Analiza

Od novog Ibrahimovića do novog Mandžukića tanka je nit

Anderlecht - Dinamo 0-2
BruceWayne | 10/2018

Konačno je Bruxelles bio sretan za Hrvate. Listopadska večer u gradu europskih institucija otvorila je vrata u predvorje snova svih Dinamovih navijača da će nakon dugog niza godina ponovno vidjeti svoj klub poslije zimske stanke u europskoj konkurenciji. Nakon 6 boda iz dva početka kola, Dinamo je vlasnik svoje sudbine. Preduvjet za večerašnje slavlje bila je pobjeda nad Fenerom  prije dva tjedna. U samoj analizi, spomenuta je važnost pozitivnog otvaranja, ne samo zbog većih šansi za prolazak skupine, nego i zbog ubijanja duha iz boca zvanog Young Boys i shvaćanje Europske lige kao potencijalne pobjede nakon ispadanje iz Lige prvaka. Slavljem protiv Fenera dobiveno je potrebno samopouzdanje, no ono što je još važnije, skidanje tereta bodovnog pritiska, što je Dinamu dalo priliku da otpočetka preuzme inicijativu i zasluži vodstvo, koje kasnije nije ispuštao.

Ponovno pisati o srednjem bloku, presing zamkama i izlasku u visoki presing, recikliranju teza o kvalitetnom sustavu u fazi obrane i protunapadima nema previše smisla, pa za nadogradnju prijašnjih analiza treba pričekati povratak More i Majera. Ipak, kroz prvih par minuta utakmice otvorila se nova tema za analizu.
U suton prijelaznog roka, na zadnja vrata Maksimirskog stadiona ukazao se Bruno Petković, povratnik u Hrvatsku nakon niza uspješnih i manje uspješnih avantura u Italiji. Petković je stari Bjeličin poznanik u vrijeme dok je trener Modrih obavljao isti posao u Speziji. U dugom i često zamornom natjecanju s 42 kola, Bjelica je imao dovoljno prilike upoznati većinu hrvatskij igrača, čiji se broj znatno povećao ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Bjelica je tako primijetio visokog napadača, kvalitetnog u skoku i primanju lopte, no ono što ga je razlikovalo o prosječnog talijanskog "target mana", donijele su mu usporedbe sa Zlatanom Ibrahimovićem. Kontrola lopte, udarac, dribling na visinu od 193cm su potpuni raritet u konkurenciji napadača a kroz pravilo ponude i potražnje najbolje se može izračunati vrijednost takvog igrača. Petković je nakon niza duga godina provedenih u Italiji svoj vrhunac doživio u Trapaniju. 10 golova i 7 asistencija u jednoj kalendarskoj godini bili su pozivnica za veliku scenu, elitni razred talijanskog nogometa i dres Bologne. Prosječni klubovi Serije A imaju sklonost uložiti određena sredstva u visokog napadača istodobno gradeći svoje napade oko njega, nadajući se budućoj prodaji u neki od klubovi gornjeg doma. Međutim, u konkurenciji Destra, Palacija i još jednog visokog napadača Avenattija, Petković se nije snašao.Pokušao je s posudbom u Veroni, no klub koji je već duboko nagazio u put druge lige nikada nije dobar za mladog igrača. Tanka je crta između nove senzacije Calcia Krzystofza Piateka i Brune Petkovića, dva igrača sličnih priča ali uz iznimku da je Poljak prije Genoe imao prvoligaško iskustvo kod kuće, što ne mora, ali itekako može biti presudno.

Možda se tom mišlju vodio Petković, kada se početkom kolovoza priključio Dinamu. U trenutku kada je Budimir vukao momčad prema Ligi prvaka a Gavranović polagano ulazio u ritam, Petković se ponovno našao u negativnoj situaciji po pitanju sigurne minutaže. Srećom po njega, odlukom Bjelica da koristi različite postave u HNL-u i Europi, brzo je dobio priliku pokazati što može. Povjerenje je vratio pogotkom protiv Lokomotive iz kaznenog udarca, no svoje mjesto u briselskih 11 zaslužio je utakmicom protiv Intera, kada je međuostalom zabio 2 pogotka i iznudio kazneni udarac u Dinamovom preokretu. Ozljedom Gavranovića, otvorilo se mjesto u vrhu napada protiv Anderlechta. S obzirom na mali luksuz u kontekstu pobjede iz prvog kola, Bjelica je imao priliku pokušati proširiti rotaciju za najvažnije utakmice koje uskoro slijede. Ako se može reći da je Rrahmanija dobio u utakmici prvog kola, onda je Petkovića dobio nakon jučerašnjeg.

Mario Budimir je od sezone Dinamu bio važan zbog tri razloga: zatvaranje protivničkih igrača, suradnja u zadnjoj trećini s krilima i posebno Olmom te u skoku posljedica na izostanak sekundarne distribucije. Protiv Anderlechta, Bjelica je iste razloge tražio od Petkovića. Na utakmici je imao čak 28 duela, od čega 11 dobivenih. Ideja Dinamovog trenera bila je tražiti prednosti zbog visinsku prednost Petkovića nad dvojicom stopera od kojih je jedan bio 183 a drugi 186 cm. Kao i u slučaju Budimira, blizu zone gdje će pasti bio je Dani Olmo i Dinamo bi u tom slučaju imao priliku započeti "drugi napad" na suparničkoj polovici. 

No za razliku od Budimira, Petković je prikazao dimenziju više u kombinatorici i ogranizaciji igre. Dokaz da koliko god možda neumjesne bile usporedbe sa Ibramovićem, one nisu bile slučajne. Petković je na ovoj utakmici imao 3 ključna dodavanja iz 3 pokušaja, protiv Lokomotive 2/3, protiv Intera čak 5/5. Ako bi tražili određeni nedostatak u njegovoj jučerašnjoj predstavi, to su defitivno bile izgubljene lopte, njih čak 6. Možda je i on sam na trenutak pomislio da na terenu donositi odluke kao Ibrahimović, ali je vjerojatno Bjelica uvidio na čemu treba raditi u mjesecima koji dolaze. Ipak, ne treba zaboraviti da se među posljednjim priključio momčadi, odnosno Bjelica će tek na zimskim pripremama moći saznati je li Petković igrač koji može biti prvi izbor u vrhu napada. Ukoliko smanji izgubljene lopte odnosno počne brže donositi pojedine odluke, njegov sve češći izbor u napadu kao večeras ne bi bio iznenađujuć u nastavku sezone.

Miriše na Mandžukića

Kao i slučaju Ibramovića, prije usporedbe s Mandžukićem treba povući malo ogradu, odnosno odati priznanje bivšem hrvatskom reprezentativcu na njegovoj posebnosti i možda se tek sada, kada više nije u sustavu vidi njegov utjecaj na uspjehe reprezentacije kao i klubove u dosadašnjoj karijeri. No, priča o Petkoviću nije mogla proći bez poveznice s reprezentacijom, obzirom na trenutni nedostatak kvalitetnih opcija na toj poziciji. Jasno, još je premali uzorak ali po viđenom u njemu, Petković ima određene predispozicije obnašati prvenstveno ulogu namijenjenu Budimiru prije, a možda u budućnosti biti redovan član nacionalne selekcije.
Kroz prijašnje analize o Dinamu se ustanovilo da Bjeličin sustav iziskuje obveznu igru od svih igrača u polju. Petkovićeva konkretna uloga bila je zatvaranje desnog koridora te spuštanje prema protivničkim zadnjim veznim kao okidač za oduzimanje lopte. Uspješno je oduzeo 3/5 lopti, protiv Lokomotive 4/4, Intera 2/3, što dokazuje određenu naviku za prepoznavanje takvih situacija. Uz to, Bjelicu može veseliti Petkovićevo pozicioniranje na terenu jer je većina oduzetih lopti nastala je njegovim praćenjem protivnika u stilu igrača s kojim se uspoređuje.

Međutim, pravi temelj te usporedbe bio je zapravo prvi gol Dinama. Vranješ je poslao problematičnu loptu prema svom vrataru a Petković je kao Mandžukić osjetio nužnost da krene u smjeru dodavanja i nije odustajao. Za svoj trud nagrađen je iznuđenim kaznenim udarcem, koji je malo kasnije Hajrović pretvorio Dinamov odlazak u mirne vode.

Sa svakom pobjedom, Dinamo raste i dobiva novog igrača u rotaciji. Bilo je nemoguće neprimijetiti napredak drugog današnjeg strijelca Gojaka u odnosu na početak sezone. Spomenut je ulazak Rrahmanija, danas Petkovića, sutra to možda bude Šitum ili netko od povratnika, no u svakom slučaju Dinamo s pobjedama ne dobiva samo potrebne bodove za prolazak skupine, nego i igrače na koje može dugoročno računati.

Jedan od njih je sigurno Bruno Petković. Svjesni da trenutno u omladinskom pogonu nemaju kvalitetnog napadača, čelni ljudi Dinama morali su pronaći dovoljnog mladog igrača na koga mogu računati u sezonama koje dolaze. Budimir je dao svoj doprinos, ali zaista je teško očekivati slično iduće sezone. Uz to, Gavranovićeva reputacija otvara mogućnost odlaska u Kinu ili Bliski istok kao zadnju priliku za visokog ugovor, stoga je posao Dinama i Petkovića bio na obostrano zadovoljstvo. Petković je shvatio da se mora vratiti kući a Dinamo je potencijalno dobio igrača na kojeg može računati dugoročno. Petković sigurno neće biti "novi Ibramović", ali uz naporan rad i podršku trenera Bjelice, bit će u budućnosti koristan Dinamu, ali možda još više potreban hrvatskoj reprezentaciji. Petković je na dobrom putu za takav scenarij..

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.