Analiza

Na račun stare slave se ne može živjeti

Može li Mourinho više trenirati top klubove?
Bateman | 12/2018

Nakon nešto više od dvije i pol godine na klupi Manchester Uniteda Jose Murinho je u utorak ujutro dobio otkaz. Neizbježan potez vodstva kluba s Old Trafforda došao je dva dana nakon poraza od Liverpoola, u utakmici u kojoj je United na svaki mogući način bio izdominiran. Taj poraz je pak došao samo tjedan dana nakon Unitedove možda i najbolje predstave ove sezone i pobjede 4:1 protiv Fulhama. No bez obzira na dobru igru koju su Crveni vragovi pokazali u toj utakmici, samo naivci su mogli pomisliti da je to bilo išta više od iznimke koja potvrđuje pravilo. Time se agonija u crvenom dijelu Manchestera koja traje još od odlaska Sir Alexa Fergusona, nastavlja. No ipak, neizvjesnost koja će uslijediti u nadolazećem periodu svakako je bolja od sive budućnosti koju je garantirao portugalski stručnjak. Bezidejne predstave, negativan pristup igri, konstantna kritiziranja uprave i igrača i hvatanje za slamke prošlosti, ono su po ćemu će Special One ostati zapamćen u Manchesteru. A nedovoljno kvalitetna momčad bez karaktera koja grca u prosječnosti najveća su ostavština njegove vladavine Kazalištem snova.

A koliko je loš United bio pod Mourinhovim vodstvom najbolje će opisati sljedeći statistički podaci koje je omogućila Opta:

  •   26 bodova nakon 17 odigranih utakmica je najmanje od sezone 1990/91
  •   29 primljenih pogodaka u 17 utakmica je najviše od sezone 1962/63
  •   u svim ovosezonskim utakmicama Premier lige protivnička ekipa pretrčala je više od Manchester Uniteda
  •   Fulham je jedina momčad koja je manje puta sačuvala mrežu netaknutom ove sezone od Uniteda
  •   De Gea je u ovoj sezoni 4. vratar lige gledajući broj obrana (61), što je još jedan pokazatelj propusnosti Unitedove obrane
  •   u kalendarskoj 2018. samo Lukaku (12) i Martial (10) imaju dvoznamenkasti broj pogodaka u Premier ligi
  •   od 144 utakmice koje je vodio na klupi Manchester Uniteda, Mourinho je izgubio 20% njih, čime je izjednačio svoj rekord iz vremena dok je bio trener Uniao de Leirie koju je vodio samo 20 puta
  •   Guardiolin City postigao je ukupno 83 prvenstvena pogotka više nego Mourinhov United

Mourinho je konstantno napominjao kako se razina Reala, Barcelone, Cityja i sl. ne može dosegnuti bez adekvatne potrošnje na tržištu, ali dok su njegova gunđanja imala uporište u zbilji, ne treba zaboraviti transfere koje je on amenovao otkada je zasjeo na klupu Crvenih vragova, a koja od starta nisu imala previše smisla. Krenemo li od njegove prve sezone, sjetit ćemo se kako je potrošio ukupno oko 170 milijuna funti na Baillyja, Mkhitaryana i Pogbu. Dovođenje Baillyja nije sporno, a 40 milijuna funti za Mkhitaryana može se opravdati njegovim igrama u dresu Borussije, iako se možda trebalo malo kritičnije pogledati na Armenca u kontekstu Premier lige. No najveći problem tog prijelaznog roka bio je Paul Pogba. Dovođenje jednog od najboljih veznjaka svijeta za 95 milijuna funti nije bio problem sam po sebi, već gledano kroz retrospektivu. Naime, Mourinho je znao kakav je Pogbin karakter (ili je barem trebao znati) i kako je općenito raditi s Raiolinim igračima, te ga sukladno tome nije trebao dovoditi ako mu je naredne tri sezone mislio spočitavati ono što je kod Pogbe neiskorjenjivo. Ferguson je svojevremeno osjetio što bi ga čekalo da je produljio ugovor s Francuzom, pa je Raioli jednostavno rekao da odj..e.

U drugoj sezoni Mourinho je doveo Matića, Lindelofa, Lukakua i kasnije Sancheza. O 30 milijuna funti za Alexisa čije je poduže nezadovoljstvo ostavilo ozbiljnog traga na njegove predstave, ne treba ni trošiti riječi, a postavlja se i pitanje da li se 75 milijuna funti za Lukakua isplatilo. Za Lindelofa još uvijek ima nade, iako je vrlo upitno hoće li Šveđanin ikada postati elitni stoper.

Zaključimo li cijelu priču o transferima s 55 milijuna funti danih za Freda, a koji je ove sezone odigrao ukupno 692 minute, dolazimo do zaključka kako je portugalski strateg imao na raspolaganju novac koji je mogao mudrije iskoristiti prije nego što mu je Woodward zatvorio dovod sredstava, gurnuvši ga u sezonu bez kompatibilnog stopera. Jer iako je United ove sezone potrošio samo 75 milijuna funti na pojačanja, što je manje nego što su primjerice potrošili Leicester, Fulham, West Ham, Everton i Wolverhampton, u periodu od Mourinhovog dolaska na ovamo, United je treći najveći potrošač u Engleskoj, dok istovremeno bilježi drugi najveći gubitak. Uzmemo li u obzir da je on sam imao velikog utjecaja pri odabiru pojačanja, argumenti mu izgledaju poprilično slabi.

 

Dakle, nedovoljno kvalitetna momčad nije isključivo krivica uprave, već je i Portugalac imao svoje prste u tome, pa se tako United i kvalitetom čini nedostojan mjesta među najboljom četvorkom, a kamoli tek igrom. City i Liverpool su nastavili tamo gdje su stali prošle sezone, dok je Sarri probudio Chelsea. Emeryju nije dugo trebalo da od Arsenala napravi pravu momčad sposobnu parirati onim najboljima, a njihovi gradski rivali nakon sporog starta pokazuju da Pochettinova filozofija još uvijek funkcionira. U takvoj ligi, United sa svim svojim problemima, Mourinhovom filozofijom reaktivnog nogometa i možda i najnekvalitetnijom momčadi od „velike šestorke“, gotovo da i nije imao šanse za Top 4. No ni sada, nakon što je Special One dobio otkaz, šanse im nisu zamjetno veće.

Od Mourinhovog dolaska na Old Trafford, United je svoje najbolje partije pružao u velikim utakmicama, no tu postoje dva problema. Prvi je taj što kada kažem „najbolje“, ne mislim to u smislu jasne vizije igre, mehanizama i iskorištavanja svog najjačeg oružja, već u kontekstu zaustavljanja protivnika, odnosno ubijanja njihove igre i oslanjanja na tip nogometa koji se može nazvati oportunističkim. Ali ni to samo po sebi ne bi bio toliki problem kada ne bi postojao drugi, važniji problem, a to su „male“ utakmice. Mourinhova momčad se do ovosezonske utakmice s Fulhamom gotovo nijednom nije nametnula igrom kao superiorna, već su pobjede u utakmicama protiv slabijih protivnika dolazile istim putem kao i one protiv velikih – teškom mukom. A kao što je to već dobro poznato, naslovi se u pravilu osvajaju na malim utakmicama. U tom segmentu Mourinho se od samog početka nije snašao, a United je gotovo svaku utakmicu plesao na rubu, te bi nerijetko jedna De Geina vrhunska obrana ili izostanak iste bio uteg koji bi prevagnuo na jednu ili na drugu stranu. A kada igraš u najkompetitivnijoj ligi na svijetu koja financijski, a onda posljedično i kvalitetom nezadrživo raste, teško je očekivati da ćeš na taj način biti konkurentan. Stoga ne čudi podatak da United ove sezone ima najmanji broj dodavanja od „velike šestorke“, najmanje postignutih golova i najviše primljenih, a gol razlika im stoji na negativnoj nuli. A koliko im je obrana loša najbolje govori podatak da je njihovih 29 primljenih pogodaka bolje samo od Cardiffa, Southamptona, Burnleyja i Fulhama – sve odreda momčadi koje se bore za opstanak. Tu također treba naglasiti da je u cijeloj prošloj sezoni United primio 28.

Pobjeda nad Juventusom u Torinu bila je zapravo pravilo koje Mourinha prati gotovo cijelu njegovu karijeru, a koje glasi da će bez obzira na formu, lošu igru i kadar koji mu je na raspolaganju, Mourinho uvijek biti sposoban izvući pozitivan rezultat u utakmicama protiv kvalitetnijih protivnika i to u poprilično nasumičnom uzorku. A to će posljedično dovoditi do toga da njegovo ime nikada do kraja neće izblijedjeti, te da će on i dalje imati nešto čime će uzvratiti svojim kritičarima, a njegova reputacija će i dalje biti ona trenera s pet zvjezdica. No za uspjeh po mjerilima jednog od najvećih klubova u povijesti, Mourinho jednostavno nije bio pravi čovjek.

Sa svojim pristupom nikada nije mogao ispuniti očekivanja navijača i nije mogao donijeti rezultate koje Unitedov ugled zahtijeva. On je samo živio od utakmice do utakmice, kritizirao igrače i spominjao svoje stare uspjehe, a to danas ne prolazi ni u Hajduku. Možda i najpatetičnija izjava (a konkurencija nije mala) došla je baš prije utakmice s Liverpoolom kao odgovor na pitanje je li ovo najbolji Liverpool protiv kojeg je igrao, a glasila je: „Igrao sam protiv Liverpoola koji su bili prvaci Europe. Ne znam da li je ovaj Liverpool bolji ili lošiji. Znam da je onaj Liverpool osvojio Ligu prvaka, a ovaj Liverpool nije osvojio ništa.“ Zapravo najbolji dokaz Portugalčevog cinizma i pomalo ružnog banaliziranja nogometne igre došao je kao naručen prije potopa koji je doživio od upravo tog Liverpoola, izgubivši tako praktički jedinu pozitivnu činjenicu u vezi svoje vladavine Unitedom koju je još uvijek mogao natrljati na nos svojim kritičarima. Portugalac je u nedjelju spao samo na staru slavu, kao i klub na čijoj je klupi i sjedio do sada, stoga je razilazak bio jedino logično rješenje.

Bez obzira na sve uspjehe koje je Mourinho ostvario u svojoj karijeri i sve one koje će možda ostvariti u budućnosti, činjenica je da on nikada nije bio pravi fit za United. Nogometna filozofija koju on njeguje nije svačiji cup of tea, ali uvijek ju se moglo progutati dok je donosila rezultate. U Unitedu rezultata nije bilo, niti ih je moglo biti na način na koji je Portugalac to zamislio, a ako ćemo spomenuti Europsku ligu, ona je Unitedu bila ništa više od ulaznice za Ligu prvaka. O tome da li je Mourinha pregazilo vrijeme ili je postao žrtva svog ega, dalo bi se raspravljati, no ono što je sigurno jest to da se u današnje vrijeme ne može živjeti na račun stare slave. A Special One je u posljednje tri godine živio upravo tako. Činjenica je da je svoj otkaz dobrano naplatio, ali 25 milijuna funti za drugi najvrjedniji sportski kolektiv na svijetu nije ništa ako to znači potencijalni povratak u vrh engleskog i europskog nogometa. 

Mourinhu sada preostaje pronaći novi recept za uspjeh, a vrijeme će pokazati hoće li ga predstaviti u nekom od europskih velikana, nekoj nacionalnoj vrsti ili će ipak morati sići jednu stepenicu.

Respekt: Dado_M, BruceWayne, Fenix22, Gavran, Peslolus, Alumnus,

Slažem se: BruceWayne,

godina prije nego se umirovio, a ispada da nisu spremni ni pet godina kasnije. - Gavran, 19.12.18. 13:51, 0 0 0
To s jedne strane stoji, ali smatram da je Ferguson samom svojom pojavom izvlačio iz momčadi ne samo ono najbolje, nego čak i ono čega nema. - Bateman, 19.12.18. 14:32, 0 0 0
Mislim da se nitko ne bi mogao pripremiti na odlazak jednog takvog trenera, pogotovo u ovako financijski jakoj i konkurentnoj Premier ligi koja je tek postala ovo što je danas nakon njegovog odlaska. - Bateman, 19.12.18. 14:33, 0 0 0
Pa tijekom zadnje Fergusonove sezone je Guardiola bio bez angažmana, a Kloppa sigurno nije bilo nemoguće dovesti. Umjesto trenera koji su bili nositelji promjena odabrali su Moyesa. I još dva Moyesa nakon njega. Naravno da nisu mogli zamijeniti jednu - Gavran, 19.12.18. 14:57, 0 0 0
figuru drugom, ali su pokušali i to im je glavna greška. Trebala im je, odnosno još uvijek im treba, promjena ideje. Valjda su to dosad shvatili. - Gavran, 19.12.18. 14:59, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.