Analiza

Glad i suze Mauricia Pochettina

Liga prvaka: analiza polufinala:
Bateman | 09.05.

Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, a drugog Foyth samo minutu nakon što je ušao u igru, te da su bez boda ostali duboko u sudačkoj nadoknadi, utakmica je ostavila poprilično bizaran dojam. No kaotične situacije već u pravilu kucaju na vrata Spursa iz sezone u sezonu, i dok bi proteklih sezona Pochettinova družina bivala uvučena u vrtlog, ove godine odlučili su stisnuti zube i isplivati iz njega.

Minimalni zaostatak iz prve utakmice nije se činio nemogućim za dostići, ali kada je u 5. minuti utakmice De Ligt pogodio za vodstvo, situacija se promijenila. Visokim presingom Ajax nije dao Tottenhamu da iznese loptu iz svoje trećine, a Pochettinova 4-4-2 formacija sa široko postavljenim Allijem i Eriksenom, te Lucasom i Sonom u napadu, nije nudila potrebna rješenja. Nemogućnost iznošenja lopte i Ajaxov agresivni presing igrači Tottenhama pokušali su riješiti driblinzima, pa su tako imali 44 pokušaja od čega 23 uspješna, dok je Ajax imao 8/12. Jedino su tako mogli probiti srednji blok domaćina i s dovoljnim brojem igrača doći u posljednju trećinu, no i dalje nisu uspijevali stvoriti šansu, a kada je Ziyech pogodio u 35., Tottenham se činio mrtav.

Pochettino je na poluvremenu shvatio da nema više što čekati te je odlučio povući jedini logičan potez i poslati svoju momčad na sve ili ništa. Izvadio je Wanyamu i uveo Llorentea, koji je trebao služiti kao target man, odnosno iskontrolirati loptu upućenu u zadnju trećinu i proslijediti je suigračima, što je na kraju i bilo ključno kod Tottenhamovog pobjedničkog pogotka. Uz to, gosti su implementirali mnogo fluidniju filozofiju i preuzeli mnogo više rizika, što im je omogućilo nepredvidljivost i lakše dolaženje do šansi.

Na svijetu postoje dvije vrste ljudi - oni koji u kriznoj situaciji zablokiraju i oni koji u sebi pronađu snagu za koju nisu ni znali da je imaju, a upravo se ovo drugo dogodilo Spursima u drugom dijelu. Sva ona nemoć iz oba prva poluvremena polufinalnog dvoboja nestala je, a na terenu se ukazala momčad koja je izgledala mnogo drugačije od dobrog starog Tottenhama koji se do sada vladao po prvom principu.

Rezultat svega bila je neka vrst kontroliranog kaosa, u kojem su prilike prštale na obje strane. Tottenham je pokazao napadačku kvalitetu s kojom se obrana Ajaxa mučila, dok za problem zvan Llorente Blind nije imao rješenja. Ali i domaćini su u svom stilu nastavili tražiti nove pogotke, pa su tako do kraja imali još nekoliko dobrih prilika koje ipak nisu uspjeli iskoristiti. Ipak, igrač koji se u tom nastalom kaosu najbolje snašao bio je Lucas Moura, koji je odigrao možda i najbolju utakmicu u karijeri. Dobro je poznato kako je brzina njegovo najjače oružje, što se pokazalo i sinoć, no samo to ne bi bilo dovoljno u utakmici u kojoj mladi lavovi amsterdamskog kluba nisu ostavljali previše prostora protivnicima. Potrebno je bilo iskontrolirati loptu u punoj brzini s igračem na leđima i pospremiti je iza leđa Onane, i to dva puta – jednom u 55. minuti i jednom duboko u sudačkoj nadoknadi, dok je drugi pogodak remek-djelo za sebe. 9/16 dobivenih duela, 4/6 driblinga i 5 udaraca na gol, brojke su koje su samo upotpunile njegovu pravovremenost i prostorno razumijevanje koje je odvelo Tottenham u finale.

Bez obzira na estetski nenadmašan nogomet koji je Ajax pokazao ove sezone, po ulasku u sudačku nadoknadu teško je bilo reći da bi Tottenhamov prolaz bio nezaslužen, samo je bilo preostalo za vidjeti hoće li u Madrid najuzbudljivija momčad Lige prvaka ili Pochettinovi „luzeri“. Na kraju je sudbina odlučila će to biti Spursi i da ćemo baš u Madridu dobiti prvog ne-španjolskog osvajača Lige prvaka još od 2013. Pobjednik će biti momčad iz Premier League, lige čiji su klubovi ove sezone odlučili ne zadovoljavati se s onim što im se pruži, već tražiti više.

Pochettino je dvaput ove sezone nadišao stigmu koja (zasluženo) svih ovih godina prati njegovu momčad, a suze nakon utakmice najbolje su pokazale koliko je argentinski majstor svih ovih godina patio za nekim opipljivim uspjehom, bez obzira na izjave kako trofeji nisu mjerilo uspjeha. Omogućio si je priliku zaigrati u finalu najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a kako god ta utakmica završila, s nula potrošenih ičega u zadnjih godinu dana, njegovi Spursi su već nadišli očekivanja. Ajax je tijekom ovih 180 minuta pokazao bolji, dotjeraniji nogomet, ali u nemilosrdnom svijetu u kojem živimo stvari se većinom ne svode na to tko je bolji, već tko je gladniji. A Pochettino i njegovi luzeri ove sezone su jako gladni.

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.