Analiza

Trijumf Eaglesa u pet crtica

Surfin USA; Eaglesi osvojili Super Bowl!
ilmambanegro | 02/2018

Philadelphia je prije svega grad emocija. Metropola ekstremnih stanja duha koja variraju od nekontroliranog bijesa do melankolije i sjete koju je u stihove tako vjerno pretočio dečko iz New Jerseyja Bruce Springsteen pišući glazbu za film koja mu je donijela Oscara.

Dok gledate zamišljeno lice Bossa koji šeta ulicama grada koji se do preksinoć borio s mnoštvom demona svoje sportske prošlosti gotovo sigurno ne možete ostati ravnodušni. Grad Rockyja, 76ersa Dr. J-a i Mosesa Malonea te Phanatica, jedne od najintenzivnijih maskota u američkim sportovima, dugo je istjerivao svoje footballske demone.

I stigli su na sportski Olimp na leđima momčadi koja se u potpunosti prepustila mentalitetu koji možete ili voljeti ili mrziti, ali teško ćete prema njemu biti hladni.

Stavimo li po strani sve što je Eaglesima trebalo da dođu do nedjeljne utakmice i pogledamo li ogled koji je bio uvod u i zaključak nastupa Justina Timberlakea u vakuumu same utakmice sve se da svesti na listu razloga koja opisuje tih 60 minuta u kojima je momčad u „ponoćno zelenom“ pronašla svoju Eleanor.

Identitet Douga Pedersona

Većina komentatora i analitičara ove predivne igre nakon konferencijskog finala u kojem su Patriotsi nadvisili Jaguarse zgražalo se nad postupkom momčadi iz Floride na kraju prvog dijela. Imati 55 sekundi na satu i 2 timeouta, a kleknuti na loptu nešto je što pokazuje koliko momčad nije u stanju staviti sve upitnike na kocku i jednostavno dati sama sebi šansu za pobjedu.

Vjerovati sebi. Vjerovati svim akcijama koje su uvježbane i izdrilane do besvijesti da bi bile upotrijebljene u ključnim trenucima. Znati da vam utakmice i naslove nitko ne daje već ih sami uzimate ako ste u stanju izazvati sudbinu.

Takav mentalitet na terenu je Pederson „utočio“ u svoje igrače. Ne preko noći. Već svakom utakmicom i svakom riskantnom odlukom kojom je glavni strateg Eaglesa pokazivao da vjeruje u svoju momčad. I kad se obrazac ponavlja gradi se identitet i sumnje nestaju.

To ne znači da će rizici poput onog kojeg su na dugom četvrtom pokušaju za jedan uzeli Eaglesi uvijek donijeti plod. Ali znači nešto drugo. Znači da igrači neće imati kočnica i igrat će do kraja. Ako akcija uspije to neće biti slučajno, a ako ne uspije to neće biti zato jer su Eaglesi choakali.

Pokrivač s brojem 86

Kad već spominjemo ključne trenutke nemoguće je izostaviti čovjeka koji je u Super Bowlu LII uvijek bio u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Gotovo u svakoj situaciji u kojoj je Eaglesima trebalo produljenje napada kako bi nastavili lomiti utakmicu Nick Foles je imao svoj „security blanket“. Zamislite dodavača momčadi iz grada bratske ljubavi kao Linusa iz stripa Peanuts Charlesa M. Schultza (koji je igrom slučaja iz Minnesote) kako vodi svoju momčad po terenu i kad god stvari dođu u pitanje samo prigrli svoju dekicu koja je uvijek uz njega.

Tako je Foles preksinoć pogađao Zacha Ertza. Kratki, dugi, treći ili četvrti pokušaji bilo je sasvim svejedno. Kad god bi trebalo zaštiti napredak momčadi prema naslovu veza brojeva 9 i 86 bila je gotovo telepatska.

 

Izgubljeni, ima nas još

Koliko god je ta navedena sigurnost bila jedna od osnova uspjeha napad Eaglesa krasi grupna priča o iskupljenju. O povratku izgubljenih ili otpisanih talenata. Krenite samo nabrajati imena igrača koje su druge momčadi otpustile ili nad čijim glavama su stajali veliki upitnici naći ćete se u poziciji o kojoj pjeva Let 3 u svom bezvremenskom hitu.

Blount, Ajay, Jeffery, Agholor i Smith mogu iz sveg glasa pjevati kako ih ima još dok im uzimaju mjere za šampionsko prstenje. Talenti ove grupe nikad nisu bili pod velikom sumnjom. Ali u posljednje vrijeme za neke od njih su momčadi procijenile da ne odgovaraju njihovim planovima ili su debelo prošli svoj zenit.

Patriotsi su se riješili Blounta, Dolphinsi dali Ajayja u bescjenje, Jeffery je nakon nereda u Bearsima često bio propitivan, Agholor nikad nije smatran adekvatnim rješenjem, a Smith je bio onaj koji je unatoč neospornoj kvaliteti bio tek sekundarna opcija, barem u glavama onih koji su ga vodili.

Skupina izgubljenih i otpadnika na „skilled“ pozicijama u napadu sažela je svoje frustracije i od njih napravila savršen omjer karaktera i moći koji je protutnjao kroz Minneapolis.

Samo jedan dobar razlog

Navedeni napad bio je na svom vrhuncu tijekom čitavog dvoboja. Svaki pojedinac doprinio je upravo tako i toliko koliko je trebalo da izgleda kako obrana branitelja naslova ne postoji.

Ali većinu utakmice se činilo da se defenzivna jedinica Eaglesa također nije pojavila na terenu. Jedanaestorica koja su samo dva tjedna ranije razorile sve nade Vikingsa u Super Bowl na domaćem terenu većinu nedjeljnog okršaja bila su daleko od prvog plana.

No-huddle napad Patriotsa napravio je upravo ono za što je bio dizajniran, onemogućio prilagodbe i odmor strašnoj obrani protivnika. Čitavih 57 minuta i 46 sekundi Tom Brady je prolazio kroz Eaglese kao Komandos  Arnolda Schwarzeneggera kroz negativce, ali ni to nije bilo dovoljno.

I sve bi stalo u stihove Lady Gage koji su se orili Houstonom prošle godine, a govore o milijun razloga da se odustane, a potreban je samo jedan pravi za uspjeh. I Brandon Graham ga je pronašao izbivši loptu iz ruku jednog GOAT-a

Ned'elja kad je otiš'o Nick

No, ništa od navedenog nije toliko veliko kao uskrsnuće Nicka Folesa. Čovjek koji je pod palicom Jeffa Fishera u St. Louisu ozbiljno razmišljao o mirovini vratio se preko Kansas Cityja u momčad koja ga je draftirala i zauzeo mjesto iza igrača druge godine koji je izgledao kao MVP.

Carson Wentz beskompromisno je secirao obrane protivnika te se nakon njegove ozljede Eaglesima prognozirao slobodan pad. Jer predani su u ruke „polovičnom rješenju“, „utješnoj nagradi“, „drvenoj medalji“ i „nedostojnoj zamjeni“.

Svi ovi epiteti još su jače došli do izražaja u posljednjim utakmicama regularne sezone u kojima je Foles izgledao upravo tako. Ni prva utakmica doigravanja protiv Falconsa nije davala navijačima previše nade u konačni trijumf. A onda je „St. Nick“ dva dana prije dolaska Vikingsa u Phillu navršio 29 godina i ponovno se rodio.

Budu li ga ikad pitali ono otrcano „Kako se osjećaš sad kad imaš toliko i toliko godina? Što je drugačije?“ Foles će uvijek moći reći da je s rođendanom na bar 2 tjedna postao elitni dodavač.

MVP 52. Super Bowla teško će ostati u redovima prvaka, to mjesto je odavno rezervirano za Wentza. Ali Eaglesima i čovjeku s brojem devet na leđima bilo je suđeno napraviti nešto veliko.

I o čemu god pjevala pjesma Zabranjenog pušenja o legendi FK Sarajeva u nju se vrlo lako može „uglaviti“ Nicka Folesa koji na lovorikama odlazi u zalazak sunca. Bar što se njegovih nastupa za Eaglese tiče.

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.