Analiza

Posljednji čavao u lijesu Special One-a

Utakmica tjedna: Liverpool - Manchester United 3-1
Bateman | 12/2018

Uvjerljiva pobjeda nad Fulhamom bila je možda i najbolja predstava momčadi s Old Trafforda od dolaska Mourinha na klupu, a simptomatično je to da je ona došla bez Paula Pogbe u početnom sastavu. Mourinhov inat naizgled je bio uspješan, no samo su naivci mogli misliti da je ta utakmica označila Unitedovo buđenje. Oni malo realniji znali su da treba pričekati nedjelju i veliki derbi na Old Traffordu.

Protiv Fulhama publika je napokon mogla uživati u predstavi svojih ljubimaca i zaboraviti na sve probleme koji su ušli u sve pore kluba. Jedan od glavnih aktera te utakmice bio je Juan Mata, koji je u toj utakmici još jednom po tko zna koji put dokazao svoju kvalitetu. Njegovo ulaženje s desnog krila u sredinu, te popunjavanje njegove pozicije od strane Dioga Dalota, nove vruće robe u crvenom dresu, funkcioniralo je gotovo bez greške. Sloboda koju je Španjolac imao u igri izvukla je ono najbolje od njega i podsjetila nas na vremena koja je proveo u Valencijinom dresu, a istovremeno je ostavila lijevu stranu dovoljno rasterećenom pa su Young i Rashford nerijetko ostajali na širokom prostoru koji su znali iskoristiti. 51 % svih napada dolazilo je s te strane, kao što je to bio slučaj i kod sva četiri pogotka Uniteda. No, s obzirom na to da je Fulham davljenik koji ne može uspostaviti kontinuitet od početka sezone i koji je tek promijenio trenera, trebalo je pričekati derbi svih derbija da bi vidjeli da li je ta utakmica bila samo iznimka ili se nešto promijenilo u crvenom dijelu Manchestera.

Nažalost po Unitedove navijače odgovor na to pitanje bio je očekivan, a došao je u obliku prve Liverpoolove ligaške pobjede nad njima još od 2014. Eksperiment s Dalotom i Darmianom na desnoj strani nije donio mnogo toga, jer je glavni zadatak posljednje četvorke bio držati kompaktnost, što je značilo da će Dalot prvenstveno morati paziti na Robertsona koji će marširati po lijevoj strani. To je pak značilo da će u fazi obrane Darmian zapravo biti treći stoper, a United stati u nekoj verziji asimetrične 5-3-2 formacije. Očekivano, mladi Portugalac nije došao do izražaja kao u prethodnim utakmicama, pa ga je sunarodnjak na klupi odlučio izvaditi već na poluvremenu, a umjesto njega uvesti Fellainija. To je bila odluka koja nije imala gotovo nikakve logike, osim u slučaju da je Mourinho planirao iskušati Van Gaalov recept iz manchesterskih dana – overload centaršutevima. No uzevši u obzir podatak da su igrači Uniteda u cijeloj utakmici uputili samo sedam centaršuteva, od čega jedan uspješan, Fellainijev jedini doprinos bio je gađanje zaštitara pokraj korner zastavice.

 

Obrambena linija Darmian – Bailly – Lindelof – Young bila je izuzetno neuigrana, a kada se tu pribroji i nedovoljna individualna kvaliteta njenih karika, bilo je samo pitanje vremena i načina kako će United pasti. Stoga nije bilo čudno kada je Mane izašao sam pred vrata De Gee u 24. minuti i fantastičnu loptu Fabinha pretvorio u pogodak. United je nedugo zatim izjednačio zahvaljujući poklonu Alissona, no na sreću po njega, činilo se kao da je ova utakmica zapravo najbezbolnije vrijeme za napraviti pogrešku. Jednosmjerna ulica ipak je došla do svog kraja tek ulaskom Shaqirija koji je ekspresno postigao dva pogotka, izazvavši erupciju oduševljenja na Anfieldu i istovremeno osiguravši da nogometni bogovi napokon budu zadovoljni nakon crvenog derbija.

Reakcija gostujuće obrane kod prvog pogotka bila je za udžbenike, odnosno za lekciju kako se ne braniti. Fokusiranost apsolutno svih igrača Uniteda na loptu neobjašnjiva je na ovoj razini i potpuno nedostojna dresa koji nose. No ti igrači nisu sami došli u klub, niti sami odrađuju treninge, pa stoga krivnja za taj pogodak, cjelokupnu utakmicu i ponor u kojem se klub s Old Trafforda nalazi već godinama ide na dušu svima u klupskoj organizaciji. Istina je da je Liverpool ostvario prvu prvenstvenu pobjedu u međusobnim utakmicama nakon duge četiri godine, ali čak i dok je Mourinho uspijevao "nadigrati" tada još nezreli Liverpool, United je rijetko izgledao kao bolja momčad. U nedjelju je i taj niz došao kraju jer su domaćini ove sezone napokon sazreli, pa su znali dominaciju pretvoriti u konkretan rezultat.

 

Svaka pogreška Unitedovog veznog reda i obrane pretvorila bi se u šansu za Liverpool, a napadački trozubac potpomognut konkretnijim veznim redom Fabinho – Keita – Wijnaldum i prodornim bekovima gotovo u startu je značio poraz Mourinhove rigidne momčadi. Domaćini su visokim presingom, protiv kojega United već tradicionalno nema odgovor, limitirali goste na bezbroj dugih lopti, a gotovo svaki De Gein posjed pretvorio bi se u ispucavanje. Uzevši u obzir visoko postavljen presing Liverpoola, osvojena lopta na sredini terena nakon De Geinog ispucavanja u pravilu je otvarala mogućnosti Unitedu za opasniji dolazak u napadačku trećinu. No rigidnost njihovog sustava, loša pozicijska igra, te Kloppov trademark ostavljali su United bez rješenja.

 

Obrana Uniteda nije se mogla nositi s pritiskom u fazi napada, pa su duge lopte i besmislena dodavanja na bok zatvorenom igraču bile pravilo, dok su gotovo jedina iznimka bila pogrešna dodavanja poput onog Lindelofovog koje je umalo završilo kobno po njegovu momčad.

 

 

Dvojac u sredini Matić - Herrera nije se mogao nositi s Liverpoolovim veznjacima, a iznijeti loptu bez pomoći previsoko postavljenih Lingarda, Rashforda i Lukakua bila je nemoguća misija. Nemogućnost kontroliranja utakmice i očekivana inferirornost u posjedu zahtijevale su barem uigrane mehanizme iskorištavanja pojedinih situacija, ali i oni su izostali. Kolika je zapravo bila dominacija Liverpoola jasno je iz statističkog pregleda, a pogotovo iz positional reporta, koji nam kazuje kako su u prosjeku samo dvojica stopera domaćih stala na svojoj polovici terena.

Poraz kao takav možda ne bi ostavio Mourinha bez posla, no igra koju je United predstavio u nedjelju, odnosno izostanak iste, nešto je preko čega se jednostavno nije moglo prijeći Portugalcu nakon dvije i pol sezone na klupi. Kloppov Liverpool još je jednom izvojevao zrelu pobjedu kojom su samo dodatno naznačili kako se vremena na Anfieldu možda mijenjaju i kako su choke-ovi u velikim utakmicama i Gerrardovi padovi stvar prošlosti. United se pak uspio riješiti Mourinha, no to ne znači da im je budućnost ružičasta. U međuvremenu je stigla i službena objava da je novim trenerom imenovan legendarna „super zamjena“ Ole Gunnar Solskjaer. Ugovor je potpisan do kraja tekuće sezone, a hoće li Norvežanin proći audiciju ostaje za vidjeti. Njegov pragmatičan trenerski put tijekom kojega je vodio rezervnu momčad Uniteda, Cardiff i Molde u dva navrata, nije zanemariv, no ostaje pitanje hoće li se uspjteti snaći na najvećoj sceni.

Zanimljiv i turbulentan ostatak sezone očekuje klub s Old Trafforda, dok se Liverpool nastavlja kretati uzlaznom putanjom...

Respekt: BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Bravo, sve što je bilo bitno si odlično spomenuo, tako da se nema što dodati u vezi same utakmice. Bit će zanimljivo pratiti Solsjkaera.. - BruceWayne, 20.12.18. 16:08, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.