Analiza

Iskupljenje u Maksimiru

Hrvatska - Španjolska 3-2
Bateman | 11/2018

6:0 u Elcheu bila je pljuska koja je trgnula reprezentativce, ali i cijelu naciju iz prelijepog sna iz kojeg se nismo željeli probuditi. Španjolci s novim izbornikom, odlučni da događaje u Rusiji ostave iza sebe, u potpunosti su nadigrali emocionalno ispražnjene i umorne Vatrene te kobne rujanske večeri. Dva mjeseca kasnije, na prepunom Maksimiru, hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je jednu od svojih najkarakternijih pobjeda.

Dalić je pristupio utakmici bez mnogo filozofiranja te je, kao što je i sam rekao na press konferenciji, odabrao postavu koja se nametala sama po sebi. Tim potezom je još jednom pokazao svoju najveću kvalitetu, a to je prepoznavanje situacije, odnosno utakmice u kojoj je manje zapravo više. Svjestan da će protiv tehnički dotjeranije, a naposljetku i individualno kvalitetnije reprezentacije, najvažniji biti pristup, izabrao je 11 najboljih igrača koje je imao na raspolaganju.

Postavio ih je u blok i odlučio svoje šanse tražiti kroz kontre. Sprječavanje Španjolske u dominiranju, odnosno preuzimanje kontrole nad posjedom bilo bi gotovo nemoguće, a u konačnici to ni nije stil koji najbolje odgovara hrvatskoj reprezentaciji. Stoga se Dalić odlučio na discipliniranost u fazi obrane, odnosno kompaktnost linija i obaveznu igru za sve igrače, a za razliku od utakmice u Elcheu, to je i dobio. Od Rebića se očekivalo bespogovorno odrađivanje obrambenih zadataka, ali odgovornost Kramarića, a pogotovo Perišića, čak je malo i iznenadila. Fokusiranost i pravovremene reakcije hrvatskog lijevog krila spriječile su da se ponovi noćna mora iz Španjolske i omogućavale su obrani kontrolu nad svojom trećinom.

Veliki postotak posjeda bilo je zapravo jedino u čemu su gosti dominirali, dok su dobro postavljeni blok Hrvatske morali probijati direktnim dodavanjima ili bezgrešno odrađenim brzim akcijama nakon osvojene lopte, kao što je to bio slučaj kod njihovog prvog pogotka. Ipak, sasvim zaustaviti jednu takvu momčad u stvaranju prilika bilo je nemoguće, pa je stoga za Dalića bilo važno da njegova momčad također dolazi u šanse. Najefektivniji način za to bio je presing na zadnju liniju, koji je gotovo bez iznimke bio pravovremeno i rezonski izveden. Bez srljanja i individualnih izleta u prazno, svih šest igrača stvarali su presing sinkronizirano, nerijetko ostavljajući zadnju liniju Španjolske bez izlaza. Uostalom, na taj način je i pao prvi pogodak na utakmici. Savršen tajming izlaska u presing točno u situaciji kada lopta ide od vratara prema stoperu, osigurao je Hrvatskoj situaciju 6v5, u kojoj je cijela španjolska obrambena polovica bila zatvorena, a fantastične reakcije svih aktera pogotka kaznile su pomalo nonšalantni pokušaj izlaska iz presinga španjolske zadnje linije.

Nažalost, veselje nije dugo trajalo jer su nas Španjolci uhvatili na krivoj nozi i samo minutu nakon vodstva rezultat je opet bio na nuli. Aspas je fantastično proigrao utrčavajućeg Isca, a ostatak akcije je bio automatizam koji se protiv Španjolske ne brani. Taj pogodak je dao krila gostima te su se našli u nekoliko dobrih prilika, a utakmica se pretvorila u otvoreni dvoboj u kojem su obje momčadi tražile pobjedu. Loša reakcija gostiju na ubačaj donijela je Hrvatskoj novo vodstvo, ali i ne samo to, također je natjerala Španjolce da se još više otvore, što je značilo potencijalni dolazak u šansu kroz kontru. Tu kontru smo i dočekali u 72. minuti, ali nažalost Rebić, koji je fantastično tajmirao utrčavanje i odlično iskontrolirao loptu, ipak je pokazao da nema killer instinct potreban za pospremiti loptu u gol.

I kako to obično biva u nogometu, kazna je stigla i to na najokrutniji mogući način. Nespretno skrivljeni kazneni udarac od strane Vrsaljka, izazvao je crne misli u glavama navijača Hrvatske reprezentacije, a nevjerica kako su Vatreni ponovno ispustili pobjedu iz ruku rijetko koga nije zahvatila. Na sreću, igrači su bili jedni od tih koje takvo razmišljane nije obuzelo te su se nastavili boriti do kraja, ne pristajući na bod. „Šestica“ iz Elchea bila je prejak motiv za skupinu koja je vjerovala u sebe i pogodak je morao doći.

Reakcija Dalića na Rebićev sindrom „posljednjih dvadeset minuta“ u kojima umor stupa na snagu i izjeda njegovu disciplinu, ponovno je bila pravovremena, a Brekalova predstava u maniri najvećih rutinera s klupe odigrala je ključnu ulogu kod pobjedničkog pogotka naše reprezentacije. Jedvajeva hladnokrvnost također je za svaku pohvalu, a njegova cjelokupna predstava dala je tračak nade da bi se od njega ipak mogao stvoriti lijevi bek, što je već tradicionalno daleko najproblematičnija pozicija u reprezentaciji.

Zapravo najveća zamjerka ide na račun Lovre Kalinića, koji se činio izuzetno nesiguran u svojim reakcijama. Loša sezone na golu Genta uzela je svoj danak, a bez obzira na činjenicu što on nije jedini, a niti najveći krivac za rezultate svog kluba, broj primljenih pogodaka očigledno je utjecao na samopouzdanje hrvatskog broja jedan. Ipak, ni on nije pružio toliko lošu predstavu, te ne bi trebali biti previše kritični prema njemu.

Ova pobjeda nije umanjila tragediju iz Elchea koja će ostati duboko urezana u pamćenja svih onih koji su tu utakmicu gledali, niti je spriječila da taj neslavni rekord još dugi niz godina ostane lebdjeti nad hrvatskom reprezentacijom. Nije poslužila niti kao osveta Španjolcima, jer je 6:0 ipak kategorija za sebe. Ali to nije ni važno, jer smo dobili nešto važnije u kontekstu događanja u proteklih nekoliko mjeseci, a to je dokaz da je Hrvatskoj reprezentaciji i dalje mjesto među samom elitom te da je spomenuti poraz bio samo ekstremno loš dan, a ne realno stanje stvari.

Ostanak u elitnoj skupini Lige nacije nije toliko blizu, ali Hrvatska ima svako pravo nadati se pobjedi na Wembleyu, a uz ovakav pristup ona ne bi trebala biti ni toliko daleko. Utakmica protiv Španjolske nije bila savršena i mjesta za napredak uvijek ima, no mentalitet koji je ova skupina igrača razvila pod vodstvom Dalića moćna je stvar, a igrači je vrlo dobro znaju iskoristiti.

Tako da, daleko od toga da je on odigrao savršenu utakmicu, ali nije to bilo nimalo loše i moglo bi se njega pretvoriti u lijevog beka uz dovoljno volje s njegove strane. - Bateman, 17.11.18. 16:24, 0 0 0
Postavljanja su mu grozna i ne znam kako da ti to predočim. Elementarne stvari griješi. Milić u odsustvu drugih bekova jd MORAO dobiti prednost ispred Jedvaja. Niti je Jedvaj desni, a kamo li lijevi bek. - Fenix22, 17.11.18. 16:28, 0 0 0
Koliko je puta ove sezone bio zamijenjen na poluvremenu ili loše odigrao. U Leverkusena se nije nametnuo već su neki izostanci i promjena formacije sa 3 nazad uvjetovali njegovo uvrštavanje u prvih 11. - Fenix22, 17.11.18. 16:31, 0 0 0
Pogrešna dodavanja i nerezonska iznošenja lopte oduvijek jesu njegove mane, ali u situacijama kada je obrana bila postavljena nije loše izgledao. - Bateman, 17.11.18. 17:42, 0 0 0
Milić ima i dodavanja i rezonsko iznošenje lopte, dok Jedvaj nema. I na postavljenu obranu nije loš, Jedvaj. Znači ima 0.5 od 3 karakteristike za lijevog beka,a i takve su mu i za desnog beka. O čemu pričamo? Plus Milić ima dosta iskustva. - Fenix22, 17.11.18. 18:53, 0 0 0

Povezane analize

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.