zatvoreno

Opet Červar: dobra ili loša ideja?

  • 08.03.2017.
  • 30
  • 3

Lino Červar je novi izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, a to je potvrdio predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac na konferencije za mediji.

- Lino Červar je novi izbornik, potpisao je ugovor na godinu dana.

Tako su okončane spekulacije i potvrđeno ono što se znalo već neko vrijeme. Spekulira se da bi Červar u svoj stručni štab ponovo mogao uključiti Balića i Metličića, ali tek ostaje da saznamo tko će mu se pridružiti.

Detaljnije s presice pročitajte OVDJE.

Pitanje je jedno i jednostavno je; je li Lino Červar dobar ili loš izbor za izbornika?

Podržavate li postavljanje Červara kao izbornika rukometne reprezentacije? djelomično podržavam 6.3 0, 0, 0, 3, 1, 7, 6, 6, 3, 2, 2
Kakav je Červar trener? dobar 7.2 0, 0, 0, 0, 0, 1, 8, 10, 8, 2, 1
Je li Červar bolji izbor od Babića? većinom se slažem 7.1 0, 1, 0, 1, 4, 0, 2, 7, 6, 5, 4
Treba li vratiti u stožer Balića i Metličića? niti se slažem niti ne slažem 5.4 1, 1, 1, 2, 1, 10, 6, 4, 2, 1, 1

Analize (3)

whiteshadow | 03/2017

Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od početka bio najizgledniji kandidat. I nije čudo; ipak govorimo o čovjeku koji nam je kao trener donio najviše veselja od svih prije ili poslije njega te se,  kako je i on to sam nebrojno puto znao reći, olimpijskog pobjednika treba poštovati.
Ipak, prilično sam siguran da ćemo i u ovom Linovom mandatu slušati raznorazne bajke kod timeouta ("sada samo gol za gol igramo" ili "za Ivana, nećemo im dati loptu da se jebu, za Ivana!") i da će nakon utakmice odigrati svoju osobnu sa novinarima, ako krenu "opstruirati i okretati igrace protiv njega. Znači li to da je Lino cirkusant od trenera i neznalica koja se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme? Ne, nipošto.
Ipak, neka je Lino bio taj koji je dao Babiću šansu (to je i ovaj sam rekao), ne mogu se oteti dojmu da je Babić 10 puta stručniji trener od Červara. Nije si ni on pomogao izjava poslije utakmice, ali u pripremi i za vrijeme utakmice čovjek je na zadnjem prvenstvu bio na visini zadatka. Osim zadnjih 15 minuta protiv Slovenije. I kako to obično biva kada ti krenu suditi vruće glave - ono dobro što si uradio se uzima zdravo za gotovo, a u obzir se uzimaju samo oni trenuci kada si zakazao. Nije to ništa novo, mi smo takav narod s takvim (balkanskim) mentalitetom, a Babić je jedan u nizu onih koji su to najbolje osjetili na svojoj koži. Jer, ruku na srce, 18 sati prije poraza od Slovenije Babić je bio jednom nogom u finalu. Da je ušao taj sedmerac, čitav stožer bi još bio na okupu, a Babića bi označili kao ključ jer je uspio zaustaviti norveški stroj za golove na samo 22.
Da se vratim na Lina, bit će zanimljivo vidjeti kako će voditi reprezentaciju koja nema igrače onakve kvalitete kao što je to imala ekipa u njegovom prvom mandatu. U redu, Duvnjak je klasa za sebe i kad on igra dobro onda i mi igramo dobro, ali nije Ivano i to neće nikada ni biti. Osim njega, mi u ekipi nemamo nijednu svjetsku klasu, a u velikim utakmicama takvi pojedinci donose razliku.
I upravo tu, u tom trenutku kada shvatiš da nemaš igrače kojima je dovoljno na timeoutu uzviknuti "Pa nećemo valjda ovakvu igru igrati!", pa da probudiš u njima inat da pokažu da su najbolji, tada na vidjelo dolazi ono na što ih ti kao trener moraš pripremiti. Sa ovakvom mladom ekipom, Babić je to uspio uraditi prvoklasno; što se pripreme utakmice tiče čovjek je daleko najstudiozniji izbornik kojeg smo imali, ali zapeo je tamo gdje Lino neće, a to je iskustvo. Jer iskusan trener bi na +7 protiv Slovenije uveo na 6-7 minuta neke koji su do tada skupljali minutažu na kapaljku i tako dao priliku prvotimcima za predah. Babić to nije iskoristio i zato je bivši (nezasluženo, ali balkanski mentalitet), a takva greška se ne bi potkrala Červaru upravo zato što je dovoljno iskusan.
Ipak, koliko god bio iskusan, ostaje sumnja u pripremu utakmice i ono što može ponuditi svojm igračima kao konkretna rješenja na terenu. U svojem prvom mandatu imao je najvirtuoznijeg igrača koji je ikada igrao rukomet, haubicu koja je mogla zabijati sa 11 metara i najinteligentnijeg desnog vanjskog koji je igrao 60 minuta svaku utakmicu. I s takvom ekipom smo zlata osvajali onda dok je u stožeru sjedio Irfan Smajlagić. Otkada je otišao, medalje su imale sve slabiji sjaj. Zašto? OK, bilo je svakakvih ozlijeda i pehova, ali Irfan je bio onaj koji je odrađivao najveći dio priprema utakmice. Červar je znao, kako bi Ćiro rekao, "galvanizirati i tako derivirati sve njihove potencijale", ali Irfan je bio čovjek koji je studirao i pratio protivnike.
Nadam se da Lino neće biti preveliki egoist i da će pozvati Metličića u svoj stožer upravo da bi obavljao ovaku zadaću. Kamo sreće da nas Lino sam odvede do nekog zlata i da pojedem govno, ali sada sve više shvaćam Babića kada je zahvaljivao Gospi; ovakvoj ekipi sa ovakvim vodstvom protiv Danaca, Francuza ili Španjolaca samo Gospa može pomoći.

Kada već nije mogao ostati Babić, Lino je druga najbolja opcija
Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od početka bio najizgledniji kandidat. I nije čudo; ipak govorimo o čovjeku koji nam je kao trener donio najviše veselja od svih prije ili poslije njega te se, kako je i on to sam nebrojno puto znao reći, olimpijskog pobjednika treba poštovati.Ipak, prilično sam siguran da ćemo i u ovom Linovom mandatu slušati raznorazne bajke kod timeouta ("sada samo gol za gol igramo" ili "za Ivana, nećemo im dati loptu da se jebu, za Ivana!") i da će nakon utakmice odigrati svoju osobnu sa novinarima, ako krenu "opstruirati i okretati igrace ...
Kada već nije mogao ostati Babić, Lino je druga najbolja opcija
Od imena koja su dolazila u obzir, Červar je od ...

Respekt: ipsi13,

johnny08 | 03/2017

Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio već predanu ostavku Babića i nakon što je dotičnom odlučio pružiti još jednu priliku.

Jedini razlog zašto tu ostavku Gobac nije prihvatio je taj što HRS ima limitirana financijska sredstva, pa je lakše ići linijom manjeg otpora. Pritom je puno bitnija od novca vizija, jer novac bi se u konačnici našao za sport koji je polučio toliko uspjeha. Naime, hrvatski rukomet ima nevjerojatnu prednost u odnosu na ostale reprezentativne sportove, a ona se očitava u tome što za hrvatsku rukometnu reprezentaciju znaju svi koji se bave rukometom. Samim time, najveća trenerska krema tog sporta bi bila voljna preuzeti klupu naše reprezentacije, a ako možete na gažu dovesti najbolje, zašto se zadovoljavati bolnim mediokritetima? Činjenica je da smo od zlatne Červarove generacije godine ulupali u ništa. Zadnju finalnu utakmicu je 2010. vodio upravo Červar, a od tada finalna pustoš. Jesmo li u ovih 7 godina napravili temelje za nove moćne generacije (primjer Francuske), nametnuli prepoznatljivi stil rukometa ili polučili neki veliki rezultat? Nismo i dok god se za izbornika biraju podobni i jeftini specimeni poput Goluže/Babića niti nećemo.

Pri odabiru novog izbornika opcije su dvije: domaći čovjek ili stranac. Spletom okolnosti i zakulisnih igrica mi smo potrošili (Červar), otjerali (Smajlagić) ili iskoristili (Gobac/Babić) sve iz domaćeg bazena što smo mogli. Noka Serdarušić realna opcija nije, jer njegov CV sasvim opravdano prati određeni financijski iznos kojeg je suludo davati za čovjeka koji je pri zalazu trenerske karijere i na kojeg se ne može dugoročno računati. Nadalje, dok god u Savezu sjede ljudi koji sjede u našem, nemoguće je očekivati stranca. Zašto? Zato što stranac donosi svoju viziju rukometa, nameće svoja pravila, bira igrače isključivo koje on želi i košta više od Goluže/Babića. Primjeri Makedonije (Červar) i Slovenije (Vujović) pri odabiru trenera stranca koji je dobro upoznat sa okruženjem su označeni kao izdaja domaćih talenata, a vjera rukometnih velesila poput Njemačke (Sigurdsson im donio europsko zlato), Danske (Gudmundsson) ili Mađarske (Dushebajev, sada novi izbornik Poljske) kao notorna glupost. U svoj toj silnoj domaćoj pameti uspjeli smo napraviti puni krug i vratiti se na Linu Červara.

Lino Červar je zapravo logičan izbor. Ako nemaš/ne želiš platiti kvalitetu, najbliže tome je dovođenje najuspješnijeg izbornika u povijesti reprezentacije. No, sa Červarom je Savez još jednom pokazao kako se budućnost nimalo ne planira; samo je bilo bitno ugasiti požar pred prvenstvo u Hrvatskoj. Povratkom Červara Gobac je zapravo kupio vrijeme i po tko zna koji put stavio štit ispred sebe. Opcije su dvije: Hrvatska odigra odlično prvenstvo i ispuni cilj (Gobac samoproglašeni vizionar) ili Červarov debakl, uslijed kojeg će fokus medija ionako biti daleko od Gobca, u trenucima dok traje linč na izbornika pobjednika koji je pao na niske grane. Također, Červar je idealan 'poster boy' za javnost, koja je poljuljana recentnim neuspjesima i koja će kroz njegov lik ponovno proživjeti zanos prošlih, pobjedničkih vremena. Gobcu Červar u ovom trenutku više treba nego što želi priznati, stoga je i traženje najboljeg izbornika bila čista formalnost odgađana do trenutka kada je Červar raskinuo ugovor sa Makedoncima. Pritom se logično nameće pitanje što to Červaru u ovom trenutku u karijeri treba. Červar, za razliku od većine poznatih rukometnih trenera, rukomet nije igrao, te kao čisti ljubitelj igre, trenersku karijeru je gradio u rukometno egzotičnoj Italiji. Potom je političkim zaleđem i u nedostatku konkurencije dobio uzde reprezentacije koja je završila posljednja na EP, te svi znamo što je napravio sa tom istom ekipom; no on nikada taj uspjeh nije u potpunosti iskoristio. Nikada nije postao trener nekog njemačkog ili španjolskog kluba, štoviše on unatoč silnom uspjehu sa Balkana nikada nije ni otišao. Razloge zašto nije došao dalje od Makedonije neću secirati, jer su oni nebitni za samu temu, no Červar se nada kako će ga još jedan reprezentativni uspjeh staviti u izlog za zadnji pokušaj angažmana u nekom većem klubu. Uz navedeno, europsko zlato je jedina medalja koja mu  nedostaje, a nenadana šansa da kompletira kolekciju je jednostavno prevelika prilika za propuštanje.

U konačnici, sa Červarom ne radimo korak unaprijed, jer dugoročno nismo dobili izbornika koji će udariti temelje nekoj novoj Hrvatskoj, već se pokušava stvoriti onaj privid domoljublja i zanosa koji će voditi reprezentaciju prema medalji (savršeno odgovara trenutnom političkom trenutku). Uspjeh Červara kao izbornika ovisi o puno faktora, te je nemoguće u ovom trenutku dati predviđanje hoće li njegov povratak biti trijumfalan, no navedeno ne mijenja činjenicu kako se Gobac još jednom zaštitio sa svih strana. Pritom je HRS odabrao jedini put koji je mogao, jer realno, oni kapacitete za nešto više od povratka Červara niti nemaju.

HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na EP u Austriji 2010. godine. Uslijedila je era Goluže ili Mr.Bronce, prozvanog zbog niza osvojenih trećih mjesta, a otkaz je dobio zbog neuspjeha na SP u Katru gdje je ispao u četvrtfinalu. Naslijedio ga je Babić, koji se rezultatski nije uspio približiti prethodniku, te je mandat završio recentnim debaklom u utakmici za treće mjesto protiv Slovenije. Sama činjenica da će se njegov mandat pamtiti više po zazivanju nevidljivih bića, nego po rukometu kojeg su igrale njegove ekipe puno govori o njemu. Vujović mu je presudio, nakon što Gobac nije iskoristio ...
HRS nije ni mogao bolje od Červara
Lino Červar je sa klupe Hrvatske otišao nakon srebra na ...

Respekt: Wenger, MattRM, MARIOLJETA, crosby87, Ginosaji, ipsi13,

Slažem se: MattRM,

Cirohito | 03/2017

Lino Červar najvjerojatnije će preuzeti kormilo hrvatske rukometne reprezentacije, iako još ništa nije službeno jer je Červar još uvijek trener Metalurga. U ovoj analizi razmotrit ću što hrvatska rukometna reprezentacija može dobiti s njim kao izbornikom.

1. Stvaranje pozitivnog ozračja i vjere igrača u same sebe

Ono što je po mom sudu u sportu najvažnije je vjera u sebe, zajedništvo i motivacija. Svi jako dobro znamo da su sve velike momčadi u bilo kojem ekipnom sportu bile jedna „klapa“ kako mi to volimo reći. U takvim ekipama uvijek vlada ozračje u kojem svaki igrač u svakom trenutku zna svoju ulogu, poštuje momčad i svoje osobne ciljeve podređuje ekipi, ali je isto tako spreman povući i za druge na terenu kojima u određenom trenutku ne bude išlo. U tom smislu je jako bitno da igrači nauče preuzeti odgovornost bez straha, pogotovo ovi mlađi. Kažem mlađi zato što se od starijih to ionako očekuje. Također je bitno da imamo trenera koji u trenucima kada je cijela momčad u krizi zna „galvanizirati“ igrače. To Lino svakako zna, koliko god se neki rugali njegovom vođenju time-outa i psovkama.

2. Iskusan trener koji ima reputaciju i dobro podnosi pritisak

Lino Červar iskusan je trener koji je u karijeri prošao sve. Od 1974. vodio je Triko Novigrad, a 1980. godine preuzeo je Istraturist i uveo ga iz pete jugoslavenske lige u prvu, što je svakako njegov prvi značajniji trenerski uspjeh. Drugi veliki uspjeh došao je 1997. kada je prvi put u povijesti na SP odveo reprezentaciju Italije. Istu je reprezentaciju godinu potom po prvi put u povijesti odveo i na EP. Godine 2001. je sa RK Zagrebom osvojio naslov prvaka Hrvatske. Vodeći reprezentaciju od 2002. – 2010. osvojio je dvije zlatne te četiri srebrne medalje. Mnogi kažu da je s onakvom generacijom mogao i morao više, no to je pitanje za ne neku drugu analizu. Ono što želim reći nabrajanjem ovih činjenica da je Lino trener koji zasigurno zaslužuje poštovanje. Ovo su činjenice, koliko god neki pokušavali umanjiti njegov uspjeh. S obzirom na svoju reputaciju vjerujem da može steći autoritet među igračima koji je u nekim trenucima po mom sudu nedostajao Željku Babiću. Iskusan trener poput Červara također će znati skinuti suvišni psihološki pritisak sa leđa igrača i dobro ih pripremiti na pritisak velikih očekivanja pred domaćom publikom.

3. Trener koji poznaje rukomet i koji će nam vratiti rukometni identitet

Lino Červar zasigurno je bolji trener od Željka Babića i čovjek koji neće eksperimentirati sa sedam igrača u napadu ili nešto tome slično, samo zato što je to danas moderno. Lino je trener koji traži jednostavna rješenja, najkraći i najbrži mogući put do gola, bez kompliciranja i „izmišljanja tople vode“. U tom smislu smatram da ćemo se primjerice vratiti igri na kontranapade. Podsjetit ću da Babić nije bio pretjerano sklon igri na kontre u odnosu na Golužu i Červara, jer je smatrao da ne smijemo ući u jurnjavu sa suparnikom jer tako možemo izgubiti loptu pa umjesto toga je prema njegovu mišljenju bilo bolje igrati dug i „organiziran“ napad. Na taj način je protiv Norveške spriječio par dobrih situacija za kontru, a kontra je kao što je poznato, nešto što je naše najjače oružje i dio rukometnog identiteta oduvijek.

4. Trener koji je dugoročno rješenje

Sasvim sigurno Červar neće od HRS-a zahtijevati onoliko novca koliko bi zahtijevali neki inozemni treneri se reputacijom, pa se samim tim nameće kao trener na duže staze. Smatram da bi HRS trebao s njim potpisati ugovor na barem četiri godine. Zašto? Nakon prvenstva iduće godine ostaju još samo dvije godine do Tokija, što se možda čini puno, ali je zapravo jako malo i bitno je da u tom periodu imamo kontinuitet jednog trenera koji će imati viziju i posložiti momčad za te Igre, a ubrzo nakon tih Igara je novo prvenstvo. Zvuči kao floskula jer mi stalno tražimo izgovore za neuspjehe u tome da slažemo momčad za neko buduće natjecanje, ali treba imati u vidu da je do prvenstva u Hrvatskoj ostalo premalo vremena da bi se nešto značajnije napravilo u smislu dugoročnog slaganja ekipe. Neki će reći da sam u krivu jer je Červar uspio u samo godinu dana od momčadi koja je bila zadnja u Europi napraviti momčad za svjetsko zlato, ali treba imati na umu da tadašnja i sadašnja situacija nipošto nisu iste. Tada je reprezentacija u Portugal otišla bez ikakvih rezultatskih imperativa i pritiska javnosti, što je na neki način bila olakotna okolnost i igračima, a i stručnom stožeru. Povrh toga smo imali i znatno bolje igrače, ponajprije vanjske pucače Metličića i Lackovića i najboljeg srednjeg vanjskog, Ivana Balića. Zato smatram da bi Lino čak i u slučaju neuspjeha na prvenstvu iduće godine trebao i dalje ostati izbornik. Ključ je kontinuitet.

Što je realno očekivati od Line Červara na domaćem EP-u iduće godine? Mislim da je polufinale realno, ali nipošto ne treba stavljati imperativ medalje jer nam je ekipa, kako rekoh, prilično limitirana u pogledu lijevog i desnog vanjskog, ponajprije u napadu. Kopljar ili pogađa apsolutno sve ili promašuje, ovisno o tome kakav mu je dan dok se Stepančić uopće ne usudi pucati na gol. Što se lijevih vanjskih tiče, jedino je Marko Mamić prevaga, dok je sa Sliškovićem ili Mandalinićem ista priča kao i sa Stepančićem, odnosno Kopljarom. Obrana nije toliki problem, mada i nju treba znati još bolje uigrati. Stoga će biti jako važno tko će zajedno s Linom biti u stručnom stožeru jer je dobro poznato da je našu najbolju obranu ikad složio Irfan Smajlagić, a ne Červar.
I na kraju možemo zaključiti da nam medalju ne može jamčiti nitko, pa ni Lino Červar, ali su šanse da dođemo do nje mnogo veće s Linom kao izbornikom iz svih razloga koje sam naveo u ovoj analizi. Stoga se nadam da će on, za dugoročnu dobrobit hrvatskog rukometa, preuzeti reprezentaciju.

Lino Červar je idealan izbor!
Lino Červar najvjerojatnije će preuzeti kormilo hrvatske rukometne reprezentacije, iako još ništa nije službeno jer je Červar još uvijek trener Metalurga. U ovoj analizi razmotrit ću što hrvatska rukometna reprezentacija može dobiti s njim kao izbornikom. 1. Stvaranje pozitivnog ozračja i vjere igrača u same sebe Ono što je po mom sudu u sportu najvažnije je vjera u sebe, zajedništvo i motivacija. Svi jako dobro znamo da su sve velike momčadi u bilo kojem ekipnom sportu bile jedna „klapa“ kako mi to volimo reći. U takvim ekipama uvijek vlada ozračje u kojem svaki igrač u svakom trenutku zna svoju ulogu, ...
Lino Červar je idealan izbor!
Lino Červar najvjerojatnije će preuzeti kormilo hrvatske rukometne reprezentacije, iako ...

Respekt: MARIOLJETA, ivan-cro, Shankly96, MattRM, Losovius,

Slažem se: MattRM,

Ne slažem se: MARIOLJETA, ipsi13, iiks90, Mihovil0, Losovius,

Nekako mi konstatacija da Červar ni po čemu nije bolji trener od Babića zvuči kao da netko kaže da Del Bosque po ničem nije bolji trener od Zidanea. - MattRM, 16.3.17. 13:47, 0 0 0
neslaganje s nekoliko stvari, ali zadržat ću se na prvoj rečenici treć točke. Červar kao trener koji zasigurno neće eksperimentirati sa sedmim igračem. Zanimljivo kako je upravo Červar jedan od prvih koji je tog 7 igrača uveo u rukomet... - Mihovil0, 16.3.17. 14:56, 0 0 0
ili kao što kaže u ovoj najavi za EP: http://www.index.hr/sport/clanak/cervar-za-index-otkriva-novotarije-moramo-forsirati-igru-bez-golmana/470435.aspx "...moramo forsirati igru bez golmana..." - Mihovil0, 16.3.17. 14:57, 0 0 0
a dio o kontrama kao dijelu našeg rukometnog identiteta mi zvuči kao kad se u nogometu počne pričati o nama kao "europskom Brazilu" i nekakvom stilu igre koji bi trebali imati. - Mihovil0, 16.3.17. 14:58, 0 0 0
Mihovil0, Červar je forsirao igru bez vratara samo u situacijama kada smo imali igrača manje, što je po meni prihvatljivo. Za razliku od njega, Babić je to radio kontinuirano, i u trenucima kada nismo imali igrača manje. To je nepotreban rizik. - Cirohito, 16.3.17. 16:03, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.