ANALIZE

Bateman | 07.04.
Tribina hipoteza

Bez obzira na činjenicu da je talijansko prvenstvo već odavno praktički okončano, susret Juventusa i Milana je uvijek važan događaj, a ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta. Allegri je htio izaći kao pobjednik, bez obzira na to što ga u srijedu čeka važnija utakmica, odnosno susret četvrtfinala Lige prvaka protiv Ajaxa, a to je dokazao i načinom na koji je vodio utakmicu. Gattuso je utakmici pristupio u već klasičnoj 4-3-3 formaciji, dok je domaći strateg izveo svoju momčad u izuzetno fludinoj verziji 3-5-2.

Na samom početku utakmice Juventus je implementirao visoki presing s agresivnim pristupom na svaki protivnikov „heavy touch“, što je Milanu stvaralo probleme kod iznošenja lopte. Ipak, gosti su se ubrzo konsolidirali i počeli stvarati probleme Juventusu po njihovoj lijevoj strani. Alex Sandro je prvenstveno trebao pomagati stoperima Bonucciju i Ruganiju, dok je Spinnazzola trebao djelovati po lijevoj strani, što je značilo da će Brazilac biti ograničen u izlascima prema naprijed i morati biti defenzivnije orijentiran. Problem je bio u tome što je Brazilca igra vukla prema naprijed, te je gušio Spinnazzolu koji je bio prisiljen stati poprilično visoko. To je pak stvaralo poteškoće Juventusu u obrambenoj tranziciji, a Milan je to pokušao iskoristiti ulascima u prostor koji se otvarao iza Sandrovih leđa.

Tako je u posljednjih petnaestak minuta prvog poluvremena i na samom početku drugog Milan uspijevao dolaziti pred protivnička vrata, a nakon što Sandrovo blokiranje centaršuta rukom nije okarakterizirano kao jedanaestarc, Bonucci je pogreškom osigurao Piateku da dovede rossonere u vodstvo. Juventus je otišao na odmor s minimalnim zaostatkom, ali iako nisu uspijevali probiti Milanovu obranu, bilo je teško zamisliti kako će gosti uspjeti zadržati vodstvo.

U 59. minuti Bonucci je jednim dugim dodavanjem „otključao“ gostujuću obranu i pronašao Dybalu kojeg je Musacchio faulirao za najstrožu kaznu. Na taj način Bonucci se djelomično iskupio i još jednom demonstrirao kvalitetu koja je u današnje vrijeme gotovo „izgubljena umjetnost“, a na koju se Juventus redovito oslanja, a to su duge lopte iz zadnje linije. A kao pokazatelj da to nisu pusta napucavanja, već smislena dodavanja je statistika koja nam otkriva kako je Bonucci imao 9/14 točnih dugih lopti na utakmici.

Argentinac je sam i izjednačio rezultat, a Allegri se ubrzo odlučio na poteze s kojima je jasno dao do znanja da ide po sva tri boda. Pjanić je zamijenio nevidljivog Spinnazzolu i donio nasušno potrebnu dozu kreativnosti, dok je Kean umjesto Dybale trebao donijeti energiju za završnicu. Ubrzo je na terenu postojala samo jedna momčad, a sve što smo vidjeli od Milana bili su pokušaji Piateka koji se sam morao hrvati s Juventusovim braničima. Svoj posao Poljak je odrađivao dobro, ali ipak nije mogao sam, a Gattusova družina bila je zbijena u svoj šesnaesterac toliko da smo u jednom trenutku svjedočili situaciji u kojoj se u otvorenoj igri 9 igrača Juventusa našlo unutar Milanovih 30 metara.

Stoga nije bilo iznenađujuće kada su u 84. minuti domaćini došli u vodstvo. Odlično postavljanje Juventusovih igrača omogućilo je Pjaniću čitanje Calabrijinog dodavanja i njegovo presijecanje, te asistenciju Keanu kojega je Rodriguez loše pokrio i time mu omogućio da se ponovno prometne u igrača odluke.

Na taj način Juventus je po tko zna koji put potvrdio kako je kvalitetom miljama iznad ostatka talijanske družine i da može pobjeđivati i s izmiješanom postavom i kada ne igra najbolje, a Allegri kako je majstor prilagodbe. Mandžukićevu još jednu u nizu all-around predstava ne treba posebno ni naglašavati, a kao zaključak utakmice nameće se da je ovo bio samo još jedan u nizu rutinski odrađenih poslova za Juventus, dok Milanu nedostaje i kvalitete i mehanizama u igri kako bi im se približili.

Apsolutizam
Bez obzira na činjenicu da je talijansko prvenstvo već odavno praktički okončano, susret Juventusa i Milana je uvijek važan događaj, a ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta. Allegri je htio izaći kao pobjednik, bez obzira na to što ga u srijedu čeka važnija utakmica, odnosno susret četvrtfinala Lige prvaka protiv Ajaxa, a to je dokazao i načinom na koji je vodio utakmicu. Gattuso je utakmici pristupio u već klasičnoj 4-3-3 formaciji, dok je domaći strateg izveo svoju momčad u izuzetno fludinoj verziji 3-5-2. Na samom početku utakmice Juventus je implementirao visoki presing s agresivnim pristupom na svaki protivnikov „heavy ...
Apsolutizam
Bez obzira na činjenicu da je talijansko prvenstvo već odavno ...
Luca1010 | 07.04.
Tribina hipoteza

U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća utakmica po pitanju njezinog osvajača za sezonu 2018./19. Vodeća Barcelona je na Camp Nou dočekala Atletico Madrid kojem je bježala 8 bodova, tako da su Madriđani imali imperativ pobjede kako bi uopće imali šanse za osvajanje titule. Slobodan vikend uoči četvrtfinala Lige prvaka osoblje Manchester Uniteda je iskoristilo na gledanje onoga što ga očekuje za četiri dana nadajući se da će naučiti nešto od Simeonea.

Valverde je na teren poslao "udarnu" postavu koja je bila osvježena ostavljanjem Piquea, Roberta, Rakitića i Messija na klupi na gostovanju u Villarealu što se u toj utakmici uvelike vidjelo na Barcinoj igri. Umtiti i ostatak obrane su bili očajni, a vezna linija bez Rakitića i pomoći Messija je vrlo teško kontrolirala posjed pa je Villareal uspio nametnuti brzi tempo i izrešetati ter Stegena s četiri gola. Jedina pozitiva iz utakmice na Ceramici je bilo uvrštavanje Malcoma u prvu postavu koji je ponovo pokazao da Valverde treba računati na njega, te je vrlo dobro iskoristio izostanke Dembelea koji bi trebao biti spreman za United.

Simeone nije puno mudrovao pa je zaigrala standardna 4-4-2 postava za "velike" utakmice u kojoj Saul i Koke igraju krilne pozicije, Partey i Rodri centralne, dok su klasični krilni napadači ostali na klupi. Iako im je bila potrebna pobjeda, čuvanje vlastite mreže je Atleticu uvijek primarna zadaća.



Prvih 25 minuta prošlo je u znaku visokog tempa kojeg je Atletico nametnuo i u tom periodu je začudo kontrolirao posjed, iako nisu stvorili konkretne prilike. Valverde je u skladu s tim Coutinhu dao odgovorniju ulogu u pozicijskoj igri što je značilo da se spuštao pomoći Albi pa je Barca igrala obranu u 4-4-2.

Barca se u tom periodu periodu koncentrirala na situacije kada je Atletico slao "previše" igraća u napad. Busquets je nekoliko puta sjajnim čitanjem igre presjecao Atleticova dodavanja što je rezultiralo brzim tranzicijama kroz Messija. Dvije takve situacije umalo su rezultirale golom, no jednom je spašavala vratnica, drugi puta Oblak. Obje su došle preko nešto obrambeno slabije desne strane Atleticove obrane na kojoj su igrali Arias i Saul što je već opće poznata Messi-Alba "telepatska" veza lako iskoristila. Glavni razlog zbog čega Valverde ćesto na taj način postavlja ekipu je taj da Barca ove sezone nije pokazala da ima konkretna sistemska rješenja za ekipe (poput Atletica) koje se brane "bunkerom" kao što je imao primjerice Juventus slanjem beskonačnog broja centaršuteva na izvrsne skakače.

U 29. minuti je nastupio šok za Atletico. Diego Costa na prepoznatljiv način rješava ovu utakmicu i odvodi ju u prilično dosadne vode. Nakon njegovog ispada i crvenog kartona Atletico se kompletno povukao u svoju trećinu. Iako je Simeone odmah uveo krilo Correu umjesto beka Ariasa, Atletico praktički nije imao nikakvu tendenciju za izlaskom prema naprijed, niti igrače koji bi to individualno mogli iznijeti. Jedine šanse Atletica do kraja utakmice bila su dva prekida.

Kada je Simeone u 60. minuti uveo Moratu umjesto drugog beka potpuno riskirajući i nadajući se da će on uzeti pokoji duel i zadržati loptu u Barcinoj polovici, Barci se dodatno otvorio prostor. Valverde je to lako detektirao, uveo Malcoma umjesto Arthura i stavio ga vrlo široko na desnu stranu čime je kompletno otvorio sredinu za Messija.



Šanse su se počele redati i Barca je u nekoliko navrata bila vrlo blizu pogotku, no sjajni Oblak je krajnjim naporima držao mrežu netaknutom. Da bi konačno svladali Slovenca, tek u 84. minuti, Suarez je morao postići svoj najljepši gol sezone. Utakmica, a i prvenstvo je tada bilo rješeno. Messi je dvije minute poslije na sebi svojstven način dodao drugi pogodak za konačno slavlje.

Da nije bilo još jednog u nizu ispada Diega Coste, utakmica bi definitivno otišla drugim smjerom jer je Atletico prije crvenog kartona ipak pokazao da nije došao isključivo se braniti, a i Simeone ne bi morao posezati za riskantnim izmjenama. Barca do kraja sezone ima prilično lagan raspored i može se kompletno posvetiti Ligi prvaka.

Titula osigurana
U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća utakmica po pitanju njezinog osvajača za sezonu 2018./19. Vodeća Barcelona je na Camp Nou dočekala Atletico Madrid kojem je bježala 8 bodova, tako da su Madriđani imali imperativ pobjede kako bi uopće imali šanse za osvajanje titule. Slobodan vikend uoči četvrtfinala Lige prvaka osoblje Manchester Uniteda je iskoristilo na gledanje onoga što ga očekuje za četiri dana nadajući se da će naučiti nešto od Simeonea. Valverde je na teren poslao "udarnu" postavu koja je bila osvježena ostavljanjem Piquea, Roberta, Rakitića i Messija na klupi na gostovanju u Villarealu što se ...
Titula osigurana
U 31. kolu La Lige čekala nas je potencijalno odlučujuća ...
RealMadrid7 | 05.04.
Ždrijeb četvrtfinala: tko prolazi dalje?

Ulazimo u završnicu najprestižnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja. Ostalo je još samo osam momčadi u borbi za trofej koji je nakon dugo čekanja opet privatizirao madridski Real, uzevši ga u zadnje tri sezone i četiri u posljednjih pet godina. Međutim, "Kraljevi" su nas napustili u osmini finala, a njihovo kraljevstvo sigurno će naslijediti neka druga dinastija. I doista, neka su. Mladi, lepršavi, poletni Ajax u sred Madrida natrpao je mrežu Reala do vrha. I ne samo to. U obje utakmice momci iz Amsterdama nadigrali su još uvijek aktualnog prvaka Europe i pobrali simpatije cijelog svijeta. Bila bi prava nepravda da je nekim slučajem onakav Real prošao ovakav Ajax. Moramo konstatirati: srećom, to se nije dogodilo!

Već nakon izvlačenja parova osmine finala mnogi su tipovali na Real vjerujući u rutinu, iskustvo, moć. Međutim, bilo je jasno, ne poboljšaju li očajnu igru iz prvog dijela sezone, a nisu, te nastavi li Ajax s igrama iz natjecanja po skupinama, tu bi se mogla skuhati gadna kaša.Dovoljno je samo spomenuti da je u grupi s Bayernom, Benficom i AEK-om momčad Erika ten Haga ostala neporažena. Dodajmo tome da su protiv Bayerna odigrali sjajne utakmice, posebno u Munchenu, iako će neki zlonamjerno dobaciti kako ni taj Bayern ove sezone nije Bog zna kako dobar. 

Ali pustimo mi Real i Bayern i njihovu lošu ili nedovoljno dobru sezonu. Ono što pruža Ajax definitivno je zadivljujuće. Ne može biti slučajan podatak da su, ako uključimo i tri runde kvalifikacija za ligu prvaka, ove sezone izgubili tek jednu od četrnaest europskih utakmica, i to baš od Reala na svom terenu, gdje su budimo realni, jednako tako bili daleko bolja momčad na terenu. Za tu utakmicu sasvim sigurno vrijedi ona stara "ne pobjeđuje uvijek bolji".

S druge strane nalazi se ona, "Stara dama" iz Torina. Juventus je bio dio jedne, na neki način, skupine smrti. Iako je bilo jasno da su glavni favoriti za prolaz pored Manchester Uniteda, koji pod Mourinhom od početka sezone najblaže rečeno nije cvjetao, te Valencije, kao također renomiranog kluba kojeg ne treba u startu otpisati, na terenu se za to trebalo izboriti.

Juve je osvojio skupinu ponajviše na pogon Paula Dybale, unatoč tome što su kući izgubili bodove od Manchestera, u utakmici u kojoj su vodili. Dijelom krivica ide i na trenera Maxa Allegrija koji se prerano odlučio na povlačenje i čuvanje prednosti, rekli bismo klasično talijanski.  No, tu se otvorilo za Cristiana Ronalda. Svom bivšem klubu, klubu u kojem je postao sve ono što danas jest, zabio je prvi gol u ligi prvaka za Juventus i najavio ono što slijedi. 

Ako se sjetimo prošlogodišnjeg dvomeča u ligi prvaka između Juventusa i Tottenhama, znamo koliko je sreće bilo za Juve, ali i kako su iz kontre riješili utakmicu. Kada smo saznali parove ovogodišnje osmine finala i vidjeli da je Juve spojen sa Simeonovim Alteticom, mnogima je zazvonilo, u utakmici u kojoj će oni biti ti koji moraju napadati snažnu obranu, neće se dobro provesti. Odista i doista, nakon prvih 90 minuta stvari su dale naslutiti kako Juventus napušta natjecanje prije vremena, jer po čvrstoj obrani poznate trupe Chola Simeonea dolaze u Torino s dva pogotka prednosti. Ali ne. Neprikosnoveni kralj lige prvaka najavio je da će riješiti utakmicu i zatražio podršku navijača. Juventus je izašao na teren i od prve minute, pa sve do zadnje, razbio Madrižane u svakom segmentu igre i, usudio bih se reći, pokazao snagu koju su jako vješto skrivali cijele sezone. Hattrick Ronalda i još nekoliko izglednih prilika mogle su dovesti do potpunog potopa Atletica. Juventus je napravio ono što nikada nije, okrenuo dva pogotka zaostatka iz prve utakmice.

Tako je Cristiano Ronaldo produžio nadu u ostvarenje cilja zbog kojeg je došao u Juve, ali i sam torinski klub, s Allegrijem na čelu, svoj san da će ostvariti ono što nisu uspjeli u prethodnih nekoliko sezona kad su ih zaustavljali Real i Barca. 

AJAX - JUVENTUS

Kao u inat Gigiju Buffonu Juve je nastavio ploviti ligom prvaka, a onda baš kao u inat Realu, spojio Juve i Ajax. Kažemo u inat, jer je Buffon s Parizom ispao, a došao je po tu toliko željenu ligu prvaka, a Ajax je izbacio Real, pa je sad Cristiano Ronaldo dobio priliku izbaciti  Kopljanike i na taj način još malo pojačati priču o tome koliko nedostaje i što je značio za "los blancose". Kako li su se samo kuglice na ždrijebu otvorile i kako se sudbina malo poigrala Buffonom i Realom. 

Na prvu, kada pogledamo sve parove četvrtfinala, reklo bi se kako uz Liverpool koji na papiru djeluje sigurno u susretu s Portom, Juventus biva drugi klub koji bi trebao biti siguran putnik među četiri najbolja. Međutim nemojmo brzati. Sve ono što smo prethodno spomenuli treba itekako uzeti u obzir. Ajax treba shvatiti ozbiljno, ako zbog ničeg drugog, pa onda zbog četiri ogola Realu na Bernabeu. Ne može to svatko.

Ova ekipa ima glavu i rep. Njihov nogomet je uživancija gledati. Izvanredno znaju u svakom trenutku tko je gdje u kojem trenutku, a kontra im je čudesna. Trojac naprijed- Neres, Ziyech, Tadić- živa je vatra i svaki od njih spreman je i kroz kombinatoriku, ali i jedan na jedan napraviti nered u protivničkoj obrani. Cijelu momčad krasi iznimna pokretljivost što je vidjivo s loptom, ali i bez nje. Presing upravo ove navedene trojice i visoko podizanje linija kad protivnik ima loptu uništilo je pas igru Reala, posebice u Amsterdamu. Ono što je problem, svakako je činjenica da se tako ne može igrati 90 minuta, ali rekli smo, zato je tu kontra, koja je u Madridu funkcionirala perfektno. Kad god su uzeli loptu, u nekoliko poteza bili su pred vratima i opasno prijetili ili pogađali. Posebno treba istaknuti Dušana Tadića kao prvu kariku Kopljanika. Srpski reprezentativac igra u životnoj formi. Utakmica u Maridu sigurno mu je najbolja u karijeri, ako i ne, a ono barem top tri. Tadić je u 28 utakmica u nizozemskom prvenstvu zabio 20 golova i dodao 9 asistencija. U ligi prvaka je na istoj razini, u 8 odigranih utakmica zabio je 6 puta te 4 puta asistirao za gol. Ako tome pridodamo i kvalifikacije za ligu prvaka, gdje je u 6 nastupa zabilježio 3 gola i 3 asistencije, Tadić je ove sezone za Ajax postigao ukupno 29 golova i 16 puta asistirao. Uz sve to, kada na raspolaganju imate igrača koji je siguran putnik na Camp Nou u liku Frankiea de Jonga Matthijsa de Ligta koji se povezuje s brojnim velikanima, smije li se takva momčad podcijeniti, shvatiti olako i smije li se biti tako bahat pa im ne dati izgleda za prolaz dalje? 

Juventus nikako ne bi trebao imati lagan zadatak, tim više što Ajax u ligi prvaka ove sezone nije zabio samo u uzvratnoj utakmici posljednjeg pretkola u Kijevu protiv Dinama. Tada je bilo 0:0. S obzirom na to i na način igre Ajaxa, sasvim je sigurno da će "Stara dama" i Allegri morati razmišljati prije svega kako postići gol više, a ne kako primiti gol manje. Naravno, situacija s ozlijeđenim Ronaldom problem je više za Juve, barem za prvu utakmicu, što je i Allegri sam najavio. Iako imam nekako dojam da će Portugalac po svaku cijenu nastojati biti dio tog spektakla.

ŠTO AJAXU NE IDE U PRILOG

Ako smo izrazili sve pozitivne strane ove potentne Ajaxove ekipe, valja nam upozoriti i na drugu stranu medalje. Naime, Ajax u svojoj povijesti ima negativan skor protiv talijanskih momčadi.

Sva natjecanja

U svim natjecanjima protiv klubova iz te zemlje Kopljanici su u 45 susreta zabilježili 13 pobjeda, 14 neodlučenih utakmica i 18 poraza. U utakmicama kod kuće su uspješniji nego vani, što je i logično. Na svom terenu slavili su 9 puta uz 9 neriješenih rezultata i 5 poraza. U gostima pak tek 4 pobjede uz 5 remija i čak 13 poraza. 

Liga prvaka

U ovom natjecaju Ajax je protiv talijanskih predstavnika igrao 22 puta. Pobijedili su 5 puta, 11 puta odigrali neodlučeno te upisali 11 poraza. 

Ajax protiv Juventusa

Protiv Juventusa je statistika Ajax još poroznija. Naime, Kopljanici su u 12 susreta s "bianconerima" izgubili čak 8 puta, dok su po dva puta pobijedili i remizirali. Obje pobjede uoisali su na svom terenu, ali i tu Juventus nosi prevagu jer su pobijedili 3 puta u Amasterdamu uz jedan neriješeni ishod. U Torinu Juve vlada, pa je tako Ajax iz 6 susreta protiv Juventusa izvukao tek jedan remi. 

U ligi prvaka snage su odmjerili 8 puta, a 5 puta od osnutka lige prvaka kakvu danas poznajemo. U tih posljednih pet izdanja moderne lige prvaka Juve je slavio svih 5 puta. Točnije, u sezoni 1995/1996. igrali su finalnu utakmicu, u kojoj je nakon 1:1 u regularnom vremenu, "Stara dama" slavila boljim izvođenjem udaraca s bijele točke. Njihov prvi susret u najjačem klupskom natjecanju bio je ujedno i finalni dvoboj 1973. i tada je Ajax pobijedio s 1:0, što im je i jedina pobjeda protiv Juvea u ligi prvaka. Ukupno gledajući, lijepo su to oni rasporedili. Dva susreta u finalu, po jednom su se susretali u polu i četvrtzavršnici te u skupini 2004/2005., kada su se posljednji puta sastali u ligi prvaka.

Cristiano Ronaldo- noćna mora

Mnogo toga ovisi o tome hoće li za prvu utakmicu biti spreman najbolji strijelac u povijesti lige prvaka, Cristiano Ronaldo. U Amsterdamu se sigurno nadaju da neće, jer je Ronaldo doista orava noćna mora za njihov klub. Portugalac je pet puta igrao protiv Ajaxa i svih pet puta slavio. U tim pobjedama redovno se upisivao u strijelce ili asistente, zabivši Kopljanicima 7 golova i dodavši 2 asistencije.

ZAKLJUČAK

Bit će ovo, nesumnjivo sjajan dvomeč. Juventus, iako nije prvi favorit za osvanje, jer su tu City i Barcelona, ipak je odmah uz njih. Massimiliano Allegri svakako reba ovaj trofej da bi se potvrdio kao trener velikog renomea, jer ako ne uspije, i dalje će ga pratiti glasine iz Milana, a i podrugljivi komentari "pa i ja bih s Juventusom uzeo Seriu A. Koliko je stalo Allegriju, još je više stalo Ronaldu. Taj je čovjek uspjeha nezasitan i napravit će sve da se dokaže i u crno-bijelom dresu iz Torina, a da se ne šali pokazao je protiv Atletica. 

Statistika je očito na strani "stare dame", iskustvo igranja najvećih utakmica i ove faze lige prvaka također. Osim toga, ovoj će utakmici pristupiti maksimalno ozbiljno, jer je upozorenje protiv madridske momčadi bilo uzbunjujuće i glava iščupana iz blata u posljednji trenutak, što neće htjeti nikako ponoviti. Naposljetku, daje im prednost i činjenica da su svoje prvenstvo riješili, pa se mogu potpuno koncentirati na Europu, dok Ajax vodi mrtvu trku s PSV-om u Nizozemskoj.

S druge strane, mladi, potentni, poletni Ajax, s nekoliko iskusnih igrača, dočekat će ova dva susreta potpuno opušteno, jer je uloga favorita potpuno na plećima Juventusa. Ekipa koja je bez pritiska i nema što izgubiti, a koja ima i kvalitetu i igru za nositi se s najboljima, velika je prijetnja i nagazna mina. Dokaz su velikani Bayern i Real, kojima je ova momčad u 4 utakmice kombinirano dala 9 golova. Uz nadu da neće igrati Ronaldo barem prvu utakmicu, a da u jednoj ili obje neće biti raspoložen kao inače protiv njih, Kopljanici će nastojati baciti koplje dovoljno daleko da se kvalificiraju za polufinale. 

Mladi "Kopljanici" na "Staru damu"
Ulazimo u završnicu najprestižnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja. Ostalo je još samo osam momčadi u borbi za trofej koji je nakon dugo čekanja opet privatizirao madridski Real, uzevši ga u zadnje tri sezone i četiri u posljednjih pet godina. Međutim, "Kraljevi" su nas napustili u osmini finala, a njihovo kraljevstvo sigurno će naslijediti neka druga dinastija. I doista, neka su. Mladi, lepršavi, poletni Ajax u sred Madrida natrpao je mrežu Reala do vrha. I ne samo to. U obje utakmice momci iz Amsterdama nadigrali su još uvijek aktualnog prvaka Europe i pobrali simpatije cijelog svijeta. Bila bi prava nepravda da ...
Mladi "Kopljanici" na "Staru damu"
Ulazimo u završnicu najprestižnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja. Ostalo je ...
mysthios63 | 03.04.
Tribina hipoteza

Kada su u ljeto 2018. godine čelnici Rome i Intera objavili da je sklopljen dogovor o transferima trojice igrača između ova dva kluba nogometna javnost je taj dogovor označila kao odličan za plavo-crno iz Milana. Radja Nainggolan je glavni grad Italije zamijenio glavnim gradom najveće i najrazvijenije talijanske pokrajine - Lombardije, dok su u suprotnom smjeru otišli Davide Santon, bočni igrač koji nikada nije napravio karijeru kakva mu se predviđala, te mladi Nicolò Zaniolo, igrač koji je do tada skupio tek 260 seniorskih minuta i to u sezoni 2016/17 u Serie B u dresu Virtus Entelle. Naravno, Inter je dodao i 24 milijuna eura. Zapravo, ovo više zvuči kao neki NBA trade. Roma započinje rebuild (za kojeg niti oni ne znaju zbog čega su ga započeli) te svog star igrača daju za nadolazeću zvijezdu, a pritom na sebe preuzmu visok ugovor igrača na zalasku karijere. Novac tu dođe kao izbori na draftu da bi se uloženo izjednačilo s dobivenim.

S obzirom na to da je rođen u gradiću imena Massa na sjeverozapadu Toskane logičan nogometni put bio je pristupanje nogometnoj školi Fiorentine. U Firenci su znali da u svojim redovima imaju vrlo talentiranog igrača čemu svjedoči činjenica da je mali Nicolo sa samo 14 godina zaigrao za U17 momčad Viole. Ipak, nastavak karijere za ovog igrača nije bio idiličan. U ljeto 2016. godine Nicolo Zaniolo je morao napustiti Fiorentinu, a kao razlog za to upućeni navode činjenicu da je Zaniolo bio član vrlo talentirane generacije tog toskanskog kluba te da zbog toga nije dolazio do izražaja.

Nicolo Zaniolo zajedno sa svojom obitelji nije očajavao već se iz Firence preselio nešto više od 150 km sjeverozapadno u gradić Chiavari, u redove Virtus Entelle, tada drugoligaša. Iako je većinom igrao za Primavera ekipu upisavši 9 golova i jednu asistenciju u 21 utakmici, Zaniolo je u tom klubu došao i do prvih seniorskih minuta. Točnije, odigrao je 261 minutu u ukupno 7 nastupa za prvi tim Virtus Entelle u sklopu Serie B. Dobre igre su mu nakon samo godinu dana donijele transfer u milanski Inter. S obzirom na to da Luciano Spalletti nije poznat kao trener koji voli davati priliku mladim igračima, Zaniolo je opet bio zaboravljan te olako pušten u novu sredinu gdje ga je dočekao Eusebio Di Francesco koji se među trenersku elitu probio dok je trenirao Sassuolo gdje je, zbog takvog biznis modela, bio osuđen na igranje s dosta mladih igrača.

Na svoj debi za rimsku “Vučicu” mladi je Zaniolo morao čekati do 19. rujna, a kada je to dočekao, ljepši debi nije mogao niti zamisliti. Izašao je na teren kao član početnih 11, protivnik je bio Real Madrid, a mjesto odigravanja utakmice velebni Santiago Bernabeu. Doduše, Roma je izgubila rezultatom 3:0, ali 54 minute koliko je bio na terenu Zaniolo će pamtiti cijeli život. Do današnjeg dana skupio je još 28 nastupa, postao najmlađi strijelac Rome u Ligi prvaka, te zabio ukupno 5 golova i dodao dvije asistencije igrajući na više pozicija u veznom redu, ali i na desnom krilu. Navijači Rome su ga zavoljeli, postao je jedna od rijetkih svijetlih točaka u ovoj lošoj sezoni, a usporedbe s velikim Francescom Tottijem dodatno je pojačala njegova izjava da želi ostati u tamno narančastom dresu do kraja karijere. Ludilo među navijačima je otišlo toliko daleko da mnogi predlažu da se Tottijeva desetka vrati iz mirovine i otisne da Romin dres ispod prezimena Zaniolo.

Usporedbe s rimskim “princom” dolaze zbog činjenice da igra za Romu, ali Totti je ipak bio nešto ofenzivniji igrač - traquertista ili povučeni napadač, dok je Zaniolo prototip modernog veznog igrača te ga talijanski mediji uspoređuju u Paulom Pogbom, a mogle su se čuti i usporedbe s Lampardom i Gerrardom. Nicolo Zaniolo je zapravo “osmica”. Ofenzivno orijentirani vezni igrač, tehnički jak na lopti s vrlo dobrim fizičkim predispozicijama. To je pozicija koja mu najviše odgovara iako može igrati i kao “box-to-box” veznjak ili kao desetka iza napadača.

Nema sumnje da Roma u svojim redovima ima velikog dragulja od kojeg mogu napraviti vrhunskog igrača što potvrđuje riječi da se radi o najvećem talentu na ofenzivnim pozicijama kojeg je Roma imala još od Tottija. Nedavni potresi na Olimpicu koje je poslom platio trener Di Francesco, a posljedično su rezultirali odlaskom Monchija, mogli bi imati utjecaj na budućnost ovog igrača. Izbor trenera i novog sportskog direktora mogli bi imati ključan utjecaj na budućnost kako Zaniola tako i cijelog kluba. Sve se glasnije spominje da bi Monchijevo mjesto mogao zauzeti Francesco Totti, dok se za mjesto trenera spominje više imena od kojih su neka vrlo zanimljiva.

Na vidiku je novi ugovor s trostruko većom plaćom (trenutni ugovor jamči 700 000 eura godišnje), a još jedan plus kod navijača Zaniolo je dobio zbog odbijanja Mina Raiole koji se nudio da preuzme brigu o igraču. Ovakvim razvojem situacije, iako se već spominju cifre i do 70 milijuna eura, europski bogataši, a prije svih Juventus i Manchester United, morat će pričekati s pokušajem dovođenja u svoje redove ovog predvodnika nove generacije talijanskih nogometaša. A tko zna, možda takvo što uopće i ne dočekaju.

Neočekivani princ
Kada su u ljeto 2018. godine čelnici Rome i Intera objavili da je sklopljen dogovor o transferima trojice igrača između ova dva kluba nogometna javnost je taj dogovor označila kao odličan za plavo-crno iz Milana. Radja Nainggolan je glavni grad Italije zamijenio glavnim gradom najveće i najrazvijenije talijanske pokrajine - Lombardije, dok su u suprotnom smjeru otišli Davide Santon, bočni igrač koji nikada nije napravio karijeru kakva mu se predviđala, te mladi Nicolò Zaniolo, igrač koji je do tada skupio tek 260 seniorskih minuta i to u sezoni 2016/17 u Serie B u dresu Virtus Entelle. Naravno, Inter je dodao ...
Neočekivani princ
Kada su u ljeto 2018. godine čelnici Rome i Intera ...
Vrlo dobra analiza za prvi put, čestitke. - BruceWayne, 3.4.19. 13:58, 0 0 0
RealMadrid7 | 29.03.
Tribina hipoteza

Ovoga tjedna igra se drugi ovogodišnji Masters 1000 turnir sezone u Miamiju. Čudom se čudimo lošoj posjećenosti turnira, na kojem paralelno igraju tenisači i tenisačice, kao još samo na Grand Slamovima i dvama Mastersima- u Indian Wellsu i Cincinnattiju, još jednom ranom porazu Đokovića i žalimo zbog odsustva Nadala. Možda je ta slabija ispunjenost tribina doista i vezana uz poraz Đokovića i neigranje Nadala, uz Federera, još uvijek glavnih zvijezda, zbog kojih bi se popunila bilo koja teniska arena svijeta. Međutim, kada vidimo da u četvrtfinalnom dvoboju švicarskog "Maestra" i Kevina Andersona tribine zjape poluprazne, pitamo se što se to događa s teniskim fanovima u Miamiju.

No, dok se mi tim čudom svemu tome čudimo, možemo ustanoviti da su svi oni koji su propustili doći na turnir napravili veliku pogrešku. Naime, istovremeno se događa  nešto što je već izbrisalo neke rekorde i ušlo u povijesne knjige "bijelog sporta" , jer na scenu su stupili "neki novi klinci". Iako su bolji poznavatelji tenisa već ranije uočili ove talente, u Miamiju su, čini se, otvorili vrata svog proboja prema vrhu. Već smo ustanovili da velike stvari možemo očekivati od Alexa Zvereva, Karena Kachanova i Tsitsipasa, ali i izuzev njih, ovaj turnir ponudio je ono što se čekalo jako, jako dugo. U četvrtfinale Miamija ušli su naš Borna Ćorić s 22 godine, Amerikanac Frances Tiafoe s 21 godinom te dva Kanađanina, Denis Shapovalov s 19 i Felix Auger-Aliassime s 18 godina. 

Bornu smo spomenuli jer je još uvijek jako mlad i dio je nove generacije, iako je pokazao i prije da može otići dosta daleko. Međutim, potpuni show preuzeo je dvojac iz Kanade. Dva tinejdžera su odigrala fenomenalne mečeve (Shapovalov u sjajnom meču preokrenuo Tiafoea, a Aliassime doslovno pomeo Ćorića) i stigla do polufinala, gdje će Shapovalov na reket Federeru, dok će se Aliassime za finale boriti s amerikancem Isnerom. 

Upravo tu se krije nekoliko nevjerojatnih podataka. Prije svega, osamnaestogodišnji Aliassime odigrao je, uz kvalifikacijske, ukupno 7 mečeva kako bi došao do polufinala. No, već samim ulaskom u četvrtfinale Aliassime je ušao u povijest jer je postao najmlađi igrač koji je u Miamiju došao do te faze turnira još od Andyja Roddicka 2001. godine. Prolaz među 4 najbolja automatski mu je omogućio da postane najmladi igrač koji je stigao u polufinale ovog turnira u njegovoj 35.-godišnjoj povijesti. Osim toga, Auger Aliassime je prvi tenisač rođen u 21. stoljeću koji je došao ovako daleko na nekom Masters 1000 turniru.

Da to ne bude jedino čemu se treba diviti i pokloniti pažnju, pobrinuo se Shapovalov. Devetnaestogodišnjak je ušavši najprije u četvrfinale, a sada i u polufinale, doveo do toga da nakon 12 godina prvi puta u Miamiju 1/4 i 1/2 finale bude obogaćeno dvama tinejdžerima. Posljednji koji su sada već pomalo davne 2007. kao tinejdžeri igrali u četvrtzavršnici Miami Opena, bili su ni više ni manje nego Novak Đoković i Andy Murray. Kada spomenemo ovakva dva imena kao posljednje kojima je to uspjelo prije dvojice Kanađana, onda se njihov rezultat čini još mnogo vrijednijim pažnje. Valja napomenuti kako su i Đoković i Murray tada imali 19, tako da je Aliassime do ovog uspjeha došao i godinu dana mlađi. 

Spektakularno je samo pogledati imena tenisača među koje su se ugurali Aliassime i Shapovalov ovim pothvatima u Miamiju kada govorimo o njihovoj dobi. Minimalno četvrtfinale ovog turnira u njihovoj dobi igrali su samo Edberg, Agassi, Courier, Sampras, Hewitt, Roddick, Federer, Nadal, Murray, Đoković i prije dvije godine, mladić koji je već spomenut kao sam vrh nove generacije, Alex Zverev. 

No, da ne bude sve tako jednostavno pobrinuli su se Agassi i Đoković. Ovaj dvojac je s 19 godina osvojio Miami, a nama tek preostaje vidjeti mogu li Aliassime ili Shapovalov to ponoviti. Prije svega, bit će potrebno poraziti Federera, a Švicarac je, osim u prvom meču, posao odrađivao sigurno, uvjerljivo i jako brzo i igra mu se iz meča u meč poboljšava. Međutim, baš bi pobjeda protiv "Maestra" mogla imati simboličan značaj, pad starog i uspon novog novog carstva. A kakva bi tek to priča bila da Kanada dobije vlastito finale kroz međusobni dvoboj ovih sjajnih mladića. Na Mastersu se to još nije dogodilo, a tek su 2014. finale Wshingtona međusobno igrali Miloš Raonić i Vasek Pospišil. 

Nikada nije lako nagađati i davati pretpostavke, a pogotovo nešto "prerano" tvrditi. I Shapovalov i Aliassime praktički su tek krenuli. Nečiji razvoj ide brže, nečiji sporije. Hoće li do vrhunca doći s 20, 22, 25 godina doista možemo samo nagađati. Hoće li se njihove karijere graditi i voditi konstantnom napretku i to je pitanje. Sjetimo se samo "baby Federera" kojeg smo vidjeli u Dimitrovu, koji ipak nije ostvario što se pretpostavljalo da bi mogao. Ali, čini se da su ovi momci ustrajni i spremni napraviti u budućnosti nešto veliko. Vidjet ćemo mogu li protiv Federera i Isnera do kraja. Aliassime svakako ima šanse protiv Amerikanca, posebno bude li na razini kao protiv našeg Borne Ćorića. S druge strane, samo jedan loš dan Federera, a iz turnira u turnir jedan takav mu se uvijek dogodi, može odvesti Shapovalova, uz njegovu visoku razinu igre, do finala.

No, i bez toga, Miami je njihov turnir. Miami je turnir kanadske svježe krvi i možda trenutak kad se u toj zemlji počinje otvarati šampanjac zbog svega onoga što budućnost nosi njihovom tenisu, koji je jako dugo patio, a Raonić nije uspio donijeti ono čemu su se nadali. Razumljivo, profitiraju li Kanađani kroz uspjehe ove dvojice, profitirat će i tenis. Možda neće biti ikone kakve su revolucionar Federer i rivali Nadal i Djoković, pa onda i Murray (taj standard neće biti dostignut jako dugo, budimo realni), ali smiješi se opet jedna generacija u kojoj će, nastave li napredovat, već sama konkurencija i rivalitet donijeti novo bogatstvo tenisu i održati ga na životu nakon što se istog ostave oni koji su nas do kraja razmazili. Možda će netko reći da je ovo u Miamiju posljedica upravo u uvodu spomenutih ranog poraza Đokovića i otkaza ozlijeđenog Nadala, ali ja ipak kažem: vjerujmo u Aliassimea i Shapovaloa, Tiafoea, ali i Zvereva, Kachanova, Tsitsipasa i naravno, Bornu Ćorića. 

Je li Masters 1000 Miami pravi početak nove velike teniske generacije
Ovoga tjedna igra se drugi ovogodišnji Masters 1000 turnir sezone u Miamiju. Čudom se čudimo lošoj posjećenosti turnira, na kojem paralelno igraju tenisači i tenisačice, kao još samo na Grand Slamovima i dvama Mastersima- u Indian Wellsu i Cincinnattiju, još jednom ranom porazu Đokovića i žalimo zbog odsustva Nadala. Možda je ta slabija ispunjenost tribina doista i vezana uz poraz Đokovića i neigranje Nadala, uz Federera, još uvijek glavnih zvijezda, zbog kojih bi se popunila bilo koja teniska arena svijeta. Međutim, kada vidimo da u četvrtfinalnom dvoboju švicarskog "Maestra" i Kevina Andersona tribine zjape poluprazne, pitamo se što se to ...
Je li Masters 1000 Miami pravi početak nove velike teniske generacije
Ovoga tjedna igra se drugi ovogodišnji Masters 1000 turnir sezone ...

Respekt: BruceWayne, rapid, Luca1010, Fenix22, Bateman,

Slažem se: flash12, BruceWayne,

Odlična analiza. Javi mi se na mail: dinogrg7@gmail.com - BruceWayne, 29.3.19. 13:51, 0 0 0
rapid | 29.03.
Rezime Dinamove europske sezone: koji je sljedeći korak?

Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz to prošao prvo kolo knockout faze Europske lige, što nije uspjelo mnogim momčadima koje su po imenima bile kvalitetnije. Koliko je tu zasluga Nenada Bjelice i je li ovakav trend moguće zadržati? Činjenica je da Dinamo moram prodavati kako bi se održao jer novci iz Europske lige su neusporedivo manji nego iz Lige prvaka. Započnimo s krojenjem Dinamova kadra za sljedeću sezonu!

Nenad Bjelica odradio je vrlo dobar posao. Iako je malo naivno ispao od Young Boysa, u Europskoj ligi odradio je odličan posao. Istini za volju, sreća ga je pomazila prilikom izvlačenja skupina jer je dobio nikad lošiji Fenerbahce, relativno nejak Anderlecht i Trnavu. Ipak, i tu je trebalo odraditi posao, što je on učinio suvereno. Uigrao je defenzivno čvrstu i kompaktnu momčad, opasnu iz kontra napada kojom je gurao u Europi. Ekipa je imala dovoljno individualne kvalitete i dubine da bez problema osvoji prvenstvo. Velik naglasak bih stavio i na promjenu narativa ekipe. Ekipa je od skupa pojedinaca postala ekipa u punom smislu riječi. Svi igrači su imali svoju zadaću koju su uspješno odrađivali i više nije bio slučaj da je glavna ideja igre bilo stavljanje u glavnu ulogu pojedinaca koje je trebalo prodati. I nakon desetak godina, nema više sukoba navijača i uprave što se može pripisati bijegu izvršnog dopredsjednika u susjednu državu.

Međutim, kao i obično nakon uspješne sezone u hrvatskim klubovima, vrijeme je za prodaju na kraju sezone. Moje mišljenje je da je odlazak Olma neizbježan s obzirom na kvalitetu koju posjeduje i samo novcem od njegova transfera Dinamo bi bio financijski osiguran za sljedeću sezonu. Međutim, čini mi se da možemo očekivati i odlaske Ademija i Livakovića. Ademi je u najboljim igračkim godinama i ovo bi bilo najbolje vrijeme za njegov odlazak u neku od liga petice, dok je Livaković moguće već od lipnja nova reprezentativna jedinica. Bio je siguran u Dinamovim europskim utakmicama i na golu reprezentacije protiv Engleske na Rujevici i sljedeći logičan korak je odlazak u inozemstvo. Stojanović nije kvaliteta za Dinamo, a potez protiv Benfice bi trebao zapečatiti njegovu sudbinu na Maksimiru i uvaliti ga nekome bio bi maestralan potez. Isto tako, Gavranović je svojom ozljedom i Petkovićevim odličnim izvedbama zapravo postao višak u Dinamu. Petković kao prva opcija i Andrić kao rezerva su odličan napadački par, a tu je još i mladi Šipoš. Na Gavranoviću se može također pristojno zaraditi i njegova prodaja bi bio vrlo dobar potez uprave. Na kraju, čini se i da je Atiemwen svojim ponašanjem izvan terena zapečatio sudbinu u Dinamu.

Međutim, Dinamo ne mora brinuti. U Olmove kopačke može odmah uskočiti Majer i tu se ne bi trebao osjetiti preveliki hendikep u Dinamovoj igri i Majer bi trebao biti sljedeće veliko Dinamovo ime. Ademija može zamijeniti Šunjić, a kao backup opcija sasvim solidno može poslužiti Bojan Knežević koji je na posudbi u Lokomotivi. Za jačanja veznog reda Dinamo može pogledati u susjedstvo i uzeti Ivanušeca iz Lokomotive i tako ponovo imati vezni red za praktički dvije momčadi. Tu su još Gojak i Moro, koji bi se trebao nastaviti dizati u formi nakon teške ozljede. Dinamove najveće mane bile su bočne pozicije, pogotovo desni bek. S obzirom da Stojanović po svoj logici stvari treba postati bivši, kao najlogičnije rješenje opet se nameće ono iz susjedstva - Lokomotivin Fran Karačić, uz Juranovića najbolji desni bek lige. Moharrami je pristojno rješenje za njegovu zamjenu. Lijevi bek ostat će na Leovcu i stoperu Rrahmaniju, ali trenutno u HNL-u nema lijevih bekova koji su bolji od Leovca, osim Hajdukovog Bradarića. S obzirom na dva vrsna mlada beka (Čolina i Sosa) koji su Dinamo zamijenili inozemnim klubovima, možda Dinamo i posegne za posudbama ako procjeni da Leovac kvalitetom ne zadovoljava standarde kluba koji više nije samo statist u europskim natjecanjima. Čak bi se i Hajrovićev odlazak mogao pokriti Kadziorom i Šitumom, naravno da bi tu došlo do blagog pada kvalitete, ali Kadzior je dovoljno dobar igrač za ovaj Dinamo. Livakovićevo mjesto može zauzeti Zagorac, a tu je i mladi Horkaš. Isto tako, vidjet ćemo što će biti sa Šemperom, nekad velikim talentom koji danas stagnira. Chievo ima mogućnost otkupa ugovora na kraju ove sezone, ali s obzirom na broj nastupa ove sezone, nisam siguran hoće li se to dogoditi. Ako se Šemper vrati, moguće je da će se s ukazanim povjerenjem vratiti na stare staze. Ako ne, Zagorac je sasvim dobar golman za Europu. Tu su još i najveći juniorski talent Antonio Marin koji bi sljedeće sezone već trebao dobiti veću ulogu i skupa s Oršićem pokrivati desno krilo. Treba vidjeti i što je s Gvardiolom, je li već sad materijal za prvu momčad i početi i njega gurati u vatru, posebice u utakmicama u prvenstvu. 

Dinamova momčad bi sljedeće sezone, sudeći prema mojim procjenama mogla izgledati ovako:

Dakle, za Dinamo nema zime sljedeće sezone, svi mogući odlasci mogu se pokriti vlastitim rezervama, a neke pozicije (desni bek) čak i unaprijediti igračima iz susjednog dvorišta. Kvalitetni igrači iz omladinskog pogona uz dodatak nekoliko klasnih stranaca je recept kojim bi se trebali voditi svi klubovi u Hrvatskoj. 

Nema zime nakon europskog proljeća
Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz to prošao prvo kolo knockout faze Europske lige, što nije uspjelo mnogim momčadima koje su po imenima bile kvalitetnije. Koliko je tu zasluga Nenada Bjelice i je li ovakav trend moguće zadržati? Činjenica je da Dinamo moram prodavati kako bi se održao jer novci iz Europske lige su neusporedivo manji nego iz Lige prvaka. Započnimo s krojenjem Dinamova kadra za sljedeću sezonu! Nenad Bjelica odradio je vrlo dobar posao. Iako je malo naivno ispao od Young Boysa, u Europskoj ligi odradio je odličan posao. Istini za volju, sreća ga je ...
Nema zime nakon europskog proljeća
Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi i uz ...
Moharrami je brutalno podcijenjen, meni je sigurno bolji od Stojanovića. Uostalom bio je 5-6 puta u momčadi kola, a igra je pola utakmica. Šta je s lijevim bekom Anočićem koji je bio kapetan Rome u juniorima? - Fenix22, 29.3.19. 17:57, 0 0 0
E da, Leškovića bi trebalo utopit. Moguća prodaja i Rrahmanija ako dođe dobra ponuda, pogotovo sad kad igra za reprezentaciju. - Fenix22, 29.3.19. 18:01, 0 0 0
Naravno da je Dinamu lakše zbog Lokomotive, ali i Hajduk je čini mi se krenuo tim putem. Recimo Svatok mi se čini kao takvo pojačanje što je dokaz da se može, ali naravno svatko u nekim svojim gabaritima. - rapid, 29.3.19. 22:02, 0 0 0
Moharrami nije loš, ali mislim da je Karačić bolji. A Leškovića mislim da će teško utopit s obzirom na ozljede i formu. Rrahmanija bi se moglo prodati s obzirom da je reprezentativac, što opet ništa ne mijenja jer je Musa pristojno rješenje za HNL. - rapid, 29.3.19. 22:04, 0 0 0
Knežević je i u Lokomotivi na ledu , Girija je puno veći prospect i potencijal od njega , Gojak je sigurno u izlogu, šo zanči Girija in te plus ivanušec i jedam dcm sa iskstvom koji ravnomjerno može rasteretiti Šunjića - chelsea_2012, 30.3.19. 12:17, 0 0 0
rapid | 25.03.
Koji su trenutno najveći problemi u Hrvatskoj reprezentaciji?

Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila u Mađarskoj pa su se pitanja oko reprezentacije koja postoje još od SP-a počela dodatno potencirati. S druge strane, bolje da se ovakav poraz dogodio na početku kvalifikacija nego kad se bude lomilo ko će se kvalificirati, a tko ne.

Prva stvar je golman. Kalinić je trenutno u jako lošoj formi i (su)krivac je za oba gola Mađara, što je možda i pozitivno s obzirom da nas je malo spustilo na zemlju. Previše je puta u javnom prostoru izrečeno da smo mi svjetski viceprvaci i kao da se podrazumijevalo da ćemo skupinu pregaziti kao plitak potok. U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. No, vratimo se na vratara. S obzirom na tretutnu formu, Livaković svakako zaslužuje "jedinicu" u reprezentaciji, ali trebamo biti svjesni da su vratari čudljiva bića i da mijenjanje golmana može biti delikatno. Dalić nije mijenjao Subašića u finalu SP-a iako je bio ozlijeđen, ali tko bi mu zamjerio nakon partija u raspucavanju jedanaesteraca. Isto je s Kalinićem koji je nedvojbeno kvalitetan vratar i koji je strpljivo čekao svoj red i Dalić mu je odlučio davati prilike. Je li pogriješio? Vjerojatno je. Je li to bio logičan potez? Je. Ali pretpostavljam da će sljedeću utakmicu braniti Livaković, osim ako ne dođe do drastičnih promjena u formi i kod njega i kod Kalinića. 

Obrana je loše izgledala što opet zapravo ne začuđava. Leovac je valjda četvrta opcija na lijevom beku u reprezentaciji i čak u Dinamu nije bio u potpunosti standardan tijekom sezone. Možda bi s Barišićem to bolje izgledalo i on se nakon utakmice s Azerima nameće kao prvo ime na lijevom beku. Međutim, Hrvatska ne bi trebala strepiti za tu poziciju, tu su mladi Sosa, Čulina i Bradarić. Vida koliko god požrtvovan bio i drag nam svima, nije najviša razina stopera. Ako još dodamo i njegovu slabu igru s loptom u nogama, to postaje sistemski problem u igri Hrvatske zbog nemogućnosti otvaranja lijevog koridora napada. Opet, tu su Ćaleta-Car, Pongračić i Benković, koji bi do EP-a mogli postati stožerni igrači reprezentacije. Na desnom beku smo imali Jedvaja koji čak i u Bayeru igra najčešće kao bek, ali mu je prirodna pozicija stoper. Dodajmo tu još i Lovrena koji se vratio nakon ozljede i imamo zadnju liniju koja je jako ranjiva. To se vidjelo na primjeru kada je Szalai izvlačio Vidu, a drugi mađarski igrač ulazio iza leđa našoj obrani bez da ga je itko pratio. Takve stvari su na ovoj razini nedopustive. Također čudi i naivnost naših igrača prilikom duela sa Szalaiom, čiji jedini posao bio pri primitku lopte iznuditi prekršaj, a naši su prilično fizički čvrsto išli u duel s njim. I naravno problem prekida koji se može i mora riješiti.

Vezna linija nam je djelovala prilično iscjeđeno, što je i očekivano s obzirom na godine i broj utakmica u nogama u posljednjih nekoliko godina. Napad je prilično neučinkovit protiv čvrstih i zatvorenih ekipa. I Rebić i Perišić su igrači kojima dribling nije forte, već brzina i silina što na ovakvom uskom prostoru nije moguće (Perišićev bicikl i lopta na lijevu nogu je dribling koji više ni meni ne bi mogao prodati). Kramarić ovaj puta nije dao gol ni iz čega i dobili smo što smo dobili. U napadačkom dijelu igre nismo imali zapravo načina kako probiti protivnički bunker. Na desnoj strani smo imali priučenog beka koji jednostavno nije sposoban konstantno probijati stranu i raditi pritisak na protivničku obranu. Hrvatska je kako bi probila stranu, morala na nju natrpati četiri igrača i tako zapravo sama zatvoriti svoj napad. Na lijevom strani općenito imamo problema s otvaranjem + što je igrao igrač u kojeg ostatak reprezentacije očito nema povjerenje. Krila nam nisu sposobna stvoriti višak driblingom na tako uskom prostoru, a killer Kramarić nije bio raspoložen.

U Dalićevu obranu može se reći da Mađarska nije nikakva miki maus ekipa kao što se znalo pisati, oni su čvrsta domaćinska ekipa koja će svakoga namučit na domaćem terenu. Ali takvi su i Wales i Slovačka, pa čak i Azerbajdžan. Ove kvalifikacije neće biti šetnja za Hrvatsku iz tri razloga. Prvo, nemamo igrače koji mogu napraviti razliku protiv zatvorenih ekipa u zadnjoj trećini terena. Modrić i Rakitić ne mogu probijati bunkere s obzirom da je protivnik najgušći u sredini. A drugo, s obzirom koliko često i dugo reprezentacije budu na okupu tijekom godine, puno je lakše osmisliti i uigrati defanzivni i kontraški sustav, nego nekakav smisleni ofenzivni. I na koncu, zasićenje. Kostur reprezentacije je prilično star i igra nakon najvećeg sportskog uspjeha u povijesti Hrvatske pa je stoga pomalo iluzorno očekivati jednaku glad i angažman kao prije. Opet, nema nikakvog smisla škartati pola reprezentacije jer nisu angažirani kao prije, pogotovo nakon onoga što su napravili.

Zaključno, Wales kao prava otočka ekipa će nas u lipnju pokušat dobiti prekidima. Siguran sam da je Dalić svjestan toga i da će prvo uvesti vratara koji nije zaljepljen za crtu (Livaković) i na koncu uigrati to branjenje prekida. Za jesen treba vidjeti u kojem smjeru su se razvili naši mladi igrači pa možda i posegnuti za zamjenama, pogotovo u zadnjoj liniji. Hrvatska se neće prošetati ovim kvalifikacijama i mislim da smo svi toga postali svjesni nakon poraza u Mađarskoj, ali ima dovoljno individualnog talenta da ode na EP. A tamo, mislim da će biti nekako lakše, zbog iskustva velikih natjecanja, ali i činjenice da se najbolje snalazimo kao kontraška ekipa. A nakon EP-a, vrijeme je za smjenu generacije, htjeli to nositelji igre ili ne.

(Ni)je dramatično
Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila u Mađarskoj pa su se pitanja oko reprezentacije koja postoje još od SP-a počela dodatno potencirati. S druge strane, bolje da se ovakav poraz dogodio na početku kvalifikacija nego kad se bude lomilo ko će se kvalificirati, a tko ne. Prva stvar je golman. Kalinić je trenutno u jako lošoj formi i (su)krivac je za oba gola Mađara, što je možda i pozitivno s obzirom da nas je malo spustilo na zemlju. Previše je puta u javnom prostoru izrečeno da smo mi svjetski viceprvaci i kao da se podrazumijevalo da ...
(Ni)je dramatično
Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila ...
Svaka čast, slažem se sa svime, imamo identične poglede. Jedino što ja još imam vjere u Perišićev dribling :) - hrvojeh, 25.3.19. 10:04, 0 0 0
Jako dobra analiza, respekt. - BruceWayne, 25.3.19. 14:50, 0 0 0
Hvala obojici! :) - rapid, 27.3.19. 12:09, 0 0 0
Luca1010 | 22.03.
Može li Luka Jović zamijeniti Suareza u Barceloni?

Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u Europi. Iako je prošle sezone na kormilu s Nikom Kovačom priredila nekoliko iznenađenja od kojih je najznačajnije osvajanje domaćeg kupa, ove godine smo znali da je to već dobro posložena momčad koja je sada i jedini branitelj njemačke časti u kontinentalnim natjecanjima. Unatoč odlasku nekih bitnih igrača i ne dovođenju značajnih pojačanja, Kovačev nasljednik Adi Hutter uspio je ove sezone unaprijediti određene mehanizme u kojoj su se istakao prvenstveno napadački trojac Haller, Rebić i od njih najvrijedniji* Luka Jović.



*Najvrijedniji po Transfermarku:

Luka Jović - 55,00 Mil.
Sebastien Haller - 40,00 Mil.
Ante Rebić- 35,00 Mil.

Luka Jović je rođen u malom selu zvanom Batar blizu Bijeljine u Republici Srpskoj. Igrajući na turniru mlađih uzrasta u Beogradu, već sa 7 godina ga je primjetila Crvena Zvezda, a 2005. godine njegovi su roditelji na stolu imali ponude i iz Partizana, no Luka je htio samo Zvezdu. Tamo je prošao je kroz sve mlađe kategorije putujući narednih 6 godina svaki dan na treninge i utakmice iz Batara u Beograd, a njegova sposobnost zabijanja golova donijela mu je status "wonderkida". 2014. godine, sa 16 godina i 5 mjeseci debitirao je za prvu ekipu Zvezde srušivši rekord legende Dejana Stankovića kao najmađeg igrača koji je nastupao za ovaj klub, a da bi se "san" potpuno ostvario, 2 minute nakon ulaska odmah je zatresao mrežu Vojvodine u utakmici koja je potvrdila Zvezdin naslov prvaka. Sljedećih godina nastavio je pokazivati svoj talent, a kako je Benfica već dugogodišnji "fan" dovođenja mladih srbijanskih igrača, nije mogla odolijeti Joviću, pa ga je 2016. ugrabila. Marljiv rad u Benfici B ipak nije mogao biti nagrađen minutama u prvoj ekipi zbog prisutstva sjajnih Jonasa i Raula Jimeneza, pa je tada Jović poslan na dvogodišnju posudbu u Frankfurt koji ima opciju otkupa na kraju posudbe.
U prvoj sezoni u Frankfurtu dobio je dovoljno minuta da bi pokazao svoj talent. Postigao je 8 golova u 22 nastupa (samo 9 u prvoj postavi, 42 min po utakmici) u Bundesligi, te gol u finalu DFB Pokala kojim je srušio veliki Bayern. Ove sezone njegove brojke vinule su se u nebesa i Jović je s 21 godinom postao apsolutni hit Bundeslige, ali i Europe jer mnoge velike ekipe traže mlade centralne napadače.



Jović je trenutno 2. strijelac Bundeslige s 15 golova, zabijajući svakih 105 minuta što su brojke vrlo usporedive s najboljim ovosezonskim "devetkama". Dodao je i još 5 asistencija. U Europskoj ligi zabio je sjajnih 7 golova u 10 nastupa uz 1 asistenciju. "Dovoljno" da bi Barcelona zagrizla, čiji su mediji uvjereni da je Jović idealna zamjena Luisu Suarezu kojega sve više stižu godine. No, dosta o brojkama koje svi znamo, kakav je Jović zapravo igrač, može li stati u kopačke Suarezu i je li generalno dobar fit za Barcelonu?



Poacher koji može postati kompletan centarfor

  • Jović je igrač postora. Njegove utrčavanja i kretnje bez lopte su već sada elitne, što se sjajno nadovezuje na Hallerove mogućnosti osvajanja zračnih duela i proigravanja, pa je tako Haller većinu od svojih 12 ovosezonskih asistencija podjelio upravo Joviću.
  • Kada se nađe u prilici Jović je izuzetno miran, akcije završava efikasno, s obje noge, volejima, glavom, potkopavanjima, a više od 90% golova zabio je unutar šesnaesterca u kojem se sjajno snalazi.
  • Dovoljno je čvrst i skočan da bi osvojio pokoji zračni duel iz kojih je i postigao nekoliko pogodaka, ali je i dovoljno brz i agilan da bi to koristio protiv visokih stopera, generalno fizički vrlo sličan Suarezu
  • Iako sam ih istakao kao minuse, kontrola lopte i "pass igra" nisu to nužno jer je pokazao da može kvalitetno upošljavati suigrače. To su stvari na kojima Jović mora raditi da bi eventualno funkcionirao u Barceloni. Protiv ekipa koje će se braniti u dubokom bloku, ćesto neće imati dovoljno prostora koji je moći iskorištavati pa će morati poraditi na suradnji sa suigračima te zadržavanju lopte okrenut leđima, nešto što je Suarez kroz godine u Barceloni sjajno radio, a što ga sve više "izdaje". Ako bi ova dva skilla dodao u svoj repertoar, uz elitno kretanje i završnicu koju već posjeduje, Jović bi postao kompletan napadač kao što je i Suarez.


Iako je Suarez bolji u većini kategorija, statistika je vrlo usporediva, a kada bi se brojke "adjust-ale" na "per 90 mins" jer Jović igra 66 minuta po utakmici, a Suarez 84, Jović bi vjerojatno već sada nadmašio Suareza u nekim kategorijama

Luka Jović ne samo da je dobar fit za Barcelonu jer bi u narednim godinama trebao postati jedan od najboljih "devetki" svjetskog nogometa, trenutno je i jedini igrač elitnog potencijala koji se nudi po "bargain" cijeni od 60-ak milijuna eura koliko navodno Eintracht traži, a uz to, dečko ima 21 godinu i uz već riješeni transfer De Jonga, potencijalni transfer De Ligta i igrače koje imaju, Barca oformila bi sjajnu mladu jezgru za budućnost koja bi imala vremena naučiti nešto i od najvećih koji su igrali ovu igru.

Kakav je fit Luka Jović za Barcelonu?
Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u Europi. Iako je prošle sezone na kormilu s Nikom Kovačom priredila nekoliko iznenađenja od kojih je najznačajnije osvajanje domaćeg kupa, ove godine smo znali da je to već dobro posložena momčad koja je sada i jedini branitelj njemačke časti u kontinentalnim natjecanjima. Unatoč odlasku nekih bitnih igrača i ne dovođenju značajnih pojačanja, Kovačev nasljednik Adi Hutter uspio je ove sezone unaprijediti određene mehanizme u kojoj su se istakao prvenstveno napadački trojac Haller, Rebić i od njih najvrijedniji* Luka Jović. *Najvrijedniji po Transfermarku: Luka Jović - 55,00 Mil.Sebastien Haller - 40,00 ...
Kakav je fit Luka Jović za Barcelonu?
Eintracht ove sezone nastavlja biti jedna od "najsimpatičnijih" ekipa u ...
Nisam gledao Jovića skoro nikako, pogleda tvoj screen o statističkim kategorijama i taman pomislim pa je ovo nešto kao Suarez i taman ti to napisa 1 min u tekstu :) - Fenix22, 22.3.19. 20:52, 0 0 0
Bravo, baš dobar tekst. - BruceWayne, 25.3.19. 14:31, 0 0 0
Bateman | 22.03.
Što smo naučiti nakon Azerbajdžana?

Hrvatska je teškom mukom uspjela osvojiti tri boda na startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Apsolutna dominacija kroz brojke na kraju je potkrijepljena konačnim rezultatom, ali stvarno stanje je bilo daleko od idealnoga. Azerbejdžan se logično odlučio braniti u dubokom bloku i čekati svoje šanse kroz kontre, što im je u velikoj mjeri i uspjelo. Svoj jedini pogodak postigli su baš iz takve situacije, te su stvorili još dvije odlične prilike, koje su ujedno bile i najbolje na utakmici.

Onu prvu iz 13. minute, koja je došla nakon loših reakcija Brekala i Vide, svaki prosječni napadač bi pospremio u mrežu barem devet puta iz deset pokušaja, a kod gostujućeg pogotka Ćaleta-Car je bio prepasivan i vjerojatno bi u bekovskoj kretnji udario u reklame iza gola da se Sheydaev nije odlučio na udarac. Brekalo se očekivano mučio na neprirodnoj poziciji, iako se u drugom poluvremenu malo oslobodio i imao par ulazaka s krilne pozicije, ali tome je dobrano kumovala apsolutna dominacija hrvatske reprezentacije koja mu je osigurala veći prostor za rizik. Borna Barišić je s druge strane odigrao dobru utakmicu; uputio je 11 centaršuteva, od čega su tri bila uspješna (Hrvatska ih je ukupno imala 7), imao je 32 točna dodavanja (94.1%), 5/6 uspješnih duela i 3/3 uspješna driblinga.

Jurčevićev plan bio je zatvoriti sredinu terena, i natjerati Hrvatski da svoje prilike traži preko bočnih pozicija. Bio je svjestan da je to cijena koju mora platiti, ali su njegovi igrači te situacije kontrolirali na način da su prisiljavali bekove da budu ti koji će završiti na krilnoj poziciji s loptom u nogama, te su u većini slučajeva dobro reagirali na ubačaje. S obzirom na to da Hrvatskoj već poslovično u takvim situacijama manjka sistemskih rješenja, to je dovelo do ogromne količine centaršuteva koje je Hrvatska uputila u protivnički šesnaesterac (40), a iako je njih samo sedam završilo na glavama hrvatskih nogometaša, bilo je logično da barem jedan pronađe put do protivničke mreže. Tako je i bilo krajem prvog poluvremena, kada je Barišić nakon kornera pospremio loptu između tri igrača i vratara. Ta situacija je izgledala pomalo bizarno i pitanje je kako bi se odvila da Jurčević nije odlučio postaviti jednog igrača da čuva drugu vratnicu, vjerojatno iz nostalgije za nekim drugim vremenima kada se to smatralo dobrom idejom.

Na kraju se ukazao Andrej Kramarić koji je okrunio hrvatsku „dominaciju“ lijepim pogotkom i kupio mir, ali Dalić ima mnogo razloga za zabrinutost. Istina je da je obrana desetkovana, ali čak i takva, mora djelovati puno bolje od onoga kako je danas izgledala. Jačina kvalifikacijske skupine pretpostavlja da će Hrvatska u većini utakmica biti suočena sa sličnim pristupom od strane protivnika, te će se susretati s istim problemima. Dalićevi izabranici večeras su uspjeli te probleme nadići i pobijediti, ali bez da su stvorili pravu priliku. A uzme li se u obzir i to da bi iole bolja momčad večeras postigla barem dva pogotka, tri boda u džepu su praktički jedino s čime bi Dalić trebao biti zadovoljan.

S obzirom na protivnike koji Hrvatsku čekaju ove godine, hrvatski izbornik si može priuštiti određene eksperimente, ali konačno uspostavljanje jasne ideje bi trebao biti imperativ. Jer improvizacija ne može donositi uspjehe unedogled.

Čaša napola prazna
Hrvatska je teškom mukom uspjela osvojiti tri boda na startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Apsolutna dominacija kroz brojke na kraju je potkrijepljena konačnim rezultatom, ali stvarno stanje je bilo daleko od idealnoga. Azerbejdžan se logično odlučio braniti u dubokom bloku i čekati svoje šanse kroz kontre, što im je u velikoj mjeri i uspjelo. Svoj jedini pogodak postigli su baš iz takve situacije, te su stvorili još dvije odlične prilike, koje su ujedno bile i najbolje na utakmici. Onu prvu iz 13. minute, koja je došla nakon loših reakcija Brekala i Vide, svaki prosječni napadač bi pospremio u mrežu barem ...
Čaša napola prazna
Hrvatska je teškom mukom uspjela osvojiti tri boda na startu ...
Postavlja se jedno logično pitanje, a to je čemu aktivacija pretpoziva Bartolcu koji je bio jedini "pravi" desni bek, ako ga nisi namjeravao uvrstit u početnih 11. Ok, taktička zamisao Dalića, ali onda nije bilo potrebe Bartolca zvat. - Fenix22, 22.3.19. 9:34, 0 0 0
Ne bih sada ulazio u procjene je li mu Dalić trebao aktivirati pretpoziv, ali slažem se da nema nikakvog smisla da Brekalo igra umjesto njega, osim u slučaju da Dalić stvarno ima ideju od Brekala napraviti beka. - Bateman, 22.3.19. 14:46, 0 0 0
Pravdanje toga taktičkom zamisli mi nema smisla, jer sve reprezentacije će se u kvalifikacijama braniti protiv nas, pa po tome možeš svaku utakmicu stavljati Brekala na desnog beka da ti donese nešto u fazi napada. - Bateman, 22.3.19. 14:48, 0 0 0
Bartolec je solidan ofenzivno, sigurno bolji od Vrsaljka što u tom segmentu nije ništa specijalno. Uglavnom, Brekalo se neće koristit na beku dugoročno kao ni Jedvaj. Zato u odsustva Vrsaljka, treba forsirat Bartolca ili drugog prirodnog desnog be - Fenix22, 22.3.19. 16:40, 0 0 0
Slažem se, ne treba nam novi slučaj Pranjić. - Bateman, 22.3.19. 17:03, 0 0 0
marinfr | 21.03.
Tribina hipoteza

2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili su naslov prvaka Francuske, te Francuski kup. Trener je bio Rudi Garcia. Imali su najboljeg strijelca lige, Moussa Sow je te sezone utrpao 25 komada. Osvajanju trofeja pripomogao je te godine i Gervinho sa svojih 15 golova i 9 asistencija. No znate li tko je bio dječak koji je u velikoj mjeri omogućio sve to? Tada je imao svega 20 godina i nosio je Lille do dvostruke krune, a njegovo ime je Eden Hazard. Čovjek poteza, čovjek koji bi driblinzima izluđivao protivnike i stvarao viškove koji su omogućavali Sowu i Gerwinhu da se nazabijaju.

Ovo nije članak o Hazardu, a sve ovo gore navedeno je važno jer u Lilleu danas odrasta novi Hazard, novi motor te ekipe.

Nicolas Pepe rođen je 29.05.1995. u Mantesu, predgrađu Pariza. Karijeru započinje u amaterskog klubu Politiers, u francuskoj petoj ligi. Tada Pepe pokazuje da će biti izvrstan igrač. Na ponude nije trebalo dugo čekati. Nakon samo jedne sezone u svoje redove ga dovodi Angers, tada drugoligaš. Pepe za Angers debitira u kolovozu 2014., a svoj prvi pogodak za ekipu postiže 3 mjeseca kasnije. 2015. Godine Pepe odlazi na posudbu u Orleans, kojemu pomaže ući iz treće u drugu francusku ligu. Po povratku sa posudbe, Angers je postao prvoligaš, te je Pepe dobio priliku iskazati se na najvišoj razini. 2017. Pepe sa Angersom igra finale Francuskog kupa gdje gube od PSG-a sa minimalnih 1-0.

I to je bilo dovoljno Marcelu Bielsi. Bielsa je tada sjedio na klupi Lillea, te je odlučio iskeširati 10 milijuna eura Angersu sa Pepeove usluge. Iako se prošle sezone jedva ostali u ligi, ove godine Lille drži drugo mjesto iza nedodirljivog PSG-a, a Pepeov šou je mogao početi. U vezi njegovog dovođenja spominje se Barcelona.

Pepe igra desno krilo, a kao ljevaku ta mu pozicija savršeno odgovara. Igrač je to sjajne kreativnosti i tehnike, čime vrlo lako sebe ili svoje suigrače izbacuje u gol šanse. O tome svemu najbolje svjedoče brojke. Pepe ove sezone ima 17 pogodaka i 8 asistencija.

Što se kreacije tiče, Pepe ima sjajan pregled igre. Kada se tome pridoda njegov izvanredan dribling i lakoća u stvaranju viška, ne čudi brojka od Lilleovih 45 golova u ovoj sezoni. Na prvoj slici vidimo Pepea koji šalje loptu u prostor pored trojice čuvara i time svojeg suigrača izbacuje u sjajnu poziciju za pogodak. Na slici broj 2 Pepe nakon što je primio loptu na desnom krilu, s njom zabada prema sredini terena i tako se oslobađa čuvara. Nakon toga ponovno šalje sjajnu loptu u prostor, te asistira suigraču za pogodak.

Kada su njegovi golovi u pitanju, tu je Pepe još dominantniji. Okretnost i velika brzina omogućuju mu da se na malom prostoru u kratkom vremenu riješi čuvara, te sam sebe gurne u poziciju za postizanje pogotka. Na slici broj 1 Pepe prima loptu u kontri na desnom krilu, te se u mjestu izbacuje na lijevu nogu. Tim potezoj vara svog čuvara i nastavlja loptu voditi prema sredini šesnaesterca. Ta akcija se nastavlja na slici broj 2, gdje privlači i drugog igrača. Njega također vara još jednim lažnjakom, stvara si prostor za udarac svojom jačom nogom, te postiže pogodak za pobjedu u sudačkoj nadoknadi.

Sljedeća situacija pokazuje koliko malo mu je dovoljno da si otvori prostor za udarac. Pepe prima loptu bočno okrenut golu. Situacija je povoljna za udarac lijevom nogom prema vratima. Međutim, on se okreće za 180 stupnjeva, što vidimo na slici broj 2, tima vara čuvara i otvara si udarac desnom nogom, koji ovaj put završava na gredi.

Sa iste utakmice nam dolazi i sljedeća situacija. Jednim potezom u punom trku prolazi svog čuvara i loptu vuče sve do vrha šesnaesterca. Tu privlači novog igrača, koji se u obrani postavlja na način da očekuje Pepeov dribling prema gol aut liniji. Nicolas se ovog puta odmah odlučuje na završnicu, te preciznim udarcem matira vratara.

Jasno, ovo je samo maleni dio njegovih majstorija iz ovosezonskih utakmica. Ovako možemo secirati svaku njegovu utakmicu i samo se još više uvjeriti u genijalnost ovog mladića, no to bi trajalo predugo. Ukoliko želite vidjeti još Pepeovih poteza, pogledajte jednu od Lilleovih sljedećih utakmica. Nećete požaliti. A neće požaliti ni Lille, pitanje je dana kada će europski velikani istresti milijune.

Motor Lillea
2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili su naslov prvaka Francuske, te Francuski kup. Trener je bio Rudi Garcia. Imali su najboljeg strijelca lige, Moussa Sow je te sezone utrpao 25 komada. Osvajanju trofeja pripomogao je te godine i Gervinho sa svojih 15 golova i 9 asistencija. No znate li tko je bio dječak koji je u velikoj mjeri omogućio sve to? Tada je imao svega 20 godina i nosio je Lille do dvostruke krune, a njegovo ime je Eden Hazard. Čovjek poteza, čovjek koji bi driblinzima izluđivao protivnike i stvarao viškove koji su omogućavali Sowu i ...
Motor Lillea
2010. godina bila je iznimno uspješna za OSC Lille. Osvojili ...
Luca1010 | 18.03.
Tribina hipoteza

Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.

Da bi iskoristila tu priliku Barcelona je morala pobjediti Betis na Benito Villamarinu. Iako konačni ishod utakmice izgleda kao samo "običan dan u uredu" Lea Messija i društva, dvoboj je imao puno veći značaj za Valverdea jer mu je Quique Setien u prvoj ovosezonskoj utakmici ove dvije ekipe na Camp Nou donio jedini domaći poraz u svim natjecanjima, ali mu je i očitao lekciju. Osim toga konkretno je pokazao kako igrati protiv ove Barcelone i to je sve učinito sa stilom, pa je s razlogom ta utakmica jedan od "highlight-a" ovosezonske La Lige.



Valverde se očito marljivo pripremio za ovu utakmicu pa je tako u prvih 11 odlučio izvesti čak 4 centrala veznjaka: Busquetsa, Arthura, Rakitića i Vidala. Na prvi pogled, svi navijači su pomislili da se još jednom radi o nekom nebuloznom Valverdeovom rješenju dok na klupi "trune" Malcom ili su se pitali zašto je Coutinho baš nakon prve dobre utakmice (uzvrat protiv Lyona) od posljednjih nekoliko ostao bez mjesta u početnih 11.
Ako pogledamo "heat-mape" Sofascorea ova četiri veznjaka, dobit ćemo dojam da ih je Valverde barem veći dio utakmice zamislio u nekakvom klasičnom 442-rombu gdje je Arthur bio najistureniji, a Rakitić i Vidal na stranama. Međutim tijekom cijele utakmice mogli smo primjetiti koliko je četvorka bila fluidna. Igraći su se ćesto našli na "tuđim" pozicijama, a formacija se u nekim trenutcima mjenjala i u Atleticov 4-4-2 (skoro 4-2-2-2).

Valverde je u utakmici na Camp Nou imao veliki problem s kontoliranjem vezne linije i samog tempa utakmice kojeg su nametali Betisovi veznjaci Carvalho, Guardado, Canales i Lo Celso kojih je uvijek bilo jedan više. Ovoga puta svaki je imao svoga čuvara i Barcelona je strukturiranim visokim presingom onemogućila Betisove brze i okomite izlaske u napad koji su na Camp Nou bili izuzetno efektivni. Nije odmogla ni činjenica da su Messi i Suarez bili nešto raspoloženiji u obveznoj igri nego inače, pa je presing funkcionirao još jednu razinu bolje. Ćesto su Betisovi stoperi morali ispucavati lopte koje su Pique i Lenglet lako kupili ili su riskantnom igrom davali Barceloni lopte na 25-30 metara od gola iz kojih su, između ostalog, došla i oba gola u prvom poluvremenu. Posebno dobar primjer Barcinog presinga je sekvenca prije slobodnjaka iz kojeg je Messi postigao prvi gol. Betis je 4 ili 5 puta zaredom pokušao izaći iz svoje trećine, svaki put su bili onemogućeni, da bi zadnji puta Barca napokon iskoristila izgubljenu loptu i Arthur je iznudio slobodnjak na 20 metara od Betisovog gola.



Ipak, ovakva postava zajedno s Valverdeovim taktikičkim zamislima imala je svoj utjecaj na napadačku igru. Barca je prvi puta ove sezone prepustila protivniku posjed lopte (Betis je imao 56%) i imala najmanji posjed u La Ligi još od sezone 04/05, zaista nevjerojatno. Rakitić, Arthur i Vidal zajedno jednostavno nisu bili kompatibilni da bi pozicijska napadačka igra izgledala "lijepo" pa čak ni funkcionalno jer je nedostatak dodatnog playmakera/driblera bio očit, tako da se igra svela ponajviše na iskorištavanje protivničkih grešaka i Messijevu magiju koje po tko zna koji put nije nedostajalo i "koza" je postigla još jedan nevjerojatan hat-trick za pljesak cijelog stadiona. Na kraju krajeva (utakmice) to je donijelo rezultat i zato treba čestitati Valverdeu jer je uzvratio Setienu za onaj, već spomenuti poraz. Ono gdje ja, kao navijač Barcelone vidim dugoročni problem, koji se naravno, konstantno spominje otkako je Valverde na klupi Barcelone je prelazak na pragmatični sustav u kojemu je Barcelona nekakva ekipa koja se prilagođava protivniku koji je po svim parametrima nekoliko razina ispod nje, toliko da se ponekad isključivo i pomalo slijepo gleda na rezultat, a ne na kompletan dojam koji ekipa ostavlja. Sustav u kojemu Vidal i Paulinho dobijaju beskonačno više minuta od Alene ili Malcoma.
U istom kontekstu možemo gledati i oba nedavna El Classica, te gotovo svaku utakmicu tokom Valverdeovog mandata. Iako se nastavljaju sjajni rezultati, pogotovo u domaćim natjecanjima koja su po svemu sudeći na korak od osvajanja i njihove obrane, uvijek me takav pristup utakmicama prisjeti one protiv Rome. Možda pretjerujem, ali dojam je da ova ekipa na čelu s Messijem kojemu je ostalo malo vremena na vrhuncu je trebala ne samo pobjeđivati, nego to raditi na načine na koje smo navikli u prvoj polovici ovog desetljeća.

Da se vratimo konkretno na današnje Valverdeove ideje i pitanju hoće li one ponovno ugledati svjetlo dana u nekim važnijim utakmicama do kraja ove sezone. Moj odgovor bi bio da ne bi trebale, barem ne protiv Uniteda u četvrfinalu Lige Prvaka. United će se vrlo vjerojatno braniti u dubokom bloku i prepustiti Barceloni posjed te će tražiti prilike kroz duge lopte na Lukakua ili Rashforda kao protiv PSG-a, tako da četiri veznjaka iz utakmice protiv Betisa ne bi imala nikakav doprinos napadačkoj igri Barcelone i bio bi prijeko potreban igrač koji će osim Messija moći stvoriti višak, ali... Dembele je zbog ozljede upitan za prvu utakmicu protiv Uniteda, Coutinho nikako da uđe u formu, a na Malcoma Valverde očito ne računa, što dovodi do zaključka da ipak postoji šansa da ponovo vidimo romb u prvoj utakmici koja se igra na Old Traffordu gdje će Valverde po običaju ići sa što manjim rizikom.

Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve naslove eliminiran Real, ovog vikenda imali smo priliku vidjeti kako i drugi madridski klub posustaje u domaćem prvenstvu čiji je ishod, doduše, već bio prilično izvjestan, ali si je na gotovo isti način upropastio sezonu ispadanjem u Ligi prvaka. Time je Barcelona ostala jedini španjolski predstavnik u četvrtfinalu najelitnijeg klupskog natjecanja, ali je i dobila priliku odvojiti se na ogromnih 10 bodova od prvog pratitelja u La Ligi i tako potencijalno dobiti više prostora za rotacije kada dođu utakmice protiv Uniteda i eventualno polufinale Lige prvaka.Da bi iskoristila tu priliku ...
Valverde dlaku mijenja, ali ćud ne
Nakon što je prije dva tjedna iz utrke za sve ...
Pod pretpostavkom da će Barca proći Utd, a Lpool Porto, što je vrlo vjerojatno, kako bi Barca mogla izaći na kraj s Lpoolom osim da ponovi recept kao s Betisom. Mislim da bilo kakva pozicijska igra protiv Lpoola će značiti sigurno ispadanje od istoga - Fenix22, 18.3.19. 9:11, 0 0 0
Trenutno ne vidim nikakvu takticku postavu u kojoj Barca moze negirati Liverpoolove prednosti, Liverpool je veliki missmatch - Luca1010, 18.3.19. 9:39, 0 0 0
chelsea_2012 | 16.03.
Je li Zidane najbolja opcija za Real Madrid?

Ljeto 2018-te  i tek koji dan nakon finala Lp i njezinog osvajanja  te u jeku priprema za svjetsko prvenstvo dolazi "šokantna vjest" Zinedin Zidan odlazi sa klupe Reala ,nedugo nakon tog taj "šokanti trend " odlazaka nastavio je Crsitiano Ronaldo uz jednu zajedničku poveznicu znanu kao Perez. Tjekom cjele sezeone 2017/2018 Zidan je konstantno visio "poput lustera" bez imalo Perezove sentimentalnosti ili respekta prema predhodne dvije osvojene lige prvaka te respekta u menadžerskom smislu odnosno  mješanju u transfere te bez nekog velikog ispunjavanja Zidanovih želja. Pri kraju mandata prema glasinama odnosno različitih sportskih izvora procurilo je da je Zidanov zahtjev bio Hazard uz još bar minimalno jednog igrača po  Zidanovom izboru,naravno  umjesto da se nateže sa Chelseom oko Hazarda te da ispunjava Zinedinove zahtjeve Perez je uz to što se pomalo "utripao poput maloljetnog tijnedžera u pubertetu da je spreman za samostalni život te na vlastite odluke pa na kraju ostane živjeti sa starcima do 40tih "pa tako i Perez  u ulogu sportskog direktora  gdje je umjesto da podrži Zidanea  ,odlučio jednostavno kreniti linijom manjeg otpora kao što je to uradio i sa Vicente del Bosqueom 2003. godine .

Naravno trend konfuzije i nezdravih odnosa nastavio se uz predhodno odbijanja zahtjeva Ronaldu  poput   povećanja plaće i konstantnog guranja na                    "drugu poziciju " iza Alfreda Di Stéfana  naglašavajući samim time  manjak respekta prema Ronladu  te tako dao doznanja Zidanu tko je glavni šerif zanemarujući pritom stvarnost i realne potrebe ekipe poput pojačanja , zamjene za Ronalda ili njegovog ostanka te se odlučio isključivo na kozmetiče promjene.

Naravno da bi vidjeli punu sliku potrebno je se vratiti malo unazad kako bi mogli vidjeti širu sliku , sve je počelo Perezovim instliranjem Rafe Beniteza (3. 6, 2015 - 4.1.2016) te njegovim otkazom nakon loše polusezone gdje je tjekom tog tranzintnog razdoblja  " za prvu ruku " postavio Zidanea  bez nekog konkretnog plana čija je glavna referenca bila na naglasku kao bivšeg člana  "Galácticosa". Igrom slučaja  Zidaneu je pošlo za rukom osvojiti 11-tog "klempu" te prvog u nizu od svoje hat-trick kolekcije naravno sezonu 2015/2016 završava na drugom mjestu gdje je tjekom druge polovice prvenstva nadoknadio veliki zaostatak za Barcelonom , dok su u kupu Kralja izbačeni zbog administativne pogreške zbog igranja  Denisa Cherysheva.

Ljeto je pretežito donijelo kozmetičke promjene izuzev aktivacije kluzule u Moratinom ugovoru te su pojačali klupu sa Moratom i pritom su se rješili  Cherysheva i  Jesea .Naravno na lijevom beku su ostavili Marcela čiji je back -up bio Nacho (Coentraa su ozbiljno načele ozljede i nije mogao ozbiljnije konkurirati).

Tjekom  sezone 2016/2017 Zidane izvlači maksimum na račun širokog kadra te osvaja La ligu i drugu uzastopice Ligu prvaka žrtvujući pritom kup. Budući da je imao jako širok kadar odlično ga je rasporedio da osvoji sve osim kupa te pritom kvalitetno balasirajući kadar uz dosta nezadovoljstva u liku Jamesa i povremeno Morate koji su zahtjevali veću minutažu u "velikim " utakmicama pa je tako Mateo Kovačić odlično poslužio  kao rotacijski igrač .Ipak ta je sezona poslužila kao prekretnica nakon koje se u ljetnom prijelaznom roku istaknuo jaz i nesrazmjerice između uprave (čitaj Perez ) te Zidanea,  u neku ruku taj prijelazni rok  

možemo percipirati kao početak kraja Zidanea na klupi Reala te loše politike Fiorenitna Pereza čije su se posljedice efektirale na katastrofalno ispadanje protiv Ajaxa u osmini finala , ispadanje u kupu i praktično  izgubljenim prvnstvom u tekućoj sezoni . Jednostavno Pereza su zaslijepili pretjerani uspjesi Reala gdje je na trenutak pomislio da je Real ima puno bolje igrače nego što je to u stvari i bilo , pomalo arogantno i bahato rasprodaje nezadovoljne zvjezde bez imalo nekog konkretnog dugoročnog plana gledajući samo na profit i  bez imalo osjećaja ili anlize svojih poteza i njezinih posljedica . Perez je bio toliko uvjeren u svoje poteze da je praktički već uzastopice drugi prijelazni rok završio u plusu samo što je ovaj put ostvario rekordnu zaradu ali se pritom rješio  jednog standardnog prvotimca Pepea  ignorirajući njegovu važnost za ekipu kao i njegovu želju za ostankom te je još  jednom ostao gluh na Zidaneove zahtjeve , nakon Pepea praktički se rješio još 3 izuzetno rotacijski bitna igrača Danila , Morate i Jamesa  te Diaza koji je na neki način bio jako dobar igrač za dubinu kadra , te je pritom dove zamjene u smislu Hernandeza i Ceballosa  za svega 40 mil. €  koji su bili prvenstveno etiketirani kao  potencijal ,  nipošto kao kvalitetni rotacijski igrači  koji mogu zamjeniti Jamesa , Moratu i Danila a kamoli kao  standardni prvotimci . Perezova ishitrenost u kombinaciji sa neobjektivnošću te začinjena arogančnošću desetkovala je Realov kadar i stavila pod puno veći pritisak Zidana i ekipu , pritom imajući neralna  očekivanja  da će Hernandez  postati novi Marcelo , Ceballos novi Kroos , Kovačić novi Modrić te da će Asencio postati novi "superstar" preko noći u praktički jednoj i pol sezoni i da će rezultati biti savršeni bez nekih posljedica desetkovanog kadra i pomlađenog kadra gdje mu je najveća greška bila nedovođenje rotacijskog igrača za Benzemu. Ali ipak uz sve te silne probleme Zidane je uspio izvući maksimum iz ekipe osvajajući pritom treću Ligu prvaka što je platio sa rezultatima u prvenstvu 

i golemih 17 bodova zaostatka za Barcelonom i 3. mjestom u prvenstvu. Tiransko Perezovo ponašanje se nastavilo i nakon toga gdje je Zidane shvatio da nema smisla "nositi drva u šumu " sve dok je Perezova tiranija  na vrhuncu te odlazi na vrhuncu iako je tjekom cijele sezone bio na "ledu"  i samo ga je liga prvaka održala na životu.

Zaključak

Zbog nezahvalne situacije u kojoj se Zidane konstantno nalazio pomalo je teško definirati njegov trenerski  rukopis  te je ova analiza  pomalo drugačije strukturirana , Zidane je tjekom dvije i pol godine imao trenersku filozofiju sličnu Ancelottijevom stilu možda malo modificiraniji stil u odnosu na Ancelottija , Zidaneov naglasak igre je isključivo bio na pozicijskoj igri sa ubojitom tranzicijom gdje je ofenzivnoj trojki dao potpune ovlasti u u napadačkoj igri (čitaj Ronaldo koji je dobio neograničene ovlasti), te uz to i igra preko ofenzivnih bekova koji su često odlazili prema naprijed   pogotovo Marcelo dok je  Carvajal nešto manje (budući da je zano biti ozlejden mjenjao ga je Natcho i pri tome je fokus bio na lijevos strani sa tandemom Ronaldo Marcelo koji je odlično funkcionirao ), da ne bih previše filozofirao teme analize je bila : "Je li Zidane najbolja opcija za Real Madrid?" realno gledano Zidane je jedan od rijetkih trenera nakon Vicentea del Bosquea koji je skoro pa savršeno žonglirao svlačionicom pogotovo sa egom Ronalda,Balea i Ramosa gdje je stvorio skoro pa idliličnu atmosferu , gledano sa psihološke strane Zidane je skoro pa savršen trener za Real , naravno njegov dolazak je došao kao rezultat kraha Perezove tiranije gdje je Perezu počeo prijetiti drugi "izgon" kao posljedica loše transfer politike sa Santiago Bernabéu koji bi mu vjerojatno bio i konačni naravno Perez kao Perez najbolje odluke donosi kad mu gori pod nogama . Za vrijeme prvog Zidaneovog mandata cjela ta konfuzna sitacija je bila isprepetena sa sleptom okolnosti poput Perezovog divljanja sa transferima , kemijanje i mješanje u kadar poput razmirica sa Ronaldom pa je jako teško definirati Zidaneov taktički i strateški pristup ali trenutno na tržištu teško da postoji bolji trener od njega koji u ovom trenutku može sjesti na klupu, možda  samo Mauricio Pochettino ali postavlja se veliko pitanje bili se on uspješno pouput Zidane nosio sa kompleksnom svlačionicom i Perezovom psihološkom maltretiranju prilikom kojeg su podlegla 3 od zadnja četiri trenera. Naravno ovaj put Zidane je fino izložio svoje uvjete i dobio ih poput kontrole transfera i sličnog te odlučivanje koga zadržati a koga ne . Naravno na kraju cjele ove priče Potjeh(Perez) je ipak pronašao istinu i gdje je konačno shvatio grubu istinu nitko nije nezamjenjiv pa tako ni Fiorentino Perez koji je morao preći preko svog ega i odreći se tiranskog pristupa. Naravno ako Zidane uspije složiti ekipu prema svojim željama trebali bi konačno dobiti punu sliku o tome kakav je točno Zidane trener i spada li u top trenere europe ili je to sve bio samo odličan psihološki pristup i splet okolnosti .

Kako je Potjeh(Perez) tražio istinu
Ljeto 2018-te i tek koji dan nakon finala Lp i njezinog osvajanja te u jeku priprema za svjetsko prvenstvo dolazi "šokantna vjest" Zinedin Zidan odlazi sa klupe Reala ,nedugo nakon tog taj "šokanti trend " odlazaka nastavio je Crsitiano Ronaldo uz jednu zajedničku poveznicu znanu kao Perez. Tjekom cjele sezeone 2017/2018 Zidan je konstantno visio "poput lustera" bez imalo Perezove sentimentalnosti ili respekta prema predhodne dvije osvojene lige prvaka te respekta u menadžerskom smislu odnosno mješanju u transfere te bez nekog velikog ispunjavanja Zidanovih želja. Pri kraju mandata prema glasinama odnosno različitih sportskih izvora procurilo je da je Zidanov zahtjev ...
Kako je Potjeh(Perez) tražio istinu
Ljeto 2018-te i tek koji dan nakon finala Lp i ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010,

Slažem se: BruceWayne,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.