Analiza

Narod protiv Russella Westbrooka

Sufrin USA: NBA playoff
Mac316 | 04/2019

Kad je Damian Lillard pogodio 'ono' i zaključio sezonu OKC Thundera, bilo je samo pitanje sekunde prije nego se lavina kritika i omalovažavanja sruši na leđa Russella Westbrooka, vođe Oklahome. Nije to ništa novo, Westbrook je prototip svga onog što bernardjurišićevci ne vole u košarci, oni vole Duncana, oni vole sustav, oni vole pokazivanje poštovanja i oni vole timsku košarku. Russell Wesbrook nije ništa od toga, a unatoč, ili baš zato, dospio je do statusa jednog od najboljuih košarkaša na planeti, pa treba dozvoliti i eventualnost da nisu samo Duncani ovog svijeta predodređeni za vrhove. 

Kritike je Westbrook apsoolutno zaslužio. Omalovažavanje nije. I to je sva istina. Westbrook je ove sezone postigao nekoliko osobnih dostignuća za koje zaslužuje kapu dolje i stav mirno od 'Duncan zakon' ekipe, a ne tiču se sva triple doubleova. Westbrook je svjesno i vidno prepustio glavnu rolu Georgeu, boljem šuteru i općenito igraču sa više sposobnosti poentiranja. Nekad davno, Westbrook se jako mučio sa konceptom prepuštanja glavne role, nikad do kraja nije oprostio DUrantu da je bolji scorer pa je to doprinijelo i rastanku, no očito je sazrio, ove sezone je bilo nedvojbeno da je Paul George prvo ime OKCa, a Westbrook je najbolja ispomoć koju PG13 može poželjeti. I dobar dio sezone je to klapalo, OKC je izgledao kao contender, čak i kao najrealnija opcija za rušiti GSW, George je bio legitimni kandidat za MVP nagradu, a Russ je držao triple double prosjek. No, George se ozlijedio, nije izbivao toliko dugo, ali se vratio nezaliječen, sa ramenom koje ga vidno muči i promijenilo mu je cijeli način igre. U takvoj situaciji, Westbrook je, bilo mu to milo ili ne, morao ponovno postati prvo ime momčadi. 

Naravno, još jednom se pokazalo da to ne funkcionira. Westbrook je puno toga, nemilosrdni borac, jedan od najboljih penetratora pod koš u povijesti lige, skakač i vrhunski asistent, ali jednostavno nije scorer, barem ne ono što se naziva učinkoviti scorer. Westbrookove šuterske brojke su mizerne, od igrača koji zabijaju preko 20 koševa u prosjeku, nitko u ligi nije lošiji od Russa po effective FG postotku sa 46%, čak i ako se pretraga proširi na one koji zabijaju preko 15, dobijemo 70 igrača od kojih je samo Andrew Wiggins lošiji u efikasnosti od Russa. Momčad jednostavno ne može prosperirati ako Russ provodi pucačinu na terenu jer mu to jednostavno ne ide. A kad mu se daju slobodnije ruke, Russ jednostavno ne zna stati. Šut za 3 mu je ukupno 29%, prevedeno, pogađa niti svaku treću, ali ipak, ispalio ih je u ovoj sezoni 411, što ga stavlja u top 40 svih igrača u ligi. Da je samo dio tog vremena koje je proveo ispaljujući trice proveo u korištenju svojih stvarnih talenata, OKCu, a i njemu bi bilo mnogo bolje.

Nekoliko je objektivnih faktora zašto Westbrook igra kako igra. Jedan je ozljeda Georgea i to je hendikep koji je OKC pretvorio iz contendera sa dva MVP format igrača u beskrvnu momčad sa jednim ozlijeđenim MVPom i drugim koji se bori sam sa sobom da ne postane mr. Hyde svom dr. Jeckyllu. Dodatno, cijela Oklahoma nije šuterska momčad. U najboljoj verziji samih sebe, na terenu su Russ, PG, Schroder, Grant i Adams, a od navedenih, samo George je u stanju pogađati daljinske šuteve, ako nisu potpuno otvoreni. Niti u ostatku rostera nema baš specijalista za trice, a igranje u današnjoj ligi gdje switchanje obrana jednostavno prisiljava igrače da ispaljuju sve više i više trica nalaže da šutere jednostavno morate imati. Oklahoma ih nema. I onda Russ poludi, izgubi se i krene niz put koji vodi na isto mjesto gdje je vodio zadnjih 3 godine od kad nema DUranta u gradu, ispadanje u prvom krugu, uz samo 4 pšlayoff utakmice dobivene u tom periodu. 

KAd su potpisali Georgea i dali Russu max ugovor, OKC se obvezala da s njima pokuša osvojiti naslov. U ovakvom sastavu i rosteru, to neće biti moguće. Uprava mora učiniti svoje i ojačati ovu ekipu sa šuetrski sposobnim igračima, čak i pod cijenu gubitka igrača kao Schroder, Adams i Grant koji su iznimno zahvalni role playeri, ali nisu ono što Oklahomi treba u ovom trenutku. No, ono što im najviše treba je da Russell Westbrook sjedne sam sa sobom, prizna si neke stvari o svojoj igri i pokuša se promijeniti. Westbrook ima 30 godina i 11 godina staža u ligi, bez većih pauza sa ozljedama što znači da je prilično potrošen. NJegove fizikalije nisu vječne, pa ako želi zadržati sam sebe na najvećem nivou i opravdati silan, dugoročno novac koji je klub u njega uložio, morati će naći načina da proizvede Russella Westbrooka 2.0, verziju koja može zadržati ono najbolje što nudi, ali sa patchevima koji će sanirati ono što ukupni proizvod pretvara u drugorazredni artikl u usporedbi sa konkurencijom. 

Rekao sam da Westbrook zaslužuje kritike, ali nikako ne zaslužuje omalovažavanje. Zašto? Čovjek je jedan od najboljih košarkaša svijeta, nije top 3 ili 5, nije možda niti 10, ali je igrač koji je svojom igrom postavio neke standarde koji nikada, ili 'nikada' do nekog novog Westbrooka, neće biti dostignuti. MOžete se smijati triple doublevoima i misliti da je to produkt pumpanja brojki, ali jednog dana kad naučite jesti sami i kad vam više neće trebati pelena shvatiti ćete. Nitko na svijetu vam ne može pomoći u pumpanju brojki koševa i asistencija, pogotovo ne u sezoni gdje ste do zadnje utakmice igrali za nešto, a svaka od Russovih triple double sezona je bila takva. Skokovi? Čak i da mu ih momčad 'pušta', što je nebuloza gotovo bezvrijedna da se uopće napiše, kakve to veze ima, zar mu pušta tako tri sezone svake večeri iz utakmice u utakmicu? Prosjek skokova za prosječnog beka lige je 5 po utakmici, Russ je viši, atletičniji i skočniji od skoro svakog od njih, zar nije razumno očekivati da ubere barem skok više po četvrtini od svih njih? S time dođemo oko 9 u prosjeku, ako vas veseli, evo, momčad mu pušta jedan skok i toliko su opterećeni i precizni s tim da su se uštimali da mu omoguće triple double prosjek već tri godine zaredom. 

Kad djeca zašute i zaspu i odrasli nastave pričati možemo pričati o tome da Russ postavlja neke nezamislive trendove. Da, brojke nisu najbitnije i naslovi se broje, istina. I zato Russ i nije u razgovoru za najboljeg igrača lige današnjice, ima boljih, ima većih pobjednika i ima igrača spremnijih na adaptaciju. No, samo zato što Russ ne spada u elitu koja u playoffu odlučuje o naslovima, ne znači da su njegovi učinci podloga za šale. Bio je jedan igrač koji je isto tako bio 'samo' štancer broja koševa sve dok se oko njega nije posložila momčad, trener i Pippen i krenuli u stvaranje dinastije. Danas se tom igraču tepa da je najbolji svih vremena. Ne, Russ nije Jordan, nikad niti neće biti i to nije poanta. Poanta je da statistički učinci mogu opisivati igračku veličinu čak i ako momčadski uspjeh izostane. Russell Westbrook je do svoje 30. godine porušio neke rekorde stare desetljećima i za koje se mislilo da nikada ne mogu niti približno biti ugroženi, postavio je neke brojke koje će se generacijama činiti kao utopija. Na njemu je da nakon svoje 30. godine pokaže sam sebi i navijačima Oklahome da je u stanju i za više od toga. Ako uspije, ima šanse biti pamćen kao jedan od najvećih svoje ere, ako ne ostati će upamćen kao jedan od statistički najdominantnijih igrača lige i ne puno više od toga. Niti ovo drugo nije malo, no od triple double mašine se s pravom očekuje i više. 

Uf, usporedba s mladim Jordanom na kraju teksta.Mladi Jordan je po postotku šuta i IQ-u za Westbrooka avion.Nije mi jasno zašto te ljuti kritika igrača koji nikad u playoffu nije pokaza ništa u crunch time-u.I ne,statistički učinci nemogu opisivat - Lwave, 30.4.19. 3:40, 0 0 0
igračku veličinu ako momčadski uspjeh izostane.Taj kriterij se ne može primjenjivati na Westbrooka koji je igrao sa Durantom,Hardenom,Georgeom,Oladipom,Melom,Adamsom i još pokojim kvalitetnim rotacijskim igračem a bez većeg učinka. - Lwave, 30.4.19. 3:45, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.