Analiza

Milano je crno-plavi

Inter - Milan 1-0
BruceWayne | 10/2018

Milanski derbi uvijek 51-49 u šansama, minimalna prednost pripada domaćinu koji je u sebi nosi status favorita i breme pritiska. Iako je Inter po svim parametrima, uključujući formu i status na ljestvici trenutno ispred Milana, raspored utakmice odmah poslije reprezentativne stanke vratio je Milan na standardan postotak uoči utakmice. Tih 2% prevedeno na nogometni jezik znači da će se pogodak prevage dogoditi iz prekida, pogreške protivnika ili individualne klase. Susret talijanskih klubova na mikrorazini smatran je dvobojem Icardija i Higuaina, argentinskih napadača i svatko tko je tvrdio da će pobjednik između njih dvojice odlučiti utakmicu, bio je u pravu. Mauro Icardi kroči put prema najvećim legendama kluba čiju kapetansku vrpcu nosi, s 25 godina već je 7. strijelac u povijesti kluba. Derbiji polako postaju njegov dnevni boravak a Inter sve ozbiljniji u naumu da se vrati na vrh prvenstveno Serije A.

U mnogo stvari današnji Inter uspješno zaobilazi status underachievera i luzera koji im je pripisivan zadnjih nekoliko godina. Spojem azijskog kapitala i iskustva Luciana Spallettija, Inter polako dobiva ono što mu je nedostajalo sve ove godine - kontinuitet. Jedna pobjeda u sudačkoj nadoknadi se može svrstati u razred anomalije no taj gol Vecina bio je okidač na ono što se dogodilo večeras. Iako zbog nužnog proširenja rotacija i kasnog dolaska na pripreme određenih nakon Svjetskog prvenstva, Crno-plavi uspjeli su pobijedili činjenicu još nisu na 100%. Također treba napomenuti nekoliko utakmica gdje je Inter uspio izvući bodove iako to po igri nije zaslužio. Primjerice, Handanovićev show protiv PSV-a ili "pobjeda na mišiće" protiv neugodnog Spala, koji je ono što nije uspio uzeti Interu, uzeo je Romi kao znak upozorenje svim sadašnjim i budućim "contenderima" na činjenicu da će derbiji donijeti kratkotrajno zadovoljstvo a male utakmice naslov prvaka.

Oba današnja protivnika prošla su neokrznuto reprezentativnu stanku, što posebno vrijedi za Inter jer su Vrsaljko i Brozović odlučiti propustiti Englesku i Jordan ne bi li derbi dočekali potpuno zaliječeni. Dobri prijatelji pragmatike, Spalletti i Gattuso nisu mijenjali formaciju niti postavu prezentiranu iz prethodnih utakmica. Nakon uvoda koji je otprilike naznačio razvoj utakmice u prvom dijelu, brzo se vidjelo tko je trenutno treća a tko deseta momčad Serije A.

Uprava Intera odradila je vrhunski prijelazni rok, usporedan s ljetom prije Triplete, ali nije potpuno završila posao. Na dvije pozicije ostao je upitnik: dok na desnom krilu postoji mogućnost afirmacije jednog iz dueta Politano/Keita, pozicija Brozovićevog partnera u sredini trenutno je najveći kadrovski problem u crnom-plavom dijelu Meazze. Nije bez razloga Luka Modrić bio meta jer nijedan od trenutnih igrača u veznom redu nema odlike dinamičnog playmakera koji može povezati redove ili diktirati tempo kada je Inter u koži favorita kao što će to većinom biti u skorijem periodu. Međutim, ta priča je odgođena do siječnja, do tada se Spalletti mora snaći s onim što ima. Znajući da nema pravog igrača koji mu može dati ono želi, trener Intera odlučio se na drukčiju strategiju - ako ne može stvarati razliku u igri s loptom, onda će to pokušati raditi bez lopte.

Već se kroz prošle utakmice kada je Inter bio domaćin, vidjela intencija kako Spalletti želi lomiti protivnike. Nainggolan možda nema Modrićeve sposobnosti u kreaciji, no može voditi Inter u visokom presingu. Već početku utakmice, Inter je dobio važno bitku. Čak i ako je Gattuso došao na utakmicu s namjerom kontre posjeda, igrači Intera su ih ritmom kroz visoki presing sveli na mix duboke i srednje zone i statusa opozicije u današnjoj utakmici. Umjesto težeg načina kroz pozicijsku igru, presing je Interu ponudio puno brži lakši način da s loptom dođe u zadnju trećinu i još je najvažnije, priliku za ubačaj.

Inter pod Spallettijem nema određeni taktički mehanizam koji bi ih izdigao iznad površine i ušao u svakodnevicu nogometnim analitičarima. Usprkos spomenutom nedostatku voditelja igre kada Inter ima posjed, Spalletti je razvio nekoliko načina kako da dođe do zadnje trećine terena. Kao što je ciljano tražen Modrić, na isti način su samo s više uspjeha traženi De Vrij i Asamoah. S njima i Skriniarom postoji nekoliko opcija kako se može prenijeti lopta. Ako protivnik nema namjeru izaći u visoki presing prema stoperskom dvojcu, Inter napada u 4-3-3 formaciji, gdje se osmice dižu visoko ne bi li dodatno koncentrirali obranu na vertikalno dodavanje. U toj situaciji, kada se otvori prilika, Skiniar, Asamoah ili De Vrij dugom loptom(11/15 jučer) traže igrača slobodnog na krilu. No ako protivnik odluči napasti, tada se najčešće otvara prostor za proigravanje u sredinu. Icardi ispodprosječno sudjeluje u kombinatorici ali spuštanjem duboko jednog od dvojca Nainggolan/Vecino, Inter provocira protivnika da igrač koji ih prati izađe iz bloka i opet se otvara prostor na boku. U oba slučaja, cilj je jednak: dovesti se u mogućnost brzog prijenosa lopte na krilo, tada kroz visoki ritam ubacivanja s boka i posljedično prekida lomiti protivnika. Inter je daleko prvi u ligi po broju ubačaja, odnosno 40% napada izvode preko lijeve a 36% desne strane. Ne djeluje previše atraktivno ali je savršeno prilagođeno igračima koji su na raspolaganju.

*U gornjem screenu Bonaventura prati Vecina i ostavlja prazan desni half-space. Politano koristi priliku i dovodi Calhanoglua u dvojbu treba li pratiti Vrsaljka ili njega.

Međutim, Inter je u svom planu imao nekoliko problema. Prvi je iznenadna ozljeda Nainggolana, izuzetnog važnog igrača zbog njegove nogometne inteligencije odnosno kretanjem uvijek blizu zone dodavanja te spomenute uloge u presingu. Spalletti nije htio riskirati s mladim Lautarom, zato je priliku dobio Borja Valero. Iskusni Španjolac nije ponudio ništa vrijedno spomena, čak suprotno - bio je najslabija karika u pokušaju progresije prema Donnarouminom golu. Kada je gostujući trener shvatio da njegovi igrači ne mogu izigrati protivnički presing, povukao se u blok i potpuno predao posjed. S dva prilično konzervativno pozicionirana beka, manjkom individualne kvalitete u međuprostoru i nedovoljno tečnosti u protoku lopte, gosti su prilično lako braniti napade Intera, posebno na dijelu terena gdje je gospodario Kessié, Gattusov presretač i čovjek od povjerenja.
U drugom dijelu, došlo je do djelomične promjene mentaliteta u igri Interovih igrača, posebno Vrsaljka. Uz to, označili su "načetog" Lucasa Bigliju kao najslabiju kariku u Milanovom bloku i stalnim ulascima u džepove iza Bonaventure i Kessieja stvarali overload u međuprostoru, na što Gattuso nije imao odgovor ni na terenu ni van njega.

Gattusov jednostavan plan očuvanja vlastitog gola i čekanja Interove pogreške doveo je Milan u nekoliko ozbiljnih, na kraju će se ispostaviti samo poluprilika. U trenucima kada su uspješno oduzeli ili presjekli dodavanje, cilj Milana bio je što brže loptu prebaciti na krilo odnosno potražili Susa i Calhanoglua koji su "de facto" bili i ostali glavni playmakeri ekipe. To posebno vrijedi za Susa, već prethodno strijelca u milanskom derbiju. Gradeći napad oko njega, Gattuso mu je prilijepio Calabriju kroz overlap te Kessieja koji bi ulazio na prvu stativu ne bi se otvorio prostor za udarac. Međutim, prije svega kronično lošim odlukama i sebičnošću igrači Milana, ponajviše dvojac na krilima je većinu mogućnosti kroz kontranapade pretvorio u vlastitu priliku za udarac čim bi ugledali Samira Handanovića. Tome svjedoči stavka udarci gdje je brojka 15 od kojih je samo 1 završio u okviru vrata. 

Usprkos slaboj igri prema naprijed, Gattuso nije imao razlog za brigu jer je bio spreman čekati Susa do 90. i neke minute - boljih izgleda za pogodak nije imao. Plan je bio uspješan otprilike 30-tak minuta, onda su neobjašnjivo počele pucati Crno-crvene linije i Inter je sve lakše probijao prvu crtu obrane, preduvjet za pokušaj s krila koji u priliku lansirao Maura Icardija. Nakon jednog pokušaja, Icardi je pogodio nakon Vecinovog prijenosa lopte na drugu stativu, ali pomoćni sudac označio je zaleđe. U odnosu na početak utakmice, Milan je potpuno pao u fazi obrane i bilo je pitanje ima li Inter još dovoljno svježine uzeti dodatna dva boda. Bilo je očekivano da će Inter neće moći držati jednak tempo cijelu utakmicu. Spalletti se "opekao" protiv Torina te je ovaj puta odlučio smanjiti brzinu i već klasičnim izmjenama krilo na krilo pokušati doći do željenog cilja. Drugo lice s naslovnice, Gonzalo Higuain bio je u sporednoj ulozi iako treba reći da suigrači nisu pretjerano koristili njegove usluge u izgradnji napada. Gattuso je svoje izmjene osim Cutronea ostavio tek u funkciji čuvanja vremena ili rezultata, iako je na klupi imao Castilleja, Borinija i Laxalta. Bi li njihovo uvođenje dalo ritam ili ne, ostaje u sferi pretpostavke.

Dok su svim očekivali posljednji zvižduk suca Guide, Matias Vecino ponovno je odlučio biti junak Meazze. Uputio je zadnji od Interova 44 ubačaja prema Icardiju. Sekunda je bila dovoljna da kao Il Biscione (jedan od Interovih simbola) nanjuši priliku, pronađe žrtvu(neodlučnost Donnaroumme) i da smrtonosni ugriz za novo slavlje Crno-plavih nad Crno-crvenima. Intrigantan je podatak da je Icardi i prošle sezone zabio Milanu pobjednički gol pred kraj utakmice. Utakmica protiv Tottenhama bila je vlak koji Inter nije smio propustiti. Sada juri nemilosrdnom brzinom i ne misli stati dok novi izazovi dolaze ubrzo. Inter je trenutno na otprilike 75%, što im ograničava fizičke resurse i tjera ih na raspodjelu kao u današnjem susretu. Također, protok lopte i geometrija su određene taktički detalji koji imaju veliki prostor za napredak.

Milan je talac svojih neuspjeha

Inter i Milan veže duga povijest gdje su često bili u sličnoj situaciji. Kako je padao Inter i Moratti, ubrzo su pali Milan i Berlusconi. Kada je kineski investicijski boom zahvatio Europu, Milano je dva puta bio odredišna točka. Godine neuspjeha ostavile su traga, međutim danas oba kluba žive financijski konkurentno s pozitivnim  pogledom na budućnost. Ipak, tu je nekoliko razlika: Inter je u procesu povratka uspio pronaći osobu koja će u perspektivi imati dovoljno moći raditi razliku na terenu, Milan još nije. No osim Icardija, razlika na ogranizacijskom planu postala je relevantna kada je Inter ušao u Ligu prvaka. Ne zbog novca, koji toliko nije presudan zbog backgrouda trenutnih vlasnika s obje strane, ali reputacija i mogućnost stanovanja u elitnom razredu nije u Milan dovela De Vrija, Nainggolana, Keitu nego u Inter.

Milan do povratka u elitu mora živjeti od igrača druge klase kao što su nepredviljivi Calhanoglu i Suso te ponekad kao večeras umirati od njihovih 0/8 udaraca u okvir ili oni kojima Milan nije bio prvi izbor kao Higuain. Pri tome, klupska uprava radi veliku grešku zbog čega se čini da svakim korakom naprijed rade dva unazad. Primjer kao što je prošlosezonska promocija Cutronea i onda prolijevanje "mlijeka" dovođenjem Higuaina ili potpisanje dugogodišnjeg ugovora s Gattusom pa nekoliko mjeseci poslije traženje načina kako da na to mjesto ubace Antonija Contea. Možda zaista Gattuso nije najbolja opcija koja će Milan odvesti u Ligu prvaka ili postoji bolji desni bek na tržištu od Calabrije, no dok Milanova uprava to shvati, moglo bi proći još nekoliko godina, gdje će Milan samo gubiti, neovisno bio to rezultat ili novac

Kao što je Interu trebalo dok Erick Thohir nije zamijenjen Sunningom, Taider Nainggolanom a Walter Mazzari Spallettijem. Nizom kvalitetnih odluka pod pritiskom financijskog fair playa, Inter je nakon niza godina života u Mourinhovoj sjeni dobio kontinuitet, pitanje je riječ već o pobjedničkom mentalitetu. Za derbi uvijek vrijedi ona početna teza od 2 posto razlike za domaćine, međutim kroz širu sliku koja uključuje kvalitetu igrača, stanje na ljestvici i formu, trenutno je Milano isključivo crno-plavi.


To je danas samo potvrđeno na terenu.

Respekt: crosby87, tshabalala, Dado_M, Bateman,

Slažem se: chelsea_2012, Bateman,

Povezane analize

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.