ANALIZE

Wingback_3 | 04/2019
Tribina hipoteza

Talijanska nogometna liga nama svima poznatija pod imenom Serie A osnovana je prije nešto više od osamdeset godina. Najveći uspjeh je zabilježila devesedestih godina kad je bila najbolja liga u Europi i kao takva je dala čak dvadeset i šest finalista u europskim klupskim natjecanjima. Danas tek u pet najboljih liga svijeta ali i takva danas je vrlo dobra.

Većina mladih nogometaša na početku karijere ima želju otisnuti se u nekom od klubova lige petice i napraviti što uspješniju karijeru. Takav put k uspjehu zahtijeva puno odricanja, rada,truda i naravno neizostavnu sportsku sreću. Uz sve to  primorani su napustiti manje sredine i započeti svoj nogometni put s već nepunih petnaestak godina. Često možemo vidjeti kako veliki europski klubovi dovode igrače iz Južne Amerike,Afrike ili Istočne Europe za velike milionske transfere i mladi igrači postaju "vruća i tražena roba".

Talijanski nogometni savez je za svoje mlade talente osigurao posebnu nogometnu ligu, nazvanu Primavera. U kojoj imaju pravo nastupa svi igrači u radoblju od 16 do 21 godine starosti. Primarni cilj lige za mlade je razvoj igrača za svoje prve ekipe i priprema mladog igrača za budućnost. Postoje Primavera 1 i 2, odnosno prva i druga liga koje zajedno broje 39 klubova.

Gledajući zapisnike iz Primavere gotovo da ne postoji klub u kojem nema Hrvata ili su bili u posljednje dvije godine. Hrvatski klubovi sve teže mogu zadržati mladog igrača koji pod utjecajem roditelja i menadžera vrlo lako napuštaju Hrvatsku i odlaze u susjednu nam Italiju u želji da pronađu što kraći i jednostavniji put do Serie A. 

Hrvatski klubovi dobivaju mizerne naknade za ravoj, talijanski jeftine mlade talente, igrač vrhunske uvijete uz "naoružanje" lažnim samopuzdanjem i prije svega sretne roditelje i nogometne agencije. Prvenstveno se radi o igračima iz Dalmacije kojima je otvoren put prema Italiji. Svaki takav transfer bude redovito popraćen velikom medijskom hajkom u kojima se igračima predviđa velika i bogata karijera a klubovima "nabija" na nos kako su olako ispustili velikog talenta.

Nakon nekoliko mjeseci kad prođe afirmacija igrači se većinom pokažu kao prava kupovina za Talijane. Gotovo svaki mladić se dokaže u najboljem svijetlu i postane nezamjenjiva karika. Takav uspjeh donosi novu dozu medijske pažnje i hvalospjeva i od mlađahnog dječaka se napravi mega zvijezda. Što igrač naravno iz mjeseca u mjesec opravdava i što je stariji postaje uspješniji. Tako imamo primjere Karla Butića i Ivana Prtajina koji postanu prvi strijelci Primavera. I sve izgleda poput bajke igrač se "razvija" željenim putem, roditelji su sretni a menadžeri trljaju ruke od novca koji im treba usljediti.

Na njihovu žalost zaboravili su kako su bajke ipak nestvarne i da savršenstvo ne postoji a bajka s napunjenom dvadeset i prvom godinom igrača postaje drama jer igrač više nema pravo nastupa u Primaveri. Igrač je do svoje dvadeset i prve godine upisao gotovo sve nastupe u Primaveri i vrijeme je za priključak prvoj ekipi. Tu nastaju problemi jer su kao nagradu za dobre nastupe dobili tek nekoliko treninga sa seniorskom ekipom i slobodne papire a u najboljem slučaju posudbu u talijanske niželigaše u kojima ih klub ne vidi kao budućnost.

A ovo su samo neki od Hrvata koji su potrazi za blagom skrenuli prema groblju i tako svoju karijeru doveli u nezgodnu sitaciju.

Hajduk je napustio Andrija Balić i sreću pokušao pronaći u Udineseu u kojem je upisao svega nekoliko minuta u prvoj ekipu i zaradio posudbu u Fortunu Sittard kojoj i ne ide baš najbolje u Nizozemskoj ligi.
Njegov mlađi kolega Josip Maganjić još čeka svoje minute u Fiorentininoj prvoj ekipi, a do se razvija u juniorskoj ekipi.
Franjo Prce je sreću potražio kao igrač Lazia, a trenutno nastupa za klub iz ciparske lige Omonia Nikosia.
Lorenzo Šimić je na posudbi u Sampdori ali uglavnom utakmice prati s klupe.
Zadarsko zaleđe talijanskim zamjenili su Karlo Butić koji je u Interu i Torinu igrao odlično i bio redoviti strijelac, ali ipak trenutno sa dvadeset i jednom godinom nalazi se na posudbi u trećeligašu Arezzo u kojem nemam odigrane minute.
Ivan Prtajin je bio velika nada Udinesea, s 22 gola u 31 utakmici za mladu ekipu izgledao je nezaustavljivo. Trenutno se sa svojih dvadeset i dvije godine nalazi u drugoj ekipi Hajduka. Martin Erlić nekadašnji stoper Parme i Sassoula trenutno se nalazi u Spezi, u kojoj utakmice uglavnom posmatra a klupe ili tribine.
Stipe Perica svoju karijeru pokušava oživjeti u Turskom prvoligašu Kasimpasa SK.
Antu Ćorića ne ide baš u Romi u kojoj je dobio minimalan broj prilika ili nije opće u kombinaciji.
Marko Pajač svoje minute u Caglariu dobiva na kapaljku.
Adrian Šemper je na posudbi u Chievo Veroni ali ne može se pohvaliti s niti jednim nastupom.

Koliko nam se susjedna Italija pokazala kao dobar razvojni put za mladog igrača procjenite sami.




Groblje mladih Hrvatskih igrača
Talijanska nogometna liga nama svima poznatija pod imenom Serie A osnovana je prije nešto više od osamdeset godina. Najveći uspjeh je zabilježila devesedestih godina kad je bila najbolja liga u Europi i kao takva je dala čak dvadeset i šest finalista u europskim klupskim natjecanjima. Danas tek u pet najboljih liga svijeta ali i takva danas je vrlo dobra. Većina mladih nogometaša na početku karijere ima želju otisnuti se u nekom od klubova lige petice i napraviti što uspješniju karijeru. Takav put k uspjehu zahtijeva puno odricanja, rada,truda i naravno neizostavnu sportsku sreću. Uz sve to primorani su napustiti manje ...
Groblje mladih Hrvatskih igrača
Talijanska nogometna liga nama svima poznatija pod imenom Serie A ...
Da istina , ima ih vjerovatno još minimalno desetak. - Wingback_3, 20.4.19. 15:07, 0 0 0
U Serie A općenito mlađi igrači rijetko dobiju priliku igrati regularno. Nije to problem samo s hrvatskim nogometašima, čak i mladi talijanski igači teško dobiju priliku. - mysthios63, 21.4.19. 13:56, 0 0 0
Naravno, problem je u sustavu ne u nacionalnosti igraca. - Wingback_3, 21.4.19. 14:49, 0 0 0
Pa ne bih čak rekao niti da je problem u sustavu koliko u stilu igre kojeg gaje talijanski klubovi. Tamo se igra više taktički za što su stariji igrači svakako pripremljeniji. - mysthios63, 21.4.19. 20:33, 0 0 0
Ispravak,Marko Pajač je u Empoliu,na posudbi iz Cagliaria. - Dado_M, 24.4.19. 1:07, 0 0 0
RealMadrid7 | 04/2019
Liga prvaka: Barcelona, Tottenham, Ajax i Liverpool su u polufinalu

Nakon sinoćnjeg četvrtfinala Lige Prvaka, svijet je ponvno počeo vjerovati u nogomet. Klub koji je otpisan već nakon skupina, ostvario je plasman među četiri najbolje momčadi Europe. I da, oni to doista jesu. Oni su tamo gdje trenutno spadaju. Ne samo po rezultatu, nego i po vanserijskoj igri, igri- svi za jednog, jedan za sve. U večeri za sladokusce pokorili su nakon Madrida i Torinu, a igrom uništili "Staru damu".

Erik ten Haag sinoć je u Torinu morao igrati s rezervnim bekom jer je Tagliafico zaradio suspendirajući žuti karton prošlog tjedna, a kada se ozlijedio na samom startu utakmice i Mazraoui kao njegova zamjena, možda smo pomislili "evo točke koju će Allegri iskoristiti". Međutim, ne. Ušao je, nominalno veznjak, Daley Sinkgraven i pokazao da je upravo sustav Ajaxove igre ono na čemu se temelji njihov nogomet. Nevjerojatna uigranost, kojom su Juventusu pustili u dvije utakmice samo dvije kakve takve prigode u vlastitom 16-ercu, ako ne računamo sinoćnji Ronaldov gol iz prekida, a i taj je pao nakon što je de Ligt pokušao gurnut Veltmana malo naprijed, pa je ovaj pao i ostavio Portugalca nečuvanog. 

Nećemo ići dugo i široko jer smo u prethodne dvije analize onoga što očekujemo od Ajaxa i Juventusa već mnogo toga rekli. No, Ajax je sinoć miješao visoki presing i postavljenu obranu s nevjerojatno pokretljivim dvojcem Ziyech- Neres. Osim što su u napadu ubojiti, kao i u presingu, koji je sad već opjevan, treba pohvaliti i sjajnu igru u obrambenoj fazi, gdje obojica prate bekove Juventusa ne dopuštajući im ni najmanje prostora. Sve ono što je Juventusu nedostajalo.

Allegri je krenuo s Emreom Canom u prvih 11 nastojeći dobiti na pokretljivosti vezne linije, pa je u prvoj fazi utakmice donekle trkom Can u tome i uspio, ali Juventus unatoč tome nije uspio dobiti prostor za Miralema Pjanića kao glavnog kreatora igre, osim u relativno sigurnoj zoni, kada su svi drugi igrači "bianconera" bili odlično pokriveni. Na Pjaniću je neprekidno bio van de Beek. Igrač čudesne atletičnosti koji nije stao pratiti u stopu BiH reprezntativca. Njegova korisnost u sredini terena "Kopljanika" je nenadoknadiva što smo vidjeli u visokom presingu i istovremenoj kontroli Pjanića (ključno). Ne treba niti pričati da je onaj četvrti igrač koji se priključuje opjevanom trojcu naprijed u brzim akcijama. Stoga je Juventusu jedina opcija ostala izvlačenjem Ronalda prikupiti nekoliko igrača i otvoriti prostor za ubačaj na drugoj strani terena. Osim toga, Allegri je započeo s Dybalom kako bi malo dobio i na tehničkom aspektu umjesto Mandžukića. Ali trkački jednostavno Juventus nije mogao odgovoriti Ajaxovom stroju. Složenost, tehnčko-taktička spremnost i neprestana trka svi za jednog-jedan za sve učinio je da nakon Reala, s terena nestane i Juve.

Prvo poluvrijeme je opet izgledalo kao prvo poluvrijeme iz Amsterdama, s tim što se borba kroz sredinu terena još više istaknula. Ponovno je nakon gola Juventusa izgledalo kao da je Ajax, koji ne pritišće na najjače, stavljen pod kontrolu. Još nakon Ronaldovog gola i više. No, od tog trenutka kreće utakmica u suprotnom smjeru. "Kopljanici se bude, dolaze do zraka i počinju vezati pasove, a Juve se povlači. U akciji tijekom koje su uz dva odbijanca imali 18 dodira s loptom, nogmetaši Ajaxa su izjednačili. Van de Beek je zabio nakon što je Alex Sandro zaboravio izaći na vrijeme, pa nije bilo zaleđa.

U nastavku, međutim, kao da je ten Haagu dosadilo gledati kako njegova momčad koja ne napada punom snagom igra egal utakmicu sa "Starom damom" koja ne može napraviti u napadu ništa konkretno. Stoga je odlučio dodatno pojačati presing i do kraja se otvoriti i riješiti utakmicu, u čemu je i uspio. Da nije bilo Szczesnyja u kvalitetnom izdanju, Juventus je moao proći poput Reala na Bernabeu i s obzirom na prikazano u drugom dijelu, to bi bilo i poprilično realno. Allegri je pokušao odgovoriti jednom vrstom presinga, ali je u iznošenju lopte "Kopljanika" opet veliku ulogu igrala pokretljivija sredina terena, pa čak i ovaj trojac naprijed s Tadićem koji je konstantno dolazio do centra prema lopti otvarajući dodatnu opciju. Uz sve to, Dybala i Ronaldo su prevelike zvijezde da bi njihov presing trajao sustavno duže, a kad na jednom igraču presing pukne, automatski se gubi mogućnost da on donese ono što se takvom igrom očekuje.

Ajax ima igru kojom sutavno 90 minuta ne da protivniku disati, a Juventusu ona nedostaje. Puno muke da bi se došlo do kakve takve šanse ne priliči jednom od tri glavna kandidata za Ligu Prvaka. Pojedinac te može izvući jednom, pa čak i dva puta (Ronaldo je zabio svih 5 golova Juventusa u knockout fazi), ali više od toga ne ide. Potpuno zaslužena pobjeda ekipe koja je nadigrala Juve u svakom segmentu igre i još jednom pokazala da uz samo malo sreće mogu ponoviti Porto 2004., a što im svi istinski nogometni zaljubljenici mogu od srca poželjeti i tome se nadati.

Ajax održao sat nogometa Juventusu
Nakon sinoćnjeg četvrtfinala Lige Prvaka, svijet je ponvno počeo vjerovati u nogomet. Klub koji je otpisan već nakon skupina, ostvario je plasman među četiri najbolje momčadi Europe. I da, oni to doista jesu. Oni su tamo gdje trenutno spadaju. Ne samo po rezultatu, nego i po vanserijskoj igri, igri- svi za jednog, jedan za sve. U večeri za sladokusce pokorili su nakon Madrida i Torinu, a igrom uništili "Staru damu". Erik ten Haag sinoć je u Torinu morao igrati s rezervnim bekom jer je Tagliafico zaradio suspendirajući žuti karton prošlog tjedna, a kada se ozlijedio na samom startu utakmice i ...
Ajax održao sat nogometa Juventusu
Nakon sinoćnjeg četvrtfinala Lige Prvaka, svijet je ponvno počeo vjerovati ...
Dobro je, vidi se napredak, ali za idući puta - probaj to skratiti u 500-600 riječi i 1-2 screena. - BruceWayne, 17.4.19. 19:13, 0 0 0
Hvala, dogovoreno. - RealMadrid7, 17.4.19. 19:16, 0 0 0
Bateman | 04/2019
Liga prvaka: Barcelona, Tottenham, Ajax i Liverpool su u polufinalu

Ako je prva utakmica u Londonu između Tottenhama i Manchester Cityja bila pragmatični boksački meč kakve smo većinom gledali za vrijeme vladavine braće Kličko, ona sinoćnja je bila Rocky Balboa vs Ivan Drago – nestvarna trash makljaža. 3:2 u 21. minuti učinilo mi se nikad viđenim, a tweet Garyja Linekera mi je prvi potvrdio da se pet golova u prvih 21 minutu utakmice zaista nikada prije nije vidjelo u Ligi prvaka. Brutalno šamaranje u kojoj su se obrane trudile biti manje loše od protivničkih osiguralo nam je najuzbudljiviju utakmicu sezone i dvoboj o kojem će se još dugo pričati.

Guardiola je izveo svoju momčad u istoj formaciji kao i u prvoj utakmici, a što se tiče važnijih promjena, nedovoljno spremni Fernandinho ostao je na klupi, dok je svoje mjesto u početnoj jedanaestorki pronašao Kevin De Bruyne. Odmah valja spomenuti da je Belgijac bio i ponajbolji igrač domaćina, a njegove kretnje mogle su poslužiti kao ogledni primjerak svakom veznom igraču. Pochettino je pak postavio svoju momčad u 4-4-2 s uskim rombom u sredini koji je omogućio Cityju prostor po bokovima, nešto što nisu imali u prvoj utakmici, a oni su to iskoristili na najbolji mogući način, te prva dva pogotka postigli na identičan način, dok je i treći bio na istu shemu.

Takva formacija također je Pochettinu osigurala brojčanu prednost u napadačkoj tranziciji, te je i on profitirao odmah u ranoj fazi utakmice, iako uz veliku pomoć Aymerica Laportea, koji je odigrao katastrofalnu utakmicu. Nakon početnog kaosa, utakmica se malo primirila, a stvari su krenule nizbrdo za goste u 41. minuti kada je Sissoko zbog ozljede bio primoran napustiti igru. Argentinski stručnjak je tada pokazao veliku dozu hrabrosti, uvevši u igru Llorentea i postavivši svoju momčad u 4-4-2 flat koji im je trebao osigurati kompaktnost linija nakon gubitka važnog igrača sredine terena.

Dojam kako je utakmica napokon ušla u nekakve okvire koje se mogu definirati dobili smo tek početkom drugog poluvremena, kada se Pochettino odlučio braniti znajući da je psihološka prednost na njegovoj strani, ponajviše iz razloga što mu je za prolaz bio dovoljan i poraz od jednog pogotka razlike. No City je u tim trenucima nanjušio krv i počeo nezadrživo napadati, a nakon De Bruyneovog fanstastičnog spuštanja u međuprostor i pravovremenog dodavanja za Aguera, domaćini su zagazili jednom nogom u polufinale. Tottenham nije uspijevao zadržati loptu, jer se vezni red na čelu s indisponiranim Allijem jednostavno nije mogao nositi sa Cityjevim, a prilike za kontru i polukontru otvarale su se iznimno rijetko.

Ali da Pochettino nije Llorentea uzalud uveo u igru, Španjolac je pokazao u 75. minuti, kada je nakon udarca iz kuta ugurao loptu u gol i ponovno donio prednost svojoj momčadi. Guardiola je odgovorio uvođenjem Sanea u 84. minuti, ali ta je odluka ponovno došla prekasno. Saneova brzina i sposobnost u situacijama 1 na 1 zasigurno bi dobro došla u utakmici u kojoj se obrana Spursa nije proslavila, ali Guardiola se još jednom odlučio osloniti na pragmatizam nakon dostizanja prednosti, što mu se ponovno obilo o glavu.

Katalonac je tako i ove sezone ostao bez polufinala Lige prvaka, što znači još jedan ogromni neuspjeh za njega i plavi dio Manchestera. Istina je da je City iz taktičke perspektive bio bolja momčad u ovoj utakmici, te da je njihov plan u napadu funkcionirao, ali obrana je jednako važan dio momčadi, a ona večeras nije bila na potrebnoj razini. Nije ni Tottenhamova, ali je njihova to barem bila u prvoj utakmici u kojoj su stekli prednost koja je iz matematičke perspektive djelovala zanemarivo, ali koja je u retrospektivi ipak bila značajna.

Naposljetku, Tottenham ne bi bio Tottenham da Eriksen u četvrtoj minuti sudačke nadoknade nije odigrao samoubilačko dodavanje, ali nogometnim bogovima je prekipjelo iz godine u godinu svjedočiti istim stvarima, te su im odlučili stati na kraj „pogurnuvši“ Aguera u zaleđe i na taj način osigurali Tottenhamu prolaz u polufinale.

A tamo nas čekaju dva spektakularna susreta koja ujedno obećavaju iznimno kvalitetan nogomet.

Trash makljaža
Ako je prva utakmica u Londonu između Tottenhama i Manchester Cityja bila pragmatični boksački meč kakve smo većinom gledali za vrijeme vladavine braće Kličko, ona sinoćnja je bila Rocky Balboa vs Ivan Drago – nestvarna trash makljaža. 3:2 u 21. minuti učinilo mi se nikad viđenim, a tweet Garyja Linekera mi je prvi potvrdio da se pet golova u prvih 21 minutu utakmice zaista nikada prije nije vidjelo u Ligi prvaka. Brutalno šamaranje u kojoj su se obrane trudile biti manje loše od protivničkih osiguralo nam je najuzbudljiviju utakmicu sezone i dvoboj o kojem će se još dugo pričati. Guardiola ...
Trash makljaža
Ako je prva utakmica u Londonu između Tottenhama i Manchester ...
Luca1010 | 04/2019
Liga prvaka: Barcelona, Tottenham, Ajax i Liverpool su u polufinalu

"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na iskustvo...", nakon rezultata 1-2 u Amsterdamu - "Ma, Real to doma ne može izgubiti...", Ajax gazi Real na Bernabeu, prolazi u četvrtfinale i ždrijeb mu dodjeljuje Juventus - "Uh, najgori mogući matchup za Ajax, Juve je preiskusan i organiziran, sad nemaju nikakve šanse za prolazak...", nakon 1-1 u Amsterdamu - "Juve je igrao koliko mu je trebalo..." - mislim da sam pokazao što želim reći. To su bile samo od nekih izjava tokom posljednjih par mjeseci Lige prvaka koje su se odnosile na Ajax, a da nisu bile samo priče u prazno, takva predviđanja imale su i kladionice.



Prvo poluvrijeme uzvrata se odigralo baš onako kako se i predviđalo i kako je Allegri htio - borba na sredini terena, tamo gdje su svi mislili da će Ajax izgubiti čisto na temelju fizikalija Schonea i De Jonga koji su nekoliko razina slabiji trkački i duel igrači od Matuidija i Cana/Bentancura. Ipak, Ajax je tokom utakmice imao 33 osvojena duela, 11 više od Juventusa (9-4 zračni dueli), a u prvom poluvremenu je napravio nekoliko prekršaja na rubu kartona, po "seljačkom" - čisto da pokažu protivniku da su spremni na duel igru. U takvoj igri često odlučuju sitnice, prekidi, odbijanci. Juve je ciljao prekide i centaršute zbog Ajaxovih nedostataka u skoku. Jedan takav je i iskoristio, kada je Ronaldo na korneru uigranom akcijom pobjegao jedinom čovjeku koji ga u teoriji može čuvati - De Ligtu. Ajax je imao sreće i zabio odbijanac koji je poništio Juveov gol u gostima i vratio sve na početak. Ipak, Ajax je igrao u gostima, a ten Hag je do tada pobijedio Allegrija u njegovoj igri i time dobio psihološku prednost. Onda je počeo rock'n'roll.


Ajax se u drugom poluvremenu otvorio, nametnuo svoj ritam brzim protokom lopte, sve je više igrača gurao prema naprijed, a visoki presing je sve bolje radio - Juve je bio praktički bezopasan. U takvom kontekstu, malo ljudi će spomenuti Donnya van de Beeka pored španera kakvi su Ziyech, Tadić i Neres. "Desetka", koja nosi broj 6 na leđima i nema skoro nikakvu karakteristiku one "desetke" na kakvu se misli, svih je 180 minuta ovog dvomeča zatvorila glavnog Juventusovog playmakera Pjanića i ostavila Juventus na vrlo bezidejnom napadačkom sustavu.

Ajax je redao šanse, Sczeszny je spašavao, Juve bio sve frustriraniji svojom nemoći, a Allegri, kojemu je glavni forte moć da promjeni tijek utakmica svojim taktičkim odlukama, je ubacio Keana, Bentacura i Cancela držeći se svog plana koji je ostao ne promjenjen od prve minute dvoboja u Amsterdamu. Napokon, u 67. minuti ten Haag je nagrađen za svoju inicijativu, a Allegri kažnjen za svoju konzervativnost - i to onako poetski, iz prekida, unatoč tome što je Ajax imao niz prilika iz otvorene igre koje je zakomplicirao svojom razigranošću. Do kraja utakmice se ništa nije promjenilo, Juve je ostao bezopasan, a Ajax je mogao povećati vodstvo.


Ono što prolazi ispod radara u ovakvoj situaciji je to da glavni favorit ovogodišnjeg natjecanja (uz City i Barcelonu) je pokazao da ima praktički jedan jedini koristan mehanizam u otvorenoj napadačkoj igri (valjda najjednostavniji) - overload jedne strane, brzi prijenos na beka koji je slobodan na suprotnoj, centaršut na Ronalda. Sve ostalo se svodi na prekide i korištenje protivnikovih individualnih grešaka. Unatoč rečenome, Allegri je Cancela, ključnog čovjeka za taj sustav, odlučio ostaviti na klupi jer je neodgovoran defanzivno, a sjajni individualci kao Dybala i Douglas Costa, od dolaska Ronalda su tamo zacementirani i nemaju konkretnu ulogu u ekipi.

Ajax se nakon (pardon) pišanja na europskog prvaka, popišao i na glavnog favorita, ali i na sve one izjave i predviđanja s početka teksta, s kojima sam se i sam složio. Njihov san se nastavlja i koliko god je klišej u ovakvim trenutcima spomenuti velikog Johana Cruyffa, Totaalvoetbal i da je "nogomet pobjedio", moramo se s time složiti. Ajaxov bezkompromisni pristup ovogodišnjoj Ligi prvaka s mladićima iz vlastite akademije jest velika pobjeda za nogomet.

And we don't even care about what they say
"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na iskustvo...", nakon rezultata 1-2 u Amsterdamu - "Ma, Real to doma ne može izgubiti...", Ajax gazi Real na Bernabeu, prolazi u četvrtfinale i ždrijeb mu dodjeljuje Juventus - "Uh, najgori mogući matchup za Ajax, Juve je preiskusan i organiziran, sad nemaju nikakve šanse za prolazak...", nakon 1-1 u Amsterdamu - "Juve je igrao koliko mu je trebalo..." - mislim da sam pokazao što želim reći. To su bile samo od nekih izjava tokom posljednjih par mjeseci Lige prvaka koje su se odnosile na Ajax, a da nisu bile samo priče ...
And we don't even care about what they say
"Koliko god je Real loš, prolazi protiv Ajaxa lagano, na ...
Mali ispravak beskompromisni sa s, a ne z. - Fenix22, 18.4.19. 8:09, 0 0 0
pardon, 2. analiza zaredom koju sam pisao, tipfeler - Luca1010, 18.4.19. 9:22, 0 0 0
Sve pet, dobra analiza. - Fenix22, 18.4.19. 12:34, 0 0 0
maci97 | 04/2019
Surfin USA: tko je najviše pokazao ove sezone u NBA?

Odmah prvu večer sve analize i najave su pale u vodu, neki igrači koji bi trebali biti glavne vedete ekipa koje napadaju vrh Istoka odigrali su kao amateri, a napaljeni underdogovi nisu propustili uzeti ponuđeno. Tako od 4 utakmice imamo 3 brejka.

Po očekivanjima, sav teret kod Sixersa na sebe su uzeli Butler i Embiid, samo što je na kraju ispalo da Butler mora gurati sve sam i to je uloga koja njemu u kontekstu cijele karijere i najviše paše, ali sumnjam da se prijavio za tu ulogu kad je odlazio iz Bullsa i Wolvesa. Harris je nestao s terena, Simmons po već ustaljenom običaju nema što tražiti u playoff košarci dok ne razvije šut, ali najveće razočarenje kod Sixersa bio je Redick. Uručivanje između Embiida i Redicka vjerovatno je najuigranija i najpouzdanija akcija neke ekipe u cijeloj ligi ove sezone, ali sinoć jednostavno nije funkcioniralo. Embiid je načet, do popodneva se nije znalo hoće li igrati, a Redick je bez svog partnera na 100% ispario s terena. Krenuli su Sixersi dobro u utakmicu, vodili kroz veći dio prve četvrtine na račun Butlera i Embiidove nadmoći nad Allenom, ali kad je Atkinson umjesto Allena ubacio Davisa i krenuo kombinirati Dinwiddieja i LeVerta s Russellom, utakmica se okrenula. Davis je natjerao Embiida da napade guta neučinkovito i većinu poena zaradi s linije bacanja, a Russell i Dinwiddie s po dvije te Joe Harris i LeVert s po tri trice bili su dovoljni za zabiti potrebnu kvotu ovako jalovi Sixersima. Brown nije imao odgovora na raspoložena 3 beka Netsa i ovim si je vjerovatno potpisao otkaz čim sezona za Sixerse završi, ako mu sudbina nije bila zaključana i prije. Mislim, cijelu sezonu nisi našao pravu rotaciju, guranje Fultza u petorku je propalo, i dalje trpaš tog Amira, uprava ti je dala sve potrebno da bi morao pobjeđivati odmah, a dogodi ti se ovo. Možda i dobiju sljedeće 4 i spraše Netse, vjerovatno i hoće, ali ovakvi teško imaju što tražiti u drugom krugu protiv Raptorsa.

Koji ni sami po sebi nisu pokazali ništa specijalnog protiv žilavog Magica. U najavi sam pisao o premoći bekoova na strani Toronta pa su se Lowry i Augustin odlučili posrati po mojoj premisi i obrnuti situaciju. Ne stanuju DeRozan ni Valančiunas više u Torontu, nema ni Caseya, ali playoff luzerski duh očito još tu prebiva dokle god je četvrti od originalne postave još u crvenom dresu. Lowry je odmah ušao u svoju playoff formu i odigrao vjerovatno najsramotniju predstavu u dugoj povijesti chokanja u doigravanju, sa brojkom i slovima 0(NULA) poena i šutom iz igre 0/7. Kawhi i Siakam tako su morali sami, a pokazala se onda i boljka Raptorsa koja ih je više ili manje pratila kroz sezonu. Naime, kad se Lowry ugasi napad Raptorsa često se pretvori u fizikaljenje gdje Leonard i družina moraju izmišljati poene na atletiku i silu. Što baš i nije prolazilo protiv ekipe gdje je Clifford dužinom na krilima znao odgovoriti na takav napad Toronta. I čim se Augustin malo zakuhao i postao najbolji bek na parketu, pobjegao je Magic i na 16 razlike. Kasnije se to izniveliralo pa se u završnicu ušlo u egalu. Tamo je odgovornost na sebe preuzeo Leonard ali se Magic razmahao pa su tricama odgovorili Isaac, do tad indisponirani Vučević i naposlijetku junak Augustin. Nurse i štab će imati dosta posla i mućkanja kako pokrenuti napad do druge utakmice.

Warriorsi su svoj posao odradili. Doc je odlučio ostati vjeran sebi i pustiti Harrella i Loua da rade svoj show s klupe, ali Golden State je jednostavno prejak. Najveća boljka im je bila to što Cousins još djeluje spor i nepriviknut na playoff košarku pa je obrana štekala s njim, ali čim bi ušao Looney ili bi se na parketu našao Death Star Lineup razlika bi samo rasla. Tome u prilog govori +/- index Igoudale i Looneya koji je iznosio +19, odnosno +30, uz raspoloženog Currya koji si je očito ove sezone dao zadatak kad svima jasno da do znanja koliko je podcijenjen i čija je ovo ekipa, pa su jadni Clippersi prvi to morali iskusiti s njegovih 38-15-7 uz 8 trica i 69% šuta iz igre. Pridružio se u napadu i Green sa 17-7-7 dok je Durant uz prepirke s Beverlyem i isključenje stigao nasuti svojih 23. Metla u najavi.

Spursi i Pop su odmah iz početka opravdali moje povjerenje. Znao je Pop da Aldrige i/ili Poeltl neće biti sami dovoljni za Jokića pa je odmah krenuo s udvajanjima na ovom. Jokić je utakmicu završio s triple-doubleom, ali s više asistencija nego poena. Kockao se Poppovich s neiskustvom Nuggetsa a najbolja oklada je bila uštopati najboljeg i pustiti druge da ga probaju dobiti. Gary Harris je zabio svoju kvotu povratnih od Jokića, ali ovu utakmicu je u ovakvoj postavci trebao dobiti Murray koji je ipak pokazao da je još zelen. 17 poena za koje je potrošio 24 lopte i niz loših odluka i grešaka u završnici pokopali su Nuggetse. Na drugoj strani svoje je zabio DeRozan kao prvo ime, Forbes i White su s vanjskih pozicija dali ruku, White je uz teroriziranje Murraya u obrani stigao i zabiti svojih 16. S klupe je malo zakazao Mills ali se ukazao Gay i bilo je to dovoljno za ovakve Nuggetse. Utakmica s jako malo trica, samo 7 s jedne i  6 sa druge strane pokazuje da je Poppovich igru odveo točno tamo gdje je htio, u midrange prepucavanje i mnoštvo mini taktičkih začkoljica gdje su ipak DeRozan, Gay i Aldrige svoji na svome.

Dan Gospodnji - prvi
Odmah prvu večer sve analize i najave su pale u vodu, neki igrači koji bi trebali biti glavne vedete ekipa koje napadaju vrh Istoka odigrali su kao amateri, a napaljeni underdogovi nisu propustili uzeti ponuđeno. Tako od 4 utakmice imamo 3 brejka. Po očekivanjima, sav teret kod Sixersa na sebe su uzeli Butler i Embiid, samo što je na kraju ispalo da Butler mora gurati sve sam i to je uloga koja njemu u kontekstu cijele karijere i najviše paše, ali sumnjam da se prijavio za tu ulogu kad je odlazio iz Bullsa i Wolvesa. Harris je nestao s terena, ...
Dan Gospodnji - prvi
Odmah prvu večer sve analize i najave su pale u ...
Mac316 | 04/2019
Surfin USA: tko je najviše pokazao ove sezone u NBA?

Nekoliko misli o prvim utakmicama NBA playoffa:

- kad bi Bena Simmonsa i Damiana Laillarda spojili u jednu osobu, možda bi dobili jednog prosječnog šutera. Lilard je protiv Oklahome bio nemoguć za čuvanje, pogodio je 3 šuta sa više od 9 metara (jedini uz Duranta u zadnjih 20 godina kojem je to uspjelo), trpao u četvrtoj kad se Thunder nekako prišuljao do egal rezultata i širio cijeli reket za Kanterove skokove svojim dalekometnim projektilima. S druge strane, Ben Simmons je košarkaška parodija, zapravo je nevjerojatno da čovjek koji je dogurao do All star statusa lige ne može pogoditi skok šut van reketa niti pod cijenu da mu cijela dvorana zviždi. Simmonsova nevoljkost da uopće pokuša šuteve čini Sixerse nevjerojatno lakima za braniti u playoff stilu obrane, sve što treba je zgusnuti se, tući po Embiidu i zatvoriti give and go sa Redickom i pokušati svesti Butlera na što manje butlerovskih koševa

- Iako je Thunder dobio 4 u sezoni sa Portlandom, nisu uspjeli potpuno preslikati recept na playoff utakmicu. Zapravo, nisu uopće, ali najviše je do očitih problema Paula Georgea sa ramenom, igrač koji je preko pola sezone bio legitimni MVP kandidat jednostavno nije na 100%, ne može ulaziti u svoje karaktersitične ulaze sa kontaktom , a s obzirom na prilično mizeran šut možda ga ograničava i u šutiranju. S druge strane, Lillard je pogađao nemoguće i tako omogućio pobjedu, a nije realno da će tako uspjeti svake večeri kad se igra serija. Unatoč lošoj šuterskoj večeri Georgea i uobičajeno smiješnim vanjskim šutevima Wesbrooka, Thunder je bio unutra do zadnjih sekundi, ne može se reći da je Portland zicer da ovo prolazi. 

- Toronto i Denver su valjda najveći nesrazmjer između pozicije koju se zauzeli na kraju regularne sezone i vjere koju pratitelji lige imaju u njih u povijesti. Toronto je pokazao sve svoje najgore strane u prvoj sa Orlandom, Lowry se blamirao sa Leonardom kao partnerom jednako kao što se blamirao sa DeRozanom, Gasol je u grad stigao barem dvije godine prekasno ako se mislilo napadati finala, klupa koja slovi za jednu od jačih u ligi je pokazala zašto je ipak samo klupa, a Leoanrd niti može igrati sam, niti u Torontu izgleda kao da ima preveliku želju za vođenjem momčadi. Ako se Toronto i izvuče iz ovoga, nemaju šanse u nastavku playoffa, a na ljeto će se Leoanrd zahvaliti na iznajmljivanju stana i hrane na godinu dana

- u Denveru nisu baš takvi papci kao u Torontu ali uživaju jedan od najslabijih ugleda za drugoplasiranu ekipu Zapada koje se može sjetiti. Jokić je debitirao u playoffu sa triple doubleom, svi su manje više odigrali role kakve se očekuje od njih, a ipak su izgubili glatko od San Antonio Veteransa. OK, Spursi su Spursi, nitko nikad ne računa na lagan prolaz, ali očekivalo bi se da barem najočitija prednost koju Denver ima, mladost, energija i entuzijazam s obzirom na playoff debi, bude očitija, ako Spursi svedu utakmice na veteranska nadmetanja, Denver je izgubio seriju već sada. 

- LA Clippersi imaju manje šanse za proći Warriorse nego što Pokemon: Detektiv Pichachu ima šanse pobijediti Avengers:Endgame na box officeu. Nakon pve utakmice to je još jasnije jer se pokazalo da niti pick and oll Williamsa i Harrela (realno jedino oružje koje Clippersi imaju) ne može ništa switchanju Warriorsa, čak i kad ne igraju na parketu svi starteri. Doc Rivers je zaigrao na još jedinu kartu koju ima, onu huljsku - poslao je na teren Patricka Beverlya da očito, besramno i ljigavo provocira Duranta i Currya u nekakvoj bijednoj nadi da će uspjeti dobiti reakciju koja bi možda nekog od te dvojice dovela do suspenzije za koju utakmicu. Nažalost po pajaca Riversa, Curry i KD su preveliki profesionalci da bi ih klaun Beverly mogao isprovocirati, pa je sve ostalo samo na par komičnih GIFova koji asvršeno oslikavaju nemoć Clippersa.

- Boston i Indiana su odigrali euroligašku katastrofu od košarke, a Boston je iz svega izašao sa 1-0 prednošću iako nakon takve utakmice nitko nije pobjednik, najmanje oni koji su ju gledali. Dodajte na ovakvu izvedbu Victora Oladipa i Indiana to uzima lagano, a Boston, uz sve zvijezde zdrave i na broju i uz prošlogodišnjeg ljubimca analitike Stevensa ne može odigrati akciju koja se ne svodi na soliranje ili tricu. Indiani za zadati smrtni udarac umirućem truplu Celticsa fali samo igrač sa tim killer instinctom, nažalost, niti Bogdanović niti Turner niti Young niti Sabonis to nisu pa je ova serija i dalje sasvim otvorena, jedino što je izvjesno je da se dobre košarke između ove dvije krnje isprike za playoff momčadi neće vidjeti. 

- Najuvjerljivija momčad prvih utakmica je definitivno Houston koji je pregazio ponajbolju obranu lige Jazza i to bez nekih tricaških herojstva, uz solidan doprinos svih koji su se skidali za igru i uz liderskog Hardena koji uz trpanje koševa podijeli i 10 asista. Rubio i Mitchell kombinirano jednostavno ne mogu zaustaviti Hardena i Paula, a igra Houstona jednostavno nikad niti ne stigne do Goberta koji bi svojim obrabenim sposobnostima mogao nešto promijeniti. Iako na papiru solidan matchup jakog napada i jake obrane, ova serija se čini vrlo jednostrana nakon viđenig u prvoj utakmici, Houston ovdje ide lagano dalje. 

NBA kontemplacije
Nekoliko misli o prvim utakmicama NBA playoffa: - kad bi Bena Simmonsa i Damiana Laillarda spojili u jednu osobu, možda bi dobili jednog prosječnog šutera. Lilard je protiv Oklahome bio nemoguć za čuvanje, pogodio je 3 šuta sa više od 9 metara (jedini uz Duranta u zadnjih 20 godina kojem je to uspjelo), trpao u četvrtoj kad se Thunder nekako prišuljao do egal rezultata i širio cijeli reket za Kanterove skokove svojim dalekometnim projektilima. S druge strane, Ben Simmons je košarkaška parodija, zapravo je nevjerojatno da čovjek koji je dogurao do All star statusa lige ne može pogoditi skok šut ...
NBA kontemplacije
Nekoliko misli o prvim utakmicama NBA playoffa: - kad bi ...
Ovaj odlomak o Torontu je pogođen ko onaj famozni Bargnanijev dunk attempt. Raptorsi ulaze u finale konferencije, a vrlo lako i u veliko finale. Sve što je moglo otići u krivom smjeru je otišlo u toj prvoj tekmi i ne bu se ponovilo. - baiso, 15.4.19. 15:25, 0 0 0
BruceWayne | 04/2019
Liga prvaka: analiza četvrtfinala:

U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena je kao ona gdje je najmanja mogućnost rizika. U vrlo uskom rasporedu gdje se bore za 3 preostala trofeja, Španjolac je u prvoj provjeri izveo pomalo kalkulantski sastav. Kevin de Bruyne i Leroy Sane ostavljeni su na klupi, a njihov (pre)kasni ulazak u igru daje vrlo očit znak kako City neće previše žaliti za izgubljenom bitkom - ako do kraja sezone pobijedi u ratovima koji dolaze.

Međutim, ponekad se u analizama poslije određene utakmice stavlja premali fokus na suprotnu ekipu. To neće biti slučaj ovaj puta. 
Iako se Guardiola sam djelomično ograničio ostavljanjem na klupi dvojice igrača sa superiornim talentom, zapravo većina zasluga za pobjedu Spursa treba ići na račun taktičkog pristupa njihovog trenera. 

Kod Mauricija Pochettina pojam formacije ne znači puno, stoga puna koncentracija treba ići na prostor koji sustav treba pokrivati u obje faze igre.
U Premier League, postoje samo dvije tri ekipe s većim postotkom posjeda po utakmici. Dok se Liverpool može isključiti iz ove jednadžbe zbog spleta okolnosti odnosno borbe za naslov, kroz preostale dvije ekipe kvalitetno se može prikazati pristup Spursa protiv Cityja. 

Gostovanje Chelseaja na Wembleyu ove sezone pokazalo je Pochettinovu spremnost reagirati kada nema loptu u posjedu. Ključna točka fokusa obrambenog bloka bio je - kao i tada Fernandinho. Pošto je Dele Alli već otprije imao iskustva s Jorginhom u toj ulozi, on je bio prirodan kandidat za odraditi ulogu markiranja Brazilca i dodavačkih opcija prema njemu.

Međutim, taj zadatak bio je samo invidualna dužnost. Da bi postigao cilj ograničavanja Cityja u izgradnji napada, kompaktnost prve dvije linije trebala je biti na najvišoj razini. Alat koji je to omogućio je uska postavka šestorice igrača koji su branili centralni prostor, a prednost su stvarali kroz brojčanu nadmoć nad Cityjevom sredinom. Cityjeva igra kroz trokuta i mehanizam "trećeg čovjeka" ograničena je pravovremenim aktiviranjem presing zamki, posebno prema bočnim igračima (1. slika). Kada bi primili loptu, imali bi minimalnu dozu vremena na lopti, dok su igrači Spursa već stigli pokriti najbližu dodavačku opciju. 

City je ostavljen samo 6 udaraca iz otvorene igre i 10 ukupno (17,9 prosječno u sezoni) te 7 ključnih dodavanja (13,9 u prosjeku), a jedini put kada su uspješno izigrali Tottenhamov blok bilo je kod udarca Sterlinga i kasnijeg kaznenog udarca.

Tottenham je dugo čekao na otvaranje novog stadiona. Frustracija je prerasla u inspiraciju, sudeći po prve dvije utakmice. Usprkos planu igre koji je kao glavni cilj označio ograničavanje protivnika u njihovoj ogranizaciji, pobjeda Spursa nije mogla proći ne bila moguća bez nekoliko uigranih mehanizama u njihovoj fazi napada.

U svijetu pozicijske igre gdje žive dvojica trenera, postoje određena pravilima koja se moraju ispuniti kako bi sustav funkcionirao. Neovisno o dijelu terena gdje se odvija napad, momčad u posjedu mora imati opciju više nego protivnik. Osim kroz čimbenike kontrapresinga i brojnosti u slučaju obrambene tranzicija, bez igrača više u ogranizaciji napada, protok lopte postaje puno predvidljivi, a posjed lakši za izgubiti. Međutim, kontrola posjeda jednako je važna kroz igru s loptom kao i kroz stvaranje pritiska u zoni ispred. Dvostruki overload terena imao je višestruku ulogu u planu Spursa. 

Spuštanjem Winksa i Sissoka blizu dvojice stopera, Tottenham je kontrolirao tijek događaja u tom trenutku, dok su se Alli, Eriksen i Son skupljali oko Kanea i time stvarali pritisak na linije Cityja i držale ih dovoljno duboko da "niža" četvorka može kontrolirati posjed, a pritom nudeći istodobno kroz Kanea dovoljno sigurnu opciju ako bi se lopta poslala u taj prostor.

Osim osiguranja dovoljnog broja dodavačkih opcija u izgradnji napada, spuštanje jednog igrača na terenu često dopušta odlazak naprijed njegovom suigraču(slika 3).

Gol Spursa objedinjuje sve prethodno viđeno u jedan savršeni mozaik. Igrači u sredini koncentrirali su protivničku obranu na branjenje centralnog stopera. Rose i Son poštivali su pravilo pozicioniranja široko, dok se Winks pridružio napadu i u ključnom trenutku doveo Mahreza u negativnu brojčanu poziciju. Dvojba je značila dovoljno prostora i vremena za Eriksenovu dubinsku loptu i kasnije Sonovu realizaciju za pobjedu.

Guardiola je nadigran, ali priliku za uzvrat. Onda će se vratiti ludilo na koje smo naviknuli kroz početni pritisak, što rezultira činjenicom da City najviše golova zabija upravo u prvoj četvrtini vremena. No za razliku od većine utakmica, Cityju tada neće biti dovoljan samo 1 gol - što garantira jednako zanimljivu taktički dvoboj na Etihadu. 

Osim Ajaxa koji obožava surfati na visokim valovima, ostatak družine u Ligi prvaka veseli se životu na mirnom moru. U bježanju od rizika i valova, pobjednik između Cityja i Tottenhama naći će se u onom tko prije prihvati novonastale uvjete.. 

4 taktička mehanizma kako je Tottenham dobio City
U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena je kao ona gdje je najmanja mogućnost rizika. U vrlo uskom rasporedu gdje se bore za 3 preostala trofeja, Španjolac je u prvoj provjeri izveo pomalo kalkulantski sastav. Kevin de Bruyne i Leroy Sane ostavljeni su na klupi, a njihov (pre)kasni ulazak u igru daje vrlo očit znak kako City neće previše žaliti za izgubljenom bitkom - ako do kraja sezone pobijedi u ratovima koji dolaze. Međutim, ponekad se u analizama poslije određene utakmice stavlja premali fokus na suprotnu ekipu. To neće biti slučaj ovaj puta. Iako se Guardiola sam ...
4 taktička mehanizma kako je Tottenham dobio City
U kalkulatoru Pepa Guardiola, prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka označena ...
maci97 | 04/2019
Surfin USA: tko je najviše pokazao ove sezone u NBA?

Regularna sezona je arhivirana, što se tiće borbe za mjesta u doigravanju možemo je okarakterizirati kao dosta dosadnu. Ipak, bilo je kroz sezonu nekoliko zanimljivih narativa i razdoblja, a posljednja večer regularnog dijela te borba za seedove na Zapadu sigurno će u povijesnim knjigama stajati kao jedna od najvećih ludnica i preokreta. Karte su promiješane i podijeljene, nekima su bile na ruku dok drugi proklinju sreću, a u playoffu nas čeka ovo:

ISTOK

a) Bucks(1) - Pistons(8)

Pistonsi su ipak u finišu uspjeli poslati Kembu u free agency, a Wadea u penziju tjedan-dva ranije i osigurati si osmo mjesto, ali tu otprilike priča staje. Blake Griffin igra vjerovatno sezonu života, izgleda kao preporođeni mladić, ali za mašineriju iz Wisconsina odgovora neće imati. Novi trener Bucksa Mike Budenholzer stvorio je nezaustavljivi stroj oko Giannisa koji igra sezonu van pameti. Gianni vuče, Middleton daje ruku a ostatak ansambla odrađuje svoj posao, samo što taj ostatak sadržava prominentna NBA imena poput Bledsoea, Brook Lopeza, Ilyasove, George Hilla, Pau Gasola i Brogdona. Svatko zna točno što ima raditi i Bucksi izgledaju kao dobro podmazan stroj koji ne misli stati na Pistonsima. Što se direktnih matchupova tiće, Drummond će u obrani iati ogromnih problema pratiti stretch petice Bucksa, a Reggie Jacksona, mozga napada Pistonsa, maltretirat će terijer Bledsoe koji je legitimni kandidat za bekovska mjesta u obrambenim petorkama lige. I to sve bez spominjanja Giannisa. Harden igra jednako suludu sezonu kao i lani kad je bio premoćni MVP, a danas je tek drugi kandidat. Ništa više vam ne treba o tome kakvu sezonu igra Greek Freak te o tome tko će biti najbolji igrač na terenu u ovoj seriji.

BUCKSI U 4

b) Raptors(2) - Magic (7)

Chokanje Raptorsa u playoffu opjevano je u najmanju ruku jednako koliko i disfunkcionalnost Magica zadnjih godina, no eto ipak "krive" floridske momčadi u doigravanju. U donjem domu Istoka uspjeli su biti najmanje loši i za nagradu su dobili redizajnirane Raptorse predvođene Kawhijem na putu iskupljenja. Vučević je odigrao maestralnu sezonu i zasluženo je bio All-star, ali momci iz Orlanda jednostavno nemaju dovoljno za zabiti obrani Raptorsa dovoljno. Nurseovi momci pak mogu se podičiti nevjerovatnom širinom i dubinom rostera, Kawhijem i Lowryem koji će biti prvi idrugi najbolji igrač na parketu u seriji te dijapazonom dugih krila koje mogu baciti na svaku ekipu i sve switchati. Ako sve to nije dosta na visokim pozicijama svoju kvotu lopti čekaju Ibaka i Marc Gasol. Magic osim Voocha nema igrača na kojeg se možeš osloniti u jednoj seriji, Ross i Fournier to sigurno nisu. Da ne govorim o vagi na bekovskim pozicijama, ne postoji igrač kojeg Clifford može baciti na Lowrya i VanVleeta .

RAPTORSI U 4

c) Sixers(3) - Nets(6)

Playoff košarka se vratila u New York, ali u krivi dio grada. Šest godina nakon masakra Billy Kinga koji je Netse ostavio bez pickova, bez mladih igrača i bez perspektive, u Brooklynu stanuje mlada i uzbudljiva ekipa sposobna pobjeđivati i raditi to na seksi način. Sixersi su pak ove sezone i definitivno okončali The Process i poslali sve mlado što valja i ne valja a da se ne preziva Simmons ili Embiid u Wolvese i Clipperse za Jimmy Butlera i Tobias Harrisa te su tako sve karte bacili u sadašnjjost i blisku budućnost. Petorka Simmons-Redick-Butler-Harris-Embiid izgleda strašno, pogotovo napadački. Trener Netsa Atkinson forsira brzi stil igre pa ćemo vrlo vjerovatno gledati jednu atipičnu playoff seriju s naglaskom na napade. Butler i Embiid bi trebali biti najbolji igrači na parketu, ali nešto će se pitati i novopečenog All-stara i glavnog kandidata za MIP nagradu, preporođenog D'Angelo Russella. Upravo će direktan Butler-Russell dvoboj biti prevaga u ovoj seriji uz pitanje toga tko će nametnuti svoj ritam igre. Ako Netsi navuku Sixerse u jurnjavu moglo bi to stvarati velike probleme za tromog Embiida, Dindwiddie, RHJ i ostala ergela prangijaša u crnom jedva čeka da nekog izbombardira, a u obrani uvijek možeš ignorirati Simmonsa. Ipak, Sixersi imaju više opcija, ako zakažu glavne vedete opet imaš pouzdane šutere u Harrisu i Redicku a i Ben Simmons jako voli otvoren teren, a Embiid bi ipak trebao pod košem izdominirati mladog Jarret Allena. Netsi možda ukradu jednu-dvije sulude napadačke partije doma ali to bi trebalo biti to.

SIXERSI U 5

d) Celtics(4) - Pacers(5)

Dvoboj dvije izrazito domaćinske ekipe na pozicijama 4 i 5 u pravilu bi trebao obećavati dramu u 7 utakmica, ali i ovdje imamo izrazitog favorita. Dijelom je za to zaslužna ozljeda koja je Oladipa ugasila do kraja sezone, ali na Istoku je razlika između velike četvorke i ostalih prevelika. Estetski neće biti neke prevelike ljepote u ovoj seriji, ali oni zagriženiji fanatici će s povećalom gledati dvoboj dva majstora svog zanata na centarskim pozicijama, Al Horforda i njegovog nasljednika u ulozi personifikacije izreke "Tiha voda brege dere" Myles Turnera. Upravo će Horford i njegova preciznost izvana biti ključ napada Celticsa. Bude li pogađao duge dvojke i trice u visokim postotcima i tako izvukao prvog blokera lige na perimetar, Boston je 80% posla u seriji odradio jer tada Kyrie ima prostora za operirati koliko hoćeš. Manji dio posla bit će u obrani, nakon ozljede Oladipa prva opcija napada Indiane ostaje naš Bogdanović koji je ipak i dalje samo ispušni ventil. Ipak, Pacersi kroz ove dvije sezone pokazuju da im godi uloga zanemarenih i ignoriranih. Svi su nakon Oladipove ozljede očekivali njihov raspad, no ova družina iz Indiane je jebeno žilava. Na račun domaćeg terena i fantastične obrane dajem im dvije utakmice, no jednostavno nemaju dovoljno ljudstva za zaustaviti Irvinga, Haywarda, Tatuma, Browna, Horforda i Morrisa a usput i zabiti dovoljno. Makar će Collison lakše disati u napadu jer ga po terenu neće naganjati zbog ozljede otpali Marcus Smart kad već u obrani mora paziti na Irvinga.

BOSTON U 6

Kratki prelet po matchupovima 1: Istok
Regularna sezona je arhivirana, što se tiće borbe za mjesta u doigravanju možemo je okarakterizirati kao dosta dosadnu. Ipak, bilo je kroz sezonu nekoliko zanimljivih narativa i razdoblja, a posljednja večer regularnog dijela te borba za seedove na Zapadu sigurno će u povijesnim knjigama stajati kao jedna od najvećih ludnica i preokreta. Karte su promiješane i podijeljene, nekima su bile na ruku dok drugi proklinju sreću, a u playoffu nas čeka ovo: ISTOK a) Bucks(1) - Pistons(8) Pistonsi su ipak u finišu uspjeli poslati Kembu u free agency, a Wadea u penziju tjedan-dva ranije i osigurati si osmo mjesto, ali ...
Kratki prelet po matchupovima 1: Istok
Regularna sezona je arhivirana, što se tiće borbe za mjesta ...
Respekt za analize! Slažem se s gotovo svime. - BruceWayne, 12.4.19. 12:55, 0 0 0
marinfr | 04/2019
Tribina hipoteza

Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, naletio sam na internetu na tekst jednog mazohista koji navija baš za taj klub. Između ostalog je napisao – „Zašto baš Fulham? Jer ovaj tim predstavlja oličenje neupadljivosti. Navijaju ljudi za uspješne klubove, ali Fulham to nije. Iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navijaju ljudi i za West Ham, ne zato što je uspješan, nego zato što je borac. Svake godine se bori za opstanak i u tome uspije. Fulham se ne bori, on preživljava. Navijaju ljudi i za neke druge ekipe koje možda ne igraju lijepo, ali barem igraju kostolomski i koji put ugaze protivnika. Fulham ne, on biva gažen. Navijaju ljudi i za klubove koji vrijede puno manje ali zabijaju dosta golova. Fulham ne, on te smori do smrti.“

Iako je većina napisanog uvelike istinita, prije skoro godinu dana Fulham je dobio priliku za novi početak. Nakon 4 sezone izbivanja, Fulham je lani kroz playoff izborio povratak u elitu engleskog nogometa. U finalu playoffa su izbacili Aston Villu, a kada je počelo slavlje, počeli su i planovi o stvaranju jakog Fulhama. Fulhama koji neće preživljavati, već će ugodno živjeti u prvoligaškom društvu. Trebao je to biti Fulham koji će zabijati golove i gaziti protivnike. Trebao je biti, ali nije.

No, vratimo se u ljeto 2018. Godine. Odmah nakon ulaska u Premiership, vlasnik kluba, milijarder Shahid Khan povlači dva veoma hrabra, ali i riskantna poteza. Prvi je bio zadržavanje Ryana Sessegnona. Engleski tinejdžer dominirao je Championshipom i za momčad Slaviše Jokanovića zabio je 16 golova u 46 utakmica. Otok je tada poludio za klincem, a zahvaljujući današnjem stanju na nogometnom tržištu, spominjale su se enormne cifre koje su vodeći engleski klubovi bili spremni istresti Fulhamu za Ryanove usluge. Najkonkretnije se spominjao Tottenham. Khan je odlučio svemu tome stati na kraj, a oštro se oglasio potpredsjednik kluba izjavivši – „Prodaja Sessegnona za nas nikada nije bila opcija. Ne mogu više slušati ove gluposti, moram to reći.“ Fulham je tim potezom napravio nešto što se u ekonomskoj struci zove trošak propuštene prilike. Odbili su silne milijune nadajući se da će, eventualnim uspjehom u Premiershipu, zaraditi još više.

Drugi riskantan potez je bilo ulaganje u ekipu. Fulham je na pojačanja potrošio 112 milijuna eura, što je apsolutni rekord kada su u pitanju klubovi koji tek ulaze u Premiership. Dovedeno je 15 igrača, među kojima ima itekako respektabilnih imena. Tako su na Craven Cottage između ostalih stigli Jean Michael Serri, Ryan Babel, Andre Schurrle, Lazar Marković, Tim Fosu Mensah, a otkuljen je i Aleksandar Mitrović. Fulham je tako složio ekipu kojoj je realan doseg bio mnogo veći od mizernog 19. Mjesta koje trenutno drže. Samo radi usporedbe, Huddersfield kojem Fulham bježi samo 3 boda je potrošio dvostruko manje novca.

Momčad je u sezonu poveo Slaviša Jokanović. Iako je startao sa dva poraza protiv Crystal Palacea i Tottenhama, pobjeda protiv Burnleya u trećem kolu pružila je nadu da će se Fulham podići i krenuti prema prvoj polovici Premiershipa. Međutim, to je bila jedina pobjeda u ligi pod vodstvom Jokanovića. Ubrzo su stigli novi porazi, od kojih su najviše zaboljeli oni protiv Cardiffa, Bournemoutha i Huddersfielda. Nakon poraza na Anfieldu klub se odlučio zahvaliti Slaviši, a na njegovo mjesto doveden je potencijalni spasitelj, čovjek koji zna kako se u engleskoj rade čuda, Claudio Ranieri.

Unatoč tome što je Claudio krenuo pobjedom protiv Southamptona, na nove poraze ali i probleme u svlačionici nije se trebalo dugo čekati. Ranieri se na klupi zadržao svega 16 utakmica, a u tom periodu je zabilježio i sramotno ispadanje iz FA kupa od trećeligaša Oldhama. Na poraze se nadovezala i manjak discipline u svlačionici, pa ga je na klupi zamijenio Scott Parker kao privremeno rješenje.

Velika ulaganja u momčad jednostavno se nisu isplatila. Fulham je trošio previše, mnogo novih lica je ušlo u svlačionicu. Od njih, samo su Mitrović i Seri opravdali svoje dovođenje, dok se ostatak pojačanja pokazao kao totalni promašaj. Schurrle je zabio tek 6 golova, a njihovo drugo najskuplje pojačanje Andre Zambo Anguissa odigrao je samo 17 utakmica ove sezone, od kojih je 11 počeo u prvom sastavu.

Velike probleme čelnicima kluba svojim ponašanjem zadao je i Aboubakar Kamara. Popis njegovih incidenata je poduži. Prvo je protiv Huddersfielda oduzeo penal Mitroviću, sam ga izveo i promašio. Zatim se sa Mitrovićem fizički sukobio na treningu. Nakon toga je potjeran u rezervnu momčad, da bi tada bio uhićen jer se htio sukobiti i sa izvršnim direktorom kluba.

Fulham je htio preskočiti prilagodbu. Preko noći su se htjeli boriti, gaziti druge i igrati lijepo. Umjeto toga su bivali gaženi, igrali su jako loše i ružno, te na kraju nisu usojeli ni preživjeti. Onaj trošak propuštene prilike se dakako nije isplatio, jer je veoma izvjesno da će Sessegnon ovog ljeta napustiti Craven Cottage za mnogo manju svotu novca od nuđenih prošlog ljeta. Slično kao i Shaqiri kada je prešao u Liverpool. Zbog devetog uzastopnog poraza izgubili su i matematičke šanse za ostankom u ligi, pa se Fulham već sad može početi pripremati za Championship.

Ono što je trebala biti jedna pozitivna priča o usponu malenog kluba pokraj Temze, pretvorilo se u noćnu moru i neslavne rekorde. Za razliku od naslova filma „Dobar posao u Italiji“, u Engleskoj je odrađen jedan jako loš posao.

Loš posao u Engleskoj
Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, naletio sam na internetu na tekst jednog mazohista koji navija baš za taj klub. Između ostalog je napisao – „Zašto baš Fulham? Jer ovaj tim predstavlja oličenje neupadljivosti. Navijaju ljudi za uspješne klubove, ali Fulham to nije. Iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navijaju ljudi i za West Ham, ne zato što je uspješan, nego zato što je borac. Svake godine se bori za opstanak i u tome uspije. Fulham se ne bori, on preživljava. Navijaju ljudi i za neke druge ekipe koje možda ne igraju lijepo, ...
Loš posao u Engleskoj
Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, ...
Fulham mi je oduvijek bio simpatičan, iako ni sam ne znam zašto. Možda zbog stadiona, hahaha. Ali ovo što se događa otkada ih je Khan preuzeo nema baš puno smisla. Nikada ne želim podcjenjivati ono što ljudi rade, kojim god putem došli na tu poziciju - Bateman, 9.4.19. 19:37, 0 0 0
Ali način na koji Tony Khan trguje i dovodi igrače ne izgleda mi uvjerljivo, a pogotovo ne izgleda kao da uzima u obzir naprednu statistiku i in-depth scouting, kako službena priča glasi. - Bateman, 9.4.19. 19:40, 0 0 0
Tako da mi ta priča nažalost ipak više izgleda kao zabavljanje tatinog sina sa skupom igračkom koju mu je tata priskrbio, nego ozbiljno vođenje posla. U svakom slučaju respekt za tekst, odličan recap sezone! - Bateman, 9.4.19. 19:43, 0 0 0
Meni njihovo poslovanje u zadnjih godinu dana najviše sliči onome kad na FM-u ostvariš dobar rezultat, pa ti uprava nakon sezone da dosta novca, a onda ti iz zajebancije pokupuješ sve i svašta. - marinfr, 9.4.19. 21:00, 0 0 0
Podsjećaju me na QPR kad su ispali iz lige. Uložili isto puno para, a igra nikakva. - Fenix22, 10.4.19. 8:13, 0 0 0
RealMadrid7 | 04/2019
Tribina hipoteza

Druga četvrtfinalna večer Lige prvaka ponudila nam je sraz na "teatru snova", utakmicu u kojoj je Barca golom Suareza pobijedila domaći Manchester United i potvrdila ulogu favorita. No, u sjeni tog velikog klasika kojem se većina nogometnog svijeta okrenula i nakon ždrijeba razmišljala, lopta se kotrljala i zelenim travnjakom u Amsterdamu. Tamo su Ajax i Juventus zabili po gol, pa će se u Torino putovati s 1:1 i rezultatskom prednošću "bianconera". 

Ajax je krenuo u utakmicu kako ulazi i inače. Ten Hagova momčad još je jednom pokazala da im je ime protivnika u Ligi prvaka nebitno, barem kada govorimo o načinu na koji će sami pristupiti utakmici. Bio to Bayern, AEK, Benfica, Real ili Juventus, oni igraju svoju igru i od nje ne odustaju. Od samog početka "Kopljanici" su na teren izašli visoko postavljeni, pritišćući već zadnju liniju Juventusa i onemogućujući da lopta izađe iz prostora 20-ak metara od gola Szczesnyja.

Tadić u špici, Ziyech i Neres na krilima, opet su odigrali na visokoj razini. Prvih 10-ak minuta, osim početnog udarca Bernardechija, Ajax je ovom igrom potpuno izbezumio Juventus. Visoki presing tjera "bianconere" na pogreške, a onda ili Ziyech i Neres ili veznjaci koji sjajno prate kretanje trojca ispred njih lako presijecaju lopte koje idu pod pritiskom ili na bok ili kroz sredinu. To im je automatski omogućavalo i priliku za brzu akciju iz koje će kroz 2, 3 dodavanja dovesti do šanse. Ziyech je prijetio u nekoliko navrata udarcima s ruba 16-erca, a jednog je Poljak na golu Juventusa krajnjim naporom vadio ispod same grede. Valja istaknuti da je svemu tome pridonijelo i hrabro ten Hagovo guranje oba beka visoko naprijed, dok se Frankie de Jong vraćao po loptu kao treći stoper pored Blinda i de Ligta.

Juventus, s druge strane, nakon što je preživio uvodnih 10-ak minuta, malo je došao do prostora. Ajax je i dalje povremeno, pa i kroz cijelu utakmicu držao linije visoko, ali je jasno da 90 minuta u kontinuitetu nije moguće igrati kao što je to bilo u prvih 10. Stoga je u trenucima blažeg naleta na zadnju liniju, Juventus uspio kreirati nekoliko polukontri i bržih akcija kojima se najviše tražio Bernardeschi. Talijan je bio najraspoloženiji igrač "Stare dame" u prvom dijelu i koristio je baš one situacije gdje su bekovi Ajaxa, odlazeći naprijed, ostavljali puno prostora iza svojih leđa. Bilo ga je i lijevo i desno, ali unatoč tome što bi svojom brzinom i okomitošću došao pred gol Onane i tako stvorio privid opasne šanse za Juventus, u dva su navrata sjajno reagirali u povratku, najprije de Ligt, a onda i de Jong, očistivši u korner prije nastanka većih problema koje je Bernardeschi mogao stvoriti. 

Sredina prvog dijela donijela je izjednačen nogomet. Izgledalo je kao da je Juventus  pustio loptu i terensku inicijativu Ajaxu, ali su bolje zaustavljali njihove napade nego u uvodu utakmice, ali i nešto lakše stizali naprijed. Činilo se da su uspostavili kontrolu utakmice i Ajax stavili tamo gdje žele. U tim trenucima igru "Kopljanika" vodio je Frankie de Jong. Moramo reći da je odigrao izuzetnu utakmicu. Budući igrač Barcelone imao je 90 od 98 točnih pasova što je 92%, usto je stigao odigrao 2 ključna pasa, a precizan je bio 2 od 3 puta poslavši dugu loptu, te 1/1 uspješnih driblinga. No, to nije jedini segment gdje je de Jong "pokidao". Njegova uloga u defanzivi, ali i u presingu Ajaxa bila je obilna i jako uspješna. De Jong je 5 od 6 puta točno uklizao, dobio jedini zračni duel u kojem se našao, a usto presijekao još tri lopte i čak 11 puta vratio Ajaxu posjed lopte. 

U takvoj igri, u jednom trenutku kao da se momčad iz Amsterdama jednostavno isključila, zaledila. Aut je bio za Juventus s lijeve strane. Lopta je nekako došla do Cristiana Rnalda koji se u svom stilu okrenuo, odmah pronašao potpuno samog Cancela na desnoj strani. Nakon toga je nastavio u šprintu juriti u kazneni prostor gdje natrčava na sjajan Cancelov centaršut i postiže svoj 24. pogodak u četvrtfinalu Lige prvaka. Inače, za usporedbu, Messi i Raul su zajedno u ovoj fazi zabili 20 golova. Nestvarno. Međutim, Uz apsolutnu pohvalu Ronaldu koji je sve odradio perfektno, treba istaknuti i veliku pogrešku obrane Ajaxa u cijeloj toj akciji. Sredina terena ostala je potpuno prazna, cijela obrana je stajala i gledala u Cancela, osim dvojca koji prema njemu trči u pokušaj sprečavanja ubačaja. Bentacur je odvukao de Ligta, a nitko nije obraćao pažnju na nadolazećeg Ronalda. Bek i stoper stajali su preširoko, a Schone, koji je usput budi rečeno, najgore ocijenjeni igrač Ajaxa, nezainteresirano je trčkarao, kao da akcija nema veze ni s njim ni utakmicom u kojoj sudjeluje, pa je Ronaldu posao bio tim lakši. Na taj način, uz nešto bolji dojam Ajaxa, ipak je na odmor s prednošću otišao Juventus.

Drugo poluvrijeme nije ni krenulo, a asistent za Juventusov gol, Joao Cancelo, radi grešku na desnoj strani. Loptu mu krade Neres i doletjevši u šesnaesterac, namješta se na desnu nogu i pogađa za 1-1. Od tog trenutka, bio razlog veliki šok zbog tako brzog gola ili je razlog jednostavno Ajax sam, Juventus je praktički nestao s terena, a "Kopljanici" su dominirali i stiskali do kraja utakmice. Mora se priznati da je Allegri dijelom našao način kako malo zatvoriti i prigušiti Tadića (iako nije odigrao toliko primjetno, odradio je sjajan posao kad je imao loptu s 5 klučnih pasova i kroz ulogu mantinele), ali je iskrsnuo Neres i gotovo su sve akcije i izuzev tog prekrasnog pogotka išle preko ili na njega.  Mladi Brazilac je drugi najbolje ocijenjeni igrač Ajaxa poslije de Jonga. Ima 41/44 točna pasa što je 93%, 1/1 duge lopte, 2/2 uspješna driblinga, 1 presječenu loptu i 7 puta je vratio loptu u posjed svojoj momčadi.  

Dakle, cjelo drugo poluvrijeme Juvnetus je u obruču koji ne popušta. Allegri je nastojao oživjeti svoju ekipu i ubrzati tempo ubacivši Costu umjesto Mandžukića i Dybalu umjesto Matuidija, međutim, nije uspio. Doduše, Costa je bio jako vrijedan, doslovno je "jeo travu" i iz jednog sjajnog solo prodora zatresao i stativu. No, upravo su ti solo prodori, bez pravog momčadskog napada u drugom poluvremenu bili sve što je "Stara dama" u drugom poluvremenu uspijevala. Ako je Max Allegri nastojao uvođenjem dva potpuno ofenzivno orijentirana igrača prebaciti težište igre bliže Ajaxovim vratima, nije uspio. Čak i ako mu nije  cilj bio  mijenjati činjenicu što mu "Kopljanici" kruže cijelo vrijeme oko 16 metara, nego baš to iskoristiti za kontru preko 3 brzonoga, Ronalda, Bernardeschija i svježeg Coste uz dodatak Dybale, ni to se nije ispunilo ni u čemu osim tih spomenutih Costinih soliranja. Tek je u zadnjoj akciji na utakmici Ronaldo s Costom pokušao izgraditi kontru, ali je Portugalac povučen i potencijalno opasna akcija, pametnim potezom Ajaxove obrane i po cijenu žutog kartona, ipak je spriječena. 

Tko može biti ishodom ove utakmice zadovoljniji? Pa jednostavno je reći- Juventus. "Bianconeri" idu kući s golom u gostima i s jasnom matematikom da Ajax u Torinu mora dati gol, a oni čak i ne ako nije nužno. Pokazalo se da je Ronaldo doista noćna mora za Ajax, 8 gol u 6 nastpa protiv "Kopljanika".

Možemo krenuti i onom, "Ajax je opet osvojio srca" što je apsolutno istina, pa i moje, ali od toga se ne živi. Ten Hagova momčad odigrala je odličnih 90 minuta opet kao ekipa koja "nema šanse" protiv favoriziranog protivnika. Međutim, još jednom su pokazali da itekako imaju šanse i da ih uopće ne treba gledati kao ekipu koja je razinu ispod najboljih, jer ne samo da nije nadigrana ni od jednog velikana s kojim se susrela, nego je onasama te koja je sve njih većim dijelom nadigrala. Juventus je posebno u drugom poluvremenu suočen s čudesnom dominacijom "Kopljanika", a to nije slučajno.

Naravno, treba uzeti dozu spuštanja na zemlju. Ajax je zabio prelijep gol, ali gol koji je došao iz solo akcije i osim toga i udaraca iz daljine, nisu stvorili neku 100-postotnu situaciju. Zabili su doduše i drugi gol, ali je opravdano poništen jer je Neres bio u dubokom zaleđu. Također, Juventus je ekipa koja nikada ne srlja ili čak izgleda blijedo i rijetko kad pokaže u potpunosti pravo lice. Takvo smo, nakon dugo vremena, prvi put vidjeli u uzvratu protiv Aletico Madrida, iako je poslije prve utakmice izgledalo kao da nisu imali nikakve ideje i načina kako probit Simenoneovu obranu. To je jednostavno takva ekipa. Mogu pobijediti ili izvući pozitivan rezultat i kad nisu na svom maksimumu, jer im nije nužan. I večeras su mogli, samo da je šut nakon prodora Douglasa Coste završio koji centimetar više lijevo od vratnice.

Svakako treba pričekati uzvrat da bi se dao konačan sud o ovom paru. Međutim, s večerašnjom utakmicom, Ajax je nastavio svoj niz jer je sad već u 14. od 15 odigranih europskih utakmica ove sezone dao gol. Stoga, zašto nemati vjere da će isto napraviti i u Torinu, jer će bez obzira na sve, opet igrati svoju igru, igru kojom može dominirati protiv najjačih. U tom slučaju baš sve je moguće, tako da je ovo doista bilo tek jedno poluvrijeme dvoboja Ajax-Juventus koji je još uvijek posve otvoren.

"Staroj dami" prednost, ali "Kopljanici" nisu bacili zadnji hitac
Druga četvrtfinalna večer Lige prvaka ponudila nam je sraz na "teatru snova", utakmicu u kojoj je Barca golom Suareza pobijedila domaći Manchester United i potvrdila ulogu favorita. No, u sjeni tog velikog klasika kojem se većina nogometnog svijeta okrenula i nakon ždrijeba razmišljala, lopta se kotrljala i zelenim travnjakom u Amsterdamu. Tamo su Ajax i Juventus zabili po gol, pa će se u Torino putovati s 1:1 i rezultatskom prednošću "bianconera". Ajax je krenuo u utakmicu kako ulazi i inače. Ten Hagova momčad još je jednom pokazala da im je ime protivnika u Ligi prvaka nebitno, barem kada govorimo o ...
"Staroj dami" prednost, ali "Kopljanici" nisu bacili zadnji hitac
Druga četvrtfinalna večer Lige prvaka ponudila nam je sraz na ...
Nije loše, ali javi mi se na FB ili mail da ti pošaljem par linkova za malo bolje uređivanje analiza.. - BruceWayne, 11.4.19. 14:11, 0 0 0
Luca1010 | 04/2019
Liga prvaka: analiza četvrtfinala:

Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su utakmicu s Portom dočekali kao olakšanje u odnosu na pritiskom ispunjene teške utakmice Premiershipa u kojem vode mrtvu trku sa Cityjem. Usprkos relativno lošem dojmu kojeg su u zadnjih nekoliko utakmica ostavili, Redsi su nanizali 5 pobjeda zaredom, a idealan scenarij je za Kloppa i ekipu bio "riješiti" dvomeč s Portom u prvoj utakmici na Anfieldu i što je više moguće koncentrirati se na subotnju utakmicu s Chelseajem.



Prošle godine smo također imali priliku vidit dvoboj ovih ekipa, ali u osmini finala ovog natjecanja. Liverpool je imao isti cilj kojeg su i tada rutinski obavili - pobjedili su Porto na Dragau 0-5 u prvoj utakmici i s lakoćom prošli dalje. Vrlo malo stvari se od tada promjenilo.

Klopp je za ovu utakmicu odlučio nagraditi Keitu za gol Southamptonu, a time je Wijnaldum dobio prijeko potreban odmor, u vezi se nakon odličnog poluvremena našao i Henderson, dok je izostanak sjajnog Robertsona na beku krpao Milner.

Conceicao se u svom mandatu na klupi Porta pokazao kao vrlo pragmatičan, prilagođavajući se praktički svakoj jačoj ekipi, pogotovo u Ligi prvaka, pa nekakav napredniji napadački sustav nije razrađen. Porto najčešće igra u 4-4-2 na način da se krila uvlače u sredinu ostavljajući strane bekovima, pogotovo lijevom Alexu Tellesu koji ima fantastičan centaršut i ponajbolji je igrač portugalske lige. Problem Porta je što imaju visoke i teretne napadače Soaresa i Maregu koji ne sudjeluju u izgradnji napada, pa se ćesto igra svede upravo na centaršute, duge lopte i prekide, iz kojih su izrazito dobri. Sve to je Klopp vrlo lako detektirao. Telles se izgubio u obrambenim zadacima, Lovren (prvi puta u prvoj postavi nakon 3 mjeseca) i van Dijk su bez problema odnosili zračne duele protiv Soaresa i Marege koji su čekali duge lopte, a i prekide (kojih skoro nije ni bilo) su im onemogućili stajanjem na 20-ak metara. Porto, osim dvijema prilikama Marege koji je bio jedini napadački raspoložen, nije konkretno zaprijetio Alissonu.



U napadu Liverpool je vrlo lako stvarao višak na stranama, pogotovo na Portovoj lijevoj gdje se Salahu pridruživao Alexander-Arnold (jednako bi bilo i na desnoj da je igrao Robertson umjesto Milnera). Tellesu i 34-godišnjaku Maxiju Pereiri defanziva nije jača strana, a odluka Portovog trenera da obrana stoji nešto više od očekivanog mu se obila o glavu već u 5. minuti kada je Mane ostao na širokom prostoru jedan na jedan s Pereirom, nakon čega je Liverpool i poveo 1-0 pogotkom Keite. Nakon toga Porto se prebacio u nekakvih dubljih 5-2-3 (3-4-3), no i takve poduplane strane su i dalje curile te je Firmino nakon sjajne akcije Hendersona i Arnolda povećao rezultat na 2-0.



Nakon drugog gola tempo utakmice se smirio, Liverpool je propustio nekoliko šansi povećati vodstvo, a da su Mane i Salah odigrali nešto bolje utakmice, rezultat bi sigurno bio uvjerljiviji. Kombinirano su imali tek 9 od 26 dobivenih duela, 4 od 9 uspješnih driblinga i ostali su bez prave prijetnje za gol Casillasa. Egzekuciju je ovaj puta preuzeo Firmino koji je dodao i asistenciju, a igrač utakmice svakako je bio Naby Keita, koji je odigrao vrlo dobru all-around partiju i nastavlja povećavati ulogu u Kloppovom sustavu.



Iako rezultat od 2-0 može sugerirati da dvomeč nije gotov i da se još uvijek nešto pita Porto na Dragau, Portugalci nisu pokazali apsolutno ništa čime bi mogli ugroziti prolaz Liverpoola u polufinale. Čuda se događaju, no da bi Porto uopće imao šanse za čudo, Redsi će si prvo morati sami pucati u noge.

Rutinski Liverpool
Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su utakmicu s Portom dočekali kao olakšanje u odnosu na pritiskom ispunjene teške utakmice Premiershipa u kojem vode mrtvu trku sa Cityjem. Usprkos relativno lošem dojmu kojeg su u zadnjih nekoliko utakmica ostavili, Redsi su nanizali 5 pobjeda zaredom, a idealan scenarij je za Kloppa i ekipu bio "riješiti" dvomeč s Portom u prvoj utakmici na Anfieldu i što je više moguće koncentrirati se na subotnju utakmicu s Chelseajem. Prošle godine smo također imali priliku vidit dvoboj ovih ekipa, ali u osmini finala ovog natjecanja. Liverpool je imao isti cilj kojeg ...
Rutinski Liverpool
Iako je pred Liverpoolom bilo četvrfinale Lige prvaka, navijači su ...
RealMadrid7 | 04/2019
Tribina hipoteza

Svaki dan susrećemo se s novom pričom o usponu pojedinog sportaša, njegovom putu "per aspera ad astra", koji može biti više ili manje zakrčen morima i planinama koje treba preplivati i prepješačiti da bi se ostvario željeni cilj, isunio dječački san i popelo do samog vrha.

Previše je teških i tužnih priča, od siromaštva, prolazaka kroz odbacivanja i nedostatka vjere u one koji su se na kraju predanim radom i snagom volje izborili za mjesto sjajne zvijezde na nebu sportskih borilišta. Ova koju donosim možda nije ni toliko gorka, ni tužna, ni nevjerojatna, ali je o čovjeku koji je zbog svog, prije dva dana upisanog, 100-tog nastupa u La ligi među vratnicama madridskog Reala, zaslužio makar jedan mali osvrt na svoj put, ako ne od nikog drugog, onda barem od moje malenkosti. Riječ je, naravno, o Keyloru Navasu.

Punim imenom Keylor Antonio Navas Gamboa rođen je 15. prosinca 1986. godine u gradiću San Isidoro smještenom u poljoprivrednoj regiji Perez Zaledon u Costa Rici. Bio je prvo dijete oca Freddyja Navasa i majke Sandre Gamboe. Nakon samo nekoliko godina, prilike su natjerale Keylorove roditelje u SAD, ali su  sina odlučili ostaviti u Costa Rici kod djeda i bake. Djed Juan jako je volio Keylora i uglavnom je provodio vrijeme s njim. Primijetivši njegovu zaigranost, u svojoj staroj potrošenoj, rasklimanoj Toyoti, odlučio je osmogodišnjeg unuka povesti na trening lokalnog kluba, Escuela de Futbol Pedregoso. Njegov, pak, osnivač Juan de Dios Madriz odmah je uočio talent malenog dječaka i zvao majku Sandru kako bi je pridobio za ideju da Keylor bude dio njegove nogometne škole, u čemu je i uspio. 

Nakon punih šest godina, napunivši četrnaest, Keylor se odlučio promijeniti destinaciju. Želio je zaigrati za Club Municipal Perez Zeledon, klub iz one iste poljoprivredne regije u čijem gradiću se rodio. Međutim, uslijedilo je veliko razočarenje. U klubu su ustanovili nešto slično onome što su svojedobno na Poljudu ustanovili za Luku Modrića, "on je kratak, malen, nedovoljno fizički moćan i sosoban za nogomet", s tom razlikom što je Navas u odnosu na Modrića ipak golman. Ogorčeni mladić, sigurno tužan i ljutit, sjeo je na autobus i zaputio se prema glavnom kostarikanskom gradu San Joseu, ne odustajući od svojih snova, već naprotiv, baš u njihovom smjeru. Tamošnji klub Deportivo Saprissa (osvajač 34 kostarikanska prvenstva i trostruki osvajač sjevernoameričke verzije Lige prvaka), prihvatio je Keylora pod svoje okrilje. Njima, gle čuda, nije smetala malena i krhka građa četrnaestogodišnjeg Navasa. Tako je Navas od 1999.-2005. bio dio mlađih uzrasta Deportivo Saprisse. Za prvu momčad debitirao je 6.11.2005. u ligaškoj utakmici protiv Asociacion Deportiva Carmelita, iako je standardna "jedinica" postao u zadnje dvije sezone u klubu čiji je član bio do 2010. S njima je uzeo 6 nacionalnih prvenstava i sjevernoameričku Ligu prvaka 2005.

Nakon što se napokon probio u profesionalne vode i izborio mjesto u prvom sastavu sjajne momčadi iz vlastite države, Navas si je otvorio vrata europskog tržišta. U ljeto 2010. stigla je ponuda od španjolskog drugoligaša Albacetea. Vidjevši lijepu priliku za dolazak u Europu, a usto i isto govorno područje, Navas je prihvatio ponudu i te sezone među vratnicama za Albacete proveo 36 od 42 utakmice. No, nije im uspio pomoći da se sačuvaju u ligi. Albacete je kao posljednja ekipa Segunde ispao u treću ligu. 

Stvari nisu izgledale ni najmanje bajno. Međutim, netko je s tribina pratio partije 24-godšnjeg kostarikanca. Tako da, iako je njegov klub otišao u ligu niže, Keylor je završio u najvišem rangu. Primijetili su ga skauti Levantea i zatražili posudbu vratara kojeg su, vidjevši potencijal, spasili od potonuća zajedno s klubom i vjerovali da su u pravu što će mu dati priliku da se pokaže. Određeno je da će braniti utakmice u kupu kralja, i branio je punih pet utakmica, ali se na uzvratnoj utakmici protiv Valencije ozlijedio i morao je ranije napustiti igru. Mrežu je netaknutom uspio sačuvati samo jednom. U prvenstvu je bio rezervni golman sve do zadnjeg kola i utakmice s Athletic Bilbaom. U tom dvoboju Levante je slavio s 3:0, a netaknta Navasova mreža i raspoloženost u ofenzive, donijeli su Levanteu plasman u Europu.

Od tog trenutka počinje uspon Keylora Navasa. Iz utakmice u utakmicu na golu druge momčadi iz Valencije radi čuda i mami uzdahe s tribina, a od 12 utakmica Europske lige samo u 3 nije uspio sačuvati mrežu netaknutom. Iznimno skočan, okretan vratar, sjajnog refleksa, vrlo je brzo stekao simpatije, ali i ugled odličnog golmana, koji u sezoni 13/14 brani 37 utakmica u prvenstvu te dvije  u kupu za Levante. U 39 dvoboja primio je 40 golova. Ali ako oduzmemo 13 koje je dobio od Barcelone i Reala i dodamo da je u 18 utakmica njegova mreža ostala netaknuta, vidimo koliko je zapravo kvalitetan Navas te sezone bio. To mu je donijelo i osvajanje nagrade za golmana mjeseca ožujka 2014. u La ligi. Nije ni čudo što su ga mnogi već tada smatrali najboljim golmanom u ligi.

Sve to nije ostalo neopaženo od europskih giganata. Stoga, 3. kolovoza 2014. stiže vijest sa Santiago Bernabeua da je Keylor Navas potpisao ugovor s "kraljevskim klubom". Prvi sam pomislio, "wow, pa ovi nisu slijepi". Sjajan golman koji bez ikakve sumnje zaslužuje ovaj san koji je tada vjerojatno još uvijek mislio da doista sanja. Prvu utakmicu branio je 23.9. 2014. u kojoj je Real na Bernabeu razmontirao Elche s 5-1., a u Ligi prvaka 26.11. 2014. u pobjedi protiv Basela 1-0 u kojoj je ostvario clean sheet.

Tada počinju priče kako je Ikeru prošlo vrijeme, a po stranicama izlaze video prizori u kojima on i Navas rade iste vježbe, a u kojima ga Kostarikanacdoslovno jede za doručak. Doista, San Iker napušta "svoj" klub i odlazi u Porto, a Navas postaje prvi golman Reala. A kakva je to tek godina bila. Real osvaja Ligu prvaka, a pritom je Navas jedan od ključnih igrača jer je 6 puta uzastopno u tom natjecanju sačuvao mrežu netaknutom, a ukupno u njih 9 te sezone. Primivši samo 3 gola u 11 nastupa u Ligi prvaka, Navas je proglašen naboljim vratarom natjecanja. Uskoro je povezao čak 8 utakmica u Ligi prvaka bez primljenog gola, što je apsolutni rekord nekog vratara Reala. Što bi se reklo, ostalo je povijest. 

Čovjek mačka, iznmnih vratarskih sposobnosti, često neopravdano spuštan prilikom davanja procjena najboljih vratara svijeta, doživio je i pred početak ove sezone šok i veliku nepravdu. Iako je proglašen najboljim europskim vratarom, doveden je Courtois i barem u prvom dijelu sezone bio prvi vratar Reala. Dolaskom Zidanea malo se i to mijenja, pa je u subotu protiv Eibara, Real preokretom i pobjedom od 2-1 čestitao točno stoti ligaški nastup Kostarikanca za "kraljevski klub". 

Za vratara mali (185 cm), nekad davno također nedovoljnih fizičkih predispozicija za profesionalni nogomet, još uvijek ne do kraja na mjestu na kojem zaslužuje biti kada se govori o najboljim vratarima svijeta, osvojio je sve što se osvojiti s klubom moglo. Španjolsko prvenstvo, španjolski superkup, 3 Lige prvaka, 3 europska superkupa, 3 svjetska klupska prvenstva bez nabrojanih trofeja prije dolaska u Španjolsku. Od individualnih trofeja dobio je nagradu za najboljeg vratara ožujka 2014., nagradu za najboljeg vratara španjolske lige za sezonu 13/14., za najboljeg vratara Europe 2017/18. Također, niz nagrada za najboljeg golmana CONCACAF Gold cupa 2009., CONCACAF najboljeg vratar 2016., 2017., 2018. i druge. 

Velike čestitke, velikom Keyloru Navasu, koji ne bježi pred izazovima, nego se pred svakim novim dodatno motivira. Trening, ljubav prema onome što radi i vjera koja mu daje snagu njegov su pokretač i u najtežim trenucima, vjerujući u pozitivu i ne padajući pod pritiskom, Kostarikanac daje najviše od sebe.

Djedovom rasklimanom Toyotom do stotog nastupa za Real u La ligi
Svaki dan susrećemo se s novom pričom o usponu pojedinog sportaša, njegovom putu "per aspera ad astra", koji može biti više ili manje zakrčen morima i planinama koje treba preplivati i prepješačiti da bi se ostvario željeni cilj, isunio dječački san i popelo do samog vrha. Previše je teških i tužnih priča, od siromaštva, prolazaka kroz odbacivanja i nedostatka vjere u one koji su se na kraju predanim radom i snagom volje izborili za mjesto sjajne zvijezde na nebu sportskih borilišta. Ova koju donosim možda nije ni toliko gorka, ni tužna, ni nevjerojatna, ali je o čovjeku koji je zbog ...
Djedovom rasklimanom Toyotom do stotog nastupa za Real u La ligi
Svaki dan susrećemo se s novom pričom o usponu pojedinog ...
Meni najdraži vratar. Prva utakmica u prvenstvu protiv Barce (mislim) popio 7 komada, gleda sam tu utakmicu i reka da će do kraja utakmice primit manje od 40 golova. To sam trubio svima u klubu, govorili mi da sam nenormalan. Primio je 38. - Fenix22, 8.4.19. 11:54, 0 0 0
Nakon 10-ak nastupa, kaza sam da će ga veliki klub za 10+ milijuna. Kolega sa treninga iz Krila Jesenica je kaza : Je, je, glavonjo, potpisat će za moj Real." - Fenix22, 8.4.19. 11:58, 0 0 0
Da, gledao sam ga u Levanteu i to što je čovjek radio je nevjerojatno. Bila bi teška nepravda,a i sljepilo da ga nitko od velikih nije potpisao. Vjv cu mu uvijek bit zagovornik. - RealMadrid7, 8.4.19. 14:20, 0 0 0
Jako dobar tekst, čestitke. - BruceWayne, 8.4.19. 14:59, 0 0 0
Hvala Bruce - RealMadrid7, 8.4.19. 22:46, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.