Analiza

(Ni)je dramatično

Koji su trenutno najveći problemi u Hrvatskoj reprezentaciji?
rapid | 25.03.

Hrvatska nogometna reprezentacija je nakon teške pobjede nad Azerbajdžanom izgubila u Mađarskoj pa su se pitanja oko reprezentacije koja postoje još od SP-a počela dodatno potencirati. S druge strane, bolje da se ovakav poraz dogodio na početku kvalifikacija nego kad se bude lomilo ko će se kvalificirati, a tko ne.

Prva stvar je golman. Kalinić je trenutno u jako lošoj formi i (su)krivac je za oba gola Mađara, što je možda i pozitivno s obzirom da nas je malo spustilo na zemlju. Previše je puta u javnom prostoru izrečeno da smo mi svjetski viceprvaci i kao da se podrazumijevalo da ćemo skupinu pregaziti kao plitak potok. U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. No, vratimo se na vratara. S obzirom na tretutnu formu, Livaković svakako zaslužuje "jedinicu" u reprezentaciji, ali trebamo biti svjesni da su vratari čudljiva bića i da mijenjanje golmana može biti delikatno. Dalić nije mijenjao Subašića u finalu SP-a iako je bio ozlijeđen, ali tko bi mu zamjerio nakon partija u raspucavanju jedanaesteraca. Isto je s Kalinićem koji je nedvojbeno kvalitetan vratar i koji je strpljivo čekao svoj red i Dalić mu je odlučio davati prilike. Je li pogriješio? Vjerojatno je. Je li to bio logičan potez? Je. Ali pretpostavljam da će sljedeću utakmicu braniti Livaković, osim ako ne dođe do drastičnih promjena u formi i kod njega i kod Kalinića. 

Obrana je loše izgledala što opet zapravo ne začuđava. Leovac je valjda četvrta opcija na lijevom beku u reprezentaciji i čak u Dinamu nije bio u potpunosti standardan tijekom sezone. Možda bi s Barišićem to bolje izgledalo i on se nakon utakmice s Azerima nameće kao prvo ime na lijevom beku. Međutim, Hrvatska ne bi trebala strepiti za tu poziciju, tu su mladi Sosa, Čulina i Bradarić. Vida koliko god požrtvovan bio i drag nam svima, nije najviša razina stopera. Ako još dodamo i njegovu slabu igru s loptom u nogama, to postaje sistemski problem u igri Hrvatske zbog nemogućnosti otvaranja lijevog koridora napada. Opet, tu su Ćaleta-Car, Pongračić i Benković, koji bi do EP-a mogli postati stožerni igrači reprezentacije. Na desnom beku smo imali Jedvaja koji čak i u Bayeru igra najčešće kao bek, ali mu je prirodna pozicija stoper. Dodajmo tu još i Lovrena koji se vratio nakon ozljede i imamo zadnju liniju koja je jako ranjiva. To se vidjelo na primjeru kada je Szalai izvlačio Vidu, a drugi mađarski igrač ulazio iza leđa našoj obrani bez da ga je itko pratio. Takve stvari su na ovoj razini nedopustive. Također čudi i naivnost naših igrača prilikom duela sa Szalaiom, čiji jedini posao bio pri primitku lopte iznuditi prekršaj, a naši su prilično fizički čvrsto išli u duel s njim. I naravno problem prekida koji se može i mora riješiti.

Vezna linija nam je djelovala prilično iscjeđeno, što je i očekivano s obzirom na godine i broj utakmica u nogama u posljednjih nekoliko godina. Napad je prilično neučinkovit protiv čvrstih i zatvorenih ekipa. I Rebić i Perišić su igrači kojima dribling nije forte, već brzina i silina što na ovakvom uskom prostoru nije moguće (Perišićev bicikl i lopta na lijevu nogu je dribling koji više ni meni ne bi mogao prodati). Kramarić ovaj puta nije dao gol ni iz čega i dobili smo što smo dobili. U napadačkom dijelu igre nismo imali zapravo načina kako probiti protivnički bunker. Na desnoj strani smo imali priučenog beka koji jednostavno nije sposoban konstantno probijati stranu i raditi pritisak na protivničku obranu. Hrvatska je kako bi probila stranu, morala na nju natrpati četiri igrača i tako zapravo sama zatvoriti svoj napad. Na lijevom strani općenito imamo problema s otvaranjem + što je igrao igrač u kojeg ostatak reprezentacije očito nema povjerenje. Krila nam nisu sposobna stvoriti višak driblingom na tako uskom prostoru, a killer Kramarić nije bio raspoložen.

U Dalićevu obranu može se reći da Mađarska nije nikakva miki maus ekipa kao što se znalo pisati, oni su čvrsta domaćinska ekipa koja će svakoga namučit na domaćem terenu. Ali takvi su i Wales i Slovačka, pa čak i Azerbajdžan. Ove kvalifikacije neće biti šetnja za Hrvatsku iz tri razloga. Prvo, nemamo igrače koji mogu napraviti razliku protiv zatvorenih ekipa u zadnjoj trećini terena. Modrić i Rakitić ne mogu probijati bunkere s obzirom da je protivnik najgušći u sredini. A drugo, s obzirom koliko često i dugo reprezentacije budu na okupu tijekom godine, puno je lakše osmisliti i uigrati defanzivni i kontraški sustav, nego nekakav smisleni ofenzivni. I na koncu, zasićenje. Kostur reprezentacije je prilično star i igra nakon najvećeg sportskog uspjeha u povijesti Hrvatske pa je stoga pomalo iluzorno očekivati jednaku glad i angažman kao prije. Opet, nema nikakvog smisla škartati pola reprezentacije jer nisu angažirani kao prije, pogotovo nakon onoga što su napravili.

Zaključno, Wales kao prava otočka ekipa će nas u lipnju pokušat dobiti prekidima. Siguran sam da je Dalić svjestan toga i da će prvo uvesti vratara koji nije zaljepljen za crtu (Livaković) i na koncu uigrati to branjenje prekida. Za jesen treba vidjeti u kojem smjeru su se razvili naši mladi igrači pa možda i posegnuti za zamjenama, pogotovo u zadnjoj liniji. Hrvatska se neće prošetati ovim kvalifikacijama i mislim da smo svi toga postali svjesni nakon poraza u Mađarskoj, ali ima dovoljno individualnog talenta da ode na EP. A tamo, mislim da će biti nekako lakše, zbog iskustva velikih natjecanja, ali i činjenice da se najbolje snalazimo kao kontraška ekipa. A nakon EP-a, vrijeme je za smjenu generacije, htjeli to nositelji igre ili ne.

Svaka čast, slažem se sa svime, imamo identične poglede. Jedino što ja još imam vjere u Perišićev dribling :) - hrvojeh, 25.3.19. 10:04, 0 0 0
Jako dobra analiza, respekt. - BruceWayne, 25.3.19. 14:50, 0 0 0
Hvala obojici! :) - rapid, 27.3.19. 12:09, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.