zatvoreno

Kreće li Hajduk konačno prema gore?

  • 02.05.2017.
  • 26
  • 3

Po prvi put u dugo vremena, Hajduk je ekipa u najboljoj formi u HNL-u. Upisali su četiri pobjede u nizu, te pet u posljednjih šest utakmica, sve s više pogodaka prednosti. Ukratko, počeli su igrati dobro i odradili najboljih mjesec dana još od doba Igora Tudora.

Vrlo vjerojatno, počinje se na pravi način vidjeti rad trenera tijekom zimske stanke. Stoga pitamo; što je glavni razlog uzleta u formi? Može li Hajduk sačuvati ovu razinu igre?

Je li ovo nagovještaj Hajdukovog uzleta?

Joan Carrillo - razina trenera top prvoligaški trener 4.8 0, 0, 0, 3, 8, 10, 3, 1, 0, 0, 1
Kako Hajduk igra posljednjih mjesec dana? dobro 7.0 0, 0, 0, 0, 0, 2, 4, 14, 5, 1, 0
Je li Hajduk po igri uz bok Dinamu i Rijeci? djelomično se ne slažem 4.1 0, 1, 3, 9, 4, 4, 1, 2, 1, 1, 0
Koliki je napredak s ekipom ostvario Carrillo? djelomično mnogo, 60% 5.8 0, 0, 1, 2, 1, 5, 10, 3, 4, 0, 0
Je li Hajduk na putu da sljedeće sezone bude konkurentan u HNL-u? možda, 50% 4.5 0, 1, 1, 6, 7, 4, 3, 1, 3, 0, 0

Analize (3)

Lepakis | 05/2017

Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo uz Arsenal. Svima su poznati usponi i padovi u formi Londonskog velikana, ali ako se  spustimo na par razina nižu kvalitetu nogometa i onu koja nam je nešto poznatija nema bolje usporedbe s Arsenalom od Hajduka. U domaćim okvirima veliki klub s vojskom navijača uz sebe svake godine na terenu priča istu priču. Šibica koja zapali grad i digne euforiju na ljeto ugasi se ispadanjem iz Europe, a kada prvi hladniji vjetrovi otpušu one ljetne simpatizere kluba oko Poljuda se osjeti depresija. Uz iznimku sezone pod Igorom Tudorom, vjerojatno najboljim trenerom kojeg je klub imao u zadnjih 10-ak godina koji je produžio borbu za vrh do zimske pauze, ostale sezone za Hajduk izgledaju jednako. Jednaka su i proljeća, ni blizu Dinama i Rijeke, s osiguranim kvalifikacijama za europsku ligu živi se od utakmice do utakmice i nitko se ne uzbuđuje na prosipanja bodova po Koprivnici, Puli i sličnim gostovanjima jer se živi samo za ljeto i novi val euforije. Međutim ovog proljeća čini se da se Hajduk napokon probudio i počeo na vrijeme spremati za ljeto. Za razliku od prošlih godina Hajduk na ljeto neće morati graditi momčad ispočetka. Sve je jasnije kako će španjolski trener Carrillo ostati na klupi za sljedeću sezonu, a posljednji rezultati pokazuju da ga momčad sve bolje razumije i usvaja njegove ideje. Iako su mnogi očekivali nogomet s puno posjeda i spektakularnim akcijama Carrillov je Hajduk zapravo utemeljen na poprilično jednostavnim taktičkim zamislima. Španjolac je brzo prepoznao vrline i mane svoje ekipe, ali i većine protivnika u ligi pa je svoj Hajduk postavio u za našu ligu novu 4-3-1-2 formaciju. Iskoristio je za HNL iznadprosječnu količinu kvalitete koju posjeduje u napadu momčadi i postavio dva napadača u formaciju. Istovremeno je prepoznao da u svim ostalim ekipama nema sve skupa tri poštena beka koji bi mu mogli napraviti neku štetu pa oslobodio bokove i usko postavio tri defanzivna veznjaka različitih karakteristika te učvrstio defanzivu i napravio blok za koji nitko do sada nije našao rješenje, jer Hajduk je sve svoje golove primio iz prekida i katastrofalnih individualnih grešaka. Predstojeći dvoboj s Osijekom će pokazati raste li Hajduk zaista ili je forma u posljednje vrijeme bila tek nešto duži bljesak onoga što ova momčad treba u kontinuitetu  prikazivati. Borba za treće mjesto sama po sebi nije toliko bitna, ali za Hajduk ta borba nosi jednu zamku od kojoj malo tko priča. Sportski direktor Mario Branco više je puta naglasio kako je treće mjesto prioritet i da bi u slučaju gubitka te borbe on to smatrao osobnim neuspjehom i razmislio o svom ostanku na Poljudu. Portugalčev odlazak mogao bi bitno uzdrmati stvari u Hajduku jer on je doveo Carrilla i većinu sadašnjih prvotimaca, a uz novce koje će na ljeto dobiti od uprave mogao bi dodatno osnažiti momčad i stvoriti Hajduk koji bi možda imao mjesto u skupini Europske lige. Samim tim klub bi dodatno rastao u svim segmentima i došao u mogućnost da se kroz period od dvije ili tri godine ravnopravno uključi u borbu za vrh domaćeg prvenstva jer je to ono što svi navijači bijelih žele.

Pirinejski temelji
Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo uz Arsenal. Svima su poznati usponi i padovi u formi Londonskog velikana, ali ako se spustimo na par razina nižu kvalitetu nogometa i onu koja nam je nešto poznatija nema bolje usporedbe s Arsenalom od Hajduka. U domaćim okvirima veliki klub s vojskom navijača uz sebe svake godine na terenu priča istu priču. Šibica koja zapali grad i digne euforiju na ljeto ugasi se ispadanjem iz Europe, a kada prvi hladniji vjetrovi otpušu one ljetne simpatizere kluba oko Poljuda se osjeti depresija. Uz iznimku sezone pod Igorom Tudorom, vjerojatno najboljim ...
Pirinejski temelji
Ponavljanje sličnih ili istih sezona je obilježje koje najčešće vežemo ...
TorcaML1967 | 05/2017

Nakon gotovo 5 mjeseci na klupi hajduka, počinje se nazirati trenerski rukopis Joana Carilla. U početku izgubljen, simpatični Katalonac dugo je lutao tražeći najbolju početnu jedanaestoricu i stil igre koji odgovara aktualnom kadru. Ono što je bitno, pohvatao je konce i stvari polako sjedaju na svoje mjesto.

Ono što Carilla izdvaja od ostalih trenera koji su u prethodnom razdoblju sjedili na klupi jest realnost. Njegovi prethodnici često su znali biti previše nadobudni, ili previše nerealni ili nedovoljno stručni. Pušnikov Hajduk doimao se kao momčad prepuštena sama sebi, bez ikakvog reda i plana, ali zato s velikom dozom sreće. Igralo se riskantno, na trku, snagu i borbenost, ali to samo po sebi nije dovoljno. Carillo je očito shvatio kakvim kadrom raspolaže i odustao od španjolskog načina igre kakvog je forsirao kada je tek došao.

Nema tu velike mudrosti i taktičkih zamisli, ako imaš skroman kadar kakav ima Hajduk, moraš mu prilagoditi igru i na taj način igračima olakšati kako bi uspješno proveli one općenite zadatke u igri, a kasnije i individualne. Dakle, igru je počeo graditi iz zadnje linije za koju možemo reći da je konsolidirana. Stipica ulijeva povjerenje i time nastavlja tradiciju dobrih golmana koje Hajduk proizvodi.

Nižić i Terziev su iskusni i solidno se nadopunjuju. Za razliku od proteklog razdoblja, svatko zna što mu je činiti i ne primaju se olako golovi iz prekida ili iz kardinalnih grešaka,  a također se i vrlo uspješno namještaju offside zamke. Hajduk pod Carrillom igra u pravilu s tri defanzivna vezna, Jeffersonom, Hamzom i Savvasom, čime se dobiva gustoća, ali i agresivnost u sredini. Nema tu prevelike kreacije, igra je sve više po istoj "šabloni" s kratkim pasevima, međutim za rezultat ima 4 pobjede u nizu, manje od jednog primljenog gola po utakmici u deset proljetnih kola uz čak četiri čiste mreže.

Ofenzivni bekovi Tudor i Memolla pružaju širinu pri iznošenju lopte. To je bitno jer je jedina napadačka akcija duga lopta na stasitog Futacsa koji zna iskoristiti svoje fizičke predispozicije, a ujedno je dobro tehnički potkovan stoga predstavlja pravu opasnost za protivničku obranu ukoliko mu se podredi igra čitave momčadi i tako prikriju njegov nedostatak brzine i agilnosti. Tek tada, radi se o vrlo kvalitetnom igraču ključnom za svoju momčad koji kvalitetom prerasta okvire hnl-a. Vrlo dobro surađuje s hitrim driblerom Ercegom i to je veliki plus.

Još veći plus je stavljanje Vlašića na njegovu prirodnu poziciju centralno iza napadača gdje je počeo igrati sve bolje i nerijetko je on taj igrač koji pravi višak. Najveći dobitak je širina kadra i možemo reći da se ona prava kvaliteta hajduka krije na klupi. Mladi Grbić koji još čeka svoju šansu, interesantni Bosančić, Ohanza koji je klasa za sebe, Said kao 1GB update verzija Maglice, Kožulj i Toma Bašić koji polako ali sigurno izrastaju u vrlo dobre igrače. S njima na terenu, Carillo ima i preduvjete za stvoriti sasvim drugačiju igru i tako imati spremnu varijantu B. Iako trenutno kvalitetom limitirana na pojedinim pozicijama, momčad hajduka zbog svoje širine i različitih tipova igrača ima potencijal.Za to vrijeme preostaje još samo ugraditi igru iz prekida te automatizme u igri, no to će doći kako vrijeme bude odmicalo. Naravno, i koje kvalitetno pojačanje, pogotovo na bočnim pozicijama nebi bilo loše.

Sve u svemu, imponira Carillova studioznost i taktička priprema utakmice, kao i "business" pogledi na nogomet. Velika većina ekipa danas igra tvrdo i agresivno, disciplinirano svi iza lopte i preskakanjem igre dolaze u prilike za zgoditak. Važno je naglasiti da to uopće nisu loše ekipe i da se tako može puno toga napraviti i u okvirima Europske lige. Za nešto više potrebni su kvalitetniji igrači i puno vremena da se ta kombinatorna i oku ugodna igra nauči i izvježba. Ovako imamo jedan novi i drugačiji Hajduk koji raste iz utakmice u utakmicu, koji ima kompaktnost i stabilnost igre i Hajduk koji igra jednostavnu igru u skladu s svojim mogućnostima, ali igru koju nije potrebno puno uvježbavati i koja donosi instant rezultat čak i u derbijima, a upravo je to ono što Hajduku treba.   

Carillov recept za uspjeh
Nakon gotovo 5 mjeseci na klupi hajduka, počinje se nazirati trenerski rukopis Joana Carilla. U početku izgubljen, simpatični Katalonac dugo je lutao tražeći najbolju početnu jedanaestoricu i stil igre koji odgovara aktualnom kadru. Ono što je bitno, pohvatao je konce i stvari polako sjedaju na svoje mjesto. Ono što Carilla izdvaja od ostalih trenera koji su u prethodnom razdoblju sjedili na klupi jest realnost. Njegovi prethodnici često su znali biti previše nadobudni, ili previše nerealni ili nedovoljno stručni. Pušnikov Hajduk doimao se kao momčad prepuštena sama sebi, bez ikakvog reda i plana, ali zato s velikom dozom sreće. Igralo se ...
Carillov recept za uspjeh
Nakon gotovo 5 mjeseci na klupi hajduka, počinje se nazirati ...

Respekt: pravi, tomy97, Sylar, Losovius, JohnSmith, draxy,

Slažem se: Gavran,

Gavran | 04/2017

Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre uvijek promatram kroz tri segmenta: taktički, tehnički i fizički. Biti bolji u dva od tri segmenta, a pri tome ne biti potpuno inferioran u trećem, znači biti bolji. U svakom od tih segmenata može se napredovati, kako individualno tako i ekipno, dakle svaki se da unaprijediti radom na treningu.

Da se fizičke sposobnosti podižu treningom je nešto što se podrazumijevalo oduvijek.

Taktičke analize sve su popularniji medijski sadržaj, i neki doista zanimljivi tekstovi i emisije posvećeni su tom segmentu igre.

U svemu tome o tehničkoj komponenti se piše i priča samo u statističkim podacima, broj ovog i onog ili postotak koječega, a sve kako bi se donio zaključak: ili jesi ili nisi. A to je pogrešno. Na tehničkoj potkovanosti se itekako može raditi i u njoj napredovati, a famozni osjećaj za loptu je nešto potpuno individualno i sigurno nije dio genetskog koda nekog naroda kako se to često voli predstavljati. Pa ipak među različitim narodima može se primijetiti različit nivo tehničke potkovanosti, a na vrhu te piramide nalaze se Španjolci.

Trener Hajduka Joan Carrillo je Španjolac.

Dominantna nogometna filozofija u Španjolskoj je posjed. Da bi se loptu držalo u posjedu potrebno je biti tehnički izrazito potkovan i to je nešto na čemu Španjolci inzistiraju već generacijama, a sa usavršavanjem nečega na treningu usavršavaju se i metode treninga. I tako te metode treninga postaju dio nacionalne trenerske škole, odnosno znanje koje njihovi treneri nose sa sobom i prodaju po svijetu. Pa tako i Carrillo.

Promatrajući Hajduk od dolaska Španjolca na mjesto trenera niti je vidljiv pomak na području fizičke pripremljenosti (to ionako rade kondicijski treneri), niti su se taktički mehanizmi igre promijenili više od onoga koliko uvjetuje promijenjeni prostorni raspored igrača na terenu. Ali je zato itekako vidljivo da svaki prijem lopte i svako dodavanje igrači odrađuju s više samopouzdanja, rutiniranije nego prije. I to vrijedi za svakog igrača, a najviše se primijeti kod onoga koji je bio najnesigurniji, a to je Jefferson.

Jefferson se u zadnjih nekoliko utakmica ustalio kao središnji defanzivni vezni, i uz već uobičajeni doprinos u obrambenoj igri postao je i igrač kojeg stoperi traže u ofenzivnoj tranziciji, a to više nije put u nepoznato i prilika za protivnički kontra presing. Ako znamo da je Hajduk većinu golova ove sezone primio nakon individualnih pogrešaka i nesigurnih reakcija, onda možemo shvatiti važnost napretka u ovom segmentu.

Naravno da napredak nije nešto što dolazi preko noći, niti se prezentira isključivo uzlazno iz utakmice u utakmicu. Amplitude su prisutne i očekivane, ali je utakmica protiv Dinama u kojoj Hajduk nije napravio niti jednu kardinalnu tehničku pogrešku jedan lijepi milestone koji pokazuje da je trener Carrillo na dobrome putu. I ta pobjeda nije došla slučajno, niti kao trenutak slabosti Dinama, nego je rezultat rada. Dinamo je igrao onako kako igra cijele sezone, pa i više sezona unazad: taktički slabo, nepovezano, ali dovoljno dobro da nešto bolja fizička pripremljenost i tehnička premoć donesu rezultat. Carrillo je u relativno kratkom roku uspio smanjiti jaz u tehničkom segmentu dovoljno da odnese pozitivan rezultat s Maksimira i za to mu treba odati priznanje.

Osim tehničkog napretka, vidljive su i zanimljive promjene u odnosu na prethodnika u taktičkom smislu. Istina je da je najčešći napadački mehanizam i dalje kontra, odnosno duga lopta na napadače, ali u onome što se događa prije toga, a to je obrambeno postavljanje, te u balansiranosti ekipe koja istrčava na teren napredak je očit.

Hajduk pod Carrillom igra u pravilu s tri defanzivna vezna, Jeffersonom, Hamzom i Savvasom, čime se dobiva gustoća u središnjem dijelu obrambenog bloka, što za rezultat ima manje od jednog primljenog gola po utakmici u deset proljetnih kola uz čak četiri čiste mreže, ali i ofenzivnim bekovima Tudorom (Juranovićem) i Memollom (Kvesićem) čime se dobiva širina pri iznošenju lopte. U varijanti kada se na desnom beku nađe defanzivniji Ismajli, tada u veznom redu na toj strani umjesto Savvasa igra nešto ofenzivniji Toma Bašić, te se tako ne narušava balans ekpe. Tek jednom je Carrillo pogriješio stavivši na istu stranu Ismajlija i Savvasa, u trećem proljetnom kolu protiv Osijeka u Gradskom vrtu, a to je ujedno i jedina utakmica koju je izgubio na proljeće. U sljedećih sedam utakmica takvu grešku nije ponovio.

Napredak u tehničkom smislu i nešto bolji osjećaj za balans ekipe u odnosu na svog prethodnika učinio je od Carillla jednog od najuspješnijih trenera Hajduka u proljetnom dijelu sezone u zadnjih pet godina. Iako nisam obožavatelj uspoređivanja trenera u HNL-u po učinku zbog velike kvalitativne varijabilnosti lige, ipak sam se malo poigrao i s tim brojkama. U deset proljetnih kola Hajduk pod Carrillom osvaja 1,9 bodova po utakmici, a učinak usporediv tome imao je samo Igor Tudor u proljeće 2014. kada je Hajduk u prvih deset utakmica osvojio bod više, ali je zato u posljednjih šest utakmica upisao četiri poraza i tek jednu pobjedu čime je pao na 1,5 bodova po utakmici, gotovo jednako kao Burić (1,47 u 15 utakmica, 1,6 nakon deset kola). S tim da je potrebno naglasiti da su i Tudoru i Buriću kao "prvim pratiteljima" te polusezone došle nakon drugih priprema, dakle bolje su poznavali ekipe i imali su daleko više vremena za uigravanje.

Zaključak je isti kao i naslov: Carrillo treba ostati. Radi se o stručnjaku zanimljivog profila, kakvog u domaćoj ligi nismo vidjeli zadnjih barem deset godina. Brojke kažu da je najbolji trener Hajduka u posljednjih pet sezona. Dojam koji ostavlja je istini za volju nešto slabiji od brojki, ali ipak dovoljno dobar da bi se ulazak u rizik promjene trenera mogao smatrati suludim. A za rezultate prve ekipe Hajduka bi se teško mogla dogoditi lošija stvar od još jednog Marjana Pušnika.

Carrillo treba ostati
Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre uvijek promatram kroz tri segmenta: taktički, tehnički i fizički. Biti bolji u dva od tri segmenta, a pri tome ne biti potpuno inferioran u trećem, znači biti bolji. U svakom od tih segmenata može se napredovati, kako individualno tako i ekipno, dakle svaki se da unaprijediti radom na treningu. Da se fizičke sposobnosti podižu treningom je nešto što se podrazumijevalo oduvijek. Taktičke analize sve su popularniji medijski sadržaj, i neki doista zanimljivi tekstovi i emisije posvećeni su tom segmentu igre. U svemu tome o tehničkoj komponenti se piše i priča ...
Carrillo treba ostati
Nogomet kao ekipnu igru i nogometaše kao proizvođače te igre ...
...ovoj i dalje pomalo limitiranoj momčadi Hajduka u odnosu na konkurente za vrh. Samo pogledajte Keka, prema "splitskim postulatima", mogao je biti smijenjen već pet puta. Ali, Riječani su pogodili čekanjem. Nadam se da će i Hajduci. - IstraSport, 1.5.17. 18:18, 0 0 0
Tnx Los. Ako si nešto pisao ili snimao na tu temu volio bih to vidjeti, pa bi bilo dobro da daš link, jer generalno mislim da nije svejedno, pa da vidim zašto u slučaju Hajduka jest. @Istra Carrillo nije potvrđen za sljedeću sezonu. I mene smeta što - Gavran, 1.5.17. 20:25, 0 0 0
je Burić smijenjen, pa ne bih volio da se s Carrillom dogodi isto. Analiza je sada možda blago promašena kada je Hajduk u nizu od 4 pobjede od čega je jedna na Maksimiru, ali ja sam ovo mislio napisati prije Maksimira. Prije te utakmice su još uvijek - Gavran, 1.5.17. 20:26, 0 0 0
stavljani upitici oko Carrilla, a čak je HRT-ov stručni analitičar Joško Jeličić omalovažio njegov rad izjavom nakon te utakmice. Sada kritičari šute, ali prije te utakmice nisu. A ja sam tad izvačio brojeve, samo što nisam uhvatio vremena uobličiti - Gavran, 1.5.17. 20:27, 0 0 0
te brojeve i svoja zapažanja u analizu. U međuvremenu sam ažurirao podatke i eto jučer prije utakmice sam uhvatio vremena za pisanje. - Gavran, 1.5.17. 20:29, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.