Analiza

Zlatku Daliću je ponestalo karata na kojima piše sreća

Engleska - Hrvatska 2-1
BruceWayne | 11/2018

Hrvatskoj je izuzetno bila potrebna ta pobjeda u četvrtak nad Španjolskom. Ne samo zbog nade u prolazak skupine Lige nacija ili osiguranja nositeljstva za predstojeće kvalifikacije, već zbog povratka vjere da je ekipa na terenu i dalje vrijedna rezultata koji je proteklo ljeto napravila. Uz srebro, došla su velika očekivanja navijača i velika odgovornost prema naslijeđu ostvarenog rezultata. Rekordan poraz u prvoj utakmici protiv Španjolske definitivno nije pomogao građenju imidža svjetskog prvaka, no od Elchea do Wembleya, Hrvatska je polako rasla i došla u priliku osigurati završni turnir Lige nacija.

S istim nadanjima čekali su je Englezi, reprezentacija kojoj je porazom u polufinalu uništen san o "povratku nogometa kući", još jednom u proteklih 52 godine. Međutim, oni na taj događaj iz bliske prošlosti nisu gledali s osobitom ljutnjom, no dovoljno je reći da su po pristupu više željeli proći na završni turnir Lige nacije nego osvojiti broncu na Svjetskom prvenstvu. Iako je poražen u obje utakmice gdje su se "dijelile" medalje, Gareth Southgate dobio je priliku povesti "dvadeset Tri Lava" u nove izazove. 

Dovoljno samokritičan, shvatio je ograničenost postavke s trojicom u obrani, te pod utjecajem trendova Premier League vratio 4-3-3 s dvojicom osmica te dva krila koja su trebala praviti društvo Kaneu u ugrožavanju protivničkog gola. Možda je jedan od razloga te promjene polufinala i hrvatski preokret tijekom drugog dijela. Obrambeni kombinaciju 5-3-2, Hrvatska je matirala missmatchom u bočnim zonama, kreirajući 2vs1 gdje su bočni igrači i krila napadali engleskog wing-beka. U takvoj postavci, Hrvatska je prvenstveno lakše dolazila u situacije ubacivati loptu u 16-erac, gdje bi Perišić i Rebić napadali drugog wing-beka, kako što je uostalom pao pogodak Perišića koji je kasnije preusmjerio utakmicu na hrvatsku stranu.

Odustajanjem od 3-5-2, Engleska je ostala bez dodatne opcije u prvoj fazi distribucije, ali povratkom krila u regularnu formaciju dobivene su dodatne opcije kako fizičku prednost pretvoriti u kvalitetan matchup. Promjenom formacije, poništen je polufinalni missmatch, a Southgate je svoj obrambeni plan fokusirao na odsijecanje najutjecajnijih hrvatskih igrača u posjedu. Jasno da mu je u realizaciji plana znatno pomogao Rakitićev izostanak, stoga su dodatne obveze u kreaciji dobili Modrić i Brozović, što se dobro vidjelo i po brojkama. Spomenuti dvojac bio je nezaobilazna točka svakog napada, a uputili su čak 34% točnih dodavanja gostiju na cijeloj utakmici. 

Znajući kako njegov protivnik voli igrati kroz blok i reakciju, Southgate je imao spreman dio plana kako izbjeći kvalitetni hrvatski presing te u povoljnoj situaciji pronaći Sterlinga i Rashforda. Izuzev početnog pritiska, Engleska je kontrolirala razvoj događaja na terenu, ponajviše jer je engleski izbornik u manama Lovre Kalinića našao put kako doći do kontinuiranog posjeda.

Povratnik među vratnice odradio je vrhunski posao u svom petercu, ali izvan njega prikazao je ne samo vlastite, nego i mane cijelokupnog hrvatskog sustava. Zbog lakog branjenja Kanea u uskim dijelovima terena ili popularnom međuprostoru, Englezi su dugim loptama tražili dubinu te istovremeno testirali sigurnost u izlascima hrvatskog vratara. Zlatku Daliću sigurno nije bilo svejedno gledati hoće li prije do lopte doći 204 cm visoki Kalinić ili netko od brzonogih engleskih napadača. Suradnja Cityjevih igrača nije donijela vodstvo, ali je natjerala hrvatskog izbornika spustiti obranu bliže Kaliniću da se neutralizira prostor za dubinska dodavanja. Izostanak kreacije djelomično su nadomjestili povratkom u život Rossa Barkleya te ubacivanjem Fabiana Delpha, međutim čini se da će engleski izbornik za dugoročnu opciju mora malo pričekati.

Nažalost po Hrvatsku i Inter, Vrsaljko još nije zaliječio ozljede koju vuče još od Rusije. Njegov izlazak dodatno je skratio skromne hrvatske opcije u pozicijskoj igri. Bez nominalnog bočnog igrača koji osigurao širinu u fazi napada, Hrvatska je bila osuđena napadati samo kroz tranziciju. Zbog toga, hrvatskih dvojac/trojac na bokovima uputio je samo 12 dodavanja u zadnjoj trećini a kao usporedbu, Walker i Chivell imali su 52. U ekipnom omjeru iste kategorije, Engleska je imala ukupno 188 dodavanja u zadnjoj trećini, Hrvatska 75, dokaz da bez bočnih igrača nema progresivne pozicijske igre.

Presing je funkcionirao, ali isti mehanizam korišten je protiv Hrvatske. Da uspjesi mladih engleskih reprezentacija nisu slučajni, prikazuje nam još jedna usporedna kroz korištenje vratara u izgradnji napada. Dok je Pickford bio sigurna opcija s 83% uspješnih dodavanja, Kalinić je označen kao meta protivničkog presinga i čest razlog povratka posjeda u domaće vlasništvo. U zabrinjavajućih 44% uspješnih u 30 dodavanja, mogu se ubrojiti i 21 duga lopta, gdje se zapravo dobro vidjelo koliko reprezentacije nedostaje Mandžukić kao opcija u skoku jer Rebić nije imao šanse protiv Stonesa i Gomeza. Osim izgradnje napada, Pickford je dugim loptama tražio Sterlinga na širokom prostoru. Da Hrvatska nije izgubila, uklizavanje Vrsaljka u takvoj situaciji bio bi najbolji trenutak utakmice.

Zbog nedostatka opcija u progresiji i igri protiv presinga kada je zatvoren Modrić, Hrvatska je dobar dio utakmice bila preslika ovogodišnjeg Uniteda. Poveznica se najviše ogledala kroz skromnu prezentaciju u prvom dijelu, život u sjeni protivnika i nadi da će Kalinić bili vladar svog peterca, kada već ne može nešto više. Kao De Gea u Mourinhovom planu, vratar Genta dao je hrvatskoj priliku zabiti prije nego što lopta prođe iza njegovih leđa. Između valova engleskog napada, igrači iz budućnosti su kao nekada Olić i Eduardo iskoristili pukotine u obrani za pronalazak Kramarića.
U trenutku kad mu je većina hrvatskih navijača spominjala uži dio obitelji jer nije loptu proslijedio slobodnom Perišiću, Kramarić je uz pomoć bloka loptu poslao u Pickfordovu mrežu. Tad se sve promijenilo, Englezi bili su obasjani flashbackom polufinala, Wembley utihnut a Hrvatska je od rekordnog poraza na otvaranju došla na pola sata od završnog turnira Lige nacija. 

Pod teretom neiskustva i gubitničkog mentaliteta kvalitetno građenog u zadnjim desetljećima, Englezi su psihički pali. Međutim, čovjek koji je metafora za sve engleske neuspjehe u jednoj osobi, nije paničario. Premda na klupi nije imao sigurnog "gamechangera", sam pogled prema tom u smjeru ponudio je dovoljno opcija kako preokrenuti susret u svoju korist.

Onda se dogodilo razvoj događaja sličan polufinalu, samo su ovaj puta isti protivnici promijenili uloge. S jednom izmjenom do isteka vremena, Dalić se kockao i nije prepoznao indirektne znakove umora kod svojih igrača, ponajviše Perišića. Potjerani u svojih 25 metara, bez igrača koji može sačuvati posjed dok se ne otvore druge opcije, Hrvatska se brzo našla u problemu. Umorni Perišić i ne pretjerano agilni Milić bili su idealna meta za "expoit" i zadnja engleska nada se ne ponovi 2017. Ulaskom Lingarda i Sancha, vrlo brzo se desni koridor terena pretvorio u Southgateov all-in, ali bez obzira sav pritisak iz pozicijske igre, Englezi su pored svog imena i dalje imali nulu.

"Ma to je samo još jedan aut". Očito je slično razmišljao Ivan Perišić, vjerojatno pod utjecajem umora izbacio loptu glavom nakon kornera u društvu Luke Modrića. Pisati o prijestupu igrača kod izvođenja auta odnosno uperivati prst u suca je mentalitet gubitnika a ne svjetskog doprvaka. Krivce za pogotke treba tražiti puno bliže, te njih upitati odgovore zašto reprezentacija kronično loše reagira u standardnim situacijama jer se po pozicioniranju igrača vidi da se nije ništa radilo da se niz zaustavi. U vrijeme kada je tendencija micanja igrača s crte ne bi li doveli protivnika u zaleđe, Hrvatska dopušta priliku za dodavanje u skoku. Stones u polufinalu Svjetskog prvenstva i Dier na Rujevici bili su dovoljno upozorenje i teza koja briše argument sreće i sudačke prosudbe u ocjeni tog događaja. Nadati se u mogućnost promašaja kod svakog prekida je prilično rizičan plan, a njegove posljedice najbolje prikazane na jučerašnjoj utakmici.

Jedan dio krivice pripada izborniku jer se slični problemi događaju već kroz dvocifreni broj utakmice, dok drugi pripadaju igračima i posebno vrataru. Hajdukova vratarska škola je izbacila mnoge sjajne vratare, ali svaki od njih imao je tvorničku pogrešku - izlaske s crte. Ne postoji nijedan dobar izgovor vrataru visokom 204 cm kada ostane na crti, a ubačaj padne na peterac ili aut na 10-11 metara u manjoj brzini i bez mogućnosti da direktno ugrozi vratara. 

Dok HNS još traži način kako da za sebe što jeftiniji način izvuče gradnju nacionalnog stadiona, možda bi bilo bolje novac dobiven od uspjeha u Rusiji uloži u kupnju stranog znanja kako vratare prilagoditi modernoj igri ili naučiti prekide koristiti kao oružje, posebno kada se zna da ni pozicijska igra nije jača hrvatska strana. Klub u kojem igra nabacivač auta za izjednačenje je nedavno uposlio danskog stručnjaka Thomasa Gronnemarka, svjetskog rekordera u bacanju auta kako bi mlade igrače Liverpoola podučio toj podcijenjenoj vještini. Sam Gronnemark je poslije utakmice priznao da je već utjecao ne samo na Gomeza, nego i A.Arnolda te Robertsona. 

Zbog ujednačenosti u modernom nogometu, najmanje sitnice često učine razliku. Nekada je to individualni potez ili pogreška protivnika. Nekada je to vratar koji nema naviku igranja nogom ili istrčavati i braniti prostor između gola i obrane. Nekada su to prekidi, izvođenja auta ili kornera a nekada je to sreća. Za razliku od branjenja ili napadanja prekida, korištenja i traženja missmatcheva kroz presing koji su izravan proizvod sustavnog rada, sreća ima ograničen rok trajanja.

U trenutku kada je pozicijska igra zakazala, a kvaliteta ušla u sjenu kvantitete, Hrvatskoj je preostala improvizacija. Nekadašnji najbolji prijatelj nogometaša u crnom je ovaj puta okrenuo leđa i na teren umjesto pomoći na teren poslao ironiju. Jedvaj, Vrsaljkov zamjenik na desnom boku je napravio prekršaj tamo gdje bi Interov bočni možda oduzeo loptu. Iz tog prekršaja, Englezi su dobili priliku pronaći Kanea, a on pogodio u dio gola gdje je stajao hrvatskih igrač tijekom kornera. Toliko puta smo u zadnji vremena mogli pročitati klišej "važna je samo pobjeda, ne igra", Hrvatska je pobjedama predugo bježala od problema, koji će se morati ubrzo riješiti jer je to ulaznica u povratak u pobjedničku diviziju.

Međutim, poraz i ispadanje u niži rang ne moraju značiti nogometnu apokalipsu, ali mogu prikazati realno stanje gdje se reprezentacija trenutno nalazi. Ove 4 utakmice Lige nacije su poručile su da je ona bez usluga Modrića i Rakitića bliže B nego A diviziji. Rastanak s velikim playmakerskim duetom je sve bliži, a polagani ulazak Vlašića i Brekala daje utjehu u potencijal da se Hrvatska ponovno vrati u elitni razred.

Zbog njih prvenstveno, Liga nacija je za Hrvatsku bila uspješna. Iako status nositeljstva još nije teorijski osiguran, malo je vjerojatno očekivati pobjede Poljske i Njemačkom nad Portugalom i Nizozemskom. Nešto lakša kvalifikacijska skupina bit će odlična prilika predstaviti Hrvatsku koja će u naslijeđu imati veliki rezultat, ali i motiv napraviti bolji. Kao što je ova na odlasku imala gledajući "originalne" Vatrene. Ekipu iz Hilton hotela može zabrinuti što je iduća generacija možda i zadnja na kojoj će moći temeljiti neutemeljenu tezu o "hrvatskom sustavu" jer će drugi toliko daleko otići, da će se nekadašnji svjetski doprvaci vrlo brzo naći na listi daleko od trenutnih pozicija. 

Ali možda ta, 27. reprezentacija svijeta bude imala nacionalni stadion i kamp. Ili barem pokoji kamen temeljac, ako je što ostalo u "ruševinama" Rusanove. 

Brekalo je odigrao krucijalnu ulogu u dvama golovima. Nakon Perišićeva, pa Pjacina te Rebićeva oslanjanja na snagu i brzinu na širokom prostoru, lijepo je vidjeti potpunog ofenzivca kako stvara višak koristeći manju kvadraturu u zadnjoj trećini. :) - crosby87, 19.11.18. 19:55, 0 0 0
Da je bez Morica i Rakitica blize B nego A smo znali i prije natjecanja. Pogotovo sto od 4 utakmice niti jednom Hrvatska nije igrala bez Modrica i Rakitica. - gradim, 20.11.18. 12:02, 0 0 0
Zanimjliv je odnos prema sreic. Kad je prije 2 gidine na euru Hrvatska ispala od Portugala navijaci hrvatske su proklinjali srecu. "Strucnjaci" su tvrdili da ispadanja nije posljedica srece vec loseg vodjenja, nedostatka karaktera i sl. Na svjetskom - gradim, 20.11.18. 12:05, 0 0 0
Se stvar okrenula. I sad strucnjaci kao glavni razlog uspjeha reprezentacije navode srecu. Ova kritika sustava mi se cini kao pamflet ubacen u analizu utakmice. Kako mi iu ove utakmice vidimo da u hrvaskoj ne postoji sustav? Kako su se igraci rszvili - gradim, 20.11.18. 12:12, 0 0 0
Bez sustava? - gradim, 20.11.18. 12:14, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.