Analiza

Loša koncentracija Mandžukića i Handanović spasili Inter

Može li se Inter vratiti na staze stare slave?
BruceWayne | 12/2017

Još jedan derby della Italia odigran je u Torinu gdje bi neovisno o konačnom rezultatu jedan od takmaca (p)ostao vodeći klub lige. Tu čast prije same utakmice obnašao je Inter nakon što je prošlog tjedan pregazio Chievo u ponajboljoj utakmici sezone. S druge strane, Juventus se prošlog vikenda morao suočiti sa najvećim izazovom sezone, ali su uspješno obranili rano vodstvo u Napulju te tijekom tjedna relativno lako svladali Olympiakos i izborili drugu fazu Lige Prvaka. U te dvije utakmice Allegri je možda dobio odgovore koje na pitanja koja je uzrokovao odlazak Alvesa i Bonuccija, te dolazak nekih novih igrača. Juventine je prije samog derbija obradovala vijest o dolasku Cana iz Liverpoola, koji bi trebao doći kao slobodan igrač slijedeće ljeto,  njegov dolazak Juventusu bi mogao riješiti problem veznog reda uzrokovan ozljedama Khedire i godinama Marchisija.

Osim ozlijeđenih Buffona, Howedesa i Liehtensteinera, Allegri u svojim zamislima sve manje vidi Sandra kao početkog lijevog beka i sve su glasnija šaputanja kako Brazilac napušta torinski sastav. Trener domaćina u zadnje vrijeme često rotira sastav, što mu sve više zamjeraju navijači. Tako su u Napulju igrali Dybala i Costa, u Pireju njih dvojica i Cuardado, dok je za ovaj dvoboj Allegri izabrao ovog zadnjeg i Mandžukića kao partnere Higuainu u napadu.

Iako je to na papiru najbliže 4-3-2-1, sama formacija je dosta fluidna, što znači da je posložna promjenama tijekom utakmice ovisno o razvoju događanja na terenu. Pošto je dobar primjer pobjeda protiv Napolija, tamo se Juventus branio u 4-4-2 sa Matuidijem postavljenim usko u sredini. Nešto slično zamišljeno je bilo i danas, gdje bi on, Mandžukić i Asamoah trebali zaustaviti Interov najjači forte- desnu stranu napada. Olakotna okolnost za Juventus bila je što su tako nešto mogli probati protiv Napolija prošli tjedan, jer je ozljedom Ghoulama Napoli bio primoran svoju centralnu točku napada prebaciti na desnu stranu. Juventus je taj test položio sa odličnim jer Napoli cijelu utakmicu na toj strani nije uspio napraviti premoć.

Kao glavni izvor napada zamišljen je Cuardado, koji je izuzetno opasan na širokom prostoru ako ga ima, a ako ga nema može kvalitetno ubaciti i to je jedan od razloga zašto je Mandžukić postavljen u današnji sastav. Osim što je izuzetno koristan u obrani, u skoku ima "missmatch" sa D'Ambrosijem u slučaju ubačaja na drugu stativu. De Sciglio dolazi kao podrška ako se napad Juventusa fokusira na desnu stranu, dok Khedira dolazi kao pomoć napadu iz drugog plana.

Cilj Luciana Spalettija bio je vrlo jasan: izvesti svoju momčad iz Torina neporaženu,  nastaviti niz bez poraza i ostati lider ljestvice. U ostvarivaju tog cilja Brozović je dobio prednost nad Gagliardinijem, gurajući Valera na poziciju registe. Očekivano, nakon par dobrih utakmica, priliku dobio je i Santon na lijevoj strani. Ulazak Brozović trebala je donijeti više opasnosti kroz sredinu terena, jer od svih veznjaka Intera on ima najbolji udarac po golu te završno dodavanje, uz to u zadnje vrijeme igra u odličnoj formi.

Fokus napada Inter je poznat: iskoristiti dobru formu dvojca D'Ambrosiju te uz pomoć Vecina ili Brozovića stvoriti priliku za Perišića ili Icardija. Pomicanjem Valera kao primarnog playmakera, Spaletti je htio dobiti nadmoć u sredini terena, što je u prvom dijelu i imao(55-45), poslije zbog fizičkog pada se posjed smanjivao.

Allegri je dobro scoutirao Inter kada je pripremao postavku obrane, dobro slutivši odakle će biti točka napada protivnika. Sinkronizacija u obrani sa dvije linije po tri igrača nisu donijele samo mogućnost re-posjeda nego i ispravljanje pogreške onog ispred sebe. U ovom napadu posebno je zanimljiva uloga Khedire, koji bi trebao biti na desnoj strani, ali Allegri je svjesno riskirao ne dopustivši Interu da ima veći broj igrača na toj strani. Zato je usko postavljena linija koja je omogućava višak, istodobno riskirajući dijagonalu i napad po lijevoj strani. Ipak, trener Juventusa dobro je prepoznao limite dešnjaka Santona na lijevoj strani i dobro postavio obrambeni blok.

Obje ekipe presingom su nastojale što prije povratiti loptu u svoj posjed. Ipak, Juventus je to bolje radio zbog bolje izraženih i uigranih mehanizama u svojoj igri. Jedno dodavanja Chielinija iz dubine prema Mandžukiću odsjeklo je prvu liniju presinga Intera. Ključnu ulogu u ovoj akciji odigrao je Mandžukić proigravši iz prvog dodira Pjanića koji je ostao sam i imao je spremnog Cuardada na desnoj strani za progirati. Sa dva dodavanja cijeli koncept presinga Intera je zaustavljen i Juventus se našao u izglednoj prilici. OStaje pitanje zašto Valero nije pokrivao Pjanića kada je odlično blokirao Bigliju u gradskom derbiju.

Mandžukić i Higuain bili su vrlo važno sredstvo u razbijanju presinga Intera, iako se ovdje radi o dvije indivudalne greške Skiniara i Brozovića, uloga napadačkog dvojca bila je jasna: primiti loptu, prenijeti ju do prvog slobodnog sugirača te napustiti poziciju. Zanimljivo, obojica napadača su ovu akciju završili u šesnaestercu Intera.
U drugom primjeru je Pjanićevu loptu primio Higuain, a ideja akcije bila je ista.

Pjanić je uz Cuaradada bio defitivno igrač koji se najviše istaknuo u ovoj utakmici. Od dolaska u Juventus do sada pokazao je nemjerljiv napredak te je otklonio sve sumnje može li on igrati registu na najvišoj razini. Treba dodati da je Dybala ušao tek u zadnjoj trećini utakmice, što dodatno daje Pjaniću na cijeni jer morao držati organizaciju igre Juventusa.
Upravo je on možda i ključ zašto je Juventus lakše dolazio u prilike nego Inter. Utakmice kao što su sve obično odluči jedna greška ili potez pojedinica, a Pjanić je igrač kakvog Inter trenutno nema. Interu nedostaje igrač koji može jednim potezom izbacili nekoliko igrača ili dovesti suigrače u izgledu priliku, bilo u drugoj ili zadnjoj trećini terena. Zato je Juventus danas puno lakše riješavao presing Intera, dok se kod Intera većinom svodilo na traženje Valera ili duge lopte(8 više od prosjeka).

Cuardado je bio igrač utakmice. Desna strana Juventusa koristila je tromost Santona kao svoju najveću priliku na gol. Već je spomenuta ideja Juventusa, da napad fokusira na desnu stranu gdje bi ubačajem mogli pronaći Mandžukića ili Higuaina. Cuardado ih je imao 11, od čega 4 ključna dodavanja, ali Mandžukić nije imao svoj dan, odnosno Handanović je bio na svojoj već klasičnoj razini.

Juventus je u drugom poluvremenu postupno preuzimao terensku premoć i posjed, ali Allegri je tek u 75. minuti odlučio uvesti Dybalu umjesto Khedire. Inter je fizički pao, dijelom zbog toga što je Spaletti zakasnio sa izmjenama, pa su u igri do kraja ostali Brozović i Valero, a Juventus je imao luksuz individualne klase na klupi(koju Allegri nije iskoristio). Ulaskom Dybale, Mandžukić je sve više pomjeravao prema centru, dok je Asamoah sa Matuidijem držao lijevu stranu. Veći rizik od ovog do kraja utakmice Allegri nije preuzimao, a rezutat je ostao isti.
Nažalost po sve u Hrvatskoj, reprezentativni trojac se nije proslavio. Iako je Mandžukić statistički bio jedan od najboljih(5 oduzetih lopti), zbog njegovih promašaja i dekoncentracije Juventus je ostao bez dva boda. Na drugoj strani hrvatski dvojac bio je možda uz Candrevu i najlošiji na terenu. Brozović je ponovno pokazao psihičku labilnost, pogotovo u međuprostoru gdje je bio sekundu sporiji nego što je trebao. 

Inter (još) nije spreman

Večeras je Interov napad bio možda i najslabiji ukupno gledano u sezoni, ali to nije zbog loše večeri Interista, nego zbog odlične kordinacije Juventusove obrane i sredine. Kada je protivnik neutralizrao desnu stranu, Inter ponovno nije imao ideje na koji način ugroziti gol. Jedno od riješenje kako napraviti bolju ravnotežu je uvođenje Dalberta, čiji napadački učinak će biti neophodan u utakmici kao što su ove. Za nešto kompiciranije od napada po bokovima biti će potrebno više vremena ili različiti(i bolji) igrači. Olakotna okolnost da je siječanj blizu i da se prva imena već polako povezuju sa crno-plavom stranom San Sira. Ipak, do zimske stanke preostaju još 4 utakmice, od kojih najzahtijevnije će biti domaća utakmica sa Lazijom 30.12. 

Ono što može veseliti sve one koji se nadaju Interovom napadu na naslov, sve utakmice sa direktnim protivnicima(osim Lazija) za naslov u drugom dijelu sezone Inter će igrati na domaćem terenu.

Max ne smije biti "Mad"

Juventusov glavni problem u ovom trenutku čini se što nitko ne zna koji će sastav izaći u idućem dvoboju protiv Bologne. Ogroman potencijal i dalje nije iskorišten u napadačkom dijelu i pravo je pitanje kada će ga Allegri upotrijebiti.
Uz to, čini se da međuljudski odnosi u ekipi nisu na najboljoj razini. A. Sandro jedva čeka vidjeti izlaz Torina, dok današnja reakcija Pjanića prema treneru poslije izmjene sigurno neolakšava situaciju. Ipak, obrana izgleda jako dobro, već 5 utakmice nije primila gol i čini se da je uspješno zamijenjen BBC trojac.

Zaključak

Juventus dominaciju na terenu nije uspio pretvoriti u dodatna dva boda i vodeće mjesto na ljestvici. S druge strane, Inter je nakon Napulja preživio još jedno teško gostovanja i prvo mjesto ljestvice više se ne čini toliko nerealno kao prije par tjedana. Ipak, nije odigrana ni polovica prvenstva pa je nezahvalno bilo što stavljati u kontekst kraja. No, čini se da Juventus ima najviše prostora za napredak, najviše indidivualne klase na klupi, što bi im na kraju moglo donijeti i najveće šanse za naslov prvaka..

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.