Analiza

Marouanne Fellaini - ultimativni Wild card

Utakmica 5. kola Lige prvaka: PSG - Liverpool 2-1
Bateman | 11/2018

Pobjednički pogodak u sudačkoj nadoknadi utakmice protiv Young Boysa s kojim je United osigurao prolazak skupine Lige prvaka, još je jednom u prvi plan gurnuo Marouanea Fellainija. Dobro, možda je u prvom planu ponovno bila Unitedova nemoć, ali Belgijac je bio glavni razlog Unitedova pobjede. Ili je to možda bio De Gea i njegova vanserijska obrana? Uglavnom, ovaj tekst je o Fellainiju – najneimpresivnijem igraču odluke.

Igrač koji je možda najpoznatiji po svojoj „Sideshow Bob“ frizuri, na veliku je scenu stupio nakon što je igrajući za Standard Liege zaradio status najboljeg box-to-box veznjaka belgijske lige. David Moyes je bio taj koji je uspio privući Fellainija i dovesti ga u Everton, a Belgijac marokanskog porijekla odmah je u startu upoznao englesku javnost sa svojom naravi, sakupivši čak 10 žutih kartona u prvih 17 utakmica. Nakon razgovora s tadašnjim sudačkim šefom Keithom Hackettom ipak se primirio, te je u narednih 16 utakmica sakupio samo 3, postigavši također devet pogodaka.

U sezoni 2008/09, nakon što su se Evertonu ozlijedili svi napadači, Moyes je gurnuo Fellainija bliže protivničkom golu, odmah iza leđa Tima Cahilla, što se pokazalo kao dobra odluka, jer se Fellaini bez problema snašao na toj poziciji. Kasnije ga je škotski strateg vratio malo natrag, ali Fellaini je i dalje igrao dobro u fazi napada, a posebno se istaknuo u svojoj posljednjoj sezoni s Toffeesima, u kojoj je postigao 12 pogodaka. U rujnu 2013. Moyes ga je doveo sa sobom u Manchester United za nešto više od 30 milijuna eura, a odluka je bila žestoko kritizirana jer je transfer bio okarakteriziran kao „panic buy“. To vrlo vjerojatno i jest bila istina, pogotovo ako se uzme u obzir da takav tip igrača i nije baš bio potreban Unitedu. Pa tako možemo na heatmap-ovima vidjeti kako je Fellaini imao dosta limitiraniju ulogu u Unitedu nego što je to bio slučaj pod istim trenerom u Evertonu.

Može se reći da tu svotu, koja je tada još uvijek bila značajna, Fellaini čak ni do sada nije opravdao. No ipak, dok je veliki broj igrača koji su još i skuplje bili plaćeni do sada već napustilo Old Trafford, Fellaini je još uvijek respektabilan dio Mourinhove momčadi. Poprilično beskrupulozan, ali rijetko zlonamjeran, Fellaini je na terenu utjelovljenje destruktivnog veznjaka, a njegovih 582 prekršaja u premierligaškoj karijeri, treći je najveći broj otkada se ta statistika vodi. Bez posebno zavidne tehnike, playmakerskih kvaliteta i zadivljujuće nogometne inteligencije, Fellaini iz mase iskače ponajviše na račun defenzivnih brojki (i frizure, naravno), te je upravo zbog toga njegov doprinos u napadu neobična pojava.

U sezoni 2010/11 Fellaini je bio drugi igrač lige po broju tackleova i prvi po broju oduzetih lopti (190), a od sezone 2006/07, odnosno od kada se vodi detaljna statistika u Premier ligi, Fellaini drži 7. po broju dobivenih zračnih duela i 20. broju uspješnih tackleova. No mora se reći mu je postotak dobivenih zračnih duela 61.31% što se i ne čini mnogo za igrača visokog 1.94 m, a pridodamo li tu i postotak dobivenih duela od oko 50%, dolazimo do zaključka kako Belgijac ipak nije difference maker u jednoj elitnoj momčadi.

U vremenima najveće krize Uniteda, on je bio jedan od igrača koje su navijači vidjeli kao najveće krivce za loše predstave, no Fellaini nije igrao toliko loše koliko je jednostavno od početka kvalitetom bio nekomplementaran onome na što su navijači Uniteda naviknuli. Jer on je zapravo igrač koji će se uvijek utopiti u sivilo momčadi i rijetko iskočiti, te odaje dojam da Manchester United ipak nadilazi njegove mogućnosti. No zahvaljujući periodu tranzicije u kojem se momčad s Old Trafforda još uvijek nalazi, Fellaini drži glavu pognutu i igra kako najbolje zna. I ne samo to, on ujedno i zabija vrlo važne pogotke.

2015. Belgijac je postigao pogodak za vodstvo 2:1 u utakmici protiv gradskih rivala, a koja je završila 4:2 i ujedno bila prva Unitedova pobjeda nad Cityem od 2012. Pogodak je postigao glavom na ubačaj Younga, kao i kasnije te sezone kada je pogodio mrežu Crystal Palacea za pobjedu i praktički potvrdu četvrtog mjesta koje je Unitedu donijelo Ligu prvaka.

2016. U polufinalu FA kupa na Wembleyu pomogao je svojoj momčadi izboriti finale pogotkom u maniri vrhunskih golgetrera, a godinu dana kasnije zabio je gol za 2:0 pred sam kraj prve polufinalne utakmice Liga kupa, a koji se u uzvratu pokazao kao vrlo važan s obzirom na to da je Hull kod kuće pobijedio 2:1.

Zatim idemo u uzvratnu utakmicu polufinala Europske lige iste te godine, a u kojoj Fellaini dovodi United u vodstvo gotovo identičnim pogotkom kao i u većini gore navedenih slučajeva – glavom na drugu vratnicu nakon ubačaja, te pomaže svojoj momčadi izbaciti Celtu.

Svibanj 2018. – pogodak u sudačkoj nadoknadi za pobjedu nad Arsenalom, glavom na drugu vratnicu.

Rujan 2018. – pogodak u sudačkoj nadoknadi za produžetke u kup utakmici protiv Derbyja, glavom na drugu vratnicu.

I konačno, studeni 2018. i pobjednički pogodak u sudačkoj nadoknadi za potvrdu prolaska skupine Lige prvaka i izbjegavanje škakljive situacije u posljednjem kolu.

Bilo bi netočno reći da je Fellaini „joker s klupe“ jer ulasci s klupe ne uvjetuju njegove pogotke, kao što se i ne može reći da je on neka vrst neprepoznatog golgetera jer su se Van Gaalovi i Mourinhovi eksperimenti te vrste pokazali dosta neuspješnima. Ne može se ni tvrditi da Fellaini ima ono nešto, jer... jer jednostavno nema. Pa što onda ima taj Fellaini da gotovo u kontinuitetu postiže važne pogotke za svoju momčad?

Za početak, ima jedan karakter koji gotovo pa garantirano donosi uspjeh u današnjem nogometu, a to je neka vrst „profesionalne poniznosti“, ako je mogu tako nazvati. Tu ne pričam o poniznosti a la N`Golo Kante, koja prelazi granice travnjaka, već o jednoj specifičnoj „do your job“ viziji sebe u kontekstu momčadi. Koliko god malo igrao, na kojim god pozicijama igrao, Fellaini nikada nije izražavao svoje nezadovoljstvo u javnosti i kritizirao trenere. Također, bez obzira na oštre startove koje ponekad vidimo od njega, nikada se nisu čule zamjerke na njegovu disciplinu van terena. Bilo da igra od početka ili ulazi s klupe , uvijek daje 100 posto od sebe i djeluje kao pravi profesionalac, radeći ono za što je plaćen i ne zamarajući se s drugim stvarima.

Druga stvar je dobro pozicioniranje i snalažljivost unutar protivničkog šesnaesterca, koje ga nerijetko dovode u prilike kod prekida i ubačaja. Pridodamo li tu njegovu visinu i skok koji često bude na rubu prekršaja, postaje jasno zašto je postigao toliku količinu pogodaka glavom. Naime, od 68 pogodaka koja je postigao u svojoj klupskoj karijeri, čak 27 ih je zabio glavom. Također, u 15 slučajeva njegovi pogotci su direktno donijeli njegovoj momčadi bod(ove) ili prolaz/produžetke kada su u pitanju bila kup natjecanja, a u tablici ispod može se detaljno vidjeti u kojim minutama su ti golovi padali i na koji način. Uzmemo li u obzir tu i pogotke tipa onih spomenutih gore, koji su indirektno utjecali na konačni ishod, ali bez obzira na to bili izuzetno važni, lik Marouanea Fellainija zadobiva pomalo intrigantne obrise. Naravno da u tome djelomičnu ulogu igra i pad koncentracije protivničkih obrana, pogotovo kada je u pitanju završnica utakmice, ali i dalje netko mora to znati iskoristiti.

Fellaini je zapravo posljednje sredstvo napada, ono koje koristitš u očaju kada ništa drugo ne ide, a takvih situacija je od odlaska Sir Alexa Fergusona s klupe Crvenih vragova bilo mnogo. Pa se tako jedan prosječan igrač koji bi, bez obzira na dobre igre u dresu Evertona, realno trebao imati mjesta tek na klupi elitne momčadi, nerijetko nameće kao spasitelj. I za to mu definitivno treba odati priznanje, bez obzira na to što mu je mjesto u Manchester Unitedu osigurano na račun loših igara momčadi i poprilično limitiranog kadra.

Ali njega za to nije briga, a nije ni navijače kada ih baci u ekstazu u sudačkoj nadoknadi i barem nakratko poništi sve ono što je bilo loše u proteklih 90 minuta. Za ovaj United i za Mourinha, Fellaini je ultimativni Wild card – igrač koji ti ne garantira ništa, ali koji je dovoljno nepredvidljiv da ti se u trenutcima bezidejnosti i očaja isplati uložiti na njega.

Respekt: Dado_M, BruceWayne,

Slažem se: Fenix22, BruceWayne,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.