Analiza

Zabava je tek počela

Utakmica tjedna: Manchester City - Liverpool 2-1
Bateman | 05.01.

Za City je ovo bila utakmica koju su jednostavno morali dobiti, jer da je im je Liverpool ostao na 7 bodova prednosti ili možda pobjegao na +10, prvenstvo bi bilo praktički riješeno. Guardiola je jako dobro bio svjestan toga, pa smo ga u četvrtak imali priliku vidjeti u nesvakidašnje nervoznom izdanju. No bez obzira na emocije koje su ga preplavile tijekom utakmice, taktiku je sastavio hladne glave, te naposljetku izvojevao pobjedu koja je „spasila“ Premier ligu.

Fokusiranje napada na lijevu stranu, odnosno detektiranje susjeda u obrani Alexandera-Arnolda i Lovrena kao najslabijeg dijela momčadi, Cityju je osiguralo redovite dolaske do Alissonovih vrata, a posljedično i do dva pogotka. No dok je Guardiolina genijalnost povećala Cityjeve šanse za pobjedu, tri boda ne bi stigla na konto domaćina bez veznog reda predvođenog Bernardom Silvom koji je odigrao jednu od najkompletnijih utakmica koju vezni igrač može odigrati. No o tome ćemo nešto kasnije.  

Klopp je pak odlučio u utakmicu ući bez puno razmišljanja, u svom klasičnom 4-3-3 koji je kasnije promijenio u 4-2-3-1, ali bez uspjeha. Filozofija je bila ista kao i do sada, a svodila se na stvaranje prilika kroz brzu tranziciju. Kao što je to bio slučaj kod Liverpoolove desne strane, tako je i lijeva strana Cityjeve obrane bila najslabiji dio momčadi, pa su Redsi zahvaljujući nerijetko lošem postavljanju Laportea nalazili prostora na toj strani. No za razliku od Cityja, Liverpool nije pokušavao prebaciti težište igre na tu stranu, već su balansirano gradili napade.

Obje momčadi su od samog starta nametnuli visoki presing, ne dopuštajući slobodnu igru preko sredine terene i tjerajući protivnika da u napadačku trećinu dolazi gotovo isključivo putem 1v1 situacije ili osvojene 50/50 lopte, što je značilo nemogućnost uspostave osjetne dominacije posjedom i pokoje riskantno dodavanje. I City i Liverpool su imali po šestoricu svojih igrača u protivničkoj polovici u trenutcima kada bi protivnik pokušao iznijeti loptu iz zadnje linije, ali koncentracija kod igrača obiju momčadi bila je na visokoj razini, pa kardinalnih pogrešaka gotovo da nije ni bilo.

Zapravo je cijela utakmica vrvjela od 50/50 situacija, kao što je to bio slučaj i sa statistikom koja nam je otkrila da su posjed, broj dodavanja i postotak točnih dodavanja bili nevjerojatno podjednaki. Prva šansa na utakmici, koja je došla nakon ulaska Firmina u međuprostor i fantastičnog duplog pasa njega i Salaha, zapravo je bila epitom cijele utakmice. Mane je pogodio vratnicu, lopta se odbila do Stonesa koji je napucao Edersona i zatim spasio pogodak za 12 milimetara, a sve je eskaliralo činjenicom da je u trenutku izbijanja lopta prošla kroz noge Salahu. A nešto kasnije Sane će zabiti pobjednički pogodak kroz Alexander-Arnoldove noge od vratnice. Utakmica koje je mogla otići u bilo kojem smjeru, na kraju je otišla u smjeru zanimljivijeg i neizvjesnijeg nastavka engleskog prvenstva, što možda i jest najbolji razvoj događaja za ljubitelje nogometa, jer gotovo da ne bi bilo pošteno lišiti nas uzbudljive završnice kada u njoj sudjeluju ovakve dvije momčadi.

Guardiola je naposljetku uspio iščupati pobjedu u utakmici koja je praktički bila Cityjevo premierligaško polufinale, a to je ostvario na već spomenuti način – iskorištavanjem Liverpoolove desne strane. Naime, kod akcije koja je prethodila akciji za prvi gol Cityja, Alexander-Arnold je nerazumljivo ostao u praznom prostoru koji je usto već bio pokriven, ne obazirući se na Sanea koji mu je već dobrano pobjegao iza leđa, dok bi mu kod dodavanja za pogodak pravilno postavljanje gotovo sigurno omogućilo presijecanje lopte. Kod drugog pogotka je pak ispratio Aguera duboko iza obrambene linije, te na taj način istovremeno onemogućio offside zamku i otvorio prostor Saneu koji tu pogrešku nije oprostio. Ako tu pridodamo i Lovrenovo neopažanje nadolazećeg Aguera, i to u dva navrata – kod prvog pogotka i ponovno u 66. minuti, po tko zna koji put dolazimo do zaključka da su u utakmici dvije podjednake vrhunske momčadi odlučile nijanse koje se gotovo u pravilu manifestiraju u obliku obrambenih pogrešaka. Da se razumijemo, ni Cityjeva obrana nije funkcionirala besprijekorno, ali dok su njene najveće boljke bile Laporteova kašnjenja i upitna postavljanja, Liverpoolove su direktno otvarale prostor momčadi koja se njime hrani.

No da se ne bi sva krivnja svalila na Lovrena i Alexandea-Arnolda, valja spomenuti i omalenog Portugalca koji je sinoć odigrao jednu od najboljih utakmica svoje karijere. Bernardo Silva sinoć je pretrčao 13.7 kilometara, što je bilo najviše od svih igrača na terenu, no to nije bio sav njegov doprinos. Ujedno je zabilježio i četiri presječene lopte (najviše na utakmici) i napravio četiri izuzetno mudra prekršaja (također najviše). A kada tome pridodamo standardno dobre predstave Fernandinha i drugog Silve, upitno je postoji li uopće ijedan vezni red koji bi bio sposoban odgovoriti na to. No ono što zasigurno znamo jest to da Henderson-Milner-Wijnaldum to zasigurno nisu. Oni donose stabilnost momčadi i njihovu korisnost je teško podcijeniti, no jednostavno im nasušno nedostaje vizije koja je potrebna kako bi se nadigrao jedan City.

Svakome tko nije navijač Liverpoola tvjerojatno će biti drago što je utakmica završila kako jest, ne zbog toga što je City zaslužio pobjedu, već zato što je rezultat osigurao zanimljiviji nastavak prvenstva koje daje naznake da bi moglo biti jedno od najuzbudljivih u dugo vremena. Sukob dvojice fantastičnih trenera koji su predvodnici modernog nogometa u ligi koja sve više pasivno degradira ostale lige i polako se odvaja na vrhu, priuštio nam je neopisiv užitak, a težnja estetici prije svega podsjetila nas je zašto volimo nogomet. A ono što je dalo još jednu dimenziju tome svemu jest dojam koje su obje momčadi ostavile. Nije bilo bezglavog jurišanja i ultranapadačkog nogometa u kojem je isključivi cilj bio postići gol više, već su obje momčadi zrelo i promišljeno pristupili utakmici u kojoj su svejedno uspjeli pokazati svu raskoš nogometne igre. Guardiola je dokazao da može igrati na rezultat bez da mu momčad izgubi identitet, dok je Klopp još jednom dokazao svima da je od Liverpoola zaista uspio napraviti ozbiljnu momčad koju nitko neće u potpunosti nadigrati.

Baš kao što roman postane najzanimljiviji kada dođe do zapleta i kao što zabava dosegne svoj vrhunac tek nakon nekog vremena, tako je i Premier liga postala najzanimljivija nakon 21.kola. A kad se samo sjetimo da je bijednih 12 milimetara potencijalno moglo završiti ovu zabavu prije vremena...

Respekt: Dado_M, BruceWayne,

Slažem se: Fenix22, Pastuhsuta, BruceWayne,

Odlično. Respekt.. - BruceWayne, 5.1.19. 16:36, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.