ANALIZE

ilmambanegro | 04.06.
Tribina hipoteza

Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se zakopam u brojke kako bi je na ovaj ili onaj način dokazao ili opovrgnuo.

Bilo da je riječ o kretanjima kolektiva unutar nekog taktičkog koncepta ili onoga što radi pojedinac gotovo u onome kako doživljavam ovu igru stvari je moguće interpretirati pogledom na skup statistika i ako ste spremni bar na tren se odreći ega potvrditi ili uništiti ono što vidite.

Međutim, u određenim trenucima statistike ili nisu konfigurirane na način na koji su vam potrebne ili ih ne možete pročitati na pravi način, ali vas nešto što ste vidjeli kopka do besvijesti.

Kako to ne bi ostalo na pukim općenitostima uzet ću primjer nedavno odigranog finala Lige prvaka. Gledajući utakmicu kojoj je općenito nedostajalo intenziteta i koja nije prštala od očekivane akcije (i o kojoj je napisano mnogo toga taktički ispravnog) svoju pažnju sam usmjerio na druge detalje.

Izuzmemo li probleme u kreaciji koje je Tottenham imao i greške koje bi dolazile uslijed umora jedna stvar mi je upala u oko. Igrači „Pijetlova“ nisu dovoljno jako ulazili u duele i gubili su lopte u ključnim zonama prečesto.

To mi je palo na pamet nakon akcije u kojoj je James Milner promašio gol za koji centimetar. Akcija Liverpoola je započela oko centra igrališta u trenutku u kojem odbijena lopta pada između Erikssena i Manea. Igrač u crvenom je dakako motoričniji, ali je od lopte udaljen poprilično više od kreativnog Danca.

Rezultat nečega što nije zabilježeno kao duel? Solo prodor Manea pored protivnika i donošenje lopte u opasnu zonu. Gledajući unatrag i u akcije nakon toga meni je navedeni splet okolnosti slika utakmice. I jedan od razloga poraza Londončana.

Htio sam to odmah potvrditi. Idem na Sofascore.com i gledam duele: 27:24 za Liverpool (završilo je 34:30 za Tottenham). Okej, možda sam u krivu.

No, onda uviđam da ova akcija i njoj slične zapravo i nisu ubilježene kao dueli. I da to što ja tvrdim jednostavno ne mogu potvrditi/opovrgnuti statistikom . Ali i dalje sam u to uvjeren (što ne znači da sam u pravu).

Glavni lik

I kakve sad veze svo ovo naklapanje u uvodu ima veze sa samim naslovom. Iskreno, nema previše. Ali daje vam uvid u to kako dosta često gledam na stvari i kako sam došao do zaključka koji ću vam prezentirati. Jer on eto ima nešto veze sa samim naslovom.

Riječ je ni manje ni više nego o Mateu Kovačiću glavom i bradom.

Nisam se uhvatio tipkovnice kako bi ga hvalio niti kako bi ga pljuvao. Čak možda niti da bi donio nešto novo u analizi njegove igre. Već da bi jednostavno „ispljunuo“ na virtualni papir način na koji ga vidim.

Očima, a ne statistikom. Ne zato jer statistika to ne može pokriti. Jer sam siguran da može. Nego zato jer nemam prave instrumente da bi se bavio svojom tezom dugoročno, a ne želim je prešutjeti.

Ove sezone sam naime pogledao povelik broj utakmica u kojima je hrvatski reprezentativac zaigrao za Bluese. I u svakoj utakmici sam vidio isto (siguran sam da nisam prvi).

Stavite Kovu 1na1 (u vidu flastera) u obrani ili licem prema nadolazećem igraču i stvarat će tom igraču silne probleme. Dajte mu loptu licem prema protivničkom golu i recite mu da riješi situaciju prodorom ili dodavanjem. Nema ni najmanjih problema. Čak i ako je leđima prema golu i ako dodavanjem treba otvoriti nadolazećem suigraču prostor naš Mateo ima „sijaset“ rješenja.

Bivši igrač Intera i Dinama je svojim dodavanjima i prodorima sudjelovao u sva tri gola u finalu Europske lige. Kod prvog je dodao loptu prije centaršuta, kod drugog odigrao dupli pas s Hazardom prije asistencije, a kod trećeg rasjekao obranu Arsenala prije dosuđenog 11erca.

I što mu je Sofa dala kao krajnju ocjenu? Poprilično skromnih 6,6. Kako to? Je li nešto pogrešno u njihovim algoritmima? Ne bih rekao.

Neiskoristiv talent

Prvo ću napisati razlog iz kojeg se slažem sa Sofom, a nešto niže ću ga pokušati obrazložiti. Izuzmemo li užasno specifične zadaće u obrani i improvizaciju u napadu, Mateo je koncepcijski beskoristan igrač.

Kako to? Ako ga ne zalijepite za pojedinca kojeg će naganjati kao buldog ili ako se ne nađe u zoni licem prema igraču koji ga napada čistom inercijom on se ni ne pokušava postaviti u obrambeni blok. Kod njega gotovo pa da ne postoji lateralno kretanje i potrebna iskakanja.

Krećući se i u obrani i u napadu ako lopta nije blizu njega izgleda kao da lagano trčkara. Većinu tranzicije ne istrčava ni u jednom smjeru, a u napadu se češće nego rjeđe čini da zauzima prostor preblizu suigračima ne otvarajući protivnika ni na koji način.

Jedino što uspijeva napraviti ovisi isključivo o njegovom individualnom talentu na lopti. I Mateo fenomenalno „naganja loptu“.

Volio bi ovdje napisati da se radi o juniorskom talentu ili razini nogometa. Ali gledajući taktički aspekt ove igre veznjak Reala na posudbi u Londonu igra nogomet za limače.

I to ne mogu pripisati ničemu drugom nego krajnjoj nezainteresiranosti za taktički aspekt nogometa. Ili manjku mentalnih kapaciteta, ali to je pregrubo jer za to nemam osnove osim ove gore koju sam napisao.

Koji je onda zaključak? Mateo je zamrznuo vrijeme i pokušava svim silama igrati utakmicu protiv Reala na Maksimiru. Onu u kojoj pršti njegov talent, a o taktici ćemo kasnije.

Taj talent ga je nosio kroz vrhunske momčadi tijekom još mlade karijere. Jer taj talent je van-serijski. No trebao bi pripaziti jer kad-tad bez rada i taktičke odgovornosti igrači njegovih navika dođu do svog niže-razrednog Vratnika.

Čovjek koji je zaustavio vrijeme
Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se zakopam u brojke kako bi je na ovaj ili onaj način dokazao ili opovrgnuo. Bilo da je riječ o kretanjima kolektiva unutar nekog taktičkog koncepta ili onoga što radi pojedinac gotovo u onome kako doživljavam ovu igru stvari je moguće interpretirati pogledom na skup statistika i ako ste spremni bar na tren se odreći ega potvrditi ili uništiti ono što vidite. Međutim, u određenim trenucima statistike ili nisu konfigurirane na način na koji su vam potrebne ili ih ne možete pročitati na pravi način, ali vas nešto što ste vidjeli ...
Čovjek koji je zaustavio vrijeme
Gledajući nogomet najčešće dođem do neke teze i onda se ...

Respekt: GNKDZCFC, Bateman,

Slažem se: pravi, Bateman,

Kovačić ima mentalne kapacitete, poliglot je i čini mi se da ima faks. Preciznije nema prostornu inteligenciju. - Fenix22, 5.6.19. 11:21, 0 0 0
Da, zato velim da je i pregrubo. Ali njegova zonska kretanja i postavljanja su kriminal. Kao što bi Los rekao on je bik. Kad mu daš crvenu krpu nema problema, a kad treba bez crvene krpe totalna pogubljenost. - ilmambanegro, 5.6.19. 11:56, 0 0 0
Upravo tako. - Fenix22, 5.6.19. 13:08, 0 0 0
Bateman | 25.05.
Tribina hipoteza

Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih rasprava igrača sa sucem u vezi njegove odluke, a koje nerijetko završe žutim kartonom za tog igrača. Te situacije za sobom povlače pitanje smisla takvog ponašanja kada je jasno da sudac neće promijeniti svoju odluku niti će igrač postići išta dobro za sebe i za svoju momčad. Spektar i jačina emocija kroz koje svaki igrač prođe tijekom 90 minuta na terenu teško su shvatljivi prosječnoj osobi, ali rasplet u kojem sudac uvažava mišljenje igrača koji agresivno protestira protiv njegove odluke gotovo da je neviđen. S obzirom na to da je nekada lakše reći ono što ti je na duši i zaraditi „samo“ žuti karton nego držati nakupljeno nezadovoljstvo u sebi teško je zamisliti da će se prigovaranja sucu ikada iskorijeniti sustavom kažnjavanja koji je snazi, stoga je IFAB prije nekoliko godina predložio zanimljiv koncept nazvan Sin Bin, ili u doslovnom i istovremeno nespretnom prijevodu – ograđeni prostor za grijeh? Uglavnom, nezahvalno je prevoditi jedan takav izraz, a „kazneni prostor“ je previše suhoparan naziv koji ubija draž originalnog, te sam siguran da ste svi upoznati s engleskim jezikom u dovoljnoj mjeri da bi shvatili na što se cilja.

Revolucionaran koncept

Koncept je sljedeći: u slučaju da igrač počini prekršaj prigovaranja sucu ili nesportskim ponašanjem pokuša iznuditi prekršaj (simuliranje) dobiva kaznu u trajanju od 10 minuta. Tijekom tih 10 minuta njegova momčad igra s igračem manje, a on je prisiljen stajati izvan terena (gdje se ima pravo zagrijavati). Nakon isteka kazne, dozvoljeno mu je vratiti se u igru, a u slučaju da tijekom utakmice ponovi isti prekršaj, biva isključen iz utakmice, ali njegova momčad ima pravo uvesti zamjenu nakon 10 minuta (osim ako sve zamjene nisu već obavljene). A cijela ideja kreće od pretpostavke da će s vremenom činjenica da prigovorom trenutačno i direktno dovodiš svoju momčad u nepovoljan položaj dovesti do toga da će igrači shvatiti kako to zaista nema smisla, jer će omjer onoga što mogu izgubiti i onoga što mogu dobiti postati još neisplativiji.

Od važnijih sportova inačica Sin Bina već otprije postoji u rukometu, hokeju, vaterpolu i ragbiju, koji ujedno ima i najsličniji koncept onom nogometnom, iako se u svim nabrojanim sportovima takve kazne dobivaju i zbog običnih prekršaja, za razliku od ideje IFAB-a. A od prošle sezone eksperimentalna implementacija tog pravila uvedena je i u 31 ligu pod ingerencijom engleskog nogometnog saveza (amaterske lige, ženske lige i lige mlađih uzrasta), dok će od sljedeće sezone pravilo biti uvedeno u sve muške lige od sedmog nogometnog razreda naniže te za sve ženske od petog nogometnog razreda naniže.

Inicijalni uspjeh eksperimenta

Donošenje takve odluke pretpostavlja da je eksperiment uspio, a to potvrđuju i brojke koje kažu kako su se kazne za prigovaranje sucu smanjile za 38% u prosjeku promatrano kroz sve obuhvaćene lige, dok su 72% igrača, 77% trenera i 84% sudaca koji su sudjelovali u tim ligama izjavili da žele nastaviti igrati s tim pravilom. Na tu temu se oglasio i Neale Barry, šef sudaca FA-a, koji je rekao kako će Sin Bin gotovo sigurno u budućnosti biti implementiran na najvišoj razini. No, koliko god to pravilo lijepo zvučalo, postoje ogromne prepreke za njegovo implementiranje na elitnu razinu.

Temeljite promjene i potencijalno bizarne situacije

Prva je očigledna, a ona je logična pretpostavka da bi, barem u početnom periodu, na utakmici viđali po nekoliko takvih privremenih isključenja, što bi imalo ogroman utjecaj na ishod utakmice i što bi uostalom utjecalo i na taktički pristup momčadi. Druga važna prepreka je bizarno pravilo koje se implementira u slučaju da vratar bude kažnjen za prigovor, a koje kaže da u tom slučaju igrač koji se u tom trenutku nalazi na terenu mora stati na gol dok vratar ne odsluži desetominutnu kaznu. Ali ni to nije vrhunac svega, naime, kada istekne deset minuta kazne vratar smije ući u igru, ali u ulozi igrača te se tek po prvom prekidu smije ponovno zamijeniti s igračem na golu i zauzeti svoju osnovnu poziciju. Samo za usporedbu, u hokeju na ledu svaku kaznu koju vratar dobije (minor, major ili misconduct) odslužuje netko od igrača koji se u tom trenutku nalazi na ledu, a ne vratar.

Dakle, problem Sin Bina je njegova manifestacija koja je gotovo nespojiva s pojmom elitnog nogometa. Utakmica u kojoj bi imali primjerice po dvije kazne sa svake strane izmijenila bi se do prepoznatljivosti, jer bi momčadi bile prisiljene taktički se prilagođavati situacijama u kojima imaju deset minuta za iskoristiti igrača više ili se obraniti s igračem manje, te bi to uskoro dovelo do koncepta sličnog hokejaškom powerplayu u kojem bi takve situacije postale zasebni taktički segmenti. Ali ne samo to, zamislite primjerice da gledate El Clasico i Ter Stegen prigovori sucu zbog dosuđenog jedanaesterca za Real, a on ga pošalje na hlađenje dok Rakitić oblači golmanski dres i rukavice te narednih deset minuta stoji na golu. Ili da primjerice gledate polufinale Lige prvaka u kojem u svakom trenutku igrači, ali i mi pred malim ekranima moramo znati ovu tablicu kako bi mogli pratiti što se događa i kome prijeti koja opasnost:

Kada se stvari postave na taj način, implementacija Sin Bina djeluje nezamislivo. Nogomet je igra u kojoj vrijeme teče bez zaustavljanja i u kojoj ne postoje leteće izmjene kao primjerice u hokeju ili rukometu, te u kojoj su zamjene regulirane puno nefleksibilnijim pravilima u odnosu na ragbi, pa bi sukladno tome momčadi bile prisiljene prilagođavati se novonastaloj situaciji na terenu s onim igračima koji se u tom trenutku nalaze u igri. To je važno naglasiti iz razloga što u hokeju postoje posebno sastavljene powerplay i penalty kill formacije koje uvježbavaju takve situacije, kao što je to slučaj i u rukometu u kojem sve više momčadi u situaciji s igračem manje igraju bez vratara. Nogomet si takve stvari ne bi mogao priuštiti i stoga bi taktička priprema za takve situacije, koliko god ona bila dobro izvedena, ipak bila improvizacija koja bi mogla pojačati random faktor, a elitni nogomet sve više teži smanjivanju istoga.

Za Sin Bin je prerano

Zaključak svega jest taj da je Sin Bin jedno poprilično ekstremno pravilo koje će se teško uvesti na najvišim razinama, barem u bliskoj budućnosti, jer njegovi su nedostatci jednostavno preveliki. Svi težimo fair playu i brojke nam kazuju kako je velika većina onih koji su pravilo osjetili na svojoj koži zapravo zadovoljna njime, ali na razini na kojoj su ulozi nemjerljivo veći zasigurno će naići na veliki otpor. Najmoćniji klubovi teško će pristati dati toliku moć sucima u ruke, ali ne samo to, tu se također pojavljuje i pitanje pritiska na njih. Pravilo je osmišljeno kako bi se smanjio pritisak na djelitelje pravde i ono funkcionira u „vikend ligama“ gdje ulozi, osim želje za pobjedom aktera utakmice, gotovo da i ne postoje. Ali kada je nagrada trofej Lige prvaka i silni milijuni koji dolaze s njim, može se postaviti teza da će suci osjećati još veći pritisak pri kažnjavanju igrača.

Uvijek treba težiti pozitivnim promjenama i moderniziranju sporta kako bi on pratio evoluciju društva i bio u skladu s duhom vremena u kojem se nalazimo, ali postoje neke stvari koje bi sportove izmijenilo do neprepoznatljivosti, a Sin Bin je jedna od njih. Možda ćemo kroz godine mijenjanjem svijesti igrača i trenera, te polaganom tranzicijom putem pooštrenih pravila doći do točke u kojoj će se Sin Bin moći implementirati na sve razine, ali za sada samo razmišljanje njegovom uvođenju u elitni nogomet izgleda kao ekstrem.

Sin Bin
Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih rasprava igrača sa sucem u vezi njegove odluke, a koje nerijetko završe žutim kartonom za tog igrača. Te situacije za sobom povlače pitanje smisla takvog ponašanja kada je jasno da sudac neće promijeniti svoju odluku niti će igrač postići išta dobro za sebe i za svoju momčad. Spektar i jačina emocija kroz koje svaki igrač prođe tijekom 90 minuta na terenu teško su shvatljivi prosječnoj osobi, ali rasplet u kojem sudac uvažava mišljenje igrača koji agresivno protestira protiv njegove odluke gotovo da je neviđen. S obzirom na to da je ...
Sin Bin
Ne postoji nogometna utakmica u kojoj ne posvjedočimo nekolicini žustrih ...

Respekt: Snoop, GNKDZCFC, Luca1010, tshabalala,

Slažem se: Luca1010, tshabalala,

U nas je civilno društvo na niskim razinama i u dogledno vrijeme se ovo neće dogoditi. - Fenix22, 26.5.19. 12:45, 0 0 0
Jasno, ali što kada bi u primjerice četvrtfinalu LP Realu isključilo 3 igrača zbog prigovora? Nastao bi toliki skandal da bi se sutradan osnovala Superliga. Teško da bi klupski čelnici stali na stranu suca i popljuvali svoje igrače u toj situaciji. - Bateman, 26.5.19. 14:00, 0 0 0
Ovo je problem veći od seniora. Seže još od od najnižih kategorija. Isto tako, zamisli situaciju gdje tri igrača Reala izađu na 10 minuti zbog prigovaranja. Misliš da odmah sutra ne bi bila osnovana Superliga? - Fenix22, 26.5.19. 21:15, 0 0 0
Što se tiče Superlige, ja da sam UEFA bi skupa nacionalnim savezima (ponudio bi im određene ustupke) suspendira klubove i zabranio im registraciju novih igrača. Jer UEFA je mafija, to jest organizirani kriminal, pa nek pokažu kako su organizirani. - Fenix22, 26.5.19. 21:19, 0 0 0
Sigurno da bi, zato kažem da bi trebalo pronaći neki model sustavnog postrožavanja kazni. - Bateman, 26.5.19. 23:09, 0 0 0
hrvojeh | 21.05.
r2 n6 k3
Dalić objavio popis: tko nedostaje?

Zlatko Dalić objavio je popis reprezentativaca za susret 8. lipnja u Osijeku. Protivnik je potencijalno neugodni Wales, srećom vjerojatno bez Ramseya i s Garethom Baleom koji je potpuno van forme i standardne minutaže u Real Madridu.  Za mene osobno popis je vrlo dobar. Zgodna je stvar pretpoziv gdje se službeno igračima poručuje da su pred samim vratima. Na „glavnom popisu“ ima dosta igrača koji nemaju zadovoljavajuću minutažu u klubovima i tu je Dalić napravio komunikacijsku pogrešku kad je izjavio da će pozivati samo one koji igraju standardno. Bazen potencijalnih reprezentativaca nije toliko dubok i desni bek je pravi primjer tog problema. Vrsaljko nedostupan do kraja godine, krpalo se s Brekalom, preferira se Jedvaj koji ne igra, a Bartolecu se očito ne vjeruje. Baš je potonji dobar primjer Dalićeve neuobičajene izjave da se u reprezentaciju teško upada, ali i teško ispada. Nastup u prijateljskoj utakmici protiv Jordana nije bio sjajan. Bartolec se uklopio u sivilo i samo srećom izbjegao crveni karton. Nakon toga, priliku nije dobio.

Hoće li Melnjak biti novi Bartolec? Unatoč tome što Barišić ne igra u Rangersima, dosadašnja logika nameće da će on startati protiv Walesa na lijevom beku što i je fer jer je protiv Azera bio vrlo dobar, a u Budimpešti je rano izašao zbog ozljede i nije bio aktivan sudionik „tragičnog“ poraza. Pozivanje Melnjaka je dokaz da stožer Dalića radi dobar posao. Turska liga je jača od HNL-a, Melnjak igra redovito, dobro, čak ima i vrlo dobre ofenzivne brojke u smislu golova i asistencija. Njegovim dolaskom iz Domžala, Rizespor je pobjegao s donjeg dijela tablice i smjestio se na deseto mjesto. Apsolutno ne zaslužuje u medijsko navijačkim krugovima biti ispod Domagoja Bradarića. Hoće li Melnjak postati dugoročna opcija dosta ovisi o njegovom prvom nastupu, realno u prijateljskom susretu protiv Tunisa. Vidjeli smo da Santini, Livaja, pa i spomenuti Bartolec nisu dobili previše prilika nakon prvih reprezentativnih minuta.

Tko nedostaje na popisu? Puno se spominje Posavec, slažem se da je riječ o dobrom golmanu, no buka se više diže zbog nenogometnih stvari poput odnosa sjever-jug, zbog Mamića, Meštrovića, Miškovića i Šukera. Realno, riječ je o trećem vrataru koji nema šanse da se približi terenu osim u slučaju nekih ekstremnih situacija koje se dogode jednom u pet godina. Spominjao se i Marko Pajač koji bi mogao pokriti poziciju lijevog bočnog, no radi se o vrlo ofenzivnom beku koji je tek zadnjih nekoliko kola standardan u Empoliju. Ako njegova ekipa izbori ostanak u Serie A (a imaju solidne šanse pred zadnje kolo) Pajač će vjerojatno ostati i onda si kroz sljedeću sezonu može izgraditi lijepi put prema reprezentaciji.

Wales je dobra reprezentacija i bit će vrlo težak protivnik. No, ako pogledamo povijest, znamo što nas očekuje. Mučenje u kvalifikacijama i onda zreo nastup reprezentacije na glavnom turniru. Zašto se to stalno događa, vjerujem da je pitanje za psihologe i da je to stvar našeg mentaliteta odnosno motivacije. 

Lipanjski ispit u Osijeku
Zlatko Dalić objavio je popis reprezentativaca za susret 8. lipnja u Osijeku. Protivnik je potencijalno neugodni Wales, srećom vjerojatno bez Ramseya i s Garethom Baleom koji je potpuno van forme i standardne minutaže u Real Madridu. Za mene osobno popis je vrlo dobar. Zgodna je stvar pretpoziv gdje se službeno igračima poručuje da su pred samim vratima. Na „glavnom popisu“ ima dosta igrača koji nemaju zadovoljavajuću minutažu u klubovima i tu je Dalić napravio komunikacijsku pogrešku kad je izjavio da će pozivati samo one koji igraju standardno. Bazen potencijalnih reprezentativaca nije toliko dubok i desni bek je pravi primjer tog ...
Lipanjski ispit u Osijeku
Zlatko Dalić objavio je popis reprezentativaca za susret 8. lipnja ...
Solidan pokušaj, ali toliko upitnih stvari si naveo da to potpuno ruši sve napisano. Tipa potencijalno neugodni Wales - za Hrvatsku je Malta potencijalno neugodna, a Wales prilično neugodna ekipa. - BruceWayne, 21.5.19. 15:41, 0 0 0
Bruce, ja mislim da je Wales potencijalno neugodan. Ti misliš da je Malta potencijalno neugodna. Svatko od nas ima svoj rejting protivnika u glavi i svoje mišljenje. Ne moramo imati isto. Thanks na tvojem. - hrvojeh, 21.5.19. 16:07, 0 0 0
Po meni je sasvim nebitno to što je Posavec tek treći izbor. Ako se treba zvati 3 golmana, onda idu najbolja 3 ako su zdravi. Ne vidim razloga zašto bi umjesto trećeg najboljeg golmana išao četvrti ili peti, pod izlikom "treći neće dobiti šansu". - marinfr, 22.5.19. 14:53, 0 0 0
Bateman | 17.05.
Tribina hipoteza

Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi Swanseaja, doveo je nekoliko pojačanja u vrijednosti od oko ukupno 17-ak milijuna funti. Među važnijima su bili Chico Flores, Michu - one-season wonder koji je te sezone proglašen najboljom kupovinom, te Ki Sung-yong i Pablo Hernandez – obojica plaćeni po 6.3 milijuna funti, što je tada bio klupski rekord.

Od ovog potonjeg se mnogo očekivalo, pogotovo kada se uzme u obzir da je na jug Walesa došao kao standardni prvotimac Valencije koji je do tada zabilježio i četiri nastupa u dresu furije. Hernandez je bio neizostavna karika Laudrupove momčadi, ali sa strane nekoliko izvrsnih predstava koje su do današnjeg dana ostale zapamćene u glavama navijača, nikada nije pokazao svu raskoš svog talenta. Često nezainteresiran, dekoncentriran i odsutan mislima, na terenu je izgledao kao demo verzija samoga sebe, teaser za film koji se nikada nije prikazao. Glavni razlozi tome su bili oni već toliko puta spominjani kada su pitanju igrači iz južnijih krajeva - jezična barijera i neprestano loše vrijeme, a ni španjolska kolonija koja je prodefilirala Libertyjem tijekom te dvije godine nije puno pomogla.

Odlazak s Otoka i povratak

Nakon nešto više od godine i pol provedenih na jugu Walesa Michael Laudrup dobio je otkaz, a na ljeto 2014. odlučio je prihvatiti lukrativnu ponudu katarske Lekhwiyae i tamo nastaviti svoju karijeru. Za njim je otišao i Chico Flores, Michu je posuđen Napoliju, a od ostatka španjolske družine samo su Jordi Amat i starosjedioc Angel Rangel ostali u momčadi. Kako se već duže vrijeme pričalo o španjolskom klanu u svlačionici Swanseaja koji nije u dobrim odnosima s ostatkom momčadi, Hernandez je procijenio da je i njemu bolje otići. Također se odlučio za Katar, samo ne za isti klub, već za Al-Arabi. Žena i sin ga nisu pratili već su se vratili u domovinu, a Hernandez je nakon pola godine provedene u Kataru i pola u Emiratima, odlučio da bez obzira na dobru zaradu Bliski istok nije za njega te se vratio u Španjolsku, točnije u Rayo Vallecano.

Tamo je odigrao ukupno 30 utakmica u kojima je postigao tri pogotka i zabilježio četiri asistencije, ali kako su te sezone ispali iz Primere, u ljeto 2016. na nagovor bivšeg trenera Garyja Monka odlučio se vratiti na Otok, ovoga puta u Leeds United. Zahvaljujući dobrim predstavama u prvom dijelu sezone, klub mu je u dva navrata odlučio produljiti ugovor, a on se odužio odličnim predstavama koje su mu naredne sezone donijele titulu igrača godine Leeds Uniteda. Hernandez je sada igrao sa smiješkom na licu i napokon izgledao kao onaj igrač koji je mogao i trebao biti, no ipak, nakon što je na klupu došao Marcelo Bielsa, pojavile su se sumnje kako će Španjolac odgovoriti na zahtjeve argentinskog „luđaka“.

Život pod Bielsom

Odgovorio je s 12 pogodaka i 12 asistencija u regularnom dijelu sezone, što znači da je direktno sudjelovao u trećini pogodaka svoje momčadi. Također je kreirao 16 velikih prilika za svoje suigrače, što je dodatno pridonijelo njegovom izboru u momčad sezone Championshipa, te mu također osiguralo nagradu za najboljeg igrača Leedsa drugu sezonu zaredom. Najvažniji igrač „usnulog diva“ koji je ove sezone bio odlučan vratiti se u elitno društvo djelovao je spektakularno, toliko da je Bielsa rekao za njega kako je on jedan od najboljih krilnih igrača koje je ikada vidio i proglasio ga kompletnim igračem kojeg se nema više što naučiti. Dobroj tehnici pridodao je i sposobnost prepoznavanja situacija i pronalaženje prostora, a Bielsina fluidna filozofija osigurala mu je da u ulozi wide playmakera bude slobodan napuštati svoju poziciju, što je oslobodilo sav onaj potencijal koji je do tada skrivao. Dok je većinu svojih asistencija poslao sa svoje nominalne pozicije, pogotke je postizao većinom udarcima nakon ulaska s lijeve strane i završavajući akcije koje je sam i započeo, te je bio najvažniji kotačić Bielsine momčadi.

No na Hernandezovu žalost „usnuli div“ ipak nije uspio izboriti nastup u Premier League sljedeće sezone, nakon što su u playoffu ispali od Lampardovog Derby Countyja. Veliki dio sezone Leeds je obitavao na samom vrhu Championshipa, a to je bio slučaj sve do 36. kola kada su se nalazili na drugom mjestu koje direktno vodi u viši rang. Nakon toga je nastupio strmoglavi pad i stvorio se dojam da se Leedsu dogodilo ono što je u javnosti poznato kao „Bielsin efekt“, odnosno zamor koji se javlja kod Bielsinih momčadi kako se sezona približava kraju, pa su tako u zadnjih 10 kola sakupili samo 13 bodova i pali na 3. mjesto. No, bez obzira na to što predrasude u većini slučajeva imaju uporište u stvarnosti, ovoga puta to nije bio ispravan zaključak.

Prokletstvo usnulog diva

Prava istina je ta da je Leeds u tih 10 kola uputio 215 udarac na gol, od čega 53 u okvir gola i pritom zabilježio xG (expected goals) rate od 22.28. Preračunato u prosjek, brojke su iznosile 21.5 udarac, 5.3 u okvir i xG od 2.3 po utakmici – sve unutar dotadašnjeg prosjeka. Obrambeno gledano, također nisu odskakali previše od prosjeka, jer su u tom periodu primali 1.2 pogotka po utakmici, za razliku od dotadašnjih 1.06, a ako izuzmemo pušteni gol Aston Villi, prosjek se spušta na 1.1. Ono gdje su igrači Leedsa zakazali bila je konverzija šansi. U tih 10 kola postigli su samo 13 pogodaka, odnosno 40% manje od očekivanog broja. Ako uzmemo u obzir i kako su imali veći broj udaraca na gol i xG rate i od Norwicha i od Sheffield Uniteda, dolazimo do zaključka kako im je jednostavno nedostajalo koncentracije pred golom, a ne energije. Doduše, istina je da su u završnici sezone imali podužu listu ozljeda zbog kojih su im navijači dodijelili nadimak Injury United FC, a što se može djelomično pripisati Bielsinim trenažnim metodama. Ali kada znamo da problem nije bio u produkciji prilika, već u njihovoj realizaciji, teško je to proglasiti najvažnijim razlogom njihovog pada.

Na kraju su morali u doigravanje u kojem su, nakon dobre prve utakmice u kojoj su ostvarili minimalnu pobjedu, kod kuće odigrali jednu poprilično nezrelu utakmicu koja ih je stajala šanse za promociju. Loša utakmica vratara Casille i obrane općenito, nepotrebni prekršaji (prvo Cooperov za najstrožu kaznu, a kasnije Berarrdijev za drugi žuti), te izostanci Adama Forshawa i najboljeg strijelca Kemara Roofea, pomogli su Derbyju okrenuti rezultat u njihovu korist unatoč činjenici da je Leeds do pred sam kraj prvog poluvremena druge utakmice imao ukupno vodstvo od 2:0. Samo za usporedbu, od 24 utakmice u kojima je poveo ove sezone, Leeds je u njih 22 pobijedio, a samo jednu izgubio.

Pronalazak sreće

Hernandez je nedavno napunio 34 godine ali još godinu dana ima ugovor s Leedsom, stoga ako momčad ostane na okupu, a Bielsa na klupi, novi napad na elitni razred engleskog nogometa ne bi smio izostati. No, da više i ne zaigra u Premier League, to neće biti smak svijeta za njega, jer dokazao je i sebi i drugima da može biti ono što obećava. Nakon kratkih epizoda na Bliskom istoku i u rodnoj Španjolskoj shvatio je da želi još jednom pokušati u Engleskoj, te je odlučio dati sve od sebe i iskupiti se za indolentnost iz perioda provedenog u Swanseaju. Došao je u najkvalitetniju drugu ligu i općenito jednu od kvalitetnijih na svijetu, odlučan da ovoga puta pokaže što zna i umije, a spomenute nagrade samo su potvrdile kako je u tome i uspio. Pablo Hernandez nije ispisao nekakvu bajku ili hollywoodski „tale of the underdog“, on je jednostavno proživio realističnu životnu priču o ljudskom sazrijevanju ispričanu kroz jednu poprilično običnu karijeru.

No to ne znači da je zbog toga imao lakši put ili da njegova priča nije vrijedna prepričavanja. Zasigurno nije bilo jednostavno vratiti se u zemlju u kojoj je proveo poprilično trnovit period svoje karijere, i to u niži razred, ali Hernandez je bio siguran da to želi. Dočekalo ga je isto ružno vrijeme i isti strani jezik, ali razlika je bila u tome što je sada on bio drugačiji, bio je zreliji. Shvatio je da njegova karijera neće trajati još dugo i da treba uživati u njoj. Dobio je drugu priliku za uspjeti na Otoku i iskoristio ju je na najbolji mogući način, a hoće li dobiti drugu priliku i za nastupiti u elitnom razredu engleskog nogometa, ostaje za vidjeti. Možda će se naći koji premierligaš iz donjeg dijela tablice koji će biti zainteresiran za jednog od najboljih igrača Championshipa, bez obzira na njegove godine. Ali za Hernandeza bi više smisla imalo ostati u Leedsu u kojem je obožavan i s njim još jednom pokušati dohvatiti Premier League. Uostalom, i sam je nedavno rekao kako mu je dolazak u Leeds najbolja odluka karijere.

Pablo Hernandez nije igrač kojeg će javnost posebno pamtiti nakon što se udalji s nogometnih travnjaka, ali je primjer čovjeka koji se izborio za drugu šansu, odlučan da je ovoga puta zaista i iskoristi. Nije želio nastaviti voditi financijski unosan, ali poprilično bezdušan život na Bliskom i Dalekom istoku ili u Sjevernoj Americi, već se vratio onome zbog čega je i počeo igrati nogomet. Pronašao je svoju sreću prije nego je bilo prekasno i na tome mu treba skinuti kapu.

Sazrijevanje Pabla Hernandeza
Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi Swanseaja, doveo je nekoliko pojačanja u vrijednosti od oko ukupno 17-ak milijuna funti. Među važnijima su bili Chico Flores, Michu - one-season wonder koji je te sezone proglašen najboljom kupovinom, te Ki Sung-yong i Pablo Hernandez – obojica plaćeni po 6.3 milijuna funti, što je tada bio klupski rekord. Od ovog potonjeg se mnogo očekivalo, pogotovo kada se uzme u obzir da je na jug Walesa došao kao standardni prvotimac Valencije koji je do tada zabilježio i četiri nastupa u dresu furije. Hernandez je bio neizostavna karika Laudrupove momčadi, ali ...
Sazrijevanje Pabla Hernandeza
Kada je Michael Laudrup 2012. naslijedio Brendana Rodgersa na klupi ...
Sjajan tekst. Bravo. - RealMadrid7, 17.5.19. 17:22, 0 0 0
Hvala. - Bateman, 18.5.19. 10:31, 0 0 0
danchyy | 15.05.
Surfin USA: tko će osvojiti naslov u NBA ligi?

Iako smo već duboko u playoff fazi, još uvijek nije poznat MVP za prethodnu sezonu pa sam odlučio pronaći podatke i probati napraviti nekakve predikcije pomoću tehnika strojnog učenja.

Pronašao sam podatke na basketball-reference stranici. Podaci glasanja za MVP-a lige sežu sve do 1968-69 sezone, no uzeo sam samo one od 1980-81 sezone pošto su tada počeli novinari odlučivati o pobjedniku. Evo primjera kako izgledaju podaci za 2015-16 sezonu.

Također ovdje sam pasteao sažetu verziju te tablice.

Most Valuable Player Table

 Voting Per GameShootingAdvanced
RankPlayerAgeTmFirstPts WonPts MaxShareGMPPTSTRBASTSTLBLKFG%3P%FT%WSWS/48
1 Stephen Curry 27 GSW 131.0 1310.0 1310 1.000 79 34.2 30.1 5.4 6.7 2.1 0.2 .504 .454 .908 17.9 .318
2 Kawhi Leonard 24 SAS 0.0 634.0 1310 0.484 72 33.1 21.2 6.8 2.6 1.8 1.0 .506 .443 .874 13.7 .277
3 LeBron James 31 CLE 0.0 631.0 1310 0.482 76 35.6 25.3 7.4 6.8 1.4 0.6 .520 .309 .731 13.6 .242

Provided by Basketball-Reference.com: View Original Table
Generated 5/15/2019.

Uz prethodne podatke, scrapeao sam web basketball-reference stranice za neke napredne statistike koje nisu bile dostupne, poput BPM, PER, TS%, i slično.

Pune podatke možete vidjeti na mom Github repozitoriju.

DEFINIRANJE PROBLEMA

Nakon što su podaci otprilike definirani, može se definirati problem koji će algoritmi strojnog učenja rješavati. Pošto je ovo zadatak rangiranja u svojoj suštini, a nema mnogo out of the box rješenja za taj problem, odlučio sam koristiti regresijski pristup (predviđanje vrijednosti) za rješavanje problema. 

Vrijednost koja će se predviđati jest Share stupac iz podataka koje sam linkao. Taj broj će uvijek biti između 0 i 1 i predstavlja udio glasova koje je igrač osvojio (zapravo udio bodova koje je igrač dobio u glasanju).

Dakle, ovdje praktički želim modelirati glasanje medija, tj želim predvidjeti kako će novinari glasati. Naravno ovdje izuzimamo bilo kakvu subjektivnost koja može biti prisutna kod njih, jer nije baš lako mjerljiva.

No odmah naletavamo na problem jer su ovi podaci vrlo nebalansirani, na histogramu za award share vrijednost, odnosno vrijednost koju želimo predvidjeti, može se vidjeti da je jako puno vrijednosti na razini 0.0* što je veliki problem.

ODABIR ZNAČAJKI ZA MODEL

Prije no što opišem način na koji sam trenirao i validirao model, prvo ću se dotaknuti odabira značajki i njihovog značenja. Mislim da će većina vas znati za većinu statistika koje su navedeni u podacima. No svejedno ću opisati nekoliko naprednih statistika.

PER stoji za Player Efficiency Rating, to je praktički zbrajanje svih pozitivnih i negativnih statistika uz neke sitne modifikacije.

BPM predstavlja Box Plus Minus i to je napredna statistika za evaluiranje kvalitete igrača i njegov doprinos ekipi. Uzima neke team based statistike u obzir, poput REB%, AST%, koje znači udio svih ekipnih skokova/asistencija koje je igrač uzeo dok je bio na terenu. Slično za ostale statistike.

TS_PCT stoji za True Shooting Percentage, i izračun je sljedeći: PTS / (2 * (FGA + 0.44 * FTA)) * 100

USG_PCT je skraćenica za Usage Percentage i to je procjena koliko timskih akcija igrač iskorištava dok je na terenu, izračun se može naći ovdje.

I za kraj, WS WS_per_48 stoje za Win Shares i Win shares per 48 minutes. Ta statistika pokušava podijeliti timski uspjeh na pojedince unutar ekipe.

Odabir značajki

Dosta tih statistika je vrlo slično pa sam odlučio izbaciti one koje ne doprinose sa mnoštvom informacija. Iskoristio sam nekoliko postupaka kako bih odlučio koje nisu potrebne.

Prvo je korištenjem uzajamne informacije, rezulati "bitnosti" značajka su sljedeći:

  • ws: 0.2884
  • per: 0.2811
  • ws_per_48: 0.2592
  • bpm: 0.2013
  • pts_per_g: 0.1482
  • usg_pct: 0.1053
  • win_pct: 0.0973
  • fta: 0.0948
  • ts_pct: 0.0872
  • fga: 0.0871
  • trb_per_g: 0.0695
  • mp_per_g: 0.0668
  • fg3a: 0.0355
  • ft_pct: 0.0311
  • ast_per_g: 0.0279
  • stl_per_g: 0.0139
  • fg_pct: 0.0089
  • blk_per_g: 0.0066
  • fg3_pct: 0.0000

Nakon toga sam iskoritio Random Forest Regressor. Na način da se natrenira jedna instanca modela te se pronađu najbitnije značajke za taj model. Ovo je rezultat:

  • ws: 0.3911
  • win_pct: 0.1326
  • per: 0.0938
  • bpm: 0.0537
  • ws_per_48: 0.0428
  • fga: 0.0368
  • usg_pct: 0.0310
  • ft_pct: 0.0263
  • ast_per_g: 0.0253
  • mp_per_g: 0.0251
  • fg_pct: 0.0231
  • fta: 0.0213
  • pts_per_g: 0.0183
  • fg3_pct: 0.0159
  • ts_pct: 0.0155
  • trb_per_g: 0.0153
  • blk_per_g: 0.0118
  • stl_per_g: 0.0103
  • fg3a: 0.0101

I za kraj, pronašao sam korelacijsku matricu između značajki, to mi je čak najviše pomoglo jer je to dobar način za vizualiziranje featurea koji su međusobno povezani što često nije dobro za modele poput linearne regresije te da pronađem značajke koje su korelirane s ciljnom vrijednošću (što je dobro).

Maknuo sam sve značajke/statistike koje su međusobno jako korelirane ili one koje predstavljaju praktički istu stvar (npr. TS_PCT i FG_PCT). No svejedno sam ostavio neke koje su mi se činile kao logičan odabir što nije možda u potpunosti korektno, no nekad treba imati hunch :)

Ovo su finalne značajke koje koristim:

  • ts_pct
  • bpm
  • mp_per_g
  • pts_per_g
  • trb_per_g
  • ast_per_g
  • stl_per_g
  • blk_per_g
  • ws
  • win_pct

Pokušao sam natrenirati nekoliko modela sa svim značajkama i rezultati su bili generalno lošiji što je dobar pokazatelj da odabir ovih značajki ima smisla i validan je.

TRENIRANJE I VALIDACIJA

Uvijek je poželjan postupak Cross-Validationa kada se radi sa postupcima strojnog učenja te sam ih i ja ovdje iskoristio. Pošto sam imao na raspolaganju 38 sezona te trebalo je odlučiti između nekoliko vrsta modela i mnoštva parametara koje ih predstavljaju odlučio sam pronaći hiperparametre tako da sam uvijek modele trenirao na 37 sezona, a validirao rezultate na 1 preostaloj sezoni. Glavna metrika je bila Mean Squared Error za svaku od tih sezona te sam u konačnici uprosječio tih 38 rezultata i po tome rangirao modele i parametre. Uz to koristio sam i mjeru točnosti za najboljeg igrača, i najboljih 5 igrača.

Ovo su modeli koje sam koristio:

  • Linear Regression
  • Ridge Regression
  • Gradient Boosting Regressor
  • Random Forest Regressor
  • SVR

Također iskoristio sam polinomijalne značajke 2 i 3. stupnja te pokušao sam skalirati podatke između 0 i 1. 

Potpune rezultate možete vidjeti na GitHub repozitoriju u sljedećim fajlovima: reg_results_mse_sorted.txt, reg_results_sorted_top_1.txt, and reg_results_sorted_top_5.txt.

PREDIKCIJE ZA 2018-19 SEZONU

I za kraj evo predikcija za ovu sezonu, prvo ću prikazati rezultate za nekoliko modela koji su bili najbolji po Mean Squared Error metrici.

Gradient Boosting Regressor

Druge varijacije ovog modela, odnosno modeli s drukčijim parametrima su imali slične rezultate te je gotovo uvijek Harden bio na prvom mjestu.

Random Forest Regressor

Ovaj model je također rekao Harden, no kada sam isprobao druge parametre dobio sam malo drukčije rezultate.

Ridge Regression

Ovo je regularizirana linearna regresija.

Linearna Regresija

Najzabavniji rezultati.

Pošto je ovo najjednostavniji algoritam, i poprilično glup algoritam, može se vrlo lako prenaučiti na nekim značajkama i onda dođe do ove situacije. 

Support Vector Regression

Varijacija SVM modela za regresiju.

UPROSJEČENE PREDIKCIJE

Uz predikcije po pojedinačnim modelima, također sam izvrtio predviđanje na top 50 modela po MSE metrici.

Harden ima vrlo malu prednost ispred Giannisa, nakon njih slijedi Jokara, a poslije njega je sve tu vrlo gusto, iako će te vrijednosti u realnosti biti puno manje.

ZAKLJUČAK

Čestitke Jamesu Hardenu na još jednom MVP naslovu! Ili bar tako kažu ovi algoritmi. Vidjet ćemo za mjesec dana što će se dogoditi i hoće li ovi modeli biti imalo precizni. Nekako mi se čini da su novinari skloniji Giannisu no Hardenu, što će uvelike utjecati na konačne rezultate, al eto, Harden je ipak imao vrlo dobru sezonu i nosio svoju ekipu.

Ovdje imate link na Jupyter Notebook u kojem je kod za sve ovo što sam opisao.

Također napisao sam članak na mediumu (praktički ovo, al engleski).

Uživajte i nadam se da je bilo zanimljivo :)

Predviđanje MVP-a NBA lige za 2018-19 sezonu koristeći strojno učenje
Iako smo već duboko u playoff fazi, još uvijek nije poznat MVP za prethodnu sezonu pa sam odlučio pronaći podatke i probati napraviti nekakve predikcije pomoću tehnika strojnog učenja. Pronašao sam podatke na basketball-reference stranici. Podaci glasanja za MVP-a lige sežu sve do 1968-69 sezone, no uzeo sam samo one od 1980-81 sezone pošto su tada počeli novinari odlučivati o pobjedniku. Evo primjera kako izgledaju podaci za 2015-16 sezonu. Također ovdje sam pasteao sažetu verziju te tablice. Most Valuable Player Table Voting Per GameShootingAdvanced RankPlayerAgeTmFirstPts WonPts MaxShareGMPPTSTRBASTSTLBLKFG%3P%FT%WSWS/48 1 Stephen Curry 27 GSW 131.0 1310.0 1310 1.000 79 34.2 30.1 5.4 ...
Predviđanje MVP-a NBA lige za 2018-19 sezonu koristeći strojno učenje
Iako smo već duboko u playoff fazi, još uvijek nije ...
Fantastično , koristiš li R osim Pythona, pruža odlične alate za vizalizaciju - chelsea_2012, 16.5.19. 13:11, 0 0 0
Hvala :) R je super al nažalost jako malo sam ga koristio. Al zapravo sam preko njega ušao u cijeli svijet vizualizacije i grafova preko ovog posta: https://thedatagame.com.au/2015/09/27/how-to-create-nba-shot-charts-in-r/ - danchyy, 16.5.19. 21:58, 0 0 0
ilmambanegro | 15.05.
Liga prvaka: analiza polufinala:

U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home.

Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, Zinedine Zidane, Paolo Maldini, Didier Drogba i još mnoge ikone čije ime je sinonim za izvrsnost, bar ćete na tren biti na nogometnom Olimpu. Svi će vas pamtiti, a vaši će grijesi biti isprani. koliko god teški i opetovani bili. Bit ćete pobjednik.

Ovdje sam da vam kažem da je taj trofej za definiciju uspješnosti samo ono što TBF zove “Šarenim artiklom”. Lip je ka slika i ne mnogo više od toga, jer u krajnjem slučaju nije bitna kvaliteta nego samo etiketa.

Nemojte misliti da to nije sjajan uspjeh.

Jest i ostaje upamćen za sva vremena. To nitko, pa ni ovaj tekst, ne umanjuje, ali taj uspjeh sam po sebi ni na koji način ne govori o tome kako ste i koliko ulagali u svoju momčad, ni što je ta momčad od tog novca napravila. Uzorak utakmica koje ste odigrali u sezoni Lige prvaka je toliko malen i faktor sreće toliko velik da se vaš uspjeh ne može mjeriti isključivo kroz jedan tako gotovo nasumični uspjeh.


Ajax, čudo od momčadi za koju su navijali gotovo svi, ove je sezone — baš zbog toga što je svoju momčad izgradio, a ne kompletno kupio, pa zbog toga njihov rezultat percipiramo kao vrjedniji — odigrao najviše utakmica na svom putu do polufinala, njih čak 18. I to je ništa u usporedbi s time koliko utakmica svaka od vrhunskih momčadi odigra bez da napusti granice svoje države. Za nekoga tko analizira te momčadi ,riječ je o kapi u moru koja nije dio strategije već uvelike splet (ne)sretnih okolnosti i malog uzorka u kojem često presudi nešto na što se ne može utjecati.

Novac je najvažniji

No, poanta ovog teksta je da vam pokaže alternativno mjerilo uspjeha, mjerilo zbog kojeg Jürgen Klopp i Mauricio Pochettino ne mogu biti luzeri, bez obzira kako završilo finale. I to kako je identitet u modernom dobu ustupio mjesto financijskim ulaganjima.

I to kako su ona ponovno vratila identitet nogometu.

Za početak pogledajmo kako od sezone 2012./13. najveći klubovi (uz pokoju iznimku) plaćaju svoje igrače.

*PSG-u nedostaju godine samo zato jer Francuzi nisu bili pri vrhu liste plaćanja, pa nisu dostatno analizirani u godišnjem izvještaju Global Sports Salaries Survey i zbog toga nemamo konzistentan uzorak za njih.
**Iznosi su izraženi u prosječnoj plaći po godini po igraču u američkim dolarima.

Što nam graf za 11 klubova koje vidite govori?

Da moćni imaju novca i da ga nemilice troše? Da.

Da je Barcelona svoj identitet stvoren u eri Pepa Guardiole zamijenila rekodnim ulaganjima u svoje igrače? Da.

Da je, bar što se plaća tiče, nešto slično učinio Real Madrid nakon odlaska The Special Onea? Da.

Međutim, osim toga govori nam i da stvaranje identiteta igre košta. A ako ne uspijete, košta još više (na PSG-ovu primjeru) jer morate početi, ako ne iz početka, onda bar iz sredine. Isto tako možemo vidjeti da besmislena ulaganja ne znače ništa. Eklatantni primjer za takvo nešto je Manchester United. Rast u plaćama s odlaskom Sir Alexa Fergusona kako bi se nadomjestio izgubljeni identitet nije donio ništa. Jer vizija nije postojala niti postoji. Nema plana što bi se to moglo izgraditi kad novac počne stvarati svoju magiju.

A Liverpool i, pogotovo, Tottenham su stvorili više s puno manje, jer je za njihove sustave postojala vizija. Postojao je krajnji rezultat u igri (ili bar u poslovanju) kojem se težilo.

Graf koji ste vidjeli samo će sve to dodatno naglasiti prenesemo li ga u iznose isplaćene od 2015. (kad su svi ovi klubovi pokriveni) i općenito (jer PSG nije pokriven od 2012.).

Eto, svaka riječ je gotovo suvišna kad vidite strukturu ulaganja u plaće kroz četiri sezone. Točno je vidljivo što se želi postići dizanjem kvalitete kadra kod klubova koji su dizali naslove. Ako zanemarimo Crvene vragove, naravno.

Stavljeni u dulji vremenski kontekst, ovi klubovi samo opisuju nogometnu financijsku elitu.

Među nama stvara se jaz

Ali koliko god plaće bile najbolje mjerilo ulaganja, tu su i transferi.

Pa pogledajmo kako su tržili klubovi s naše liste. Ovaj put su tu transferi u milijunima funti. Za svaku momčad i svaku godinu su prikazani netto iznosi (ulazni minus izlazni transferi). Ispod nule su godine u kojima je suma transfera u sezoni pretegnula na stranu prodaje umjesto na onu akvizicije.

Jedan klub iz Manchestera je ove sezone završio s prvom fazom izgradnje svog identiteta, a drugi je jednostavno odustao i traži se po pustopoljinama (ne)uspjeha. Ništa bolja nije situacija u Madridu, gdje nisu sigurni što točno napraviti kako bi ponovno osvajali trofeje za koje je potrebno uložiti trud u 38, a ne u 13 utakmica i osvojiti trofej nacionalnog prvaka koji dolazi na većem uzorku. Teško je puno zamjeriti Niki Kovaču kad vidite koliko su mu dali, a Klopp je napokon dobio nešto s čime može raditi. Isto tako, i momčad koja je financije okrenula na glavu prije nešto više od 10 godina ponovno ulaže, a to je Chelsea. Skok u ulaganjima također je vidljiv i u Arsenalu koji je doveo novog stratega, te u Juventusu koji pokušava dodatno nadići travnjake Serie A.

I nakon što prođete ogroman jaz u ulaganjima, pogledajte na dno (ako se to tako može nazvati). Bacite oko koliko je u nove igrače uložio Tottenham. I mirne duše Spurse nazovite luzerima bez trofeja. Ako to nije dovoljno, samo je potrebno zbrojiti navedene iznose i pregled će biti još mnogo lakši.

Zbrojite li ovo s onime što ste vidjeli ranije, PSG i Manchester City će biti veliki potrošači. Onih strašnih i mitskih petrodolara. Međutim, jesu li oni time nešto izgradili?

Dakako da jesu.

Poglavito pod palicom Pepa Guardiole, koji svoju momčad vodi do dvije uzastopne sezone kakve su rijetko viđene. Jer je tako ipak bolje ocijenjivati uspjeh, kroz bodove i golove u ligi koja od vas traži angažman na 38 (ili u slučaju Bundeslige 34) utakmica. Ono što također bode u oči je i to kako i koliko je Real Madrid igrao moneyball — usprkos činjenici ogromnog izlaznog transfera Cristiana Ronalda — i fokusirao se na unutarnje resurse. Bez vizije je to, naravno, bilo neuspješno.

Definicija uspjeha

Ako uspjeh ne možemo definirati osvajanjima europskih naslova, i ako ti trofeji navijačima (poglavito navijačima Real Madrida, koji je u zadnjih 10 godina samo dvaput bio nacionalni prvak i potvrdio se na velikom uzorku) samo mažu oči, kako ga onda definirati?

Kroz nešto što nam daje prihvatljiv uzorak. Kroz oko 260 utakmica odigranih u sedam sezona u svim velikim ligama Petice moguće je razviti uzorak koji se može uspoređivati s ulaganjima. I onda je puno lakše ustanoviti tko je mudro ulagao, a tko je palio novac na lomači.

Za to smo iskoristili dva bitna podatka. Bodove i golove po utakmici. Kroz posljednjih sedam sezona bodovi po utakmici bili su raspoređeni ovako:

Koliko god Barcelona dizala naslove, jasno je (u usporedbi s grafovima na vrhu ove analize) da je za to trebalo basnoslovno ulagati. Novac uložen u transfere i zadržavanje postojećeg kadra toliko je velik u Blaugraninu slučaju da ostaje dojam kako ovaj graf ne bi smio baš toliko stagnirati posljednjih sezona. Klubovi koji pak godinama dominiraju svojim ligama (Bayern, Juventus) ulagali su manje za slične rezultate. Makar zato jer nisu trebali toliko brinuti o konkurenciji.

Spojite li bodove s golovima, nameću se još neki zaključci.

Arsenal je u dugom periodu stagnacije, iako mu rezultati sami po sebi nisu kriminalni, ali ulaganja koja su imali ipak bi nekako trebalo opravdati.

Chelsea svoje golove jako dobro koristi da bi došao do bodova, a u tom omjeru ni Liverpool nije loš.

Najveći podbačaj je Manchester United. Nije moguće dovoljno naglasiti koliko pogubljeno rezultatski izgleda momčad s Old Trafforda otkako je otišao Ferguson. Usporedi li se to s novcem koji je u nju uložen, dobivamo uistinu porazne podatke.

No, nismo ovdje da bismo definirali neuspjeh, već upravo suprotno. Ovdje smo da vidimo postoji li definicija uspjeha kad se u obzir uzme uloženi novac. Crno na bijelo i bez prčkanja po dojmovima kao kriteriju.

Uspjeh su i Liverpool i još više City. Jer su izgradili momčadi koje sliče sportskim dinastijama. Momčadi koje su u stanju grabiti prema vlastitim rekordima, a i rekordima svoje lige. Ali jedan klub je eponim nadilaženja svojih financijskih ograničenja. Klub koji je postao sinonim za “zamalo”. A ustvari samo nije imao sreće jer se našao u krivom društvu.

To što kroz posljednjih sedam godina radi Tottenham, a da je u isto vrijeme od vlastitog novca izgradio stadion, gotovo je suludo.

Možete Daniela Levyja zvati škrtim, a ekipu iz crvenog dijela Manchestera rasipnom, ali neke stvari su sigurne. Stadion na samo pet minuta hoda od postaje podzemne željeznice White Heart Lane zvat će se kako god vlasnik kluba odluči. Bez imena sponzora koji ga je pomogao izgraditi. Mauricio Pochettino je s malo sredstava koja su mu bila na raspolaganju izgradio identitet momčadi koja iz godine u godinu uspijeva otići stepenicu više u svom razvoju.

Ako Guardiola i Klopp redefiniraju nogometnu taktiku u kontroli prostora, pritiska i posjeda, glavni strateg Spursa je na tradicionalnim temeljima izgradio renesansu klasičnog engleskog nogometa upogonjenog target manom. I svemu tome dodao po prstohvat pritiska, posjeda, fleksibilnosti i svega onoga što čini moderni nogomet.

Gledano dugoročno, Tottenhamov je uspjeh ravan čudu. Pa makar do danas ne imao nijedan trofej za pokazati. Ako u Madridu Spursi podignu ušati komad metala, onda će za veliku većinu pratitelja nogometa preko noći postati ‘uspješni’ nakon godina ‘neuspjeha’ — jer bitan im je šareni artikal, etiketa a ne kvaliteta — ali iza njihova je puta nevjerojatni niz dobrih i maksimalno racionalnih odluka.

Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home. Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, ...
Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Luca1010, Bateman, Dado_M,

Tako je. Sad im treba ogroman remont i barem pola milijarde eura na pojačanja. Što misliš bili moglo doći do razmjene Pogbe i Balea? Ako ne, bit će im jako sužen manevarski prostor. Pogba barem 100, Jović 60, Hazard min 100.. - Fenix22, 16.5.19. 18:25, 0 0 0
Dovedu li Pogbu u bilo kojoj iteraciji mogu se samoubit. Ja ga ne bi dirao, on je otrov za ionako krhku svlačionicu. Njima treba ideja nogometa koji bi igrali pa onda pojačanja. Sa Zidaneom je to gotovo nemoguće. Po meni najbolje Poch i strpljenje. - ilmambanegro, 16.5.19. 18:37, 0 0 0
Poch se nece dogoditi jer Perez ga neće istrpit kao ni arogantna madridska publika. Navodno je Pogba prvo pojačanje za Zidanea i ako ga itko moze smirit to je Zidane. - Fenix22, 17.5.19. 7:52, 0 0 0
A znam. :( Šteta za Pocha. Ma može on njega smirit, ali meni je suludo trpanje zvijezda na hrpu bez da znaš što radiš. To bi bio neki anti-Pep model. Nije ni Barca puno bolja u zadnje vrijeme, ali ovo bi bilo smiješno. Oko Pogbe ne mogu bit optimist. - ilmambanegro, 17.5.19. 9:32, 0 0 0
Nažalost, Pogba ima veliki marketinški potencijal, a to Perezu znači dosta zato mi je transfer izgledan. - Fenix22, 17.5.19. 14:14, 0 0 0
Luca1010 | 13.05.
Koji su najveći overachieveri i underachieveri ove sezone?

La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to?



Getafe iskoristio loše sezone konkurenata

Teško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih nekoliko sezona - prvak ce imati manje od 90 bodova, a 4. tek 60 i kusur (zadnjih 5 godina je za Ligu prvaka bilo potrebno 71 bod u prosjeku).

Getafe je prošle sezone imao 55 bodova i završio na 8. mjestu, a sada kolo prije kraja ima 58 i na diobi je 4. mjesta s Valencijom koja ima bolji međusobni omjer. Gotovo nikakav pomak u bodovima i njihovoj igri nije vidljiv, a niti u financijskom području jer su i dalje tek 15. ekipa po budžetu kojeg odvajaju za plaće igrača, ali ipak su se značajno pomakli na tablici i već su osigurali kontinentalno natjecanje što je veliki uspjeh za klub njihovih gabarita.

Oni su jedna neatraktivna, nedinamčna, stara ekipa koja nema gotovo nikakvih konkretnih napadačkih mehanizama, te se oslanja na iskustv, obrambenu organizaciju - "bunkere", veliki broj faula i prekidanje igre. Brojke najbolje to dočaravaju:

  • 20. po posjedu i broju dodavanja po utakmici
  • 18. po broju udaraca po utakmici
  • 17. po broju driblinga po utakmici
  • 2. po broju drugih lopti po utakmici
  • 2. po broju zračnih duela po utakmici
  • 1. po broju počinjenih prekršaja (uvjerljivo)
  • 3. po presječenim loptama i duelima po utakmici

Veliku ulogu u njihovom uspjehu imaju dvojica napadača veterana Jaime Mata i Jorge Molina koji zajedno imaju gotovo 70 godina. Ipak, još su jedni u nizu igrača koji pokazuju da su godine samo broj. Na jako mali broj udaraca prema vratima zabili su 28 golova - vrlo visoka konverzija od 37%, često u pobjedama 1-0. To je način na koji Getafe osvaja bodove.

Ono što je u njihovoj priči impresivno je da su se tek prošle godine vratili iz Segunde i povezali ovakve dvije sezone. Ekipa koja bi se po svemu sudeći trebala boriti za opstanak, bez individualne kvalitete i financijske mogućnosti za pojačanja, iskoristila je generalno slabe sezone konkurenata za europska mjesta i na tome im treba čestitati. Trener Bordalas je sjajnom optimizacijom vrlo slabog kadra zaslužio i nekakav ozbiljniji posao, a "hrpa" igrača koja je već u godinama imati će priliku igrati i u najeltnijim natjecanjima.

Overachiever honorable mention: Deportivo Alaves

Villareal u donjem domu nakon nekoliko dobrih sezona

Osim Reala oko kojega su stvari prilično jasne i gomilu puta prepričane, još je jedan klub koji se ističe kao underachiever, a to je Villarreal. Od povratka u najviši rang sezone 12./13. nisu završili ispod 6. mjesta, što znači da su u kontinuitetu imali priliku igrati i kontinentalna natjecanja gdje su ostvarili solidne uspjehe.

Ove sezone situacija je znatno drugačija. Klub s 6. najvećim budžetom lige, kolo prije kraja nalazi se na 14. mjestu s mogučnošću pomaka nekoliko mjesta prema naprijed, ali su do prije dva-tri kola bili praktički u borbi za ostanak. U većini statističkih kategorija su jako blizu prosjeku, no ono što upada u oko je broj primljenih golova (50) koji je jednostavno prevelik da bi bili koje mjesto gore na tablici. Osim porozne obrane, koja doduše nije briljirala ni u prethodnim sezonama, niti napadači nisu odradili svoje. Karl Toko Ekambi je prvi strijelac ekipe sa tek 10 golova, Bacca je postigao samo 6, a glavno pojačanje za ovu sezonu Gerard Moreno (prošle godine u dresu Espanyola postigao 16) je dodao tek 7 pogodaka. Unatoč odličnoj prošloj sezoni Pabla Fornalsa (bio 2. asistent lige) sva kreacija u veznoj liniji pala je na leđa velikog Santija Cazorle koji je ovaj puta ostao zdrav, još jednom pokazao o kakvom igraču se radi i da možemo žaliti što su mu ozlijede uništile veći dio karijere. Generalno, gotovo svi pojedinci su podbacili, trener Calleja nije uspio pronaći kadrovske i sistemske zamjene, a i borba na dva fronta (Europska liga) je dodatno odmagala ovako kratkoj i limitiranoj ekipi. Ipak, jedan igrač se u drugoj polovici sezone pokazao kao otkriće. 19-godišnji Nigerijac Samuel Chukwueze je postao glavna prijetnja po protivničke golove - igrač Villareala s najviše driblinga i udaraca prema vratima. Mladi moderni krilni napadač je odigrao nekoliko sjanih partija uključujući i onu protiv Barcelone, te je netko u koga se Villarreal mora pouzdati u nadolazećim sezonama.



Underachiever honorable mention: Celta Vigo

Rezime ostalih

Barcelona je sezonu odradila bez velikih problema jer su Atletico i Real imali brdo svojih, te je teško reći da je u domaćim okvirima neuspješna kada tome dodamo finale Copa del Reya. Ipak, ove sezone prvak će imati najmanje bodova u posljednjih 10 godina i prvi puta manje od 90, a sezonu je praktički rješio oko Božića što puno govori i o kompetitivnoti na samom vrhu te o potencijalnom padu kvalitete La Lige.

Valencia se sjajnom drugom polovicom sezone vratila gdje joj je i mjesto - Liga prvaka, ako pobijede Valladolid u zadnjem kolu, a Sevilla i Betis koji su na trenutke ili odlični ili grozni, su na mjestima na kojima bi više-manje trebali biti.

Od 4. do 17. mjesta klubove će dijeliti 15-20 bodova što znaći da od borbe za Europu do borbe za ostanak, ekipe su djelili nizovi od 4-5 dobrih ili loših utakmica. Pomalo nevjerojatno, iako je prilično indikativno za budžete i kvalitete tih ekipa koji su vrlo usporedivi.

Kao zaključak, možemo reći da smo, osim iznimaka poput Getafea i Villareala, gledali poprilično očekivanu sezonu La Lige, a tek će budućih nekoliko sezona pokazati je li ovo generalno pad kvalitete lige ili zanemariva anomalija.

Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme za konačne zaključke. Situacija na vrhu je odavno riješena i razjašnjena pa se nema potrebe na tome zadržavati. Najzanimljivija borba se još uvijek odvija između Valencije i Getafea za 4. mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a upravo je pozicija Getafea na tablici najveće iznenađenje ovogodišnje La Lige, no jesu li ustvari oni zaslužni za to? Getafe iskoristio loše sezone konkurenataTeško je reći je li cijela liga pala u kvaliteti ili se samo kvaliteta izjednačila, no činjenica je da su ove godine pragovi za prva četiri mjesta najmanja u posljednih ...
Getafe iskoristio lošu La Ligu?!
La Liga je na samom kraju pa je i vrijeme ...
rapid | 09.05.
Liga prvaka: analiza polufinala:

Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. 

I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. Prvi gol Tottenhama je bila dobro odigrana kontra u kojoj je na kraju lopta pomalo sretno došla do Lucasa Moure koji je na koncu poentirao. Međutim, sama ova situacija je pomalo apsurdna. Pri ukupno rezultatu 3:0 na domaćem terenu u polufinalu Lige prvaka s još nekih 35-40 minuta do kraja popiti gol iz kontre je nedopustivo. Iako mi iz dostupnih snimaka nije bilo potpuno jasno postavljanje Ajaxove ekipe prilikom ofenzivnog prekida, čini mi se da su de Jong i Schöne ostali s Llorenteom. Lllorente izvlači de Jonga, a Schöne se našao na ničijoj zemlji u situaciji gdje ne zna je li pošao ili došao. Rose nakon elegnatnog izbjegavanja de Ligta ne proigrava Lllorentea koji se nudi već igra dijagonalu na Mouru koji skupa s Allijem šprinta desnom stranom, dok je Eriksen na lijevoj. U konačnici Moura poentira. Drugi gol je produkt stvaranja viška na desnoj strani što je, ajde, relativno probavljiva greška koja se mora dogoditi kad-tad tijekom utakmice.

Ajax se nakon toga malo stabilizirao, imao svoje prilike koje nije iskoristio, kao ni Tottenham. Međutim, tada dolazi sudačka nadoknada u kojoj se događa ovo: 

U ovom trenutku utakmice s rezultatom s kojim prolaze u finale Ajax si dozvoljava situaciju 4v3, odnosno 4v4 s obzirom da Vertonghen očekuje visoku loptu kako bi u zračnom duelu nadvladao Veltamana. Nekoliko je grešaka tu. Prvo dva zadnja vezna Ajaxa, a u tom trenutku su to de Jong i Mazraoui stoje previsoko pri čemu de Jong zapravo ne čuva niti igrača niti prostor. U ovakvim situacijama gdje protivniku jedino preostaje dugim loptama gađati visokog target mana i gdje taj target man ima 13/17 dobivenih zračnih duela, ova situacija je nedopustiva. Obrambeni igrači relativno dobro stoje. De Ligt ide na Llorentea s obzirom da je bolji u skok igri od Blinda, Blind se malo povlači spreman da očisti loptu koja prođe De Ligta, Tagliafico pazi na Mouru i prostor uz aut liniju, dok se Veltman povukao prema De Ligtu kako bi mu pomogao u zračnom duelu i pazi na Vertonghena. 

Međutim, Dele Alli ostaje sam i upravo on proigrava Mouru za pobjednički pogodak. Reći će neki da se Blind u ključnom trenutku poskliznuo i tako zakasnio zatvoriti Dele Allija, ali Blind se nije trebao niti naći u situaciji da zatvara Allija. Na tom mjestu se trebao naći Frenkie de Jong. Trebao je pokriti taj međuprostor. Svojom staturom, iako nije pretjerano dobar igrač glavom, zatvorio bi dolazak duge lopte Llorenteu, stigao bi zatvoriti Allija ukoliko bi lopta došla do njega i ne bi se Blind poskliznuo jer je morao iz povratnog kretanja jurnuti u blok Alliju.

Da se razumijemo, nije de Jong krivac. Prvo zato što je on prvenstveno igrač koji plijeni svojom sposobnošću organizacije igre, a ne defanzivnim sposobnostima. Drugo, to je igrač od nepune 22 godine kojemu je možda malo preveliki teret stavljen na pleća. I treće, možda je obrana zaspala pri izlasku i tako ostavila koridor između veznog reda i njih. Unatoč svim opcijama, najveću odgovornost snosi trener jer nije ovo jedini put kada je stoper sam ostao skakati s Llorenteom na širokom prostoru. Također, momčad je izgledala obezglavljeno - jedan dio je pritiskao zadnju liniju Tottenhama, dok je obrana ostala duboko u na svojoj polovici tvoreći time krater u sredini terena. U tom trenutku je Ajax izgledao kao razularena banda koja ne zna što radi i koja, kao što je Mourinho rekao, kao da igra protiv Vitessea. A takva momčad, unatoč svim pozitivnim stvarima koje su pokazali dosada, zaslužuje dobiti gol u zadnjoj sekundi i ispasti. Ako je meni s nekoliko godina staža u omladinskom pogonu županijskog prvoligaša jasno da se tako ne brani target man, onda je to trebalo biti jasno i klupi Ajaxa. Možda je i bilo jasno, ali to nisu uspjeli prenijeti igračima, ali to opet implicira da komunikacija i psihološka priprema igrača nije bila dobra. I to u najvažnijoj utakmici sezone.

Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. ...
Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, ...
Bateman | 09.05.
Liga prvaka: analiza polufinala:

Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, a drugog Foyth samo minutu nakon što je ušao u igru, te da su bez boda ostali duboko u sudačkoj nadoknadi, utakmica je ostavila poprilično bizaran dojam. No kaotične situacije već u pravilu kucaju na vrata Spursa iz sezone u sezonu, i dok bi proteklih sezona Pochettinova družina bivala uvučena u vrtlog, ove godine odlučili su stisnuti zube i isplivati iz njega.

Minimalni zaostatak iz prve utakmice nije se činio nemogućim za dostići, ali kada je u 5. minuti utakmice De Ligt pogodio za vodstvo, situacija se promijenila. Visokim presingom Ajax nije dao Tottenhamu da iznese loptu iz svoje trećine, a Pochettinova 4-4-2 formacija sa široko postavljenim Allijem i Eriksenom, te Lucasom i Sonom u napadu, nije nudila potrebna rješenja. Nemogućnost iznošenja lopte i Ajaxov agresivni presing igrači Tottenhama pokušali su riješiti driblinzima, pa su tako imali 44 pokušaja od čega 23 uspješna, dok je Ajax imao 8/12. Jedino su tako mogli probiti srednji blok domaćina i s dovoljnim brojem igrača doći u posljednju trećinu, no i dalje nisu uspijevali stvoriti šansu, a kada je Ziyech pogodio u 35., Tottenham se činio mrtav.

Pochettino je na poluvremenu shvatio da nema više što čekati te je odlučio povući jedini logičan potez i poslati svoju momčad na sve ili ništa. Izvadio je Wanyamu i uveo Llorentea, koji je trebao služiti kao target man, odnosno iskontrolirati loptu upućenu u zadnju trećinu i proslijediti je suigračima, što je na kraju i bilo ključno kod Tottenhamovog pobjedničkog pogotka. Uz to, gosti su implementirali mnogo fluidniju filozofiju i preuzeli mnogo više rizika, što im je omogućilo nepredvidljivost i lakše dolaženje do šansi.

Na svijetu postoje dvije vrste ljudi - oni koji u kriznoj situaciji zablokiraju i oni koji u sebi pronađu snagu za koju nisu ni znali da je imaju, a upravo se ovo drugo dogodilo Spursima u drugom dijelu. Sva ona nemoć iz oba prva poluvremena polufinalnog dvoboja nestala je, a na terenu se ukazala momčad koja je izgledala mnogo drugačije od dobrog starog Tottenhama koji se do sada vladao po prvom principu.

Rezultat svega bila je neka vrst kontroliranog kaosa, u kojem su prilike prštale na obje strane. Tottenham je pokazao napadačku kvalitetu s kojom se obrana Ajaxa mučila, dok za problem zvan Llorente Blind nije imao rješenja. Ali i domaćini su u svom stilu nastavili tražiti nove pogotke, pa su tako do kraja imali još nekoliko dobrih prilika koje ipak nisu uspjeli iskoristiti. Ipak, igrač koji se u tom nastalom kaosu najbolje snašao bio je Lucas Moura, koji je odigrao možda i najbolju utakmicu u karijeri. Dobro je poznato kako je brzina njegovo najjače oružje, što se pokazalo i sinoć, no samo to ne bi bilo dovoljno u utakmici u kojoj mladi lavovi amsterdamskog kluba nisu ostavljali previše prostora protivnicima. Potrebno je bilo iskontrolirati loptu u punoj brzini s igračem na leđima i pospremiti je iza leđa Onane, i to dva puta – jednom u 55. minuti i jednom duboko u sudačkoj nadoknadi, dok je drugi pogodak remek-djelo za sebe. 9/16 dobivenih duela, 4/6 driblinga i 5 udaraca na gol, brojke su koje su samo upotpunile njegovu pravovremenost i prostorno razumijevanje koje je odvelo Tottenham u finale.

Bez obzira na estetski nenadmašan nogomet koji je Ajax pokazao ove sezone, po ulasku u sudačku nadoknadu teško je bilo reći da bi Tottenhamov prolaz bio nezaslužen, samo je bilo preostalo za vidjeti hoće li u Madrid najuzbudljivija momčad Lige prvaka ili Pochettinovi „luzeri“. Na kraju je sudbina odlučila će to biti Spursi i da ćemo baš u Madridu dobiti prvog ne-španjolskog osvajača Lige prvaka još od 2013. Pobjednik će biti momčad iz Premier League, lige čiji su klubovi ove sezone odlučili ne zadovoljavati se s onim što im se pruži, već tražiti više.

Pochettino je dvaput ove sezone nadišao stigmu koja (zasluženo) svih ovih godina prati njegovu momčad, a suze nakon utakmice najbolje su pokazale koliko je argentinski majstor svih ovih godina patio za nekim opipljivim uspjehom, bez obzira na izjave kako trofeji nisu mjerilo uspjeha. Omogućio si je priliku zaigrati u finalu najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a kako god ta utakmica završila, s nula potrošenih ičega u zadnjih godinu dana, njegovi Spursi su već nadišli očekivanja. Ajax je tijekom ovih 180 minuta pokazao bolji, dotjeraniji nogomet, ali u nemilosrdnom svijetu u kojem živimo stvari se većinom ne svode na to tko je bolji, već tko je gladniji. A Pochettino i njegovi luzeri ove sezone su jako gladni.

Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, ...
Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično ...
RealMadrid7 | 03.05.
Tribina hipoteza

Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige u kojoj  je Arsenal ugostio Valenciju. Iako u ne baš zavidnoj formi, Topnici su, uz Chelsea dobili priliku spasiti čast engleskih klubova u prvim utakmicama polufinala europskih natjecanja nakon što su Tottenham i Liverpool u prethodne dvije večeri pali bez postignutog gola u Ligi prvaka.

Valencia je bolje otvorila susret u Londonu i u prvih desetak minuta stvorila dvije velike prigode, a drugu su, nakon kornera i pretvorili u vodstvo. Međutim, od tog pogotka tek dobivamo prave obrise utakmice. Igralo se jako čvrsto i s jedne  i s druge strane. Iz organizirane igre na postavljenu obranu ni jedna ni druga ekipa nisu mogle pronaći put do protivničkog gola. U takvoj igri gdje se čekao neki pogrešan pas, ukradena lopta ili trenutak nepažnje u kojoj bi se otvorio veći koridor za brzu akciju na nepostavljenu obranu, Arsenal se bolje snašao. Emery je odlučio od prve minute poslati na teren Mesuta Ozila. Umjesto na krilu, Nijemac je utakmicu počeo iza dvije špice i to se pokazalo punim pogotkom. S obzirom na opisani način igre, nije tu bilo nekog fascinantnog poteza, ali Ozil je zajedno s Aubameyangom i Lacazetteom radio visoki presing na zadnju liniju gostiju i pogotovo u prvom dijelu bio iznimno pokretljiv. Imao je 93% točnosti dodavanja, 2/2uspješna starta, 4/5 dobivenih duela. Ni jednom nije izgubio loptu. Ne sliči na Ozila iz većeg dijela ove sezone.

Upravo zahvaljujući suradnji ovog trojca Arsenal je najprije došao do izjednačujućeg gola Lacazettea, a potom i do potpunog preokreta čiji je autor opet bio francuski napadač, nakon potpuno izgubljene reakcije Roncaglie. Međutim, u toj akciji preko lijeve strane Arsenala, igrači Valencije izgledali su obrambeno potpuno nezainteresirano, pa su iz jednog potpuno bezazlenog napada dobili gol. Gosti do kraja prvog dijela nisu uspjeli napraviti ništa značajno pa se na odmor otišlo s prednošću Topnika od 2:1

Drugo poluvrijeme bilo je jednako čvrsto, ništa se značajno nije promijenilo. Doduše, Arsenal je imao veći posjed, lakše je dolazio u prigode, a u dva je navrata Lacazette mogao zabiti i treći pa i četvrti pogodak. Valencia je manje-više ostala na onome što je napravila u prvih 15-ak minuta što se tiče ozbiljnih prilika. Trudili su se ponajviše međusobno si nešto iskreirati Guedes i Rodrigo, ali to su bile situacije iz kojih se ništa pretjerano opasno nije urodilo. Ono što je potrebno istaknuti je činjenica da je Arsenal odlično uspio zaustaviti gostujućeg kapetana Pareja. Ovaj je imao dosta dodira s loptom, ali su domaći igrači prema njemu bili jako agresivni, često ulazeći u prekršaje u nastojanju da mu po dvojica ili čak trojica presingom uzmu loptu. Tako je Parejo samo jednom uspio doći do prostora zahvaljujući propustu Torreire koji je zamijenio Gendouzija u 58. minuti i odigrao jedan ključni pas u vjerojatno najboljoj i jedinoj pravoj akciji Valencije rema naprijed u drugom poluvremenu. Za drugog asistenta Šišmiša i čovjeka koji u prosjeku ima 2.4 ključna pasa po utakmici u španjolskom prvenstvu, što ga stavlja odmah iza Messija, premalo. Naposljetku, kada se već činilo da će Arsenal s minimalnom prednošću na Mestallu, ali i Valencia s golom u gostima kao zalihom, zadržati dobru šansu za preokret kući, Aubameyang je nokautirao Marcelinovu momčad i zabio za konačnih 3:1 u 91. minuti.

Utakmica u kojoj će statistika pokazati, osim većeg posjeda Arsenala, jednu dosta izjednačenu borbu u svim ostalim segmentima igre, ipak ne može pokazati ono što se moglo vidjeti prostim okom, a to je činjenica da je Arsenal izgledao bolje i da Valencia, nakon vodstva, ni u jednom trenutku nije izgledala kao ekipa koja može ugroziti Arsenal. S druge strane, nespretnost Lacazettea i sjajna obrana Neta u drugoj njegovoj situaciji, spriječili su možda i potpuni potop Marcelina i njegove ekipe. S 2-1 teško bi bilo otpisat Šišmiše, ali s trećim golom Arsenal je došao na prag finala.

Emery, čini se, nema namjeru stati s dominacijom u Europskoj ligi.

Unai Emery liga
Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige u kojoj je Arsenal ugostio Valenciju. Iako u ne baš zavidnoj formi, Topnici su, uz Chelsea dobili priliku spasiti čast engleskih klubova u prvim utakmicama polufinala europskih natjecanja nakon što su Tottenham i Liverpool u prethodne dvije večeri pali bez postignutog gola u Ligi prvaka. Valencia je bolje otvorila susret u Londonu i u prvih desetak minuta stvorila dvije velike prigode, a drugu su, nakon kornera i pretvorili u vodstvo. Međutim, od tog pogotka tek dobivamo prave obrise utakmice. Igralo se jako čvrsto i s jedne i s druge strane. ...
Unai Emery liga
Sinoć je na Emiratesu odigrana prva polufinalna utakmica Europa lige ...
Luca1010 | 02.05.
Liga prvaka: analiza polufinala:

"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo.

Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i sporim igračima ne odgovara. Ipak, Valverde je prepoznao takav scenarij pa je energični Vidal u početnoj postavi bio pun pogodak, te je on jedini mogao parirati Liverpoolovom veznom redu.

Liverpool je visokom linijom u 523 postavi sjajno zatvorio Barcinu drugu i treću fazu distribucije. U izostanku Firmina, Wijnaldum je dobio ključnu ulogu čuvati Busquetsa kod iznošenja lopte i to je vrlo dobro odradio. Messi je obično primao lopte na svojoj polovici okružen trojicom i Barceloni je bilo vrlo teško doći u posljednju trećinu. Klopp je glavni missmatch pronašao na Barcinoj lijevoj strani kada je Jordi Alba ostajao visoko. Salah je nekoliku puta izvozao Lengleta i stvorio probleme, no vratari su bili prilično nezaposleni.

Dva događaja koja su odlučila prvo poluvrijeme su bila prilično neizrađena i neočekivana. Barca je u 25. minuti postigla pogodak iz situacije u kojoj gotovo uvijek idu na kontrolu posjeda i vračanje lopte do stopera umjesto centaršuta. Alba je poslao sjajnu loptu, a Suarez je iskoristio totalnu dekoncentraciju Van Dijka za 1-0. Slično, na drugoj strani Henderson je prizvao unutarnjeg Pirla i poslao nevjerojatnu dijagonalu na Manea koji je za pola koraka ostao kratak i prepucao ter Stegena. Barca je imala prednost, Liverpool je igrao dobro.

Na početku drugog poluvremena Liverpool je priprijetio šutevima Milnera i Salaha koje je ter Stegen obranio, no puno važnije je bila naznaka terenske inicijative koju je Liverpool u tim trenutcima preuzeo. Kontrolirali su posjed, a Barca se preselila u dublji 4-4-2 blok. Vrhunac tog perioda je bila akcija nakon koje je Milner s 15m pucao po sredini gola. Liverpoolu je u tom razdoblju najviše falio Firmino koji bi sigurno bio konkretniji u završnici.

Iako se prilike nisu nastavile redati, Liverpool je nastavio dominirati terenom sve do 75. minute, ali onda se dogodio potpuni antiklimaks u režiji Najvećeg. Messi je primio loptu u situaciji kakva se do tada činila "bezopasna" - na 40m između linija, ali ovaj puta je tamo bilo previše prostora. Uz malo sreće i odbijanac od grede Barca je vodila 2-0. Nekoliko minuta poslije, ponovo, "bezopasan" faul na 30-ak metara. Ponovo, Messi. Svima nemoguće, njemu "običan dan u uredu". Perfektan slobodnjak, 600. gol u karijeri za Barcelonu i ogromnih 3-0 za uzvrat. Do kraja utakmice obje ekipe su imale prilku smanjiti, odnosno povećati prednost, ali Salah i Dembele su promašili zicere.

Ova utakmica novi je vrhunac Valverdeove Barcelone, ali i načina kojim se pristupak kup natjecanjima posljednjih godina. Kao Zidaneovom Real, kao Allegrijevom Juveu, kao Francuskoj na Mundijalu, Valverdeu je primarni cilj bio obraniti svoj gol, iako se ideja kosi s Barcinim idealima, vremena se mijenjaju. Takva pragmatičnost, ponekad neuvjerljiva igra koja izuzev Messijevih majstorija ne privlači ljepotom, donosi rezultate. Uz to, kao i u svemu, potrebna je doza sreće, ali i brdo individualne kvalitete u liku i djelu Lea Messija koji igra ponajbolju sezonu karijere. Domaće prvenstvo je već osvojeno, finale Copa del Reya je osigurano, a finale Lige prvaka je na manje od koraka udaljeno. Valverdeu se ne može ništa zamjeriti osim estetike, koju sve više gazi vrijeme.

S druge strane, Liverpool nakon što je prošle godine bio drugi, sada je u polufinalu Lige prvaka odigrao ravnopravnu utakmicu u gostima protiv prvog favorita i nekako izgubio 3-0. U Premiershipu će osvojiti najveći broj bodova u svojoj povijesti i jedan od najvećih uopće, ali svejedno bi mogli gledati u leđa prvaku. Kako zamjeriti Kloppu na ovim ostvarenjima?

Ostalo je još 90 minuta dvomeča, ali ovako posloženoj Valverdeovoj Barceloni i Messiju koji je ponovo na jednom od vrhunaca karijere, šanse da se dogodi pomračenje uma kao protiv Rome, ravne su nuli.

Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo. Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i ...
Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s ...
Bateman | 01.05.
Liga prvaka: analiza polufinala:

Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru.

Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom periodu najbolje se očitovala u 66% posjeda i 172 dodavanja (Tottenham je u tom trenutku imao 70), od kojih je 58 bilo u napadačkoj trećini. U 24. minuti stvorili su još jednu sjajnu priliku, a protagonist je ponovno bio van de Beek koji je prvo svojom kretnjom odvukao Trippiera i tako otvorio prostor na lijevom krilu za Tagliafica, a potom ušao iza leđa protivničke obrane gdje je iz prve dobio loptu od Tadića i pucao, no Lloris je dobro reagirao.

Zahvaljujući dobrom visokom presingu gostiju, Tottenham nije mogao razviti igru, pa su dugim loptama tražili Llorentea i u manjoj mjeri Lucasa, a njih dvojica su do kraja utakmice zajedno sakupili 60 duela, od kojih su u njih 29 izašli kao pobjednici. No iz toga se u većini slučajeva ne bi izrodilo ništa, već su domaćini ipak najopasniji bili iz prekida, ponajprije zahvaljujući dobrom tajmingu i visoko postavljenoj obrani Ajaxa. Llorente i Alderweireld su se nekoliko puta našli u situaciji iz koje su pucali glavom, ali ti pokušaji nisu bili posebno opasni. A da nesreća za domaćine bude još veća, nakon jednog od tih prekida ozlijedio se Vertonghen, kojega je Onana nokautirao u svom izlasku. Sissoko ga je zamijenio, a Tottenham je nakon toga prešao u formaciju s četvoricom u obrani.

U drugom poluvremenu Tottenham je preuzeo konce igre, ali i dalje nisu mogli ozbiljnije zaprijetiti gostujućem golu. Ajax se branio strpljivo i disciplinirano, ali ne ostavljajući protivniku ni prostora ni vremena. Znali su da je 1:0 u gostima ogroman rezultat, pogotovo u polufinalu Lige prvaka i željeli su prvenstveno zadržati vodstvo. Izostanak Sona kod domaćina bio je očit, a Llorente se pokazao nedovoljno kvalitetnim za napraviti nešto značajno, te se Tottenham u nijednom periodu utakmice nije činio kao momčad koja može utakmicu okrenuti u svoju korist. Usprkos Tottenhamovoj dominaciji u drugom poluvremenu, na kraju je Ajax bio taj koji je stvorio najbolju šansu, ali je sreća ipak odlučila barem malo pomaziti Spurse pa je tako udarac Neresa završio na vratnici i učinio rezultat osjetno manje dramatičnim za domaćine.

Nisam jedan od onih koji smatraju da postoji ispravan način igranja nogometa i kvalitetnu obranu cijenim koliko i kvalitetan napad. Ali onome što je Ajax prikazao ove sezone, zaključno s prvim poluvremenom utakmice protiv Tottenhama, gotovo je nemoguće pronaći mane i ne diviti se. Kada bi mi netko danas došao i pitao me kako treba izgledati dobar nogomet, zasigurno bih mu pokazao prvih pola sata ove utakmice, ali ono gdje je Ajax večeras pokazao kako su ozbiljna momčad zrela za finale Lige prvaka bilo je drugo poluvrijeme. Staloženim i discipliniranim čuvanjem rezultata, tijekom kojeg se nisu u potpunosti uvukli u niski blok i tamo čekali protivnika, pokazali su zrelost, a problem obrambenih prekida u drugom poluvremenu nije bio toliko izražen jer se Onana priviknuo na situaciju pa je bio aktivniji i sigurniji u izlascima, kamuflirajući na taj način mane svoje obrane.

Nakon odlične predstave u Londonu, Ajax će u Amsterdamu pokušati obraniti stečenu prednost, a iako će se Tottenhamu vratiti Son, ten Hagova momčad u uzvrat ulazi kao favorit, i to sasvim zasluženo. Jer ne samo da nisu podbacili, već su i dokazali kako su zrela momčad koja zna kako zadržati prednost pod pritiskom.

Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru. Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom ...
Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London ...
Dečki koji spavaju u trokutu a kad se probude odrade presing na prvog čovjeka kojeg ugledaju. Fantastičan nogomet igraju. - Wingback_3, 1.5.19. 11:22, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.