Analiza

Dobro došli u novu eru NFL-a

Surfin USA: Houston, we have a problem
Bateman | 11/2018

Monday Night Football između Ramsa i Chiefsa stavio je pečat na ono ka čemu je NFL stremio posljednjih nekoliko godina, a to su utakmice s većim brojem poena. Treći najveći zbroj poena u jednoj utakmici u povijesti lige, najveći u MNF-u i jedini susret ikada u kojem su obje momčadi postigle najmanje 50 poena poručili su nam da ćemo od sada pa nadalje gledati jedan drugačiji NFL, onaj prepun deep ruta, jet sweep-ova, sve pokretljivijih quarterbackova i strožih kriterija kod dosuđivanja prekršaja, te u kojem će obrane patiti kao nikada prije, a momčadi bez dobrih napada biti gotovo nemoćne.

 

Nova pravila i strožiji sudački kriteriji

Vodstvo NFL-a već godinama pokušava izaći u susret napadima momčadi, a u tome i uspijevaju zahvaljujući sve strožim kaznama za obranu. Uz sustavno postrožavanje kriterija kod prekršaja za pass interference i roughing the passer, ove sezone je uvedeno i sankcioniranje „iniciranja kontakta kacigom“,a što se već u predsezoni pokazalo kao poprilično objektivno neodrediva situacija koja će gotovo uvijek izazvati polemiku, a koja ovisi gotovo isključivo o slobodnoj procjeni suca.

Rezultat toga su popriličan broj dubioznih kazni i rezerviranost obrambenih igrača u obaranju protivnika ove sezone, što nerijetko rezultira promašenim tackle-ovima. No taj novitet u najpopularnijem američkom sportu nije stupio na snagu samo kako bi se otežao posao obrani, već prvenstveno iz zdravstvenih razloga.

2002. godine liječnici su došli do zaključka kako neki igrači američkog nogometa uslijed opetovanih udaraca u glavu razviju CTE, odnosno „kroničnu traumatičnu encefalopatiju“. Studije koje su se provodile narednih godina i tragične životne priče igrača kojima su naknadno pronađeni simptomi spomenute bolesti, svoj vrhunac su dosegle 2017., kada je Journal of the American Medical Association objavio podatak kako je od 111 preminulih igrača američkog nogometa čiji je mozak pregledan nakon smrti, njih 110 imalo CTE.

Pritisak javnosti i bivših igrača koji je nastupio bio je prevelik, a kada se tu pribrojio i pad gledanosti te najava nekih alternativnih liga američkog nogometa u SAD-u, vodstvo NFL-a je odlučilo ubiti dvije muhe jednim udarcem i sve karte baciti u napad. Ili točnije rečeno, sve dobre karte dati napadu.

High – scoring utakmice

Nakon 11 kola ovogodišnja sezona NFL-a bilježi najveći prosjek poena po utakmici u povijesti – 24.2. Do sada su samo tri sezone imale prosjek od preko 23 poena po utakmici – 1948. (23.6), 1965. (23.1) i 2013. (23.4), no nikada nismo imali tri momčadi koje igraju jedan takav atomski football kao što je to slučaj ove sezone. Ako usporedimo 2013., odnosno ne tako davnu sezonu koja je imala velik broj poena, s ovom sezonom, vidimo da su te godine Broncosi bili na vrhu sa 37.9 poena po utakmici, a prvi sljedeći pratitelji Bearsi i Patriotsi imali su 27.8. Ove sezone pak, prve tri momčadi imaju 37.8 (Saintsi), 36.7 (Chiefsi) i 35.4 (Ramsi). Dakle razlika je očigledna, a koliki je naglasak stavljen na napad najbolje će nam dokazati tablica koja nam pokazuje ranking momčadi u Total Offense-u i Total Defense-u.

Iz tablice vidimo da su Chiefsi (s omjerom 9-2) i Ramsi (s omjerom 10-1) na samom dnu lige u Total Defense-u, dok su Saintsi (trenutno najbolja momčad lige) na prosječnom 16. mjestu. Loše defenzivne brojke nisu ih stajale uspjeha, a da je napad postao mnogo važniji dio momčadi od obrane možda su i najbolji dokaz Buffalo Billsi, koji su drugi u Total Defense-u, ali i predzadnji u Total Offense-u i trenutno stoje na omjeru 3-7.

U takvoj ligi gotovo nitko ni ne spominje kako bi momčadi s dominantnom obranom mogle uzeti Superbowl, već se kao glavni favoriti spominju gore navedene ekipe. A trenutno najbolja družina lige, koja nezaustavljivo gazi sve pred sobom, su New Orleans Saintsi.

New Orleans Saints

Momčad predvođena Seanom Paytonom i Drewom Breesom, a koja radi na pogon Kamare, Ingrama i Thomasa, u dosadašnjem dijelu se istaknula kao glavni favorit za osvajanje naslova. Od pobjede nad moćnim Ramsima u trileru koji je završio 45:35 impresivnije je bilo samo razvaljivanje aktualnih prvaka Eaglesa prošlu nedjelju. Utakmica u kojoj smo vidjeli apsolutno sve što se može vidjeti od jednog napada, a u kojoj punter Saintsa nije pošteno ni zaradio svoju dnevnicu, završila je s ponižavajućih 48:7. Tom pobjedom Saintsi su zacementirali status glavnog favorita, a branitelje naslova ostavili u očaju i vrlo lako moguće bez doigravanja.

Postrožavanje sudačkog kriterija dodatno je pomoglo ionako već napadački nezaustavljivim Saintsima čiji vođa napada juriša prema prvoj MVP nagradi u svojoj karijeri, a kako bi njegova momčad bila još nepredvidljivija, Payton je odlučio zabaviti protivnike i javnost implementacijom Taysoma Hilla - quarterbacka odbačenog od strane Packersa, kojeg je pretvorio u ultimativnog utility playera. Primarno korišten kako kick returner, Hill je tijekom sezone igrao na pozicijama quarterbacka, tight enda te se pojavljivao u raznim ulogama kao dio special teamsa, a od važnijih postignuća možemo spomenuti jedan touchdown trčanjem i jedno dodavanje za touchdown.

 

Neobičan slučaj Tampa Bay Buccaneersa

Naizgled nezaustavljivi stroj ipak je zabilježio jedan poraz i to u divizijskom dvoboju protiv nikog drugog doli putujućeg cirkusa iz Tampe, predvođenog veličanstvenim „Fitzmagicom“ i vječnim potencijalom Jameisom Winstonom – Buccaneersa. Najnepredvidljivija i ujedno najzabavnija momčad lige, iznenadila je Saintse u prvoj utakmici sezone pobijedivši ih 48:40 na krilima 417 yardi i 4 TD-a Ryana Fitzpatricka. Brees je tu utakmicu također natukao 439 yardi dodavanjem uz 3 TD-a, a utakmica koja se u tom trenutku činila kao iznimka, zapravo je najavila smjer cijele sezone.

Buccaneersi, s  jednim od najboljih napada i najgorih obrana lige (oboje uzimajući u obzir ukupan broj yard-i), zapravo su nusprodukt nove ere. Momčad iz Tampe može zahvaliti svojim QB-evima što su na skromnom omjeru od 3-7, s obzirom na to da je nekoliko utakmica slobodno moglo otići u njihovu korist. Fitzpatrick i Winston gotovo bi u pravilu režirali nevjerojatne comebackove nakon ulazaka s klupe isprovociranih katastrofalnom predstavom onog drugog, a sve da bi na kraju njihova momčad ostala kratka za jedan posjed. No najbizarnija utakmica bila je ona protiv Washington Redskinsa u kojoj su imali ukupno 501 yard, a izgubili 16:3.

Iako jedna kaotična momčad kao što su Buccaneersi ne može biti predstavnik novog smjera, njihovi nastupi ipak na neki način mogu poslužiti kao dokaz da će ispodprosječne momčadi također imati nešto za reći u novoj eri, jer će u kontekstu slobodnije i olakšane igre u napadu „random“ faktor još više dolaziti do izražaja.

To pak znači da će obrambene momčadi koje će se držati starog recepta patiti, te će se morati što prije adaptirati na novonastalu situaciju. A to su najbolje na svojoj koži već sada osjetili Jacksonville Jaguarsi.

Muke po obrani

U odnosu na prošlu godinu, u prvih 11 kola ove sezone obrane dopuštaju protivničkim napadima 24.3 yarde više po utakmici, što je porast od 10 %. Najveći pad u efektivnosti obrane bilježe Cincinnati Bengalsi, koji su prošle sezone bili osma najbolja momčad lige po dopuštenim yardima, a sada dopuštaju ogromnih 295.8 yardi po utakmici, što je porast od 84.7 yarde ili 33%. Stoga ne čudi što su prije koji tjedan otpustili svog defenzivnog koordinatora. Sljedeći su Falconsi koji dopuštaju 69.8 yardi više po utakmici, a ni Saintsi koji gaze sve pred sobom nisu daleko s 55.5, što je samo još jedan dokaz koliko je napad postao važniji od obrane.

No što kada imate najbolju obranu lige, a loš napad? Ili preciznije, lošeg quarterbacka u tom novom NFL-u koji nema sentimenta prema defenzivnim momčadima? Onda prođete kao Jacksonville Jaguarsi, pa nakon 11 kola ostanete na omjeru 3-7 i praktički bez realnih šansi za doigravanje. Blake Bortles je prošle sezone plesao na rubu, ili bolje rečeno, držao se rukama dok je visio s tog ruba, a kritičare bi svaki put iznova uspijevao barem prividno demantirati trenutcima inspiracije koje su Jaguarse doveli sve do konferencijskog finala. No ove sezone sreća ga je napustila, a strožiji kriteriji kod dosuđivanja defenzivnih pass interferencea i holdinga od Jaguarsa su stvorili prosječnu momčad, čiji je omjer pak ispodprosječan.

Od prošlogodišnjih fantastičnih 169.9 dopuštenih yardi po utakmici, Jaguarsi su ove sezone spali na 210.2. To je i dalje debelo ispod prosjeka lige, ali u kontekstu njih samih gledamo rast količine dopuštenih yardi od 21%, što je peti najveći rast u cijelom NFL-u. No te brojke nisu same po sebi razlog ovogodišnjeg pada Jaguarsa, već taj teret leži na leđima napada. Jaguarsi su 26. u ligi po broju osvojenih first downova po utakmici, 28. po omjeru osvojenih first downova u odnosu na broj izvedenih akcija, te 29. po omjeru puntova u odnosu na offensive score (TD ili FG). Dodamo li tu i 28. mjesto na tablici turnovera, s marginom -0.9, te pad postotka uspješnosti konverzije izleta u red zone sa 68.97% na 47.62%, imamo pravi recept za neuspjeh u novom NFL-u.

Možda najbolji primjer momčadi čija je dominantni dio onaj defenzivni, ali koja ujedno ima i solidan napad su Chicago Bearsi, trenutno vodeća momčad u možda i najtežoj diviziji lige s omjerom 7-3 (nakon 11. kola). Predvođeni Mitchellom Trubiskym, koji je vrlo dobar, ali naizgled pomalo limitiran quarterback i prosječnim napadom, Bearsi se prvenstveno oslanjaju na obranu. Uz treće mjesto po broju dopuštenih yardi i samo 19.5 primljenih poena po utakmici, Bearsi predvode ligu u takeaway-ima (fumble i interception) po utakmici, postotku bačenih interceptiona protiv njih, te imaju najbolji turnover margin. Također, dok sam pisao ovaj tekst, momčad iz Chicaga je ostvarila pobjedu u Detroitu zahvaljujući pick six-u, postavši tako jedina momčad u NFL-u koja ima više interceptiona (20) nego dopuštenih touchdowna dodavanjem (19).

Dakle jasno je da obranama dani nisu otkucani, već da je važno da im napadački dio momčadi barem u nekoj mjeri kvalitetom bude komplementaran. Pa je tako i raspucavanje u Los Angelesu kojem smo svjedočili u ponedjeljak navečer, koliko god to apsurdno zvučalo s obzirom na rezultat, ipak otišlo na stranu bolje obrane.

Rams – Chiefs

105 poena, 1001 osvojeni yard, 56 first downa i konstantne promjene vodstva, osigurale su spektakl neviđenih razmjera koji je bio neizvjestan do posljednjih trenutaka. Momčad Andyja Reida ove sezone napokon je došla na svoje, pa se tako cijeli NFL divi Mahomesu koji je do sada zabilježio 37 touchdowna dodavanjem, dok Tyreek Hill uvjerljivo predvodi ligu po uhvaćenim dodavanjima od 20+ yardi. S druge strane, Sean McVay nastavlja sa svojim odličnim radom u Ramsima, te momčad iz LA-ja izgleda nezaustavljivo kada se lopta nađe u njihovom posjedu.

Obje momčadi obitavaju na samom dnu tablice Total Defense-a, a secondary-ji su im prepuni mana, no Ramsi su u toj utakmici ipak imali jako oružje u obrani, za razliku od Chiefsa – defenzivnu liniju. Fantastični Ndamukong Suh i još bolji Aaron Donald noćna su mora svih quarterbackova lige, a brojke koji ovaj potonji bilježi iz utakmice u utakmicu tjeraju stručnjake da čak i u ovim vremenima totalne ofenzive provlače njegovo ime kada spominju potencijalne osvajače MVP nagrade.

Prošlogodišnji „Defensive Player of the Year“ ove sezone ima 14.5 sackova, 28 QB hits i 16 tackles for loss i u svemu predvodi ligu. A uzme li se još u obzir i činjenica da ga u 72% slučajeva protivnici dupliraju, spomenuta postignuća dobivaju dodatnu težinu. Ništa drugačiju predstavu nije pružio ni u ponedjeljak, pa je tako obrana Ramsa isprovocirala pet turnovera, a OLB Samson Ebukam je postao prvi igrač otkada sackovi ulaze u statistiku koji je u jednoj utakmici imao sack, interception i višestruke touchdowne (2). No tu nije završila uloga obrane Ramsa.

Posljednja dva drivea Chiefsa, koji su u tim trenutcima lovili zaostatak od 3 poena, završili su interceptionima koje je Mahomes bacio pod pritiskom. Na taj način je utakmica kojom su dominirali napadi dobila pomalo ironičan kraj, te je postalo jasno kako će u susretu dva odlična napada obrane biti te koje će odlučivati pobjednika. Stoga bi logično bilo zaključiti da su za uspjeh potrebne modifikacije defenzivne filozofije, a ne njeno zanemarivanje.

Zaključak

Naglasak na ofenzivnu igru ide u prilog trenerima s jasnom idejom napadačkog sustava, pa samim time pojam „system quarterback“, koji se primjerice sve češće prišiva Jaredu Goffu, pomalo gubi negativne konotacije, jer sustav postaje preduvjet za uspjeh, a onda posljedično treba i odgovarajućeg QB-a koji dobro funkcionira unutar tog sustava. Goffov pocket awareness i kirurška preciznost u pogađanju svojih receivera u uskim prozorima prevelike su vrline da bi ga se degradiralo, kao što je i s druge strane Mahomesov atleticizam i talent u velikoj mjeri potpomognut sistemom Andyja Reida. Na sposobnosti Drewa Breesa ne treba trošiti riječi, pa stoga ni neću.

Jednostavno, treneri koji njeguju napadačku filozofiju proći će bolje, no to ne znači da obrane više nemaju smisla ili da defenzivni koordinatori ne mogu bitno utjecati na uspjeh momčadi. To samo znači da je obrambeni pristup potrebno modificirati, a tko odluči napustiti ustaljena razmišljanja i prilagoditi se novim vremenima bit će u velikoj prednosti. Izjava Mikea Zimmera kako nije gledao utakmicu između Ramsa i Chiefsa jer ne preferira takav stil igre, već je sada znak moguće ignorancije koja može prerasti u njegov problem, ali i problem njegove momčadi. Jer htio on to ili ne, činjenica je da se NFL kreće u novom smjeru i to nezaustavljivom brzinom. Sve je manje pocket passera, a sve više multiple threat QB-eva, što znači sve više posla za obrane koje su ionako sve više hendikepirane. Posljedično, „bend but don`t break“ filozofija donosit će sve manje uspjeha u ligi u kojoj postotak konverzije dolaska u red zone osjetno raste, a držanje protivničkog QB-a pod pritiskom što je više moguće postat će od instrumentalne važnosti.

Sviđalo se to trenerima ili ne, utakmice s velikim brojem poena budućnost su ovog sporta, te bi se svi trebali ugledati na Billa Belichicka koji je jednom prilikom na pitanje što misli o konstantnim promjenama pravila odgovorio: „Na meni je da prihvatim pravila i prilagodim momčad i svoju filozofiju njima, a ne da razmišljam sviđaju li mi se ona ili ne.“ Mudre riječi iz usta mudrog čovjeka koji zna da je besmisleno odupirati se evoluciji jer se ona ionako ne može zaustaviti.

I stoga, dobro došli u novu eru NFL-a!

Napomena: statistički podatci preuzeti s ESPN.com i Gracenote (Nielsen Company).

Respekt: Otaner, tshabalala, BruceWayne, Peslolus,

Slažem se: BruceWayne,

Ne pratim NFL (nikad i neću), ali kroz ovo malo što sam provrtio tekst, čini mi se da vodstvo NFL-a radi isto što i vodstvo NBA-a, a to je naglasak na napadu i broj poena posljedično zbog atraktivnosti igre prosječnom gledatelju. - Fenix22, 25.11.18. 12:34, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.