Analiza

Možda dogodine

Tribina hipoteza
Lisac | 01/2018

Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora već posljednjih par sezona u ovo doba godine. Ništa drugačije nije ni ove zime, za Dinamom se kaska već ogromnih 12 bodova koji bi bili teško uhvativi i kad Dinamo nebi imao sudačke i institucijalne pogurance. Ipak ove sezone nakon dugo vremena ove dvije riječi napokon imaju i neku stvarnu podlogu u odnosu na prošle sezone kad su to bile tek puste novogodišnje želje.

Financijska renesansa

Nešto više od šest godina je prošlo otkad je udruga Naš Hajduk dobila zeleno svijetlo od grada Splita i provela prve demokratske izbore za Nadzorni odbor Hajduka. Da Splićani nisu izabrali Keruma za gradonačelnika i da on na rukovodeće pozicije i u NO nije postavio svoje uljebe koji su bili toliko nesposobni da su u rekordnom roku doveli klub pred stečaj, Hajduk bi danas vjerojatno još uvijek živio na gradskoj sisi uz onaj isti nestručni sportski i upravljački kadar koji ga je i doveo na tako niske grane. Kako kaže ona narodna poslovica, svako zlo za neko dobro.  

Nakon što se par sezona prodavalo golobrade mladiće sa par utakmica u nogama samo da bi se preživjelo i nekako krpalo minus, Hajduk je s lanjskom prodajom par iskusnijih igrača (Sušić, Milić, Kalinić) i 2 mlada talenta koja su bila nezadovoljna tretmanom (Maganjić, Šimić) odradio vrlo dobar posao i završio godinu u solidnom plusu od čak 20 milijuna kuna. Ove sezone prodan je samo Vlašić s kojim je Hajduk možda i mogao biti u borbi za naslov ali Evertonova ponuda je bila toliko izdašna da ju je jednostavno bilo suludo odbiti. Klubovi Hajdukovog ranga u europi jednostavno nemogu zadržati takvog igrača kad dođe ozbiljnija ponuda a za njihove financije takva jedna injekcija znači jako puno unatoč tome što splitski klub za razliku od svojih glavnih konkurenata u ligi pristojan dio svog budžeta uprihođuje od sponzora, marketinga i prodanih ulaznica.

Prije par dana Hajduk je i službeno vratio kredit gradu koji mu je bio jamac prije pet godina a dobru financijsku situaciju potvrđuju i ulaganja u Poljud te početak gradnje novog pomoćnog igrališta. Očito da su na Poljudu naučili lekciju tijekom ovih šest godina patnje i da shvaćaju da se kuća počinje graditi od temelja pa najviše ulažu u infrakstrukturu i u akademiju Hajduka koja s Gojunom na čelu napokon funkcionira kao jedan ozbiljan dio kluba a ne kao seoska zadruga.

Rezultatski podbačaj

Stvari na sportskom planu nisu išle baš kao što je zacrtano. Plan za ovu sezonu je bio borba za vrh a nakon odličnog ljeta i solidne jeseni Hajduk se opet vratio u prosječnost. Nije čak ni toliki problem u trenutnih -12 za Dinamom koliko u činjenici da se igra bijelih odlaskom Vlašića i ozljedom Futacsa jednostavno raspala. Carillo je uporno gurao svoj sistem koji bez ta dva kotačića nije imao nikakvog smisla i to ga je u konačnici i koštalo pedale unatoč svemu dobrome što je izgradio na proljeće i u ljeto.

Kopić je jednostavno samo zaigrao malo defanzivnije a uz poguranac Torcide koja je zasigurno svojim kritikama motivirala igrače malo ga je pomazila i sreća. Protiv Istre na debiju se unatoč vodstvu od 3-0 na poluvremenu Hajduk grčevito branio u drugom poluvremenu pokušavajući sačuvati sva tri boda. Mučenje se nastavilo i protiv Osijeka gdje su bijeli u jednoj od najdosadnijih utakmica u ovom dijelu prvenstva uspjeli izboriti remi golom Saida u sudačkoj nadoknadi. Većinu drugog poluvremena Hajduk je odigrao sa čak četiri napadača i prava je sreća što Osječani nisu imali znanja a prije svega kondicijske spreme (očito je europa uzela svoj danak)  da završe jedan od brojnih kontranapada koji su imali.

Protiv Rijeke je kestenje iz vatre vadio Letica a Lokomotiva je unatoč dva igrača manje na terenu imala izglednu priliku priliku za izjednačenje u posljednim minutama. Inter je došao na izlet u zadnje kolo pa je popio pet komada a njegovi igrači su izgledali kao da su došli na trening a ne na utakmicu.

Problem igračkog kadra

Očito je da trener nije bio glavni problem Hajduka i da igrački kadar definitivno vapi za prinovama. Neslužbene informacije govore da je Hajduk ovu godinu završio sa dobiti većom od 30 milijuna kuna pa bi se neka nova lica trebala pojaviti u svlačionici bijelih već ove zime a pogotovo na ljeto unatoč tome što su infrastruktura i omladinski pogon prioriteti. Hajduk si jednostavno nemože dozvoliti da na pojedinim pozicijama u idealnoj postavi ima igrače koji nebi bili nositelji momčadi ni u drugoj momčadi koja nastupa u 2. HNL. U suprotnome Kopić će se jednostavno morati prilagođavati onome što ima i gurati mladiće u vatru s nadom da će otkriti nekog novog Pašalića ili Vlašića.

Europa više nije spas

Godinama su naši klubovi europu gledali kao priliku za izlazak iz blata HNL-a na veliku scenu i priliku da uzmu svoj dio od tog velikog financijskog kolača. Novim promjenama u samom ždrijebu te računanju Uefa koeficijenta našem prvaku postalo je gotovo pa neisplativo ulagati veliki novac u pojačanja s obzirom na ždrijeb koji bi ga mogao dopasti. Pogotovo će teško biti Hajduku i Osijeku koji bi zbog nešto nižeg koeficijenta i u ranijim pretkolima mogli naletjeti na puno jače ekipe tako da ovog ljeta vjerojatno neće biti onog klasičnog tempiranja forme za europu. Rijeka i pogotovo Dinamo imati će puno bolju startnu poziciju pa bi si mogli postaviti nešto više ciljeve u europi ali vidjeli smo u zadnje dvije sezone da igranje dva natjecanja uzme svoj danak u jesenskom dijelu prvenstva.

Pogled na konkurenciju

Dinamo već dulje vrijeme muku muči sa financijama i sve teže zadržava svoje udarne igle na Maksimiru. Zahvaljujući obilju mladog talenta uvijek uspijevaju držati korak sa konkurencijom ali definitivno više nisu toliko dominantni kao prethodnih sezona. Uostalom i ove sezone su se pokazali ranjivima ali su zahvaljujući sreći, lošim predstavama konkurenata te standardnom pogurancu kojeg imaju uvjerljivo na čelu ljestvice.

Rijeka ima velikih problema i to je sad baš svima jasno. Igrački kadar se osipa kao nikad prije i nema sumnje da Riječani sljedeće sezone neće biti konkurentni za naslov ukoliko ostali samo zadrže postojeći kadar a kamoli da se pojačaju. S obzirom na nedostatak mladog talenta jako je nerealno očekivati da Rijeka ponovi rezultate od prošlih sezona ali s Kekom na klupi sve je moguće. Vjerojatno će Riječani izgledati slično kao Osijek ove sezone, biti će jako dobro posloženi i moći će konkurirati jačim ekipama ali bez kvalitenijih igrača koji odskaču od prosjeka teško da mogu napraviti neki zapaženiji rezultat na duge staze.

Potencijal Osijeka je najteže procijeniti. Ulaskom privatnog kapitala Osiječani su jako dobro posložili momčad ali su se za razliku od Riječana odlučili dio novaca investirati u novi kamp i tako pokazali da im je od istantnog rezultata ipak važnija dugoročna slika. Unatoč tome vraćanjem nekih domaćih igrača te sa par prinova iz drugih klubova pokazali su se itekako konkurentnima ove sezone. Za nešto više trebati će još pokoje pojačanje a pitanje je da li su Bijelo-plavi trenutno spremni zagrabiti još dublje u džep ili će naglasak staviti na razvoj talenta i čekati svoju priliku u sljedećim sezonama.

Perspektiva

Hajduk za razliku od gorenabrojanih momčadi nema problema ni sa financijama ni sa nedostatkom mladog talenta. Uz dva-tri solidna pojačanja, povratak Futacsa koji je nažalost jedini kompletni napadač kojeg Hajduk ima te aklimatizaciju pokojeg od talentiranih mladića iz druge momčadi Hajduk definitivno ima potencijala za borbu za naslov. Hoće li svoju trofejnu salu obogatiti još pokojim pokalom državnog prvaka jako je teško predvidjeti jer to ovisi o puno faktora ali to da bi Bili sljedeće sezone trebali biti u borbi za titulu je poprilično izvjesno. Hajdukovi navijači bi sljedeće sezone zimsku pauzu napokon trebali dočekati sa realnim nadanjima za osvajanje naslova umijesto sa mišlju o onoj sljedećoj sezoni. 

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.