Analiza

Početak jednog divnog prijateljstva

Utakmica 5. kola Lige prvaka: PSG - Liverpool 2-1
BruceWayne | 11/2018

Poslije razočaravajuće sezone okrunjene još jednim preranim ispadanjem u Ligi prvaka, čelnici PSG-a su odlučili izaći iz vožnje koja je zapala u kružni tok istovjetnih rezultata. Unay Emery je tim potezom završio kao autostoper, a volan skupocjenog automobila s pariškim registracijama idućih nekoliko godina trebao bi voziti Thomas Tuchel. U očima svojih poslodavaca, Tuchel nije samo predvodnik do Svetog grala, već kohezijski faktor koji bi sva prethodna ulaganja trebao pretvoriti u smislenu cjelinu. On je vlasnik ideje, hodajući marketinški jumbo plakat s ciljem pretvaranja PSG-a u najmoderniju svjetsku momčad, što bi uz osvajanje Lige prvaka kompletiralo njihovu dominaciju u današnjim nogometom.

PSG je tražio ambicioznog stručnjaka, Tuchel mjesto gdje neće morati voditi ratove s tržišnim pozicioniranjem kada mu najbolji igrač zabije nekoliko golova nego je očekivano. Znajući da ga na novom poslu neće čekati takve brige, počeo je projekt koji bi po njegovim riječima "trebao srušiti sve granice". Da se on može smatrati prije dugoročnim nego kratkoročnim zorno je pokazala gostovanje na Anfieldu. Iako je izostanak Verrattija prilično dobar izgovor, zapravo to razmjerno nije učinilo toliko razliku koliko nedostatak vremena za slaganje odgovora ozbiljnoj ekipi, koja je međuostalom prije samo par mjeseci bila finalist istog natjecanja.

Kao svaki progresivni trener, Tuchel ne želi zaobići blagodati posjeda kao temeljnog dijela moderne igre. Preduvjet da bi posjed bio uspješno korišten pri razvijanju daljnjih planova, nužna je njegova kontrola. Kao što je živom biću potrebno srce da bi nesmetano obavljao različite funkcije, tako je za obnavljanje razvijanje posjeda potreban igrač koji će biti srce momčadi, sigurna točka B od točka A do C.
Ono što je u dortmundsko vrijeme bio Julian Weigl, postao je Marco Verratti u PSG-u. Kada katarski milijuni nisu uspjeli privući Ivana Rakitića, Verratti je ostao Tuchelova jedina opcija i njegov izostanak ubrzo jedan od prvih problema. To se najbolje vidjelo kada su njegovu ulogu preuzeli Rabiot, Marquinhos i Di Maria - pariški posjed je patio, izostanak dinamike i konkretne kreacije bio je glazba za uši Jurgena Kloppa i njegovog srednjeg bloka na terenu.
Tu nisu stali Tuchelovi problemi u toj utakmici, no ovo je bio onaj koji je najlakše riješio.

Zarobljeni u faza prve i druge distribucije, od povratka Verrattija u sastav najviše su profitirali oni najvrijedniji u pariškim redovima. Iako je PSG nominalno krenuo u 4-2-3-1(kasnije 3-3-1-3) formaciji, čekao se prvi pozicijski napad koji je ubrzo otkrio kako će to zaista izgledati na terenu. Tuchel nije napustio ideju pozicijske asimetrije, spuštanje Marquinhosa među stopere je mehanizam korišten otprije, no tek s povratkom Verrattija dobilo je potvrdu svoje važnosti. Pariški sastav, kao i primjerice Tottenham imali su problem kako nadjačati prvu liniju Liverpoolovog presinga, jer dva stopera nemaju pozicijsku snagu istovremeno napadati tri dijela terena koliko prva linija može braniti. Međutim, suradnja Verrattija i Marquinhosa po vertikali je akcija na koju je Liverpool morao imati reakciju. Proizvod toga je ključan za cijeli tok utakmice, na svaki odgovor Liverpoola PSG je posljedično imao opciju više.

Ukoliko bi Liverpool krenuo u visoki presing, prebacivanjem loptu prema Verrattiju stvorio bi se domino efekt u gostujućim redovima: jedna od osmica ili Henderson morali bi iskočiti a upravo se to čekalo kako bi se pokrenuo pariški stroj. Tuchel je vodeći Dortmund koristio sličnu postavu, najbliže okarakteriziranu 3-2-1-4 u izgradnji napada jer su prvih 6 igrača kreirali situaciju za prednjih 4. Asimetrija je dolazila do izražaja onda kada je protivnički bočni igrač doveden u dilemu izaći na Bernata kao lijevog wing-beka odnosno Di Mariju kao desno krilo ili striktno markirati napadački trojac vjerujući u moć brojčane superiornosti zadnje linije.

Međutim, Klopp je bio nadjačan u trenutku kada nije bilo dovoljno svim snagama braniti centralni koridor, to su bile situacije gdje je kvaliteta iznošenja lopte pobijedila potragu za presing okidačima,  reakciju Liverpoolovog prednjeg trojca na zatvaranje dodavanje prema "otpušnim ventilima" na boku, Kehlerom i Bernatom. Zbog opcije u prvoj fazi distribucije, Verratti je doveden u situaciju da kreira prostor Neymaru u povoljnoj situaciji kako bi se ostvario primarni cilj, dovođenje PSG-a u zadnju trećinu s igračem više u odnosu na protivničku obranu. Ako se jedan od njih zove Neymar ili Mbappe, to je onda kraj priče - Tuchel je brzo pronašao odgovor kako do toga doći.

Taj, nogomet iz budućnosti došao je u pravo vrijeme ne bi li Jurgena Kloppa upozorio da svoju momčad iz 2017. mora što prije prilagoditi zahtjevima nadolazeće 2019. godine. Kloppovih 4-3-3 s tri vrhunska presing igrača, odnosno Hendersonom, Milnerom i Wijnaldum je ponajbolja opcija kada treba ispuniti zahtjeve branjenja kroz blok i traženje okidača za presing, no kada treba napadati vrlo brzo biva pročitana i Liverpool se nađe u problemu. Ukoliko kao sinoć nema Arnolda koji dodavanjem nudi više opciju više u probijanju bloka ili napadanjem desne aut linije, Liverpool ostane na praktički jednom igraču koji na svojim leđima mora iznijeti kreaciju svoje ekipe. Firmino je branjen vrlo usko koristenjem usluga Marquinhosa u sredini te Kehlera na boku.

Izostanak A.Arnolda ponudio je priliku PSG-u za lakšu transformaciju u obrambeni blok jer ni Gomez niti Milner nisu bili preveliko opterećenje za Neymara u fazi obrane. Štoviše, Tuchel je postavljanjem obrambeno najodgovornijeg Di Marije na desni bok osigurao sustavno funkcioniranje obrane braneći Liverpoolovu jaču lijevu stranu. To je bio preduvjet za proizvodnju kvalitetnih kontranapada, a razlika između prve i druge utakmice vidjela se kroz broj oduzetih lopti. Iako su u obje utakmice imali po 21 pokušaj, PSG je u sinoć imao čak 7 lopti više a posebno impresivno izgleda podatak da je svaki igrač iz dva bloka imao najmanje jednu. Suviše dobro za predvidljive pokušaje s druge strane.

Redsi imaju nekoliko očitih problema, oni se prezentiraju kroz manjak individualnog talenta, odnosno nepredvidljivosti kroz kreaciju u drugoj trećini. Vrlo indikativan podatak gdje Klopp treba mijenjati je Wijnaldumovih 21/51 dodavanja prema naprijed, a njegova uloga trebala bi predstavljati spajanje sredine i napada. U rješevanju tog problema ne pomaže niti manjak opcija iz zadnjeg reda u probijanju bloka a to direktno dovodi do teze o Salahovoj lošijoj sezoni, no zapravo pravo je pitanje koliko je njegova krivnja u tome.

Ideja Redsa u napadu je prilično jednostavna: dovesti Salaha ili Manea u poziciju gdje bi oni individualnom kvalitetom završavati utakmice. Za to im je potrebna dubina i igrač koji može poslati kvalitetno dodavanje, no kada to izostane, ponavlja se isti prikaz dijelova terena gdje Liverpool gubi najviše posjeda a Firmino zaključi utakmicu 1/8 duela u nemoći da sam stvori razliku na terenu. S obzirom da Liverpool nije dominantna ekipa u napadačkom skoku, to ju ograničava na isključivo dubinske i i povratne lopte ukoliko stvore višak na krilo. Najbolje se vidjelo protiv Zvezde na Marakani, gdje su domaći igrači imali čak 45 izbijenih lopti a sličan primjer je T.Silva na jučerašnjoj utakmici(11).

To dovodi do zaključka kako je Liverpool pročitan te Klopp treba vrlo brzo mijenjati jer neće moći svaku utakmicu dobili na silinu ili manjak koncentracije protivničke obrane kao što je to bilo za vikend protiv Watforda. Prvenstveno, jedan od trojca u sredini trebao bi biti zamijenjen Keitom ili Shaqurijem a formacija preoblikovana u 4-2-3-1 ili 4-4-2 jer Liverpolov u ovoj postavci nema svog "Verrattija", kao što ga Tuchel nije imao u prvoj utakmici.

Prva prilika za to će biti još jedno finale za Liverpool, samo ovaj puta nagrada neće biti trofej, nego "samo" prolazak skupine. U utakmici gdje Redsi neće imati što za izgubiti, Klopp će imati savršenu priliku ostvariti svoju ekipu u krugu onih najbolji, kako rezultatski, tako i kroz nadogradnju samog sebe.
Prilično sličan rasplet dogodio se na suprotnoj strani; Tuchel je nakon slabe predstave na Anfieldu pokazao izniman napredak u nešto više od 2 mjeseca. Međutim, to je samo početak jednog divnog prijateljstva između katarsko-njemačke koalicije u uredu te brazilsko-francuske na terenu. Koliko će ona biti uspješna, reći će ostvarivanje njenog krajnjeg dometa i jedini pariški cilj - rušenje svih nogometnih granica.

Respekt: ktm686, Dado_M, Bateman, Fenix22,

Slažem se: Bateman,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.