Analiza

Imperija uzvraća udarac

NE Patriotsi; najveća sportska dinastija?
Bateman | 01/2019

Dramatična pobjeda u Kansas Cityju nakon produžetka označila je deveti nastup u Superbowlu za tandem Belichick - Brady i ukupno jedanaesti za franšizu s Foxborougha koju su ove sezone gotovo svi otpisali. Neuvjerljiva regularna sezona u kojoj su zabilježili najlošiji omjer u posljednjih deset sezona, a koji je mogao biti još i lošiji, po tko zna koji put povukla je pitanje jesu li se Patriotsi konačno istrošili. No kao i obično, dobili smo negativan odgovor, jer jedna od najmoćnijih imperija u povijesti kolektivnih sportova nastavlja s dominacijom.

Kontroverzni počeci

Sve je počelo 2000. kada je Bill Belichick, tada asistent Billu Parcellsu u NY Jetsima, trebao preuzeti ulogu glavnog trenera njujorške momčadi. Bellichick je tada odustao od naslijeđene pozicije zbog nesigurnosti vezane za preuzimanje franšize nakon smrti dotadašnjeg vlasnika Leona Hessa, ali i zbog toga što ga je privukao poziv Roberta Krafta da preuzme uzde New England Patriotsa. Stoga je na bizarnoj press konferenciji na kojoj je trebao biti potvrđen kao novi glavni trener medijima obznanio svoju ostavku. Kako je ugovor kojeg je imao s Jetsima još uvijek bio na snazi, uslijedilo je parničenje između dviju strana koje je odlučeno u korist Jetsa, te je Belichick bio ostavljen u limbu. Ipak, Kraft je toliko želio Belichicka vidjeti na svom sidelineu da je s Parcellsom uspio dogovoriti zamjenu – pick prve runde na nadolazećem draftu za Belichicka, te razmjenu pickova nižih rundi na sljedećem draftu.

Te iste godine Patriotsi su u šestoj rundi drafta kao ukupno 199. pick izabrali quarterbacka s University of Michigana, Toma Bradyja. Momčad s Foxborougha sezonu je završila s omjerom 5-11, što je do danas jedina gubitnička sezona Belichicka u New Englandu, dok je Brady kao nominalno tek četvrti QB imao ukupno 3 pokušaja dodavanjem. Sljedeće sezone TB 12 je krenuo kao zamjena Drewu Bledsoeu, koji je u drugom kolu zadobio unutarnje krvarenje nakon jednog udarca. Brady se nije proslavio u svoje dvije debitantske utakmice, ali je već u trećoj zaradio titulu ofenzivnog igrača tjedna AFC konferencije, te je svoju momčad odveo do 11 pobjeda u 14 utakmica. Startno mjesto zadržao je i u playoffu, u kojem su Patriotsi u Divisional Roundu pobijedili Oakland Raiderse nakon produžetka, te kasnije stigli do svog prvog Superbowl naslova. U finalu su pobijedili St. Louis Ramse kao ogromni autsajderi, a utakmica protiv Raidersa ostala je zapamćena kao prekretnica koja je stvorila ovaj New England koji danas znamo. Točnije rečeno, kao početnom točkom začetka dinastije iz Foxborougha smatra se kontroverzna sudačka odluka koja se ticala zloglasnog pravila koje od 2013. više nije na snazi - tuck rulea, a o kojoj sve možete saznati u kratkom NFL-ovom dokumentarcu.

I ostalo je povijest. Uključujući ovu sezonu, Patriotsi u eri Belichick – Brady imaju 16 nastupa u doigravanju, od čega sve kao pobjednici svoje divizije, 13 nastupa u konferencijskom finalu, 8 u Superbowlu i 5 trofeja Vincea Lombardija, a za nešto više od tjedan dana imat će priliku i za šesti u svome ukupno devetom Superbowl nastupu i četvrtom u posljednjih pet godina. No kao što je to slučaj s vladavinom svake imperije, i ova nam je priuštila kontroverze koje su bacile mrlju na njene uspjehe.

Grijesi imperije

Prva od tih kontroverzi dogodila se 19. siječnja 2002. NFL je odobrio zahtjev Roberta Krafta da se već spomenuta utakmica protiv Raidersa odigra u večernjem terminu, što se do tada nikada nije dogodilo u utakmici Divisional Rounda. To se u samom startu okarakteriziralo kao proračunata odluka da se momčad iz tople Kalifornije dočeka u snijegom prekrivenom Massachusettsu i to još uvečer. Pridodamo li tu i već spomenuti fumble koji je preokrenut u korist Patriotsa, jasno je kako su nakon te utakmice ostali repovi koji se vuku i dan danas.

Druga kontroverza dogodila se kasnije te iste godine, točnije pred sam Superbowl u kojem su Patriotsi trebali igrati protiv ovogodišnjih protivnika Ramsa, tada smještenih u St. Louisu. Las Vegas je za tu utakmicu procijenio da hendikep iznosi 14 poena u korist Patriotsa, a to je bilo prvenstveno potkrijepljeno činjenicom da su Ramsi tijekom regularne sezone u prosjeku postizali 31 poen po utakmici. Belichick ih je u toj utakmici limitirao na samo 17, te su Patriotsi zahvaljujući field goalu Adama Vinatierija osvojili svoj prvi naslov. Nakon takve obrambene predstave New Englanda, running back Ramsa Marshall Faulk optužio je Patriotse za slanje špijuna koji je snimio njihov trening dan prije utakmice, a kao razlog je naveo to što su Ramsi pripremili posebne akcije za tu utakmicu, te da Patriotsi nikako nisu mogli biti toliko dobro pripremljeni na njih bez da su ih prije vidjeli. Izjava takvog tipa na prvu je zazvučala kao teško mirenje s porazom, ali slična afera koja se dogodila 2007., a za koju su Belichick i Patriotsi bili proglašeni krivima, bacila je drugačije svjetlo na te tvrdnje.

Te godine istražno povjerenstvo NFL-a došlo je do zaključka kako su Patriotsi ilegalno snimali defenzivne signale NY Jetsa tijekom jedne utakmice, te na taj način stekli nepoštenu prednost. Snimanje protivničkog sidelinea nije zabranjeno u NFL-u, ali je strogo definirano, te postoje točno označena mjesta s kojih se to smije. Belichick je htio bolji pogled, pa je završio s kaznom od pola milijuna dolara, dok su Patriotsi bili osiromašeni za 250.000, te im je oduzeto pravo na pick prve runde. Neslavna afera ostala je poznata pod imenom Spygate.

No Patriotsi ni tu nisu stali, pa je tako osam godina nakon Spygatea došao Deflategate. Naime, u konferencijskom finalu 2015. Patriotsi su koristili lopte koje su bile napuhane ispod dozvoljene granice, a sve iz razloga što je Bradyju bilo lakše bacati takvu loptu. S obzirom na to da u NFL-u svaka momčad ima svoj set lopti, to je značilo da su Coltsi u toj utakmici bili u podređenom položaju. I kako to obično biva, uslijedile su tužbe, žalbe, odbacivanja i potvrđivanja osuda, a sve je zaključeno Bradyjevom suspenzijom na četiri utakmice, dok su Patriotsi kažnjeni s milijun dolara te su im bili oduzeti pick prve runde 2016., i pick četvrte runde 2017.

Kada svemu nabrojanom pridodamo tvrdnje nekih bivših igrača kako Belichick ima praksu muljati s listom ozlijeđenih igrača, te još pokoji potencijalni Spygate, postaje jasno kako su Bellichick i Brady osobe koje su spremne učiniti sve kako bi došli do uspjeha. I upravo je to, oprostit ćete mi na makijavelizmu, ono što ove Patriotse izdvaja od ostalih i zbog čega su izrasli u jednu od najmoćnijih i najdugovječnijih sportskih dinastija ikada .

U ljubavi i ratu sve je dopušteno. Ali zar je tako i u sportu?

Sportske prevare kroz povijest su uglavnom bile otkrivene, a njeni akteri bivali žestoko kažnjeni. Bio u pitanju doping, namještanje mečeva i utakmica, odnosno kupovanje istih, ili pak proceduralne muljaže, sve što bi izašlo na vidjelo izazvalo bi zgražanje javnosti i drakonske kazne. Neki od svježijih primjera koji su imali jak odjek su zabrana nastupa ruskim sportašima pod svojom zastavom na prošlogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama zbog mnogobrojnih doping afera, te izbacivanje Juventusa iz Serie A i oduzimanje dvije titule nakon Calciopolija. No razlika između te vrste sportskih prevara i gore spomenutih makinacija s Foxborougha je u tome što su Patriotsi uvijek plesali na granici, te je nikada nisu prešli s obje noge. Malo ispuhanija lopta pruža određenu prednost, ali zar takav prekršaj zaslužuje odmazdu? Špijuniranje trenera nije kolegijalno i također daje nemoralnu prednost, ali prisutno je od davnina i to ne samo u američkom nogometu (pogledajte samo najsvježiju doktorsku disertaciju Marcela Bielse).

Ako ste moralni idealist kojem padne mrak na oči čim vidi nekoga da se u tramvaju vozi bez karte, s gađenjem ćete gledati na Belichicka, a ako ste bolesno ambiciozni i ne prezate od ničega, smatrat ćete ga malom bebom. I to je ono zbog čega nepodopštine koje čine Belichick i Brady nisu podložne moralnoj anihilaciji, već samo umjerenom prijeziru. Jer na kraju dana nisu Patriotsi pobijedili Coltse 45:7 zbog ispuhanih lopti, već zbog toga što su izuzetno kvalitetna momčad, dok su im te ispuhane lopte samo pomogle u tome. Također, sudačka naklonost koja im se konstantno spočitava, a koja je djelomično i dokazana statistikom, može se objasniti općeprihvaćenim psihološkim fenomenom da se suci u velikoj većini slučajeva podsvjesno priklanjaju dominantnim momčadima.

Poanta svega jest ta da Patriotse možete mrziti zbog njihovih grijeha i prezirati iz zbog manjka morala, ali im ne možete oduzeti uspjehe koje su postigli. Jer nije jedan preokrenuti fumble, ispuhana lopta ili špijuniranje protivničkih trenera dovelo do 19-godišnje dominacije, već je u pitanju nešto drugo.

Patriot Way

Gronkowski koji danas izgleda kao sjena onog tigh enda koji je bio strah i trepet protivničkih obrana djelovao je poprilično nemoćno u utakmici protiv Chiefsa, kao uostalom i u većem dijelu ove sezone (iako je odradio dobar posao što se tiče blokiranja), dok je Edelman u par navrata umalo završio kao tragičar. No kada je voda došla do grla, Gronk je bio taj koji je uhvatio dvije teške lopte na 3rd downu – jednu u posljednjem driveu regularnog dijela a drugu u produžetku, dok je Edelman također dva puta konvertirao 3rd down situaciju u produžetku, izvevši dva izuzetno zahtjevna hvatanja koja je Brady uspio provući kroz ušicu igle. Jednostavno rečeno, u nedjelju smo po tko zna koji put u ovih devetnaest godina svjedočili nečemu što najbolje opisuje popularna američka poslovica: „When the going gets tough, the tough get going“.

Brady možda nije najatletskiji quarterback, a vjerojatno nije ni najatletskija osoba u svom kućanstvu jer tamo njegova bolja polovica Gisele Bündchen gotovo sigurno odnosi pobjedu, ali je zato izuzetno precizan, miran, te dobro čita protivničke obrane. Nema jaku ruku, a bez dobre ofenzivne linije ne mora ni izlaziti na teren, ali zato, za razliku od primjerice Aarona Rodgersa ili Matta Stafforda, on ne trpa što više novaca sebi u džep, već ostavlja nešto kako bi se mogla dovesti kvalitetna pojačanja. Naravno, jedan od razloga tome je i njegova već spomenuta supruga koja sama zarađuje i više nego dovoljno za njih oboje, no i dalje trebaš biti tip osobe kojoj je na prvom mjestu sportski uspjeh kako bi pristao na takve uvjete.

Razlog zbog kojeg je ova dinastija toliko moćna jest partnerstvo Belichicka i Bradyja koji jedan drugog čine boljima nego što potencijalno jesu. Brady možda jest sistemski quarterback, ali je najbolji ikada i nitko drugi ne bi mogao odigrati njegovu ulogu. Kroz povijest je bilo, a i još uvijek ima i bit će, talentiranijih i atraktivnijih quarterbackova, ali nitko ne može Bradyju oduzeti uspjehe i rekorde koje je postavio. 2.567 jardi u Superbowlu (322 po utakmici), prvo i drugo mjesto po broju jardi dodavanjem u jednoj utakmici Superbowla (505 i 466), te 9 nastupa u Superbowlu, brojke su koje će se jako teško ponoviti, dok u druge statističke podatke neću ni ulaziti s obzirom na to da bi se o njima mogla napisati knjiga.

A tajna uspjeha je „Patriot Way“, filozofija koju nitko ne može točno definirati, a koja je već duboko usađena u same temelje franšize. Možda najbolje objašnjenje dao je linebacker Dont'a Hightower koji je rekao kako je to jednostavno način na koji se držiš i razmišljaš. Stoga Belichicku nikada nije bio problem pustiti igrača koji mu ponašanjem i držanjem nije odgovarao, bez obzira kako se on zvao. I upravo zbog toga ti Patriotsi uvijek nađu načina kako biti konkurentni u sportu s kompleksnim tržišnim pravilima i salary capom. A možda najbolji primjer kako te podređivanje momčadi i pravi mindset može odvesti do neslućenih visina je wide receiver Julian Edelman.

Prosječan fakultetski quarterback izabran je od strane Patriotsa 2009. u sedmoj rundi kao ukupno 232. pick, i to primarno kako bi bio korišten u wildcat formaciji. Belichick je odmah prepoznao Edelmanov potencijal, te mu je zahvaljujući fizičkim predispozicijama povjerio pozicije returnera i povremenog wide receivera. No kako su godine prolazile, Julian se pretvorio iz statista u Bradyjevog „go to“ čovjeka, a nakon nestvarnog hvatanja u utakmici protiv Atlanta Falconsa u kojoj su Patriotsi izveli najveći preokret u povijesti Superbowla, na kućnu adresu mu je stiglo pismo od profesora s fakulteta koji mu se ispričao što je jednom prilikom s porugom iskomentirao njegovu izjavu kako će jednom zaigrati u NFL-u.

Zaključno s prošlom utakmicom, Julian je uhvatio 105 lopti u playoffu, što ga stavlja na drugo mjesto vječne liste iza nedohvatljivog Jerryja Ricea, a u nedjelju bi mogao srušiti oba punt return rekorda Superbowla ako bude imao barem 3 vraćanja za 28 jardi.

Iako je daleko od elitnog receivera, Edelman je pokazao kako se upornošću i željom može postići i više nego što je možda realno, a prije ovogodišnjeg konferencijskog finala na upite novinara što ima za reći na podatak da kladionice Patriotse ne smatraju favoritima u jednoj playoff utakmici po prvi put još od 2014., u svom stilu je odgovorio: „Kladite se protiv nas.“

Najveća sportska dinastija ikada?

Kroz povijest momčadskih sportova imali smo nekoliko ekipa koje su dominirale svojim sportom. Kada je u pitanju nogomet, možemo spomenuti Real Madrid koji je u razdoblju između 1955. i 1966. osvojio šest naslova kontinentalnog prvaka i igrao još dva finala, te Milan koji je između 1988. i 1994. osvojio 3 takva naslova. Uz spomenute uspjehe, Real i Milan su u tim periodima sakupili još trofeja, ali mjerilo za dominaciju u nogometu su na kraju krajeva ipak kontinentalna natjecanja, te su ti podaci ono što je važno. No iako je teško usporediti europski nogomet, u kojem momčadi svake sezone igraju na više frontova, sa zatvorenim i drugačije koncipiranim ligaškim sustavima na koje nailazimo u američkim sportovima, nogometni klub koji se može mjeriti s gotovo dva desetljeća provedena na samom vrhu elitnog natjecanja i to s istim trenerom i istim nositeljem igre nemoguće je pronaći.

U NHL-u smo imali Montreal Canadiense koji su u periodu 1953.-1960. osvojili šest puta Stanley Cup, te Edmonton Oilerse predvođene Wayneom Gretzkyjem s pet naslova između 1984. i 1990, dok se u NFL-u ističu 49ers-i koji su dominirali ligom od 1981. do 1994. pritom osvojivši pet Superbowl naslova. Ali možda najveći konkurenti Patriotsima za naslov najveće sportske dinastije ikada su dvije momčadi koje dolaze iz NBA-a. Prvi su Boston Celticsi koji su između 1957. i 1969. osvojili čak 11 naslova prvaka, a drugi su dinastija iz Chicaga koja je predvođena Michaelom Jordanom osvojila šest naslova u osam godina.

Vidljivo je da je od svih dominantnih kolektiva najdulja vladavina bila ona 49ers-a koja je trajala trinaest godina, ali razlika između te i one Patriotsa je u tome što je franšiza iz San Francisca to postigla uz pomoć dva različita trenera (Walsh i Seifert) i dva različita quarterbacka (Montana i Young). Zapravo je samo jedna momčad od svih gore spomenutih dominaciju započela i završila s istim trenerom i s istim glavnim igračem, a to su Chicago Bullsi, čija dominacija jest bila kraća od one Patriotsa, ali je donijela jedan naslov više.

Ipak, roster u košarci nemjerljivo je manji od onog u američkom nogometu, te je teže balansirati s 53 igrača implementirana u tri momčadi (napad, obrana i special teams) nego s 15 koji se rotiraju kao petorka. Ubrojimo li tu i činjenicu da je američki nogomet iznimno opasan sport u kojem su ozljede svakodnevna pojava, a igračima karijera može završiti u sekundi, te sustav doigravanja na jednu utakmicu u kojem je random faktor time mnogo izraženiji nego u drugim sportovima, Patriotsi bi eventualnom pobjedom u nadolazećem Superbowlu napravili presudan korak ka konačnom priznanju kako su najveća sportska dinastija ikada, iako se to već i sada može reći.

Koliko još dugo imperija može opstati?

Iako je već duboko zagazio u 42. godinu, Brady je izjavio kako namjerava igrati još barem 2-3 sezone. To se na prvu čini nevjerojatno, no bez obzira na to što je ova regularna sezona bila jedna od njegovih slabijih, u doigravanju smo i dalje gledali onog starog Toma. A znajući koliko se brine o svom tijelu i da prehranu u potpunosti prilagođava fizičkim zahtjevima koji se postavljaju pred njega, te uzevši u obzir da su quarterbackovi u NFL-u danas zaštićeni poput ličkih medvjeda, nije nemoguće da ćemo ga zaista gledati još toliko. Belichick je pak osoba koju je teško pročitati, stoga ne bi čudilo da ostane još nekoliko godina na sidelineu, a istovremeno ne bi bilo iznenađujuće ni da se umirovi nakon ove sezone. Ofenzivni koordinator Josh McDaniels opetovano odbija poslove glavnog trenera koje mu nude druge franšize, pa bi se iz toga dalo zaključiti kako je Belichick blizu odlaska, te da je samo pitanje vremena kada će on to mjesto preuzeti.

Stoga bi se srednjoročno i dugoročno gledano pad trebao očekivati. Jer kada više ne bude Belichicka i Bradyja, ono što su Patriotsi danas jednostavno više neće postojati. Mnogi su mišljenja kako je jedna preokrenuta odluka započela ono čemu svjedočimo posljednjih 19 godina, a zaista je pitanje što bi se dogodilo da suci nisu promijenili svoju odluku te siječanjske večeri. No bez obzira na to, ono što se događalo nakon te utakmice Patriotsima nitko nije darovao.

S „do your job“ krilaticom i beskrupuloznim odlukama, Belichick je zajedno s Bradyjem uspostavio carstvo koje će se teško više ikada ponoviti. I dalje traju rasprave tko je od njih dvojice zaslužniji za uspjehe Patriotsa, ali istina je ta da ni jedan ni drugi ne bi bili toliko uspješni da nisu naišli jedan na drugoga, jer obojica posjeduju izraženu želju za biti najbolji i spremnost za otići korak dalje u ostvarivanju te želje. Imperiji će uskoro doći kraj, što će izazvati sveopće oduševljenje moralnih čistunaca i dežurnih hejtera, ali dok se to ne dogodi, odnosno dok je Bill na sidelineu a Tom na terenu - samo naprijed, kladite se protiv njih.

Respekt: Wizard, Peslolus, BruceWayne, GNKDZCFC,

Slažem se: Peslolus, BruceWayne,

Ne slažem se: Jole1908,

https://www.youtube.com/watch?v=n8gtOAyPWwE - link za dokumentarac o Tuck Rule Game-u, u slučaju da nekoga zanima. - Bateman, 31.1.19. 12:22, 0 0 0

Povezane analize

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.