je izražen kontrast u odnosu na Beniteza. Sid Lowe je nedavno pričao neke anegdote iz doba kada je Benitez bio trener. Igrači su ga posprdno prozvali "desetka". Između ostalog je komentirao kako tko izvodi tehničke elemente u igri. Ako ste vrhunski igrač u Real Madridu, a Benitez vam priogovara na tehnici kojom npr. dodajete loptu, nekako to nije dobar temelj za uspostavu uspješne suradnje. Ne znam je li, i ako je koliko (izuzev npr. natjecanja s Cristianom Ronaldom u izvođenju slobodnjaka, koje je dobio) je Zidane davao sugestija takvog tipa, no ako ih on daje, igrači će biti sprmni slušati (isto kao što je Seedorf svojedobno radio s Capellom na svojoj tehnici, a ovdje je taj status daleko izraženiji). Zidane je idealan izbor za Real Madrid ne zato što je taktički genije, nego jer ga igrači zbog njegovog statusa dovoljno poštuju da ih može uvjeriti u to da naprave najsmisleniju stvar, kao što je sjednu povremeno na klupu, bez da se cijela stvar počne raspadati.

Spada li ova momčad Real Madrida među najveće svih vremena. Svakako. Dvojbe oko njihove ostavštine se prvenstveno vrte oko pitanja jesu li ponudili nešto novo. Zapravo nisu. Ali je li baš svaka velika momčad mora ponovno izmišljati kotač (koliko god to ni meni ne bilo mrsko)? Real Madrid je rijetko kad bio nešto revolucionaran u načinu igre. Ne na način na koji su to bili Ajax ili Barcelona. Treba li se od takvog kluba uopče očekivati tako nešto, i još važnije, treba li ih se po tome vrednovati? Rekao bih da ne. U najslavnijim izdanjima Real Madrid je uvijek bio momčad velih zvijezda koji su radili ono što najbolje znaju, koristili vlastiti talent u svrhu pobjeđivanja i osvajanja naslova. Često spektakularno, ponekad manje uvjerljivo. Ali i to je osobina Real Madrida. Kako je to Xavi jednom otprilike rekao "Barcelona je uvijek trebala igrati dobro da bi pobijedila, Real je, s druge strane, znao kako pobijediti i kad im nije išlo". Pobjede u sudačkoj nadoknadi? Pa to je Real Madrid! Pristup koji vodi do njih, borba do samog kraja, se smatra jednim od temelja cijelog klupskog identiteta. Osim toga, kada je to malo drame štetilo statusu neke momčadi, pogotovo kada se tako lijepo uklapa u priču o samom klubi?

Kada se procjenjuje ova momčad moraju se još neke stvari uzeti u obzir. Godinama su bili najbolja tranzicijska momčad na svijetu, i među najboljim kontraškima. I danas su vjerojatno najotpornija momčad na presing, s najboljim veznim redom na svijetu i još uvijek jednim od dva najbolja igrača na svijetu. Povrh svega toga ste osvojili tri Lige prvaka u četiri godine. Ima li uopće smisla postavljati pitanje o mjestu u povijesti?

Najveća institucija u nogometnom svijetu je iskoristila svoje resurse da bi sastavila momčad zvijeza i postigla ono što te zvijezde rade najbolje. Demonstriraju svoj talent na terenu. Sid Lowe je napisao kako bi se o Barceloninom identitetu mogle napisati stranice i stranice dok se Realov, kad se sve zbroji i oduzme, na kraju svede na jednu sliku:

Nekad je i to sasvim dovoljno. Najveća nogometna institucija napravila je ono što najbolje zna i još i dalje podebljala svoju prednos pred svim konkurentima, neovisno o različitim pristupima koji su svi oni imali. Treba li o novom izdanju najuspješnije (bilo da se gleda samo Liga prvaka ili cijela povijest natjecanja) metode za stvaranje velikih momčadi uopće dvojiti? Da, ako je hoćete nazvati reakcionarnom, možete. Nije inovativna, nije. Tamo gdje bi se inače pisali eseji o taktici sada će samo stajati here be dragons? 

Imate osjećaj da ste vidjeli kontrarevoluciju? U konačnici nebitno. Real Madrid je opet napravio ono što jedino radi https://www.youtube.com/watch?v=AC4KhVkl6pw. Feel the power of the dark side.

Da, ovo je povijesna momčad
Neću se baviti usporedbama s Barcelonom, više ću se osvrnuti na ulogu Zidanea i pitanje spada li ovaj Real Madrid među povijesne momčadi. Real Madrid je dvije sezone uzastopno gubio naslove zbog pada forme. 2014. su realno trebali biti prvaci. Barcelona je djelovala neuvjerljivo a u normalnim okolnostima bi se moglo očekivati da nadmaše Atletico. No Cristiano Ronaldo je krajem sezone igrao ozlijeđen i cijela momčad je po ulasku u svibanj počela loše igrati. U prvenstvu su u četiri zadnja kola dva puta remizirali i jednom izgubili, što ih je na kraju smjestilo na treće mjesto s tri boda zaostatka ...
Da, ovo je povijesna momčad
Neću se baviti usporedbama s Barcelonom, više ću se osvrnuti ...
BruceWayne | 03.06.
Tko su najbolji igrači HNL-a?

Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još moraju će odlučiti o zadnjem predstaviku prve lige u idućoj sezoni, krenula su slaganja onih najboljih. Gdje god čitao i slušao, bila su skoro uvijek ista imena, od Prskala na golu, Ristovskog i Barišića na bekovima, Mitrovića, Eleza ili Sigalija na stoperima, Mišić- Bradarić ispred njih, te Vešović, Soudani i Andrijašević iza Futacsa. Kroz sve medije se vrti 14-15 istih imena, dodano sa Majerom i Ercegom koje su danas momci spomenuli i argumentirali.

Pošto je sve rečeno oko najboljih, pa i malo šire rotacije,  ne bi bilo loše spomenuti "iz drugog plana"  koji su sa vremenom postali neizostavni članovi svojih sastava i postali zanimljiv širem krugu gledatelja a neki od njih su dobili priliku čak i u reprezentaciji. Stoga, ovo je 11 onih koji su najviše napredovali.

Golman:
Andrej Prskalo -Kocka uprave i Matjaža Keka sa nedovođenjem novog (i tada boljeg) vratara urodila je plodom. Iako je Rijeka bez konkurencije najbolja obrana lige, Prskalo je itekako imao svoj udio u osvajanju naslova, a treba reći kako je cijelu sezonu branio jako dobro, čak postao i dio reprezentacije. Najbolji vratar lige uz Livakovića i Malenicu, ali defitivno golman koji je najviše napredovao. Odmah do njega je Ivica Ivušić iz Istre. 

Desni bek:
Fran Tudor- Iako je prošlih sezona već pokazivao određene kvalitete, ove godine defitivno je postao neizostavak član prvog sastava obaju trenera Hajduka. Tudor je jedan od igrača u Carillovom sistemu koji se najbolje prilagodio i iako još na defenzivnom dijelu ima itekako prostora za napredak, napadački je jedan od najkonkretnijih igrača Hajduka u cijeloj sezoni.

Lijevi bek:
Borna Sosa- Prava je šteta što nije dobio više minuta jer se čini kako defitivno može konkurirati Pivariću na lijevoj strani. Petev je umjesto guranja potencijalnog reprezentativca se više oslanjao i na Matela, još jednog u nizu stranih prolaznika Maksimirske 124. Još bi veća šteta bila da se ispune pretpostavke kako bi Sosa mogao napustiti Dinamu na ljeto..

Stoperi:
Nikola Katić i Mile Škorić- Nikola Katić je jedan od rijekih igrača Belupa sa prolaznom tekućom sezonom. Na njemu će klub zaraditi i tako da će stati uz red iza Melnjaka, Crepunje, Jambora zbog čijih transfera SB i dalje može mirno poslovati. Škorić je uz Barišića jedini u osječkoj obrani koji se može nadati ozbiljnijoj ulozi u idućoj sezoni. Polako veliki napredak iako je kroz karijeru dosta lutao po pozicijama, ali treba reći kako je imao i dosta ozljeda. Obojica opravdano zaslužili pozive u reprezentaciju.

Zadnji vezni:
Ivan Šunjić
- Nekada kapetan dinamovih juniora te B momčadi. Pri dolasku u Lokomotivu problemi sa ozljedama, kasnije učio od Leke, Andrijaševića i starijeg Ćorića što se sve rezultiralo pozivom u reprezentaciju. Jedan od onih koga bi se mogli sjetiti kada se konačno bude dovodio Ademijev nasljednik.

Srednji vezni:
Josip Mišić- Najbolji dokaz savršenosti Kekovog sistema. Od prošlogodišnjeg igrača rotacije do igrača za reprezentaciju kada ne bila toliko jaka konkurencija. Najbolje ga je opisati kao spoj tehnike i trke te je pritom i odličan izvođač prekida. Veliki napredak, ali ne i potpun.

Prednji vezni:
Lovro Majer- Kada netko u svojoj rookie sezone postane najbolji asistent cijele lige i bude pozvan u reprezentaciju, on mora imati mjestu među najboljima. Neki hrabriji će ga usporediti sa Modrićem, neki malo hrabriji će mu samo pronaći mjesto u bilo kojoj ekipi lige. Možda je za oboje prerano, ali Majer definitivno ima visok potencijal. 

Lijevo krilo:
Dmytro Lopa- Njegove igre u jesenskom i proljetnom dijelu se ne mogu usporediti. Dok se jesenski dio većinom aklimatizirao, od proljetnih priprema do kraja sezone postao je najbolji igrač Osijeka. Lopa je igrač poteza, dribilinga, i jedan od onih zbog koga navijači dolaze na tribine, a dolaziti će i više jer Lopa ostaje u Osijeku.

Desno krilo:
Eros Grezda- Doveden iz slovenskog drugoligaša Aluminija je najbolji dribler lige. Kvalitetan na obje krilne pozicije, te reprezentativac Albanije. U prvoj HNL sezoni zabio 5 golova i 3 asistencije. Po najnovijim informacijima, novi igrač Osijeka.

Napadač:
Jakov Puljić- Iako nije igrao na poziciji napadača, najbolji je strijelac od neafirmiranijih igrača. U sezoni 2015/16 zabio je 2 gola, ove sezone 11 i može se reći kako je dostojno zamjenio Nesterovskog. 

Formacija 4-2-3-1

Prskalo
Tudor Katić Škorić Sosa
Šunjić Mišić
Grezda Majer Lopa
Puljić

U idućoj sezoni na "radaru" bi mogli biti neki igrači koji su ove godine debitirali u ligi kao što su Moro, Gojak, Olmo, ili Bosec, Štrkalj, Jakić a Majera bi mogao naslijediti njegov kolega iz veznog reda, Luka Ivanušec, ako obojica u međuvremenu ne pređu u Dinamo. 

Oni koji su najviše napredovali
Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još moraju će odlučiti o zadnjem predstaviku prve lige u idućoj sezoni, krenula su slaganja onih najboljih. Gdje god čitao i slušao, bila su skoro uvijek ista imena, od Prskala na golu, Ristovskog i Barišića na bekovima, Mitrovića, Eleza ili Sigalija na stoperima, Mišić- Bradarić ispred njih, te Vešović, Soudani i Andrijašević iza Futacsa. Kroz sve medije se vrti 14-15 istih imena, dodano sa Majerom i Ercegom koje su danas momci spomenuli i argumentirali. Pošto je sve rečeno oko najboljih, pa i malo šire rotacije, ne bi bilo loše spomenuti "iz ...
Oni koji su najviše napredovali
Otkako je završio regularni sezone, iako Cibalija i Gorica još ...

Respekt: marko_marcus, bokivt, crosby87, draxy, pravi, Losovius,

Slažem se: IstraSport, draxy, tomic95,

Ne slažem se: Wizard,

Odličan pregled. - Losovius, 3.6.17. 8:33, 1 0 0
Mac316 | 01.06.
Što će presuditi NBA finale?

U američkom poimanju sporta puno se priča o rivalstvu. Ameri su od svega u stanju napraviti rivalstvo pa tako osim onih klaisčnih Bird/Magic, Celtics/Lakers, Yankees/Red Sox ili na sveučilištima North Carolina i Duke te Texas i Oklahoma, imamo i ona uz pojedinačnih sportova kao Tiger Woods protiv Jacka Nicklausa ili Phila MIckelsona, Andre Agassi protiv Petea Samprasa ili Hulk Hogan protiv Andre the Gianta. Sraz Cavsa i Warriorsa nije ništa od toga jer se jednostavno ne percipira kao klasična priča kada se nezaustavljiva sila sudara sa neuništivim objektom, sve prognoze kažu nešto potpuno drugo, da se radi o klasično igri mačke i miša. I čak ni činjenica da je 'miš' lani uspio nemoguće i pobijedio, čak i ponizio mačku, ne mijenja puno na percepciji da Warriorsi i Cavsi, iako u trećem uzastopnom finalu, ne spadaju u istu rečenicu što se kvalitete košarke tiče. 

Što ima Golden State? Najbolju obranu i najbolji napad playoffa, 4 Aktualna All stara + 2 bivša u Igyu i Westu, najučinkovitija klupa i sistem napada koji nudi širok raposn opcija najboljim igračima. Imate Stepha koji iznimnim šutom može kažnjavati protivnike i dva koraka iza linije trice čime se obrana protivnika maksimalno rasteže i izvlači, imate Klaya koji je istina u krizi, ali koji može biti iznimno opasno catch and shoot oružje izlazeći iz odličnih pickova koje rade Green, Pachulia ili West, imate Kevina Duranta koji ima zaista nebulozni postotak pogađanja otvorenih šuteva u ovom playoffu, a i općenito je na visokoj realizaciji iz igre, a poznat je po svestranosti te imate Draymonda Greena koji svojom specifično obranom koja se može prilagoditi svakom igraču daje balans momčadi, a istovremeno u napadu otvara puno prostora za pozitivne učinke svojom svestranošću. Plus, dakle, imate činjenicu da kada se bilo tko od zvijezda odmara, produkcija ne pada jer Igy, West, Livingston i McGee jednostavno ne dopuštaju da intenzitet igre padne u tih njihovih 10-15 minuta. Sveukupno, imate jednu od najboljih momčadi svih vremena, dopadali se oni bilo kome ili ne. 

Na suprotnoj strani imate Lebrona Jamesa i njgove Cavse, koji bi da nije baš sad ovih Warriorsa vjerojatno također bili razmatrani kao jedni od najvećih. Ima i tu All stara, vrhunskih igrača, široke klupe, odličnog napada i tek sad probuđene obrane, ali sve je to, s iznimkom Lebrona, korak ispod onog št nudi Golden State. Cleveland ima jednu jedinu šansu nešto napraviti, a to je ubrzati igru. Da, zvuči suludo protiv ekipe koja ima iznimno brze i pokretljive igrače kao Curry, Durant i Green, ali Cavsi su zapravo odlično dizajnirani za kontre i, po statistici, upravo to ih je izdiglo iznad Warriorsa u prošlom finalu, naravno, uz nadljudsku igru Irvinga i Jamesa u zadnje 3 utakmice serije. Naime, Cavsi su u prošlogodišnjem finalu imali 4-1 skor u utakmicama u kojima su zabili više od 15 poena iz kontri,  tzv. fast breaka, a dojam je da Warriorsi nisu puno poradili na tom segmentu niti ove sezone. Warriorsi imaju ubitačnu obranu, ali pretežno kad je ona postavljna i spremna, najranjivi su u prvih 6 sekundi napada i to je vrijeme kada ih se može kazniti. 

Tu, kako je istražio ESPN, u igru dolazi Kevin Love. Kevin Love ima više dodavanja od preko 15 metara udaljenosti, 24, nego bilo koja momčad u regularnoj NBA sezoni 2016/2017, najviše GSW 22. Sa dodatkom da je Love to uspio u 60 utakmica naspram 82 koliko je imala svaka druga momčad. Ameri su istražili i šire te otkrili da je Kevin Love imao više takvih 'touchdown' dodavanja koja putuju preko 20 yarda od čak 5 NFL momčadi u cijeloj sezoni. Recept se čini jednostavan, Love skoči i lansira daleku loptu Jamesu, ali u praksi je to jako teško izvesti preko dvometarnih čuvara koji trče za Jamesom. No, Love to nekako uspijeva. 

Naravno, samo football dodavanja neće biti dosta, ali su dovoljni pokazatelj da Cavsi moraju pokušati ubrzati igru i iznenaditi Warriorse prije nego se obrana postavi. Cavsi moraju natjerati GSW da prihvati small ball koliko god se to činilo opasno iz dva razloga - 1. Cavsi jednostavno nemaju centra koji može braniti unutarnju igru ako će se na nju staviti fokus i 2. moraju prisiliti Kerra ili Browna da vade opasne skakače poput Westa i Pachulie (Draymonda sigurno neće dirati) i time olakšaju skakački posao Loveu te brzo otvaranje tranzicije. Curry i Klay nisu loši obrambeni igrači, ail treba im vremena za postaviti se, a kad divlji bizon poput Jamesa krene u kontru, malo toga Curry, Klay ili čak Durant mogu napraviti da ga zaustave. 

Naravno, i iz prošlosti se puno toga može naučiti. Prošle godine Cavsi su bili na rubu gubitka finala nakon što je GSW uzeo 3-1 prednost. No, tada su Warriorsi ostali bez Draymonda Greena zbog jedne od većih gluposti u povijesti košarke i ponudili kolut za spašavanje poluutopljenim Cavsima. Bez Greena u obrani, GSW je itekako ranjiv, pogotovo protiv slashera kao Lebron i Kyrie koji na sebe navlače obranu, a GSW nema dovovljno pokretljivih braniča da ih čuvaju 1 na 1 ili preuzimaju igrače koje ovi nalaze same na šutevima. Draymond Green je jedini igrač GSWa koji može čuvati i Lebrona i Irvinga gotovo jednako uspješno, a uz to i sidro cijele obrane koji daje ritam i 'vatru' najboljoj obrani playoffa. Ukoliko Cavsi nađu načina da ga opet isprovociraju ili ako Lebron i Kyrie u tandemu uspiju spojiti partije u kojima 'režu' obranu Warriorsa (jer čak ni Green nikako ne može čuvati obojicu istovremeno), Cavsi su uspjeli faktor Green eliminirati kao prevagu na stranu protivnika. 

To je kratka priča ovog finala. Sve, od kladionica do statistike je na strani GSWa i neki američki mediji više pričaju o tome može li se dogoditi da prvi put neka momčad ode do naslova sa 4 metle nego koliko šansi Cavsi imaju, ali to nije posebno fer prema prošlogodišnjim prvacima. Lebron James je u 33. godini, ali ne izgleda tako i na njegovim leđima Cavsi su i dalje sposobni biti pravi (jedini) protivnik GSWu i zapravo jedina prepreka na njihovom putu da budu dinastija. Cavsi nemaju puno manevarskog prostora, ali nije da ga niti uopće nemaju. Ono što je sigurno je da za pobjedu u seriji moraju maksimalno ubrzati igru i imati Jamesa i Irvinga na svojih apsolutnih 100%. Ironija sudbine je da baš Lebron James, nakon što je odveo svoje talente u South Beach i učinio sebe i Miami Heat najomraženijim pojmvima u košarci, danas stoji na putu novoj košarkaškoj monotoniji i zapravo je ključ toga hoćemo li playoff 2017. pamtiti kao najjednostraniji u povijesti ili će finalna serija spasiti stvar. 

Metla ili derbi, samo Lebron James zna odgovor
U američkom poimanju sporta puno se priča o rivalstvu. Ameri su od svega u stanju napraviti rivalstvo pa tako osim onih klaisčnih Bird/Magic, Celtics/Lakers, Yankees/Red Sox ili na sveučilištima North Carolina i Duke te Texas i Oklahoma, imamo i ona uz pojedinačnih sportova kao Tiger Woods protiv Jacka Nicklausa ili Phila MIckelsona, Andre Agassi protiv Petea Samprasa ili Hulk Hogan protiv Andre the Gianta. Sraz Cavsa i Warriorsa nije ništa od toga jer se jednostavno ne percipira kao klasična priča kada se nezaustavljiva sila sudara sa neuništivim objektom, sve prognoze kažu nešto potpuno drugo, da se radi o klasično igri ...
Metla ili derbi, samo Lebron James zna odgovor
U američkom poimanju sporta puno se priča o rivalstvu. Ameri ...

Respekt: bokivt, Lwave,

Slažem se: Losovius,

Ne slažem se: baiso,

Ni metla ni derbi.4-2. - Lwave, 1.6.17. 22:27, 0 0 0
4-1 - baiso, 2.6.17. 0:42, 0 0 0
Iako je ovaj dislajk nakon prve utakmice totalno "Los-D-Bossovski", čini se ni da LBJ ne može ništa ovakvim Warriorsima. Podsjećam, Lebronove će brojke biti tu negdje, pitanje je što će ostali oko njega učiniti, tako je bilo i u porazu od SAS-a 2014. - baiso, 3.6.17. 11:43, 0 0 0
i od Warriorsa 2015. Nije baš da su Kawhi i Iggy odigrali brutalnu obranu i držali ga na "samo" 20 poena po tekmi. LBJ će dostaviti svoje brojke, ostatak vjerojatno neće, prvenstveno, kao što smo vidjeli, u obrani - baiso, 3.6.17. 11:45, 0 0 0
Leader | 28.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999.

RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U

Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala biti iznimno uzbudljiva. Dinamo se ove sezone previše opustio budući da su Mamić i društvo očekivali da će im novi naslov doći sam od sebe, a skupo su platili i očajno odrađene prijelazne rokove. Nositelji igre i igrači koji donose razliku poput Roga i Pjace nisu dobili adekvatne zamjene, dogodio se slučaj Ademi, a dovođenje igrača poput Sammira pokazalo se potpunim promašajem.

Nakon dva osvojena Rabuzinova sunca Rijeka je počela ponirati i pred pet je godina jedva ostala u ligi koja se tada smanjivala sa 16 klubova. Bili su to općenito tužni trenuci za hrvatski nogomet budući da su financijski zahtjevi prve lige bili preveliki za brojne klubove. Uostalom, momčad Karlovca tada na Kantridu nije ni stigla zbog besparice, Varaždin je izbačen iz lige, a financijsko stanje nije bilo mnogo bolje ni u Rijeci. Momčad su na terenu predvodili Kreilach i nepredvidivi Križman, priliku su dobivali mladi domaći igrači poput Močinića, Mancea (napadača, a ne golmana), Živulića i Datkovića, bili su tu simpatični Meksikanci koji se i nisu najbolje snašli na Kantridi, te "wannabe slovenski Messi" Palibrk. Bila bi to sezona za potpuni zaborav da 20. ožujka 2012. predsjednik kluba nije postao Damir Mišković.

Miškovićeva priča pokazala se potpuno drugačijom od brojnih nesretnih HNL priča s lokalnim tajkunima kojima su nogometni klubovi bili igračke (Kamen Ingrad, Zagreb, Split itd.) i koji su u konačnici bankrotirali. Za razliku od "rođačkih/pajdaških" hrvatskih principa rada, Mišković je krenuo planski iz temelja graditi jednu novu Rijeku. Na startu je na klupu doveo osvajače Kupa Skočića i Scoriju, a dovodio je i igrače poput Drpića, Alispahića i Neretljaka koji su mu trebali kako bi i druge igrače uvjerio da je Rijeka postala ozbiljan klub u kojem je ugodno raditi i igrati, te klub koji ispunjava svoje obaveze. U poslovnom svijetu ključ uspjeha je održivi razvoj i upravo je to uz rast kluba na svim razinama bio Miškovićev cilj kojeg je u konačnici nakon pet godina i ostvario.

Mišković (zajedno s Volpijem i Social Sport fondacijom) je najzaslužniji za organizacijsko slaganje Rijeke, a sportski direktor Jurčić zadužen za slaganje momčadi napravio je ključan potez dovođenjem trenera Keka 27. veljače 2013. Od tada je organizacijski rast kluba počeo pratiti i kontinuirani napredak momčadi na terenu. 

REZULTATI - SPORTSKI I ORGANIZACIJSKI

Osvajanje Rijekinog prvog povijesnog naslova prvaka vremenski se poklopilo s izborima u Hrvatskoj. Za razliku od političara koji povjerenje građana uglavnom traže ispraznim pričama, Miškovićev petogodišnji mandat u Rijeci apsolutno se može ocijeniti izvrsnom ocjenom na temelju konkretnih učinaka.

1) Rezultati na terenu:

- Kontinuirani napredak u broju osvojenih bodova i gol razlici 

2011/12: 38 bodova (29-29); 2012/13: 53 boda (46-42); 2013/14: 73 boda (72-35); 2014/15: 75 bodova (76-29); 2015/16: 77 bodova (56-20); 2016/17: 88 bodova (71-23)

- Vraćanje Rijeke na nogometnu kartu Europe

Spretno i sretno je Kek u svojoj prvoj polusezoni na klupi Rijeke izborio treće mjesto HNL-a i plasman u kvalifikacije za Europsku ligu. Sljedeće sezone Rijeka je stigla do povijesnog plasmana u grupnu fazu Europske lige i u teškoj skupini s Lyonom, Betisom i Vitoriom Guimaraes poražena je tek dva puta. Nažalost, nije nikoga pobijedila i sa četiri je boda bila posljednja u skupini. U sezoni 2014/15 ponovila je Rijeka plasman u grupnu fazu Europske lige. U novoj zahtjevnoj skupini osvojila je 7 bodova, te zauzela treće mjesto iza Feyenoorda i Seville te ispred Standard Liegea. Te uspjehe Kek i njegova momčad nisu uspjeli ponoviti u posljednja dva kvalifikacijska ciklusa budući da su ih iz natjecanja izbacili škotski Aberdeen (drugoplasirana momčad Škotske) i turski Istanbul Basaksehir (trenutno drugoplasirana momčad Turske). Nije imala Rijeka nimalo sreće sa ždrijebom, a zbog klupske transfer politike suparnici su znali iskoristiti neuigranost Kekove obrane.

- Trofeji

2014. osvojeni Kup i Superkup

2017. osvojeno Prvenstvo (čeka se dvostruka kruna nakon finala Kupa u Varaždinu)

2) Učinak van terena

- Rujevica

Kantrida je proglašena jednim od najneobičnijih stadiona na svijetu, a za sve navijače Rijeke radi se o posebnom mjestu. Bez obzira na to, činjenica je da je zbog konfiguracije terena travnjak često bio u očajnom stanju i da su uvjeti za trening bili očajni. Riješenje za te probleme postala je Rujevica, nogometni kamp i zamjenski stadion koji je otvoren 2015. Trebala je Rujevica biti samo privremeno rješenje do izgradnje nove i moderne Kantride, no dok su se rješavali birokratski problemi dogodila se velika kriza u naftnom svijetu i za tu svrhu već osigurana financijska sredstva više nisu aktualna. Hoće li se i kada pokrenuti izgradnja nove Kantride ostaje upitno, no Rujevica je u svakom slučaju kompleks kakvog se ne bi posramili ni mnogo bogatiji europski klubovi. 

- Financijsko konsolidiranje

Rijeka se do dolaska Miškovića zahvaljujući pokojnom Komenu grčevito borila za preživljavanje. Preoblikovanje kluba u sportsko dioničko društvo omogućio je Social Sportu ulazak u klub, a Mišković je kao predsjednik brzo opravdao ulaganja stvorivši od Rijeke klub koji je financijski samoodrživ. Velik posao u cijelom tom procesu odrađuju sjajni ulazni i izlazni transferi koje vrhunski odrađuje "trijumvirat" Jurčić-Mance-Kek. Rijeka je postala poželjan klub za brojne mlade igrače ali i kvalitetne igrače koji žele oživjeti svoje karijere, a gotovo svaki igrač koji dođe u klub podiže svoju vrijednost. Izlazni transferi poput onih Kramarića, Benka, Vargića itd redovito donose plus u bilancu i omogućavaju stabilnost poslovanja kluba.

- Zajedno smo Rijeka

Iako draž odlaska na Kantridu u za klub teškim trenucima teško može zamijeniti Rujevica, činjenica je da se u gradu stvorila kohezija kluba i navijača. Klupski marketing pokrenuo je kampanju "Zajedno smo Rijeka" i uistinu je postalo tako što pokazuju i slike sa dosadašnjih slavlja na Rujevici i Korzu. Zaboravili su navijači "dječje probleme" s Rujevicom poput nedostatka parkirališta, poskupljenja ulaznica i sl. jer osjeća se duh da svi u klubu i van njega rade sve kako bi se nastavio napredak. 

SLJEDEĆI CILJ - GRUPNA FAZA LIGE PRVAKA I NOVA KANTRIDA

Mišković je po dolasku u Rijeku jasno rekao da je cilj borba za naslov u roku od pet godina. Taj rezultatski cilj je ostvaren, a uz to je izgrađen i trening kamp/zamjenski stadion Rujevica. Stagnacija i zadovoljavanje do sada ostvarenim definitivno nisu opcija za Miškovića, stoga je vrijeme za novi strateški plan Rijeke. Neće se u klubu razbacivati obećanjima, no u sljedećih pet godina klub treba težiti plasmanu u grupnu fazu Lige prvaka te izgradnji nove Kantride.

UEFA je promijenila sustav natjecanja Lige prvaka i od sljedeće će sezone manjim klubovima biti praktično nemoguće igranje grupne faze. Velika prilika je pred svima u klubu ove sezone, no i veliki izazov. Igrači su dovoljno kvalitetni da i nakon kvalifikacija za Ligu prvaka mogu ostvariti bogate izlazne transfere (uostalom financijski najizdašnije transfere Rijeka je ostvarila u zimskim prijelaznim razdobljima) i bilo bi sjajno kada bi nositelji igre i najtraženiji eksponati ostali u klubu barem do jeseni kako bi stigli do povijesnog uspjeha u Ligi prvaka. Uostalom, kvalitetni su to igrači no ne traže ih najveći svjetski klubovi i za većinu je ovo vjerojatno jedina prilika da dođu do najveće europske nogometne pozornice. Novac im neće pobjeći, no ovakva prilika kakva se sada stvorila da svi u Rijeci uživaju u Ligi prvaka zbog promjene kvalifikacijskog sustava neće se više tako lako pojaviti.

Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999. RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala ...
Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i ...

Respekt: aerDNA, Losovius, pravi,

u oil&gas sektor i tog novca kojeg je Social sport stavio sa strane više nema... znači i da se riješe papiri sada novca nema i trebao bi se naći investitor. Sad se može graditi samo stadion (bez popratnih sadržaja) koji se nikako ne može isplatiti - Leader, 30.5.17. 15:09, 0 0 0
sam od sebe... a tako Mišković ni u ludilu nema namjeru raditi, pogotovo jer bi nova Kantrida trebala imati kapacitet od cca 12.000 mjesta a Rujevica će nakon izgradnje nove tribine imati nešto više od 8.000. Jednostavno bilo bi to suludo bacanje - Leader, 30.5.17. 15:12, 0 0 0
novca, a gore iz Tribine se valjda vidi da to nije Miškovićev stil - baš naprotiv. - Leader, 30.5.17. 15:13, 0 0 0
Svi pogriješe odmah u startu analize sa konstatacijom da je Dinamo podbacio ili se opustio i sl. Dinamo je odigrao svoju drugu najbolju sezonu otkako je HNL-a što se bodova tiče, a najbolju što se broja pobjeda tiče. - Gogo7, 31.5.17. 13:36, 0 0 0
Problem je što je Rijeka odigrala vanserijsku sezonu, odnosno najbolju sezonu što je ikad itko odigrao u povijesti HNL-a. Možda je Croatia imala bolji učinak 97' ali tada se igralo 30 kola. - Gogo7, 31.5.17. 13:37, 0 0 0
BruceWayne | 26.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju računi u još jednoj sezoni domaće lige. Kao što sam naziv teksta kaže, glavna tema biti će NK Osijek, ali i par riječi o samoj ligi, Rijeci i idućoj sezoni.
U zadnjih par tekstova o Osijeku sam već istaknuo ono što su svi primjetili ove sezone, Osijek je pokazao nezamisliv napredak u odnosu za recentniju prošlost. Polako blijede sjećanja borbe za opstanak, čestih mjenjanja trenera, neispate plaća i sl. Najveći dio prihoda dolazio je iz ionako slabog i ograničenog gradskog proračuna, te transfer mladih talentiranih igrača ispod cijene, ali to nikako nije moglo biti dovoljno da se klub stabilizira, a dugovi su se gomilali, svjetlo na kraju tunela se nije vidjelo...
Sve dok nije u klub ušao Ivan Meštrović sa svojim poslovnim partnerom Mesarošem, inače mađarskim biznismenom i vlasnikom Puškaš Akademije. Obzirom da je Mesaroš postao vlasnik oba kluba, prirodno je da upravo Puškaš Akademija ugovori suradnju sa Osijekom. Prvi "plod" te suradnje je Dmytro Lopa. Iako je Lopin početak sugerirao sve samo ne ono što je on danas(proglašen igračem sezone od strane Kohorte), kroz proljetni dio sezone defitivno se iskazao kako ima mjesta u svakoj ekipi u ligi. Onaj tko ga nije gledao na proljeće, neka obrati pažnju iduće sezone jer Lopa ostaje u gradu na Dravi. Financijska konsolidacija osim što je rješila dugove, uspostavila novi menadžment, dovela je i niz igrača a ističu se Petrović, Barač, B.Barišić, Boban, ali i Muzafer Ejupi, najbolji strijelac kluba i upravo ono što je falilo zadnjih par sezona, kada je glavni osječki napadač obično imao maksimalno 7-8 golova. Ali, ono što je i u najtežim vremena bio klupski "forte", omladinski pogon je i dalje sama osnova kluba. Zadnju domaću utakmicu protiv Dinama, na terenu je bilo 7 igrača poniklih u Osijeku, dok u zadnjoj utakmici sezone protiv Splita igralo svih 11 domaćih igrača. Neki će reći da ta utakmica nije mjerodavna jer zbog raznoraznih razloga bilo je odsutno poveći broj prvotimaca, ali čak i u toj situaciji imati sve domaće igrača u momčadi je pravi ratitet. 
Već je istaknuto tko su dva najbolja igrača sezone, ali onaj treći je pokazao zašto se smatrao u mlađim kategorijama jedan od najtalentiranijih vratara u Hrvatskoj. Marko Malenica u proljetnom dijelu sezone preuzeo je broj 1 i Zekićevu odluku potpuno opravdao. Ozbirom da su mu tek 23 godine i prva prava polusezona karijere, još će se za njega čuti. 
Uz rekordan broj bodova ostvaren je izlazak u Europu, gdje je Osijek zadnji puta bio 2012., tako se Osijek vratio u krug velike četvorke i ne misli stati. Bila je realna prilika i za treće mjesto, ali odličan završetak sezone Hajduka odredio je ipak nešto raniji početak sezone za Bijelo-plave. Taj raniji početak sezone znači da će odmor igrača trajati nešto manje od 2 tjedna, te će se već sredinom lipnja morati posvetiti prvom kvalifikacijskom kolu, po rasporedu prva utakmica bi trebala biti 29.6. U krugovima bliskih klubu različita su razmišljanja u vezi sa ranijim početkom sezone. Neki će reći da nakon teške sezone igračima bi dobro došao koji dan odmora više, a neki će reći da će dobro doći više natjecateljskog ritma. Složio bi se sa drugim razmišljanjem jer osim što će ranijim početkom sezone Osijek biti u natjecateljskoj prednosti nad ostalim klubovima, dobro će još dvije utakmica više ako se dogodi poveća promjena u momčadi što se tiče igračkog kadra. 

Iako je iz ove skoro idilične situacija teško pronaći nešto loše za kritizirati, treba reći kako Osijeku nitko ne garantira da će iduća sezone biti bolja od ove ili da će se ostvariti plasman u skupine EL, barem dok se ne promjene određene stvari u igračima i samoj igri momčadi. Ranije sam već o limitiranosti pojedinih osječkih igrača, a preduvjet za klupski napredak je dovođenje barem jednog stopera, desnog beka, zadnjeg kreativnog veznog, krila i rezervnog napadača. Kao dva najveća problema istaknio bi nepostojanje desne strane u ekipi. Zekić je probao sa više igrača na poziciji desnog bočnog, ali nije lako priučiti jednu novu poziciju u tako kratkom vremenu i najbolji odabir bi bio dovođenje pravog igrača za tu poziciju a to neće biti jednostavno. Drugi problem je nepostojanje posjeda, te u konačnici igre. Osijek u ovom trenutku nema igrača koja zna diktirati tempo, kreairati napade, tu bi puno više Lopa, pa i Ejupi došli do izražaja ako bi se bavili samo svojim pozicijama. Uz ta dva problema, kao najveće razočarenje sezone pokazao se Boban, najbolji igrač Zagreba zadnjih par godine ali nikako nije uspio pronaći pravi ritam i poziciju gdje bi pokazao one igre iz Zagreba. U njemu, ali i Petroviću leži onaj prostor za napredak u idućoj sezoni. Ali, ipak mislim da će tu klub reagirati i dovesti barem jednog krilnog igrača jer osim Lope ne postoji igrač koji se sposoban napraviti nešto iz situacije "jedan na jedan". 

Pravi dokaz koliko je Osijek zapravo na početku svoje priče je razlika u utakmicama sa Dinamom i Rijekom, vjerovatno i Hajdukom u ovom trenutku. Svi navedeni klubovi su sekundu brži, centimetar višlji, i lako su dominirati čak i u Gradskom vrtu. Osobni dojam da je ovaj rezultat više vezan za limitiranost i nekonkurentnost ostalih klubova u ligi čija politika ovisi o onom prvom koji iskoči i biva prodan nakon par dobrih poteza i tako u krug. To nam je nažalost budućnost lige i razlika između prvog i zadnjeg mogla bi i idućim sezonama biti i veća od sadašnje (70 bodova). U toj situaciji Osijek ne treba brinuti, ali ono što veseli da se novi vlasnici neće zadovoljiti sa stagnacijom i da misle ozbiljno. Najave Meštrovića da će se Osijek uputiti u borbu za naslov za 2-3 godine na novom stadionu zvuče i dalje SF, ali prošle sezone bilo je i ovo više nego SF, pa je postalo realnost. Većinu onoga što su pričali su ostvarili, a ono možda i najbitnije, pokrenuli su uspavani grad. Ono što mogu reći u svoje ime kao građana, je atmosfera kada se uđe u dio grada vezan za Gradski vrt, suprotna atmosfera u velikoj većini ostatka grada. Kohorta, veliki broj roditelja i djece, malih nogometaša iz slavonskih klubova donosi poseban štih u grad koji ne živi svoje najlijepše trenutke u povijesti. Tih 90 minuta ili malo duže svi zaboravimo na one probleme koji nas muče i fokusiramo se na utakmice Bijelo-plavih čak i protiv neatraktivnijih protivnika. Vjerujem da veliki broj navijača dijeli moje mišljenje, ali ono što često mogu čuti da će situaciji biti puno bolja kada Osijek dobije stadion iz sadašnjosti, stadion i za one kojima nogomet nije najbitnija stvar na svijetu i onima koji čak ni sada ne misle da će biti dio projekta "Pokrenimo grad" a to će biti ona prava pobjede Mesaroša, Meštrovića i ostalih koji su zaslužni za spas osječkog nogometa. 

Nova ulaganja su već krenula, dogovoren je dolazak Bočkaja i Grezde iz Lokomotive, dok sa posudbe bi trebao biti vraćen Štrkalj, mladi napadač posuđen Sesvetama. Prijelazni rok službeno počinje 15.6, pa ne treba previše opisivati koliko je ovo dobra vijest kada klub 20 dana prije početka slaže roster za iduću sezonu. Meštrović je još najavio kako im je Rijeka uzor zbog puta kojim treba ići, a kada srušite "vječnog" prvaka i uzrmate cijeli sustav vezan za Dinamo, znate da je taj put ispravan i jedini moguć. O Rijeci ne treba previše trošiti riječi, ali iduća sezona će tek biti pravi test kada je roster Rijeke bude morao prošiti na barem 16-18 igrača, a nikako ne treba sumnjati u Palpatinea i da Imperija neće uzvratiti udarac, a nikako ne treba zaboraviti ni na Hajduk.

Sve u svemu, sezona za povijest. Iduća će donijeti Rudeš, a odnijeti Split, ali taj je klub već par godina van sustava i apsolutno zaslužuje sve što mu se događa. Čekaju se prve odluke u prijelaznom roku, Dinamo ima financijskog prostora za samo jednu sezonu bez Lige Prvaka, Rijeka će morati doživiti svojevrsne promjene u momčadi, a Osijek i Hajduk će popuniti rupe tamo gdje je propuštalo najviše. Ostali klubovi će (nažalost) služiti ovim najjačima da proberu ono što valja, a ono što u tom trenutku ne valja neće učiniti nimalo ligu zanimljivijom niti kompetentnijom. Rijeci će biti vrlo teško osvojiti naslov, Dinamo je teško komentirati barem dok se ne odluče hoće li ostati Petev, a tko zna, možda je to prilika da Hajduk ili Osijek napadnu titulu, što je u ovom trenutku možda i preoptimistično..

Povratak Bijelo-plavih
Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju računi u još jednoj sezoni domaće lige. Kao što sam naziv teksta kaže, glavna tema biti će NK Osijek, ali i par riječi o samoj ligi, Rijeci i idućoj sezoni.U zadnjih par tekstova o Osijeku sam već istaknuo ono što su svi primjetili ove sezone, Osijek je pokazao nezamisliv napredak u odnosu za recentniju prošlost. Polako blijede sjećanja borbe za opstanak, čestih mjenjanja trenera, neispate plaća i sl. Najveći dio prihoda dolazio je iz ionako slabog i ograničenog gradskog proračuna, te transfer mladih talentiranih igrača ispod cijene, ali to nikako ...
Povratak Bijelo-plavih
Kako se bliži kraj regularnog dijela sezona, polako se zbrajaju ...

Respekt: aerDNA, Losovius,

Odlična analiza. Volio bih samo da si malo više napisao o problemima na desnoj strani (koji igrači i kako) te o toj razlici igre protiv top 3 i ostatka. Tu bi neke brojke bile dobre. - Losovius, 29.5.17. 10:37, 0 0 0
Kad bude tema za recap HNL-a za ovu sezonu i najava za iduću ću spomeniti iako je bodovna razlika samo pretpostavka ili možda samo trend ove sezone. - BruceWayne, 29.5.17. 11:39, 0 0 0
Leader | 28.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999.

RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U

Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala biti iznimno uzbudljiva. Dinamo se ove sezone previše opustio budući da su Mamić i društvo očekivali da će im novi naslov doći sam od sebe, a skupo su platili i očajno odrađene prijelazne rokove. Nositelji igre i igrači koji donose razliku poput Roga i Pjace nisu dobili adekvatne zamjene, dogodio se slučaj Ademi, a dovođenje igrača poput Sammira pokazalo se potpunim promašajem.

Nakon dva osvojena Rabuzinova sunca Rijeka je počela ponirati i pred pet je godina jedva ostala u ligi koja se tada smanjivala sa 16 klubova. Bili su to općenito tužni trenuci za hrvatski nogomet budući da su financijski zahtjevi prve lige bili preveliki za brojne klubove. Uostalom, momčad Karlovca tada na Kantridu nije ni stigla zbog besparice, Varaždin je izbačen iz lige, a financijsko stanje nije bilo mnogo bolje ni u Rijeci. Momčad su na terenu predvodili Kreilach i nepredvidivi Križman, priliku su dobivali mladi domaći igrači poput Močinića, Mancea (napadača, a ne golmana), Živulića i Datkovića, bili su tu simpatični Meksikanci koji se i nisu najbolje snašli na Kantridi, te "wannabe slovenski Messi" Palibrk. Bila bi to sezona za potpuni zaborav da 20. ožujka 2012. predsjednik kluba nije postao Damir Mišković.

Miškovićeva priča pokazala se potpuno drugačijom od brojnih nesretnih HNL priča s lokalnim tajkunima kojima su nogometni klubovi bili igračke (Kamen Ingrad, Zagreb, Split itd.) i koji su u konačnici bankrotirali. Za razliku od "rođačkih/pajdaških" hrvatskih principa rada, Mišković je krenuo planski iz temelja graditi jednu novu Rijeku. Na startu je na klupu doveo osvajače Kupa Skočića i Scoriju, a dovodio je i igrače poput Drpića, Alispahića i Neretljaka koji su mu trebali kako bi i druge igrače uvjerio da je Rijeka postala ozbiljan klub u kojem je ugodno raditi i igrati, te klub koji ispunjava svoje obaveze. U poslovnom svijetu ključ uspjeha je održivi razvoj i upravo je to uz rast kluba na svim razinama bio Miškovićev cilj kojeg je u konačnici nakon pet godina i ostvario.

Mišković (zajedno s Volpijem i Social Sport fondacijom) je najzaslužniji za organizacijsko slaganje Rijeke, a sportski direktor Jurčić zadužen za slaganje momčadi napravio je ključan potez dovođenjem trenera Keka 27. veljače 2013. Od tada je organizacijski rast kluba počeo pratiti i kontinuirani napredak momčadi na terenu. 

REZULTATI - SPORTSKI I ORGANIZACIJSKI

Osvajanje Rijekinog prvog povijesnog naslova prvaka vremenski se poklopilo s izborima u Hrvatskoj. Za razliku od političara koji povjerenje građana uglavnom traže ispraznim pričama, Miškovićev petogodišnji mandat u Rijeci apsolutno se može ocijeniti izvrsnom ocjenom na temelju konkretnih učinaka.

1) Rezultati na terenu:

- Kontinuirani napredak u broju osvojenih bodova i gol razlici 

2011/12: 38 bodova (29-29); 2012/13: 53 boda (46-42); 2013/14: 73 boda (72-35); 2014/15: 75 bodova (76-29); 2015/16: 77 bodova (56-20); 2016/17: 88 bodova (71-23)

- Vraćanje Rijeke na nogometnu kartu Europe

Spretno i sretno je Kek u svojoj prvoj polusezoni na klupi Rijeke izborio treće mjesto HNL-a i plasman u kvalifikacije za Europsku ligu. Sljedeće sezone Rijeka je stigla do povijesnog plasmana u grupnu fazu Europske lige i u teškoj skupini s Lyonom, Betisom i Vitoriom Guimaraes poražena je tek dva puta. Nažalost, nije nikoga pobijedila i sa četiri je boda bila posljednja u skupini. U sezoni 2014/15 ponovila je Rijeka plasman u grupnu fazu Europske lige. U novoj zahtjevnoj skupini osvojila je 7 bodova, te zauzela treće mjesto iza Feyenoorda i Seville te ispred Standard Liegea. Te uspjehe Kek i njegova momčad nisu uspjeli ponoviti u posljednja dva kvalifikacijska ciklusa budući da su ih iz natjecanja izbacili škotski Aberdeen (drugoplasirana momčad Škotske) i turski Istanbul Basaksehir (trenutno drugoplasirana momčad Turske). Nije imala Rijeka nimalo sreće sa ždrijebom, a zbog klupske transfer politike suparnici su znali iskoristiti neuigranost Kekove obrane.

- Trofeji

2014. osvojeni Kup i Superkup

2017. osvojeno Prvenstvo (čeka se dvostruka kruna nakon finala Kupa u Varaždinu)

2) Učinak van terena

- Rujevica

Kantrida je proglašena jednim od najneobičnijih stadiona na svijetu, a za sve navijače Rijeke radi se o posebnom mjestu. Bez obzira na to, činjenica je da je zbog konfiguracije terena travnjak često bio u očajnom stanju i da su uvjeti za trening bili očajni. Riješenje za te probleme postala je Rujevica, nogometni kamp i zamjenski stadion koji je otvoren 2015. Trebala je Rujevica biti samo privremeno rješenje do izgradnje nove i moderne Kantride, no dok su se rješavali birokratski problemi dogodila se velika kriza u naftnom svijetu i za tu svrhu već osigurana financijska sredstva više nisu aktualna. Hoće li se i kada pokrenuti izgradnja nove Kantride ostaje upitno, no Rujevica je u svakom slučaju kompleks kakvog se ne bi posramili ni mnogo bogatiji europski klubovi. 

- Financijsko konsolidiranje

Rijeka se do dolaska Miškovića zahvaljujući pokojnom Komenu grčevito borila za preživljavanje. Preoblikovanje kluba u sportsko dioničko društvo omogućio je Social Sportu ulazak u klub, a Mišković je kao predsjednik brzo opravdao ulaganja stvorivši od Rijeke klub koji je financijski samoodrživ. Velik posao u cijelom tom procesu odrađuju sjajni ulazni i izlazni transferi koje vrhunski odrađuje "trijumvirat" Jurčić-Mance-Kek. Rijeka je postala poželjan klub za brojne mlade igrače ali i kvalitetne igrače koji žele oživjeti svoje karijere, a gotovo svaki igrač koji dođe u klub podiže svoju vrijednost. Izlazni transferi poput onih Kramarića, Benka, Vargića itd redovito donose plus u bilancu i omogućavaju stabilnost poslovanja kluba.

- Zajedno smo Rijeka

Iako draž odlaska na Kantridu u za klub teškim trenucima teško može zamijeniti Rujevica, činjenica je da se u gradu stvorila kohezija kluba i navijača. Klupski marketing pokrenuo je kampanju "Zajedno smo Rijeka" i uistinu je postalo tako što pokazuju i slike sa dosadašnjih slavlja na Rujevici i Korzu. Zaboravili su navijači "dječje probleme" s Rujevicom poput nedostatka parkirališta, poskupljenja ulaznica i sl. jer osjeća se duh da svi u klubu i van njega rade sve kako bi se nastavio napredak. 

SLJEDEĆI CILJ - GRUPNA FAZA LIGE PRVAKA I NOVA KANTRIDA

Mišković je po dolasku u Rijeku jasno rekao da je cilj borba za naslov u roku od pet godina. Taj rezultatski cilj je ostvaren, a uz to je izgrađen i trening kamp/zamjenski stadion Rujevica. Stagnacija i zadovoljavanje do sada ostvarenim definitivno nisu opcija za Miškovića, stoga je vrijeme za novi strateški plan Rijeke. Neće se u klubu razbacivati obećanjima, no u sljedećih pet godina klub treba težiti plasmanu u grupnu fazu Lige prvaka te izgradnji nove Kantride.

UEFA je promijenila sustav natjecanja Lige prvaka i od sljedeće će sezone manjim klubovima biti praktično nemoguće igranje grupne faze. Velika prilika je pred svima u klubu ove sezone, no i veliki izazov. Igrači su dovoljno kvalitetni da i nakon kvalifikacija za Ligu prvaka mogu ostvariti bogate izlazne transfere (uostalom financijski najizdašnije transfere Rijeka je ostvarila u zimskim prijelaznim razdobljima) i bilo bi sjajno kada bi nositelji igre i najtraženiji eksponati ostali u klubu barem do jeseni kako bi stigli do povijesnog uspjeha u Ligi prvaka. Uostalom, kvalitetni su to igrači no ne traže ih najveći svjetski klubovi i za većinu je ovo vjerojatno jedina prilika da dođu do najveće europske nogometne pozornice. Novac im neće pobjeći, no ovakva prilika kakva se sada stvorila da svi u Rijeci uživaju u Ligi prvaka zbog promjene kvalifikacijskog sustava neće se više tako lako pojaviti.

Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i treba biti i to nikoga ne smije čuditi budući da su navijači kluba s Rujevice/Kantride prošli posljednjih desetljeća mnoge "scile i haribde" te raznorazne nepravde u važnim trenucima klupske povijesti poput europskih okršaja s Real Madridom, te nikad prežaljene krađe naslova prvaka 1999. RIJEKA KAO PRIMJER OSIJEKU I OSTALIMA U HNL-U Nažalost, u dosadašnjim izdanjima HNL-a ključnu je ulogu (često i presudnu) imala politika. Dolaskom kapitala Miškovića i Volpija to se počelo mijenjati, a tim putem krenuo je i ambiciozni Osijek pa bi borba za ligaški vrh sljedeće sezone trebala ...
Rijekin održivi rast
Slavi se u Rijeci naveliko prošlih dana, no tako i ...

Respekt: aerDNA, Losovius, pravi,

u oil&gas sektor i tog novca kojeg je Social sport stavio sa strane više nema... znači i da se riješe papiri sada novca nema i trebao bi se naći investitor. Sad se može graditi samo stadion (bez popratnih sadržaja) koji se nikako ne može isplatiti - Leader, 30.5.17. 15:09, 0 0 0
sam od sebe... a tako Mišković ni u ludilu nema namjeru raditi, pogotovo jer bi nova Kantrida trebala imati kapacitet od cca 12.000 mjesta a Rujevica će nakon izgradnje nove tribine imati nešto više od 8.000. Jednostavno bilo bi to suludo bacanje - Leader, 30.5.17. 15:12, 0 0 0
novca, a gore iz Tribine se valjda vidi da to nije Miškovićev stil - baš naprotiv. - Leader, 30.5.17. 15:13, 0 0 0
Svi pogriješe odmah u startu analize sa konstatacijom da je Dinamo podbacio ili se opustio i sl. Dinamo je odigrao svoju drugu najbolju sezonu otkako je HNL-a što se bodova tiče, a najbolju što se broja pobjeda tiče. - Gogo7, 31.5.17. 13:36, 0 0 0
Problem je što je Rijeka odigrala vanserijsku sezonu, odnosno najbolju sezonu što je ikad itko odigrao u povijesti HNL-a. Možda je Croatia imala bolji učinak 97' ali tada se igralo 30 kola. - Gogo7, 31.5.17. 13:37, 0 0 0
pravi | 26.05.
Može li sljedeća sezona biti Hajdukova?

Joan Carillo je zanimljivi Španjolac koji je u Hajduk donio još zanimljiviju igru. Osobno sam očekivao katalonsku igru s puno paseva i atrakcije. A dobio sam i više nego što sam tražio.
Carillo svoju igru temelji najprije na dobroj obrani. Specifične ofsajd zamke kod svakog protivničkog napada traže od obrambene četvorke maksimalnu koncentraciju i uigranost. Hajduk je golove i primao kao plod neuspjelih ofsajd zamki, no ako se to na ljeto dobro uigra, neće biti problema. Evidentno je da Memolla i Kvesić nisu igrači za Hajduk unatoč ponekim Memollinim bljeskovima. U B momčadi mladi Mario Lovre Vojković igra zapaženo, pa bi mu trebalo dati šansu. Također, na posudbi u Dugopolju je Ante Vrljičak. Trebalo bi najprije pogledati te dečke, a tek onda tražiti pojačanja. Na desnom beku čekamo oporavak Juranovića, novoga Šehića i "staroga" Bašića. Naime, momka je svojedobno tražio Liverpool, a sad nikako da proigra. Na ljetnim pripremama trebalo bi presjeći je li on igrač za Hajduk ili nije.
Nakon što zadnja linija uspješno obavi svoj dio posla, red je na veznom redu. Nakon početnih pokušaja sa Savvasom kao zadnjim veznim (jer ima bolju tehniku nego Jefferson), Carillo je ipak uvidio da je Jeff puno bolji u destrukciji igri. Također, vidi se znatan napredak kod Brazilca u točnosti dodavanja. I s 28 godina može se učiti tehnika! S druge strane, Savvas nije pokazao da je zaslužio mjesto dokapetana. Usprkos ponekim dobrim dugim loptama i dijagonalama za mijenjanje strana, nije uvjerio da mu treba otkupiti ugovor. Možda bi Frane Vojković (5 golova i 5 asistencija) iz B momčadi bio sretnije rješenje. Hamza Barry je jedan iznimno talentiran igrač izvanrednih tehničkih sposobnosti. Ima odličan i defenzivan i ofenzivan pregled igre. No, veliki mu je problem nedostatak kontinuiteta. Zbog toga stoji veliki upitnik iznad 500.000 eura koliko Hajduk treba isplatiti za njegov prelazak. Toma Bašić ima potencijala za modernog veznog igrača, tzv. box-to-box (npr. Pogba). No, kao i Hamza, nakon što u jednoj utakmici bude najbolji (Osijek, 2 gola i 2 asistencije), u sljedećoj igra sasvim neprimjetno (Rijeka). Nakon duže ozljede Zvonimir Kožulj polako se vraća i tek će se na ljeto vidjeti može li igrati kao pod Pušnikom. Naime, po mnogim kritičarima upravo je on uz Futacsa bio najbolji igrač bilih protekle tužne jeseni. Ispred terceta igra Nikola Vlašić. U jednoj sam analizi na početku ove polusezone rekao da bi po svim izgledima ovo trebalo biti proljeće malog dijamanta. Naime, španjolska igra i centralna pozicija iza napadača je kao stvorena za Hajdukovu osmicu. Osobito se pokazao dobar u izlasku u kontru, što je Carillovo moćno oružje. Mislim da bi za Vlašića bilo najbolje kad bi ostao još jednu sezonu jer ako mu se forma nastavi dizati mogao bi ostvariti veliki milijunski transfer. No, sama igra vezne linije je jako zanimljiva. Već sam spomenuo kontre koje su brze i ubojite kao nikad prije. Carillo je uspio ugraditi u svoje dečke taj brzi izlazak uz što manje dodira. Stoga je Hajduk odigrao dobre utakmice i protiv jakih momčadi (remi s Rijekom i pobjeda nad Dinamom). Ali, i kada treba držati posjed Hajduk zna što treba raditi. Lopta ide brzo s jedne strane na drugu, kroz sredinu, po podu i po zraku. Naravno, to nisu Barcelonini igrači, stoga bude i dosta netočnih dodavanja, što usporava igru. Problem je kad se igra uspori i lopta ide sporo od igrača do igrača. To je najbolje iskoristila Rijeka u zadnjoj utakmici jer momčad s Kvarnera ionako igra agresivan nogomet s presingom. U tome je Kek nadmudrio Carilla i odnio pobjedu u važnoj utakmici koja je mogla utjecati na prvaka Hrvatske.
I na kraju, Hajdukovo najjače oružje - napad. Futacs (19 golova, 4 asistencije), Erceg (13 golova, 10 asistencija), Ohandza (11 golova, 6 asistencija), Said (9 golova, 6 asistencija). Brojke su impresivne, a dojam još bolji. Dok je Hajduk prošle godine oskudijevao s napadačima zbog ozljede Ohandze, sada ima 4 vrhunska napadača. Nažalost, u napadu ima mjesta za samo dvojicu. Moguće je da će se netko od njih prodati na ljeto. To bi bilo dobro za Hajduk jer napadače imaju i u B momčadi: Ivan Prtajin (11 golova) i Deni Jurić (14 golova). A novac od transfera bi dobro došao.
Sve u svemu, Hajduk ima trenera s vizijom igre. Jučer je izašla vijest da je Carillo produžio ugovor. Rijeka i Kek su najbolji primjer kako se trenerski kontinuitet isplati. Uvjerili smo se da je Joan Carillo dobar trener, sada ga treba pustiti da radi i oprostiti mu i poraze kojih će biti. Neki već prognoziraju da će Hajduk konačno osvojiti prvenstvo iduće godine. To ovisi o tri stvari:
1) Transferi - kako će Hajduk kupovati i kako će prodavati. Sada se zna da su potrebni bekovi i vezni igrač koji će diktirati tempo. Jedan napadač se može prodati (Futacs nipošto), no što ako odu Nižić ili Vlašić? Ima li prave zamjene za njih?
2) Dinamo - u sljedećoj sezoni će gorjeti za vraćanjem naslova, no hoće li u tome uspjeti? Modrima treba jako dobar prelazni rok da bi razmišljali o naslovu prvaka.
3) Rijeka - već se dosta pričalo o tome kako Rijeka mora proširiti kadar za iduće prvenstvo, a osobito ako uđu u Europu. Pitanje je kako će se Rijeka snaći u ritmu srijeda-nedjelja i može li tada prosuti dovoljno bodova za Hajduk.
Dosta toga ćemo znati već u rujnu kad završi prijelazni rok, pa bi tada prognoza za prvaka mogla biti točnija. Do tada, prednost dajem Rijeci.

Bolje će biti, ali za prvaka ne!
Joan Carillo je zanimljivi Španjolac koji je u Hajduk donio još zanimljiviju igru. Osobno sam očekivao katalonsku igru s puno paseva i atrakcije. A dobio sam i više nego što sam tražio. Carillo svoju igru temelji najprije na dobroj obrani. Specifične ofsajd zamke kod svakog protivničkog napada traže od obrambene četvorke maksimalnu koncentraciju i uigranost. Hajduk je golove i primao kao plod neuspjelih ofsajd zamki, no ako se to na ljeto dobro uigra, neće biti problema. Evidentno je da Memolla i Kvesić nisu igrači za Hajduk unatoč ponekim Memollinim bljeskovima. U B momčadi mladi Mario Lovre Vojković igra zapaženo, pa ...
Bolje će biti, ali za prvaka ne!
Joan Carillo je zanimljivi Španjolac koji je u Hajduk donio ...

Respekt: c0bra, sthagon, Franko14, crosby87, ipsi13, Losovius,

Slažem se: ipsi13,

Ne slažem se: dance,

Baš dobra analiza. Još bi mi bilo bolje da si dao neki sud koji igrač i kako može napredovati te koji je potencijal ekipe ako bi se napravio koji od poteza... - Losovius, 26.5.17. 16:03, 0 0 0
Hvala, Los. Da, to sam malo skratio da bih više napisao o samoj igri. Možda to napišem najesen kada se kadar oblikuje. - pravi, 26.5.17. 17:13, 0 0 0
Dobra analiza, ali si zaboravio 2 pozicije. Na golmanu Hajduk ima Dantea Stipicu, koji je odradio iznenađujuće dobro proljeće, što je zasigurno i zasluga jedinog trenara golmana u HNL-u koji ima UEFA A licencu Tihomira Bulata. Mladi Grbić i Letica - ipsi13, 26.5.17. 20:53, 0 0 0
pokazuju ogroman poetncijal i dolaze kao nasljednici Subašića i Kalinića, pogotovo Letica koji sa svojih 201cm i 20 god. ima šansu nastaviti Hajdukova tradiciju vratara. Od stopera su na rapolaganju Nižić, Terzijev, Ismajli, Bosančić i Čosić koji ide - ipsi13, 26.5.17. 20:57, 0 0 0
U pravu si, trebao sam i golmane komentirati. Stopere nisam spominjao jer držim da sa njima nema problema, iako bi bilo dobro da sam ih pohvalio... - pravi, 27.5.17. 9:23, 0 0 0
johnny08 | 23.05.
Rijeka je prvak! Mijenja li se time HNL?

Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko pored maksimirske zvijeri ne može doći do naslova prvaka.

Rijeka kao pokretač promjena

Također naslov Rijeke nosi neke nove, vjetrove promjene u hrvatski nogomet, budući da je napokon prekinuta nezdrava dominacija Dinama u trajanju od 11 godina, kojoj se više nije veselio nitko, uključujući navijače Dinama. Štoviše ne pamtim kada se posljednji naslov Dinama slavio na ulicama grada, baš kao što ne pamtim kad je prvenstvo posljednji puta bilo ovoliko zanimljivo. Može se zapravo reći kako je Rijeka probudila hrvatski klupski nogomet koji je zapao u stanje letargije koja pogoduje vladajućima kako bi uz što manje otpora mogli dolaziti do svojih ciljeva. Uz navedeno, Rijeka je Dinamu zadala još jedan u nizu financijskih udaraca koji će možda najviše boliti. Nakon Kramarića i Franka kao krunskih zajeba modrih stručnjaka, Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka, te će biti primoran na još veću kontrolu ionako poljuljanih financija u trenutku kada ionako nema kadar vrijedan strahopoštovanja. Nadalje, naslov Rijeke mijenja i percepciju javnosti koja voli promjene i nadasve pobjednike, te su i mediji koji su tradicionalno skloni modrom ili bilom taboru jednostavno morali popratiti riječko osvajanje naslova. Konačno, Rijeka se sustavnim radom i bez puno priče prvo pozicionirala kao drugi najjači klub u Hrvatskoj, da bi ove sezone gurnuli i Dinamo u drugi plan i pokazali da se unatoč nekoliko puta manjem budžetu može doći do naslova.

Rijeka više nego ikad treba konstantu

Ipak, za konačni čavao u lijesu ovog neprirodnog Dinama Rijeci treba konstanta, konstanta koju su svih ovih godina pokazivali, no ljestvica je značajno podignuta. Prvenstveno ovdje mislim na sljedeću sezonu koja će biti ključna za potvrdu priča o promjenama u hrvatskom nogometu. Nesumnjivo je da si Dinamo neće hjteti dopustiti novu sezonu bez naslova prvaka, no pitati će se puno toga Rijeku i Miškovića. Ovdje posebno aludiram na Miškovića budući da smatram kako će ambicije kluba u trenutku kada je osvojen naslov uvelike odrediti smjer Rijeke u sljedećoj sezoni. Pritom je Mišković već najavio povećani budžet koji će biti nekoliko milijuna veći od dosadašnjih 10M eura što su bili ukupni sezonski troškovi Rijeke, no nije tajna kako se financijska konstrukcija zatvara prodajom igrača, osim ako naslov prvaka ne otvori neke nove sponzorske ugovore.

Prvi u izlogu su reprezentativci Franko Andrijašević i Filip Bradarić kojima se može nadodati Stefan Ristovski. To su nesumnjivo igrači za koje vlada najveći interes i pritom Rijeka ima dvije opcije. Samim pogledom na Transfermarkt vidljivo je kako je svim riječkim igračima cijena značajno narasla i svi prvotimci, izuzev Bezjaka (suša u Darmstadu mu je srušila cijenu), nikada u karijerama nisu imali veću vrijednost nego što je imaju ovoga trenutka u riječkom dresu. To daje prostora Rijeci da licitira s ponudama, a igranje u Ligi prvaka predstavlja jaki pregovarački adut Riječana. Uvijek postoji opcija koju su primjerice odabrali Kramarić ili Mitrović koji su u nepopularnom zimskom prijelaznom roku odlazili s Rujevice, upravo zato da bi im cijena dodatno narasla kroz dobre nastupe na početku sezone.

Nova imena nužnost za igranje na tri fronta

Nadalje kadar je potrebno nadopuniti novim imenima budući da će Rijeka igrati na tri fronta. Ovu sezonu je iznijelo 13 igrača, što sljedeće jednostavno neće biti moguće bez jačih oscilacija dok se igra ritam srijeda-subota. Pritom je potrebno nadopuniti bekovske pozicije, te poziciju isturenog napadača, jer je protiv zahtjevnijih europskih protivnika poželjno imati robusnijeg igrača od Gavranovića koji ima neke druge prednosti. Navedeno će naravno ovisiti o odlascima, no nesumnjivo Rijeka mora slijediti utabani model pri dovođenju igrača. Jasno se zna da sportski direktor Juričić usko surađuje s Kekom kod dovođenja pojačanja i kako se igrači pomno biraju. Ova sezona je ogledni primjer toga, jer Juričić i ostatak struke su ponovno dokazali da razumiju nogomet (zamjene za Mitrovića, dovođenje Franka kao karike koja nedostaje, vjera u Prskala, Vešovića i Mišića...), a veliki je dobitak kohezija u ekipi u kojoj nema iskakanja i isticanja. Više puta je Juričić naglašavao kako nije nogometno umijeće jedini faktor kod biranja igrača, već da je iznimno bitan karakter pojedinca (navedeno pravilo je uvedeno nakon što su se opekli s igračima poput Zeca ili Jahovića), a dovođenjem igrača poput Gavranovića i Gorgona Rijeka je pokazala kako na Kvarner može privući zaista šaroliko društvo nogometaša. Također ta struktura koju Rijeka ima se ne postiže preko noći, Rijeka je od Miškovićevog preuzimanja zaista postepeno rasla, učilo se na greškama, infrastrukutra je dovedena na iznimno visoke razine što je omogućilo i rast svih ostalih segmenata (trening prve ekipe, omladinska škola, adut pri dovođenju igrača...), no jedina konstanta koju je Rijeka imala je bio i ostao Kek.

Kek je zalog za optimizam

Upravo je Slovenac taj koji je radnu etiku doveo na visoke razine i koji je omogućio disciplinu ekipe. Posebno ga treba pohvaliti ove sezone, budući da se Kek kameleonski mijenjao po potrebama ekipe. On je također odbacio stigmu defanzivnog trenera onda kada je imao na raspolaganju kadar koji je sposoban igrati napadački nogomet. Uostalom Rijeka nije samo najbolja defanzivna ekipa lige, već posjeduje i najubojitiji napad lige koji generira gotovo dva gola po utakmici. Prešao je prilično bezbolno preko odlaska Mitrovića i nakon traženja učvrstio riječku obranu na vrijeme, dok je postao pravi specijalist da pojedinog igrača psihološki uzdigne s dna i natjera ga da misli isključivo na nogomet. Andrijašević je posljednji veliki primjer Kekovog rada, no možda je još nevjerojatniji napredak dvojca Mišić-Bradarić koje je preobrazio u najpokretljiviji i najinteligentniji vezni dvojac cijele lige. Sve to je Kek napravio na način da je uvijek vidljiva hijerarhija u odnosu trener-igrač i svaki puta kada bi igrači i javnost bili u snovima Kek bi sve čvrsto vraćao na zemlju. Priče o odlasku u Zvezdu su očito bile očajnički potez destabilizacije kluba pred ključne susrete, no i Kek i Mišković su potvrdili kako se na kraju sezone može očekivati da će usmeni dogovor staviti na papir, te da će Kek ostati u Rijeci najmanje do 2022. godine.

Svi navedeni podaci daju dodatnu težinu riječkom projektu, počeli su radovi na dodatnoj tribini rujevičkog stadiona čime bi Rijeka imala stadion pogodan za igranje Lige prvaka, gradi se hotel za igrače u blizini stadiona, te bi s završetkom svih radova Mišković održao gotovo sva svoja obećanja. Ostala je Kantrida, no nitko ne sumnja kako će se u budućnosti i taj projekt realizirati. Uostalom, sve je lakše sada kada je prvi naslov uplovio u riječku luku. Vrijeme je za nastavak...

Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka Hrvatske, te je san mnogobrojnih generacija Riječana napokon postao stvarnost. Navedeni naslov sa sobom nosi jako puno pozitivnih konotacija za samu Rijeku. Prvenstveno, Rijeka je osvojila prvenstvo na toliko uvjerljiv način da priče o Lokomotivi, sucima i Mamiću padaju u drugi plan, iako je i ovoga puta bilo pregršt materijala za otvaranje tih tema (Dinamo počinje prvenstvo s +12, dok Lokomotiva redovito probleme radi ostaloj trojci, suđenje do pred kraj sezone, Soudanijeva 'suspenzija'...). Nadalje, prekidaju se priče o klubu s nula trofeja, kao što se prekidaju priče da nitko ...
Rijeka kao pokretač promjena
Rijeka je po prvi puta u svojoj povijesti osvojila naslov ...

Respekt: aerDNA, Leader, Wenger, Losovius, Wizard, sthagon, Vjeran,

Slažem se: Topsi,

Ne slažem se: baiso,

Boldano "Dinamo više ne može računati na novac od Lige prvaka", taman kao da je svake godine bio u grupnoj fazi, a ne tri puta u ovom mileniju. - Gogo7, 31.5.17. 13:46, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.