aktivno

Liga prvaka: analiza polufinala:

  • 01.05.2019.
  • 26
  • 5

U prvom susretu polufinala Lige prvaka, Ajax je u gostujućoj utakmici slavio protiv Tottenhama golom van de Beeka. Uzvrat će se odigrati iduću srijedu u Amsterdanu.

Drugo polufinale čine Barcelona i Liverpool, koji će svoju prvu utakmicu odigrati sutra.

Vas pitamo: tko će u finale, te tko je trenutno prvi favorit za osvajanje? 

Tottenham - Ajax - atmosfera dobra 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 0, 6, 8, 8, 3, 1
Tottenham - Ajax - kvaliteta suđenja dobra 7.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 7, 11, 5, 3, 0
Tottenham - Ajax - razina utakmice dobra 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 7, 10, 5, 2, 1
Ocijenimo favorita Lige prvaka:
Hoće li Barcelona osvojiti Ligu prvaka? prije da nego ne, 65% 6.5 2, 0, 0, 0, 1, 0, 6, 9, 7, 1, 0
Hoće li Liverpool osvojiti Ligu prvaka? prije ne nego da, 35% 3.9 1, 0, 6, 2, 6, 7, 4, 0, 0, 0, 0
Hoće li Tottenham osvojiti Ligu prvaka? vjerojatno ne, 20% 3.3 1, 2, 2, 9, 8, 4, 0, 0, 0, 0, 0
Hoće li Ajax osvojiti Ligu prvaka? prije ne nego da, 35% 4.0 2, 0, 1, 5, 7, 6, 5, 0, 0, 0, 0

Analize (5)

ilmambanegro | 15.05.

U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home.

Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, Zinedine Zidane, Paolo Maldini, Didier Drogba i još mnoge ikone čije ime je sinonim za izvrsnost, bar ćete na tren biti na nogometnom Olimpu. Svi će vas pamtiti, a vaši će grijesi biti isprani. koliko god teški i opetovani bili. Bit ćete pobjednik.

Ovdje sam da vam kažem da je taj trofej za definiciju uspješnosti samo ono što TBF zove “Šarenim artiklom”. Lip je ka slika i ne mnogo više od toga, jer u krajnjem slučaju nije bitna kvaliteta nego samo etiketa.

Nemojte misliti da to nije sjajan uspjeh.

Jest i ostaje upamćen za sva vremena. To nitko, pa ni ovaj tekst, ne umanjuje, ali taj uspjeh sam po sebi ni na koji način ne govori o tome kako ste i koliko ulagali u svoju momčad, ni što je ta momčad od tog novca napravila. Uzorak utakmica koje ste odigrali u sezoni Lige prvaka je toliko malen i faktor sreće toliko velik da se vaš uspjeh ne može mjeriti isključivo kroz jedan tako gotovo nasumični uspjeh.


Ajax, čudo od momčadi za koju su navijali gotovo svi, ove je sezone — baš zbog toga što je svoju momčad izgradio, a ne kompletno kupio, pa zbog toga njihov rezultat percipiramo kao vrjedniji — odigrao najviše utakmica na svom putu do polufinala, njih čak 18. I to je ništa u usporedbi s time koliko utakmica svaka od vrhunskih momčadi odigra bez da napusti granice svoje države. Za nekoga tko analizira te momčadi ,riječ je o kapi u moru koja nije dio strategije već uvelike splet (ne)sretnih okolnosti i malog uzorka u kojem često presudi nešto na što se ne može utjecati.

Novac je najvažniji

No, poanta ovog teksta je da vam pokaže alternativno mjerilo uspjeha, mjerilo zbog kojeg Jürgen Klopp i Mauricio Pochettino ne mogu biti luzeri, bez obzira kako završilo finale. I to kako je identitet u modernom dobu ustupio mjesto financijskim ulaganjima.

I to kako su ona ponovno vratila identitet nogometu.

Za početak pogledajmo kako od sezone 2012./13. najveći klubovi (uz pokoju iznimku) plaćaju svoje igrače.

*PSG-u nedostaju godine samo zato jer Francuzi nisu bili pri vrhu liste plaćanja, pa nisu dostatno analizirani u godišnjem izvještaju Global Sports Salaries Survey i zbog toga nemamo konzistentan uzorak za njih.
**Iznosi su izraženi u prosječnoj plaći po godini po igraču u američkim dolarima.

Što nam graf za 11 klubova koje vidite govori?

Da moćni imaju novca i da ga nemilice troše? Da.

Da je Barcelona svoj identitet stvoren u eri Pepa Guardiole zamijenila rekodnim ulaganjima u svoje igrače? Da.

Da je, bar što se plaća tiče, nešto slično učinio Real Madrid nakon odlaska The Special Onea? Da.

Međutim, osim toga govori nam i da stvaranje identiteta igre košta. A ako ne uspijete, košta još više (na PSG-ovu primjeru) jer morate početi, ako ne iz početka, onda bar iz sredine. Isto tako možemo vidjeti da besmislena ulaganja ne znače ništa. Eklatantni primjer za takvo nešto je Manchester United. Rast u plaćama s odlaskom Sir Alexa Fergusona kako bi se nadomjestio izgubljeni identitet nije donio ništa. Jer vizija nije postojala niti postoji. Nema plana što bi se to moglo izgraditi kad novac počne stvarati svoju magiju.

A Liverpool i, pogotovo, Tottenham su stvorili više s puno manje, jer je za njihove sustave postojala vizija. Postojao je krajnji rezultat u igri (ili bar u poslovanju) kojem se težilo.

Graf koji ste vidjeli samo će sve to dodatno naglasiti prenesemo li ga u iznose isplaćene od 2015. (kad su svi ovi klubovi pokriveni) i općenito (jer PSG nije pokriven od 2012.).

Eto, svaka riječ je gotovo suvišna kad vidite strukturu ulaganja u plaće kroz četiri sezone. Točno je vidljivo što se želi postići dizanjem kvalitete kadra kod klubova koji su dizali naslove. Ako zanemarimo Crvene vragove, naravno.

Stavljeni u dulji vremenski kontekst, ovi klubovi samo opisuju nogometnu financijsku elitu.

Među nama stvara se jaz

Ali koliko god plaće bile najbolje mjerilo ulaganja, tu su i transferi.

Pa pogledajmo kako su tržili klubovi s naše liste. Ovaj put su tu transferi u milijunima funti. Za svaku momčad i svaku godinu su prikazani netto iznosi (ulazni minus izlazni transferi). Ispod nule su godine u kojima je suma transfera u sezoni pretegnula na stranu prodaje umjesto na onu akvizicije.

Jedan klub iz Manchestera je ove sezone završio s prvom fazom izgradnje svog identiteta, a drugi je jednostavno odustao i traži se po pustopoljinama (ne)uspjeha. Ništa bolja nije situacija u Madridu, gdje nisu sigurni što točno napraviti kako bi ponovno osvajali trofeje za koje je potrebno uložiti trud u 38, a ne u 13 utakmica i osvojiti trofej nacionalnog prvaka koji dolazi na većem uzorku. Teško je puno zamjeriti Niki Kovaču kad vidite koliko su mu dali, a Klopp je napokon dobio nešto s čime može raditi. Isto tako, i momčad koja je financije okrenula na glavu prije nešto više od 10 godina ponovno ulaže, a to je Chelsea. Skok u ulaganjima također je vidljiv i u Arsenalu koji je doveo novog stratega, te u Juventusu koji pokušava dodatno nadići travnjake Serie A.

I nakon što prođete ogroman jaz u ulaganjima, pogledajte na dno (ako se to tako može nazvati). Bacite oko koliko je u nove igrače uložio Tottenham. I mirne duše Spurse nazovite luzerima bez trofeja. Ako to nije dovoljno, samo je potrebno zbrojiti navedene iznose i pregled će biti još mnogo lakši.

Zbrojite li ovo s onime što ste vidjeli ranije, PSG i Manchester City će biti veliki potrošači. Onih strašnih i mitskih petrodolara. Međutim, jesu li oni time nešto izgradili?

Dakako da jesu.

Poglavito pod palicom Pepa Guardiole, koji svoju momčad vodi do dvije uzastopne sezone kakve su rijetko viđene. Jer je tako ipak bolje ocijenjivati uspjeh, kroz bodove i golove u ligi koja od vas traži angažman na 38 (ili u slučaju Bundeslige 34) utakmica. Ono što također bode u oči je i to kako i koliko je Real Madrid igrao moneyball — usprkos činjenici ogromnog izlaznog transfera Cristiana Ronalda — i fokusirao se na unutarnje resurse. Bez vizije je to, naravno, bilo neuspješno.

Definicija uspjeha

Ako uspjeh ne možemo definirati osvajanjima europskih naslova, i ako ti trofeji navijačima (poglavito navijačima Real Madrida, koji je u zadnjih 10 godina samo dvaput bio nacionalni prvak i potvrdio se na velikom uzorku) samo mažu oči, kako ga onda definirati?

Kroz nešto što nam daje prihvatljiv uzorak. Kroz oko 260 utakmica odigranih u sedam sezona u svim velikim ligama Petice moguće je razviti uzorak koji se može uspoređivati s ulaganjima. I onda je puno lakše ustanoviti tko je mudro ulagao, a tko je palio novac na lomači.

Za to smo iskoristili dva bitna podatka. Bodove i golove po utakmici. Kroz posljednjih sedam sezona bodovi po utakmici bili su raspoređeni ovako:

Koliko god Barcelona dizala naslove, jasno je (u usporedbi s grafovima na vrhu ove analize) da je za to trebalo basnoslovno ulagati. Novac uložen u transfere i zadržavanje postojećeg kadra toliko je velik u Blaugraninu slučaju da ostaje dojam kako ovaj graf ne bi smio baš toliko stagnirati posljednjih sezona. Klubovi koji pak godinama dominiraju svojim ligama (Bayern, Juventus) ulagali su manje za slične rezultate. Makar zato jer nisu trebali toliko brinuti o konkurenciji.

Spojite li bodove s golovima, nameću se još neki zaključci.

Arsenal je u dugom periodu stagnacije, iako mu rezultati sami po sebi nisu kriminalni, ali ulaganja koja su imali ipak bi nekako trebalo opravdati.

Chelsea svoje golove jako dobro koristi da bi došao do bodova, a u tom omjeru ni Liverpool nije loš.

Najveći podbačaj je Manchester United. Nije moguće dovoljno naglasiti koliko pogubljeno rezultatski izgleda momčad s Old Trafforda otkako je otišao Ferguson. Usporedi li se to s novcem koji je u nju uložen, dobivamo uistinu porazne podatke.

No, nismo ovdje da bismo definirali neuspjeh, već upravo suprotno. Ovdje smo da vidimo postoji li definicija uspjeha kad se u obzir uzme uloženi novac. Crno na bijelo i bez prčkanja po dojmovima kao kriteriju.

Uspjeh su i Liverpool i još više City. Jer su izgradili momčadi koje sliče sportskim dinastijama. Momčadi koje su u stanju grabiti prema vlastitim rekordima, a i rekordima svoje lige. Ali jedan klub je eponim nadilaženja svojih financijskih ograničenja. Klub koji je postao sinonim za “zamalo”. A ustvari samo nije imao sreće jer se našao u krivom društvu.

To što kroz posljednjih sedam godina radi Tottenham, a da je u isto vrijeme od vlastitog novca izgradio stadion, gotovo je suludo.

Možete Daniela Levyja zvati škrtim, a ekipu iz crvenog dijela Manchestera rasipnom, ali neke stvari su sigurne. Stadion na samo pet minuta hoda od postaje podzemne željeznice White Heart Lane zvat će se kako god vlasnik kluba odluči. Bez imena sponzora koji ga je pomogao izgraditi. Mauricio Pochettino je s malo sredstava koja su mu bila na raspolaganju izgradio identitet momčadi koja iz godine u godinu uspijeva otići stepenicu više u svom razvoju.

Ako Guardiola i Klopp redefiniraju nogometnu taktiku u kontroli prostora, pritiska i posjeda, glavni strateg Spursa je na tradicionalnim temeljima izgradio renesansu klasičnog engleskog nogometa upogonjenog target manom. I svemu tome dodao po prstohvat pritiska, posjeda, fleksibilnosti i svega onoga što čini moderni nogomet.

Gledano dugoročno, Tottenhamov je uspjeh ravan čudu. Pa makar do danas ne imao nijedan trofej za pokazati. Ako u Madridu Spursi podignu ušati komad metala, onda će za veliku većinu pratitelja nogometa preko noći postati ‘uspješni’ nakon godina ‘neuspjeha’ — jer bitan im je šareni artikal, etiketa a ne kvaliteta — ali iza njihova je puta nevjerojatni niz dobrih i maksimalno racionalnih odluka.

Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve je jasno: it’s coming home. Naslov europskog prvaka, ali i Europska liga kao utješna nagrada u klupskom nogometu, ponovno će se šepiriti u vitrinama engleskih klubova. Tottenham i Liverpool nadoknadili su loše rezultate iz prvih utakmica i u dvama večerima o kojima se pišu hvalospjevi našli svoj put prema najvećem trofeju koji jedan klub u jednoj sezoni može osvojiti. Riječ je o ‘kanti’ koju su dizali razni velikani i koja će vas upisati u anale te osigurati besmrtnost. Jednom kad zakoračite u posvećeni zrak kojim su kročili Leo Messi, Ronaldo, ...
Šareni artikal
U danima nakon trasiranja puta za Madrid i Baku, sve ...

Respekt: BruceWayne, Luca1010, Bateman, Dado_M,

Slažem se: Luca1010, Bateman, Dado_M,

Tako je. Sad im treba ogroman remont i barem pola milijarde eura na pojačanja. Što misliš bili moglo doći do razmjene Pogbe i Balea? Ako ne, bit će im jako sužen manevarski prostor. Pogba barem 100, Jović 60, Hazard min 100.. - Fenix22, 16.5.19. 18:25, 0 0 0
Dovedu li Pogbu u bilo kojoj iteraciji mogu se samoubit. Ja ga ne bi dirao, on je otrov za ionako krhku svlačionicu. Njima treba ideja nogometa koji bi igrali pa onda pojačanja. Sa Zidaneom je to gotovo nemoguće. Po meni najbolje Poch i strpljenje. - ilmambanegro, 16.5.19. 18:37, 0 0 0
Poch se nece dogoditi jer Perez ga neće istrpit kao ni arogantna madridska publika. Navodno je Pogba prvo pojačanje za Zidanea i ako ga itko moze smirit to je Zidane. - Fenix22, 17.5.19. 7:52, 0 0 0
A znam. :( Šteta za Pocha. Ma može on njega smirit, ali meni je suludo trpanje zvijezda na hrpu bez da znaš što radiš. To bi bio neki anti-Pep model. Nije ni Barca puno bolja u zadnje vrijeme, ali ovo bi bilo smiješno. Oko Pogbe ne mogu bit optimist. - ilmambanegro, 17.5.19. 9:32, 0 0 0
Nažalost, Pogba ima veliki marketinški potencijal, a to Perezu znači dosta zato mi je transfer izgledan. - Fenix22, 17.5.19. 14:14, 0 0 0
rapid | 09.05.

Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. 

I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. Prvi gol Tottenhama je bila dobro odigrana kontra u kojoj je na kraju lopta pomalo sretno došla do Lucasa Moure koji je na koncu poentirao. Međutim, sama ova situacija je pomalo apsurdna. Pri ukupno rezultatu 3:0 na domaćem terenu u polufinalu Lige prvaka s još nekih 35-40 minuta do kraja popiti gol iz kontre je nedopustivo. Iako mi iz dostupnih snimaka nije bilo potpuno jasno postavljanje Ajaxove ekipe prilikom ofenzivnog prekida, čini mi se da su de Jong i Schöne ostali s Llorenteom. Lllorente izvlači de Jonga, a Schöne se našao na ničijoj zemlji u situaciji gdje ne zna je li pošao ili došao. Rose nakon elegnatnog izbjegavanja de Ligta ne proigrava Lllorentea koji se nudi već igra dijagonalu na Mouru koji skupa s Allijem šprinta desnom stranom, dok je Eriksen na lijevoj. U konačnici Moura poentira. Drugi gol je produkt stvaranja viška na desnoj strani što je, ajde, relativno probavljiva greška koja se mora dogoditi kad-tad tijekom utakmice.

Ajax se nakon toga malo stabilizirao, imao svoje prilike koje nije iskoristio, kao ni Tottenham. Međutim, tada dolazi sudačka nadoknada u kojoj se događa ovo: 

U ovom trenutku utakmice s rezultatom s kojim prolaze u finale Ajax si dozvoljava situaciju 4v3, odnosno 4v4 s obzirom da Vertonghen očekuje visoku loptu kako bi u zračnom duelu nadvladao Veltamana. Nekoliko je grešaka tu. Prvo dva zadnja vezna Ajaxa, a u tom trenutku su to de Jong i Mazraoui stoje previsoko pri čemu de Jong zapravo ne čuva niti igrača niti prostor. U ovakvim situacijama gdje protivniku jedino preostaje dugim loptama gađati visokog target mana i gdje taj target man ima 13/17 dobivenih zračnih duela, ova situacija je nedopustiva. Obrambeni igrači relativno dobro stoje. De Ligt ide na Llorentea s obzirom da je bolji u skok igri od Blinda, Blind se malo povlači spreman da očisti loptu koja prođe De Ligta, Tagliafico pazi na Mouru i prostor uz aut liniju, dok se Veltman povukao prema De Ligtu kako bi mu pomogao u zračnom duelu i pazi na Vertonghena. 

Međutim, Dele Alli ostaje sam i upravo on proigrava Mouru za pobjednički pogodak. Reći će neki da se Blind u ključnom trenutku poskliznuo i tako zakasnio zatvoriti Dele Allija, ali Blind se nije trebao niti naći u situaciji da zatvara Allija. Na tom mjestu se trebao naći Frenkie de Jong. Trebao je pokriti taj međuprostor. Svojom staturom, iako nije pretjerano dobar igrač glavom, zatvorio bi dolazak duge lopte Llorenteu, stigao bi zatvoriti Allija ukoliko bi lopta došla do njega i ne bi se Blind poskliznuo jer je morao iz povratnog kretanja jurnuti u blok Alliju.

Da se razumijemo, nije de Jong krivac. Prvo zato što je on prvenstveno igrač koji plijeni svojom sposobnošću organizacije igre, a ne defanzivnim sposobnostima. Drugo, to je igrač od nepune 22 godine kojemu je možda malo preveliki teret stavljen na pleća. I treće, možda je obrana zaspala pri izlasku i tako ostavila koridor između veznog reda i njih. Unatoč svim opcijama, najveću odgovornost snosi trener jer nije ovo jedini put kada je stoper sam ostao skakati s Llorenteom na širokom prostoru. Također, momčad je izgledala obezglavljeno - jedan dio je pritiskao zadnju liniju Tottenhama, dok je obrana ostala duboko u na svojoj polovici tvoreći time krater u sredini terena. U tom trenutku je Ajax izgledao kao razularena banda koja ne zna što radi i koja, kao što je Mourinho rekao, kao da igra protiv Vitessea. A takva momčad, unatoč svim pozitivnim stvarima koje su pokazali dosada, zaslužuje dobiti gol u zadnjoj sekundi i ispasti. Ako je meni s nekoliko godina staža u omladinskom pogonu županijskog prvoligaša jasno da se tako ne brani target man, onda je to trebalo biti jasno i klupi Ajaxa. Možda je i bilo jasno, ali to nisu uspjeli prenijeti igračima, ali to opet implicira da komunikacija i psihološka priprema igrača nije bila dobra. I to u najvažnijoj utakmici sezone.

Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, poteza i rezultata. Van svakih očekivanja Liverpool i Tottenham igrat će finale u Madridu, nakon što su u prve dvije utakmice poraženi. Dok se prolaz Liverpoola u očima javnosti smatra poštenim zbog mlakog izdanja Barcelone u uzvratu, ispadanje Ajaxove mlade i poletne momčadi većina hrvatske, ali i svjetske javnosti primila je teška srca. I uistinu, mlada i ofenzivna momčad koja je izbacila i Real Madrid i Juventus osvojila je srca mnogih, uključujući i moje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju još jednom je na površinu izbila važnost iskustva u ovakvim utakmicama. ...
Kako ne braniti target mana
Protekla dva dana donijela su nam ludilo u smislu igre, ...
Bateman | 09.05.

Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, a drugog Foyth samo minutu nakon što je ušao u igru, te da su bez boda ostali duboko u sudačkoj nadoknadi, utakmica je ostavila poprilično bizaran dojam. No kaotične situacije već u pravilu kucaju na vrata Spursa iz sezone u sezonu, i dok bi proteklih sezona Pochettinova družina bivala uvučena u vrtlog, ove godine odlučili su stisnuti zube i isplivati iz njega.

Minimalni zaostatak iz prve utakmice nije se činio nemogućim za dostići, ali kada je u 5. minuti utakmice De Ligt pogodio za vodstvo, situacija se promijenila. Visokim presingom Ajax nije dao Tottenhamu da iznese loptu iz svoje trećine, a Pochettinova 4-4-2 formacija sa široko postavljenim Allijem i Eriksenom, te Lucasom i Sonom u napadu, nije nudila potrebna rješenja. Nemogućnost iznošenja lopte i Ajaxov agresivni presing igrači Tottenhama pokušali su riješiti driblinzima, pa su tako imali 44 pokušaja od čega 23 uspješna, dok je Ajax imao 8/12. Jedino su tako mogli probiti srednji blok domaćina i s dovoljnim brojem igrača doći u posljednju trećinu, no i dalje nisu uspijevali stvoriti šansu, a kada je Ziyech pogodio u 35., Tottenham se činio mrtav.

Pochettino je na poluvremenu shvatio da nema više što čekati te je odlučio povući jedini logičan potez i poslati svoju momčad na sve ili ništa. Izvadio je Wanyamu i uveo Llorentea, koji je trebao služiti kao target man, odnosno iskontrolirati loptu upućenu u zadnju trećinu i proslijediti je suigračima, što je na kraju i bilo ključno kod Tottenhamovog pobjedničkog pogotka. Uz to, gosti su implementirali mnogo fluidniju filozofiju i preuzeli mnogo više rizika, što im je omogućilo nepredvidljivost i lakše dolaženje do šansi.

Na svijetu postoje dvije vrste ljudi - oni koji u kriznoj situaciji zablokiraju i oni koji u sebi pronađu snagu za koju nisu ni znali da je imaju, a upravo se ovo drugo dogodilo Spursima u drugom dijelu. Sva ona nemoć iz oba prva poluvremena polufinalnog dvoboja nestala je, a na terenu se ukazala momčad koja je izgledala mnogo drugačije od dobrog starog Tottenhama koji se do sada vladao po prvom principu.

Rezultat svega bila je neka vrst kontroliranog kaosa, u kojem su prilike prštale na obje strane. Tottenham je pokazao napadačku kvalitetu s kojom se obrana Ajaxa mučila, dok za problem zvan Llorente Blind nije imao rješenja. Ali i domaćini su u svom stilu nastavili tražiti nove pogotke, pa su tako do kraja imali još nekoliko dobrih prilika koje ipak nisu uspjeli iskoristiti. Ipak, igrač koji se u tom nastalom kaosu najbolje snašao bio je Lucas Moura, koji je odigrao možda i najbolju utakmicu u karijeri. Dobro je poznato kako je brzina njegovo najjače oružje, što se pokazalo i sinoć, no samo to ne bi bilo dovoljno u utakmici u kojoj mladi lavovi amsterdamskog kluba nisu ostavljali previše prostora protivnicima. Potrebno je bilo iskontrolirati loptu u punoj brzini s igračem na leđima i pospremiti je iza leđa Onane, i to dva puta – jednom u 55. minuti i jednom duboko u sudačkoj nadoknadi, dok je drugi pogodak remek-djelo za sebe. 9/16 dobivenih duela, 4/6 driblinga i 5 udaraca na gol, brojke su koje su samo upotpunile njegovu pravovremenost i prostorno razumijevanje koje je odvelo Tottenham u finale.

Bez obzira na estetski nenadmašan nogomet koji je Ajax pokazao ove sezone, po ulasku u sudačku nadoknadu teško je bilo reći da bi Tottenhamov prolaz bio nezaslužen, samo je bilo preostalo za vidjeti hoće li u Madrid najuzbudljivija momčad Lige prvaka ili Pochettinovi „luzeri“. Na kraju je sudbina odlučila će to biti Spursi i da ćemo baš u Madridu dobiti prvog ne-španjolskog osvajača Lige prvaka još od 2013. Pobjednik će biti momčad iz Premier League, lige čiji su klubovi ove sezone odlučili ne zadovoljavati se s onim što im se pruži, već tražiti više.

Pochettino je dvaput ove sezone nadišao stigmu koja (zasluženo) svih ovih godina prati njegovu momčad, a suze nakon utakmice najbolje su pokazale koliko je argentinski majstor svih ovih godina patio za nekim opipljivim uspjehom, bez obzira na izjave kako trofeji nisu mjerilo uspjeha. Omogućio si je priliku zaigrati u finalu najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a kako god ta utakmica završila, s nula potrošenih ičega u zadnjih godinu dana, njegovi Spursi su već nadišli očekivanja. Ajax je tijekom ovih 180 minuta pokazao bolji, dotjeraniji nogomet, ali u nemilosrdnom svijetu u kojem živimo stvari se većinom ne svode na to tko je bolji, već tko je gladniji. A Pochettino i njegovi luzeri ove sezone su jako gladni.

Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično razdoblje. Nakon dramatičnog dvomeča protiv Manchester Cityja, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka izgubili su kod kuće od Ajaxa, bez suspendiranog Sona i ozlijeđenog Kanea, dok je Vertonghen bio prisiljen izaći u 39. minuti, također zbog ozljede. Za vikend su, pak, pružili predstavu koja se najbolje može opisati kao kolektivno pomračenje uma, upisavši poraz od Bournemoutha u utakmici u kojoj su skrivili nekoliko nedosuđenih jedanaesteraca i zaradili dva crvena kartona (i mogli još barem jedan). A ako uzmemo u obzir da je jednoga zaradio Son, napravivši potez nekarakterističan za njega, ...
Glad i suze Mauricia Pochettina
Tottenham je u posljednjih 20-ak dana prošao kroz poprilično kaotično ...
Luca1010 | 02.05.

"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo.

Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i sporim igračima ne odgovara. Ipak, Valverde je prepoznao takav scenarij pa je energični Vidal u početnoj postavi bio pun pogodak, te je on jedini mogao parirati Liverpoolovom veznom redu.

Liverpool je visokom linijom u 523 postavi sjajno zatvorio Barcinu drugu i treću fazu distribucije. U izostanku Firmina, Wijnaldum je dobio ključnu ulogu čuvati Busquetsa kod iznošenja lopte i to je vrlo dobro odradio. Messi je obično primao lopte na svojoj polovici okružen trojicom i Barceloni je bilo vrlo teško doći u posljednju trećinu. Klopp je glavni missmatch pronašao na Barcinoj lijevoj strani kada je Jordi Alba ostajao visoko. Salah je nekoliku puta izvozao Lengleta i stvorio probleme, no vratari su bili prilično nezaposleni.

Dva događaja koja su odlučila prvo poluvrijeme su bila prilično neizrađena i neočekivana. Barca je u 25. minuti postigla pogodak iz situacije u kojoj gotovo uvijek idu na kontrolu posjeda i vračanje lopte do stopera umjesto centaršuta. Alba je poslao sjajnu loptu, a Suarez je iskoristio totalnu dekoncentraciju Van Dijka za 1-0. Slično, na drugoj strani Henderson je prizvao unutarnjeg Pirla i poslao nevjerojatnu dijagonalu na Manea koji je za pola koraka ostao kratak i prepucao ter Stegena. Barca je imala prednost, Liverpool je igrao dobro.

Na početku drugog poluvremena Liverpool je priprijetio šutevima Milnera i Salaha koje je ter Stegen obranio, no puno važnije je bila naznaka terenske inicijative koju je Liverpool u tim trenutcima preuzeo. Kontrolirali su posjed, a Barca se preselila u dublji 4-4-2 blok. Vrhunac tog perioda je bila akcija nakon koje je Milner s 15m pucao po sredini gola. Liverpoolu je u tom razdoblju najviše falio Firmino koji bi sigurno bio konkretniji u završnici.

Iako se prilike nisu nastavile redati, Liverpool je nastavio dominirati terenom sve do 75. minute, ali onda se dogodio potpuni antiklimaks u režiji Najvećeg. Messi je primio loptu u situaciji kakva se do tada činila "bezopasna" - na 40m između linija, ali ovaj puta je tamo bilo previše prostora. Uz malo sreće i odbijanac od grede Barca je vodila 2-0. Nekoliko minuta poslije, ponovo, "bezopasan" faul na 30-ak metara. Ponovo, Messi. Svima nemoguće, njemu "običan dan u uredu". Perfektan slobodnjak, 600. gol u karijeri za Barcelonu i ogromnih 3-0 za uzvrat. Do kraja utakmice obje ekipe su imale prilku smanjiti, odnosno povećati prednost, ali Salah i Dembele su promašili zicere.

Ova utakmica novi je vrhunac Valverdeove Barcelone, ali i načina kojim se pristupak kup natjecanjima posljednjih godina. Kao Zidaneovom Real, kao Allegrijevom Juveu, kao Francuskoj na Mundijalu, Valverdeu je primarni cilj bio obraniti svoj gol, iako se ideja kosi s Barcinim idealima, vremena se mijenjaju. Takva pragmatičnost, ponekad neuvjerljiva igra koja izuzev Messijevih majstorija ne privlači ljepotom, donosi rezultate. Uz to, kao i u svemu, potrebna je doza sreće, ali i brdo individualne kvalitete u liku i djelu Lea Messija koji igra ponajbolju sezonu karijere. Domaće prvenstvo je već osvojeno, finale Copa del Reya je osigurano, a finale Lige prvaka je na manje od koraka udaljeno. Valverdeu se ne može ništa zamjeriti osim estetike, koju sve više gazi vrijeme.

S druge strane, Liverpool nakon što je prošle godine bio drugi, sada je u polufinalu Lige prvaka odigrao ravnopravnu utakmicu u gostima protiv prvog favorita i nekako izgubio 3-0. U Premiershipu će osvojiti najveći broj bodova u svojoj povijesti i jedan od najvećih uopće, ali svejedno bi mogli gledati u leđa prvaku. Kako zamjeriti Kloppu na ovim ostvarenjima?

Ostalo je još 90 minuta dvomeča, ali ovako posloženoj Valverdeovoj Barceloni i Messiju koji je ponovo na jednom od vrhunaca karijere, šanse da se dogodi pomračenje uma kao protiv Rome, ravne su nuli.

Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s obzirom da tko god prođe će biti veliki favorit u Madridu. Dvoboj dvaju europskih divova koji nismo gledali već 12 godina bio je težak za prognozirati, ne samo iz rezultatskog aspekta. Kladionice su postavile Barcelonu na vrlo blagog favorita, no već se dugo se govori da je Liverpool missmatch za ovakvu Barcu, što se na trenutke kroz utakmicu jasno vidjelo. Utakmica je počela baš kako je Klopp htio. Visok tempo, kaos na sredini terena, puno promjena posjeda - konkretne prilike su dolazile kroz tranziciju. Sve ono što Barcinim starim i ...
Vrhunac Valverdeove Barcelone
"Finale prije finala", mnogi su rekli za ovu utakmicu, s ...
Bateman | 01.05.

Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru.

Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom periodu najbolje se očitovala u 66% posjeda i 172 dodavanja (Tottenham je u tom trenutku imao 70), od kojih je 58 bilo u napadačkoj trećini. U 24. minuti stvorili su još jednu sjajnu priliku, a protagonist je ponovno bio van de Beek koji je prvo svojom kretnjom odvukao Trippiera i tako otvorio prostor na lijevom krilu za Tagliafica, a potom ušao iza leđa protivničke obrane gdje je iz prve dobio loptu od Tadića i pucao, no Lloris je dobro reagirao.

Zahvaljujući dobrom visokom presingu gostiju, Tottenham nije mogao razviti igru, pa su dugim loptama tražili Llorentea i u manjoj mjeri Lucasa, a njih dvojica su do kraja utakmice zajedno sakupili 60 duela, od kojih su u njih 29 izašli kao pobjednici. No iz toga se u većini slučajeva ne bi izrodilo ništa, već su domaćini ipak najopasniji bili iz prekida, ponajprije zahvaljujući dobrom tajmingu i visoko postavljenoj obrani Ajaxa. Llorente i Alderweireld su se nekoliko puta našli u situaciji iz koje su pucali glavom, ali ti pokušaji nisu bili posebno opasni. A da nesreća za domaćine bude još veća, nakon jednog od tih prekida ozlijedio se Vertonghen, kojega je Onana nokautirao u svom izlasku. Sissoko ga je zamijenio, a Tottenham je nakon toga prešao u formaciju s četvoricom u obrani.

U drugom poluvremenu Tottenham je preuzeo konce igre, ali i dalje nisu mogli ozbiljnije zaprijetiti gostujućem golu. Ajax se branio strpljivo i disciplinirano, ali ne ostavljajući protivniku ni prostora ni vremena. Znali su da je 1:0 u gostima ogroman rezultat, pogotovo u polufinalu Lige prvaka i željeli su prvenstveno zadržati vodstvo. Izostanak Sona kod domaćina bio je očit, a Llorente se pokazao nedovoljno kvalitetnim za napraviti nešto značajno, te se Tottenham u nijednom periodu utakmice nije činio kao momčad koja može utakmicu okrenuti u svoju korist. Usprkos Tottenhamovoj dominaciji u drugom poluvremenu, na kraju je Ajax bio taj koji je stvorio najbolju šansu, ali je sreća ipak odlučila barem malo pomaziti Spurse pa je tako udarac Neresa završio na vratnici i učinio rezultat osjetno manje dramatičnim za domaćine.

Nisam jedan od onih koji smatraju da postoji ispravan način igranja nogometa i kvalitetnu obranu cijenim koliko i kvalitetan napad. Ali onome što je Ajax prikazao ove sezone, zaključno s prvim poluvremenom utakmice protiv Tottenhama, gotovo je nemoguće pronaći mane i ne diviti se. Kada bi mi netko danas došao i pitao me kako treba izgledati dobar nogomet, zasigurno bih mu pokazao prvih pola sata ove utakmice, ali ono gdje je Ajax večeras pokazao kako su ozbiljna momčad zrela za finale Lige prvaka bilo je drugo poluvrijeme. Staloženim i discipliniranim čuvanjem rezultata, tijekom kojeg se nisu u potpunosti uvukli u niski blok i tamo čekali protivnika, pokazali su zrelost, a problem obrambenih prekida u drugom poluvremenu nije bio toliko izražen jer se Onana priviknuo na situaciju pa je bio aktivniji i sigurniji u izlascima, kamuflirajući na taj način mane svoje obrane.

Nakon odlične predstave u Londonu, Ajax će u Amsterdamu pokušati obraniti stečenu prednost, a iako će se Tottenhamu vratiti Son, ten Hagova momčad u uzvrat ulazi kao favorit, i to sasvim zasluženo. Jer ne samo da nisu podbacili, već su i dokazali kako su zrela momčad koja zna kako zadržati prednost pod pritiskom.

Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London u goste Tottenhamu. Domaćini su bili oslabljeni za ozlijeđenog Kanea i suspendiranog Sona, ali činjenica da igraju na svom terenu i da su ove sezone pokazali jako dobar nogomet, davao im je laganu prednost. No momčad Erika ten Haga nije bila impresionirana time te je od samog početka utakmice odlučila nametnuti svoju igru. Ajax je krenuo izuzetno agresivno, a nagrada im je došla već u 15. minuti, kada je van de Beek hladnokrvno pospremio loptu u mrežu nakon odlične akcije i ne baš sjajne reakcije Rosea. Ajaxova dominacija u tom ...
Ajax je položio ispit zrelosti
Nakon rušenja dvaju europskih divova Ajax je stigao u London ...
Dečki koji spavaju u trokutu a kad se probude odrade presing na prvog čovjeka kojeg ugledaju. Fantastičan nogomet igraju. - Wingback_3, 1.5.19. 11:22, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.