Analiza

Realnost

Everton - Hajduk 2:0
Gavran | 08/2017

Kada bi utakmicu Evertona i Hajduka trebalo opisati jednom riječju to bi bila realnost. Utakmica je izgledala točno onako kako bi neutralan promatrač očekivao u srazu ekipe kojoj je ambicija top4 engleske lige i kluba iz hrvatskog top4.

Everton je igrao točno onako kako se od engleskog kluba očekuje: lijeno, pomalo podcjenjivački prema suparniku i onoliko koliko treba. U prvom poluvremenu su ostvarili rezultat koji ih zadovoljava, a u drugom lagano čuvali prednost i snagu za izazove najskuplje nacionalne lige svijeta.

Hajduka se tu vrlo malo pitalo. Hajduk je bio simpatični suparnik kojemu bi i domaći navijači zapljeskali kada odigra nešto konkretno, uostalom što protivnik djeluje ozbiljnije i njihova pobjeda ima veću težinu.

Vlašić je uz kapetana Nižića bio najbolji pojedinac Hajduka. Pokazao je potencijal da jednog dana zaigra na istom nivo kao i njegovi jučerašnji protivnici, ali i ozbiljne nedostatke u obrambenoj fazi koje još treba otkloniti. Da bi ih otklonio mora najprije početi razmišljati u oba pravca, jer kako drugačije objasniti čekanje lopte na 18 metara da bi s njom krenuo naprijed, nego potpunim izostankom razmišljanja o obrani. Naravno da u takvom čekanju lagano gubi loptu, a Everton tri sekunde kasnije zabija za prednost. Razlika u klasi.

S druge strane Savvas je uz Hamzu bio najlošiji pojedinac prvog poluvremena. On je pak pokazao zašto s gotovo 27 godina igra HNL, a ne neku jaču ligu. Naime njegovi fizički kapaciteti mu omogućavaju da na razini HNL-a stvara razliku, ali se takav ne može nositi s ponajboljima. Njegov smiješni pokušaj građenja protiv Klaasena u svojoj polovici u trenutku kada je ostatak ekipe već zauzeo napadački gard teško da je mogao imati drugačiji ishod od povećanja Evertonove prednosti. Precijenio je Savvas svoje mogućnosti.

Za Hamzu je teško reći je li sebe precijenio, ili je podcijenio osovinu Martina-Lookman, ali to je zapravo i manje važno. Everton je po svojoj desnoj strani sijao strah, a manjak povratne trke Hamze Barrya im je to uvelike omogućio. Izravne posljedice njegove obrambene neodgovornosti nisu velike, tek žuti karton Memolle, ali umor koji se skupljao u hajdukovcima pod stalnom opsadom sigurno je imao utjecaja na kasnije pogreške.

A izravnih posljedica nije bilo jer je kapetan Nižić odigrao jako dobru utakmicu, praktički bez greške svih 90 minuta, što ga čini najboljim Hajdukovim pojedincem sinoć. Mogu samo reći da će biti problematično za Hajduk ako ode, jer Gustavo očito nije ta razina. Na sličnom nivou kao Nižić je odigrao i Erceg, ali samo pola sata.

Od ostatka ekipe vrijedi izdvojiti Kožulja u pozitivnom smislu, jer je bio vrlo solidan u tranziciji, a uputio je i jedan nezgodan udarac prema Pickfordu, te Saida u negativnom jer je bio potpuno nevidljiv. Svi ostali odigrali su otprilike tako da ih nema potrebe posebno komentirati.

Imao je Hajduk svoje prilike, ali one su većinom došle u drugom poluvremenu kada se Everton već povukao, i jasno je da se i oni još uvijek uigravaju, što je i očekivano s obzirom na veliki broj novih igrača. Hajduk nema puno šanse u uzvratu, jer Everton i nije pokazao neke slabosti za ovu razinu igre, a Hajduk je odigrao vjerojatno najbolju utakmicu ove sezone i teško da u ovom trenutku može pružiti više od toga.

Za uzvratnu utakmicu imam tek neka nadanja. Nadam se da će Everton istrčati u kombiniranom sastavu. Nadam se da će Hajduk zabiti rani gol, a onda je, kažu, sve moguće. I nadam se da zbog ponosa i nepromišljenosti stadion neće biti prazan.

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.