zatvoreno

Kako je Marcelino najveće luzere pretvorio u pobjednike?

  • 25.10.2017.
  • 36
  • 2

U posljednje dvije sezone Valencia je redom završila na dvanaestom mjestu Primere. Samo za podsjetnik, oni su posljednji klub koji je u zadnjih 35 godine ugrozio duopol Real Madrid-Barca kada su osvojili dvaput Primeru unutar tri godine 2002. i 2004.

Klub je zapao u financijske probleme te ga je kupio singapurski biznismen Peter Lim. Nakon što su bili četvrti 2015-e, dvije su posljednje sezone bili vrlo loši, uz veliku količinu dezorganizacije.

Bili su jedni od najvećih underachievera, zapravo luzera, u ligama petice.

Ove ih je sezone preuzeo Marcelino, koji je prethodno imao najviše uspjeha na klupi Villarreala, te je sada Valencia osvojila 21 bod u prvih 9 kola te je na drugom mjestu Primere. Pritom, igraju iznimno atraktivan nogomet, te su postigli i 25 golova.

Pitanje je: kako se to dogodilo? Što se promijenilo u politici i ustrojstvu kluba? Što je napravio Marcelino, a što Lim? 

Marcelino García Toral - razina trenera trener za dobar klub lige petice 7.1 0, 0, 0, 0, 1, 0, 6, 17, 11, 1, 0
CF Valencia - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.8 0, 0, 0, 0, 2, 0, 6, 24, 4, 0, 0
Kako Valencia igra ove sezone? vrlo dobro 8.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 6, 18, 10, 0
Je li Marcelino ključna razlika u odnosu na prethodne sezone? većinom se slažem 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 1, 3, 19, 8, 4, 1
Ocijenimo njihove najbolje igrače:
Neto - razina igrača liga petice 6.2 0, 0, 0, 0, 1, 1, 25, 8, 1, 0, 0
José Gayá - razina igrača top klub lige petice 6.7 0, 0, 0, 0, 1, 0, 12, 20, 3, 0, 0
Martin Montoya - razina igrača liga petice 6.2 0, 0, 0, 0, 1, 2, 24, 8, 1, 0, 0
Jeison Murillo - razina igrača liga petice 6.3 0, 0, 0, 0, 2, 0, 21, 13, 0, 0, 0
Ezequiel Garay - razina igrača liga petice 6.3 0, 0, 0, 0, 1, 0, 22, 12, 1, 0, 0
Geoffrey Kondogbia - razina igrača top klub lige petice 6.6 0, 0, 0, 0, 1, 1, 10, 22, 2, 0, 0
Dani Parejo - razina igrača top klub lige petice 6.7 0, 0, 0, 0, 0, 1, 15, 14, 5, 1, 0
Carlos Soler - razina igrača liga petice 6.4 0, 0, 0, 0, 0, 2, 21, 9, 3, 1, 0
Rodrigo - razina igrača liga petice 6.4 0, 0, 0, 0, 1, 0, 22, 11, 2, 0, 0
Gonçalo Guedes - razina igrača top klub lige petice 6.9 0, 0, 0, 1, 1, 0, 9, 17, 6, 1, 1
Santi Mina - razina igrača liga petice 6.2 0, 0, 0, 0, 2, 1, 23, 9, 1, 0, 0
Simone Zaza - razina igrača liga petice 6.4 0, 0, 0, 0, 1, 1, 18, 15, 1, 0, 0

Analize (2)

baiso | 10/2017

Marcelino je potpisom ugovora s Valencijom došao u dobro mu poznato okruženje te je iz tog razloga ustvari vrlo dobar fit za Šišmiše. Naime, na klupu Villareala je sjeo u siječnju 2012. godine, u sezoni u kojoj je Žuta Podmornica igrala Segundu te je od tada pa do početka 2016./2017. od drugoligaške momčadi pune veterana napravio momčad koja je pretprošlu sezonu završila na 4. mjestu Primere. Sa sličnim problemima zatekao je i drugi najtrofejniji katalonski klub jer zauzeti 12. mjesto dvije godine zaredom za klub takvog renomea je jednako relegaciji.

Nakon 9 odigranih kola možemo slobodno ustvrditi da je Marcelino napravio odličan posao te je njegov trenerski rukopis itekako vidljiv. Momčad u određenim segmentima itekako sliči Villarealu od prije dvije godine. Efikasan i jednostavan nogomet u kojem prioritet nije dominacija posjedom nego maksimalno iskorištavanje prostora. Prvo što je Marcelino napravio jest promjena formacije u 4-4-2, baš kao što je to bio slučaj u Villarealu. Sličnosti sa Žutom Podmornicom još su očitije kada pogledamo zadaće igrača u već spomenutoj formaciji:

U oba slučaja par centralnih veznih igrača čini kombinacija kreativnosti i destruktivnosti s time da je u Valenciji ta tipizacija dodatno izražena. U Marcelinovom Villarealu daleko najvažniji, ujedno i najbolji igrač bio je Bruno Soriano - glavni organizator igre. Identičnu rolu u današnjoj Valenciji igra njihov kapetan Dani Parejo – od spuštanja do stoperskog dvojca do distribucije lopte na krilne pozicije gdje se onda napad dalje razvija (slika ispod). Kapetan Valencije daleko je najvažnija figura u izgradnji igre i u svakoj je dosadašnjoj utakmici imao najviše dodira u svojoj momčadi. U Geoffreyju Kondogbiji Marcelino ima znatno pouzdanijeg destruktivca od Manu Triguerosa i jednostavno kompletnijeg obrambenog igrača. Uz plemenitog veznog u kreaciji igre najviše sudjeluju i dva krilna igrača koja vrlo često imaju tendenciju ulaska u sredinu terena što je prirodno budući da su jedan dio svoje karijere proveli kao vezni igrači (Carlos Soler/Denis Suarez) ili kao napadači (dos Santos/Guedes). U zadnjoj liniji Marcelino se također drži istog principa uparivanja igrača, stopera koji je pouzdan u igri s loptom (Victor Ruiz /Gabriel Paulista) i fizički jačeg stopera (Bailly/Murillo). Kao što je prethodno spomenuto, Marcelino nije proaktivan trener, pa je spomenuti princip igre gdje je velik dio kreacije sveden na jednog čovjeka u veznom redu i na dvojicu krilnih igrača u protivničkoj trećini ustvari vrlo jednostavan, a opet efikasan.

No, postoje i bitne razlike između ovih dviju momčadi zbog čega je dojam koji ostavljaju bitno drugačiji, premda funkcioniraju po istim mehanizmima. Prije svega, Villareal je bio puno kvalitetnija obrambena ekipa dok je Valencia talentiranija napadački. Villareal je u sezoni 2015./2016. u prosjeku zabijao vrlo slabih 1.16 golova po utakmici dok je Valencia u prvih 9 kola po utakmici zabila čak 2.78 golova. Na drugoj strani terena Villareal je primao 0.92 golova po utakmici dok Valencia prima 1.11 s time da valja napomenuti kako je dobar dio sezone Žuta Podmornica držala tu brojku daleko ispod 0.85. Sve u svemu, ne treba puno filozofije da se vidi kako je zadnja linija Villareala u odnosu na Valencijinu daleko kvalitetnija defanzivno, dok je Valencia kvalitetnija napadački, i to prvenstveno na, za Marcelinov sustav, vrlo važnim pozicijama.

Iako imaju tek 20 godina, Gonçalo Guedes i Carlos Soler prometnuli su se u temeljne igrače svoje momčadi. Portugalac na posudbi iz PSG-a dosad je zabio 3 i asistirao za 5, dok je Soler zabio 1 i asistirao za 4 pogotka. Budući da se radi o mladim igračima koji još nisu do kraja definirani, mnogo ih je lakše prekomandirati na određenu poziciju. Tako je Guedes iz Benfice, gdje je u 4-1-3-2 sustavu igrao napadača, preselio na poziciju lijevog krila dok je Soler, klasični vezni igrač, preselio na poziciju desnog krila. Guedesova kretanja mnogo su okomitija te je daleko bolji dribler dok je Carlos Soler igrač donekle sličan Saulu Niguezu koji može jednako dobro igrati i u roli centralnog veznog, i u roli krilnog veznjaka. Daleko najveća razlika između dviju Marcelinovih momčadi jesu bekovske pozicije. Villarealov par činili su izrazito defanzivno orijentirani bekovi Jaume Costa – Mario Gaspar, dok Valencia tradicionalno ima izrazito ofenzivne bekove koji se vrlo često pridodaju napadu i potpora su Guedesu i Soleru na overlapu ili u igri 2 na 2. Jose Gaya tako po potrebi može odigrati i lijevo krilo, dok je Montoya ipak malo defanzivniji bek, ali i dalje vrlo opasan prema naprijed.

Veliku stvar španjolski je stručnjak napravio i s dvojicom napadača. Rodrigo koji je te famozne 2015. doveden za 30 milijuna eura i koji je dosad bio veliko razočaranje konačno igra u sistemu koji njegovim osobinama (brzina i prodornost) najviše odgovara, baš kao što je i Simone Zaza zadovoljan činjenicom da ne mora nužno igrati usamljenog targeta mana (kao što je to igrao u West Hamu i Valenciji prošle sezone) čime dobiva više prostora za manevar. Dvojac napadača ima pouzdanu zamjenu u mladom Santiju Mini, izvorno desnom ofanzivnom krilu kojega Marcelino koristi na poziciji napadača, najčešće kao zamjenu za Zazu u trenutcima kada španjolski strateg želi intenzivnije pritisnuti zadnju liniju protivnika.

Kao što je već spomenuto, pogrešno bi bilo fokusirati se isključivo na build-up fazu igre, jer tu ne nastaje čarolija Marcelinovih ekipa. Čarolija je u kompaktnosti linija, dvostrukom bloku od 4 igrača i dvojicom napadača koji sprečavaju odvijanje protivničkog napada kroz sredinu terena tjerajući protivničke ekipe da igraju na bočne pozicije – krilni veznjaci (Guedes/Soler) se svjesno povlače u sredinu dok bekovi (Montoya/Gaya) agresivno pritišću krila protivničke momčadi te ih na taj način uštopavaju i tjeraju protivnika na vraćanje lopte u zadnju liniju i resetiranje napada (slika dolje). Najgora stvar koja se protivniku u tom trenutku može dogodit jest da izgubi loptu jer tranzicija iz obrane u napad zasad je daleko najjače oružje Šišmiša. Brza i okomita dodavanja, kvalitetne kretnje i maksimalno iskorištavanje širokog prostora koje protivnik ostavlja Valencia je dosad kaznila nebrojeno puta. Tu se Marcelinov trenerski rukopis ujedno i najbolje primjećuje.

Dobar ulazak u sezonu garancija su uspjeha nove i preporođene Valencije. Marcelino je od podosta mladih igrača u prvih jedanaest napravio vrlo organiziranu i kompaktnu momčad čije su kontre njihov daleko najjači forte. No, daleko je to od savršenog. Zadnja linija dosad se pokazala kao najslabija točka ove Valencije i glavni je razlog zašto  Valencia prima više od jednog gola po utakmici. No, to su stvari koje se mogu rješavati u hodu. Možda se Marcelinov „lucky talisman“ u sredini obrane krije upravo u ozlijeđenom 24-godišnjem Rubenu Vezu. Bilo kako bilo, Valencia je od grupe izgubljenih igrača koji su težili igri kojoj nikako nisu dorasli prerasla u mladu momčad koja, premda igra podosta reaktivno, i dalje djeluje izuzetno atraktivno i gušt je za gledati.

Simple, eficiente, triunfante - drugi dio
Marcelino je potpisom ugovora s Valencijom došao u dobro mu poznato okruženje te je iz tog razloga ustvari vrlo dobar fit za Šišmiše. Naime, na klupu Villareala je sjeo u siječnju 2012. godine, u sezoni u kojoj je Žuta Podmornica igrala Segundu te je od tada pa do početka 2016./2017. od drugoligaške momčadi pune veterana napravio momčad koja je pretprošlu sezonu završila na 4. mjestu Primere. Sa sličnim problemima zatekao je i drugi najtrofejniji katalonski klub jer zauzeti 12. mjesto dvije godine zaredom za klub takvog renomea je jednako relegaciji. Nakon 9 odigranih kola možemo slobodno ustvrditi da je Marcelino ...
Simple, eficiente, triunfante - drugi dio
Marcelino je potpisom ugovora s Valencijom došao u dobro mu ...
SLobodno radi na ovom grafu ako misliš da nešto još treba pa ćemo doći do nečeg idealnog - Losovius, 26.10.17. 11:00, 0 0 0
Los, vjerovao ili ne, i ja imam određenih mana, a to su ovi vaši grafovi - živce izgubim sa svim tim oblicima i nijansama boja i onda ovo ispadne ovako kako ispadne. - baiso, 26.10.17. 13:40, 0 0 0
Što se transfer kampanje tiče, Murillo i Kondogbia su dio deala s Interom za Joao Cancela pa će po isteku posudbe samo mirno zamijeniti klubove i to je to dok će za Guedesa morati izdvojiti pokoji milijunčić više - srećom pa u PSG-u baš i nema mjesta - baiso, 26.10.17. 13:43, 0 0 0
Mislim da će ga PSG povući nazad kao dugoročno rješenje umjesto Di Marije... - Losovius, 26.10.17. 14:01, 0 0 0
Ma jednom kad uhvatiš logiku, ako znaš koncept i logiku igre, taktički graf se napravi u roku od 20-ak minuta... - Losovius, 26.10.17. 14:03, 0 0 0
baiso | 10/2017

Ne znam događa li se to i vama, ali vrlo često, sasvim slučajno, odgledam neku nogometnu ekipu par puta više od planiranog jer su eto, bili u programu, a i protivnik protiv kojeg su igrali nije bio toliko loš pa se onda dogodi da baš ta ekipa bude hit sezone… Možda je to samo moj istančani ukus za prepoznavanje novih sportskih senzacija, a možda je i to samo sreća. Bilo kako bilo, sretan sam da sam ovu sezonu otvorio, s nekoliko odgledanih susreta više od planiranog, kluba koji se ponovno vratio tamo gdje i pripada, u sam vrh Primere. Riječ je naravno o Šišmišima, onima većima, trofejnijima.

Uspjeh nekog španjolskog kluba u zadnjih desetak godina može se računati po broju osvojenih trećih mjesta u ligi, iza vodećeg i svima nam poznatog dvojca. Tu su ravnotežu i inače matematički vrlo uravnotežene lige tek jednom poremetili Colchonerosi kada su 2014. osvojili naslov. Osim toga, za ostatak nogometnih klubova najveće države Pirenejskog poluotoka najveći uspjeh smatra se treće mjesto odnosno mjesto prvog pratioca nedostižnog dvojca. To je mjesto Valencia zadnji put zauzela u sezoni 2011./2012. nakon koje slijedi gotovo pravilan pad sve do 12. mjesta kojeg su Šišmiši zauzeli u zadnje dvije sezone.

Iako gotovo nikad ne bismo trebali uspoređivati novac potrošen na transfere s plasmanom momčadi,  u slučaju Valencije takvo što je itekako dozvoljeno jer je to direktan uzrok, o čemu nam svjedoči i sljedeći graf:

Sezona 2011./12., osim što je zadnja sezona u kojoj je Valencia ostvarila plasman koji ju vodi direktno u skupine Lige prvaka jest ujedno i zadnja sezona u kojoj ih je vodio Unai Emery. Fokus na igračima koji su na rosteru prilikom preuzimanja momčadi uz minimalno trošenje na transfere bio je modus operandi baskijskog stratega tijekom njegove karijere u Španjolskoj, kako u Valenciji, tako i u Sevilli. Valencia se kao klub oduvijek oslanjala na kvalitetnu skautsku službu i vlastitu nogometnu školu, a nerijetko je svoje top igrače razvila iz otpadaka Reala i Barcelone (Juan Mata, Jordi Alba). Prodaja svojih top igrača i izgradnja momčadi od tog novca bila je glavna strategija razvoja kluba. Zbog toga su Emery i Valencia bili savršeni fit jedno za drugo, no nakon njegovog odlaska stvari se bitno mijenjanju. U sljedeće dvije sezone izmijenit će se čak četvorica trenera (Pellegrino, Đukić, Valverde i Pizzi), dvojica po polusezoni što na neki način i potvrđuje koliko je bilo teško raditi ono što je tako savršeno radio Emery.

U 2014. godini Valencia dobiva novog vlasnika, kontroverznog singapurskog biznismena Petera Lima, koji je otkupio više od 70% dionica kluba. Već od samog početka sumnjalo se u transparentnost poteza koje je Lim vukao. Prvo je, odmah po dolasku, smijenjen dotadašnji trener Juan Antonio Pizzi i na njegovo mjesto postavljen Nuno Espirito Santo čiji je agent Jorge Mendes, pogađate, kućni prijatelj novopečenog vlasnika. No, usprkos svemu, Valencia je sezonu završila kao četvrta momčad prvenstva plasiravši se preko kvalifikacija u grupnu fazu Lige prvaka, a Espirito Santo je uspio ono što četvorica njegovih prethodnika nisu – ostati na klupi cijelu sezonu.

No, onda je uslijedila ta famozna 2015./2016. sezona u kojoj je Valencia pala u zonu rezultatske osrednjosti što je za klub takve veličine prava katastrofa, a glavni razlog te katastrofe bila je kriminalno loša transfer politika. Naime, u 2015./2016. relativno novi vlasnik odlučio je potrošiti poveću svotu novca na transfere kako bi Valencia po ulasku u novu sezonu mogla igrati na 2-3 fronta i kako bi u Ligi prvaka mogla otići što dalje u knock-out fazu. Nikad u svojoj povijesti Šišmiši nisu trošili toliko kao u ljeto 2015. godine kada su na transfere potrošili nevjerojatnih 143,75 milijuna eura s negativnom bilancom od 93,65 milijuna eura. Te su sezone samo Manchester City i PSG imali negativniju bilancu. Parižani su imali minus od 98,7 milijuna dok je City imao čak 145,59 milijuna minusa. Da Nicolas Otamendi nije odbio trenirati s momčadi Valencije i da nije na samom kraju prijelaznog roka za 44,6 milijuna eura prešao u City, Valencia bi se našla na vrhu te liste. A sad zabavni dio! Pogledajte na koga su ti silni novci potrošeni:

Pravo je pitanje: otkud početi s ovom tablicom? Jer toliko je toga krivoga, toliko loših poteza da bi se jedna posebna analiza mogla napisati samo na tu temu. Od kupovine 29-godišnjeg napadača kojemu još moraš dati i veliku plaću jer stiže iz engleskog kluba (i to Cityja) za 28 milijuna dok istovremeno jednog isto takvog (Paco Alcacer) imaš u vlastitim redovima, preko trošenja 30+ milijuna za dvojicu 26-godišnjih stopera od kojih ti nijedan nakon dvije godine više nije u planovima za budućnost ili jednostavno preplaćivanja vratara i napadača koji je tek sad počeo pokazivati natruhe onoga zbog čega je singapurski magnat za njega pljunuo 30 milijuna. I da, samo dvojica od ove devetorice neveličanstvenih su u rosteru za novu sezonu (Joao Cancelo je službeno na posudbi u Interu s vrlo velikom vjerojatnošću da će ga talijanski klub i otkupiti po isteku ugovora dok su Abdennour i Aderllan Santos na posudbi i s 29 godina praktički neupotrebljivi), a to su Santi Mina i Rodrigo.

Izrazito loše odrađen prijelazni rok, neadekvatno sastavljena momčad i velika očekivanja od nove sezone mogli su rezultirati samo na jedan način - otkazom Espiritu Santu i to već krajem studenog. Od onda pa sve do ljeta 2017. u čak tri navrata na klupu Valencije sjest će Salvador Gonzalez Voro, klupska legenda u toliko puta viđenoj ulozi trenera vatrogasca u tranzicijskom periodu do pronalaska novog glavnog trenera. Pod pritiskom vlasnika koji je na ljeto potrošio silne milijune , uprava kluba je za novog trenera postavila Gary Nevillea. I dan danas ovo ostaje jedan od najvećih nogometnih misterija svih vremena, a sljedeća tri mjeseca u povijesti Valencije su toliko tragična da ih ne valja ni prepričavati. Ništa bolje nije bilo ni proljeće 2016. kao i cijela 2016./2017. u kojoj su se izmijenila još dvojica trenera, Pako Ayestaran i Cesare Prandelli, s još dva angažmana dežurnog vatrogasca Salvadora Gonzaleza Vora. Nakon ljeta 2015. u kojoj se nemilice trošilo, ljeto 2016. bio je klasični period iskupljenja za Šišmiše pa su od Mustafija, Andre Gomesa i Paca Alcacera utržili 106 milijuna eura. Čisto da ne zaborave okus prethodnog ljeta tragikomično loših kupovina, za 24 milijuna eura doveli su 29-godišnjeg Garaya, do tada stopera Zenita. Kako je i vidljivo na grafu, u ljeto 2017. klub je odlučio stabilizirati potrošnju i prodaju, a za novog je trenera doveden Marcelino Garcia Toral, trener koji je s Villarealom postigao veliki uspjeh.

Simple, eficiente, triunfante
Ne znam događa li se to i vama, ali vrlo često, sasvim slučajno, odgledam neku nogometnu ekipu par puta više od planiranog jer su eto, bili u programu, a i protivnik protiv kojeg su igrali nije bio toliko loš pa se onda dogodi da baš ta ekipa bude hit sezone… Možda je to samo moj istančani ukus za prepoznavanje novih sportskih senzacija, a možda je i to samo sreća. Bilo kako bilo, sretan sam da sam ovu sezonu otvorio, s nekoliko odgledanih susreta više od planiranog, kluba koji se ponovno vratio tamo gdje i pripada, u sam vrh Primere. Riječ ...
Simple, eficiente, triunfante
Ne znam događa li se to i vama, ali vrlo ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.