zatvoreno

Hrvatska je u finalu!

  • 11.07.2018.
  • 62
  • 7

Hrvatska će u nedjelju biti dio velikog finala na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. U polufinalu pala je Engleska nakon produžetaka i finale protiv Francuza odlučiti će novog prvaka Svijeta.

Pitamo Vas: Kako je Dalić postavio i vodio utakmicu? Kako je Hrvatska ponovo uspjela preokrenuti rezultat i biti bolja momčad u drugom dijelu? Kakve su šanse Hrvatske protiv Francuske u finalu?

Hrvatska - Engleska - kvaliteta utakmice vrlo dobra 7.7 0, 0, 0, 0, 0, 1, 4, 17, 31, 7, 2
Hrvatska - Engleska - atmosfera utakmice vrlo dobra 8.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 15, 24, 15, 4
Hrvatska - Engleska - kvaliteta suđenja prosječna 5.5 0, 0, 1, 4, 15, 14, 11, 11, 3, 2, 1
Kako je Dalić postavio utakmicu? dobro 7.3 0, 0, 0, 2, 1, 2, 7, 27, 12, 7, 4
Kako je Dalić vodio utakmicu? vrlo dobro 8.0 0, 0, 0, 0, 0, 3, 3, 9, 28, 11, 8
Je li ovo najveći uspjeh hrvatskog sporta? izrazito se slažem 9.3 0, 0, 0, 0, 0, 3, 2, 1, 4, 8, 44

Analize (7)

DAJO22 | 07/2018


Prije nekih dva sata, slučajno sam naletio na press konferenciju Ivana Rakitića, gdje je Raketa s ponosom, nekoliko puta ponovio "Sretan sam što sam Hrvat". Novinari su ga pitali "Kako je to moguće imati toliko snage, a odigrao si 70 utakmica tijekom godine?", na što je odgovorio "Ne možete vi to razumjeti! Kad obučeš dres svoje domovine, kad igraš za nju, to je neopisivo. Jel vi vidite te snimke, što se dešava u Hrvatskoj, tu sreću i ponos našeg naroda, pa tko nebi imao snage. To zajedništvo nas igrača. trenera i 4,5 milijuna ljudi........!!" I nije to govorio bahato. I nije to govorio prepotentno. Govorio je to skrušeno, govorio je to ponizno, sa suzama u očima. A i meni su bile suze u očima, kaj da velim. Na kraju je rekao "Ako dragi Bog da dignut ćemo tu Kantu i donijeti je u Hrvatsku. Znam da to i Francuska želi, imaju dobre igrače, ali mi ćemo dati sve od sebe da uzmemo taj pehar i odnesemo ga u Hrvatsku!"

Nakon utakmice protiv Engleske, kad si pun emocija, teško je bilo bilo što pisati o igri. Rano primljen gol iznenadio je sve nas. I igrače i trenera i navijače. Ali, kao da tako mora biti. Island, Danska, Rusija, pa sad i Engleska. I opet smo se vratili, tako da sad kruži internetom vic o Francuzima po internetu, "Ak povedemo sigurno smo zgubili, a kaj da si sami zabimo gola odmah na početku tekme!?"

Bila je to inače dobra utakmica. Englezi u drugom dijelu nisu ni postojali. Imali su jedan udarac u okvir kroz stotinu i dvadeset/trideset minuta i još jedan koji je Vrsaljko izbio metar od crte u polje. Moglo je biti i prije gotovo da je Perišić i drugi put zabio, ali isprečila se stativa, dok se odbijanac dokoturao do iznenađenog Rebića, koji traljavo puca ravno u golmana, ali moglo je biti i gore, jer im je Strinić dao priliku da povedu, kao i linijski sudac, koji je mahao nakon "pola sata" zaleđe/da je bio gol sumnjam da bi turčin gledao "VAR"/. No, za bahato bezobrazne Engleze, dva komada su bila dovoljna i finale je tu, sasvim zasluženo finale.

Unatoč tome što je Modrić odigrao, za njegov renome, sasvim prosječnu utakmicu, unatoč tome što je Perišić bio nevidljiv do šezdesetih minuta, pa bio je prvi kandidat za zamjenu, unatoč tome što je Strinić djelovao uplašeno u obrani, unatoč tome što je Raketa igrao bolestan, mi smo ih dobili zahvaljujući glavi. Ovakvu glavu nema nitko na svijetu, barem ne sad, na ovom turniru. Vraćati se nakon svih nedaća i rezultatskog minusa pa pobjeđivati, to može samo velika momčad. To može momčad koja je spremna podignuti kantu i donijeti je u Hrvatsku, napaćenu i opljačkanu Hrvatsku, a za malo vremena i prepolovljenu po broju stanovnika. Ne znači da ovaj narod, narod koji ide trbuhom za kruhom po kojekakvoj Njemačkoj, Irskoj, Austriji ili nedaj bože Sloveniji, ne voli svoju domovinu. Ali, ovdje jednostavno nemaš uvjete za život, pa ideš tamo gdje imaš. Zato je nama svaki trenutak sreće velik kao Himalaja, zato volimo kad naši sportaši pobjeđuju, zato se osjećamo veći ljudi nego što jesmo.

Zato Vam hvala od sveg srca što smo bar na tih mjesec i nešto dana zaboravili na svoje nevolje, gledali Vas i slavili zajedno s Vama. Nadamo se, zajedno, da će kanta, u nedjelju iza devetnaest sati, biti u rukama našeg kapetana podignuta visoko u zrak. Znam da Vi vjerujete u Zlatka Dalića, koji Vas je mentalno preporodio, znam da su Vam zbog glupana izmakli mnogi nastupi u polufinalu, finalu ili čak i trofeji, ali ovo Vam je jedinstvena, vjerojatno i zadnja, prilika uzeti ono što Vam po kvaliteti pripada. Kažu da će finale gledati više od milijarde ljudi, Siguran sam da će više od devedeset posto istih navijati za Hrvatsku /znam ja po sebi da nikad ne navijam za, na papiru, favorita/, No,ako i ne uspijete, a dali ste sve od sebe, neću biti razočaran, samo tužan, jer vjerojatno neću više nikada dočekati taj i takav trenutak.

"Dečki, Tomek je jel iz Hrvatske zdele, a to je dobar znak!!"

A Tomek je jel iz Hrvatske zdele!!!!
Prije nekih dva sata, slučajno sam naletio na press konferenciju Ivana Rakitića, gdje je Raketa s ponosom, nekoliko puta ponovio "Sretan sam što sam Hrvat". Novinari su ga pitali "Kako je to moguće imati toliko snage, a odigrao si 70 utakmica tijekom godine?", na što je odgovorio "Ne možete vi to razumjeti! Kad obučeš dres svoje domovine, kad igraš za nju, to je neopisivo. Jel vi vidite te snimke, što se dešava u Hrvatskoj, tu sreću i ponos našeg naroda, pa tko nebi imao snage. To zajedništvo nas igrača. trenera i 4,5 milijuna ljudi........!!" I nije to govorio bahato. I ...
A Tomek je jel iz Hrvatske zdele!!!!
Prije nekih dva sata, slučajno sam naletio na press konferenciju ...

Respekt: DerBomber, ivan-cro,

marerakarera | 07/2018

''Nisam želeo da se probudim. Mnogo mi je lepše bilo dok sam spavao. A to je jako tužno. Kao neka suprotnost noćnoj mori, kada se probudite i toliko vam je drago što ste od toga pobegli. A ja sam se probudio trčeći ka upravo onome od čega sam želeo da pobegnem.'' - Ned Vicini, ''It's Kind Of a Funny Story''

Sudije, VAR, napad, Šaćiri, orlovi, ''Orlovi'', pekmezi, Hag, Milošević, Brih, Halejeva kometa, nacionalizam, šovinizam i sve između je obeležilo moje SP. I dok ja sedim u hladu, sa čašom Karlzberga i buđavim tompusom mog prijatelja 'ultra-mega-giga Srbina'', moji dragi, najdraži susedi su na ivici ulaska u fudbalsku i svetsku istoriju. I sad šta ja mislim o svemu tome?

Naravno, mišljenje jednog mladića sa suficitom kilograma i manjkom objektivnosti nije prioritet u ovako velikom trenutku. Ali što da ne? Ionako sam počinio mnogo gluposti. Iskrena verau moju reprezentaciju je sigurno negde pri vrhu. A na samom vrhu je vera koju sam imao u hrvatsku reprezentaciju, čime sam postao neprijatelj br.1 u mom društvu.

IGRA, TAKTIKA, ITD.

O taktici je suštinski sve rečeno i analizirano. Po meni je Modrić iskazao jednu pravu magiju i velika je ironija da već 4.prvenstvo zaredom neka 10ka biva najbolji igrač šampionata (Zidan, Forlan, Mesi-Hamez, Luka). Znali smo da je njegov pregled igre neprevaziđen, ali njegova defanzivna požrtvovanost me je fascinirala. U najmanju ruku se može porediti sa Kanteom po tome kako je oduzimao loptu fizički jačim igračima. Bez obzira na rezultat, on mi je uz Salaha glavni pretendent za Zlatnu Loptu i bila bi sramota da ne bude u prva 3 - mada smo viđali i veće ignorisanje (videti pot Šnajder 2010.) Mladi igrači koji su se ovde iskazali kao što su Rebić i Kramarić su pokazali sav svoj raskoš talenta i kompatibilnosti. Igrali su više pozicija i to izuzetno uspešno. Čak i sa nedostatkom inteligencije, borba im nikad nije falila. Pivarić je meni bio prijatno iznenađenje tokom čitavog šampionata, ovakav Lovren bi Liverpulu došao kao budali šamar, Rakitić radi male stvari perfektno i nije u prvom planu kao drugi ali je jednako bitan. Vrsaljko daje pravu ravnotežu ekipi, a o Mandžukiću se sve zna. Videlo se da on prosto obožava velike utakmice.

Celu ekipu krasi jedna drskost i opšta pažnja i svest. Svesni su da im je vrlo verovatno poslednja prilika za veliki uspeh. Sam Dalić je došao u gotovo nemogućim okolnostima, ali onaj kiks protiv Finske je bio najveći poklon. Psihički je ekipa dotaklo potpuno dno. I tu je proradio taj famozni srpsko-jugoslovensko-hrvatski inat. Tokom prijateljskih se videlo da ekipa juri 100 minuta ako treba. Drugi faktori su svakako bitni, ali nimalo nepodaštavaju uspeh ove ekipe. To što su velike ekipe kiksnule ne bi smeo da bude prekršaj, kao ni povrede. Igraš sa onim što imaš! A ekipa koja pobedi 3x zaredom nakon produžetaka ne zaslužuje ništa manje od finala. Danska i Rusija nisu bile nimalo naivne ekipe, a Englezi su počeli utakmicu odlično, i mslim da su igrali bolje nego što neki procenjuju. Faktor sreće je očigledan (Modrićev penal, Subašićeve odbrane) ali to se ZASLUŽI. I nakon toliko nesretnih stvari koje ne moram da nabrajam u poslednjih 10 godina (Senturk, žreb '12, japanski sudija, Kvarežma, itd) se to da vratiti.

Imate kontinuitet u razvoju igrača i pristupu igri. Daleko sam više naučio iz tri prenosa ovde nego u 3 godine slušanja i čitanja raznih naših novinara. Hrvatska je od '94 imala samo 8 selektora čini mi se. Mi smo imali DEVETNAEST. Bez nekog sistema i neke zajedničke crte se ne može ništa postići. Kod nas to varira od jednog ekstrema u drugi. Teško je reći koliko toga je Dalić doprineo taktički, ali psihički je prišao sa jednom hladnoćom i inatom i pozitivnom arogancijom koju sam ja toliko puta video kod naših košarkaša, Novaka,vaterpolista. Verom u sebe možete mnogo. Vidi se da svi igraju za jednog i izvlače sve iz sebe, a to prevazilazi svaku analizu. 

KAKO SADA PROTIV PETLOVA?

Mozete do finala ili da imate 0 bodova u grupi. Imate talenat (mnogo vise nego sto mi imamo) ali imate i nas mentalitet. Nadam se da cemo osvetlati obraz regionu. :)

Ovo su bile moje reči nakon moje prve analize. Teško je pobeći od '98 u svakom smislu - od protivnika, do defanziven igre kojom su stigli do finala (izuzevši jednu utakmicu), pa do dizanja forme... svi žele osvetu, kako bi konačno duh Lilijana Turama nestao. Uvereno stojim iza toga da je Dešan najgori mogući izbor za klupu Francuske. Raspolaže jednom neverovatnom generacijom kojoj on nije uopšte mnogo doprineo, za razliku od Žakea i Domeneka. Sredina im je jaka kao zemlja, ali su sve sredine protiv kojih su igrali bile jako slabe. Protiv Australije Moj i Jedinak, pa je vrlo lako moglo biti 1-1. Belgija sa sporim Felainijem i neinspirisanim Dembeleem. Toreira je mnogo ispod nivoa bolo kog od ove trojice, o Argentini neću da priznam. Ovim susretom je njihova najveća prednost anulirana. Vida i Lovren dobro funkcionišu. Mandžukić ima tu inteligenciju kretanja koje Lukaku i drugi nisu imali. Ta svestranost igranja na više pozicija ga čini većom opašnošću. Perišić obožava velike utakmice. Naravno, Francuska odbrana je jaka kao kamen i uvek je bila pod Dešanom, a Grizman ume u bilo kom trenutku da npravi genijalan potez. Videlo se da je Hrvatska spremna za ta spuštanja i druge lopte koje su išle Sterlingu, i verujem da će Žiru pokušati slično to. Sad nastaje problem Mbape. Njegova brzina i suv talenat predstavlja najveću opasnost, posebno jer je dežurni buljaš Strinić na toj poziciji. Rebić i Pavar su obojica izuzetno fizički jaki igrači i tu očekujem po žuti sa obe strane. 

Predviđanja za finale nisam nikad radio, i neću sad, ali je sve tu da oni pobede Francuze i da naprave najveći uspeh u istoriji balkanskog sporta. A to me lepo uvodi u moju sledeću, treću i poslednju tačku...

KAKO DA IZDRŽIM OVO? KAKO JE OVO MOGUĆE, BRE?!

Sve vreme se poslednja 3 dana tešim. ''Pa mi smo bolji i u vaterpolu, tenisu, košarci, odbojci, SVEMU! Oni samo u rukometu i ispred nas su u fudbalu.''

''Lak im je žreb, i nije najveći ovo uspeh, već Indijanapolis 2002. Dobili smo NBA ekipu i najbolje Argentince, oni samo neke tamo Dance, Ruse!''

''Nismo mi toliko daleko od njih, samo nam je savez katastrofa.''

''Propade mi prvenstvo, za koga da navijam sada...''

Slatko sam se naslađivao prekidu prenosa vaterpolskih finala, trojke Kecmana, polaganju Rašića, pobedama Novaka. Ali sve u domenu normalnog. Da li je to okej što bih voleo da izgubite kako bih očuvao neku iluziju o tome da smo nadmoćniji od vas? Da li je to najjadnija stvar što menjam mišljenje svaka 2 sata? Da li je okej to što imam hrabrost da pišem o tome? Sve su ovo moja neka pitanja.

Određeni ljudi nisu prešli preko toga da se rat završio pre 20 godina. Komentare u mojoj porodici i od drugova koje sam čuo su bili izuzetno teški. I dalje smatram da nema mesta politici u sportu ni jedan posto. Ali negde u svemu ovome, skapiram da nije sport politika, ali to može postati. Sve su ovo ličnosti na ternu kao na sceni koje drže publiku u šaci. Upravo u toj drami leži čar. Navijao sam za Engleze jer sam hteo da sve protekne u domenu normalnog,a ne ekstremno dobro, jer nikada neću zaboraviti na ovo. Svaki put kad sam bio u Hrvatskoj sam se izuzetno lepo proveo, i planiram opet da dođem u avgustu.

Da li je jedan uspeh u fudbalu veći od svih ostalih? Lično smatram da nije, i reći ću da je to došlo iz glave, a ne srca. Načuo sam se reči moje sestre: ''Fudbal je sport za proste, a oni su tu kraljevi!" Međutim, razvojem fudbala i ovim turnirom smo videli da u toj prostoj igri leži najkomplikovanije klupko koje se kotrlja ka pravcu Boginje. Dok mi tražimo krivce, vi tražite istoriju. Talenat naših igraća možda i nije toliko daleko. Narodi imaju prednosti i mane. Sofisticiran je neko za jedno, neko za drugo. Ima razlog zašto je Rebić u Hofenhajmu, a Marković na klupi. Zašto je Stojković u Partizanu, Subašić u Monaku. Prvi korak u rešavanju problema je da se dotični prepozna. Mi naš još ne tražimo, a vi ste imali tu svest da ga barem sklonite, što je za nas nemoguća misija.

Možda Hrvatska nije najbolja ekipa. Možda ta čar fudbala da slabiji nekad i osvoji nije fer. ''Ima ih iz svih država, imali su strance'' čujem nonstop. Ali upravo u toj šizofreniji i ekstremima našeg naroda, u periodu ogromne podele i šovinizma koji je nastao uspehom Hrvatske u okolnim državama (a i u Hrvatskoj) nastaje sve ono što ovom uspehu daje identitet, ukus, jasnu poziciju u istorijskom kontekstu. Nastaje ta neka crta jugoslovenstva kojem je Hrvatska dala svoj pečat u fudbalu, kao što su drugi dali u drugim sportovima, ponovo potvrđujući da ovde NIKADA nije dosadno. Samo nebo može biti granica, ali kada ste prošli kroz toliko toga, sam put do te tačke je nekad impresivniji od same činjenice da ste stigli do tačke.

Ovo je sigurno hrpa gluposti i nepovezanih stvari koji predstavljaju 1% onoga što želim da napišem o sopstvenoj reprezentaciji, taktici i svim okolnostima. Negde u pisanju ovog teksta i sam lutam o onome što hoću da kažem. Ali ostajem sa ovim...

NA OVOM TURNIRU, HRVATSKA JE BILA BEZ SUMNJE NAJBOLJA REPREZENTACIJA. Može mi biti žao što iz skoro identičnih uslova, jedni plivaju a moji tonu. Ali igrajte za sebe i ne gledajte kao ovo na stres, već priliku da potvrdite ono što ste odradili do sada. Ne bi svi problemi bili rešeni i osvajanjem. Ali to sanjarenje na devetom oblaku, i makar tren bežanja od svih problema je nešto NAJLEPŠE na svetu.

Ovaj tekst je čestitka. Možda mala i nebitna, ali legitimna.

Hvala što (ako) ste čitali. Srećno u nedelju.

Orao pao i izgoreo u vatri
''Nisam želeo da se probudim. Mnogo mi je lepše bilo dok sam spavao. A to je jako tužno. Kao neka suprotnost noćnoj mori, kada se probudite i toliko vam je drago što ste od toga pobegli. A ja sam se probudio trčeći ka upravo onome od čega sam želeo da pobegnem.'' - Ned Vicini, ''It's Kind Of a Funny Story'' Sudije, VAR, napad, Šaćiri, orlovi, ''Orlovi'', pekmezi, Hag, Milošević, Brih, Halejeva kometa, nacionalizam, šovinizam i sve između je obeležilo moje SP. I dok ja sedim u hladu, sa čašom Karlzberga i buđavim tompusom mog prijatelja 'ultra-mega-giga Srbina'', moji dragi, najdraži ...
Orao pao i izgoreo u vatri
''Nisam želeo da se probudim. Mnogo mi je lepše bilo ...
Odlično. Nastavi češće pisati.. - BruceWayne, 13.7.18. 16:38, 1 0 0
Fenix22 | 07/2018

U ovom tekstu ću morati ukazati na vlastite manjkavosti, pogrešne percepcije o našoj reprezentaciji te umanjivanju vrijednosti Dalića( gdje je izraženo u svojoj analizi "Metamorfoza Dalića u Čačića").

*Zanimljivo je kada ti je naziv avatara Fenix i sada se zbog prethodno izrečenih stvari moram "posipati pepelom".

Prije utakmice s Engleskom, na Tribini je bila anketa o tome koliko su naše šanse protiv Engleske i nisam vjerovao da imamo dobre izglede,to jest, da budem precizniji od 10-20 posto.

To je bilo moje uvjerenje iz razloga što sam mislio da ni u teoriji ne možemo zaustaviti Trippiera(op.a koji će sigurno biti u momčadi prvenstva) i Younga te engleske brzance Sterlinga,Lingarda i Alija.

Nije pomogla ni činjenica da nam najvjerojatnije neće nastupiti Vrsaljko(ako i nastupi u kojem će stanju izgledati) te fizička iscrpljenosti naših igrača.

Iako je Dalić pokazao neke nedostatke u viziji protiv Rusije i Danske, moramo priznati da smo i protiv jednih i drugih bili bolji suparnici.

** Danska nije bila izgubila 18 utakmica zaredom i igra stilom gdje se momčadi ne mogu nametnuti zbog odvlačenja utakmice u blato i preskakanje igre te Rusije koje kao i uvijek protiv domaćina prvenstva kakav god da je nošen svojom publikom uvijek igra iznad svojih mogućnosti i sudačkih poguranaca tipa prekršaji u opasnim zonama te svaka situacija 50:50 će biti svirana kontra nas.

Puno bolje momčadi koje igraju pozicijskim nogometom u vidu Njemačke i Španjolske su tako već davno ispali.

*** Moram priznati da i moje "omalovažavanje" Dalića je bilo i stoga što sam u svojoj naravi dosta kritičan(perfekcionist sam) i što sam analizu pisao odmah poslije dvoboja sa Rusijom "vruće glave".

Dalić je imao jako malo vremena za uvježbavanje pozicijske igre te nije tip trener Tuchel koji će promijeniti paradigmu momčadi kroz 3 tjedna.

TAKTIKA PROTIV ENGLESKE:

Ne znam jesam li ikad otkad gledam hrvatsku reprezentaciju, vidio ovakvu taktičku besprijekornost i plan igre, pogotovo kad je u pitanju ravnopravan protivnik.

Taktika je bila nekakav hibrid između nastupa Maroka protiv Portugala(obrambena faza)gdje smo u potpunosti odsjekli sredinu gdje je Henderson u potpunosti ugušen te su bili usmjeravani na bokove i utakmice Kolumbije protiv Engleske gdje smo forsirali njihovu lijevu stranu i dosta smo igrali na lijevoj strani gdje bi u završnoj fazi prebacili težište na desnu stranu i gdje smo stvarali Englezima pritisak sa ubačajima(iako smo imali samo 3 točna centaršuta od 41).

Razlog zbog kojeg sam nadjenuo ime ove analize je u tome kako je hrvatska reprezentacija radila visoki presing skoro cijelu utakmicu i gdje bi većina momčadi se ugasila posljednih 20 minuti regularnog dijela, a kamo li produžetaka(primjer Japana protiv Belgije).

ZAKLJUČAK:

Hrvatska je srušila sve mentalne barijere i fizičke zakonitosti sa jučernjašnjom predstavom i još jednom potvrdila tezu da čovjek ima neograničene potencijale i mogućnosti kada ga društvo ne sputaje sa izjavama "to nije moguće" ili "to ruši sve poznate zakone" gdje se posebno treba apostrofirati pojam POZNATI ZAKONI i koliko mi zapravo malo znamo naše okruženje.

Ne volim isticati termin KARAKTER, ali što reći kada se triput vratiš iz rezultatskog minusa i dvaput "preživiš" penale.

Daliću treba odati priznanje na mentalnoj pripremljenosti kao i našoj liječničkoj službi i fizioterapeutima koji su svojoj posao odradili besprijekorno.

Zanos kakav smo pokazali protiv Engleza treba preslikati na dvoboj protiv Francuske te iskoristiti urugvajski recept za Mbappea gdje su ga usmjeravali cijelu utakmicu na liniju i tako ga u potpunosti isključili iz utakmice.

Za kraj, što reći nego poželjeti sreću Vatrenima.

Transcendentalno iskustvo
U ovom tekstu ću morati ukazati na vlastite manjkavosti, pogrešne percepcije o našoj reprezentaciji te umanjivanju vrijednosti Dalića( gdje je izraženo u svojoj analizi "Metamorfoza Dalića u Čačića"). *Zanimljivo je kada ti je naziv avatara Fenix i sada se zbog prethodno izrečenih stvari moram "posipati pepelom". Prije utakmice s Engleskom, na Tribini je bila anketa o tome koliko su naše šanse protiv Engleske i nisam vjerovao da imamo dobre izglede,to jest, da budem precizniji od 10-20 posto. To je bilo moje uvjerenje iz razloga što sam mislio da ni u teoriji ne možemo zaustaviti Trippiera(op.a koji će sigurno biti u ...
Transcendentalno iskustvo
U ovom tekstu ću morati ukazati na vlastite manjkavosti, pogrešne ...

Respekt: DerBomber, BruceWayne, draxy,

Tko god daje momčadi sa samo jednim izraženim skillsetom(prekidi) 80-90% šansi protiv Hrvatske koja ima kombinirano samo u veznoj liniji više ozbiljnih utakmica nego cijeli engleski savez taj ne bi više trebao komentirat nogomet.Bar ne ozbiljno. - Lwave, 12.7.18. 15:54, 1 0 1
Zbog konteksta situacije,prikazane igre, izraziti missmatch preko bokova, 2 produžetka plus penali. Skillset je i engleski sustav. Mi smo jučer unatoč našoj dobroj igri, pobijedili na rijetko viđenu energiju koja je bila nadrealna i da su Englezi ... - Fenix22, 12.7.18. 17:20, 0 0 0
zabili bar 1 šansu, utakmica bi bila gotova jer sa 0:2 na poluvremenu bi bilo jako teško. Rekao sam da Englezi imaju 80-90 posto šanse još vruće glave nakon Rusije. Tomu je i trebaobposlužiti ovaj tekst. Ja za razliku od nekih, sam sebe izvrnuti... - Fenix22, 12.7.18. 17:23, 0 0 0
kritikama kad uvidim da sam pogriješio - Fenix22, 12.7.18. 17:24, 0 0 0
ivan-cro | 07/2018

U meni se uvijek vodila borba. Za neke stvari jednostavno nisam vjerovao da su moguće, da se mogu ostvariti - tako mi je bilo lakše razmišljati. Determinizam - postoji samo jedna budućnost obzirom na događaje iz prošlosti. Ta budućnost, smatrao sam, ne može biti blistava (može biti samo vrlo dobra). Gledajući neke događaje iz prošlosti, koji su kod mene specifični (ali to će i svatko reći sam za sebe), teško sam vjerovao da stvari mogu baš u potpunosti okrenuti na svoj mlin. Ne znam, možda ih i jesam okrenuo, možda se samo radi o tome da su mi očekivanja bila prevelika. Međutim, kada vidim ovo jučer, onda znam da nema prevelikih očekivanja.

I tako sam ja dan prije naše polufinalne utakmice opet vodio bitku sam sa sobom. Nisam bio zadovoljan nekim svojim osobnim stvarima, mučili su me pojedinci iz okoline kojima nisam mogao naći razloge promjene u njihovom ponašanju, a iz svojeg intelektualnog i tjelesnog rada nisam vidio puno onih koji bi to prepoznali. Puno puta sam razgovarao sa drugim ljudima i razmjenjivali smo svoje želje, vizije i nadanja. I koliko god znao da se subjektivnost ne može izbjeći, da je ona nezaobilazna, nikada nisam volio da ona postaje glavno sredstvo kada pojedinac iznosi svoje želje. I sada kada čitam zadnju napisanu rečenicu, djeluje mi glupo i osjećam da moram pojasniti - naravno da ćete biti subjektivni, ipak pričate o sebi, ali subjektivnost preko svake mjere nisam volio - ona nije uzimala u obzir ograničenja svakoga od nas (umna, fizička, karakterna, ekonomska, kakva god), a kao svoj rezultat imala je isključivo samozavaravanje. Moji neki poznanici i prijatelji kada su o nečemu govorili, nisu o tome govorili kao o želji, govorili su o tome kao o nečemu što će se ostvariti, ma koliko god to bilo daleko i nestvarno. I to me na neki način ljutilo, nisam ja takav čovjek. I takvima bih uvijek replicirao - I ja to isto želim, ali želim i da Hrvatska (osvoji) igra finale svjetskog nogometnog prvenstva. Time sam, naravno, želio reći u kojoj domeni su te naše želje, ta naša nadanja, ta naša očekivanja. Posebno znakovito za ovaj tekst je upravo to što nikada nisam radio preveliku razliku između Hrvatske u finalu i Hrvatske kao osvajača. Ne da nisam radio razliku - za mene je to bilo isto. U danima do nedjelje to mi više neće biti isto, i sada shvaćam da je to jedna sportska blasfemija.

I vrti se tako meni nešto u glavi u noći sa utorka na srijedu. I opet u tom, sada unutarnjem dijalogu sa samim sobom, ponovim onu rečenicu: Da, i ja želim to, ali želim i da Hrvatska igra finale svjetskog prvenstva. Dvije sekunde poslije shvatim da smo samo jednu utakmicu od tog ostvarenja. Nije lijepo psovati, ali pomislim samo "Jebote" i okrenem se na drugu stranu. Jedno je biti u kategoriji lošijih ekipa pa u skladu s time raditi očekivanja - jedan San Marino teško će ikada biti svjetski prvak. Nešto sasvim drugo je imati očekivanja kada znate da ste dobri, vrlo dobri, ali i kada znate da niste sam svjetski vrh. Unutar te kategorije očekivanja nisam vjerovao da se dvije stvari ikada mogu dogoditi - da Čilić osvoji Grand Slam i da Hrvatska osvoji svjetsko nogometno prvenstvo! A zamislite, jedno se već dogodilo...

Da Čilić osvoji Grand Slam i da Hrvatska osvoji svjetsko nogometno prvenstvo
U meni se uvijek vodila borba. Za neke stvari jednostavno nisam vjerovao da su moguće, da se mogu ostvariti - tako mi je bilo lakše razmišljati. Determinizam - postoji samo jedna budućnost obzirom na događaje iz prošlosti. Ta budućnost, smatrao sam, ne može biti blistava (može biti samo vrlo dobra). Gledajući neke događaje iz prošlosti, koji su kod mene specifični (ali to će i svatko reći sam za sebe), teško sam vjerovao da stvari mogu baš u potpunosti okrenuti na svoj mlin. Ne znam, možda ih i jesam okrenuo, možda se samo radi o tome da su mi očekivanja bila ...
Da Čilić osvoji Grand Slam i da Hrvatska osvoji svjetsko nogometno prvenstvo
U meni se uvijek vodila borba. Za neke stvari jednostavno ...
Sanel | 07/2018

Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu puno argumentirati jer smo zapravo apsolutno svi svjesni toga.

Veliki sam štovatelj Mate Rimca kojeg pratim još od njegovih početaka i kockice i bilo je zanimljivo pratiti kako je prema njemu rastao animozitet određenog dijela javnosti sukladno rastu njegovog uspjeha i uvijek je bila jedno te ista stvar u pitanju. Lako njemu kad mu je tata sve omogućio, pokrao desetke milijuna od države pa dao sinu. Zanemaruje se činjenica kako je Mate još od školskih dana pokazivao veliki talent za tehnologiju i inovacije, a to mu otac nije imao od koga ukrasti u ovoj državi i usaditi u mozak. Zanemaruje se apsolutno sav njegov trud i sve njegove inovacije koje su dovele do ovoga šta ima danas i gura se samo ona kako je otac opljačkao državu. Da su bogdo svi sinovi ratnih profitera tako oplodili očev ukradeni novac. Ja kao mali obrtnik sa par zaposlenika koji uredno plaćam poreze i poslujem u realnom sektoru te sa svojim zaposlenicima hranim umirovljenike, državne službenike i mnoge druge, odmah potpisujem da se svakome dopusti ukrasti par desetaka milijuna zarađenih od mene i ostalih kolega iz realnog sektora ako će taj novac oploditi kao što ga je Mate Rimac oplodio.

Ne, nisam poludio, znam kako to nije ni moralno ni pošteno i kako je ukradeni novac uvijek ukradeni novac, bez obzira koliko se nove vrijednosti i dobrih dijela njime stvori. Barem sam ja odgajan tako da nijedno dobro dijelo uzrokovano lošim nije za pohvalu, naročito ako postoji drugi način. Da li je drugi način postojao kod Mate Rimca? Ne znam, možda. Da li je drugi način postojao za hrvatski nogomet. E to sigurno jeste.

Sve izgubili dabogda je nusprodukt mnogo drugih faktora ali glavni je Zdravko Mamić i njegova organizacija. Oni su, zajedno samnom, onaj dio javnosti koja je odgajana na način da nijedno zlo ne može biti opravdano dobrim učincima. Pa tako, niti jedan uspjeh reprezentacije ne može sprati ljagu sa njegovog vodstva. Vrlo konkretno. U najvećem uspjehu hrvatskog sporta ikad i među predstavnicima u loži sjedi čovjek koji je osuđen na tri godine zatvora zbog malverzacija u nogometu. potpredsjednik HNS-a je bjegunac i skriva se u susjednoj državi, također osuđen na zatvorsku kaznu i uredno će biti upisano u povjest da su u vrijeme najvećeg uspjeha oni bili vrh saveza. Glavni igrači te reprezentacije su Lovren i Modrić koji su bili glavni svjedoci tužitelja te ih čeka sudski proces zbog lažnog iskaza na sudu. Da skratimo priču, najveći uspjeh hrvatskog sporta je režiran od strane kriminalaca, a najveći sportaš naše države u povjesti je sudionik svega toga te čeka suđenje. Kakva simbolika za našu državu. Kakav mi to narod moramo biti da bi se veselili uspjesima kriminalaca? Pa čudan naravno.

I kontra svih svojih uvjerenja i stavova, kao što sam pisao u svojem prethodnom tekstu na temu kuda nogomet ide, postoji u nama ljudima onaj nekakav kolektivan zanos i euforija, ono kad se svi oko tebe vesele zbog nečega pa ponese i tebe iako zapravo to nema nikakve veze s tobom i ne osjećaš taj zanos i tu euforiju. I ja sam jedan od tih koji su ovih 25 dana bili zaneseni euforijom, i ja sam jedan od tih koji je sinoć nakon Mandžinog gola bos istrčao iz kuće i trčao po trgu sa susjedima vrišteći. Ponijelo me, jebiga. Sve izgubili dabogda? NOT! Zapravo ako ćemo iskreno, sve izgubili dabogda nakon ponedjeljka :D

Malo o igri na turniru

Moram se ovim putem malo osvrnuti i na igru na turniru, te prije svega na osuđujuđe opaske kako smo imali sreće i kako smo loše igrali u nokaut utakmicama.

Jednostavno se ne mogu složiti s time. Skupinu nećemo komentirati jer smo igrali dobro i kvalitetno te manje više glatko i potpuno zasluženo dobili sve tri utakmice. Međutim, utakmica protiv Danske je nešto drugo. Istina je, nismo briljirali, istina je, penali su lutrija donekle, međutim, najveća istina je da smo bili bolji od Danaca i jedina sreća je bila za dance što su uopće došli do penala. Ista stvar i sa Rusima, jednostavno bili smo bolji i zasluženo prošli, njihova sreća što nisu izgubili u 90 minuta ili 120 i što su izborili penale. Ali podcjenjivanje te dvije ekipe je bilo ono šta me najviše iritiralo. Kao da igramo protiv Tunisa ili Paname. Pa pobogu, Danska nije izgubila 18 utakmica zaredom, a igrala je sa nekim vrlo jakim protivnicima, nije izgubila ni od finalista Francuske na kraju krajeva. Oni jednostavno imaju takav sustav igre gdje umrtve svaku nakanu igranja nogometa. I da, bilo je ružno, ali i da, bili smo bolji i igrali smo na jedini način koji se moglo igrati i prošli smo na jedini način na kakav se moglo proći. Rusija? Pa kada god igrač protiv domaćina, ne može biti lako i jednostavno, naročito kad se radi o četvrtfinalu svjetskog prvenstva. Španjolska je bila među tri glavna favorita za naslov, izgubili su od njih i ispali. Ne možeš za takvu ekipu reći da su bezvezni i da ih trebamo lako dobiti. Dobili smo ih teško, ali kao i Dansku i potpuno zasluženo. I nismo ih dobivali teško jer su naši ispali iz forme i slabo igrali, dobili smo ih teško jer su teški protivnici koji ne dopuštaju igrati nogomet kakav mi volimo.

Zato kad je došla na red Engleska bio sam siguran da će naši pokazati svu raskoš talenta i konačno će pokazati igru kakvu vole igrati i točno to se dogodilo. Bahate engleze smo pregazili kao plitak potok :D i pokazali našim skepticima i cijelom svijetu da je hrvatska potpuno zasluženo u finalu svjetskog prvenstva.

I nismo bez šanse ni protiv Francuske, ja dajem 50-50.

Sve izgubili dabogda... not.
Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu puno argumentirati jer smo zapravo apsolutno svi svjesni toga. Veliki sam štovatelj Mate Rimca kojeg pratim još od njegovih početaka i kockice i bilo je zanimljivo pratiti kako je prema njemu rastao animozitet određenog dijela javnosti sukladno rastu njegovog uspjeha i uvijek je bila jedno te ista stvar u pitanju. Lako njemu kad mu je tata sve omogućio, pokrao desetke milijuna od države pa dao sinu. Zanemaruje se činjenica kako je Mate još od školskih dana pokazivao veliki talent za tehnologiju i inovacije, a to mu otac nije imao od ...
Sve izgubili dabogda... not.
Mi smo čudan narod, čudna nacija. I ne treba tu ...

Respekt: DerBomber, DAJO22, BruceWayne, AlanGamola, GNKDZCFC, ivan-cro,

Slažem se: BruceWayne, Fenix22, cropol,

Ne slažem se: DAJO22,

whiteshadow | 07/2018

Prije same utakmice sam, nabrijavajući se navijačkim pjesmama, zamišljao kako bi to bilo da prođemo u finale Svjetskog prvenstva. Ej, u finale!!! A na putu nam stoje Englezi - ekipa koja je do polufinala došla slično kao i mi, kada to nitko nije očekivao, odigrali su dobro i uz dosta sreće u ždrijebu su tu gdje jesu. To što su bahati se već podrazumijeva s tim što su Englezi, tako da je pobijediti njih uvijek poseban gušt. 

A nije krenulo uopće tako. Peta minuta, Modrić radi prekršaj na 18 metara - možda i prvi "glupi" prekršaj na ovom prvenstvu u opasnoj zoni. Trippier je u sebi pronašao duh Andrea Pirla, prebacio zid i matirao Subašića. A dobro, drukčije valjda ne znamo u ovoj knockout fazi. Doduše, u prošle dvije utakmice smo spretno i sretno dolazili relativno brzo do izjednačenja. Tako ćemo valjda i sada, pomislio sam. Kad ono...

U prvih 30 minuta mogli su nas pokopati. Imali smo i mi svoje šanse da se razumijemo, ali Englezi su bili konkretniji. Prvo su gurnuli Kanea u šansu kakve inače zabija redovno, ali je prvo obranio Subašić i onda još jednom Subašić uz pomoć stative. Poslije toga, Lingardu je ostavljena lopta na pladnju na vrhu šesnaesterca, a ovaj je pucao dva metra pored gola. Pa daj ajde, kada to fale mora se negdje otvoriti.

I otvorilo se. U drugom poluvremenu na terenu je prakitčki postojala samo jedna momčad. Konačno smo krenuli igrati onako kako svaki navijač želi - s puno rizika, ali opet mudro. Bekovi su nam stajali dosta visoko, ali s puno trke i požrtvovnosti (najviše Brozović i Vida), smo pazili da nam ne pukne neka kontra po toj slabijoj lijevoj strani, gdje je Sterling cijelu utakmicu tražio svoju priliku. 

Pritisak je urodio plodom u 68. minuti. Lopta Vrsaljka na peterac, Perišić je zaobišao prvo Trippiera, pa onda Walkera i pospremio loptu u mrežu. Poslije tog gola, Englezi su bili u totalnom šoku. Pričajte što hoćete, ali možda i najveća razlika između te dvije ekipe je psihološki moment, ali o tomu nešto više kasnije.

Nismo stali ni nakon što smo zabili gol - upravo u tim trenucima smo igrali najbolje. Zamalo da smo iskoristili englesku zbunjenost, kada se Rebić kao šilo zabio između zbunjenih Walkera, Stonesa i Maguirea. Lopta je došla do Perišića, koji je driblingom (konačno!!!) otresao Walkera kao stolnjak poslije ručka, dobro pucao ali pogodio stativu!


Ooooo muko moja. Pa daj uđiiii da ih pokopamo do kraja dok su još u šoku. Pritisak se nastavio do kraja utakmice. Još smo jednom zamalo iskoristili englesku zbunjenost, ali Stones se nekako uspio iskopati iz problema.

Do kraja utakmice tandem Mandžukić - Perišić je Engleze zamalo došao glave. Mandžukić je iz loše pozicije pucao po golu, Pickford je bio na mjestu. Nekoliko minuta nakon toga, Mandžukić je osvojio zračni duel protiv Pickforda(!), ali Perišić je pucao preko gola. 

Uhh, koliko šansi. Samo da nam se ne dogodi nekakav prekid, Kaneov naklon i odosmo doma. Zamalo je i bilo tako pred kraj utakmice, ali nije bio precizan.

Produžeci. Sabrali su se malo Englezi. Evo im i kornera. Stones skače sam kao duh, gađa suprotni kut ali odnekud je izniknuo Vrsaljko i očistio s crte. Da mi je netko rekao da Englezi praktički neće stvoriti nijednu šansu do kraja utakmice, ne bih mu vjerovao. 

Ali tako je bilo. Do kraja utakmice je na terenu opet postojala samo jedna ekipa. Prvo je Perišić prizemnim centaršutom našao Mandžukića, ali je Pickford bio preblizu. Zatim je kombinacija Rakitić - Brozović zamalo iznenadila Engleze iz kornera. A minutu kasnije, kazna.

Perišić osvaja zračni duel protiv Trippiera, Mandžukić dolazi na loptu prije Stonesa i hladno, kao da to radi svaki dan, bez gledanja gdje je golman šalje loptu u gol. 
Do kraja utakmice bih samo izdvojio dribling Pivarića zbog kojeg se Alba mora zamisliti za svoju poziciju u Barceloni i priliku Kramarića koji nije dodao loptu samom Perišiću, loše pucao i tako uzrokovao moj izljev frustracije u kojem je zamalo stradao službeni laptop. 

Ali dobro je, kraj je i finalu smooooo!!!!! Ajdeeeeeeeeeeeeee!!!!!

A sada malo više od samih događaja na terenu. Sada malo o karakteru, što je poslije "Hrvatska" valjda najspominjanija riječ u zadnjih tjedan dana.

Nisam znao kako ćemo reagirati poslije primljenog gola. Ok, dva puta smo se vraćali iz minusa ali oba puta relativno brzo. Nikada do sada pod Dalićem nismo gubili više od sat vremena, a pogotovo ne u polufinalu SP-a. Sumnjao sam, pogotovo u prvom poluvremenu kad smo visili, ali poslije otvaranja drugog me više nije bilo strah. Igrali smo oštro, hrabro i to tamo gdje se najviše računa - u zadnjoj trećini. Tako su uostalom i pala oba gola koja smo zabili. Poslije prvog gola smo dodatno dobili krila, dok su Englezi psihički vidno pali.

Dobro, oni su mlada ekipa i očekivano je da padnu poslije primljenog gola, ali dajte kredita našima. Ima nešto u tomu kada igrate finala i osvajate Lige prvaka, prvenstva, kupove itd. Naši su jednostavno u svakom segmentu igre gdje do izražaja dolaze nefizičke karakteristike - upornost, volja, trud i, ako baš želite, KARAKTER, bili nemjerljivo bolja ekipa. Tim radom smo nadoknadili i umor - igrali smo dvije utakmice po 120 minuta, no u produžecima je izgledalo kao da smo mi bili ti koji su igrali manje. O toj volji, najviše govori izjava Dalića: "Gledam koga ću vaditi, tko je umoran, svi viču nemoj mene, neću ja, dobro je!" 

I u toj izjavi je možda i najveća pobjeda ove generacije, veća čak i od samog prolaska u finale. Ljudi vole vidjeti borbu, htijenje i volju, što su atributi koji su ovoj reprezentaciji nedostajali usudio bih se reći od Bilićeve ere. Nije da nisu htjeli, ali svo to sivilo oko nogometa je polako krenulo prelaziti i na njih.

Ovom pobjedom, oni su sada svjetlo koje sija. I tama ga ne obuze!


Svjetlo koje sija
Prije same utakmice sam, nabrijavajući se navijačkim pjesmama, zamišljao kako bi to bilo da prođemo u finale Svjetskog prvenstva. Ej, u finale!!! A na putu nam stoje Englezi - ekipa koja je do polufinala došla slično kao i mi, kada to nitko nije očekivao, odigrali su dobro i uz dosta sreće u ždrijebu su tu gdje jesu. To što su bahati se već podrazumijeva s tim što su Englezi, tako da je pobijediti njih uvijek poseban gušt. A nije krenulo uopće tako. Peta minuta, Modrić radi prekršaj na 18 metara - možda i prvi "glupi" prekršaj na ovom prvenstvu u ...
Svjetlo koje sija
Prije same utakmice sam, nabrijavajući se navijačkim pjesmama, zamišljao kako ...

Respekt: DAJO22, Fenix22, ivan-cro,

Slažem se: cropol, yey_OS,

Mac316 | 07/2018

Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je danas vjerojatno razbibriga velike većine Hrvata. Jer, neovisno jeste li bili najveći fan i nepopravljivi optimist ili danas popišani skeptik i hejter, nitko ne može tvrditi da je baš očekivao ovo. Nadao se, možda, sanjao, ok, ali očekivati da će doći dan kad će svjetski mediji izaći sa naslovnicom da Hrvatska igra u nedjelju finale SPa, to se čini kao nešto što je nemoguće, s one strane razuma. 

Glava se vraća u '98. Tinejdžer kojem je nogomet cijeli svijet gleda polufinale SPa na gradskom trgu, gleda ponosno kako kvadratasti dresovi igraju za ulazak u finale SPa. Bez nekog posebnog razloga, neopterećen stvarima kao 'mali smo, al nas ima...', 'tako mala zemlja, a tako uspješna...', 's tako malo ulaganja imati takve nogometaše' i slično, osjećam neki ponos, nešto zašto mi je jasno da je to polufinale onako zaista jebeno big deal. I kad je Thuram napravio to što je napravio, suze su išle same od sebe, čak i neopterećenom tinejdžeru koji je Hrvatsku smatrao rajem na zemlji i velesilom svega je bilo jasno da se ovo teško može ponoviti. Nogomet '98. je bio drugačiji, ali ne toliko drugačiji da ne bi bilo jasno da će bogate zemlje, tradicionalne jake nogometne sile uvijek biti jake i uvijek igrati završnice, a da smo mi premali i preslabi za držati korak, kad Šuker okači kopačke i postane jedan od nas (LOL!) nikad više ovakve prilike neće biti. Bronca? Sjajno, naklon do poda, Ćiro majstore, ali finale, jebeno finale, toliko blizu smo bili. Nikad više...

Patetično je i jadno, ali najveći uspjeh ovog finala je što niti jedan današnji tinejdžer ili dijete neće morati odrastati sa pitanjem 'što bi bilo'. Niti jedan starac neće do groba žaliti što je tako malo falilo da vidi svoju zemlju u finalu najvećeg sportskog natjecanja planete. Ova reprezentacija, Zlatko Dalić, Luka Modrić i svi redom ostvarili su nešto što kvalitetom itekako zaslužuju, što je proročanstvo reklo da je moguće još kad smo vidjeli kako Bilić rastura Engleze prvi puta. Ostvarili su to za sebe, jer su sportaši koji se natječu, koji žele biti najbolji i jer je, konačno, svaki komadić slagalice na svom mjestu. Jedna generacija igrača zajedno sa izbornikom se dokazala i upisala u vječnost, jedna generacija navijača je osjetila ponos kakav se, iako je očito svako čudo moguće, teško može ponoviti. 

Od Engleske do Engleske. To je put ove generacije u posljednjih 11-12 godina. Slaven Bilić je načeo priču, predstavio svijetu jednu generaciju nogmoetaša za koje je bilo očito da mogu puno. Dogodila se ta prokleta Turska, ali kao što se Englezi danas tješe mladom reprezentacijom pred kojom tek jesu veliki rezultati, tako se mislilo za Hrvatsku onda. No, Hrvati su uskoro sami sebi bili Hrvati. Sljedećih 10 godina obilježilo je lutanje i improvizacija, manipulacije svakojakih aktera nogometa u nekakvoj balkanskoj verziji sportsko-managerskog power playa, a vrijeme je prolazilo. Biliću je falilo malo distance od igrača, nije mogao kontrolirati svoje 'frendove', Štimac je postao izbornik zbog HNSove Igre prijestolja, a ne zbog kompetencija, Niko Kovač je odličan trener, ali nije trener za hrvatske momčadi jer ne razumije, i nikad neće, hrvatski mentalitet. I onda Ante Čačić, kad je ova reprezentacija ulazila u vrhunac, kad su godinama, iskustvom i snagom bili u najvećim mogućnostima nešto napraviti, momčad je gurnuta u ruke bezidejnog šegrta poglavnika hrvatskog nogometa koji je došao na milimetar od toga da postigne čudo gotovo jednako ovom Dalićevom finalu, da sa talentiranom momčadi kakva Hrvatska je ispadne u kvalifikacijama i SP nikad niti ne vidi. Srećom, u 90. minuti smo zabili imaginarni gol i dobili Dalića...

Možda je nekome apsurdno da je ovoj ekipi nabijena titula podbačaja, luzera, no tako je bilo. Cijelu jednu generaciju hrvatska reprezentacija nije mogla napraviti korak više, korak iznad samog sudjelovajna na velikim natjecanjima. Je li bilo samo do izbornika, je li bilo do stava igrača, je li falilo da konačno klikne između struke i glavnih izvođača, je li zaista moguće da je trebalo odstraniti tumor i poslati ga u Međugorje pa da ovi igrači maknu barijere iz glave, danas više zaista nije važno. Mi koji smo sumnjali smo bili u krivu, oni koji su vjerovali su bili u pravu. I vjerujem da svakome tko je sumnjao nikad u životu nije bilo draže da je bio u krivu nego mu je danas. 

Kao što bronca '98. nije riješila niti jedan problem hrvatskog nogometa, a može se argumentirati da je stvorila i neke nove, tako ni ovo finale, pa ni svjetski naslov neće riješiti današnje probleme. Nešto vremena će proteći, ponovno će se dogoditi sranja i sukobi i podjele u domaćem nogometu će se vratiti. Dalić je beskrajno simpatičan i dobronamjeran čovjek, ali ništa što on učiini ili pokloni ovoj naciji neće spriječiti da se ponovno dogodi 'mi ili oni'. No, za ovih nekoliko dana, za jedno ljeto, Dalić i reprezentacija su poklonili svima najviše što su mogli. Ima i dalje onih koji ne žele dati podršku reprezentaciji koja dolazi iz miljea kakav je hrvatski ngomoet i to je OK, legitimno, ali gledajući puno takvih 'buntovnika' u oči, jasno je, ne može se sakriti, usta ti mogu govoriti 'sve izgubili dabogda' i 'HNS pederi...', ali oči govore drugačije, oči govore 'ponosam što sam Hrvat' i oči govore 'hvala'. Sad sve što ostaje je uzeti pehar u nedjelju tako da niti jedno dijete ne mora čekati sljedećih 20, 50 ili milijun godina da ovo opet doživi, da u povijesti ostane zapisano da je nekad negdje, davne 2018. godine nekakva Hrvatska bila svjetski prvak u nogometu. Koliko god puta napisao, i dalje zvuči kao da je nemoguće...

Stativa...kurac stativa...Finale!
Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je danas vjerojatno razbibriga velike većine Hrvata. Jer, neovisno jeste li bili najveći fan i nepopravljivi optimist ili danas popišani skeptik i hejter, nitko ne može tvrditi da je baš očekivao ovo. Nadao se, možda, sanjao, ok, ali očekivati da će doći dan kad će svjetski mediji izaći sa naslovnicom da Hrvatska igra u nedjelju finale SPa, to se čini kao nešto što je nemoguće, s one strane razuma. Glava se vraća u '98. Tinejdžer kojem je nogomet cijeli svijet gleda polufinale SPa na gradskom trgu, gleda ponosno kako kvadratasti dresovi ...
Stativa...kurac stativa...Finale!
Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva... Tu rečenicu ponavljati je ...
s obzirom da nisi troler u duši ovo je ekšuli dosta dobro - Mac316, 12.7.18. 13:15, 0 0 0
Zato ja jesam i mislim da ti je Modrić postao drag jer ti je na svo to tvoje pljuvanje odgovorio sa jednim velikim 'fak-ju'. - baiso, 12.7.18. 14:32, 1 0 0
ti si visoki level trolera i od tebe bi se više očekivalo od ovoga - Mac316, 12.7.18. 14:36, 0 0 0
Daj Mac, svi vidimo da ti je napokon Modrić drag....... - DAJO22, 13.7.18. 18:43, 0 0 0
Uoči velikog finala priznao je poraz i prešao na drugu stranu. KD who? - baiso, 14.7.18. 14:45, 1 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.