Analiza

James Dolan - sam svoj uhljeb

Surfin USA: Tko je napravio najbolji posao u trade deadline-u?
baiso | 02/2019

Ne znam za vas, ali meni se film Godzilla, onaj originalni iz 1998. godine, zapravo dopada. Možda je to zato što sam ga na VHS-u gledao kao petogodišnji klinjo, ali takav pomalo trash film poslužit će kao super uvod za priču o New York Knicksima. Ukoliko se imalo sjećate filma, onda se sjećate i stotina ogromnih jaja koje je 'mama Godzilla' izlegla u Madison Square Gardenu, a koja su, nakon što su iz njih počeli izlaziti mali 'godzilići', postala ogroman problem koji je vlada riješila na 'najamerički' mogući način – dizanjem cijele dvorane u zrak. Svaki navijač Knicksa vjerojatno je barem jednom zaželio da se taj scenarij dogodi u stvarnosti jer čak je i sluzavo izlijeganje ružnih gmazova znatno bolji prizor od gledanja Knicksa kako igraju košarku. Knicksi toliko gube da se njihovi porazi počinju koristiti kao jedna od small talk tema u brojnim filmovima i serijama. Ako se „Oh no! The Knicks lost again!“ toliko uvriježila da je i u fiktivnom svijetu postala konstanta, možete samo zamisliti kako je tek u stvarnom životu. Krivca za takvo stanje ne trebate dugo tražiti jer su gotovo svi složni u upiranju prsta ka Jamesu Lawrenceu Dolanu, glavnom čovjeku MSG Corporation i vlasnika nekoliko sportskih franšiza među kojima su i New York Knicksi.

Kada ste vlasnik neke sportske franšize u glavnom gradu svemira, kada vam je i sama dvorana u kojoj igrate brand sam za sebe, onda ste na opasnoj kušnji da postanete 'sam svoj uhljeb'. James Dolan je upravo to.

Većina sportskih franšiza svoje će financijsko blagostanje ostvariti kroz sportski uspjeh. Jer zašto bi se pobogu na listi NBA timova koji su ostvarili najveću zaradu u sezoni 2016./2017. na visokom trećem mjestu našli Golden State Warriorsi, a za njihove prilike, daleko previsokom šestom mjestu Cleveland Cavaliersi? „Dobro je sve“ kada zarada korelira sa sportskim uspjehom. No, New York Knicksi su sasvim druga priča. Oni su se na toj istoj ljestvici najprofitabilnijih franšiza za sezonu 2016./2017. našli na prvom mjestu.

Dodatno, s 3,6 milijardi dolara oni su ujedno i najvrjednija franšiza cijele lige za 2018. godinu. Sve što su Knicksi pod Dolanovim patronatom radili od početka novog milenija može se objasniti pomoću ovih dvaju grafova. Neovisno o tome koliko su truda i rada uložili, oni su na kraju dana uvijek bili najprofitabilniji. Koliko god bi Dolan svojim potezima u sportskom smislu 'izmasakrirao' Knickse, oni bi donosili profit. I dok bi u nekim drugim sredinama takvi potezi gotovo sigurno značili prodaju franšize i selidbu u drugi grad, u Velikoj Jabuci to je naprosto nemoguće. Veličina tržišta sprječava da Knickerbockersi ikad presele u neku manju sredinu. Na taj način ono što je iz financijskog aspekta blagoslov, u sportskom segmentu postaje prokletstvo, dok je Dolan poput onog razmaženog derišta iz Priče o igračkama koje baca i razbija igračke jer eto, može. Neovisno o tome igraju li na parketu Ron Baker i Mario Hezonja ili ozbiljni NBA igrači, MSG će biti pun iz nekoliko razloga.

Dva su već spomenuta. New York City jedan je od najvećih gradova svijeta i samim time privlači velik broj ljudi, dok je Madison Square Garden za svakog sportskog fana ono što posjetitelju Rima znači papa. Kako se uopće nazvati sportskim fanom i ne posjetiti The World's Most Famous Arena“? Garden je ujedno i mamac za brojne 'selebritije', dok je ostatak stolica uz parket rezerviran za anonimuse boljeg socijalnog statusa koji će masno platiti samo da pokažu svoju financijsku moć i ugled. I naravno, nitko ne naplaćuje ulaznice uz parket više od New York Knicksa.

Mada me ova sezona demantira, jedna je stvar uz redovite poraze konstanta za Knickse – imati barem jednu zvijezdu u momčadi – jer to je ono što se prodaje. Nebitno je koliko će uistinu dobri biti, hoće li funkcionirati na terenu ili ne, hoće li biti contenderi, jedino je bitno da imaju status zvijezde. Možda i ništa ne potvrđuje ovu tezu bolje od neslavnog pokušaja udruživanja dvaju istinskih gunnera Stephona Marburyja i Stevea Francisa koji je, gle čuda, završio katastrofom. Rijetko koji dvojac tako dobrih igrača se međusobno poništavao toliko efikasno kao njih dvojica, pa ipak, Dolan ih je svejedno odlučio udružiti jer sama pomisao na atraktivnost imena tog dvojca bila je dovoljna da plijeni pozornost i donosi profit. Što tek reći za marketinšku kampanju zvanu Linsanity u kojoj se od sirotog Jeremyja Lina svom silom pokušalo napraviti zvijezdu, a koja je rezultirala time da se jadnog Lina dobar dio vremena spominjalo kao školski primjer igrača koji je jednostavno precijenjen. Od Carmela Anthonyja nisu trebali raditi zvijezdu jer je on to neupitno bio, no tu se ustvari pokazalo da nemaju dovoljno kapaciteta za izgradnju momčadi koja će biti contender. Zadnji puta kada su Knicksi ušli u doigravanje bilo je 2013. godine i to je ujedno bila najbolja momčad koju su uspjeli izgraditi oko Carmela, no ta je momčad imala jedan stanoviti problem – bili su prestari. Stoga i ne čudi da su se nakon sezone mučenja 2014. počeli po 'ko zna koji put raspadati, a dovođenje Phila Jacksona na mjesto generalnog menadžera trebalo je proces nazovi-rebuildinga učiniti što bezbolnijim. No, dogodilo se upravo suprotno. Samo su Knicksi bili sposobni ukrasti  Zen Masteru njegov zen. Ipak, mala pobjeda za Dolana u vječitom ratu protiv navijača bilo je draftiranje Kristapsa Porzingisa koji je od 'novog Bargnanija' došao do unicorn statusa ekspresnom brzinom. 'Zinger' je bio ta zvijezda na kojoj će Dolan zgrtati pare pa su se Knicksi od 2015. vodili mantrom izgradnje momčadi kroz draft. No, izgleda da je Dolanu dopizdilo čekati te je odlučio svog glavnog kapitalca razmijeniti u Dallas.

Mnogi su odmah prepoznali najveću vrijednost za Knickse u toj isprva ludoj razmjeni – oslobađanje cap spacea dovoljnog da se potpišu dva superstar igrača na maksimalan ugovor. U teoriji, to i jest tako. Knicksi mogu potpisati dvije zvijezde, nadodati još jednu mladu na draftu 2019., popuniti rupe na rosteru role playerima i proglasiti se realnim contenderom. No, poprilično sam siguran da se to neće dogoditi jer se radi o sportskoj kulturi koja je toliko zaražena virusom nesposobnosti da ju je jednostavno nemoguće ispraviti. Proces izgradnje momčadi s kojom napadate naslov nije nimalo lagan. Pogledajte samo koliko je rasprava po svim društvenim platformama donijelo pitanje o razmjeni Anthony Davisa u LA Lakerse. Sama činjenica da postoji toliko argumenata „ZA“ i „PROTIV“ dovoljno govori o kompleksnosti izgradnje momčadi koja će napadati titulu. S dovođenjem zvijezde dolazi i velika odgovornost, a svaki pogrešan korak mogao bi završiti neostvarenjem konačnog cilja. S druge strane, o Knicksima takvog govora neće biti. Premda i o njima postoji puno što-i-kako-dalje rasprava, rekao bih kako se na New York gleda bitno drugačije nego na Los Angeles jer stvari u Gradu Anđela i Velikoj Jabuci nemaju istu težinu. Jedan od razloga je i taj što Lakersi imaju pokoju titulu u zadnjih 50 godina, a drugi je taj da Lakersi nemaju vlasnika kojemu trofej Larry O'Briena i nije najbitnija stvar u životu.

Drugim riječima, ono kako ja vidim nadolazeće ljeto u 'Dolanlandu' je sljedeće: Knicksi će uspjeti uloviti jednu od velikih zvijezda (malo ćemo se poigrati pa nabrojati: Kembu, Irvinga, Duranta, Butlera, Middletona), no tu će otprilike stati. Ostale zvijezde će ili potpisati za svoje matične momčadi, ili će otići u Lakerse ostavljajući Knickerbockerse s polovičnim ulovom. Onda će se dogoditi to da Knicksi imaju puno previše slobodnog mjesta na salary capu i puno premalo vremena do početka nove sezone pa će po dobrom starom običaju spičkati te pare na preplaćivanje različitih role playera. Prvi u redu bi trebao biti DeAndre Jordan koji je baš tipičan primjer igrača kojemu bi samo Knicksi mogli ponuditi ugovor težak dvadesetak milijuna dolara po godini. Dodajte tomu Wesa Matthewsa ili Enesa Kantera i već ste potrošili gotovo čitav salary cap. Jedina i zapravo najveća nada ostaje na draftu, no Zion Williamson će LeBronovim stopama u najsretniji grad na svijetu – Cleveland. Dok dođe vrijeme na Dallasove pickove, Mavsi će već biti stabilna momčad doigravanja pa dodavanje konkretnog talenta preko drafta ne dolazi u obzir. Knicksi će tako biti tek  pristojna ekipa s jednim all-star igračem i ništa više od toga, daleko od kakvog izazivača za naslov, daleko od onoga što su oduvijek trebali biti. Ali hej, imat će barem jednu zvijezdu koja nese zlatna jaja, što je čovjeku koji je 'sam svoj uhljeb' i jedino važno.

Respekt: DanyX69, GNKDZCFC, tomy97,

Slažem se: tomy97,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.