Lijepo čut "Socios", ali Hajduk nema Socios model nego š.d.d., nema ni hibridni Socios kao Njemačka. Ali članovi biraju nadzorni odbor, odnosno, njih 4781 je iskoristilo to pravo na zadnjim izborima, izlaznost oko 5-6% iako su izbori bili elektronski. 
No bez obzira na model, Hajduk nema stabilnost, vidjeli smo to na 3 zadnja financijska izvješća gdje se akumulirao dug od preko 30 milijuna €. Istina, velikim ulaganjem smanjila se razlika između Hajduka i Dinama, ali nikakav iskorak nije napravljen, pogotovo u Europi od čega bi klub trebao (morao) živjeti. 

"Dinamo je unikatan primjer kluba na najvišoj europskoj razini tog proračuna koji nije državni projekt"😶😶

Pitanje za Mihu
S kojim igračem Hajduk treba igrat na lijevom krilu ako želi napast titulu? Šego, Mlakar ili Biuk? 

Odličan tekst i veselim se budućim nastavcima. Uvijek je lijepo čitati (i slušati) kada ljudi strastveno pišu o nekoj temi, makar to bilo i pranje rublja, a kamoli neće bit kada je riječ o ovom luđačkom sportu. Živio!

"Hajduk ne treba radikalan zaokret, već evoluciju." - Aljoša Pavelin
Šalu na stranu, razlika u primjerima je da je Dinamo te 2005. morao uloviti ekipu koja se jedva doteglila do naslova ispred Intera (što pokazuje 1.75 bodova po utakmici), dok Hajduk je taj koji u slučaju naslova Dinama ponovno mora loviti momčad koja je direktno u Ligi prvaka i već je uhodana s 20 godina dominacije. Poanta teksta da se stvari ne lome preko koljena je točna.

Pošto sam navijač svih Detroit ekipa, pa tako i Lionsa, prirodno stanje mi je ne volit Vikingse, ali sezona iznad svih očekivanja i drago mi je da je zadnje kolo odlučivalo o #1, a vjerujem i da idete preko Phile (koja je bila sve samo ne uvjerljiva jucer) i da će se opet igrati na Ford Fieldu u konferencijskom finalu :)
I kad smo kod micanja stvari s checkliste, lani sam bio u Buffalu na konferencijskom polufinalu Bills - Chiefs i mogu samo reći jedan od boljih dana u životu. Doživite NFL, još playoff kod njih tamo, top, ako ikad imaš prilike odi. Samo se pripremi da o popratnim iskustvima van tekme možeš snimiti film, npr. čekaš satima na -milijardu stupnjeva s naguranim grijalicama u gojzericama u busu lošijem od zetovog, jer niko nesmije s parkinga dok Taylor Swift i pratnja 1800 njenih ljudi iz osiguranja ne ode dok je oko tebe ekipa kakvu ni na crtanom ne vidis. A kad taj jadni bus konačno i krene prema gradu, pa svi zapale travu ili nešto jače, tek tad počinje večer u kojoj se pitaš dal ti je zadnje u životu što si vidio promašeni  FG Billsa 😀 

Puno je ideja koje su se pojavljivale posljednjih godina. Neke iz nogometnih krugova (primjerice Arsene Wenger, Zvone Boban), neke od navijača, bilo na stadionima, bilo ovako putem raznih foruma i društvenih mreža. Osobno sam mišljenja da niti jednu ideju ne treba odbaciti u startu. Evo, iskreno rečeno bio sam apsolutno protiv novog formata europskih klupskih natjecanja, a sada kad "laufaju" sam oduševljen i nadam se da će ostati na snazi! Tako i sa prijedlogom oko nogometnih pravila treba biti otvoren. Dovoljno je utakmica i natjecanja gdje se određeni prijedlozi mogu testirati. 
Što se mene tiče, ono što bih u svakom slučaju uveo jest to, da svaki klub/reprezentacija odredi jednog čovjeka, i samo taj čovjek ima pravo šetati ispred klupe i davati upute igračima. Vjerujem da bi 99,99% odabrali trenera, jer logično je da trener vodi ekipu tijekom utakmice. E, taj čovjek bio dobio zapovjednu odgovornost za ponašanje klupe. Dakle, na primjeru trenutnog stanja u reprezentaciji: Ćorluka se skoči, lamentira, vrijeđa... "vrši pritisak" se to kaže u profesionalnim klubovima. Uredio bih to tako da ne dobiva Ćorluka crveni karton, nego ga dobije "zapovjednik" klupe, tj. onaj kojeg je klub odredio da mu bude dozvoljeno da šeta ispred klupe u trenerskom prostoru! I kazna je onda, ovisno o prekršaju, jedna-dvije utakmice zabrane vođenja momčadi! Cilj: Mučno mi je gledati te igrokaze kada se na svaku sudačku odluku skače, pa žuti dobije fizioterapeut, pa onda pomoćni, pa onda oružar... Sve dogovoreno i namješteno tako da trener prođe lišo (eventualno uz žuti karton koji ne znači apsolutno ništa, ti žuti se čak ni ne zbrajaju), a da su suci pod konstantnom paljbom. Nema toga samo u Hrvatskoj, nego gotovo u svim utakmicama. To sad ne znači da Ćorluka mora kao bubica miran sjediti cijelu utakmicu, niti da četvrti sudac odmah treba trčati i izigravati tužibabu ako se Ćorluka podigne i nešto dovikne... ali u slučaju tog gnjusnog "pritiska" opaliti crveni karton. 
Drugo, a spomenuo si - apsolutno sam za to da se testira zaustavljanje vremena, a postojeća pravila kao ono koliko golman smije držati loptu prije nego je ispuca/doda, koliko brzo se mora izvesti aut, da se primjenjuju puno strože nego danas. Neka to ne bude postojećih šest sekundi, nego razumnijih deset. Ili što se mene tiče i 15, ali ako ne ispuca/doda loptu nakon toga, da protivnik dobije indirekt, kao što bi trebalo biti i sada. I u tim situacijama, da bi se zadržala fluidnost igre, ne zaustavljati vrijeme. Ali ga zaustaviti onda kad se slavi gol, kad se ide izvesti korner, prije izvođenja penala, i naravno kod odvratnih valjanja prilikom prekršaja. Mislim da bi nakon određene faze prilagodbe to pridonijelo da se čista igra (moj prijedlog 2x30) zaista i odigra, a da utakmice zbog toga ne traju duže nego je slučaj danas. I naravno, kao što je Joža u jednom podcastu predložio, postaviti sa strane igrališta lopte tako da ni sakupljači lopti ne mogu dobiti instrukcije da zadržavaju igru, odnosno ne vraćaju loptu u igru. 
Što se VAR-a tiče, po meni je itekako donio napredak. Nikada nećemo postići to da nema pogrešaka i da nema situacija gdje će biti tri različita mišljenja. Ali sve u svemu, položio je ispite. Ja bih mu pak dao veće ovlasti! Ne ograničiti ga samo na ove situacije u kojima se smije uključiti sada (gol, crveni karton, penal, krivi igrač kažnjen) nego da prati igru, na vezi je sa sucima svakako, i da u slučajevima kad je siguran može "šapnuti" sucima na terenu: pazi, aut je za žute, ne za crvene. Ili: nije bio korner, lopta se od napadača odbila. Ili - zamislite da smo to imali 2018. u finalu SP: Nije bio prekršaj, napadač je simulirao! Ne da sjecka igru i da o svakoj sudačkoj odluci daje mišljenje, nego da kod očitih situacija koje vidi može dobaciti ovoj trojici na terenu: siguran sam da je prekršaj, a nisi ga sudio... Testirati, pa vidjeti da li bi to dodatno pomoglo sucima. 
Trenutno mi ne pada više ništa na pamet, ali napominjem još jednom - testirati. Nogomet jest fenomenalna igra, nogomet jest i ovakav kakav je najpopularniji sport na svijetu, ali sjećam se kad je uvedeno pravilo da se lopta ne smije vraćati svom vrataru, odnosno da je ovaj ne smije primiti u ruke. Bilo je itekako otpora, a danas je nezamislivo da je nekad bilo drugačije. 

Istina, konkurencija za #2 je opaka, ali Duvnjaku bih dao malu prednost u odnosu na Ćavara, Mirzu i ostale. Dule je jedini uz Balića osvojio nagradu za najboljeg na svijetu, a igrati 16 godina u kontinuitetu u najjačoj ligi svijeta doseg je kakav nema niti jedan naš rukometaš u povijesti. U Njemačkoj ga štuju kao Boga, kad pogledam njemačke streamove uvijek u superlativima pričaju o njemu.
 
Iskreno, za mene je Džomba #2 po doprinosu u reprezentaciji, ali gledajući širu sliku (klupsku karijeru), Duvnjak je odmah iza Balića.

Mislim da se razlikuje "prihvaćanje sadašnjosti u košarci" od "prihvaćanja sadašnjosti u rukometu". Što se tiče košarke, u posljednjih 10 godina nismo se plasirali na 4 velika natjecanja, a u istom periodu ipak imamo neke medalje u rukometu. Nekih davnih košarkaških vremena prisjećaju se starci kada pobijedimo Estonce s +3, pa kažu "nekada smo ih tukli s +50". Da nekada, prije 30+ godina.
I usput rečeno, kladionice nas drže na 5. mjestu favorita na SP-u. Ispred su, uz Francusku, još Norveška, Danska i Švedska, a budući da ne mogu sve 3 reprezentacije ući u polufinale, to nas promovira u favorite za dolazak do polufinala.
Vjerojatno nekog vraga znaju te kladionice...

Možemo li za Duvnjaka bez imalo ustručavanja ustvrditi da je drugi najbolji rukometaš u povijesti Hrvatske? Složit ćemo se za prvo mjesto, čarobnjak je jedan. Ali za drugo mjesto je prejaka konkurencija da ne bih imao ustručavanja :)  Pako Ćavar, Saračević, Džomba, Pero Metličić, Goluža... i tako dalje, da ne nabrajam u nedogled, jer mogao bih. 
Imamo solidnu momčad, ali ne više od toga. Zato očekivanja ne bi trebala biti prevelika. Realno se možemo i trebamo nadati četvrtfinalu, ali najviše zato jer je ždrijeb zaista dobar. Više od četvrtfinala se ne usudim niti sanjati. 
Ali ni te slavne 2003. nismo sanjali ni prolazak skupine nakon prvih 90 minuta rukometa, pa je završilo kako je završilo. Pa neću valjda gledati SP na domaćem terenu i moliti Boga da ne ispadnemo u prvoj skupini? :)