Analiza

Hrvatska kao 'najrukometnija' nacija

Što se mora promijeniti kako bi Hrvatska uzela Euro?
Sherpa | 12/2017

Pred nama je 13. po redu Europsko prvenstvo u rukometu, mjesto održavanja? Mislim da i vrapci na grani znaju kako je to Hrvatska, 'najrukometnija' nacija na svijetu. Očekivanja u naciji su svaki puta zlato (po mogućnosti bez ijednog poraza na putu do njega), a sada kada smo domaćini bit će još i veća. Premda se zaboravlja da nikada nismo uzeli zlato s EP, te da nam zadnje zlato reprezentacije datira još iz OI Atena 2004., onoga turnira kojeg smo zaista osvojili bez poraza.

  • Do sada je bilo 12 turnira, prva četiri su imala 12 sudionika, kasnije se taj broj povećao na 16, a ovo će biti zadnji turnir koji će imati taj broj predstavnika. 2020. domaćini će biti Austrija, Norveška i Švedska, a broj sudionika bit će 24.
  • Do sada su samo 4 reprezentacije nastupile na svih 12 natjecanja: Francuska, Španjolska, Hrvatska i Rusija, s time da tu niz staje za potonju koja se nije uspjela kvalificirati i izboriti nastup na ovogodišnjem prvenstvu.
  • Do sada je 26 reprezentacija nastupalo na EP, a 10 od njih je osvojilo medalju. Od 12 koje su dosegle polufinale.

Tu je prvi puta gdje je nešto trulo u izjavi 'najrukometnija' nacija. Hrvatska je na toj listi medalja tek sedma. No odmah kreće paljba – 'ma kog briga što je Švedska prva, ona nije ništa osvojila od samih početaka turnira'. Točno, Švedska je u povijesti propustila samo jedan turnir, te osim prvih pet više nikada nije došla do polufinala. Od tih 5 ulazaka u polufinale uzeli su 4 zlata.

'Ma kog briga za zlata, mi smo stalno u kontinuitetu u borbi za medalje.' Točno, jesmo. Hrvatska je najviše puta došla do finala. 8 puta u 12 prvenstava – veoma impresivnih 66,67%. No samo je dva puta došla do finala, a ukupno su ugrabili pet medalja. Najviše? Ne, Danska i Španjolska su jednom manje došli do polufinala, a uzeli su jednu medalju više, uz razliku da Španjolska, baš kao ni Hrvatska, nije uzela zlato. Danska je. Dvaput.

Zašto je to tako? Dio razloga leži upravo u tome da postoji razmišljanje kako zlato nije vrijedno ako se putem do njega ne dobiju baš svi protivnici. Koliko puta ste čuli 'ah ona Francuska je opet na iglene ušli prošla skupinu'. Mnogo puta, no ista ta Francuska je itekako dobro pripremljena kada dođe do završnice, kada ih ne ubije umor, kao što često ubije naše. Zato Francuska ima čak 70% pobjeda u utakmicama top 4 (polufinale, za treće mjesto i finale), dok Hrvatska ima gotovo nestvarno mizernih 31,25% i čak 11 poraza. Imamo manji postotak od jedne trećine. Španjolska ima skoro 10% više, dok Danska ima 25% više, Francuska, koja nam je toliki trn u peti, preko duplo više od nas. Uz veliku napomenu kako ova jednostavna računica jednako valorizira srebro i broncu – i jedna i druga medalja se dobije jednim porazom i jednom pobjedom.

 'Ajmo onda postaviti pitanje vrijedi li teza da je Hrvatska jaka u grupnoj fazi? Odgovor je da. Samo je Francuska odigrala više utakmica grupne faze od Hrvatske (136 naspram 130), niti jedna zemlja nema više pobjeda od Hrvatske. Španjolska i Danska imaju jednako kao i mi – 42. Niti jedna ekipa od onih koje su odigrale preko 100 utakmica (9 ekipa) nema manje poraza od Hrvatske, imamo ih 16, baš kao i Španjolska. Kada se sve to stavi u tablicu dolazimo do toga da smo osvojili 70% od svih mogućih bodova na svim EP do sada. Jedino tko ima više je Španjolska, a Danska nam je za petama.

Nedostatak fizičke snage ili loša psihička priprema, često opisana kao choke? Jesmo li zbilja velika rukometna nacija? Ili smo samo jedna od onih koja je važna kada nije važno, a nestaje kada je zaista važno to jest kada je najvažnije? Brojke za EP govore da smo ovo drugo.

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.