zatvoreno

NBA: Balkanski power ranking

  • 14.02.2018.
  • 38
  • 2

Ove sezone, kao vjerojatno nikad prije, u NBA ligi igra desetak vrlo dobrih igrača iz područja ex-Yu.

Stoga se pitamo; tko je od njih najbolji?

Tko ima perspektive postati bolji, a tko je na svom vrhuncu? Tko će u budućnosti dolje, tko gore?

Kako ove sezone igra Nikola Jokić? vrlo dobro 7.6 0, 0, 0, 0, 0, 2, 5, 6, 20, 2, 3
Kako ove sezone igra Goran Dragić? dobro 7.1 0, 0, 0, 0, 1, 4, 3, 17, 10, 2, 1
Kako ove sezone igra Dario Šarić? dobro 7.5 0, 0, 0, 0, 0, 2, 5, 10, 16, 4, 1
Kako ove sezone igra Jusuf Nurkić? dobro 6.6 0, 0, 0, 0, 1, 5, 9, 19, 3, 1, 0
Kako ove sezone igra Nikola Vučević? solidno 6.2 0, 0, 0, 0, 2, 9, 13, 9, 3, 2, 0
Kako ove sezone igra Bojan Bogdanović? dobro 6.5 0, 0, 0, 0, 1, 7, 11, 10, 8, 1, 0
Kako ove sezone igra Bogdan Bogdanović? solidno 6.1 0, 0, 0, 1, 1, 7, 18, 7, 2, 2, 0
Kako ove sezone igra Miloš Teodosić? solidno 5.6 0, 0, 1, 1, 3, 15, 8, 9, 0, 1, 0
Kako ove sezone igra Mario Hezonja? dobro 6.6 0, 0, 0, 0, 1, 8, 9, 13, 3, 3, 1
Kako ove sezone igra Dragan Bender? solidno 6.2 0, 1, 0, 0, 0, 8, 18, 5, 4, 1, 1

Analize (2)

Essien1950 | 02/2018

Jokić je apsolutni broj 1. Legitimni nasljednik braće Gasol; visoki koji ima šut i repertoar sjajnih dodavanja. Zapravo je bolji šuter od obojice a pogotovo dodavač. Igrač je oko kojeg možeš izgraditi ofenzivni sistem što Denver i čini. Jokić je sjajan u pronalaženju cutera i spot up šutera a Denver ima gomilu takvih igrača. Njegov problem je plafon.Teško je izgraditi contendera oko takvog centra koji nije sposoban zatvoriti reket a izlazak na perimetar u obrani je recept za katastrofu. Jednom kad dođe do playoffa a to je vjerojatno već ove sezone, protivnici će ga konstantno stavljati u pick and roll situacije i tu će Denverova obrana patiti. Trenutno najbolja usporedba je meni Kevin Love; visoki preko kojeg možeš vrtiti napade sa visokog posta, koji će kazniti povoljan matchup na niskom bloku a može i razvući obranu vanjskim šutem. Obojica su iznaprosječni skakači ali problemi u obrani zbog manjka atleticizma. Nije čudno da su obojica u društvu najgorih rim protectora u ligi. Jokić je tu najgori među centrima; protivnici imaju 67.6 posto šuta iz reketa kada on brani obruč. Love je četvrti najgori sa 66.9 posto. Lebron, Giannis, Anthony Davis, Towns te Aldridge su jedini igrači sa preko pet pokušaja iz reketa koji imaju 70+ posto na obruču. Denver je na putu za playoff i pravi test koliko Jokić može u modernom NBAu će biti u prvoj rundi kada GSW ili Rocketsi zaigraju sa niskim petorkama te stave Jokića u svaki pick and roll. Svi ostali balkanski igrači imaju problema sa obranom tako da njegov broj 1 nije upitan. Ovaj dio je više bio u svrhu pozicioniranja Jokića u NBA power rankingsima igrača.

Kao što je Jokić zacementiran na broju 1, tako je i Dragić neupitan broj 2. Dragić je već bio član All NBA petorke u 2014. a tada je trebao imati i premijerni All Star nastup. Ove godine se dokazao na Eurobasketu sa naslovom i individualnom nagradom za MVP-a. U svojoj karijeri ima pet sezona sa 15+ poena u prosjeku te 6 sezona sa 5+ asista. Dragiću na ruku ide što igra kod jednog od najboljih stručnih stožera lige i u jednoj od najboljih "kultura". Većina igrača vrhunac košarkaške forme doživi u Miamiu. Poznato je da oni postavljaju visoke zahtjeve fizičke spreme, da se tamo najviše pazi na prehranu; zlobnici će reći i na unos nedozvoljenih sredstava. Dragić, James Johnson, Olynk, Whiteside, Waiters i Ellington su sve redom veterani koji igraju najbolju košarku života u dresu Heata.

Ove godine bilježi 17.4 poena uz ne baš najbolje postotke šuta (44 posto iz igre te 36 posto za tri). Po postotku šuta iz igre nije ni u 50 najboljih bekova lige (minimum; 20 minuta u prosjeku u 10 utakmica). Ipak 17-4-4 te činjenica da je prva opcija playoff ekipe ga gura prema 2. mjestu iako Šarić ima bolji offensive rating (107-102.4), defensive rating (103.3-105.4), eFG (53.5-49.1) te TS% (57.8-53). Šarić je ipak treća-četvrta opcija u Sixersima pa je logično da je efikasniji. Dragićev Usage rate je 26.2% dok je Darijev 20.4%. Prošle godine kad je Dario bio bliži 25 posto imao je znatno lošije brojke; OFFRTG(99.7), DEFRTG (106.9), eFG% (46.8) te TS%(50.2). Dario je dio prošle sezone bio prva opcija i vidjelo se da mu to nije rola u kojoj se dobro osjeća u NBAu. Sada kad je okružen sa graničnim superstarom (Embiidom), graničnim All Starom (Simmons) te dva vrhunska šutera;pokazao je da može biti dio jako koristan i dio uže playoff rotacije. Njegova sekundardna kreacija, spot up šut, energičnost u skoku i obrani uvijek su dobrodošle playoff momčadima.

Njegovi limiti i dalje ostaju; manjak atleticizma i fizikalija ga onemogućuje da bude puno više. Koliko je bitna ta njegova energičnost i volja dovoljno govori da bilježi više skokova u prosjeku od Duranta, Porzingisa i Ibake koji su redom bolje atlete sa nemjerljivom boljim fizikalijama. Iako igra većinu vremena na PF, nije ni u TOP 100 krila po prosjeku blokada i to je indikator njegovih limita u obrani. Nešto bolje stoji u ukradenim loptama gdje je 77. od svih krila a to je većinom jer je igra u sistemu gdje je dozvoljeno riskirati više na liniji dodavanja jer imaju Embiida koji pokriva pogreške u pozadini. Tako su njegovi suigrači Covington i Simmons treći i četvrti u toj rubrici ako gledamo samo krila; ispred njih su samo dva najbolja obrambena krila uopće Kawhi i George. Idealnih pet Sixersa (Simmons- Reddick-Covington- Šarić-Embiid) bilježi 115.6 OFFRTG te 96.2 DEFRTG što daje net rating 19.4. Sa tim brojkama Sixersi bi bili prva obrana i napad lige! To dovoljno govori koliko ova ekipa ovisi o zdravlju svojih igrača. Problem je što je ta postava ubilježila 392 zajedničke minute dok su recimo Butler-Teague-Wiggins-Gibson-Towns ubilježili 1069 zajedno na terenu (najviše u ligi).

4. i 5. mjesto mi je najbliže dosada ali odlučio sam se za Vučevića ispred Nurkića. Nikola bilježi više poena u prosjeku (17.4-14.1), asistencija (3.3-1.8), skokova (9.3-8.2), bolji postatak šuta (49.1-48), manje izgubljenih (1.9-2.4). Jusuf značajno više dolazi na liniju (3.7-1.6) ali Vučević šutira trojke (4.1 po utakmici sa 34 posto realizacije). Vučević je elita u realizaciji iz reketa sa 76.5 posto dok je Nurkić na tek 58 posto . Od startnih centara lošiju realizaciju imaju samo Porzingis i Baynes. Baynes je starter spletom okolnosti jer Celticsi ne žele trošiti Horforda na petici tokom regularne sezone većinu susreta a Porzingis kompenzira tu neefikasnost u reketu šutom. Nurkiću bi to trebao biti forte jer pola njegovih šuteva dolazi iz te zone (6.2 od 12.1 po susretu).Vučević igra u jednoj od najgorih franšiza lige i primoran je nositi i veći teret nego bi trebao. On je idealan visoki u nekom motion sistemu gdje do izražaja mogu doći i njegove dodavačke sposobnosti te će dobiti još više prilika u reketu. U Orlandu većinom igra s manjkom šutera te ikakvog sistema u kojem puno puta dobija loptu u zadnjim sekundama napada pa mora realizirati sa poludistance. Teško je kreirati iz posta kad te lako udvajati jer igraš sa barem dvojicom tragičnih šutera (Payton, Biyombo).

  1. Nurkić igra sa dva beka koja imaju većinu vremena loptu u rukama i to bi mu trebalo odgovarati jer dobija zicere iz pick and rolla te može napadati ofenzivni skok. Prošle godine je to puno bolje izgledalo nego ove. Nurkićeva najveća prednost nad Vučevićem je obrana jer je zbog snage nešto bolji u obrani obruča (protivnici imaju 56.6 posto na obruču kad je on u reketu dok Vučević dozvoljava 63.8). Vučević zatvara krug 10 najgorih centara dok je ispred Nurkića samo elita (Gobert, Biyombo, Turner, Porzingis, P.Gasol i Embiid). Ni jedan ni drugi ne mogu izlaziti na perimetar ili preuzimati niže igrače i zahtjevaju maksimalno konzervativnu obrambenu shemu. Nisam siguran kako će proći ovo ljeto na tržištu jer jako malo ekipa ima prostora pod capom a centarska pozicija nije "popularna" u današnjem NBAu osim ako nisi elitni obrambeni (Gobert, Whiteside), možeš preuzimati u obrani i finiširati visokim postotkom (Capela, Jordan) ili šutiraš trice (Gasoli). Naravno uz generacijske talente.

Nakon ove petorice, Balkan više nema igrača koji mogu igrati bitne role u "ozbiljnim" franšizama.  Šesto mjesto u mojim rankingsima tako zauzima Bojan Bogdanović. Bojanu je ovo već četvrta sezona u Americi. Ovu i prošlu sezonu igra na sličnoj razini. Ove bilježi 13.7 poena (13.7 i u prošloj), 47 posto iz igre (44.5), 38.6 posto za tri (36.7) te 2.9 skokova (3.0). Njegove kvalitete su opće poznate; može zabijati solidnim postocima za tri te je voljan raditi bez lopte; trči kontranapade i utrčava na cutove. Idealno je napadačko oružje uz bekove i krila koji će kreirati sa loptom (prošle godine Beal-Wall, sada Oladipo). Njegovi problemi su bili vidljivi u playoffu. Celticsi su ga pokušavali napasti u svakom posjedu i potpuno ga razotkrili kao jednog od gorih obrambenih na poziciji trojke u ligi. Uz to protivniku je puno teže "prodati" cut u playoffu jer su obrane koncetriranije a teže je i doći do otvorenog šuta za tri. U regularnoj sezoni, ekipe se ne pripremaju toliko za utakmice te je njegova igra puno efikasnija. Njegova sreća je što je u idealnom trenutku izašao na tržište ti si je osigurao preko 10 miljuna ove sezone. S obzirom da ovo ljeto vjerojatno izlazi ponovo na tržnicu (druga godina ovog ugovora negarantirana), teško će dobiti i pola ovog iznosa.

Sljedeća dvojica su meni u skroz sličnoj situaciji. Bogdan i Mario igraju na bekovskim pozicijama u groznim franšizama (loš managment, loš coaching staff). Marijeve brojke su konačno na razini visokog picka drafta. Kako je Orlando grozno vođena franšiza, peti pick drafta je prvu pravu priliku dobio u trećoj sezoni kad se pola ekipe ozljedilo i kada jednostavno nisu imali koga staviti. Na razini sezone Hezonja bilježi 8.8 poena, 46.9 šut iz igre, 35 posto za tri, 3.5 skoka te 1.1 asist. U zadnjih 20 utakmica ti prosjeci su ; 13.1 poen, 47.8 šut iz igre, 35.6 za tri, 4.8 skokova te 1.5 asist. U tih 20 utakmica igrao je 26.3 minuta. U prvih 15 utakmica sezone nije igrao ni 10 minuta po utakmici. Ove godine je vidljiv napredak u igri sa loptom. Puno bolje to izgleda kada spusti loptu na pod i krene na obruč. Prije se to sve svodilo da opali po košu sa trice ili proslijedi loptu. Mario igra u groznom sistemu gdje lopta jako malo kruži i gdje većina igrača nabija svoje brojke. Sada kada ima veću minutažu, došao je red i na njega. Magic je među 10 ekipa sa najmanje dodavanja po susretu u ligi. Ispred njih su redom OKC, Cavsi, Timberwolvesi, Rocketsi, Blazersi i Wizardsi. To su ekipe koje imaju barem jednog superstara na vanjskim pozicijama koji može kreirati za sebe i suigrače. Orlando nema ništa blizu tome i trebao bi igrati sličnije Sixersima i Jazzu koji bilježe najviše dodavanja u ligi. Nesebičnom košarkom, sa puno blokova i protrčavanja bez lopte,te ekipe nadoknađuje nedostatak talenta.

Veliki problem Marijeve igre je obrana. Magic je ekipa u kojoj se gotovo nitko ne trudi na toj strani parketa i gdje je ogroman problem obična tranzicijska obrana što je još tragičnije kada znamo da im je jezgra jako mlada i atletična. Ali u tom obrambenom kaosu, Mario prednjači. Nalazi se među 20 najgorih igrača lige po defenzivnom ratingu (minimum 10 utakmica i 10 minuta po susretu; zadane uvjete zadovoljava 373 igrača)! Najveći problem je koncetracija u rotacijama. Često prati više loptu nego svog igrača pa igrači koje on čuva imaju najefikasnije šuteve u košarci (otvorene trice ili polaganja). Kada imaš takve fizikalije i atleticizam kao Hezonja, obrana ne bi trebala bit problem i uzrok tome je isključivo trud i koncetracija. Mario će zasigurno imati ponuda ovo ljeto jer ima mnogo pametnih GM-ova koji će ići logikom low risk-high reward. Zanimljivo bi bilo vidjeti Maria u posloženom sistemu sa pravim trenerom. Moji favoriti su Hawksi i Netsi; ekipe sa vrhunskim stručnim stožerima te managmentom koji planira dugoročno. Atkins i Buldenhozer imaju povijest razvoj mladih atletičnih igrača sposobnih šutirati. Obje franšize su u rebuilding modeu te bi jedan još uvijek mlad igrač kao Hezonja sigurno dobio šanse.

Bogdan je došao u NBA kao etabilirano ime. Iza sebe je imao naslov prvaka Europe, dva naslova u jednoj od najtežih liga u Europi a bio je srebrni na Eurobasketu, World Cupu te OI. Došao je sa reputacijom jednog od najboljih igrača van NBA lige i bilo je jasno da može pomoći od prvog dana. Očekivanja su bila jasna i kad je dobio najveći rookie ugovor u povijesti lige. Još u Europi i za reprentaciju bilo je vidljivo da je Bogdan sjajan šuter. Visok i brz izbačaj su odlike svih pravih šutera. Vidljivo je bilo i da mu duža trica neće biti problem jer je on i u Europi pogađao pola metra iza linije. U Europi je uvijek bio jedan od nositelja dok je u NBA-u čak i u lošoj ekipi kao Kingsi sporedna opcija što znači više šuteva iz spot upa a manje iz driblinga na što je navikao kao primarni kreator. Tako u NBA-u šutira trice sa 40 posto na 4 pokušaja .

Veće iznenađenje je njegova igra sa loptom. U Europi je bilo vidljivo da Bogdan nije samo šuter nego da može napasti obranu driblingom ali se očekivao sam da će imati puno više problema sada kada ima elitne atlete protiv sebe barem u početku. On je od prvog dana pokazao da može probiti pogotovo kada primi loptu u spot upu te raizgrati (bilježi 3.2 asistencije). Samo 7 igrača u cijeloj ligi (a da ne igraju poziciju playa) bilježi više asista po susretu. Odlaskom Hilla u Cavse, porasla mu je i potrošnja. U ta 4 susreta bez Hilla, uzeo je 14.5 šuteva iz igre (9.3 prosjek sezone) od toga 5.75 za tri. Bit će zanimljivo vidjeti može li sa porastom potrošnje zadržati solidnu efikasnost.

Bogdan je u možda i najgoroj franšizi lige sa zasigurno najgorim managmentom. Samom Bogdanu managment nije toliko problem jer miljenik Divca i stoga je instant dobio minute i lopte. Problem je što je teško procijeniti njegovu vrijednost u ekipi protiv koje svaki protivnik upisuje pobjedu unaprijed. Kingsi imaju najgori napad lige i drugu najgoru obranu. Protiv takve ekipe je utakmica najčešće gotova do poluvremena pa Bogdan stigne nabiti sebi lijepe brojke do kraja kad je protivnikov intezitet minimalan. Divac ali i prethodnici su uz sadašnjost prokockali i budućnost sa rasipanjem pickova i mladih igrača. Pokazali su prošlih godina pod ovim vodstvom i kad imaju izbore na draftu da ne znaju birati. Na prošlom draftu su u prvih 30 uzeli Foxa, Justin Jacksona i Gilesa. Dosta je klubova dobilo igrače koji izgledaju kao nositelji franšiza u budućnosti a birali su iza njih (Markaanen, Smith, Isaac te Mitchell) ili barem kao korisni igrači rotacije dok od ovih izbora Kingsa tek Fox djeluje kao igrač sa budućnosti u ligi ali ima najmanji plafon od svih TOP 10 pickova. 13. pick iz 2016., Papagiannis je već otpušten; nezapamćeno je da lutrijski pick bude otpušten u drugoj sezoni. To me dovodi do zaključka da još dugo nećemo viditi Bogdana u ozbiljnom kontekstu. Još uvijek je Hezonja za malo ispred zbog viših brojki ali trend je da će Bogdan dobivati veću ulogu do kraja sezone a Bogdan je više puta pokazao da je bolji i kompletniji igrač od Marija tako da bi trebao preći Marija na ovoj ljestvici do kraja sezone.

Ostatak čine igrači koji imaju malu ili nikakvu rolu u svojim momčadima. Po kvaliteti listu predvodi Bjelica. Bjelica je zapravo starija verzija Darija Šarića. Moderan PF koji može šutirati izvana ali i kreirati sa loptom u rukama. Njegov prvi problem je serija ozljeda koja ga je zadesila otkad je došao u NBA ligu. U Europi je uvijek djelovao fizički nespreman sa pokojim kilogramom viška i nedostatkom mišićne mase. NBA ritam utakmica, putovanja, veći intezitet te brža igra sa više kontakta jednostavno ne trpe nespremnost. Bjelica se tek ove sezone doveo u traženu tjelesnu formu. Njegov problem je što Tom Thibodeau ne preferira koristiti igrače s klupe nego jednostavno daje starterima veliku minutažu. Wiggins i Towns su tako prvi i drugi po broju minuta a u TOP 10 je i Butler koji je propustio nekoliko utakmica te Gibson koji je starter na Nemanjinoj poziciji. Tom je old school trener koji ne prati trendove u ligi; brži ritam, veći broj šutera, manje post upa te više odmora za igrače. Svi ti trendovi bi išli Nemanji u korist. Nemanja je u TOP 20 po postotku šuta za tri sa sjajnih 43.3 posto. Ako ćemo gledati igrače sa minimalno 100 pokušaja za tri, samo ih 8 ima bolji postotak od srpskog igrača. Bjelica je u TOP 50 po ofenzivnom ratingu (109.7). Susjedi na toj listi su mu Mirotić i Love; stretch PF koji šire obrane sa šutom iz vana te mogu razigrati sa visokog iz niskog posta dakle isti tip igrača kao Bjelica. Njih dvojica imaju 25+ minuta u prosjeku dok Bjelica igra tek 15.6 po susretu. Upravo Mirotić je "procvjetao" odlaskom Toma sa klupe Chicaga te u puno modernijim sistemima Hoiberga i Gentrya uživa u sezoni karijere.

Tom se već zakopao u prevelikim ugovorima veteranima pogotovo u visokoj liniji. Gibson ima 14 zagarantiranih miljuna i u sljedećoj sezoni; teško da bi Gibson dobio i duplo manje da ga stari trener nije potpisao u prvim danima free agencya. Drugi je Dieng kojem je garantirano skoro 50 miljuna u naredne 3 sezone. Sljedeće godine na cap počima udarati Wigginsov max a u narednim sezonama Timberwolvese čekaju max iznosi za Townsa i Butlera. Sa takvim salary cap opterećenjem, za očekivati je da će Tom pustiti Bjelicu. Zasigurno će neke franšize zaintrigirati ovi elitni postoci šuta za tri poena te će mu dati novu šansu.

Teodosić je kao i Bogdanović u NBA došao sa reputacijom jednom od najboljih igrača u Europi ali i sa puno više upitnika. Miloš je došao kao spori playmaker sa nedostatkom brzine ali i mišićne snage kojeg su uz to Rusi maksimalno dozirali (preskakao je puno utakmica i treninga tokom sezone). NBA sezona broji 82 utakmice u gustom rasporedu sa neusporedivo jačom i bržom konkurencijom nego u Europi. Naravno da Miloš nije mogao izdržati NBA ritam. Ove sezone odigrao je tek 27 utakmica od mogućih 56. Igra 25 minuta u prosjeku te bilježi 9.2 poena i 5.2 asista uz jako loše postotke šuta (39.2 posto iz igre; 34.9 za tri na 5.4 pokušaja). Vidljiv je trend i smanjenja Teodosićeve uloge u ekipi. Tradeom sa Detroitom dobili su na dubini a i neki igrači su im se vratili nakon ozljeda. Tako je Miloš igrao 16 i 17 minuta u zadnje dvije utakmice. Riversa i Clipperse posebno iritiraju prekršaji koje Miloš radi kod povratka u obranu. U Europi je to standard da prekidaš tranziciju protivnika dok je u Americi to odraz nezalaganja.

11. mjesto zauzima Dragan Bender. On je ujedno posljednji balkanski igrač koji ima ikakvu ulogu u ekipi. Biran je kao četvrti na draftu 2016. godine. 8 od prvih 10 pickova sa tog drafta već bilježi zavidne brojke i ima značajne uloge u svojim ekipama. Preostala dvojica su pogađate pickovi Sunsa. I dok je Chris totalni promašaj koji će teško biti u ligi uopće za 5 godina, Bender ima nekakav potencijal zbog svojih fizikalija te šuta za tri. Za Bendera su u samim počecima postojale nade da može biti kreator i na ovoj razini. Vidljivo je da on nije uopće napredovao u vođenju lopte, igri leđima ili licem prema košu na niskom i visokom postu. Kao kadet i junior pokazivao je naznake razigravačkog gena ali ove sezone za 23.3 minuta bilježi tek 1.2 asist. On je u Sunsima sveden na ulogu ispušnog ventila. Oko 80 posto njegovih šuteva su šutevi za tri poena (3.7 od 5.6 šuteva). Trice realizira sa solidnih 38 posto za tri. Igra u totalno konfuznoj situaciji gdje se ne planira dugoročno. 2015. su Sunsi sjajno birali Bookera na tek 13. mjestu ali i potpisali nekoliko veterana pod pritiskom vlasnika da se izbori playoff. Potpisi veterana Knighta, Chandlera i Dudleya su trebali bit potvrda tih ambicija. Danas su to rubni NBA igrači koji su plaćeni kao starteri u nekim drugim klubovima (svi imaju preko 10 miljuna garantirano i za sljedeću sezonu). Brandon uopće ne igra a Chandler i Dudley su u zadnjoj utakmici kombinirano igrali 6 minuta. Od zadnjih 5 susreta čak 2 su izgubili sa 45+ poena razlike. Susret sa Sunsima su GSW shvatili valjda kao malo jači trening pa je Kerr prepustio igračima koje odmara da vode timeoute. Ova ekipa izgleda kao putujući cirkus. Trenutno je njena glavna svrha da bi Warren, Jackson i Booker (a po novome i Payton) nabili što veće brojke što nije toliko teško kad ti protivnik dobije utakmicu nakon prve četvrtine.

U takvom kaosu bi neke naznake napretka kod Bendera opet trebale biti. Kad je draftan, pričalo se da je sposoban braniti 1-5 pozicije barem na preuzimanju. To dosada nismo imali prilike vidjeti. Bekovi lakoćom zabijaju protiv njega na preuzimanju a čak i jači SF-ovi ga zlostavljaju u postu da ne govorimo o klasičnim PF i C (Aldridge je neki dan zabijao u postu kao da igra protiv djece). U napadu većinom stoji na trici. Ne koristi svoju visinu da kazni niže igrače u postu; zapravo nema niti jedan efikasan potez oko obruča. Kad je dolazio u ligu pričalo se o mobilnom PF koji može spustiti loptu na pod i napasti sporije centre. Toga nema ni u tragovima. On puca trice kad je slobodan na perimetru ako nije otvoren proslijedi loptu. Da on pokazuje ikakve naznake nečeg od navedenog na treninzima, budite sigurni da bi mu Sunsi u ovoj situaciji dali dozvolu da pokuša to na utakmici te bi pozivali akcije za njega jer to isto rade za prethodno navedene igrače.

Na Zubca, Teletovića, Žižića i Marjanovića ne treba puno trošiti riječi. To su redom igrači koji će po isteku ugovora put Europe. Teletović je i pokazivao neke naznake da može bit koristan ali liga je "skužila" te stretch PF koji nemaju nikakav drugi skill. Uvijek preuzimaju na njemu tako da netko ostane na šuteru jer ne može kazniti nižeg igrača u postu. U obrani ga konstantno napadaju jer je prespor. Zubac i Žižić su prespori za današnji NBA; ne mogu preuzimati na picku, ne mogu izlati na perimetar a nedovoljno su dobri rim protectori. U napadu Zubac još i ima neke old school poteze u postu i nakon picka ali to je nedovoljno. Žižiću nedostaje eksplozivnosti i skočnosti a nema čak ni te neke tehničke elemente kao Zubac. Marjanović je vjerojatno najgori obrambeni visoki u ligi te zasigurno najgori u obrani pick and roll i pick and popa. U napadu može nešto zabiti i uhvatiti napadački skok ali to nije dovoljno kad radiš toliki minus u obrani.  

Jokić i ostatak Balkana
Jokić je apsolutni broj 1. Legitimni nasljednik braće Gasol; visoki koji ima šut i repertoar sjajnih dodavanja. Zapravo je bolji šuter od obojice a pogotovo dodavač. Igrač je oko kojeg možeš izgraditi ofenzivni sistem što Denver i čini. Jokić je sjajan u pronalaženju cutera i spot up šutera a Denver ima gomilu takvih igrača. Njegov problem je plafon.Teško je izgraditi contendera oko takvog centra koji nije sposoban zatvoriti reket a izlazak na perimetar u obrani je recept za katastrofu. Jednom kad dođe do playoffa a to je vjerojatno već ove sezone, protivnici će ga konstantno stavljati u pick and roll ...
Jokić i ostatak Balkana
Jokić je apsolutni broj 1. Legitimni nasljednik braće Gasol; visoki ...

Respekt: BruceWayne, Losovius,

Ovo je stvarno fenomenalna analiza! Nadam se da ćemo skupa raditi ovako nešto svakih mjesec-dva da vidimo kakvi su čiji trendovi... - Losovius, 20.2.18. 11:34, 0 0 0
hvala. Ako mozes samo uvuc ovo sa Nurkicem i maknit broj 1. Pisao sam u Wordu pa kopirao vamo. Nije mi zelja bila da izgleda ovako - Essien1950, 20.2.18. 11:52, 0 0 0
Trebali bi se bolje koordnirat za sljedeću temu, pa nam možeš pomoći s ključnim brojkama, a mi možemo onda napraviti i neke grafičke elemente. Što kažeš? - Losovius, 20.2.18. 12:05, 0 0 0
Super! Ja sam za. Slobodno kontaktirajte unaprijed - Essien1950, 20.2.18. 12:18, 0 0 0
Mac316 | 02/2018

Koliko je balkanska košarka sporije napredovala od ostatka Europe, pa i ostatka svijeta van SAD-a, najbolje se vidi po količini nositelja igre i velikih kontributora svojim momčadima exYU igrača u odnosu na druge sredine. Nekad su igrači kao Divac, Kukoč, Rađa, Stojaković činili veliki udio ukupnog broja uspješnih Europljana u najjačoj svjetskoj ligi. No, onda su došli neki novi klinci, klinci kao Nowitzki, Gasoli, Parker, da bi danas nacije kao Španjolska, Francuska i druge europske zemlje imali veliki broj aktivnih igrača, čime se udio 'balkanaca' u ukupnom broju stranaca smanjuje. Jednostavno, druge škole su otišle naprijed, izbacuju igrače sustavno i kontinuirano, dok se u ovim mračnim pustopoljinama i dalje sve bazira na sirovom talentu, improvizaciji i rijetkim slučajevima gdje se talent na vrijeme makne što dalje i procvate negdje drugdje. 

No, taj talent koji se ovdje rađa je dovoljan da broj exYU igrača ne bude mali, štoviše, sad kad je Hrvatska ponovno nekako uhvatila priključak, igrača sa ovih prostora je sasvim solidan broj, jedino pitanje ostaje, koliko su oni bitni u svojim momčadima i koliko pridonose, te kakva im je perspektiva. Odmah na početku potrebno je isplijeviti nešto korova, navesti one igrače koji samo zauzimaju životni prostor i troše zrak oko NBA lige, ali niti puno pridonose niti za njih ima nade u nešto više. Nazvati ćemo ih, kolokvijalno...

Jednom nogom prema izlazu kategorija:

1. Mirza Teletović - u nekoj drugoj košarci, koja je favorizirala stretch visoke igrače koji mogu pogoditi izvana, ali trebaju momčad koja za njih radi, Mirza je svoje mjesto našao. Nažalost po njega, ta vremena su prošla, a on u međuvremenu ostario. Mnoge ozljede učinile su ga praktički neupotrebljivim, a i da je zdrav, upitno je koliko može pomoći, kako Milwaukeeu, tako i bilo kome drugome. 

2. Ivica Zubac - nije da nije bilo naznaka upotrebljivosti Zupca kao sidruna u reketu, ali kako vrijeme ide, postaje očitije da njegov pomalo tromi korak ne može pratiti današnju ligu, a imati igrača u momčadi samo da udijeli koju blokadu nije u viziji većine momčadi. Mlad je, možda dobije još pokoju šansu, ali teško da će bilo gdje imati ulogu veću od grijanja ruba klupe i mahanja ručnikom na zakucavanja. 

3. Ante Žižić - sve navedeno za Zupca, sa lošijom obranom. 

4. Nemanja Bjelica - iako ga sustav Thibedauxa uspijeva utilizirati koliko može, najbolja vremena za Bjelicu su prošla i teško je zamisliti njegov duži ostanak na parketima NBA lige. Za NBA ligu je taman prenizak, ili točnije, prelabav, za igrati visoke pozicije, a prespor i prenestabilnog šuta za vanjske, a takvi igrači su vrlo često i puno kraće ostajali u američkoj avanturi. S obzirom da ulazi u 30. godinu, u Europi još itekako može birati gdje i kako želi igrati pa je to vjerojatno i smjer kojim će karijeru nastaviti. 

Boban Marjanović - kad u 3 godine promijeniš 3 kluba, plus jedan iz razvojne lige, jasno je da nemaš neki faktor koji bi te odveo dalje od prvog selekcijskog kruga. Vjerojatno postoji još poneki klub koji će biti voljan riskirati da ovi prije njih nisu dobro procijenili skriveni talent u monstruoznom okviru ovog gentle gianta, ali i ti eksperimenti će vjerojatno jako brzo završiti. Marjanovićeva budućnost je u davanju noćnih mora maloj djeci Europe, ne Amerike. 

Prije nego rangiram top 5 exYu igrača, ostaje kategorija onih koji su dovoljno dobri za biti u NBA ligi, mogu ponekad iskočiti i eksplodirati, ali u suštini se radi o epizodistima koji su lako zamjenjivi, a njihovi ugovori češće služe kao mamac za razmjene nego kao zalog za klupsku budućnost. Kategorija...

Kao da me nema tu

1. Bojan Bogdanović - prosjeci su sasvim pristojni, na tragu onoga što cijelu karijeru pokazuje, ali Bogdanovićeva jednodimenzionalna igra svo ovo vrijeme nije napredovala puno. S obzirom da se radi o vrijednom radniku i igraču koji nije sklon zabušavanju ili štrajkovima i buntovima, za pretpostaviti je da je dosegao, jednostavno, svoj limit, ovo je ono što Bojan može ponuditi košarkaškom svijetu i to nikako nije malo. Indiana igra iznad očekivanja, ali to jako malo veze ima sa 13 koševa koje Bojan trpa u prosjeku, jer način na koji ih postiže mogu kopirati mnogi igrači sličnog cjenovnog ranga. Upravo zato, za očekivati je da Indiana drži Bojana dok ne ulovi pravi moment za iskorak na više razine, a kad i ako posloži momčad za nešto više, Bojan će biti savršen žeton za neku razmjenu ili za otpis kako bi se oslobodilo prostora. Naravno, s obzirom na njegove godine, govorimo o bližoj budućnosti, sljedeće dvije sezone, nakon toga vjerojatno za njegovim uslugama više neće biti potrebe nigdje u ligi.

2. Nikola Vučević - sa prosjecima koje Vučević bilježi već dugi niz godina, malo tko može osporiti da se radi o igraču iz gornjeg doma visokih igrača lige. Ali, činjenica da njegove brojke cijelo ovo vrijeme nisu uspjele Orlando Magic pomaknuti iz podruma NBA lige govore dovoljno, Vučević je solidan igrač za trpati statističke rubrike, ali staviti ambicije franšize na njega da bude nositelj prema nečem većem očito nije karta za uspjeh. Bliži se godinama kad je za očekivati pad, ozljede ga baš i ne štede i njegovo vrijeme prolazi. Ostati će zapamćen kao centar fine tehnike koji bi u jačoj momčadi možda imao i veće rezultatske uspjehe sa solidnim doprinosom, ali i kao igrač koji sam malo toga može pokrenuti. U njegovu obranu, malo tko bi u Orlandu mogao. 

3. Mario Hezonja - naslovi koji skviče po našim portalima vas lako mogu zavarati. Tamo se piše o Hezonji koji igra 'u stilu Lebrona', nebeskom letaču i nemilosrdnom ubojici, ali ako je ikad postojala medijska pompa bez pokrića, onda je to ovo. Mario Hezonja je škart igrač u šrot momčadi, momčadi koja čak i takva jadna kakva je nije vjerovala u njega dovoljno da mu produži ugovor za jednu pišljivu godinu po vrlo razumnoj cijeni iako su na njega ispucali 5. pick drafta. Kad je sezona potpuno upropaštena i uključen tank mode, Hezonja je iz igrača za nula minuta dobio status rubnog prvotimca sa puno većim ovlastima u igri. Šokantno, ali te njegove minute, koševi, skokovi, blokade i općenito 'lebronovska igra', nisu pretočeni u pobjede, Orlando je jedna od najlošijih momčadi lige, sa posebno lošim skorom u zadnja dva mjeseca što se otprilike poklapa sa prominentnijom rolom za Hezonju. Vjerojatno je Orlando davao minute Hezonji u nadi da će netko zagristi i pokušati ga dovesti do kraja trejd roka, pa da za njega barem neki povrat dovedu, kao što su uspjeli, iako maksimalno skromno, za Elfrieda Paytona, ali niti jedan GM lige nije zagrizao. Hezonju čeka free agency u kojem će biti jako iznenađen, a oni koji nasjedaju na članke o njegovoj sjajnoj igri još više, ponudama koje će dobivati, raditi će se vjerojatno o igračkim minimumima koji se i inače nude visokim pickovima drafta koji nakon treće godine rookie ugovora ne dobiju produženja za četvrtu od svojih klubova. 

Miloš Teodosić - u nedostatku boljih opcija, Teodosić je došao na nekoliko špica Clippersa po zapaženim asistencijama i igri. Ali, s obzirom na godine i nesigurnu perspektivu Clippersa, vlak tu vjerojatno i staje. Da se radi o momčadi sa Griffinom i motiviranim Deandre Jordanom, pa uz poneko pojačanje, Teodosić bi mogao biti playmaker takve ekipe u stilu kakav je bio CP3, samo sa daleko manjom koš produkcijom. No, bez Griffina i s Deandreom na odlasku, Teodosić jednostavno nema pick and roll igrače s kojima bi svoju igru maksimalizirao. Clippersi ne izgledaju kao da će postati bolji bilo kad uskoro, a Teodosić vremena za čekanje nema kao što niti Clippersi nemaju interesa igrati s njim kao vođom igre ako on tu nije na duge staze. Promjena sredine je vjerojatna, ali pogoditi klub i igru koja je komplementarna Teodosićevim napadačkim mogućnostima i obrambenim nemogućnostima biti će jako teško. Scenarij u kojem Teodosić sve to pošalje na jedno mjesto i dođe u Europu uzeti još pokoju Euroligu je itekako zamisliv. 

Bogdan Bogdanović - kad rookie ima 11 koševa u prosjeku uz 46 posto iz igre i skoro 40 posto za tri poena to se generalno smatra dobrim, čak i jako dobrim učinkom. No, kad taj rookie ima 25 godina i došao je u ligu kao potpuno izgrađen igrač sa jako malo prostora za velike napretke, onda dojam i nije više baš tako sjajan. A pogotovo kad se sve to događa u Sacramento Kingsima koji su sezonu počeli tankirati tamo negdje nakon 5. utakmice sezone kad je postalo jasno da dovođenje Zacha Randolpha, George Hilla i Vince Cartera, over the hill veterana koji ne mogu nositi igru, neće rezultirati playoff mjestom ili nečim više od toga. Bogdanović je koristan i solidan igrač za NBA ligu, ali ako su mu limiti na 11 koševa u Kingsima koji ga imaju prostora forsirati i trpiti, onda je nešto više u kasnijim igračkim godinama teško zamislivo. 

POWER RANKING TOP 5 exYU 

5. Dragan Bender - početak sezone nije nudio veliku nadu, ali kako sezona odmiče, Dragan Bender se sve više oslobađa, a sustav Sunsa dobiva sve jasnije konture onoga što žele biti. Za razliku od većine stretch četvorki koje s naših prostora izbacujemo, Bender je izuzetno pokretan i mobilan igrač, sa finim pregledom igre, ali i sa kvalitetama u obrani. Bender zapravo ima sve, fini šut sa distance, tehniku za igranje pod košem i osjećaj za asistencije u pravom trenutku, pitanje je bilo samo može li se nametnuti u SUnsima u kojem praktički svi članovi rostera igraju za sebe i svoje dokazivanje pod suncem. Sunsi su mladi i poletni, nemaju presing rezultata, imaju jako puno otvorenog prostora pod salary capom za sljedeću sezonu i za očekivati je da su jedna od momčadi sa ogromnim upsideom. Ova sezona je svojevrsni filter za igrače, da se vidi tko ima kvalitetu i vještine za nove SUnse koji bi se trebali graditi za budućnost. Dragan Bender je igrom u drugom dijelu sezone pokazao da ima nešto az pokazati, a klubovi su skloni ne odustajati lako od visokih pickova drafta. K tome, Bender može još dvije godine igrati po vrlo povoljnom ugovoru koji ne opterećuje momčad, a ako nastavi razvoj igre u trajanju tog ugovora, za dvije godine mogao bi biti među prvima u redu da dobiju pravi novac od SUnsa. 

Benderova budućnost uvelike ovisi od uprave Sunsa i kako će odraditi prijelazni rok. Ako Bookeru, koji je zvijezda u stvaranju, pridruže prave igrače u free agencyu, bilo kroz dovođenje nekog superstara ili kroz popunjavanje rostera nizom kvalitetnih igrača, Sunsi će krenuti prema gore, a sa njima i Bender, koji je pokazao da u igri 'svatko za sebe' može opstati, pa je logična pretpostavka da bi sa kvalitetnijim suigračima i postojanim sustavom svoje brojke i igru trebao odvesti na višu razinu. 

U ovom trenutku Bender nije top 5 igrač po učinku ili značaju za momčad od exYU igrača, ali kad se ubroji faktor perspektive i klupske situacije, njegove dionice bitno rastu. Gotovo sve brojke je bitno podigao u odnosu na prvu sezonu, što je za mladog igrača uvijek dobar pokazatelj razvoja, a u današnjoj tricaškoj ligi, njegov postotak od preko 37% iz skoro 4 pokušaja po utakmici nije zanemariv, u svakom slučaju puno bolji od grozomornih 27% koje je pucao u rookie godini. Ono gdje mora raditi je ukupni postotak šuta iz igre, za tako visokog igrača neprihvatljivo je da puca 39% iz igre, ali s obzirom na stil igre SUnsa i nepostojanje smisla u igri, oslanjanje pretežno na individualna rješenja i tricu, ne treba niti čuditi. 

4. Dario Šarić

Jako je teško valorizirati igru Šarića. Nedvojbeno je da SIxersi rastu, ali jednako tako je nedvojbeno da rastu zahvaljujući primarno pojavi Bena Simmonsa, najsvestranijeg rookiea još od Lebron Jamesa i prvoj postojanoj sezoni Joela Embiida koji spada u centarsku elitu lige. Šarić je tu savršeni komplementarni igrač, igrač iz drugog plana, reklo bi se, ali koševi nisu ono što Šarića izdvaja. Šarić jednostavno ima taj neki kohezivni faktor u sebi, u ničemu nije najbolji, malo toga može izvesti impresivno, kako u klubu tako i u reprezentaciji, ali njegova igra ostavlja dojam da bi jako nedostajala kad je ne bi bilo. 

Treba biti potpuno jasan, prošlogodišnji SIxersi, nakon što su ostali bez Embiida, a prije pojave SImmonsa bili su smeće. I Šarićeva igra, koja je u drugoj polovici sezone bila najbliže što Sixersi imaju vođi momčadi, nije pridonijela baš ništa da se to promijeni. S te strane, Šarića se može gledati kao na igrača vrijednosti Bojana Bogdanovića, igrača sa određenom produkcijom koja je relativno lako zamjenjiva. 

No, Šarićeva igra u stvarnosti nije ništa nalik na Bojanovu. Dok će Bojan mirno i rutinirano trpati ono što mu momčad pripremi, ali odigrati malo toga na svoju inicijativu, Šarić će frustrirati igrače i navijače promašajima iz otvorenih šuteva ili gubljenjem lopte taman kad tok napada dobro krene. No, samo malo nakon toga, Šarić će strpati tricu nakon četiri uzastopna promašaja, iščeprkati napadački skok i poentirati uz faul kad su već svi od napada odustali ili odigrati dodavanje kakvo nitko ne očekuje. 

Rutina se može steći, smirenost može doći s godinama i iskustvom, ali srce, ako hoćete i dječačka zaigranost košarkom ne dolazi samo tako, pogotovo ne u surovom profesionalizmu NBA lige. Iako ima svojih grešaka, Šarić je puno više motor svoje momčadi koji vuče naprijed nego što je sidro koje vuče dolje. Hoćete li si počupati kosu na neke njegove odluke na terenu je više vaš problem nego njegov, Šarić nije igrač koji će svake večeri istrčati i nositi momčad pobjedama, ali je igrač koji vas može izvući i dati impuls prema pobjedama kakav malo tko drugi može. Sve dok Philadelphia ima Simmonsa i Embiida koji se brinu za širu sliku, to jest, put Sixersa od Procesa prema finalima, Šarić će nastaviti davati svoj kukočevski doprinos tom putu, doprinos koji nikako nije mali. Samo nemojte od njega tražiti da to radi svake večeri i uvijek jednako. 

3. Jusuf Nurkić

Jako je podcijenjeno Nurkićevih 14 koševa i 8 skokova koje bilježi ove sezone za Blazerse. Za bolje cijeniti Nurkićevu produkciju treba razumjeti u kojem sustavu on funkcionira. Nurkić igra u momčadi koja je, više nego bilo koja u ligi, podređena bekovskoj igri svojih zvijezda. Lillard i McCollum su više od opcije A i B u momčadi Portlanda, oni su i opcija C, D, E i F, apsolutno sve ambicije Blazersa prikačene su na ovaj 'vanjski' dvojac. Sukladno tome, igru pod koševima u Portlandu baš nitko puno n 'šljivi'. A baš tamo ordinira Jusuf Nurkić, on nije centar koji bi se izvlačio na šut, praktički izvana niti ne puca, a nije najspretniji niti u brzim akcijama i pick igri. S druge strane, u svojoj komfort zoni prvih zvijezda momčadi, McCollum i Lillard niti ne pomišljaju na nekakvo spuštanje lopte u post, uključivanje Nurkića u igru ili prepuštanje djela napadačkih ovlasti njemu. Svaki koš koji Nurkić zabije mora i krvavo zaslužiti, ne zato jer se mora za njih izboriti kraj protivnika nego kraj vlastitih suigrača, a s obzirom da s njima igra 82 puta u godini, njegove brojke su jako impresivne. 

Malo više rim protectiona i čvrstine ne bi škodilo, ali Nurkić manjak upotrebe fizikalija u igri nadoknađuje 'prljavštinom', vjerojatno je malo igrača koji nakon sudaranja s njim po terenu cijelu utakmicu nemaju bar pokoju modricu po tijelu jer Nurkić voli uvaliti lakat, gurati, gaziti po nogama ili bilo što drugo što je u sivoj zoni košarkaških pravila. S obzirom da ima 23 godine, a da se dokazao u za centra vjerojatno najmanje pogodnom okruženju lige, ponude za Nurkića neće nedostajati čak i ako Portland odluči ići u nekom drugom smjeru. To im pak ne bi bilo preporučljivo, jer s obzirom na ostatak rostera, Jusuf Nurkić je sve što stoji između toga da Lillard i McCollum budu jedini dvoznamenkasti igrači po prosjeku koševa u momčadi, a uzevši u obzir njihove navike uključivanja ostalih u igru, teško da bi se netko drugi sam izborio za koševe na način kako se to izborio Nurkić. 

Portland je momčad bez vizije i sa ponajmanje financijske fleksibilnosti u ligi, pa neka njihova eksplozija nije izgledna bilo kad uskoro, a Nurkić je zapravo jedini vrijedan žeton za pregovaranje koji imaju, ako McCollum i Lillard jesu nedodirljivi kao što se čini. Ironično je da je u kratkoj NBA karijeri Nurkić igrao u dvije momčadi koje ga najmanje mogu koristiti, Denver zbog eksplozije Jokića, a Portland zbog stila igre kojim igraju. No, u obje te momčadi, bez obzira na zapreke, Nurkić je pokazao da je pravi igrač, iz mimimuma koji mu je pružen izvukao je maksimume i jako bi zanimljivo bilo vidjeti što je zaista u stanju ako upadne u momčad koja bi ekšuli znala što s njim. 

2. Goran Dragič

Miami Heat fluktuira od 4. do 8. mjesta Istoka, ali izgledno je da su na putu u playoff. Mnogi igrači se izmjenjuju u bitnim rolama u toj momčadi, čak i stil igre bitno varira gotovo na tjednoj bazi, Miami iz rubne run n' gun momčadi jako lako prelazi u sporu, metodičnu, začahurenu momčad. No, jedna stvar je konstantna, Goran Dragič je apsolutni vođa te momčadi i najviše o njemu ovisi igraju li lijepo ili ružno, pobjeđuju li ili gube. 

Nakon senzacionalnog uspjeha sa Slovenijom i ispunjenja jednog sna, možda bi u Dragičevim godinama bilo za očekivati da malo i uspori, da polako krene stagnacija izazvana ispunjenjem nečeg zaista velikog. No, Dragič se pokazao kao profesionalčina, ne samo da je nastavio biti vođa zaista nedorečenog Heata, koji niti je u reizgradnji niti u fazi ozbiljne konkurentnosti za naslov, nego je u ovoj sezoni uspio dohvatiti i prvi poziv na All star utakmicu, istina, okolnim putem nakon ozljeda, ali svejedno. 

Goran DRagič je baš ono što bi Ameri rekli 'the Man' na južnoj Floridi. Superiorno vodi igru u nestabilnoj situaciji kakva je na Miamijevom rosteru, drži momčad konkurentnom, a kao prvi palymaker momčadi, jasno je da tečnost igre ovisi upravo o njemu. Rijetki su europski igrači koji uspiju postati prva imena NBA klubova, osim Nowitzkog, Gasola i donekle Parkera teško se sjetiti i jednog, pa zato Dragičeva karijera treba biti još jače vrednovana. Možda mu brojke nisu senzacionalne, pa je stoga malo i u sjeni većih europskih imena navedenih, ali sastav Heata je takav da puno igrača dobiva svoje šuteve, momčad u hodu pokušava obaviti selekcijski proces, a Goran Dragič je čovjek koji cijeli taj proces vodi i koji će Heatu stvoriti neke igrače za budućnost čak i kad njega u klubu više ne bude. 

1. Nikola Jokić

Sve što vrijedi za Dragiča vrijedi barem duplo za Jokića. Jer, dok je Dragič igrač bliže zalasku karijere, Nikola Jokić tek počinje, a već je All star razina talenta lige. Kao dodatni plus, Jokić to sve postiže sa centarske pozicije gdje se ne očekuje obično da se nađe čovjeka preko kojeg cijeli napad ide. Jokićeva mogućnost dirigiranja igrom sa visokog posta je bez premca u ligi, dakle praktički na svijetu, vjerojatno nema košarkaša na svijetu koji leđima okrenut košu može toliko dobro držati u rukama sve konce igre. 

Denver nije momčad koja je spremna za pobjeđivanje odmah, ali sa mladim talentima kao Harrisom, Murrayom i Jokićem imaju jezgru kojoj je plafon teško vidjeti. Uz njih, momčad ima dosta financijske fleksibilnosti, a vratiti će im se i veteran Paul Millsap koji je svojom igrom savršeni partner Jokiću na visokim pozicijama, on će obaviti puno prljavog posla kojeg Jokić ne radi, ali i šutem raširiti reket te osloboditi Jokiću prostor i olakšati mu izolaciju. U svim tim kombinacijama Nikola Jokić je apsolutno ključno ime, bez njega postojanje ovakvih Nuggetsa, koji se smatraju jednom od najperspektivnijih momčadi, nema nikakvog smisla. 

Jokić će bez ikakve sumnje biti All star igrač, vjerojatno mnogo puta u karijeri, a zahvaljujući zaista jedinstvenom skill setu za visokog igrača vjerojatno je i na sigurnom putu za maksimalni ugovor, jer teško je zamisliti da Denver zatoči grom u boci, a onda samo tako otvori čep i pusti ga van. Za pretpostaviti je da šuterski postoci, općenita tehnika šuta i snaga u obrani još mogu rasti, a zapravo je i zastrašujuće pomisliti koliko dobar Jokić može onda biti. 

Puno Balkanaca, kilava košarka
Koliko je balkanska košarka sporije napredovala od ostatka Europe, pa i ostatka svijeta van SAD-a, najbolje se vidi po količini nositelja igre i velikih kontributora svojim momčadima exYU igrača u odnosu na druge sredine. Nekad su igrači kao Divac, Kukoč, Rađa, Stojaković činili veliki udio ukupnog broja uspješnih Europljana u najjačoj svjetskoj ligi. No, onda su došli neki novi klinci, klinci kao Nowitzki, Gasoli, Parker, da bi danas nacije kao Španjolska, Francuska i druge europske zemlje imali veliki broj aktivnih igrača, čime se udio 'balkanaca' u ukupnom broju stranaca smanjuje. Jednostavno, druge škole su otišle naprijed, izbacuju igrače sustavno i ...
Puno Balkanaca, kilava košarka
Koliko je balkanska košarka sporije napredovala od ostatka Europe, pa ...
"Hezonja je škart igrač..." Tu sam morao opizdit neslaganje. - baiso, 15.2.18. 9:54, 0 0 1
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.