ANALIZE

RealMadrid7 | 24.01.
Hrvatska na SP-u 2019: Uspjeh ili neuspjeh?

Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja siječna svake godine, u Hrvatskoj je inače jako velika. Ove godine, kao vjerojatno nikada do sada, tu su euforiju nastojali smanjiti trenutno vodeći ljudi hrvatskog rukometa i predvodnici reprezentacije, među kojima je i član zlatne generacije i stručnog stožera, Davor Dominiković. U emisiji Sport nedjeljom neposredno pred početak natjecanja, Dominiković je istaknuo da nas ne vidi kao favorite, nego da su cilj SP-a Olimpijske Igre. Glavni kandidati za medalju po njemu su bili odlični Danci kao broj jedan, drugi domaćini Nijemci, koji ga ne impresioniraju, ali su domaćini i kao treći, nešto lošiji nego inače, ali uvijek jaki Francuzi.  

Nakon osam utakmica u dvije skupine, pokazalo se, Dominiković nije pogriješio ni u jednoj od prognoza, jedino ostaje vidjeti hoće li Danci protiv Nijemaca u finalu uzeti zlato. Hrvatska je dobila priliku za OI, ali je ostala bez plasmana u završnicu. Kauboji će se sa Švedskom boriti za peto mjesto.

Međutim, pitanje koje se nakon svega postavlja je zašto javnost koja je uglavnom prihvatila stručno mišljenje o našim mogućnostima na SP-u, sada traži u nekom od aktera krivca, slabu kariku, odgovornost za nešto što se nije postiglo i po najavama nije ni trebalo, a u jednom trenutku je nama Hrvatima proradila ona ili osvajamo medalje ili ne vrijedimo ništa. Možda smo doista tijekom prvenstva uočili da moćžemo. Napose kad je Veselin Vujović rekao da su Makedonci organiziraniji i bolji od Hrvata, a Hrvati odgovorili pobjedom, a onda dodali nizu od četiri relativno glatke pobjede i aktualne europske prvake Španjolce za 5-0 u skupini i sve bodove prenijeli u drugi krug. Pa da, tko ne bi bio u deliriju. Nisi očekivao ništa, a pali Španjolci. 

Kako je to kod nas uobičajeno, kako smo se brzo uzdigli jednako smo brzo i pali. Tamo gdje smo očekivali rutinsku pobjedu i cementiranje puta prema polufinalu, dobili smo hladan tuš. Brazil nas praktički izbacuje s natjecanja, jer vaditi se na favoritima, Njemačkoj i Francuskoj, sve je samo ne obećavajuće. U javnosti se budi onaj spomenuti jal, pa od dizanja u nebesa, ovo postaju igrači nedovoljne kvalitete, nisu pozvani oni koji su morali biti, a jesu oni kojima tu nije mjesto, a Lino Červar je nula od izbornika. No, unatoč svemu, naši se vraćaju i u utakmici u kojoj su se jako mučili i stizali zaostatak cijelu utakmicu, došli su na koračić od ispiranja gorkog okusa i vraćanja stvari na početak, ali jedno probijanje, za koje više nije ni bitno je li ili nije bilo, gasi i onu trunku nade upaljenu u zadnjih desetak minuta utakmice s Nijemcima. Dobili smo omražene Francuze, preko njihovih leđa izborili šansu za OI, ali mnogi će reći, nikad nebitnija pobjeda i utakmica protiv Karabatića i novog društva. 

JE LI DOISTA SVE TAKO CRNO?

Opće stanje

Ukupno gledajući dosta je crno, uzmemo li u obzir da Hrvatska, koja se smatra velikom rukometnom silom nema medalju na velikom natjecanju još tamo od 2013., kad smo pod ravnanjem Slavka Goluže uzeli broncu. Dakle, ovo je šesta uzastopna godina bez medalje, a čak četvrti put u tih šest godina ostali smo bez polufinala, što za rukometnu silu nije najsretniji podatak. Takav niz izvan kruga osvajača medalja dogodio nam se u razdoblju od 1997.-2002., smjestivši se između zlata na OI 1996. i zlata sa SP-a 2003. u Portugalu. Ako vas to ne uveseljava, pokušajmo svi skupa naći neku utjehu u tome što u novijem razdoblju nikad nismo završili lošiji od 5. mjesta, samo 2015. smo bili 6. 

U mnogim drugim sportovima to bi bio golemi uspjeh i dalje, ali ovdje smo navikli na velike stvari, pa je i ostanak bez medalje veliko podbacivanje, koje ćemo pripisati Gobcu, Babiću, Červaru, nedostatku kvalitete igračkog kadra, nečem petom ili kombinaciji svih tih faktora. No, nemojmo zaboraviti koliko su nas puta sitnice djelile od potpuno drugačijeg ishoda. Svjež je u pamćenju Horvatov sedmerac na prvenstvu svijeta od prije dvije godine ili ove godine jedno, bilo ili ne bilo, probijanje. 

Svatko onaj tko na bilo koji način ima izravan utjecaj na aktualnosti u hrvatskom rukometu, snosi odgovornost za uspjehe i za neuspjehe i jasno je da treba pronaći novi put kojim će se krenuti po novu generaciju zlatnih momaka. No, budimo realni, Hrvatska nije toliko velika zemlja da bi proizvodila kao na pokretnoj traci i moramo biti svjesni uspona i padova, ali u svemu tome, nažalost i činjenice dahrvatski sport općenito, a napose rukomet, ne dobiva ono što bi trebao na razini države, kako bi se ustalili pozitivni trendovi. Uz Zagreb, javlja se u posljednje vrijeme i Nexe, ali Hrvatska liga je nešto na čemu jako puno treba raditi, aljudi u vrhu hrvatskog rukometa, ne izgledaju zagrijano za jačanje sveopće kvalitete rukometa, već je samo Zagreb donekle poduprt i drži monopol. 

Svjetsko prvenstvo

Napad

Pet utakmica, pet pobjeda, sređeni aktualni prvaci Europe u skupini. Međutim, usprkos tome, neki problemi bili su vidljivi. Čak nisu toliko statistički uočljivi, kada pogledamo sveukupne učinke svih reprezentacija, koliko prostim okom vidljivi za vrijeme praćenja utakmica. Svakako je riječ o nedostatku brzine protoka lopte u napadu. Iznimno je teško bilo odigrati brzo nekoliko križanja i ostaviti čovjeka na šutu sa 8, 9 metara u jednostavnoj situaciji. Stepaničić je pokušavao izvana preko bloka, te Duvnjak kad je baš zvonilo za uzbunu na individualnu kvalitetu. Općenito je individualnost dolazila više do izražaja nego uigranost i ekipna moć, pa je tako Karačić bio vrlo agilan u prodorima kroz obranu, kad već drugog rješenja nije bilo. No, statistika kaže da nismo puno lošiji u vanjskom šutu od drugih jačih momčadi. Nijemci i Danci su na 56, odnosno 54%, mi na 46, a Francuzi na 45% šuta s 9 metara. 

Uočljivo je bilo da je forsirana igra na crtu i to je ukupno gledajući prolazilo jako dobro. Sa 67% tu smo s najboljima, 71 ima Njemačka, Francuska 69, a Danci su na istom broju pokušaja i jednakoj uspješnosti s crte kao i Hravatska. Uz sve to, najuspješnija smo reprezentacija po postotku iskorištenih kontri s čak 89% realizacije.Od svih ekipa, samo su Norveška, Španjolska i Švedska imale više istrčanih kontri do sada na prvenstvu. Tim je ovaj postotak još i značajniji. 

Na oko se činilo da se krila zanemaruju, što je možda i točno. Naime, čak 44 pokušaja manje imamo s krila nego s crte. Iako i druge reprezentacije manje koriste krila na prvenstvu, naši su, od većih momčadi imali daleko najmanje proigravnja na krilne pozicije unatoč tome što nam je postotak realiazcije s krila lošiji samo od onog norveškog. Naši su na 70%, Norvežani na ogromnih 81% realizacije. Sedmerce smo posmremali manje uspješno od ekipa s kojima se volimo uspoređivati, ali u globalu, statistika ne pokazuje ono što je rezultat cijele priče, a to je da nismo među četiri najbolje reprezentacije svijeta. 

No, statistika ne mjeri težinu kojom se dolazilo u šanse ili situacije iz kojih se moralo u šut. Tako je na terenu, posebice protiv jake Njemačke obrane, ali i protiv Brazila izgledalo dugo vremena sporo, bezidejno, neorganizirano. Ali kad se sve zbroji, kao što je većim dijelom Makedonce protiv nas koštala igra 7 na 6, tako se nama vratilo u najgorem mogućem trenutku. Ključan je svakako bio uporan Červarov izbor i guranje sedmorice u napad tijekom gotovo cijele uakmice s Brazilom, iako je jasno da bi oni, kao inferiornija momčad, trebali biti oni koji posežu za takvim rješenjem. Osam pogodaka dao nam je Brazil na prazan gol i unatoč crnim rupama u određenim dijelovima svih utakmica, ovdje nas je crna rupa pratila više od 50 minuta, ovo je možda i najbitniji razlog neprolaska u polufinale. 

Obrana

Obrana je na početku natjecanja curila. Bilo je problema koji su otvarali protivnicima zicere i ostavljali golmane, prvenstveno Šegu, na cjedilu. Međutim, 27 golova primilo smo od Islanda i Japana, kojima smo zabili preko 30, a onda se počelo igrati ozbiljnije i više nam nitko osim Brazila nije dao preko 22. Ako uzmemo 8 brazilskih na prazna vrata, onda dodatno raste značaj obrane. Posebice zahvaljujući njenoj promjeni iz 6-0 u 5-1 s Duvnjakom naprijed koji je odlično zatvarao i jučer francuski protok lopte. Dobitnik u obrani sigurno je Vranković, koji presijecao, iznuđivao faule u napadu, borio se za svaku loptu i jučer pošteno izludio Karabatića. 

Međutim, najveći dobitak je u vratarima, posebice Šegi. Ukupan postotak obrana naših vratara je velikih 35%. Samo su danski i švedski vratari bili bolji, s 38% obrana. Poslije egipatskih čuvara mreže, naši su skinuli daleko najviše lopti s krila od svih reprezentacija, 42% i nevjerojatnih 52% pokuašaja s vanjskih pozicija. Tek su Švđani bolji za 2% u tom segmentu. 

ZAKLJUČAK

 U igri prema naprijed, osim Luke Stepančića, nemamo pravog razarača, a nedostajalo je i kvalitetnijeg protoka lote. Karačić je nastojao vući i kreirati nešto iz solo prodora, ali je vidljiv bio nedostatak najprije ozljedom načetog, a onda i potpuno zaustavljenog i pravog Cndrića, što je svakako bio veliki udarac napadačkoj igri Hrvatske. 

Obrambeno smo se dizali iz utakmice u utakmcu, a najveća ironija je u tome što smo do jučer najveće krivce vidjeli u golmanima, a sad kad su među najboljima, opet smo relativno rano zaustavljeni. 

Tražimo li krivca, možemo ga naći u bilo kome. Červar je imao grešaka, ali jedina velika je bila forsiranje 7 na 6 s Brazilom. Dobili smo aktualne svjetske i europske prvake i nadomak povratka protiv Nijemaca, kako god to netko vidio i tumačio. 

Jasno je da se u hrvatskom rukometu nešto mora mijenjati. Doduše, u rijetko kojem sportu ovdje to nije slučaj. No, ponavljam, zašto kritizirati kad ništa veliko nismo očekivali. 

Tako malo očekivanja- tako puno kritika
Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja siječna svake godine, u Hrvatskoj je inače jako velika. Ove godine, kao vjerojatno nikada do sada, tu su euforiju nastojali smanjiti trenutno vodeći ljudi hrvatskog rukometa i predvodnici reprezentacije, među kojima je i član zlatne generacije i stručnog stožera, Davor Dominiković. U emisiji Sport nedjeljom neposredno pred početak natjecanja, Dominiković je istaknuo da nas ne vidi kao favorite, nego da su cilj SP-a Olimpijske Igre. Glavni kandidati za medalju po njemu su bili odlični Danci kao broj jedan, drugi domaćini Nijemci, koji ga ne impresioniraju, ali su domaćini i kao ...
Tako malo očekivanja- tako puno kritika
Euforija oko velikog natjecanja u rukometu, od sredine do kraja ...
Bateman | 21.01.
Tko je trenutno najbolji vratar na svijetu?

De Geina simultanka protiv Tottenhama potaknula je vrlo jednostavno pitanje, na koje pak nema jednostavnog odgovora – Tko je trenutno najbolji vratar na svijetu? A razlog iz kojeg odgovor na to pitanje nije jednostavan jest taj da je evolucija nogometne igre otišla toliko daleko da vratarev posao više nije samo braniti, već aktivno sudjelovati u igri. Sukladno tome neki se vratari trebaju promatrati kroz kontekst sustava u kojem se nalaze i u skladu s time vrednovati, gotovo poput system quarterbacka u NFL-u, s tom razlikom što bi u nogometnim okvirima to bila vrlina, dok se u američkoj inačici sporta na to gleda kao na manu.

Brazilska škola

Najbolji primjer za to je Ederson koji toliko doprinosi Cityju u svim aspektima igre da je nakon samo sezone i pol gotovo nemoguće zamisliti Guardiolinu momčad bez njega. I ptice na grani već znaju sve o njegovih prošlosezonskih 85.4 % točnih dodavanja, te koliko je važan u izgradnji igre, pa ću stoga samo priložiti screenshot s nedavne utakmice protiv Southamptona u kojoj Brazilac zajedno sa svojom zadnjom linijom igra 5v4 u svom šesnaestercu te u situaciji pod velikim pritiskom dodavanjem kroz sredinu pronalazi Fernandinha i izbacuje svu četvoricu protivničkih igrača. Također ću naglasiti kako Squawka Edersona stavlja na 15. mjesto ukupno gledajući Performance score svih igrača Lige petice ove sezone, što dovoljno govori koliki je njegov utjecaj na igru aktualnog prvaka Engleske.

No u brazilskoj selekciji taj isti Ederson ima mjesta samo na klupi, dok je prvi vratar Liverpoolov Alisson. Alisson Becker je također dobar u igri nogom i zabilježava zavidne brojke u dodavanjima pod pritiskom, ali Ederson bi u tom segmentu ipak odnio pobjedu. No ono u čemu Alisson prednjači (ali opet ne previše) su „klasične vratarske“ kvalitete koje su i dalje važnija stavka kod odabira vratara za nacionalnu vrstu, a to je tako iz dva očigledna razloga. Prvi je činjenica da izbornici jednostavno nemaju ni približno vremena uigrati svoju momčad kao što to imaju klupski treneri, a drugi je taj da međunarodni sustav natjecanja nije ligaški, te je čak i kvalifikacijama u većini utakmica važniji rezultat od kvalitete igre. Stoga je logično da će izbornici prije izabrati vratara koji je bolji na vratima od onoga koji je bolji u igri nogom, naravno pod pretpostavkom da su kvalitetom slični.

Glavna dilema današnjice

U La ligi imamo sličnu dilemu kada se postavi pitanje tko je bolji vratar lige – Marc Andre Ter Stegen, čija je najveća vrlina igra nogom, ili Jan Oblak čija su najveće vrline obrane? Slično kao i u Cityju, i u Barceloni je gotovo nezamislivo da momčad na vratima nema čovjeka koji je na „ti“ sa svojim nogama i kontroliranjem lopte, pa tako Nijemac na redovnoj bazi oslobađa svoju zadnju liniju od pritiska zahvaljujući dobrom pregledu igre i osjećaju za igru. No iako njegove sposobnosti u zaustavljanju protivničkih napadača nisu zanemarive, veći dio javnosti će se opet prikloniti Janu Oblaku, čovjeku s vanserijskim sposobnostima u svom šesnaestercu. Siguran u izlascima, dobar u situacijama 1 na 1 i fantastičan u branjenju udaraca, Slovenac je kamen temeljac Simeoneovog Atletica na kojeg se uvijek može osloniti. S obzirom na kratko iskustvo u dresu Benfice i stil igre koji njeguje Simeone, Oblakove sposobnosti u igri nogom još je uvijek teško procijeniti, no gotovo se sa sigurnošću može reći da nisu na razini Edersona, Ter Stegena, ili čak Alissona. No to još uvijek nije od presudne važnosti izvan konteksta, jer vjerojatno ne postoji trener koji bi za stil igre kojim Atletico igra na gol stavio Ter Stegena ispred Oblaka.

Best of the rest

Ovdje bi bilo vrijeme da se malo odmorimo od same elite i spomenemo nekoliko vratara koji su, možda ne podcijenjeni, ali u javnosti premalo spominjani. Prvi od njih je Kasper Schmeichel, vratar koji je u kontinuitetu već godinama jedan od najboljih igrača Leicestera i koji je svoju reprezentaciju na neto završenom SP-u predvodio sve do lutrije jedanaesteraca u osmini finala. Schemichel nije elitni vratar, no zasigurno je kompletan vratar, bez izrazite mane. Dobar je i agresivan u izlascima, posjeduje dobre reflekse, uvijek je pravovremen i dobro pozicioniran, a ni igra nogom mu nije slaba strana. Štoviše, u tom segmentu posjeduje u današnje vrijeme gotovo izumrlu vještinu, a to je ispucavanje iz ruke pomoću kojega gotovo bez iznimke pronalazi svoju metu gdje god se ona nalazila. A kolika je njegova uloga bila u Leicesterovom osvajanju Premier lige možda najbolje govori zaključak Simona Kupera, koji u revidiranom izdanju Soccernomicsa kao glavni razlog za taj pothvat, uz faktor sreće, navodi upravo Kaspera Schmeichela, a zaključak između ostalog potkrjepljuje podatkom koji kaže kako je Danac primio 5 golova manje od očekivanoga. Uzmemo li u obzir da je Leicester te sezone nemalen broj utakmica pobijedio s 1:0, dolazimo do zaključka kako bi potencijalno tih 5 pogodaka manje moglo značiti 10 bodova više.

Sljedeći je Wojciech Szczesny, kojeg se mora spomenuti iz razloga što je on bio glavni razlog zbog kojega je Buffon nakon promjene odluke o umirovljenu morao ipak napustiti Juventus. Ukratko je priča išla ovako: Buffon je prošle sezone Juventusu najavio kako će se naredne sezone umiroviti, te je vodstvo kluba sukladno toj izjavi dovelo Szczesnyja pod obećanjem kako će nakon jedne sezone na klupi dobiti startnu poziciju. Kada je Buffon promijenio svoju odluku, vodstvo Juventusa se našlo u dilemi, dilemi koja bi većinu klubova odvukla na pogrešnu odluku, ali ne i torinski klub koji je poznat po fantastičnim procjenama kod slaganja igračkog kadra. Ostaviti legendu kluba i dalje na vratima značilo bi da Szczesny napušta klub, što se na prvu i ne čini kao smak svijeta. Ima takvih vratara koliko hoćeš, rekli bi mnogi i bili djelomično u pravu. Jer Szczesny nije elitni vratar, a niti se baš proslavio u dresu Arsenala iako ga je Wenger dobrano forsirao (ovdje se mora naglasiti da je u Romi bio bolji). No ono što je ključno u tome svemu je stil igre Poljaka i njegova hladna glava. Szczesny je vratar koji je odličan u igri nogom i dobar u izlascima, a to su dvije stvari koje u Juventusu najviše traže od vratara s obzirom na to da obrana protivnicima već tradicionalno dopušta jednu do dvije izgledne šanse po utakmici, a većinom niti toliko. Stoga je Szczesny, koji nikada nije uzimao k srcu pacerske golove i koji je mrtav hladan jednom prilikom dočekao Wengera u svlačionici s cigaretom u ustima, gotovo idealan fit za bianconere.

A treći je njegov kolega iz Serie A - Samir Handanovič, vratar koji u stručnim krugovima uživa respektabilan status, ali koji u javnosti nikada nije dobivao prostor koji je zaslužio. Razlog tome je poprilično neuspješna era Intera u kojoj Handanovič nije imao mnogo prilika igrati najveće utakmice, no njegova sigurnost i command of the area su definitivno bile na elitnoj razini tijekom cijele njegove karijere. Možda najveće priznanje koje je Slovenac doživio jest namjera Barcelone da ga dovede u svoje redove nakon odlaska Valdesa, a koja je propala zbog visoke odštete koju je Inter zahtijevao. 

Pomicanje granice zrelosti vratara

Najskuplji vratar u povijesti Kepa Arrizabalaga jedan je od najmlađih vratara trenutno koji igraju u elitnom klubu, a s obzirom na činjenicu da se period od 24. do 27. godine još uvijek smatra kao uvertira u najbolje godine, Kepa, Ederson, pa čak i Alisson, Oblak i Curtois mogu se promatrati još uvijek kao vratari koji nisu dosegli svoj vrhunac, bez obzira na to što su se već etablirali kao elita. Mladi Bask se već priviknuo na Sarriball, te iako su postojale sumnje hoće li biti sposoban popratiti zahtjeve talijanskog stratega, Kepa je već sada u samom vrhu lige gledajući vratarski doprinos igri svoje momčadi.

Osvrt zaslužuje i 26-godišnji Bernd Leno, solidan vratar koji je ipak cijelu svoju karijeru precijenjen na račun baš te, danas bitne vrline, odnosno igre nogom, a koji je upravo zbog toga ostvario transfer u Arsenal. No Leno kao vratar koji treba obraniti svoj gol nikada nije izgledao posebno pouzdan, pa tako ni ove sezone. Specifičan stil po kojem su moderni vratari njemačke škole poznati ne čini se baš prikladan za Premier ligu, te su protivnički napadači u pravilu znali to iskoristiti. Cech nikada nije mogao biti kompatibilan s Emeryjevim sustavom, što možemo i vidjeti ako usporedimo primjerice prošlosezonske brojke Cecha i Lena u dresu Leverkusena, a iz kojih je vidljivo da je Nijemac bio nadmoćan po količini dodavanja prema naprijed, te postotku i broju točnih dodavanja po utakmici, a što su Emeryju jako važni podatci kod izbora vratara. No pogledamo li druge brojke, one koje se tiču performansi na golu, tu je Čeh bio malo bolji, a treba se napomenuti da je branio u mnogo zahtjevnijoj ligi i s poprilično labilnom obranom ispred sebe, te da mu je prošla sezona bila jedna od lošijih u karijeri koja je nagovijestila skoro umirovljenje. Stoga možemo zaključiti kako ipak nije sve u nogama.

I naposljetku dolazimo do najmlađeg od svih, Gianluigija Donnarumme, koji je sa samo 16 godina debitirao na vratima Milana, a sa 17 na vratima talijanske reprezentacije. Talijanska nada koja je zamijenila velikog imenjaka Buffona, na početku svoje karijere pružala je fantastične predstave, no onda je došla kriza izazvana od strane vječitog troublemakera i najpoznatijeg pizzaiole u svijetu nogometa – Mina Raiole. Ekstremne mjere koje je poduzeo kako bi svome štićeniku (čitaj: sebi) osigurao mnogo više novaca nego što je realno, dovele su mladog Donnarummu na rub odlaska iz Milana i izazvale gnjev navijača. Donnarumma je to izdržao, ali ta situacija nam je dala naznaku kako nezdravo vodstvo u formativnim godinama možda neće osigurati mladom Talijanu visine koje bi potencijalno mogao dosegnuti. Pogledamo li tehničku stranu njegove igre, Donnarumma stilski nije pretjerano moderan vratar, ali ima visinu koja je popraćena solidnom brzinom, što mu omogućava da bude poprilično efikasan. Novoj talijanskoj jedinici zasigurno se smiješi uspješna karijera, ali ostaje za vidjeti kako će se dalje razvijati i eventualno prilagoditi elitnom okruženju.

Najbolji od najboljih

A sada da se vratimo na početno pitanje, za koje zapravo ne trebamo gledati dalje od Premier lige u kojoj se polako ali sigurno okupila sama vratarska krema. Uz već spomenute Edersona, Alissona i Kepu, nipošto ne smijemo zanemariti kapetana svjetskih prvaka i čovjeka koji je jedan od najstabilnijih elitnih vratara od prvog dana svoje karijere, a to je Hugo Lloris - kompletan vratar koji je neka vrst moderne verzije onih vratara na koje se nailazi u nižim ligama, a koji su nakon velikog dijela karijere provedene baš u tom klubu zaradili pravo da imaju glavnu riječ u momčadi na račun svoje odgovornosti i ponašanja, te koji služe kao matica svome roju.

Ali uz sav respekt svim nabrojanim čuvarima mreže, trenutno postoji jedan koji se malčice odvojio od ostalih, a to je David De Gea. Čovjek koji iz sezone u sezonu dokazuje svoju kvalitetu i koji je kroz cijeli period tranzicije Manchester Uniteda jedini drži konstantu i to na strašno visokoj razini, te koji je pet puta u posljednjih šest sezona proglašavan za najboljeg vratara najkonkurentnije elitne lige, a sve to bez da je osjetno redefinirao poziciju, jednostavno mora biti broj jedan. Bilo u trenutcima u kojima nakon 70 minuta bez udarca na gol, pri rezultatu 0:0 treba obraniti jednu gotovo nemoguću loptu, ili kada kao protiv Tottenhama protivnik ima pet – šest stopostotnih šansi, De Gea je uvijek na visini zadatka. Bez konkurencije najbolji shot stopper na svijetu, situacije 1 na 1 zaustavlja fantastičnim postavljanjem a la Ter Stegen i ostatak njemačke garde, ali s tom razlikom da u situacijama koje zahtijevaju refleksnu reakciju iz blizine od njega upravo to i dobijemo, dok primjerice od spomenute družine većinom dobijemo opet samo postavljanje i nadu u pozitivan ishod. U igri nogom je precizan i siguran, te sasvim solidan u današnjim okvirima, dok je u izlascima gotovo nepogrješiv. Blackout koji mu se dogodio ljetos u Rusiji brzo je ostavio iza sebe, te je u klupskom dresu nastavio tamo gdje je stao, a što je uvijek vrlina onih najvećih.

U već spomenutoj utakmici između Tottenhama i Manchester Uniteda, Lloris je odradio svoj  posao odlično, no to nije bilo ništa u usporedbi s predstavom koju nam je prikazao De Gea. Imao je ukupno 11 obrana, a svaka je bila bolja i važnija od one prethodne. I ne samo to, Španjolac je samo u drugom poluvremenu zabilježio više obrana nego ijedan premierligaški vratar u 90 minuta ove sezone i praktički je sam svojoj momčadi sačuvao tri boda.

U svijetu u kojem se profilira sve više vratarskih škola koje imaju svoje specifičnosti, te u kojem se vratari sve više cijene zbog onoga što nije njihov osnovni zadatak, De Gea je uzeo od svačega pomalo, koliko je mogao, te se oblikovao u vratarskog kameleona, sposobnog prilagoditi se svemu i svakome. I stoga, bez obzira na evoluciju koja nam je donijela strašni brazilski duo, njemačke „hoću-se-igrati-s-loptom-i-neću-se-baciti-ako-baš-ne-moram“ golmane, te belgijsku zlatnu rukavicu SP-a koji sa samo 26 godina ima dugogodišnje iskustvo Atletico Madrida, Chelsea i Reala, Španjolac je u ovom trenutku ipak broj jedan. On je vratar koji prvenstveno čuva svoj gol pa se tek onda brine za ostalo i time dokazuje da „klasični“ vratari još uvijek nisu izumrla vrsta, već da i oni evoluiraju i da su sposobni kohabitirati s novim, drugačijim vrstama te čak i dominirati.

Survival of the Fittest
De Geina simultanka protiv Tottenhama potaknula je vrlo jednostavno pitanje, na koje pak nema jednostavnog odgovora – Tko je trenutno najbolji vratar na svijetu? A razlog iz kojeg odgovor na to pitanje nije jednostavan jest taj da je evolucija nogometne igre otišla toliko daleko da vratarev posao više nije samo braniti, već aktivno sudjelovati u igri. Sukladno tome neki se vratari trebaju promatrati kroz kontekst sustava u kojem se nalaze i u skladu s time vrednovati, gotovo poput system quarterbacka u NFL-u, s tom razlikom što bi u nogometnim okvirima to bila vrlina, dok se u američkoj inačici sporta na ...
Survival of the Fittest
De Geina simultanka protiv Tottenhama potaknula je vrlo jednostavno pitanje, ...
Sjajna analiza. Samo ti se potkrala greška; "dolazimo do zaključka kako bi potencijalno tih 5 pogodaka manje moglo značiti 15 bodova više". Valjda 10 bodova jer bi utakmica završila remijem - Essien1950, 22.1.19. 11:37, 0 0 0
U pravu si. Kada imam misao u glavi, pa žurim pretočiti je u riječi zna mi se potkrasti pogreška logičke prirode :) - Bateman, 22.1.19. 11:52, 0 0 0
De Gea je najbolji vratar i 1 na 1 jer brani kao malonogometni vratar. Kada tako braniš, napadači te ne mogu zaljuljati te izbaciti iz ravnoteže. - Fenix22, 23.1.19. 0:18, 0 0 0
Da, iako takav stil nekada zna koštati pogotka, u velikoj većini slučajeva jest efikasniji. Nijemci isto njeguju takav stil, ali oni tim stilom brane i udarce iz blizine, dok De Gea to brani refleksnim reakcijama, što je ipak jedna razina više. - Bateman, 23.1.19. 9:26, 0 0 0
BruceWayne | 20.01.
Utakmica tjedna: Arsenal - Chelsea 2-0

Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u prvoj dvoboju istih suparnika na Stanford Bridgeu. U vatrometu prilika na obje strane, utakmicu je prelomio ulazak Edena Hazarda, asistenta za završni i pobjednički pogodak Marcosa Alonsa. Iako za Chelsea se stvari nisu odigravale savršeno u toj utakmici, nastavljen je niz nepobjedivosti s istekom roka trajanja, što je u tom slučaju bio 24.11 i poraz od Tottenhama. Do blagdanskog "ludila" i završnih dana prošle godine, njihovi suparnici u crvenim dresovima slijedili su ih u stopu. Amplitude od vrhunskih do užasnih predstave bile su Arsenalov logo u Emeryjevih prvih nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo klupu (i još mnogo toga) u ostavštini Arsenea Wengera. 

Neočekivano dobra konverzija prilika postavila je Topnike na postolje najvećeg overachevera Premier League jer su bili treći najbolji napad lige gledajući postignute pogotke a tek 13. po bolju upućenih udaraca na gol protivnika. To im je usputno donijelo skoro 9 golova više po xG te 8 bodova više nego što bi se po drugim parametrima očekivalo. Da stvar bude još zanimljivija, vrlo mali broj golova zabijali su u prvom dijelu, englesku javnost je iz kola u kolu zabavljala određena anomalija, točnije broj izmjena koje je vršio Unai Emery na poluvremenu. Mijenjajući formacije, igrače i sustave, Bask je proletio kroz prve izazove, no u nogometu brojke ti kratkoročno produljiti uspjeh, ali iza toga obično dolazi zid istine.

Emery je prošao ispit

S obzirom na kadar kvalitetnih igrača, ali ne i ravnotežu u njemu, prvih nekoliko mjesec u post-Wenger eri mogu se smatrati uspješnom. Kao što se moglo pretpostaviti, moralo će doći vrijeme kada će Arsenal pasti u formi a brojke doći na svoje. Tradicionalno gust prosinački raspored i utakmice svakih par dana oduzelo je Emeryju priliku za detaljne analize utakmice i prilagođavanje ovisno o protivnika, stoga su "trikovi" s mijenjanjem igrače u prilično ranom dijelu susreta bila bez prevelike koristi. Usprkos toplo-hladnim rezultatima, Topnici su zadržali priključak za četvrtim odnosno posljednjim mjestom koje vodi u Ligu prvaka sljedeće sezone. Uzvratni dvoboj s Chelseajem, Arsenalov trener okarakterizirao je kao posljednju priliku za Ligom prvaka kroz ligaško natjecanje, iako taj cilj nije nametnut ni njemu niti samoj ekipi na terenu. 

Chelseajev  "deja-vu"

Dok je kod Arsenala bilo teško pronaći točku pada, Chelsea je uzevši samo bod iz dvomeča protiv Evertona i Tottenhama pokazao nesavršenost mističnog Sarriballa. Ako je Unai Emery jedan dio trenerskog posla odradio na visokoj razini, to je spoznaja o prednostima i manama vlastite ekipe. To mu je pomoglo pronaći različite taktičke formacije ovisno o protivniku. Primjerice, primarnu 4-2-3-1 kroz prethodno razdoblje mijenjao je u 3-4-3 zbog dodatnog igrača u obrani ili 4-2-4, ciljem dobivanja pritiska po boku od strane bočnog igrača te dovoljno broja njegovih suigrača na ubačaja odnosno povratnoj lopti. 

Emeryju nije mogao promaknuti rasplet utakmice Tottenhama i Chelsea, stoga je prilično slično postavio plan igre, mijenjajući još formaciju - ovaj puta u 4-3-1-2, istu onu kao što je imao Tottenham. Žrtvujući sve one nedvojbene kvalitete koje posjeduje Mesut Ozil, Emery je na vrh romba postavio Ramseya, čije otpusno pisalo još nije stiglo do ureda klupske uprave. Brojke neće otkriti njegov doprinos Arsenalovoj pobjedi jer da su Emeryju trebale brojke, vjerojatno bi angažirao otpisanog Ozila. U nepretjerano atraktivnoj verziji sebe na koju smo navikli(i nažalost tužne događaje dan poslije), Ramsey je pokazao svoju nemjerljivu važnost u fazi obrane. Sa željom zahvale navijačima, Velšanin je odigrao točno ono što je trebalo da se ostvari cilj.

Kao Tottenham, Arsenal je početak susreta iskoristio za stvaranje prednosti kroz nametanje tempa i visokog presinga. Emeryju je tu odluku dodatno olakšao Sarri kada je postavio Hazarda na "lažnu devetku". Bez opcije u skoku, Chelsea je isključivo preko Kepe mogao graditi napade te pokušati izigrati visoki presing s druge strane. Emeryjev zadatak Aarona Ramseya bila je odstranjivanje Jorginha iz organizacije igre Chelsea. Posebno je bilo impresivno kretanje jer Ramsey nije Jorginha pratio isključivo po središnjici, zatvarajući ju opciju dodavanja prema nazad, što Chelsea vrlo često radi zbog lakšeg prijenosa posjeda s jedne na drugu stranu. Bez Jorginha i vertikalnosti, iako u ulozi povratnog dodavača, Chelseajeva izgradnja napada bila je osuđena na igru po bokovima.

Sarriball je pročitan

Ako kroz visoki presing ne bi uspjeli oduzeti loptu, Arsenalov blok se regrupirao s istim ciljem. Izostanak Jorginha nije značio kraj svih nada Chelsea, ali su veću odgovornost morali preuzeti David Luiz, Kovačić i Hazard. Ni ovaj puta Luizove duge lopte nisu razočarale, problem je bio druge prirode. Krajnja statistika otkriva kako Chelsea nije imao problema dolaziti u drugu, pa čak i zadnju trećinu no pitanje koliko su od toga imali koristi. Sarri se nije predao od pokušaja traženja opcija kroz sredinu, stoga je koristio mehanizam spuštanja Hazarda kao "lažne devetke" bliže centru. Tvoreći romb, Arsenal je imao brojčanu superiornost u odnosu na Jorginha, Kovačića i Kante a spuštanje Hazarda za sobom bi povuklo i jednog stopera, pa ni tako se nije mogla osigurati dovoljno kvaliteta progresija kroz sredinu.

Međutim, Arsenal je ostavljao dovoljno prostora na bokovima. Razlog je vrlo jednostavan, Chelsea nije imao nijednog igrača koji bi našao skok u sredini pa ubačaji u sredinu nisu imali smisla. Savršen detalj koji prikazuje spremnost Emeryja na Hazardovo lutanje međuprostorom je pomjeranje jednog od stopera bliže onom drugom ne bi li u tom slučaju osigurali dovoljan broj igrača u slučaju proigravanja ili traženja dubine. Uz nedostatak opasnosti u kaznenom prostoru, problem za Chelsea je premali utjecaj desne strane jer osim Asplicueta nije držao širinu, po pozicioniranju igrača kvalitetno se može vidjeti preklapanje zona između Kante i Pedra. Činjenica da je Arsenal nešto naučio u odnosu na prvi dvoboj ovih protivnika ove sezone je branjenje tranzicije. Emery nije previše riskirao slanjem bekova naprijed znajući da bi uvlačenje krila u sredinu moglo biti kobno čak i povratkom Konscielnog. Zatvaranjem dubine i prethodno spomenutih opcija, prekasnom se čini odluka uvođenja Girouda tek u 68. minuti. Isti taj Giroud je zabio "počasni" pogodak protiv Tottenhama.

Potrebne su promjene

Toliko je sličnosti između Chelseajevih poraza od dva gradska rivala, počevši od 4-3-1-2 formacije, branjenja Jorginha, nametanja tempa i dva brza pogotka koji su praktički riješili pitanje pobjednika. To su detalji koji bi trebali značiti kraj Sarriballa kakav je Otok upoznao na početku jer pokušaj Hazarda na "lažnoj devetki" koliko god u teoriji dobro izgledao, izvedba donosi dva problema: Chelsea nije uigran kao Napoli te ostatak postave nema potrebnu razinu kvalitete preuzeti odgovornost kada je Hazard zaustavljen ili barem skrenuti pažnju na sebe da bi oslobodio prostor za najboljeg igrača Chelsea. To se najviše vidjelo na bočnim pozicijama, Wilian nema ni približno kvalitete držati lijevu stranu a na desnoj strani koja ima više prostora nema igrača koji bi iskoristio to kao izolaciju.

U zadnjem intervju za Sky Sports, Pep Guardiola je izjavio da je dolaskom u Englesku trebao mijenjati svoj sustav iz Bayerna i prije toga iz Barcelona, koliko god njene osnove i zamisli bile iste. Isto to uskoro čeka i Maurizija Sarrija jer ovaj Sarriball s Hazardom na "lažnoj devetki" je pročitan a Liga prvaka više ne djeluje tako sigurno.

S prilično velikom dozom hrabrosti Unai Emery ušao je u derbi iz kojeg je prošli puta izašao poražen. Ponovno je pokazao taktičku prilagodbu i osjećaj za prolazak gamechangera, u ovom slučaju Aarona Ramseya. Iako im gotovo ništa ne ide za rukom u zadnje vrijeme, uključujući svojevrsnu zabranu dovođenje igrača, situaciju sa Ozilom a u međuvremenu ozlijedio se Bellerin - još su uvijek u igri za Ligu prvaka. U utakmici gdje je poraz nosio odlazak za -9, odlazak na sve ili ništa donijelo je "samo" -3 i pretpostavku da bi Emery sigurno uveo Girouda na poluvremenu..

Sve ili ništa
Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u prvoj dvoboju istih suparnika na Stanford Bridgeu. U vatrometu prilika na obje strane, utakmicu je prelomio ulazak Edena Hazarda, asistenta za završni i pobjednički pogodak Marcosa Alonsa. Iako za Chelsea se stvari nisu odigravale savršeno u toj utakmici, nastavljen je niz nepobjedivosti s istekom roka trajanja, što je u tom slučaju bio 24.11 i poraz od Tottenhama. Do blagdanskog "ludila" i završnih dana prošle godine, njihovi suparnici u crvenim dresovima slijedili su ih u stopu. Amplitude od vrhunskih do užasnih predstave bile su Arsenalov logo u Emeryjevih prvih nekoliko mjeseci ...
Sve ili ništa
Po mnogima najboljih 90 minuta ove sezone odigrano je u ...
Super, svaka čast. Chelsea bez prave špice teško može ovom igrom ostvariti više. Štoviše, guši se i prava Hazardova kvaliteta. Mislim da će dolazak Higuaina biti prekretnica za odluku da se igra sa špicom, jer kao da Sarri ne vjeruje Giroudu. - RealMadrid7, 20.1.19. 19:41, 0 0 0
Emery je, s druge strane, u odnosu na Wengera, disciplinirao momčad, igra se obrana, te št si naveo, spremnost na prilagodbu. Vidjeli smo i Aubu u odličnim klizećim startovima na svojoj polovici. - RealMadrid7, 20.1.19. 19:43, 0 0 0
Slažem se, Higuain bi mogao biti prekretnica.. - BruceWayne, 21.1.19. 14:28, 0 0 0
Essien1950 | 16.01.
Surfin USA: Tko će osvojiti Super Bowl?

14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto službeno postali dostupni u tradeu. Obično taj datum znači pravi početak NBA trade tržnice pa ćemo u ovom tekstu malo proći situaciju. Ovu trade tržnicu maksimalno komplicira stanje na Zapadu gdje je 11 ekipa u borbi za 5 playoff mjesta (Rocketsi su djelovali sigurno nakon sporog starta ali sada su ostali i bez Capele).

Dallas je 14. ekipa Zapada ali zaostaje samo 3 utakmice za osmim Lakersima. Već su stavili Dennisa Smitha na trade listu. Nakon pola sezone jasno je da on ne može funkcionirati kraj Luke. Smith je igrač koji je produktivan jedino sa loptom u rukama a jasno je da će u budućnosti lopta stalno biti u Slovenca. Zauzvrat traže neko 3&D krilo; igrača koji će se u napadu otvarati na otvoreni šut ili napadati obruč "kroz stražnja vrata" te preuzeti opasnije igrače u obrani kako bi Luku sakrili i malo poštedili. Na Istoku sezona za Bullse, Knickse, Cavse i Hawkse je završena i sad je samo cilj skupiti što manje pobjeda. Mladi igrači koji su birani u prvoj rundi na zadnja 2-3 drafta na tim rosterima su vjerojatno jedini nedostupni. Smith je mlad i atraktivan igrač a Dallas ima i dva velika ugovora koja istječu ovo ljeto u Matthewsu i Jordanu tako da mogu ponuditi i olakšanje na capu za ovo ljeto.

Pelicansi imaju skor 21-23 (3 utakmice za osmim) ali i grozan raspored: GSW, Portalnd, Memphis, Detroit, OKC, San Antonio X2, Houston, Denver i Indiana u sljedećih 10 utakmica. 6. najgora obrana lige na ovakvom rasporedu će biti na velikim problemima i mogli bi skroz ispasti iz playoff utrke. U normalnim okolnostima GM bi istražio tržište za svoje veterane. Pelicansi međutim nemaju pravo na luksuz. Davis sljedeću sezonu ulazi u zadnju godinu ugovora a sve je glasniji u svom nezadovoljstvu rezultatima. Tako da bi Pelicansi ovaj trade deadline ipak trebali biti kupci i riskirati možda i svoju budućnost (pickove). Najveći im je problem na poziciji 3 posebno obrambeno. Johnson, Harrison, Williams i Clark redom imaju najgori net rating u ekipi a svi igraju na 2-3 pozicijama.

Njihov problem je što 3 od 4 najbolja igrača na rosteru (Mirotić, Randle i Davis) ne mogu igrati zajedno. Mirotića su već pokušali uključiti u trade za Butlera a sada su i sa Randlea skinute trade restrikcije. Njihova najbolja postava Holiday-Moore-Davis-Payton-Randle radi 27.8 poena razlike na 100 posjeda ali uzorak je od samo 81 minute. 3 najgore postave defenzivno sve uključuju Mirotića što bi značilo da vjerojatno Pelicansi ne bi puno plakali kad bi ga se odrekli. Problem je što nijedna lutrijska ekipa nema potrebu za takvim veteranom dakle Mirotić bi mogao biti uključen jedino u trade sa nekim drugim playoff contenderom.

Od svih ekipa najlogičnije zvuče Wizardsi kojima se startni PF Morris ozljedio na 6 tjedana a iznenađujuće dobro igraju bez Walla pa bi se na lošem Istoku još uvijek mogli ugurati u playoff. Na krilu sada imaju veterana Arizu i možda bi razmotrili tradeat ogroman ugovor Portera kojem duguju 55 miljuna na 2 sljedeće sezone. S obzirom da već imaju ogromno opterećenje sa Wallom (preko 160 miljuna za sljedeće 4 sezone) dobro bi im došlo malo fleksibilnosti sa capom s obzirom da Nikoli istječe ugovor na ljeto. Porter je klasično 3&D krilo. Ove sezone je na 39 posto za tricu a prethodne dvije je bio iznad 43 što su elitni postotci. Wizardsi su 3.7 poena na 100 posjeda bolja obrana sa njim na terenu. Za ono što donosi na terenu preplaćen je ali Pelicansima to ne bi bio toliki problem s obzirom na izvanrednu situaciju i na to da nisu atraktivno tržište za free agente.

Jako čudna situacija je u Philadelphiji. Sixersi su već odradili svoj splash potez sa tradeom za Butlera ali stvari ne funkcioniraju baš najbolje. Sixersi su na solidnih 21-10 od tog tradea ali uz povoljan raspored. Zabrinjavaju utakmice protiv ozbiljnih playoff ekipa. Portland, Boston, Indiana, San Antonio i Toronto su ih lagano pobijedili. Dakle u tom periodu su izgubili sve utakmice protiv ekipa s kojima bi se trebali boriti za vrh konferencije u playoffu. Fit nije najbolji i to je bilo jasno od početka. Ideja Sixersa je bila skupiti što više elitnog talenta i posložiti stvari u hodu. Problem je što sva tri najbolja igrača trebaju loptu u rukama i nisu toliko opasni off the ball. Butler čak i zna to odigrati efikasno ali jednostavno ne želi biti treća opcija mladom dvojcu.

Sixersi su sa Covingtonom i Šarićem imali posloženu strukturu unutar ekipe ali napad iznenađujuće nije toliki problem. Prošle godine su Sixersi imali off rating 108.3 (14. u ligi) dok su ove godine na 110.7 (9. u ligi). Obrana je doživjela ogroman regres; sa 103.8 def rating prošle godine (3. u ligi) do 108.1 ove (11.). Embiid je napravio dodatni iskorak ove sezone i igra na MVP razini u oba smjera tako da bi brojke u obe kategorije trebale biti bolje i sada je jasno da je on apsolutno nedodirljiv pogotovo ako znamo da može igrati pod ovolikim teretom (33.5 minute sa samo 3 preskočene utakmice). S obzirom na već odrađeno ipak ne vjerujem da će Sixersi ulaziti u veliki rizik ovaj trade deadline. Možda naprave neki manji trade za šutera i za dobiti na dubini klupe a na ljeto im slijede velike odluke; Butlerov i Simmonsov novi ugovor. Prošle godine su sjajno trgovali u buyout periodu sa dovođenjem Bellinelia i Ilyasove stoga vjerojatno imaju velika očekivanja i na tom tržištu. Valja i nadodati da imaju užasan raspored do trade deadline pa nikad ne treba isključiti panične poteze.

Kingsi bi trebali biti zainteresirani za "kupovinu". Svoj pick za ovu godinu duguju Philadephiji ili Bostonu a zaostaju samo 0.5 pobjeda za osmim Lakersima. Dakle nemaju nikakvih razloga za tankirat a pogotovo kad znamo da imaju najdužu playoff sušu u NBAu. Oni nemaju neku posebnu manu. Šut je njihova najveća snaga: drugi su u ligi po šutu za 3 poena sa 38.9 posto. Jezgru Bogdan- Fox- Hield zasigurno neće dirati. Mogu ponuditi dosta: ekipe koje tankiraju mogle bi isprobati bivše lutrijske pickove Labissierea i Gilesa. Ferell bi mogao biti dobar dodatak za neku klupu a imaju 3 velika ugovora koja ističu na ljeto (Shumpert, Randolph i Koufos) kako bi deal mogao proći. Jedina su ekipa u ligi sa preko 10 miljuna slobodnih na capu. Problem im je obrana; imaju 11. najgoru obranu lige sa 110.1 primljenih poena na 100 posjeda. Dopuštaju 25 bacanja po susretu (6. najgori u ligi ) a njihovi protivnici imaju 47 posto iz igre (5. najgori). Prioritet bi tako trebao biti neki iskusni veteran koji će doniti iskorak u obrani ali bilo koji kvalitetan igrač bi im dobro došao na pozicijama 3-5.

Listu kupaca zatvaraju Lakersi. U prosincu je izgledalo kao da je sve konačno kliknilo i da James vodi ekipu u playoff i na puno jačem Zapadu. Božić je bio vrhunac tog perioda kada su pregazili Warriorse u njihovoj dvorani ali i izgubili Jamesa. Od tada su na omjeru 4-7 na ne baš preteškom rasporedu. U tom periodu uspjeli su izgubiti od 2 najgore ekipe lige i to kod kuće. Pokazalo se da ta mlada jezgra nije napredovala koliko se činilo sa Jamesom koji jednostavno čini sve oko sebe boljima. Obrana nije problem jer Lakersi ostvaruju 6. najbolji def rating lige (105.7) ali napad je 9. najgori; u ovih 11 utakmica bez Lebrona ostvarili su najgori napadački učinak lige sa samo 100.9 poena na 100 posjeda. Imaju 3. najgori postotak šuta za tri sa samo 33.4%; u ovih 11 utakmica su na katastrofalnih 29.3 %. Lebron je godinama vodio momčadi do elitnog napadačkog učinka. Sistem je bio okruži Lebrona sa minimalno 3 šutera i pusti ga da kreira za sebe ili ostale kroz ulaze. Rondo, Lance i Beasley nikad kroz karijeru nisu zabijali iza 7 metara. Ingram i Ball jednostavno nisu šuteri; Ball je na 33 posto iz 5 pokušaja dok je Ingram na katastrofalnih 30 posto na manje od 2. Kuzma je na 30 posto iz 6 šuteva a on im je trebao biti prva meta Lebrona na povratnima. Lakersi su prvi potez odradili potpisom Chandlera nakon buyouta i to se pokazalo odlično rješenje za skok i obranu.

Lakersi raspolažu sa najjačom infrastukturom u NBAu trenutno. Magic je jako utjecajno ime u svijetu sporta bio i prije pozicije, Rob Pelinka je bio jedan od najjačih agenata a James ima ogromnog utjecaja u najbrže rastućoj Klutch sport agenciji. Zasigurno bi lakoćom došli do igrača da ih ne koči pomisao na ljeto i najveću ergelu free agenta u povijesti lige valjda. Lakersi će prema tome izričito tražiti igrače na zadnjoj godini ugovora a možda bi bili spremni "oštetiti" cap ako bi zauzvrat dobili zvijezdu ali takvih trenutno nema na tržištu. Problem je što liga ne obiluje šuterima veteranima.  

Potrebe klubova uoči trade deadlinea
14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto službeno postali dostupni u tradeu. Obično taj datum znači pravi početak NBA trade tržnice pa ćemo u ovom tekstu malo proći situaciju. Ovu trade tržnicu maksimalno komplicira stanje na Zapadu gdje je 11 ekipa u borbi za 5 playoff mjesta (Rocketsi su djelovali sigurno nakon sporog starta ali sada su ostali i bez Capele). Dallas je 14. ekipa Zapada ali zaostaje samo 3 utakmice za osmim Lakersima. Već su stavili Dennisa Smitha na trade listu. Nakon pola sezone jasno je da on ne može funkcionirati kraj Luke. Smith je igrač ...
Potrebe klubova uoči trade deadlinea
14. siječnja su igrači koji su potpisali ugovore na ljeto ...

Respekt: BruceWayne, Flexinho, GNKDZCFC,

Slažem se: BruceWayne,

Bateman | 15.01.
Surfin USA: Tko će osvojiti Super Bowl?

Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne od najpozitivnijih priča NFL-a i najvjerojatnije rastanak navijača Philadelphije s čovjekom koji im je donio prvi Superbowl u povijesti – Nickom Folesom.

Eaglesi će u postseasonu biti suočeni s odlukom koga zadržati, Wentza ili „Saint Nicka“, a odluka će gotovo sigurno pasti na tri godine mlađeg 2. overall pick-a 2016 Carsona Wentza. No bez obzira na potencijalno veći plafon koji Wentz može dosegnuti i fantastične predstave koje je pružio u dresu Eaglesa, odnosno argumente koji bi opravdavali takvu odluku, Foles je u protekle dvije godine bio junak Philadelphije i čovjek koji je bio najbolji kada je bilo najpotrebnije. A koliko je bio dobar govori činjenica da ga je nekoliko NFL stručnjaka proglasilo najboljim clutch quarterbackom ikada.

Počeci

Izabran od strane Eaglesa u trećoj rundi drafta kao ukupno 88. pick, Foles je zabilježio sedam nastupa kao zamjena Michaelu Vicku 2012, odnosno započeo je šest utakmica tijekom kojih su Eaglesi ostvarili samo jednu pobjedu. U sljedećoj sezoni Chip Kelly je zamijenio Andyja Reida na klupi, a Foles je procvjetao nakon što je dobio novu priliku ponovno zahvaljujući ozljedi Vicka. Te godine je zabilježio 27 touchdownova uz samo 2 interceptiona i predvodio ligu u yards per attempt (9.1) i passer ratingu (119.2), ali tu nije bio kraj njegovim uspjesima. Nakon utakmice protiv Oakland Raidersa ušao je u povijest kao tek treći QB koji je imao 7 touchdown dodavanja na jednoj utakmici, a pritom je zabilježio 0 interceptiona i savršeni passer rating (158.3).

Za Folesa su zatim uslijedile tri (ispod)prosječne sezone, u kojima se selio iz Philadelphije u Saint Louis, pa u Kansas City, da bi se 2017. vratio u svoju matičnu momčad. Tu je doveden kako bi bio zamjena Carsonu Wentzu, koji je u svojoj premijernoj sezoni pokazao veliki potencijal. Wentz je naredne godine nastavio s odličnim igrama i odveo Eaglese do statusa prvog nositelja NFC-a u doigravanju, no tri utakmice prije kraja regularnog dijela, potrgao je prednje križne ligamente koljena u utakmici protiv Ramsa i Philadelphijom je zavladala panika.

The Tale of the Underdog

Foles je uspješno preuzeo uzde i predvodio Eaglese do pobjede u sljedeće dvije utakmice, no u Divisional Roundu playoffa 2017. u goste su im stigli nabrijani Falconsi koji su nastojali ponoviti prošlogodišnji uspjeh i možda čak otići i do kraja. Gosti su dodatno bili ohrabreni pobjedom nad Ramsima u Wild Card rundi i pružili su solidan otpor. Foles je odigrao dobru utakmicu, ali Falconsi su imali zadnji drive u redzoneu Eaglesa i mogućnost da touchdownom odnesu pobjedu. Na kraju su Eaglesi ipak izdržali i prošli u konferencijsko finale zahvaljujući 15:10 pobjedi u tvrdoj utakmici koja je mogla otići na bilo koju stranu.

Tamo su dočekali Vikingse koje je predvodio također čovjek iz sjene - Case Keenum i koji su tu došli nakon čudesne pobjede s istekom vremena nad Saintsima. No Nick i ekipa odlučili su ne komplicirati te su odmah na početku razmontirali Vikingse i poslali ih kući s ukupno 38:7, uz Folesovih 26/33 za 352 jarde i 3 touchdowna.

Nakon toga više ništa nije bilo isto, a navijači Philadelphije sada su bili sigurni da će Patriotsi pasti i da će trofej Vincea Lombardija napokon doći u njihov grad. I bili su u pravu. Brady je tu utakmicu imao 505 jardi i 3 touchdowna, ali njegova obrana nije mogla zaustaviti Folesovu družinu i Eaglesi su odnijeli pobjedu 41:33. Foles je u toj utakmici imao 28/43 za 373 jarde s 3 touchdowna i jednim interceptionom, ali potez utakmice je ipak bio Philly Special – trick play kojim su Eaglesi na kraju prvog poluvremena izigrali obranu Patriotsa i u kojem je Foles uhvatio dodavanje tight enda Treya Burtona. Taj nastup priskrbio mu je naslov MVP-a finala.

Playoff King

I zapravo je tu počela priča o Folesu kao clutch igraču, odnosno igraču koji je u najkritičnijim situacijama opetovano sposoban izvesti uspješan play. Foles je od svoje prve sezone u NFL-u (2012.) pa do nedjeljnje utakmice sa Saintsima u playoffu nastupio pet puta, pritom zabilježivši četiri pobjede. Ukupni passer rating u doigravanju mu je iznosio 103.6, dok je prošle sezone postavio rekord NFL-a za najveći passer rating u doigravanju (115.7). Spomenuta mjera je jedna od najvažnijih odrednica za quarterbacka, a izračunava se posebnim matematičkim formulama. Da ne bi ulazili u detalje tih formula samo ću reći da raspon u NFL-u ide od 0 - 158.3, a današnji prosjek iznosi 88.6.

Nick je također imao 125 uspješnih dodavanja iz 179 pokušaja, što je uspješnost od 69.8 %, a samo u 2017. je zabilježio 77/106, odnosno 72.6 %. Kroz povijest je samo pet quarterbackova imalo bolje postotke uspješnosti u regularnoj sezoni, ali taj podatak bi se trebao uzeti samo kako bi pobliže dao percepciju spomenute brojke, jer su regularna sezona i playoff dvije različite stvari koje je nezahvalno uspoređivati, a i uzorak Folesa u doigravanju je izuzetno malen. Također je kroz doigravanje zabilježavao u prosjeku 286.4 jarde po utakmici (323.7 u 2017.) i 8 jardi po pokušanom dodavanju (9.2 u 2017.).

Ove sezone pak, Foles je proširio svoje djelovanje i na regularnu sezonu, pa je tako nakon nove ozljede Wentza preuzeo u svoje ruke potpuno demoraliziranu momčad koja je tri kola prije kraja imala samo još teoretske šanse za dohvatiti playoff.  Foles je to vidio kao samo još jedan izazov, te je odveo Eaglese do pobjede u sve tri preostale utakmice. Redom su padali Ramsi, Texansi i Redskinsi, odnosno dvije playoff momčadi i divizijski rivali. Uz sve to za prolaz im je u zadnjem kolu trebala pomoć Bearsa, koji nisu imali za što igrati, u vidu pobjede nad Vikingsima. Bearsi su mogli izgubiti od Vikingsa i onda ih ugostiti u Wild Card rundi, što bi im možda i više odgovaralo, no oni su ipak odlučili do kraja poniziti svoje divizijske rivale i poslati Eaglese u doigravanje, gdje su ih sami i dočekali. Zasigurno fair play odluka, ali cinično gledano ne baš najpametnija, Bearse je stajala glave, jer su Eaglesi došli, vidjeli i pobijedili.

Gledajući ukupnu statistiku, Foles u Chicagu nije imao utakmicu iz snova, no jedan segment debelo je iskočio, a to su već spomenute clutch situacije. U 3rd down i 4th down situacijama Foles je imao 8/11 (72.7 % uspješnosti) za ukupno 79 jardi uz passer rating 122.9, a uzmemo li u obzir i njegova četiri dotadašnjih nastupa u doigravanju statistika mu je u tom trenutku izgledala ovako: 40/52 (76.9 % uspješnosti) za 522 jarda uz passer rating 146.5. Apsolutno fantastične brojke dokazuju koliko je Foles smiren kada je najpotrebnije, a to je potvrdio i njegov trener Doug Pederson koji je rekao kako nekada za vrijeme utakmice Foles zna smirivati njega.

Uspješnost u kritičnim situacijama najveća je zasluga glavnog trenera i ofenzivnog koordinatora koji rade na tome da svaki igrač u takvim trenutcima zna točno što mu je raditi, te da se ponavljanjem dovedu do potpune sinkroniziranosti. No sportom se ne bave roboti (barem ne još uvijek), već ljudi. Stoga psihološki aspekt igrača mora igrati nekakvu ulogu u uspješnosti izvođenja zadanih radnji, zar ne? Apsolutno.

 

Svi za jednoga, jedan za sve

Kada su nakon pobjede nad Bearsima novinari pitali Folesa što mu se mota po glavi u situacijama koje nose veliki pritisak, on je odgovorio: „Tijekom karijere sam naučio smiriti se na način da pojednostavim stvari u svojoj glavi. Kada dođem u huddle pogledam igrače i znam da im vjerujem i da samo trebam napraviti ono što se traži od mene kako bi uspjeli. Ključ svega je vjera jednih u druge.“ Izjava se može činiti kao floskula, no povećanje produktivnosti vjerom u svoje suradnike je znanstveno dokazana činjenica, a da funkcionira i u kolektivu iz Philadelphije dobili smo dokaze u nekoliko navrata.

U Googleu (a vjerojatno i u svim velikim tvrtkama) su godinama proučavali što je ključ za viosku efektivnost poslovnog tima i došli do zaključka kako je najvažniji faktor psihološka sigurnost, odnosno međusobno povjerenje između članova tima. Osjećaj sigurnosti da te nitko neće osramotiti ako pogriješiš, već podržati, te saznanje da su pitanja i dodatna objašnjenja put ka razvoju a ne znakovi slabosti, ključni su za uspjeh svakog tima, pa tako i sportskog. Povjerenje quarterbacka da će njegov receiver pravovremeno doći gdje treba znači da on može baciti loptu točno tamo gdje treba, a što može biti razlika između uspješnog i neuspješnog dodavanja. Isto tako vjera receivera da će mu quarterback dodati loptu točno gdje treba znači da on neće morati usporiti jard ili dva prije i okrenuti se, već da će moći bezbrižno istrčati svoju rutu, a što onda može značiti razliku između touchdowna i nekompletiranog dodavanja.

Jednostavno, bez obzira što je američki nogomet sport u kojem unutar svake momčad postoje tri odjeljenja koja se nekada gotovo ni ne susreću, zajedništvo i međusobno povjerenje i dalje igraju veliku ulogu i prosječnim momčadima mogu donijeti iznadprosječne uspjehe.

Okrutan kraj

No bajka koja je započela prošle, a nastavila se ove sezone, u nedjelju je došla svome kraju. New Orleans Saintsi, najbolja momčad lige, bili su prejaki za branitelje naslova. Eaglesi su junački ušli u utakmicu, presjekavši pomalo nadobudan Breesov pokušaj dodavanja na samom početku i zaključivši prvu četvrtinu s vodstvom 14:0. Nakon toga napad je usporio, ali obrana se držala i uspjela je osigurati Folesu zadnji napad na utakmici koji je gostima mogao donijeti pobjedu, s obzirom na to da je u tom trenutku rezultat bio 20:14 za domaćine.

Eaglesi su došli do 27 jarda Saintsa i imali malo više od 2 minute do kraja, što znači da su držali sudbinu u svojim rukama. Na 2. downu Foles je vidio Jefferyja koji je trčao slant rutu i vjerovao mu je da će uhvatiti tu loptu. Jeffery je otrčao svoju rutu, također vjerujući da će mu Foles točno dodati loptu. Foles je bacio savršenu spiralu, a Jeffery je pravovremeno namjestio ruke. No u tom trenutku kao da je nestalo čarolije, te je lopta prošla kroz ruke Philadelphijinog receivera i završila u naručju Saintsovog Marshona Lattimorea, čime je bajka došla svome kraju.

U protekle dvije sezone Foles je bio najbolji kada je bilo najpotrebnije i nije postojala situacija koja je za njega bila izgubljena. U New Orleansu nije odigrao bogzna kakvu utakmicu, bio je nemoćan tijekom većeg dijela utakmice i zabilježio je najslabije brojke u karijeri u doigravanju – 18/31 za 201 jard, uz 1 touchdown, 2 interceptiona i passer rating od samo 61.4. No i u takvoj utakmici Foles je pronašao snage za još jedan posljednji drive i bio je spreman još jednom iznenaditi svijet. Ispalio je posljednji metak koji je pronašao svoju metu, ali... nešto je odlučilo da tu završava balada o Nicku Folesu.

Što je sljedeće za Folesa?

Folesu nakon ove sezone ističe ugovor, a Eaglesi imaju vremena do 12. veljače da donesu odluku što dalje. U NFL-u su pravila koja se tiču ugovora dosta kompliciranija nego u ostalim sportovima, pa tako Philadelphia ima na izbor tri mogućnosti:

  1. Ne produljiti ugovor, čime bi Foles postao free agent i imao pravo potpisati ugovor s bilo kim bez odštete Eaglesima.
  2. Produljiti ugovor Folesu, što bi onda značilo da mu 20 milijuna dolara postaje zagarantirano 18. ožujka, s tim da Foles ima pravo kupiti pravo na free agency za 2 milijuna dolara unutar 5 dana od produljivanja ugovora.
  3. Produljiti ugovor Folesu i iskoristiti franchise tag, što bi bio veći udarac na njihov salary cap, ali bi poništilo mogućnost da Foles otkupi svoj ugovor.

S obzirom na to da samo u trećoj opciji Eaglesi mogu dobiti nešto za Folesa, logičnim se nameće da će odabrati upravo tu opciju, iako ona za sobom povlači očigledne rizike. A ono što je realno da mogu dobiti za Folesa jest pick druge runde, dok u slučaju da neka momčad bude izrazito zagrizla za Folesa nije isključen ni pick prve runde, ali to je već manje vjerojatno i ovisi o brojnim faktorima.

Kao najizglednije opcije nameću se Broncosi, Jaguarsi, Dolphinsi, Giantsi i Redskinsi. Keenum ima još godinu dana ugovora, ali Broncosi imaju načina kako ga se riješiti u 2019., a s obzirom na ne baš dobru sezonu, ta opcija nije nemoguća. Giantsima bi QB dobro došao, no poznavajući ih, teško je zamisliti da bi posjeli Manninga na klupu nauštrb Folesa, a pitanje je namjeravaju li uopće i oduzeti startnu poziciju veteranu, stoga se to čini kao teško ostvariv slijed događaja. Jaguarsi su potencijalno najprimamljivija momčad od nabrojenih, ali obzirom da će Flacco biti najtraženija roba na QB tržištu, moguće je da će veteran favorizirati dolazak u Jacksonville. Stoga se kao najrealnija odredišta za Nicka Folesa nameću Miami i Washington. Obje franšize će zasigurno biti zainteresirane za njegovo dovođenje, no preostaje za vidjeti što su spremni ponuditi Eaglesima, a što samom Folesu.

Ono što je gotovo sigurno jest to da je došao kraj i druge epizode u Philadelphiji Nicka Folesa. Igrat će on još utakmica, no pitanje je hoćemo li ga ikada više vidjeti u izdanju u kojem smo ga gledali protekle dvije godine. Za njega bi najgora opcija bila ona da se nađe u lošoj momčadi koja nije u stanju dohvatiti playoff, odnosno kada bi bio lišen svog prirodnog okruženja. Jer on je zapravo prosječan quarterback kojem mentalne kvalitete omogućavaju da dođe do izražaja u high pressure situacijama i u njima se najbolje snalazi. I dalje će on igrati važne utakmice, ali dok se ne nađe u "do or die" situaciji, vjerojatno će izgledati kao lav u kavezu zoološkog vrta.

I stoga Nick, do nekog drugog doigravanja...

Balada o Nicku Folesu
Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne od najpozitivnijih priča NFL-a i najvjerojatnije rastanak navijača Philadelphije s čovjekom koji im je donio prvi Superbowl u povijesti – Nickom Folesom. Eaglesi će u postseasonu biti suočeni s odlukom koga zadržati, Wentza ili „Saint Nicka“, a odluka će gotovo sigurno pasti na tri godine mlađeg 2. overall pick-a 2016 Carsona Wentza. No bez obzira na potencijalno veći plafon koji Wentz može dosegnuti i fantastične predstave koje je pružio u dresu Eaglesa, odnosno argumente koji bi opravdavali takvu odluku, Foles je u protekle dvije godine bio junak Philadelphije i čovjek ...
Balada o Nicku Folesu
Poraz Eaglesa u New Orleans Superdomeu označio je kraj jedne ...
Kao što sam ti mislim sinoć u razgovoru rekao, nisam baš pratio nfl do ove sezone. Međutim, ovaj tekst je sjajan doista. Čovjek je zbog lanjskog finala zaslužio pozornost i vrijeme koje si uložio u ove riječi. Jako zanimljiv zaključak. - RealMadrid7, 15.1.19. 1:18, 0 0 0
Odlična analiza, budem pročitao još koji puta tekst.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:25, 0 0 0
RealMadrid7 | 13.01.
Tribina hipoteza

Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li se ova momčad održati i u drugoj polovici sezone na poziciji koja vodi u Ligu Prvaka, a prema svemu sudeći, o tome će odlučivati kvaliteta predstava njihova najboljeg igrača do sada, Nicolasa Pepea. 

Pepe je 23-godišnji Bjelokošćanin koji je po prirodnoj poziciji desni krilni napadač i na toj poziciji, po desnoj strani najčešće ordinira. Međutim, može igrati i na poziciji špica. U Lille je stigao 1. srpnja 2017. godine i u prvoj sezoni u klubu postigao 13 pogodaka te dodao 4 asistencije. Te prošle sezone Lille je završio na 17. mjestu s 38 bodova. 

Danas, pak, nakon 20 odigranih utakmica, Lille ima samo bod manje nego lani na kraju sezone. Tome u prilog ide i poboljšanje obrane. Naime, lani je Lille primio 67 golova, a ove u 20 kola samo 20, što znači da bi ovim tempom mogli primiti oko 40-ak do kraja sezone. Međutim, ništa manje važan nije ni napadački učinak. U prošloj sezoni igrači Lillea su zatresli mrežu protivnika samo 41 put, a ove sezone već 32 puta. U svemu tome posebnu ulogu ima upravo spomenuti Nicolas Pepe.

DRUGI STRIJELAC LIGE

Bjelokošćanin je ove sezone na izuzetnoj razini. Odigrao je svih 20 utakmica do sada i zabio 13 pogodaka. Osim toga, vidljivo je da je zabio tek nešto manje od polovice ukupnog broja golova svoje momčadi. Samim time ne treba posebno naglašavati da je prvi strijelac kluba. Ovaj podatak dodatno dobija na značaju kada se tome doda kako je s ovim učinkom ujedno drugi strijelac lige, više je zabio samo Mbappe (14). Doduše, Pepe je od svojih 13 pogodaka 6 zabio s bijele točke. Ipak, da to ne bi uhvatilo misao "lako je tako", valja napomenuti da je od ukupno 7 dosuđenih kaznenih udaraca za Lille, Pepe iznudio čak 4. Stoga je i tu vidljiv njegov utjecaj na igru i rezultat druge ekipe prvenstva. Inače, svih 13 golova zabio je unutar 16 metara, od čega 12 liveom i jedan desnom nogom. Ono što je statistički neslavno, podatak je da je promašio 9 čistih šansi za gol, samo jednu manje od vodećeg u tom segmentu, Falcaa. No, s druge strane, to je i pokazatelj da se odlično kreće, čita igru i izlazi u prilike, samo treba popraviti realizaciju.

PRVI ASISTENT LIGE

Osim što je najbolji strijelac kluba, Pepe je i najbolji asistent Lillela sa 7 lopti koje su suigrači pretvorili u pogodak. U ovom segmentu je najbolji u ligi, odnosno dijeli prvo mjesto s Lyonovim Memphisom Depayom. Zanimljivo je kako je 23-godišnji Bjelokošćanin kreirao 8 velikih šansi po čemu je četvri najbolji u ligi. Neymar je kreirao velike prigode suigračima 12 puta, Nimesov Savanier 10, a Depay 9. Iako ovaj podatak otkriva da su Pepeovi suigrači bili precizni i nisu upropaštavali njegove šanse, jer je 7 od 8 pretvoreno u zgoditak, ipak to pokazuje i koliko su te lopte izbacivale realizatore u jednostavne situacije. Također, Pepe je igrač koji u Lilleu imanajviše ključnih dodavanja, njih 39. Tu je gotovo izjednačen sa Thiagom Mendesom, brazilskim veznjakom, koji ima jedan ključni pas manje, ali u postotku je Mendes bolji ima 2.1 ključni pas po utakmici, a Pepe točno 2. 

OCJENE

Kratko ćemo se osvrnuti i na ocjene koje je zaradio igrama u prvenstvu ove sezone. S ukupnom dosadašnjom ocjenom 7,70 Pepe se nalazi na petoj poziciji najbolje ocijenjenih igrača francuske lige. Od četvorke ispred njega, treba li uopće navesti da su tu trojica iz vrha napada Pariza, Neymar, Mbappe i Cavani. Međutim, postoji segment u kojem Nicolasu Pepeu nema premca. Bjelokošćanin je najviše puta bio proglašavan najboljim igračem utakmice, ukupno 6 puta te je jedini kojemu je to do sada uspjelo, u Francuskoj naravno. 

NAČIN IGRE

Pepe je definitivno ove sezone dobio određenu slobodu u igri. Već vidjevši samo highlightse njegovih nastupa može se ustanoviti da, unatoč tome što mu je primarna strana desno krilo, njega zapravo ima svugdje. Prednost mu je iznimna brzina, koja mu uz odličnu tehniku nudi mogućnost prodornosti, što on jako dobro koristi. Zabio je jedan prekrasan pogodak iz solo prodora, primivši loptu još na svojoj polovici. Proletio je na svom putu ka golu kroz tri protivnička igrača i s ruba 16-erca plasirao loptu u suprotni kut gola. Ne libi se ići u dribling, iako mu on statistički ne uspijeva toliko često, jer uz 1.9 driblinga po utakmici, uspješnost mu je tek 45.2%. No, na terenu to izgleda drugačije. Vidi se da momak zna s loptom i kroz učinak u igri to je vidljivo. Već na prvi pogled kažete, "ovaj mali zna".

Nesumnjivo je da desnom stranom ima najviše svojih kontakata s loptom. Međutim, ovisno o utakmici i trenutku, često mijenja strane, pa je tako i opisani zgoditak došao preko lijeve strane igrališta. Ono što ga krasi svakako je okomitost u igri. Rijetko se odlučuje na lopte prema natrag. Traži najkraći i najjednostavniji put prema golu. Ili će se prema njemu sjuriti sam ili će povući kroz sredinu, odigrati dupli pas u kojem mu suigrač služi kao neka vrsta mantinele i onda krenuti u završetak akcije ili svojim udarcem ili traženjem završnog pasa prema najisturenijem igraču u tom trenutku. Bilo bi bogohuljenje nekoga usporediti s Messijem u određenim segmentima igre, ali Pepe doista i u ovom tipu akcija podsjeti na Argentinca. Povuče se malo prema centru, prihvati loptu i na spomenuti način u tren oka stvori opasnost pred protivničkim golom. Također, na Argentinca vuče i ona duga dijagonala, kada na desnoj strani primi loptu, izvuče se na ljevicu i onda traži natrčalog suigrača, najčešće Jonathana Bambu, s kojim izvanredno surađuje. Potonji je, bez dvojbe drugi kotačić Lillea ove sezone. Rekao sam da podsjeća na Messija jer, da se slikovito izrazim, izgledagotovo identično onome što Messi napravi kada pošalje teledirigiranu dijagonalu natrčalom Albi s druge strane terena. 

S Pepeom ne morate brinuti ako mu date loptu debelo na svojoj polovici, pa čak i ako je okružen s dva igrača, on će se tehničkom vještinom i brzinom izvući i za trenutak biti u protivničkom dijelu terena, bio okrenut leđima kada dobije loptu ili licem prema protivniku. 

Naposljetku ćemo navesti još jedan podatak vrijedan svake pažnje, a to je possession won in filan 3rd gdje je Pepe drugi najuspješniji igrač lige s 19. Ispred njega je samo Bordeauxov Francois Kamano s 20. To opet potvrđuje Pepeovo odlično čitanje igre i prostora. Sve to očito nije zaobišlo ni nogometnu javnost jer je po whoscoredu uvršten u najboljih 11 Lige 1 u dosadašnjem dijelu prvenstva.

ZAKLJUČAK

Pepe je s 23 godine definitivno postao nositelj Lilleove igre. Još uvijek jako mlad definitivno ima potencijala za nešto više. Kada kažem nešto više, to se odnosi na transfer u neki od većih europskih klubova. Povezivan je već krajem 2018. s Arsenalom, ali čini se da, barem u siječnju od toga neće biti ništa. Ono što je jasno, riječe je i o fizički i tehnički izrazito moćnom nogometašu, koji posjeduje nogometnu inteligenciju. Nije umiješan u obrani kao u napadu, ali kojem je to napadaču ili kvalitetnom ofenzivcu nužno isticati kao manu. 

Pepe ima ugovor s Lilleom do 30. lipnja 2022., a trenutna vrijednost mu je 40 milijuna. No, nastavili Bjelokošćanin igrati na ovoj razini, poboljša li malo realizaciju i bude li trpao dalje protivničke mreže, kao u prvoj polovici prvenstva, teško da će i iduće sezone ostati u trenutnom klubu, a ovaj bi se mogao dobro "opariti". 

Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja na vrhu nema, barem ne kada je u pitanju vodeća momčad prvenstva. Branitelj naslova Paris Saint-Germain ima sigurnih 13 bodova viška u odnosu na prvog pratitelja, s tendencijom da će ta prednost do kraja prvenstva rasti, a Paris lagano obraniti naslov koji je osvojio i prije početka sezone. No, drugo mjesto je druga priča. Pored Marseillea, Lyona i očajnog Monaca, koji na pola sezone vodi grčevitu borbu za ostanak, progurao se Lille i prvi je među onima koji gledaju u leđa novom starom prvaku. Međutim, veliko je pitanje može li ...
Nicolas Pepe je Lille
Francusko prvenstvo došlo je točno na svoju polovicu, a iznenađenja ...

Respekt: BruceWayne, Flexinho, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

Po svemu napisanom, mogao bi srušiti transfer Hazarda? - Fenix22, 13.1.19. 15:00, 0 0 0
Postoji realna mogućnost, tim više što se transferi sami od sebe godinu za godinom povećavaju. Pepe je perocijenjen na 40 milijuna, tako da, posebno ako nastavi sezonu na ovoj razini, ne vidim razlog da ne sruši Hazarzda. - RealMadrid7, 13.1.19. 16:01, 0 0 0
Super tekst, nedostaje mi još samo zaključak za koji bi klub bio najbolji fit i zašto?.. Btw, sviđa mi se i sama tema, možda otvorimo posebno o njemu.. - BruceWayne, 16.1.19. 13:53, 0 0 0
Sherpa | 09.01.
Čeka li Hrvatsku rukometni doomsday ili preporod?

Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će (barem na neko vrijeme) označiti kraj ere – one u kojoj je prvenstvo brojilo 24 ekipe. Prvo takvo bilo je 1995. godine, a za dvije godine u Egiptu gledat ćemo 32 ekipe. Stoga je ovo sjajno vrijeme za jedan statistički pregled svega što se dešavalo u tom periodu. I dok je rukomet evoluirao (kao i svi sportovi) tako da ono od prije preko 20 godina nema veze s ovim dana, svejedno je uključeno u ovu statistiku.

Kroz tih 12 prvenstava vidjeli smo 49 nacija, a tijekom godina sistemi natjecanja su se mijenjali. Zbog toga sam cijelu ovu statistiku podijelio na 3 segmenta. Prvi su rezultati u skupinama, zatim su rezultati u utakmicama za ispadanje (nekada je to bilo top 16, nekada top 4, kako koje prvenstvo), a zadnji segment je top 4 – polufinale, finale i dvoboj za treće mjesto. Stoga, krenimo redom.

Postotkom najuspješnija reprezentacija kroz skupine SP je… bubnjeve molim… Švicarska. 1995. godine Švicarska je odigrala 5 utakmica u skupini, svih pet dobila, a nakon toga se nikada nije kvalificirala. Zato u ovoj kategoriji ima 100%. No kako je svima jasno kako je taj podatak prilično irelevantan, idemo vidjeti tko su zapravo kraljevi skupina. A tu je odgovor prilično jasan. Hrvatska i Francuska. I baš tako što kažem – to su jedine dvije reprezentacije koje su odigrale sve utakmice u skupinama na svih 12 gledanih SP i u tom periodu su ubilježili potpuno identičan omjer. 73 utakmice, 59 pobjeda, 4 neodlučena i 10 poraza. Osvojili su 83,56% bodova. Jedina još ekipa koja je preko 80% osvojenih bodova je Španjolska. A krug 70%+ upotpunjuju Danska, Njemačka i Švedska. I sve ovo je potpuno očekivano. Ovo je SP gdje ima puno ekipa van Europe koje često nisu prijetnja zato Europa ubilježava puno pobjeda i favoriti baš i ne ispadaju u grupama, premda se događalo, baš kao što se događalo da se nacije ne bi kvalificirale.

 

Kada već govorimo o tome što je van Europe, treba kazati kako je Katar jedina momčad van Europe koja je uzela medalju, i to na prvenstvu kojeg su doma organizirali i kada se govorilo kako su kupili momčad. No kada govorimo postotkom (tj o kontinuitetu) tada je Egipat najbolja država van Europe, ujedno jedina od tamo koja ima preko 50% osvojenih bodova i bit će zanimljivo vidjeti prvenstvo 2021. godine kada budu domaćini, pogotovo uz poznati sudački vjetar u leđa kojeg domaćini često imaju u ovom sportu. Isto tako moram spomenuti Tunis koji ima 67 utakmica u skupinama, manje samo dvije spomenute i Njemačke. I jednima i drugima je najbolji uspjeh 4. mjesto.

 

Tamo gdje stvari postaju malo ružnije za Hrvatsku je u knockout fazi (brojim i top 4) gdje Hrvatska ima samo 54,17% pobjeda, uz treći najveći broj utakmica odigranih u toj fazi (24). Španjolska ima dvije utakmice više, ali isto tako slabašan prosjek od 57,69%. To je ono gdje te dvije reprezentacije moraju gledati kada se analiziraju konačni rezultati. Za razliku od njih, Francuska se pokazuje kao dominantna. Najviše utakmica, njih 35, i najveći prosjek od 77,14%. Čak 10% više od prvog pratitelja Katara (koji je visoko zbog malog broja odigranih utakmica i jednog jakog rezultata) i Švedske. Zato Francuska ima 5 od 12 zlata. Najveći tragičar ove faze je Tunis koji nije prošao niti jednom u osam utakmica.

 

I za kraj, ostaje top 4, o kojem neću puno govoriti. Samo ću napomenuti kako Francuska u toj fazi ima više pobjeda nego bilo koja druga nacija odigranih utakmica. I isto tako moram kazati kako u ovoj statistici je jednaka valorizacija srebra i bronce, pošto i za jedno i za drugo je potrebno jedna pobjeda i jedan poraz.

Statistika SP s 24 sudionika
Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će (barem na neko vrijeme) označiti kraj ere – one u kojoj je prvenstvo brojilo 24 ekipe. Prvo takvo bilo je 1995. godine, a za dvije godine u Egiptu gledat ćemo 32 ekipe. Stoga je ovo sjajno vrijeme za jedan statistički pregled svega što se dešavalo u tom periodu. I dok je rukomet evoluirao (kao i svi sportovi) tako da ono od prije preko 20 godina nema veze s ovim dana, svejedno je uključeno u ovu statistiku. Kroz tih 12 prvenstava vidjeli smo 49 nacija, a tijekom godina sistemi natjecanja su ...
Statistika SP s 24 sudionika
Pred nama je svjetsko prvenstvo u rukometu, jedno koje će ...
Essien1950 | 08.01.
Surfin USA: top 5 ex-Yu igrača...

Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako dobre; 18.8 poena, 10 skokova, 7.5 asista te 1.5 ukradena uz 3.2 izgubljenih po susretu. Jokić je čak opao u nekim segmentima. Još uvijek drži odličnih 50 posto iz igre ali šut za tri mu je samo 31 posto. Prvih godina ligi slovio je kao odlična stretch opcija ali to sve više nije slučaj. Najimpresivniji podatak vezan uz Jokića je AST% od čak 37.1 posto. Radi se o udjelu u asistencijama za vrijeme boravka na parketu. To je 12. najveći postotak u ligi. Ispred njega su redom "jedinice" ili Lebron i Harden koji su one man offense. Sljedeća klasična petica na tom popisu je 81. Marc Gasol. Sličnost Jokića i Dončića je što su oko obojice treneri izgradili napad ekipe ali Jokić mi je ispred zbog bolje efikasnosti te samih rezultata ekipe (Denver je vodeća ekipa Zapada).

Problemi u obrani koji su se provlačili kroz prve sezone još uvijek su izraženi unatoč promjeni defenzivnog sistema kojim su puno bolje skrivene njegove slabosti osobito u obrani pick igre i izlascima na perimetar (veliki razlog za to je i konstantan višak kilograma te upitna fizička sprema). Svaka ekipa koja vrti pick and roll i bazira svoju ofenzivu na nalaženju mismatcha će odlično prolaziti protiv ovog Denvera (samo pogledajte kojom su lakoćom Rocketsi sinoć trpali).

Koliki je značaj Jokića za vodeću ekipu Zapada najbolje govori podatak da Denver zabija 7.6 poena na 100 posjeda više sa njim na parketu. Konkurencija visokih igrača je najslabija te bi Jokić zbog odličnih brojki i timskog uspjeha trebao biti siguran All star.

Drugi na listi bi mi Luka. Dallas godinama slovi kao jedna od najprogresivnijih franšiza u NBA-u; ja bi rekao u svijetu sporta uopće. Sve to polazi od vlasnika Cubana koji se obogatio na modernim djelatnostima (IT i industrija zabave). Zašto je to bitno? Prije ove sezone Mavericksi su u svoj analitički tim doveli Haralboba Voulgarisa. Nekome van svijeta košarke i klađenja to ime vjerojatno ne znači puno ali radi se o najuspješnijem kladitelju na NBA. Ista franšiza je svoje najveće uspjehe izgradila oko klinca iz druge njemačke lige. Poznati su po povlačenju out of box poteza ali isto tako su u više navrata pokazali da znaju pronaći value na mjestima gdje drugi ne traže. Među prvima su počeli pucat veliki volumen trica, praktički uveli revoluciju na poziciju PF u NBA, među prvima su prakticirali zonsku obranu... Uz to sve među prvima su otkrili vrijednost igrača van USA. Luka Dončić nije trebao biti ta vrsta poteza. Igrač koji je bio u najboljoj petorci Eurobasketa te MVP Eurolige. Na tom Eurobasketu igrali su ozbiljni NBA igrači kao Gasol, Bojan i Bogdan Bogdanović, Schroeder, Porzingis, Bellineli...

Za to vrijeme Ayton, Young, Bagley i ostatak draft društa je krcao buduće odvjetnike, doktore, inženjere... Svaki prosječan fan bi birao igrača koji se već dokazao na razini sličnoj NBAu a ne prethodno navedena imena. E sad se vraćamo na početak. Nisu sve franšize progresivne kao Dallas. Phoenix Sunsi su birali igrača kojeg su njihovi navijači mogli gledati još na sveučilištu (išao na lokalnu Arizonu) i koji je garancija bolje prodaje karata nego neki lik iz zemlje manje od njihovog grada. Analitički i skautski tim Dallasa nije propustio ovaj poklon te je čak poslao extra pick u Atlantu samo kako bi imali prava na Luku. On nije razočarao. Već sad Dallas gradi cijeli napad oko Luke. On je primarni playmaker bez obzira što ne nije klasična jedinica. Smith je tu da prenese loptu i inicira napad a onda lopta ide u ruke Luke. Takvu odgovornost imaju još jedino Harden, Giannis i James ako pričamo o imalo relevantnim ekipama. Nevjerojatna je skupina u koju sam ga svrstao ali Luka ima najsličniji napadački skillset Hardenu. Nije elitni atleta ali to nadoknađuje savršenom tehnikom i pregledom igre. Daleko je naravno Hardenovoj razini ali sposobnost da već sad preuzima dijelove utakmica u Hardenovom stilu dovoljno govori.

Luka bilježi 19.6 poena uz 6.7 skokova te 4.9 asista. To su sjajne brojke. Efikasnost još uvijek nije elitna; šut iz igre mu je na 43 posto ali ima odličnih 37 posto za tri te dolazi 5.8 puta na liniju po susretu. 37 posto za 3 nije odlično za nekog klasičnog šutera koji živi od povratnih ali Lukinih 52 je pull up; samo 30 posto je catch and shoot. U prvih 20 je po broju dolazaka na liniju što je nevjerojatno za rookiea koji imaju slabiji tretman kod sudaca ali i zaostaju fizički za konkurencijom. U tom segmentu ostavio je iza sebe Westbrooka, Conleya, Currya, Townsa i Butlera koji su redom elitne napadačke opcije. Luka je kao i Harden ljubimac svih analitičara. Većinu svojih šuteva uzima blizu obruča, sa slobodnih i iza linije za tri sa minimalnim brojem midrangea. Drugi je trenutno po broju glasova fanova za startere na All staru ali mislim da nekako neće uspjeti jer to nosi samo 50 posto bodova jer treneri i novinari bi ipak trebali racionalnije glasati. Kao zamjena bi mogao ući ali prvi preduvjet bi bio da Dallas poboljša formu jer imaju samo 3 pobjede u zadnjih 10 utakmica. Možda već sljedeće godine bit će prvi na ovoj listi ali zasigurno će dominirati sljedeće desetljeće.

Vučević se nameće kao lagani treći izbor. Bio je skoro flip a coin između Luke i Nikole ali dao sam prednost Luki zbog ipak jače konferencije. Ove godine Vučeviću ističe ugovor i to je očito ozbiljno shvatio. Bilježi 20.2 poena (29. u ligi), 12.1 skokova (11. u ligi) te 3.7 asista (5. ako gledamo samo centre). To su sve redom najbolje brojke u karijeri. Šutira sjajnih 53 posto iz igre. Ispali i 3 trice po susretu uz solidnih 38 posto. Njegov problem je što dolazi samo 2 puta po utakmici na liniju. Nikola je prema tome tek 123. po TS% u cijeloj ligi (ovaj podatak uračuna šut za dva, tri i bacanja). U prvih 10 je po broju dodira u reketu a izvodi uvjerljivo najmanje bacanja u tom društvu. Sa Vučevićem na terenu Orlando postiže 14.2 poena više na 100 posjeda (108-93.8 offensive rating). Bullsi su najgori napad lige sa 100.5 poena na 100 posjeda; samo za usporedbu. Rekao bih da je Vučević 3. najbolji centar na Istoku iza Embiida i Turnera. Turner neće na All star zbog brojki koje nisu spektakularne. Ako treneri odluče popuniti klupu po nekim standardima i izaberu uravnoteženu ekipu a ne samo 12 najboljih, Nikola će na All star a to će sigurno dobro doći kao referenca kod pregovora na ljeto za novi ugovor.

Nurkić je lagani četvrti izbor; dosta iza ove trojice ali isto tako dosta ispred petog. Jusuf bilježi 15.3 poena, 10.5 skokova te 2.9 asista uz 50.8 posto iz igre te 5 bacanja po susretu (74 posto uspješnosti) što su sve redom najbolje brojke u karijeri. Postotak realizacije bi trebao biti bolji jer 80 posto šuteva uzima u reketu ili oko njega a okružen je vrhunskim bekovima-kreatorima koji privlače gomilu pozornosti obrane. S Nurkićem na terenu Portalnd zabija 113.1 poena na 100 posjeda (drugi najbolji u ekipi) a kad ga nema na terenu ta brojka pada na 100.7. Ima i najbolji net rating u ekipi; Portalnd je za 7.8 poena razlike na 100 razlike bolja ekipa sa njim na terenu (minus 7.4 sa njim na klupi što je ogromnih 15 poena razlike).

Peto mjesto je donijelo neke nedoumice između dvojice prezimenjaka ali odlučio sam se za Bogdana. Bogdan u drugoj NBA sezoni je digao sve prosjeke; 15.7 poena, 3.7 skokova te 4 asista. Bojan je efikasniji ( 62.9-54.9 usporedba TS%) ali Bogdan je puno zaokruženiji igrač kao kreator (4-1.7 asista) te obrambeni. Dok Bojana većinom sakrivaju u obrani, Bogdan je često na prvoj protivničkoj opciji na perimetru. Bojanovih 60 posto koševa je asistirano a čak 75 posto njegovih trojki je iz catch and shoota. Bogdanovih 36 posto šuteva je iz pull upa a 32 posto trica je iz catch and shoota (u tim situacijama šutira 41 posto za tri). Čisto zbog te uloge u ekipi izabrao sam Bogdana iako se vide koliko je to blizu.  

Dragić bi vjerojatno bio u ovom društvu ali ozljeda mu je uništila sezonu. Valja spomenuti Bjelicu koji šutira sjajnih 44 posto za tri za 11 poena po susretu. Kingsi zabijaju 110 poena na 100 posjeda sa njim na parketu što bi bilo dovoljno za TOP 10 napad. Šarić je doživio ogromni regres. Od startnog člana playoff rotacije postao je rotacijski igrač lutrijske ekipe. U svim statističkim kategorijama je doživio regres a posebno brine 42.5 posto iz igre što zvuči još gore kad znamo da mu se uloga u napadu znatno smanjila. Zubac je imao eksploziju tamo oko Božića što je rezultiralo time da je barem član rotacija (10 minuta u prosjeku zadnjih 5 utakmica).  Bender,Zizic i Hezonja su skroz ispali iz rotacija lutrijskih ekipa što je grozan znak i znaci izlazna vrata iz lige. Boban Marjanović može biti koristan ovisno o matchupu dok je Teodosić u sličnom statusu kao naša trojica. Dzanana Musu je zadesila ozljeda u trenutku kad je ekipa krenila u sjajnu seriju pobjedu tako da ga vjerojatno nećemo puno vidjeti u akciji ove sezone. 

Učinak Balkanaca u NBAu
Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako dobre; 18.8 poena, 10 skokova, 7.5 asista te 1.5 ukradena uz 3.2 izgubljenih po susretu. Jokić je čak opao u nekim segmentima. Još uvijek drži odličnih 50 posto iz igre ali šut za tri mu je samo 31 posto. Prvih godina ligi slovio je kao odlična stretch opcija ali to sve više nije slučaj. Najimpresivniji podatak vezan uz Jokića je AST% od čak 37.1 posto. Radi se o udjelu u asistencijama za vrijeme boravka na parketu. To je 12. najveći postotak u ligi. Ispred njega su redom "jedinice" ili Lebron ...
Učinak Balkanaca u NBAu
Najbolju sezonu sa popisa ima Jokić. Brojke su mu jako ...

Respekt: DanyX69, BruceWayne, Fenix22,

Slažem se: BruceWayne,

baiso | 07.01.
Surfin USA: top 5 ex-Yu igrača...

Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta u sezoni 2018./2019., a to znači da se polako počinje raditi rezime dosadašnjeg tijeka sezone koji se u svojem najpopularnijem obliku manifestira u glasanju za all-star. Ovo neće biti moj prijedlog all-star igrača, ali će biti lista pet najboljih ex-yu igrača u dosadašnjem tijeku sezone koji kruh zarađuju u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta. Krenimo redom…

Broj 1. Nikola Jokić

Unikatan, zabavan za gledati i zastrašujuće dobar, The Joker je odavno prestao biti ugodno iznenađenje i postao ne samo siguran all-star igrač (svoj prvi nastup trebao bi upisati za mjesec i pol dana u Šarloti), već i legitiman kandidat za MVP-a, a zadrže li Nuggetsi vodeću poziciju 'divljeg, divljeg Zapada' do kraja sezone, i jedan od trojice službeno nominiranih za prestižnu nagradu. Prije desetak mjeseci napisao sam analizu o Nikoli Jokiću naslova „S Jokićem ima zabave, ali nema prstenja“, aludirajući na najveći problem koji somborski buco ima, a to je obrana. Jedno je regularna sezona, triple-double učinci, atraktivna dodavanja i sl., no doigravanje je nešto sasvim drugo. U doigravanju se protivnika skautira do najsitnijeg detalja, a to da je Jokićeva obrana njegova najveća slabost je uočljivo već nakon par minuta gledanja srpskog centra u akciji. I dok se bekovi i krila koliko toliko mogu 'sakriti' u obrani, s centrima je stvar bitno drugačija. Dakle, pitanje je koliko će protivničke ekipe uspjeti eksploatirati tu Jokićevu slabost i je li ona doista toliko bitna da predstavlja nepremostivu prepreku u lovu Nuggetsa na ultimate golden nugget zvan Larry O'Brien. Odgovor na to pitanje nam mogu dati sati i sati provedeni u statističkom laboratoriju ili, za nas statističke ne-fanatike, već prva serija doigravanja. Malo toga će biti zanimljivije za gledati u doigravanju od Jokića i Denvera, a onda ćemo vjerojatno i saznati odgovor na spomenuto pitanje. Za vas nestrpljive predlažem utakmicu Houstona i Denvera noćas u 02:00h jer upravo su Rocketsi ti koji su vjerojatno i najgori match-up za Jokića i Nuggetse (uz Warriorse dakako) jer poprilično efikasno prisiljavaju protivničku obranu na switch

Broj 2. Nikola Vučević

Poanta stavljanja crnogorskog centra ispred slovenske senzacije jest u naglašavanju svega dobroga što Vučević radi kroz svoju karijeru, a čije najbolje trenutke proživljava upravo ove sezone. Vučević je najbolji centar o kojemu nitko ne priča, stoga je i red da negdje dobije nekakvo priznanje, taman i ovdje na tribini. U puno statističkih kategorija Vučević bilježi career-high, a brojke sugeriraju da se radi o čvrstom kandidatu za all-stara što je Vooch itekako zaslužio. Premda igranje u 'šugavom' Orlandu na 'šugavoj' Istočnoj konferenciji vrlo često znači umanjivanje tvojeg uspjeha, teško je ignorirati igrača koji bilježi 20,3 poena, 3,6 asistencija, 11,8 skokova po utakmici istovremeno šutirajući 53,2% iz igre, 38,3% za tri poena i 56,8% efektivnog šuta iz igre (u svim navedenim kategorijama osim skokova bilježi career-high). Nikola Vučević jedan je od onih igrača koji su u svojem razvoju prošli svaki korak bez preskakanja. Uvijek je bio solidan u post-up igri, no naročito veliki napredak ostvario je u igri licem okrenutim prema košu razvijajući postepeno šut s poludistance da bi u skladu s trendovima u ligi počeo šutirati i trice. No, nije slučajno da je baš ove sezone doživio procvat. Magic je po 'ko zna koji put u zadnjih par godina odlučio angažirati novog trenera te je na vruću stolicu imenovan Steve Clifford. Bivši trener Hornetsa preferira graditi igru oko visokih igrača pa je baš u Vučeviću pronašao svog lucky talismana. Crnogorski centar tako je dodao svojoj igri i ulogu kreatora pa na samoj špici linije tri poena ne stoji samo kao pick&pop opcija, već i kao onaj koji će tražiti cuttere i razigravati svoje suigrače. Vooch nije napredovao samo na napadačkom dijelu parketa, njegova obrana postala je prilično solidna, ponajviše obrana pick&roll akcija gdje je uvijek 'curilo' kada je on bio na parketu. Bez obzira što je glavni igrač u lošoj ekipi, crnogorskog centra ne smije se ignorirati. All-star bi trebao biti realnost, a onda stiže ljeto u kojem postaje slobodni igrač, a time i novi, itekako bogati ugovor.

Broj. 3: Luka Dončić

Ovo je možda i posljednji put da netko Dončića u rangiranju svih ex-yu igrača u NBA-ju stavlja na tako nisko mjesto jer ovo što radi Luka jest doista povijesne važnosti. Ma čak i da ne gledamo brojke, rijetko je koji rookie toliko spremno dočekao svoje prve nastupe u najjačoj ligi svijeta. Dončić na parketu djeluje kao veteran, kao onaj koji je spreman biti zvijezda lige i lider svoje momčadi. Čak bih rekao da su Mavericksi nedovoljno spremni za Luku koliko je on spreman da franšizu koja je zadnjih par desetljeća bila zemlja Dirka Nowitzkog preokrene naglavačke i započne novu eru košarke u najvećem gradu Texasa. Samo najveći igrači mogu opravdati velika očekivanja koja su postavljena pred njih, a Dončić je napravio upravo to. Čovjek jednostavno kuži košarku čime on sam postaje poprilična enigma za protivnike. Odigraš li nekoliko dobrih utakmica zaredom, već si na radaru protivničkih ekipa označen kao velika opasnost. Protivnik ti posvećuje više vremena, a stare fore koje su nekad 'palile', sad su pročitane. To je samo još jedan u nizu testova koje NBA igrači prolaze, a koji su mnogi pali. Dončić, zahvaljujući nevjerojatnom razumijevanju košarke, ostaje imun na skauting protivnika, barem u napadačkom dijelu. Od svih kvaliteta koje ima, ova mi se nekako čini kao najveća. Čak i kada ga protivnik dovede u naizgled bezizlaznu situaciju, Luka je sposoban 'izmisliti' nešto što generira poene za njegovu ekipu. Možda je prerano govoriti, ali jednostavno ne vidim razlog zašto taj dečko jednog dana neće postati ne samo lice Lone Star Statea, već i lice cijele lige. Simpatičan momak čije su igre predobre da bi bile istinite uz simpatične interakcije s publikom, navele su fanove da ga već u njegovoj rookie sezoni požele gledati na all-staru, nešto što je prije njega uspjelo tek dvojici igrača u 21. stoljeću, Blakeu Griffinu i Yao Mingu.

Broj. 4: Jusuf Nurkić

Nakon trojice igrača koji su na all-star razini, slijede oni koji su stepenicu ispod – tzv. role playeri. Jusuf Nurkić vjerojatno je najvažniji od svih ex-yu igrača u takvoj ulozi u ligi. Možda i ne najbolji, ali najvažniji dakako. Trenutno se nalazi u top 20 igrača lige po kategoriji Value Over Replacement Player koja na najbolji način sumira važnost nekog igrača za svoju momčad kroz njegovu 'nezamjenjivost'. Od igrača koji nisu na all-star razini, samo se još Pascal Siakam iz Toronto Raptorsa uspio uz Nurkića ugurati u top 20 po VORP-u. Lillard je prvi, Nurkić, prema navedenoj kategoriji, drugi najvažniji igrač Trailblazersa jer nudi prijeko potrebnu zaštitu obruča. Prosječna obrana Portlanda u jednom je segmentu iznadprosječna, a to su dozvoljeni poeni pod košem što je direktan utjecaj imanja Nurkića na tom dijelu parketa. Osim toga, Nurkić će uhvatiti većinu raspoloživih skokova i postavljati dovoljno čvrste blokove čime će Lillardu i McCollumu kreirati potrebnu separaciju za njihove solo akcije (Nurkić je trenutno peti u screen assist kategoriji). Nedavno je Nurkić imao monstruoznu utakmicu u kojoj je zabilježio 24-23-7-5-5, no to su samo nabildani statistički podatci koji su iznimka od nečeg mnogo važnijeg, a to je činjenica da je BosnianBeast stabilan starter s jasnim zadaćama koji će iz utakmice u utakmicu odraditi ono što se od njega očekuje, dakle, biti definicija role playera. Za nešto više ili manje od toga, Portland bi trebao promijeniti trenera, a s obzirom da Stottsova momčad djeluje opet isto kao i prošle sezone i sezone prije toga, promjena bi mogla postati stvarnost već idućeg ljeta.

Broj 5: Bojan Bogdanović

Pacersi su se prošle sezone pridružili klubu overachievera jer su imali sezonu iznad svih očekivanja. Ove su pak sezone bili pred jednim zadatkom – othrvati se najvećem protivniku svih 'čuda od jedne sezone', matematičkom terminu 'regresija prema srednjoj vrijednosti' (engleski regression to the mean) koja zapovijeda da se o nekome ili nečemu prosuđuje tek nakon dovoljno velikog uzorka što znači da su u Indiani morali ponoviti uspjeh iz prošle sezone inače ništa od statusa ozbiljne ekipe. I ponovili su ga. Postali su stabilna momčad Istoka koja bi bez problema trebala izboriti drugu rundu doigravanja. A u takvoj momčadi, Bojan Bogdanović ima jasnu ulogu. U ligi ekstrema, kakvom je NBA ligu svojevremeno prozvao trener Phoenixa Igor Kokoškov, Bogdanović je našao svoj ekstrem – jebeno dobar šut. Zahvaljujući tom ekstremu, Bogdanović je zadobio ulogu startera koji, usput budi rečeno, igra i najviše minuta od svih igrača na ovom popisu. A od svih naših igrača Babo je nekako postao najdosadniji za pogledati jer otprilike znamo što očekivati i jer je njegova uloga kao stretchera općenito manje atraktivna od nekih drugih. Babangida će svojih 15 poena zabiti, niti će otići daleko ispod, niti daleko iznad toga, šutirat će visok postotak i sve dok to radi će imati i ovakvu rolu specijalca koju ima. Trenutno nam se to čini kao nešto poprilično bezveze, no na kraju njegove NBA karijere će se ustvari vidjeti koliko je i to što on radi zapravo dobro.

Petorica koji igraju najbolje u dosadašnjem dijelu sezone
Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta u sezoni 2018./2019., a to znači da se polako počinje raditi rezime dosadašnjeg tijeka sezone koji se u svojem najpopularnijem obliku manifestira u glasanju za all-star. Ovo neće biti moj prijedlog all-star igrača, ali će biti lista pet najboljih ex-yu igrača u dosadašnjem tijeku sezone koji kruh zarađuju u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta. Krenimo redom… Broj 1. Nikola Jokić Unikatan, zabavan za gledati i zastrašujuće dobar, The Joker je odavno prestao biti ugodno iznenađenje i postao ne samo siguran all-star igrač (svoj prvi nastup trebao bi upisati za mjesec i ...
Petorica koji igraju najbolje u dosadašnjem dijelu sezone
Svega nekoliko odigranih utakmica dijeli svaku momčad od polovice puta ...
Bateman | 05.01.
Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1

Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali dobiti, jer da je im je Liverpool ostao na 7 bodova prednosti ili možda pobjegao na +10, prvenstvo bi bilo praktički riješeno. Guardiola je jako dobro bio svjestan toga, pa smo ga u četvrtak imali priliku vidjeti u nesvakidašnje nervoznom izdanju. No bez obzira na emocije koje su ga preplavile tijekom utakmice, taktiku je sastavio hladne glave, te naposljetku izvojevao pobjedu koja je „spasila“ Premier ligu.

Fokusiranje napada na lijevu stranu, odnosno detektiranje susjeda u obrani Alexandera-Arnolda i Lovrena kao najslabijeg dijela momčadi, Cityju je osiguralo redovite dolaske do Alissonovih vrata, a posljedično i do dva pogotka. No dok je Guardiolina genijalnost povećala Cityjeve šanse za pobjedu, tri boda ne bi stigla na konto domaćina bez veznog reda predvođenog Bernardom Silvom koji je odigrao jednu od najkompletnijih utakmica koju vezni igrač može odigrati. No o tome ćemo nešto kasnije.  

Klopp je pak odlučio u utakmicu ući bez puno razmišljanja, u svom klasičnom 4-3-3 koji je kasnije promijenio u 4-2-3-1, ali bez uspjeha. Filozofija je bila ista kao i do sada, a svodila se na stvaranje prilika kroz brzu tranziciju. Kao što je to bio slučaj kod Liverpoolove desne strane, tako je i lijeva strana Cityjeve obrane bila najslabiji dio momčadi, pa su Redsi zahvaljujući nerijetko lošem postavljanju Laportea nalazili prostora na toj strani. No za razliku od Cityja, Liverpool nije pokušavao prebaciti težište igre na tu stranu, već su balansirano gradili napade.

Obje momčadi su od samog starta nametnuli visoki presing, ne dopuštajući slobodnu igru preko sredine terene i tjerajući protivnika da u napadačku trećinu dolazi gotovo isključivo putem 1v1 situacije ili osvojene 50/50 lopte, što je značilo nemogućnost uspostave osjetne dominacije posjedom i pokoje riskantno dodavanje. I City i Liverpool su imali po šestoricu svojih igrača u protivničkoj polovici u trenutcima kada bi protivnik pokušao iznijeti loptu iz zadnje linije, ali koncentracija kod igrača obiju momčadi bila je na visokoj razini, pa kardinalnih pogrešaka gotovo da nije ni bilo.

Zapravo je cijela utakmica vrvjela od 50/50 situacija, kao što je to bio slučaj i sa statistikom koja nam je otkrila da su posjed, broj dodavanja i postotak točnih dodavanja bili nevjerojatno podjednaki. Prva šansa na utakmici, koja je došla nakon ulaska Firmina u međuprostor i fantastičnog duplog pasa njega i Salaha, zapravo je bila epitom cijele utakmice. Mane je pogodio vratnicu, lopta se odbila do Stonesa koji je napucao Edersona i zatim spasio pogodak za 12 milimetara, a sve je eskaliralo činjenicom da je u trenutku izbijanja lopta prošla kroz noge Salahu. A nešto kasnije Sane će zabiti pobjednički pogodak kroz Alexander-Arnoldove noge od vratnice. Utakmica koje je mogla otići u bilo kojem smjeru, na kraju je otišla u smjeru zanimljivijeg i neizvjesnijeg nastavka engleskog prvenstva, što možda i jest najbolji razvoj događaja za ljubitelje nogometa, jer gotovo da ne bi bilo pošteno lišiti nas uzbudljive završnice kada u njoj sudjeluju ovakve dvije momčadi.

Guardiola je naposljetku uspio iščupati pobjedu u utakmici koja je praktički bila Cityjevo premierligaško polufinale, a to je ostvario na već spomenuti način – iskorištavanjem Liverpoolove desne strane. Naime, kod akcije koja je prethodila akciji za prvi gol Cityja, Alexander-Arnold je nerazumljivo ostao u praznom prostoru koji je usto već bio pokriven, ne obazirući se na Sanea koji mu je već dobrano pobjegao iza leđa, dok bi mu kod dodavanja za pogodak pravilno postavljanje gotovo sigurno omogućilo presijecanje lopte. Kod drugog pogotka je pak ispratio Aguera duboko iza obrambene linije, te na taj način istovremeno onemogućio offside zamku i otvorio prostor Saneu koji tu pogrešku nije oprostio. Ako tu pridodamo i Lovrenovo neopažanje nadolazećeg Aguera, i to u dva navrata – kod prvog pogotka i ponovno u 66. minuti, po tko zna koji put dolazimo do zaključka da su u utakmici dvije podjednake vrhunske momčadi odlučile nijanse koje se gotovo u pravilu manifestiraju u obliku obrambenih pogrešaka. Da se razumijemo, ni Cityjeva obrana nije funkcionirala besprijekorno, ali dok su njene najveće boljke bile Laporteova kašnjenja i upitna postavljanja, Liverpoolove su direktno otvarale prostor momčadi koja se njime hrani.

No da se ne bi sva krivnja svalila na Lovrena i Alexandea-Arnolda, valja spomenuti i omalenog Portugalca koji je sinoć odigrao jednu od najboljih utakmica svoje karijere. Bernardo Silva sinoć je pretrčao 13.7 kilometara, što je bilo najviše od svih igrača na terenu, no to nije bio sav njegov doprinos. Ujedno je zabilježio i četiri presječene lopte (najviše na utakmici) i napravio četiri izuzetno mudra prekršaja (također najviše). A kada tome pridodamo standardno dobre predstave Fernandinha i drugog Silve, upitno je postoji li uopće ijedan vezni red koji bi bio sposoban odgovoriti na to. No ono što zasigurno znamo jest to da Henderson-Milner-Wijnaldum to zasigurno nisu. Oni donose stabilnost momčadi i njihovu korisnost je teško podcijeniti, no jednostavno im nasušno nedostaje vizije koja je potrebna kako bi se nadigrao jedan City.

Svakome tko nije navijač Liverpoola tvjerojatno će biti drago što je utakmica završila kako jest, ne zbog toga što je City zaslužio pobjedu, već zato što je rezultat osigurao zanimljiviji nastavak prvenstva koje daje naznake da bi moglo biti jedno od najuzbudljivih u dugo vremena. Sukob dvojice fantastičnih trenera koji su predvodnici modernog nogometa u ligi koja sve više pasivno degradira ostale lige i polako se odvaja na vrhu, priuštio nam je neopisiv užitak, a težnja estetici prije svega podsjetila nas je zašto volimo nogomet. A ono što je dalo još jednu dimenziju tome svemu jest dojam koje su obje momčadi ostavile. Nije bilo bezglavog jurišanja i ultranapadačkog nogometa u kojem je isključivi cilj bio postići gol više, već su obje momčadi zrelo i promišljeno pristupili utakmici u kojoj su svejedno uspjeli pokazati svu raskoš nogometne igre. Guardiola je dokazao da može igrati na rezultat bez da mu momčad izgubi identitet, dok je Klopp još jednom dokazao svima da je od Liverpoola zaista uspio napraviti ozbiljnu momčad koju nitko neće u potpunosti nadigrati.

Baš kao što roman postane najzanimljiviji kada dođe do zapleta i kao što zabava dosegne svoj vrhunac tek nakon nekog vremena, tako je i Premier liga postala najzanimljivija nakon 21.kola. A kad se samo sjetimo da je bijednih 12 milimetara potencijalno moglo završiti ovu zabavu prije vremena...

Zabava je tek počela
Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali dobiti, jer da je im je Liverpool ostao na 7 bodova prednosti ili možda pobjegao na +10, prvenstvo bi bilo praktički riješeno. Guardiola je jako dobro bio svjestan toga, pa smo ga u četvrtak imali priliku vidjeti u nesvakidašnje nervoznom izdanju. No bez obzira na emocije koje su ga preplavile tijekom utakmice, taktiku je sastavio hladne glave, te naposljetku izvojevao pobjedu koja je „spasila“ Premier ligu. Fokusiranje napada na lijevu stranu, odnosno detektiranje susjeda u obrani Alexandera-Arnolda i Lovrena kao najslabijeg dijela momčadi, Cityju je osiguralo redovite dolaske do Alissonovih ...
Zabava je tek počela
Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali ...

Respekt: Dado_M, BruceWayne,

Slažem se: Fenix22, Pastuhsuta, BruceWayne,

Odlično. Respekt.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:36, 0 0 0
RealMadrid7 | 04.01.
Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1

Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu.

Možemo se složiti ili ne, ali ovoj utakmici mogao se pripisati i značaj utakmice sezone, jer je bijeg Liverpoola u slučaju pobjede značio +10, a time vjerojatno, koliko god nikad nije kraj dok se matematički ne osigura, ipak riješio prvenstvo. Ako ništa, navijači Liverpoola osjećali bi miris naslova prvaka Engleske nakon 29 godina, onaj kojim su im nakratko Suarez, Sterling i Sturridge zairitirali nosnice, ali ih na kraju ostavili u depresiji. Naravno, Redsima je i bod nudio ostanak na stvorenoj bodovnoj zalihi od +7, što je još uvijek dostižno, ali bi početna pozicija bila održana, a euforija kluba s Anfielda bi se nastavila.

Čini se da je tog dojma bio i Jurgen Klopp, jer je uz 4 obrambena igrača u početnoj postavi izveo snažu, trkački moćnu trojku u sredini, Hendersona, WijnaldumaMilnera. Težnja je bila nametnuti se trkački na sredini terena i spriječiti aktivnu pas igru cityja, kojom će David i Bernardo Silva upošljavati napadački trojac Cityja, Sanea, Aguera i Sterlinga. S druge strane, Guardiola je, osim promjene na lijevom boku, gdje je sinoć započeo Laporte, a desno Danilo ispred Walkera, krenuo sa najjačim što ima naprijed, uz osigurača Fernandinha. Znao je da se mora ići na pobjedu, a da poraz znači kraj, kako je i govorio prethodnih dana.

TIJEK UTAKMICE

Kao što je bilo i za očekivati, City je otvorio snažno i u prvih 5 minuta, sve što je Liverpool mogao, bilo je što dalje ispucati od svojih vrata, a svaki pokušaj izlaska kroz pas završio bi neuspjehom već na drugom ili trećem dodavanju. No, bilo je vidljivo da se Kloppovoj momčadi ne žuri i čim je splasnula početna nervoza gostiju i presing domaćih, Redsi su djelovali mirno. Sedam bodova viška je puno i nema se razloga juriti naprijed, pa su uglavnom dodavanja išla preko zadnje linije i Allisona. Prilika će, naime, jednom sigurno doći, a uskoro je i došla. Poslije 15-ak minuta napokon je sijevnulo. Lopta kroz sredinu po koju dolazi Salah, sjajan dupli pas s Frirminom i senzacionalna lopta na Manea koji u čistoj šansi pogađa vratnicu, a nakon čega u cijeloj konfuziji Stones čisti s crte loptu koja se prema golu odbila nakon što je pogodio svog vratara u glavu. 

Nakon što je u istom napadu Liverpool u dva navrata dijelilo samo nekoliko centimetara od +10, kao da se Guardiolin sastav trgnuo. Preuzeli su igru u svoje ruke ili bolje reći noge. Forsirala se igra preko lijeve strane napada, preko Sanea, koji je stvarao problem za problemom. Livrpoolova obrana je izdržavala, ponajviše zahvaljujući Van Dijku, sve do 40. minute, kada Bernanrdo Silva upošljava Aguera, a Argentinac majstorski pronalazi prostor između Lovrena i prve stative Allisona te smješta loptu ljevicom pod gredu. Iako se statistički ne bi reklo, City je od te 17. minute i šanse Manea, potpuno odsjekao napadački trojac Kloppova sastava i bio dominantan sve do kraja prvog dijela. 

U nastavku se utakmica do kraja otvorila, Liverpool je znao da se mora čupati, pa je preuzeo i posjed, dok je City često išao na kontre preko brzog Sterlinga i Sanea, što nije često slučaj kad je Guardiolina ekipa u pitnaju, ali ulog ovog dvoboja, kao i činjenica da je rezultat pozitivan radi svoje. Međutim, Liverpool prvi dolazi do pogotka. Nekoliko sjajnih dugih opti s jedne na drugu stranu terena, ubačaj u 16 metara, a tamo je idealno postavljen Firmino. Ali, jedna kontra i prodor nezaustavljivog Sterlinga bio je dovoljan za šah-mat. Projurio je engleski reprezentativac desnom stranom, Aguero je navukao zadnju liniju, a idealan prostor otvorio se za Sanea kojem Sterling gura loptu, a Nijemac pogađa od vratnice za pobjedu. Klopp odmah vadi pomalo indisponiranog Manea te Wijnalduma, a uvodi Shaqirija i Sturridgea, čiji nastup nije ništa značajnije donio, iako je Liverpool do kraja utakmice bio bolja momčad, te je uz odličnu priliku Salaha, City još nekoliko puta čistio neugodne lopte gotovo s gol linije. 

ZAPAŽANJA

Iako su komentatori Hodoba i Vela posebno isticali svaki potez Van Dijka, apsolutno je bilo razloga, posebno u prvom poluvremenu. Curilo je na strani Alexandra Arnolda i Dejana Lovrena, što su Bernardo Silva i posebno Sane sjajno koristili, ali kada bi već došli pred sam cilj, posljednji pas ili šut, poput onoga Davida Silve, presijekao bi ili blokirao sveprisutni Nizozemac. Osjećaj za mjesto na kojem treba biti, kao i tajming, još su jednom došli do izražaja. Van Dijk je odigrao bez ijedne pogreške. Dobio je ukupno 7 od 8 duela, 3 od 4 dvoboja u skoku, čak 9 puta čistio je pred svojim vratima, i imao 2 presječene lopte, uz to što je blokirao, usudio bih se reći, čisti gol Davida Silve. 

Unatoč tome, slabo izdanje desne strane obrane, koštalo je Redse boljeg rezultata. Tome svjedoči i činjenica da je naš Dejan Lovren najlošije ocijenjeni igrač utakmice (5.5). Pripisuje mu se krivica kod Aguerova gola, jer nije najbolje zatvorio lijevu nogu Argentinca, mada bih tu dijelom stao u njegovu obranu jer je jako teško reagirati u renutku na onakvu majstoriju. Lovren je blokirao jaču nogu i povratnu loptu, a Aguero je iz mrtvog kuta rasparao mrežu Alisonu u bliži kut. No, i bez toga Dejan nije izgledao uvjerljivo. Osvojio je tek 3 od 8 duela, samo 2 od 5 zračnih dvoboja. Kad se sve skupa zbroji, naš reprezentativac činio se dosta nesigurnim, posebno ako se uzme u obzir velika pogreška u drugom dijelu, kad mu je lopta prešla preko noge i otvorila 100-postotnu šansu Cityju. 

Ono što mi se čini ključno, vezano je za borbu u sredini terena. Liverpoolov trojac čija je zadaća prvenstveno bila zaustaviti dvojac Silva i namtenuti se energijom i snagom njihovoj vještini s loptom, uspjela je samo dijelom, jer je David Silva bio daleko najslabiji na terenu kod Cityja. Međutim, Pep Guardiola ima u svom sastavu jednog nezamjenjivog prvotimca, Fernandinha. Brazilac je grizao na sredini terena doslovno odrađivavši posao za trojicu, jer su i jedan i drugi Silva prije svega napadu orijentirani igrači. Od 55 pasova, Fernandinho je 39 puta dodao točno. Zanimljivo koliko su ta dodavanja pravilno raspoređena, 20 dodavanja na svojoj, a 19 na polovici Liverpoola. Sudjelovao je u 10 duela, od čega je iz 7 izašao kao pobjednik. Liverpoolov trojac iz sredine zajedno ima 12 osvojenih duela i jednu presječenu loptu, dok je sam Fernandinho dobio 7 duela i presjekao isto tako jednu loptu. Uz sve navedeno treba spomenuti da je tome nadodao i 3 uspješna klizeća starta, što je najviše na utakmici. 

Ovi svi podaci imaju svoju svrhu, čak i ne odaju neku veliku defanzivnu razliku ili pobjedu u sredini terena neke od ovih ekipa. Međutim, ono što City ima, a Liverpoolu jako nedostaje je igrač sredine terena finijh sklonosti. Bernardo Silva je odigrao prema naprijed za Građane, iako malo pod živcima, dovoljno dobro da kreira dvije čiste šanse, nađe se u jednoj odličnoj prilici, a da uopće nije jedan od napadačkog trojca. Liverpool je to imao nekada u Coutinhu, ali njega već dugo nema. Nedostatak takvog igrača sinoć se najviše osjetio. Henderson, Wijnaldum i Milner to nisu, stoga se od njih i ne može očekivati da donose Salahu i Maneu ono što inače rade Bernardo i David Silva napadačkom trojcu Cityja. Mada je Liverpool na kraju s 50.5% imao čak i nešto sitno veći posjed od, po posjedu poznatog Guardiolinog stroja, on je stvoren u drugom dijelu kad je City drugi put poveo, ali su te akcije tekle sporo i s krajnjim pokušajima ubačaja u šesnaesterac koji su uglavnom završavali kod prvog čovjeka u plavom dresu. Samim tim, Mane i Salah su bili odsječeni i uglavnom se nisu uspjeli sastati s loptom na pravi način, a obrana Cityja svu je pažnju usmjerila samo na njih tijekom većeg dijela susreta. Dva puta su uspjeli pobjeći, Mane u prvom i Salah u drugom poluvremenu, ali to je apsolutno sve od njih dvojice. Kao da ih nije ni bilo na terenu. Je li to doista samo njihova loša večer ili nisu imali napadačku potporu sredine terena kao Sane, Aguero i Sterling kod domaćina u vidu Bernarda Silve, teško je reći, ali ovo prvo bi sigurno palo u vodu da je Salah bio asistent, a Mane strijelac kod prve, a Salah i strijelac kod druge ogromne šanse Redsa.

Svi ovi detalji zapravo predstavljaju nijanse, jer cijela se utakmica svodi na netom spomenuto. Mane i Salah su promašili ili im je Ederson obranio, po meni i veće šanse nego što su one kod kojih su pogodili Aguero i Sane. Sve te nijanse mogu i stati u ona 2 do 3 centimetra koji su odlučili da će Stones ipak očistiti s crte, a Saneu se lopta odbiti od vratnice u mrežu, prošavši ispod kopačke Arnolda.

Ukupno gledajući, Guardiolini puleni ostavili su mi dojam nešto bolje momčadi. Njihovi napadi izgledali su opasnije kroz ovih 90 minuta i s više rješenja, čak i kad je Liverpool preuzeo kontrolu nad posjedom. Tome u prilog ide i statistika, iako je ona, kao što je i sam susret izgledao, pokazala svu njegovu izjednačenost. Razlika je doista minimalna, ali je na strani nebesko plavih iz Manchestera. Osim Liverpoolove pobjede u posjedu za 1%, City je imao 2 udarca više, 3 kreirane šanse više, 2-1 u kornerima, 12-10 za City bilo je u presječenim loptama i 11-8 u uspješnim klizećim startovima. Još jedan podatak koji govori o nijansama je onaj o duelima i broju uspješnih dodavanja. Od 95 duela koji su se odvili, 49 puta dobili su ih crveni, a 46 plavi. Liverpool je imao 7 dodavanja vie od Cityja, ali je Guardiolina momčad imala 5 točnih dodavanja više, odnosno 81% uspješnosti nasuprot 79% točnih dodavanja Kloppovih igrača. 

ZAKLJUČAK

Ovom pobjedom City se opet gotovo potpuno vratio u igru. Zahvaljujući tome, iako pritajeno, vratio se i sve to vreba sa samo 6 bodova udaljenosti opet i Tottenham. Liverpool, pak, ima za čim žaliti. Puno se toga moglo riješiti sinoć, ali još uvijek su oni ti koji bježe, a City onaj koji ih stiže. Četiri boda zalihe su još tu i sudbina kluba s Anfielda još je uvijek u njihovim vlastitim rukama. Ostaje nam samo vidjeti kako će nakon ovog svojevrsnog šoka, poslije velikog zasnosa, reagirati Klopp i igrači. Hoće li ih ovo sputati i navesti na još jedan kiks, kojim će potpuno ostati bez prednosti, ili će se uspjeti bezbolno izvući iz ovog poraza, vidjet ćemo već u idućem kolu.

Navijači Liverpoola sigurno su počeli osjećati nešto gorći okus u ustima nakon ovog poraza, ali nada u neviđenu erupciju oduševljenja na kraju sezone ne treba posustati jer su dvoboji sa Cityjem u ligi završeni. U svakom slučaju, njima gorći okus, ali i dalje pogled s vrha, a svim neutralnim ljubiteljima engleskog nogometa ponovno otvorena borba, pa reći ću, ne otpisujući Tottenham, iako su njegove šanse daleko manje, između 3 momčadi,  jer je to "samo" 6 bodova razlike. 

Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. kola engleske premier lige, u kojem su se sastale prva i druga momčad prvenstva. Aktualni prvak Manchester City ugostio je trenutno vodeći Liverpool sa sedam bodova minusa i shodno tome, praktički imperativom pobjede. Guardiolini momci to su i ostvarili te u odličnoj utakmici, punoj tempa, kakvog samo engleski nogomet može pružiti, slavili s 2:1. Strijelci za Građane bili su Aguero i Sane dok je jedini pogodak za Redse djelo Roberta Firmina, koji je tako nakon prvog svog hattricka protiv Arsenala u prošlom kolu, sada zatresao mrežu još jednom velikom rivalu. ...
Navijači Liverpoola i dalje će strijepiti
Sinoć je na prepunom Etihadu u Manchesteru odigran derbi 21. ...

Respekt: BruceWayne, Dado_M,

Slažem se: BruceWayne,

Baš dobro napisano. Jedino možda kao sugestija da pokušaš koristiti naše taktičke grafove ili pokoji screen za idući puta, no i ovako je prilično dobro složeno.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:47, 0 0 0
Hvala na savjetu. Vidim da postoji sve to, ali se pokusavam jos uvijek uigrat na tom polju i pohvatat sve te mogucnosti da ih iskoristim na pravi nacin. - RealMadrid7, 5.1.19. 19:41, 0 0 0
Luca1010 | 31.12.
Utakmica tjedna: Liverpool - Arsenal 5-1

Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom godine dodatno približiti naslovu od kojeg su udaljeni 28 godina.

Poslije utakmice s Arsenalom pročitao sam u našem Tribina chatu jednu sjajnu izjavu (necu imenovati autora jer nisam siguran tko je to napisao): "Liverpool mora bit prvak ove godine, igraju brutalno dobro, imaju sreće i vole ih suci." Ova izjava mi je upravo poslužila kao template za ovaj tekst, a utakmica s Arsenalom je pravi primjer svega navedenog.


Liverpool igra brutalno dobro

Trenutno su prvi sa 7 bodova ispred Cityja, još uvijek su neporaženi (17-3-0), u gotovo svakoj napadačkoj statistici iza Cityja, no ono što je napravilo ovih 7 bodova razlike je Liverpoolova nevjerojatna defanzivna igra. Mislim da će se svi složiti s izjavom da je najviše za to zaslužan trenutno najbolji stoper svijeta Virgil van Dijk. Liverpool je u njemu dobio 1,93m čistog atleticizma uparenog s nevjerojatnim osjećajem za igru i mogućnosti da druge oko sebe čini boljima. Dodatno, u prijelaznom roku riješili su tada kroničan problem i "iskeširali" su za elitnog vratara Alissona koji također odrađuje svoj posao. Robertson se profilirao u ponajboljeg lijevog beka lige, dok TAA napreduje svakom utakmicom. Sve je to rezultiralo u samo 8 primljenih pogodaka u 20 utakmica po čemu su najbolji u Premiershipu, ali i u ligama petice.

U napadu Klopp je u nekoliko utakmica eksperimentirao rotirajući igraće po raznim pozicijama, što zbog odmora i ozljeda, što zbog forme, pa je tako trenutno "go-to" formacija 4231 gdje Salah igra "špicu", Firmino "desetku", a zbog sjajne forme Xherdan Shaqiri je uspio uhvatiti mjesto u prvih 11 na desnom krilu. Protiv Arsenala nova uloga Bobbya Firmina je sjajno došla do izražaja. Nije ju igrao još od ranih sezona u Hoffenheimu, no njegove igračke karakteristike su takve da bi mogao igrati bilo koju napadačku poziciju neovisno o uigranosti. Driblinzi, suradnja sa suigračima u međuprostoru i posvećenost obrani je bila previše za Arsenalove veznjake, a i nakon relativno tihog ulaska u sezonu što se brojčanog učinka tiče, pokazao je da će i tu sudjelovati kad bude zatrebalo.



Osim ovoga valja spomenuti da  "One-season-wonder" trenutno dijeli prvo mjesto najboljih strijelaca lige, a Kloppovo postepeno uvođenje Fabinha u prvu momčad se trenutno pokazuje kao pun pogodak te kada se on potpuno uklopi u stil nogometa, Liverpoolova veza će se dignuti na još višu razinu.


Liverpool ima sreće i vole ga suci

Iako se ne želim puno zadržavati u ovom odlomku zbog subjektivnosti i autora i čitatelja, ipak, mora se priznati da je Liverpool u proteklih nekoliko tjedana imao i sreće. Sjetimo se Pickfordovog kiksa u posljednjim sekundama Merseyside derbija, pa prvi gol protiv Arsenala, dva odbijanca Shaqirija za pobjedu protiv Uniteda, odemo li u Ligu Prvaka promašaj Milika u zadnjoj sekundi utakmice za izbacivanje Liverpoola, penali protiv Arsenala, penal na Salahu kolo prije itd. Bila to sreća ili pomoć sudaca, Liverpool je gotovo svakoj utakmici ove sezone zaslužio pobjedu i to sa nekoliko golova razlike, na kraju krajeva sreća je najmanji faktor ovakvog Liverpoolovog niza. Međutim, za 4 dana možda će biti najbitniji faktor, možda će i odlučiti pobjednika, no kada vam je glavni protivnik Manchester City, onda je sreća definitivno potrebna.


3. siječnja

I prije utakmice istih protivnika na Anfieldu "hype" je bio ogroman, očekivali smo atomski nogomet, no ostali smo potpuno razočarani. Ovaj puta siguran sam da ćemo gledati apsolutno suprotnu utakmicu. Cityju odgovara jedino pobjeda, mora ići na sve ili ništa protiv najbolje obrane lige sa poluozljeđenim vlastitim veznim redom i obranom koji će sigurno ostavljati puno prostora za kontru Redsa. Upravo tu vidim najveći missmatch ove utakmice i mislim da će Liverpool imati dovoljno prilika za uzeti barem bod na Etihadu i osigurati prvo mjesto i maksimalno se približiti naslovu. Kako god završilo, ova utakmica će odrediti daljnji tijek prvenstva. Očekuje nas prava poslastica na otvaranju 2019. godine.

Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti malo vremena i za sam kraj godine posvetiti jedan tekst Liverpoolu. Najveći razlog tomu je zato što ih vidim kao klub koji se u protekloj 2018. godini popeo nekoliko stepenica i nakon desetak turbulentnih godina vratio tamo gdje i pripada - u sam vrh europskog nogometa. Osim toga, ovo je i svojevrsna najava za 3. siječnja, kad nas očekuje utakmica svih utakmica ovosezonskog Premiershipa, Liverpool ide u goste Građanima na Etihad i ima priliku otići na nevjerojatnih 10 bodova prednosti pred Cityem (naravno ukoliko pobjedi) i tako se već početkom ...
Protiv Cityja za naslov
Nakon duže pauze u pisanju tekstova, odlučio sam ipak izdvojiti ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, kuevi, Bateman,

Slažem se: BruceWayne, Bateman,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.