Analiza

Koliko je realno nadati se zlatu?

Što se mora promijeniti kako bi Hrvatska uzela Euro?
Slavkob | 12/2017

Kao i svake godine u siječnju, za petnaestak dana očekuje nas novo prvenstvo u rukometu. Ove nove, 2018-e godine Europsko prvenstvo igra se u Hrvatskoj. Velika većina Hrvata će reći da voli i prati rukomet ali samo u ovo reprezentativno vrijeme, nakon blagdana kada "Kauboji" svaki put kreću u nove pohode. To i ne čudi, jer rukomet nije ni približno medijski eskponiran, niti popularan u svijetu, niti se u njemu novca vrti kao primjerice u nogometu. No, reprezentativna natjecanja i okupljanja uvijek su masivno popraćena u Hrvatskoj, najviše zbog lijepih uspomena koje nam je donijela rukometna reprezentacija i dobrih rezultata iz godine u godinu. Iako klupski rukomet nije na nekoj zavidnoj razini a pogotovo u zadnje vrijeme, jedan dio naše mladosti trenira i živi rukomet, i sanja da će jednog dana biti dio "Kauboja". Stoga možemo reći da je Hrvatska i rukometna nacija jednako kao i nogometna i košarkaška.

Svi se uvijek s nostalgijom prisjećamo zlatnih generacija iz Atlante 1996., iz Portugala 2003. i Atene 2004. Izvrsnost i dominacija imena poput Ivana Balića, Petra Metličića, Irfana Smajlagića, Patrika Ćavara, Vlade Šole, Mirze Džombe i ostalih toliko je bila izražena da su se svi u Hrvatskoj navikli da smo najbolji na svijetu. I to i je problem kod Hrvata, kada i ako se dogodi neki ovakav uspjeh, mi to uzmemo zdravo za gotovo, svake godine očekujemo isto i smatramo neuspjehom svaki rezultat slabiji od toga. Često zaboravljamo koliko je vremena, truda, muke, krvi, znoja i suza od naših sportaša uloženo u te rezultate, i koliko je nerealno očekivati samo najbolje. No, možda je upravo to razlog zašto tako mala zemlja kao Hrvatska ima tako dobre, iznimne rezultate u toliko sportova. Možda je ta kritičnost prema našim sportašima upravo onaj motor koji ih gura u najveće uspjehe.

Nakon osvajanja svjetskog zlata u Portugalu 2003. i olimpijskog u Ateni 2004. pod palicom Line Červara, uslijedilo je razdoblje srebrnih, brončanih i "drvenih" medalja. U periodu od 2005. do danas na velikim natjecanjima bili smo jednom šesti, tri puta peti, četiri puta četvrti te smo osvojili četiri bronce i četiri srebra. Uvijek smo bili tu u vrhu ali prvi nikad nakon Atene. Razloge tome možemo pripisati možda preranoj smjeni zlatne generacije, ali i uzdizanju i kasnijoj dominaciji nama omraženih i najvećih rivala, Francuza. Rivalstvo Hrvatske i Francuske najveće je svjetsko rukometno rivalstvo još od vremena hladnog rata, no Francuzi su u zadnjih petnaestak godina ipak bili puno uspješniji. Od 2005. u 17 međusobnih ogleda Karabatić, Omeyer i društvo imaju 11 pobjeda i šest poraza od Hrvatske. Od tih šest pobjeda Hrvatske 3 su bile u grupi, jedna u četvrtfinalu i dvije u polufinalu. Što se tiče francuskih pobjeda; dvije su zabilježene na prijateljskim turnirima, tri u grupi, jedna u četvrtfinalu, tri u polufinalu i dva puta u borbi za zlato. Najbolniji poraz od Francuske doživjeli smo 2009. u finalu Svjetskog prvenstva, u Zagrebu pred domaćom publikom.

Ovi porazi razlog su brojnim pričama o francuskom prokletstvu i psihološkom teretu i strahu naših rukometaša prisutnom na terenu protiv Francuza. Tome u prilog ide i činjenica da Thierry Omeyer redovno ima preko 45% obrana protiv Hrvatske a mnogi ga naši rukometaši još uvijek sanjaju i pamte po najgorem. Ipak, racionalno je zaključiti kako su Francuzi u zadnjih desetak godina kvalitetno bili dosta ispred nas. Naša zlatna generacija iz 2003. i 2004. bez sumnje je bila najbolja generacija hrvatskog rukometa i mnogi od njih su otišli prerano. Denis Špoljarić, srce naše 3-2-1 obrane zadnju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 2009., a igrao je rukomet na visokoj razini sve do prošle godine. Davor Dominiković, još jedan kotačić u našoj obrani i glavni motivator reprezentacije od Hrvatske se oprostio 2008. a karijeru je zaključio 2016. u Hamburgu. Jednog od najboljih svjetskih pivota i još uvijek aktivnog Renata Sulića ne zove se od 2008. Legendarnog Petra Metličića prestali su pozivati 2010., iako je igrao do 2013. Sličnu sudbinu doživjeli su i Goran Šprem i Mirza Džomba, a Ivano Balić, koji je igrao do 2016., bio je pozivan do 2012. iako je zadnjih par godina više sjedio na klupi i vodio time-oute nego što je igrao.

Hrvatska je bez sumnje imala kvalitetne rukometaše u nadolazećoj generaciji ali očito je kako se vodstvo reprezentacije olako odreklo onih koji su donijeli najveće uspjehe. Najveću ulogu u tom preranom umirovljenju naših zlatnih dečkiju imao je Slavko Goluža, naš legendarni rukometaš i, kasnije se pokazalo, ne tako dobar izbornik. Goluža je naslijedio klupu od Line Červara nakon poraza od Francuza u finalu Eura u Austriji 2010., i u reprezentaciju pokušao uvesti neke svoje inovacije. Njegova netrpeljivost prema najboljem u povijesti, Ivanu Baliću, često je bila uzrok svađama i nesuglasicama u svlačionici. Nakon osvojena dva srebra i tri bronce Golužu 2015. nasljeđuje Željko Babić, koji ove godine navodno zbog loših rezultata i četvrtog mjesta na zadnjem prvenstvu dobiva otkaz. Dolazimo li ovdje do onoga spomenutog poviše u tekstu, očekuje li vodstvo HRS-a, kao i Hrvati općenito, možda previše od naše reprezentacije? Bilo kako bilo, u trećem mjesecu ove godine na izborničku klupu ponovno je sjeo naš najuspješniji rukometni trener Lino Červar. Istarski stručnjak nakon epizoda s Metalurgom i Makedonijom na radost velike većine hrvatskih navijača vratio se svojoj najvećoj ljubavi i krenuo po nove uspjehe.



Lino kao Lino, niti skroman niti od velikih riječi. Ne najavljuje pohod na zlato, ali sigurno vjeruje da možemo daleko jer zna da vodi jednu jako kvalitetnu reprezentaciju. Samo su rijetka imena koje je on vodio još uvijek tu ali su prisutni neki novi momci s velikim potencijalom. 5.12. Červar je objavio širi popis igrača za Europsko prvenstvo i u tijeku je završnih priprema za isto.

Popis 28 igrača za pripreme za Europsko prvenstvo:

VRATARI - Filip Ivić (Vive Kielce), Ivan Stevanović (Kadetten Schaffhausen), Ivan Pešić (Meškov Brest), Mirko Alilović (Veszprem)

KRILNI IGRAČI - Zlatko Horvat (PPD Zagreb), Ivan Vida (Dubrava), Ivan Čupić (Vardar), Manuel Štrlek  (Vive Kielce), Lovro Mihić (Wisla Plock), David Mandić (Izviđač Ljubuški)

VANJSKI IGRAČI - Jakov Gojun (Füchse Berlin), Halil Jaganjac (Metalurg), Marko Mamić (Vive Kielce), Stipe Mandalinić (Füchse Berlin), Domagoj Duvnjak (THW Kiel), Igor Karačić (Vardar), Lovro Jotić (Aalborg), Luka Cindrić (Vardar), Marko Kopljar (Füchse Berlin), Luka Stepančić (Paris Saint-Germain), Mario Vuglač (PPD Zagreb), Šime Ivić (Wisla Plock), Denis Buntić (Pick Szeged)

PIVOTI - Marino Marić (Melsungen), Željko Musa (Magdeburg), Tin Kontrec (PPD Zagreb), Kristian Bećiri (Celje Pivovarna Laško), Igor Vori (PPD Zagreb)

Dan prije početka Eura, ovaj popis će se smanjiti na 16 igrača. Za sve koji prate reprezentaciju u zadnjih par godina ovo su većinom poznata imena uz par novijih. Kvalitete Duvnjaka, Horvata, Čupića, Vorija, Gojuna, Štrleka i Kopljara se odavno znaju i oni su iskusniji predvodnici ove ekipe. Povratnik u reprezentaciju Mirko Alilović konačno izgleda smiren u glavi i nakon godina loših predstava djeluje kao da može pružiti partije s početka svoje reprezentativne karijere. Hrvatska kao i bilo koja reprezentacija koja cilja na medalju treba dobre postotke obrana vratara, i ako Alilović to ne bude mogao polučiti ima onih koji će moći, Filip Ivić i Ivan Stevanović. Još jedan povratnik je Denis Buntić koji dobro igra za Pick Szeged, a na toj poziciji desnog vanjskog novo lice je Mario Vuglač, dvadesetpetogodišnji Zagrebaš koji je imao zanimljivu karijeru isprekidanu ozljedama.

O kvaliteti i potencijalu Luke Stepančića dovojno govori zarađeni transfer u Paris Saint-Germain. Predvodnik PPD Zagreba nakon odlaska Stepančića bio je Stipe Mandalinić. Obojica su na svome vrhuncu u PPD Zagrebu redovito postizali po 7,8 pogodaka, a svoje najbolje utakmice za reprezentaciju tek trebaju odigrati. Uz Stipu na lijevom vanjskom imamo Marka Mamića koji se sjajno predstavio na posljednjem prvenstvu. Nedostatak Ivana Sliškovića neće se osjetiti samo ako Marko i Stipe pruže ono najbolje što mogu. Osim Duvnjaka na poziciji organizatora tu je duo iz Vardara, Luka Cindrić i Igor Karačić. Cindra je pokazao da može biti predvodnik i vođa nove Hrvatske, svojom vizijom i fintama podsjeća na Ivana Balića, a bit ću hrabar i reći da ga može dostići kvalitetom. Od ostalih igrača s popisa izdvojio bih talentirane Halila Jaganjca, Davida Mandića i Lovru Jotića ali oni će se teško naći među 16 odabranih.



Prvenstvo otvaramo u Spaladium Areni u dvoboju s uvijek neugodnom i vrlo dobrom Srbijom. Osim njih u daleko najjačoj skupini kasnije nas čekaju okršaji s Islandom i Švedskom. Bitka za grupu B vodit će se između Francuske i Norveške, a u grupi C će Makedonija i Crna Gora pokušati iznenaditi Njemce i Slovence. Mađarska ovaj put bez Nagyja ide na Čehe i jake Dance i Španjolce. Europsko prvenstvo je uvijek jako ali mislim da nas očekuje najjače do sada. Najbolji europski rukometaši na hrvatskim parketima, ne možemo poželjeti bolji početak nove godine.

Što se tiče Kauboja, uz hladnu glavu i timski duh može se daleko. Dan po dan, utakmicu po utakmicu. Uvijek je nezahvalno pričati o zlatu i prvim mjestima, s visokim očekivanjima raste euforija ali i pritisak. Iako je možda nerealno očekivati zlato, nadati se uvijek možemo. Sve se poklapa, imamo reprezentaciju koja pršti kvalitetom, svi (osim Sliškovića) su zdravi i spremni, vratio se Červar, igra se pred domaćom publikom i atmosfere neće nedostajati. Za prekinuti post dug četrnaest godina ovo je savršen scenarij.

Idemo Kauboji!





 

protiv Wisle i dečko je dobar. Slažem se da su nam šanse za polufinale velike, ali idemo korak po korak, samo da nas ozljede zaobiđu i da ne otkrijemo sve taktičke varijante u prvom i drugom krugu. - Cirohito, 2.1.18. 17:14, 0 0 0
Teško možemo sve spomenute pozvat. Mislim da je Ivić jako daleko od pozivanja pored Kopljara, Stepančića i Buntića. Sve u svemu, bit će vrlo zanimljivo vidit koga će Lino odabrat, ne mogu dočekat prvenstvo :) - Slavkob, 2.1.18. 17:18, 0 0 0
I Vuglača* - Slavkob, 2.1.18. 17:19, 0 0 0
I ja nisam bas odusevljen analizom jer izgleda kao nešto što mogu pročitati na Indexu. Zapravo si više rekao kroz ove komentare. Ivic nije u milosti Gobca i ostatka stranke. Ja ne bih zvao Karacica jer gledao sam Duvnjaka u Kielu i izgleda odlicno - Essien1950, 4.1.18. 10:28, 0 0 0
Meni je analizna ok uvod u europsko prvenstvo. Mislim da bi se cijela tema mogla otvoriti s ovime sro si dotaknuo - zasto igraci koji igraju u vrhunskim klubovima ne igraju za reprezentaciju. - gradim, 10.1.18. 2:06, 1 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.