zatvoreno

Otkaz i Pioliju! Što dalje za Inter?

  • 10.05.2017.
  • 28
  • 3

Stefano Pioli platio je glavom lošu formu Intera u posljednje vrijeme, koji je bio tek jedan od pet klubova u ligama petice koji nije uspio pobijediti niti jednu od posljednjih šest utakmica.

Tako će Europa ostati nedosanjani san i sljedeće sezone, a sasvim je moguće da će Inter ovu godinu završiti na ljestvici i iza Milana.

Pioli je drugi trener koji je smijenjen ove sezone i dojam je kako je sve spremno za novi pokušaj dovođenja Diega Simeonea.

Pitanje je: je li trener doista problem Intera? Koji su problemi ovog kluba? Što moraju biti sljedeći koraci?

Stefano Pioli - razina trenera trener za ligu petice 5.9 0, 0, 0, 0, 4, 1, 18, 5, 0, 0, 0
Ima li Inter kadar za biti top 3 momčad Serie A? djelomično se slažem 5.8 0, 2, 1, 3, 1, 4, 4, 6, 4, 3, 0
Je li trener najveći problem Intera? niti se slažem niti ne slažem 4.8 1, 1, 3, 3, 2, 6, 4, 7, 1, 0, 0
Koliko bi Inter problema riješio dovođenjem Simeonea? djelomično mnogo, 60% 6.3 0, 1, 1, 1, 3, 2, 2, 9, 8, 1, 0
Hoće li Inter sljedeće sezone biti u top 3 momčadi Serie A? možda, 50% 4.9 0, 0, 3, 1, 4, 12, 6, 1, 0, 1, 0

Analize (3)

Leader | 05/2017

Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. 

Od 20 klubova koji sudjeluju u Serie A ove sezone njih 4 neće završiti sezonu s istim trenerom. U Udinama je napravljen pun pogodak dovođenjem Delnerija, Pescara će sljedeće sezone povratak u Serie A tražiti s iskusnim Zemanom, a treba napomenuti i da je Genou umjesto Jurića jedno kratko vrijeme neuspješno vodio Mandorlini. Dakle, bila bi to jedna od mirnijih sezona u Serie A da nije bilo Zhanga i Zamparinija koji su mijenjali trenere i bilježili neuspjehe. Na klupi Palerma ove su se sezone kao na pokretnoj traci mijenjali Ballardini, De Zerbi, Corini, Diego Lopez i Bortoluzzi, dok su se u Interu odrekli De Boera i Piolija pa će završna tri kola odraditi privremeno rješenje Vecchi (vodio momčad i u 12. kolu nakon smjene De Boera).

Zhang se na startu svog mandata u Interu nije odmaknuo od ostavštine svog prethodnika Morattija pod čijim je vodstvom klub često mijenjao trenere i vizije, uz objektivno slabije rezultate u odnosu na kvalitetu kadra i zvijezde koje su konstantno pojačavale momčad. U posljednja dva desetljeća navijače Intere željnih trofeja oduševio je samo Mourinho (OK donekle i Mancini ali on je naslove osvajao dok je Juventus imao svojih problema) iako su momčad konstantno vodila velika imena. Upravo zbog toga Zhang dugoročno na klupi vidi takvog trenera koji je opsjednut disciplinom u igri i koji je brilijantan motivator. Jasno je da glede tih karakteristika svima u misli odmah stižu dva imena - Antonio Conte i Diego Simeone. Nažalost po Inter, oba navedena trenera za sada su odbacili mogućnost dolaska u Milano iako već godinama Argentinac u medijima ostavlja otvorenim vrata mogućnosti povratak u Inter (bio je u klubu u igračkim danima). 

CONTE I SIMEONE BI SIGURNO VRATILI INTER NA STARE STAZE SLAVE, NO MOŽE LI TO UČINITI NETKO TREĆI?

Zbog specifičnog načina vođenje momčadi i inzistiranja na disciplini u igri Conte i Simeone vjerojatno bi bili na tragu Mourinhovih uspjeha u Intera. Glavni razlog za takvo razmišljanje je činjenica da bi oni dolaskom u Inter postali vjerojatno najskuplji treneri na svijetu što znači da bi definitivno dobili potrebno vrijeme za implementaciju svojih ideja - nešto što drugi treneri nakon Mourinha nisu dobili. 

Inter luta glede odabira trenera od odlaska Mourinha nakon osvajanja "Triplette" o čemu svjedoči činjenica da su se u tih sedam godina promijenila čak deset trenera na klupi crno-plavih. Jasno je da klub glede trenera nije imao dugoročnu viziju odnosno da mu je nedostajalo strpljenja jer su tih 10 trenera potpuno drugačijih nogometnih razmišljanja. Gasperini radi čuda s Atalantom a u Interu je brzo izgorio jer nije dobio vrijeme da implementira svoj 3-4-3 sustav igre. Ranieri nije zadovoljio iako je kasnije oduševio svijet osvajanjem Premiershipa s Leicesterom, a poput njega ni Benitez nije dugo ostao. Mancini je dokazao da su trofeji u njegovom prvom mandatu na klupi Intera ipak bili plod činjenice da su konkurenti bili u velikim problemima. Probao je klub i s novim imenima u trenerskom svijetu poput Leonarda i Stramaccionija ali se nije proslavio, išao je na sigurno s Mazzarrijem koji je pokazao da je taktički ipak limitiran za dostizanje najvećih uspjeha, a ove sezone neuspješni pokušaji bili su De Boer i Pioli. Nizozemac je radio čuda u Ajaxu, no njegova lepršava igra i želja za igranjem identičnog 4-3-3 sustava kojeg je forsirao u bivšem klubu u Interu su se pokazala potpunim promašajem. Pioli je kratkotrajno posložio momčad, no posljedni katastrofalan niz brzo je rezultirao otkazom. 

PIOLI JE IONAKO BIO KRATKOTRAJNO RJEŠENJE

Bivši trener Bologne i Lazija u Interu se trebao zadržati dvije sezone, nakon čega se očekivao dolazak Diega Simeone. S obzirom da se ta informacija pojavljivala u svim medijima i Pioliju je bilo jasno da nije toliko snažno trenersko ime kakvo Zhang uistinu želi na klupi. Nije mu bilo lako raditi s obzirom na svakodnevne špekulacije o dovođenju Contea ili Simeonea, no on je prihvaćajući ponudu kluba morao biti toga svjestan. S druge strane Inter se ponio licemjerno zamjerivši Pioliju koketiranje s Fiorentinom (što je uz loše rezultate bio glavni razlog za smjenu) budući da sam klub konstantno vrbuje Contea i Simeonea nemoralnim ponudama. Pioli je dakle ionako bio kratkotrajno rješenje, no umjesto očekivanih godinu i pol u klubu se zadržao samo pola godine. Hoće li zbog toga navijači plakati? Naravno da neće iako je jasno da Pioli ni izbliza nije glavni krivac za ovosezonske neuspjehe Intera. Dapače, dugim nizom uspjeha omogućio je Interu da u jednom trenutku zaprijeti trećeplasiranom Napoliju, no zadnjih sedam utakmica sve je do tada dobro napravljeno upropašteno.

EUROPSKA LIGA - NAGRADA ILI KAZNA?

S obzirom na očajne rezultate u posljednjih 7 kola Serie A momčad Intera vjerojatno će ostati bez plasmana u Europsku ligu. Sada ostaje upitno tek da li Inter namjerno bojkotira natjecanje koje mu je financijski neisplativije od prijateljskih utakmica po Aziji tijekom ljeta. Činjenica je da upravo Inter, Milan i Fiorentina koji se "bore" za šestu poziciju Serie A posljednjih tjedana bilježe redom neočekivane posrtaje pa je jasno da se postavljaju pitanja žele li ti klubovi uopće u Europsku ligu. Niti jednom od navedenih klubova ne isplati se ranije od predviđenog započeti sljedeću sezonu, financijski motiv nije ni izbliza snažan kao kada se igra Liga prvaka, a mogućnost ozljeda važnih igrača mnogo je veća zbog igranja tri utakmice tjedno što se vidi na ovosezonskom primjeru Sassuola. Uostalom, Inter je ove sezone igrao u Europskoj ligi koristeći uglavnom rezerviste i poprilično se izblamirao. Gledajući stvari u Interu na taj način, Pioli je trebao ostati na klupi još ovih nekoliko utakmica do kraja sezone jer možda je klubu napravio i uslugu.

INTEROV DUGOROČNI MANJAK VIZIJE

Glavni Interov problem nisu treneri već oni koji ih dovode. Manjak vizije je očit samo gledajući već navedene smjene trenera koji su u potpunosti različiti. Od Benitezovog klasičnog španjolskog 4-2-3-1, preko Gasperinijevog 3-4-3, Mazzarrijevog 3-5-2 do De Boerovog 4-3-3 sustava, da se ne nabrojava dalje. Već nakon odlaska Mourinha bilo je jasno da "starog psa ne možeš naučiti nove trikove", a to znači da je klub napravio ogromnu pogrešku kada s novim trenerom nije napravio ni pravu čistku u momčadi bez pravog motiva nakon povijesne sezone. 

Istu stvar klub dugoročno radi. Ukoliko je prošloljetna odluka bila da se krene u dugoročni projekt s De Boerom, onda se trebalo odraditi prijelazni rok na način da se formira roster koji zadovoljava trenerove zahtjeve. Inter je trebao odraditi vrhunsku sezonu na tri fronta, a De Boer je na raspolaganju imao samo jednog klasičnog centarfora iako mu takav igrač konstantno treba u momčadi s obzirom na 4-3-3 sustav igre. Transfer politika Intera ponovno je bila u potpunosti promašena. Poznato je da su bočne pozicije ranjiva točka Intera godinama, jasno je da Icardi nema pravu zamjenu, a klub odrađuje neshvatljive transfere gomilanjem niza krilnih napadača koji ne mogu igrati u isto vrijeme. S druge strane, osim bokova nedostaje i pravi četvrti stoper pa je Pioli odlučio defanzivnog veznjaka Medela postaviti u centar obrane. U Serie A ne možeš dugoročno doći do uspjeha bez čvrste i kompaktne obrane što Juventus godinama demonstrira, a Inter se zbog loše kadrovske politike cijele sezone ponovno morao oslanjati na trenutke inspiracije sjajnog vratara Handanovića.

INTER 2017./2018.

Ova sezona trebala je s obzirom na novu veliku financijsku injekciju označiti povratak Intera u sam vrh Serie A, no to se nije dogodilo pa navijači ponovno željno čekaju sljedeću sezonu. Već godinama je kod Intera od same igre momčadi zanimljiviji prijelazni rok. Ponovno se priča o dovođenju velikih imena, no upitno je što će se od svega toga na kraju realizirati. Prvi posao kluba trebao bi biti novi trener, no ne novo privremeno rješenje već netko tko će dobiti vrijeme. Već sada je dosta izvjesno da se to neće dogoditi jer prve opcije Conte i Simeone konstantno u medijima šalju odbijenice Interu, a Mourinhov povratak također nije izgledan. Posljednje špekulacije u medijima dovode na klupu Intera mladog stratega Di Francesca što nema previše smisla. Di Francesco forsira 4-3-3 kao i De Boer, trener je koji u Sassuolu ima autoritet jer vodi relativno mladu momčad, a uz to na primjeru sličnih prethodnika Leonarda i Stramaccionija jasno je da klub iza trenera nedokazanih na velikoj sceni ne stoji. Uz to, dovođenje nekoga poput Di Francesca značilo bi da klub ponovno neće dobiti trenera koji ima autoritet da lupi šakom o stol i zatraži igrače s karakteristikama koje su potrebne za njegovu viziju nogometa. Špekulira se i o dolasku Spallettija, sam trener Rome to nije opovrgnuo - no teško je reći ima li on kapacitet da skine Inter s trona. Uglavnom to znači ponovno lutanje tijekom "mercata" i novo gomilanje igrača na pogrešnim pozicijama.

Kako sada stvari stoje bliska budućnost Intera nije blistava. Nominalno će ponovno klub imati kadar dostojan uključiti se u utrku s Juventusom, no na terenu bez pravog trenera to ne može biti presudno. Navijače Intera stoga upravo ime novog trenera  za sljedeću sezonu najviše zanima.

"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) zabavljaju se na račun novog kaosa u Interu, a novog kineskog vlasnika Zhanga predstavljaju kao pravog nasljednika kontroverznog Zamparinija koji je donedavno bio predsjednik Palerma. Glavna paralela između Zhanga i Zamparinija očito je nedostatak strpljenja prema trenerima budući da je Palermo posljednjih godina mijenjao stratege kao na pokretnoj traci. Nakon 15 godina na čelu Palerma Zamparini je napustio klub (barem formalno iako se špekulira da on i dalje ima posljednju riječ), no talijanski su novinari u Interu dobili njegovog pravog nasljednika glede stila vođenja kluba. Od 20 klubova koji sudjeluju ...
"Zhang-parini" još traži pobjedničku formulu
Talijanski mediji (pogotovo oni poput Tuttosporta koji su skloni Juventusu) ...
Pa lošije od ovog sad s obzirom na najavljena igračka pojačanja neće biti ALI imperativ je dovođenje pravog trenera i to na vrijeme (a ne kao De Boera pred sam početak prvenstva). Spalletti bi ih mogao dovesti do borbe za 4 mjesto - Leader, 16.5.17. 16:43, 0 0 0
što sljedeće sezone donosi LP ali on prema mojem mišljenju nije kapacitet za rušenje Juventusa s trona. Dolaskom Monchija u Romi se mijenja strategija i njima odgovara Di Francesco s obzirom na najavljene promjene u rosteru. Interu treba trener koji - Leader, 16.5.17. 16:46, 0 0 0
je prije svega vrhunski motivator i koji je sposoban biti pravi autoritet već afirmiranim igračima (Mourinho, Conte, Simeone...) a to mi nekako ne ide uz Spallettija... po meni (šta se ne priča nigdje) bi za ovakvu pat situaciju do dolaska Simeonea/ - Leader, 16.5.17. 16:50, 0 0 0
Contea još najbolje rješenje bilo dovođenje ili neke stare iskusnjare tipa Reja. Ne znam zašto nikome u Interu nije palo na pamet ime Jurgena Klinsmanna (kao bivše legende kluba) - Leader, 16.5.17. 16:58, 0 0 0
Jer bi Klinsmann u Italiji dobio otkaz nakon 10 utakmica s obzirom na specifične potrebe te lige. On je više američki tip trenera - Losovius, 18.5.17. 14:18, 0 0 0
BruceWayne | 05/2017

Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ne sudjeluje aktivno u preraspodjeli pozicija za kontinentalna natjecanja polako počinje zbrajati i oduzimati ono što su postigle u tekućoj sezoni. U toj priči Inter nema previše toga lijepog za reći, iako prije godinu dana stvari i nisu bili tako crne kao danas. Prošla sezona je završena na istina razočaravajućem mjestu, ali su kineski kapital koji je dogovoren i cjelokupna situacija u klubu bili su razlog za optimizam svih navijača. Stvari su krenule po lošem kada se cijela svlačionica urotila protiv trenera Mancinija, doslovno bojkotirajući njegove ideje u porazu od Tottenhama (5-1) na američkoj turneji. Klub brzo reagira, te dovodi mladog, ali već dovoljno iskusnog stratega Franka de Boera, bivšeg trenera Ajaxa. Njegove ideje također igrači nisu dobro primili, pa se samo nekoliko mjeseci kasnije povijest ponovila, a de Boerova era će se osim po svađama sa glavnim igračima, pamtiti i po pobjedi nad Juventusom. Kako je već Juventus odmakao, bilo je jasno kako će se trebati čudo dogoditi da Inter bude „među 3“ i opet dio europske elite. Rastanak je bio jedino rješenje, a novim trenerom je proglašen Stefano Pioli, osvajač kupa Italija sa Lazijom od prije par sezona. Za one koji malo manje prate Inter i Seriju A, mogla bi se povući paralela sa hrvatskom reprezentacijom i smjenom Kovača i angažiranjem Čačića. Pioli, kao i Čačić zapravo nisu previše komplicirali u svojim početnim odlukama, postavljeni su igrači na njihove prirodne pozicije i bila je dovoljna individualna klasa u momčadi te dobra atmosfera kako bi Inter ipak donekle odigrao nešto kvalitetno u ovoj sezoni.  Međutim, kako je sezona odmicala, iako je Inter još bio teoretski u igri za Ligu Prvaka, počelo se sve više sumnjati u odluke koje donose Pioli tijekom same utakmice. Takav problem ima i izbornik Hrvatske, ali zbog drugačijeg sistema i manjeg broja utakmice, to se još toliko ne vidi u samom rezultatu reprezentacije.
Navijači su najviše zamjerali ignoriranje mladog Gabriela Barbose, ali i ostalih mladih igrača, nasuprot njih, (previše) prilike su dobili veterani Eder, Palacio, pa čak i Biabiany za koje je izvjesno kako neće biti dio Interove svlačionice od idućeg ljeto.

Pioliev pad počeo je porazom od Rome, i domaćim ispadanjem od Lazija u četvrtfinalu kupa. Iako su poslije toga došle rekordne pobjede gdje su protiv Atalante i Caglaria zabili čak 12 golova. Ali, i onako slab duh svlačionice, posebno onog labilnijeg dijela igrača slomila je utakmica sa Sampdoriom kada se umjesto pobjede Intera i povratak u stvarnost ukazao Marcelo Brozović. Kada je slomljen duh i uništen moral teško se vratiti, što su pokazali prvo poraz od davljenika Crotonea gdje je razbijen san o Ligi Prvaka, a zatim i blitzkrieg Fiorentine. Možda i najgore za navijače bio je gubitak dva boda u milanskom derbiju u zadnjim sekundama. Ta utakmica je bila Piolijev kraj, jer koliko god je dobro postavio utakmicu, koliko ju je sam izgubio kao Ante Čačić protiv Portugala.

Inter će do kraja sezone voditi trener Interove primavere Vechi, a kineski ulagači i Javier Zanetti već uveliko tragaju za čovjekom koji će pokušati ispraviti ono sve što su napravili nasljednici Josea Mourinha u zadnjih već 7 godina. Toliko trenera, toliko propalih ideja, krivih vizija, nedostojnih igrača i gubitka para pa nije ni čudo kakvi rezultati su uslijedili. Iako san autora teksta da jedina trenutno dostupna osoba sa autoritetom u Interu preuzme klupu, pitanje je koliko ima volje skupo odijelo i svoju fondaciju napustiti i spustiti se u trenerku i kopačke, one crno-bijele koji je nosio 19 godina i vječni broj 4. Dojam je kako idolu svih Interovih navijača se ne bi moglo dogoditi da Brozović rukama zaustavlja loptu na 11 metara ili da se njegov kapetan svađa sa navijačima. On je prevelik za to, i jedina (dostupna) osoba za novi početak, ali je odabrala drugi put i mi svi to moramo poštovati da ga gledamo barem kao dio uprave kluba.

Ali njegova uloga bi mogla biti izrazito važna pri dovođenju Chola Simeonea jer osim što su bili zajedno suigrači u Interu, bili su suigrači u reprezentaciji Argentine. Priču oko Simeonea znamo, ugovor ima za iduću sezonu, želio bi voditi Inter, ali kao da taj još jedan detalj fali da se ta želja pretvori u realnost. Atletico Madrid nakon ispadanja odigrao je zadnju utakmicu na svom Calderonu, i spreman je za novi dio povijesti, jer osim novog stadiona, čini se kako Simeoneova vizija Atletico Madrida je dosegla vrhunac, i kako je vrijeme za nekog novog i nešto novo.
Ne treba potencirati koliko bi dolazak „prave osobe“ Interu donio toliko željene sustavne promjene. Tada bi se napravila konačna čistitka i selekcija momčadi, gdje bi se za „kineze“ probalo izvući nešto novca kako FFP ne bi stvarao probleme pri novim dolaznim transferima. U moru loših vijesti i odluka, Inter je koliko-toliko stvorio kostur ekipe sačinjen od Icardia, Gagliardinija, J.Marija, Murilla, ali pitanje je što bi bilo sa ostatkom ekipe i koliko bi Inter bio kompetentan sa 10-12 novih igrača u idućoj sezoni. Diego Simeone bi iz više razloga bio najbolji mogući odabir; bio je bivši igrač kluba, zna trenutno situaciju, ima podršku navijača, trenirao je klubove već u Italiji, ono što je najvažnije od tog, imao bi viziju kako Inter vratiti u vrh Europe, ali ono zbog čega se vjerovatno i on dvoumi, je koliko bi on imao slobode u klubu. Atletico je preuzeo u trenutno gdje su miljama bili udaljeni od vodećeg dvojca i gdje je imao potpuno slobodu i dosta ograničenije financije nego što bi imao u Interu. Isto tako, njegov projekt ratnika mogao je propasti i sada bi možda trenirao neku Sampdoriju ili Betis. Kada bi Simeone imao potpunu slobodu, zajedno sa novim sportskim direktonom Sabatinijem i kordinatorom Orijalijem mogli bi stvoriti konačno momčad vrijednu nekih većih dometa.

Iako uprava kao „pick“ broj 2 stavlja Contea, nakon večerašnje večeri potpuno je izvjesno kako se taj posao neće dogoditi. Špekulacija sa Spalettiem bi bila dobra iz jedinog razloga ako će sa njim ići Manolas ili neki „kapitalac“, inače Spaletti ne bi napravio puno veći iskorak nego njegovi prethodnici.
Ostale špekulacije gdje se spominju Jardim, Pochetino, Tuchel je vrlo teško komentirati jer se ta imena spominju uz gotovo svaki klub koji traži novog trenera.

--
Ako Simeone ipak odluči ostati u Madridu do kraja ugovora, klub bi mogao okrenuti broj Marcela Bielse. Bielsa, osim što je trener sa stavom, idejom i vizijom u igri, on bi znao dobro razdrmati momčad i dobro su selekcionirati i tako napraviti dobar dio posla što bi trebao napraviti Simeonea. Uostalom, njihovi stilovi igre mogu naći neke slične stvari, a Interova momčad trenutno ima kapacitete uz neke preinake igrati ono što bi Bielsa tražio. Naravno, kada bi se doveo takav tip trenera, riskiralo bi se slučaj de Boer, ali Bielsa je ipak puno veće ima koje duže traje na trenerskoj sceni pa bi i Mauro Icardi teško imao hrabrosti prigovoriti takvom treneru.

Nakon 7 godina loših rezultata, očajne klime, posve je objektivno kako se stvorio gubitnički mentalitet među igračima, a taj mentalitet se jedino može promijeniti sa dobrom vizijom i dobrim odlukama u kontinuitetu. Te dobre vizije i kontinuitet zovu se Diego Simeone, ali pošto ima još godinu ugovora, za taj period to ime moglo bi biti i Marcelo Bielsa. Ono što je jedino vjerovatno, kako konkurencija ne čeka, Roma je već osigurala Monchia kao sportskog direktora te (neslužbeno) Emerya kao novog trenera, Milan kupio Rodrigueza dok Inter ga odmjerava, a Juventus je već toliko daleko da ne vrijedi niti ga spominjati u ovom kontekstu.
Ako uprava Intera ne djeluje u kratkom vremenu i ovaj puta konačno ne „pogodi“ sa pravim trenerom, bila bi zaista šteta da Inter ne bude iduće sezone barem četvrti, jer i to mjesto nagodinu vodi u Ligu Prvaka. 

Kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni u Ligu Prvaka?
Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ne sudjeluje aktivno u preraspodjeli pozicija za kontinentalna natjecanja polako počinje zbrajati i oduzimati ono što su postigle u tekućoj sezoni. U toj priči Inter nema previše toga lijepog za reći, iako prije godinu dana stvari i nisu bili tako crne kao danas. Prošla sezona je završena na istina razočaravajućem mjestu, ali su kineski kapital koji je dogovoren i cjelokupna situacija u klubu bili su razlog za optimizam svih navijača. Stvari su krenule po lošem kada se cijela svlačionica urotila protiv trenera Mancinija, doslovno bojkotirajući njegove ideje u porazu od ...
Kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni u Ligu Prvaka?
Kako se bliži kraj sezone, velika većina klubova koja više ...

Respekt: sthagon, crosby87, Leader, Nerdfighter, bokivt,

Slažem se: Nerdfighter,

pazzomario | 05/2017

Neke je momčadi definitivno teško trenirati. Imali vi pravu ideju, taktiku, organizaciju, cjelokupno gradivo, vrlo je bitno kakve učenike imate pred sobom. Ne reagiraju uvijek sa željom da nešto nauče, djeluju nezainteresirano, rade po svome, buntovni su. Isto tako, ako onaj koji vas je uposlio da svoje podređene učinite uspješnima, nema dovoljno strpljenja ili na kraju sluha za vaše metode, ne piše vam se dobro.

Okruženje u kojem mora djelovati trener Intera danas je u najmanju ruku nestabilno. Iako su u klub ušli bogati kineski vlasnici sa željom izgradnje moćnog kluba koji će se opet boriti za najveće trofeje, ostaje dojam da žele doći do uspjeha nekom prečicom, čim prije, tim bolje. A Inter tako nije nikad mogao funkcionirati. Baci pogled unatrag i vidi pod Moratti. Marketinški gledano, Inter stoji dobro. Što se navijača tiče, najgledaniji su klub u Italiji. Polako se sanira i dug kojeg klub ima. Ali, sve to dolazi ne zbog rezultata na terenu, nego unatoč rezultatu na terenu. Zadnji je, ni kriv ni dužan, za to platio Pioli.

Da se razumijemo, nisam vjerovao da je spreman preuzeti tako golem zadatak kao što je Inter, ali nekoliko izvrsnih rezultata je dalo naslutiti da je možda prokužio kako diše ekipa. No, porazi protiv Juventusa i Rome su jako teško pali ekipi i nakon toga opet se nastavilo po starom. Dodajmo tome kako je iz aviona vidljivo kako se momčad svojski trudi da ne izbori Europsku ligu i Pioli je tu izgubio kontrolu nad momčadi. I tako je Inter opet završio u potrazi za trenerom koji će čvrsto primiti uzde momčadi, pripitomiti je i usmjeriti ka uspjehu.

Iako se već dugo ne plače za Mourinhom i moli njegov povratak, poslije njega nitko nije uspio zadobiti povjerenje igrača i posložiti ekipu. Lista postaje sve duža, a svaki od trenera je odletio zbog drugih razloga:

BENITEZ

O njemu vrlo kratko, jer su razlozi njegova odlaska svima dobro poznati. Iako vrstan taktičar, iako mu je i formacija koju mu je ostavio prethodnik odgovarala, nije dobro podnosio sjenu uspjeha Mourinha, posvađao se sa nekoliko starijih igrača i rezultat svega je bio otkaz. Leonardo je privremeno preuzeo i uzeo zadnji trofej dosad, talijanski kup.

GASPERINI

Iako također taktički izvrsno potkovan, naglom i korjenitom promjenom sustava igre zbunio je igrače (3-4-3), što je rezultiralo slabim startom Intera u sezonu. Kasnije je potpuno izgubio povjerenje ekipe i razlaz je bio jedini logičan izbor.

RANIERI

Počeo je izvrsno, smirio igrače i uspostavio korektan, pa i prijateljski odnos s njima. No, kako će uskoro naučiti i stanoviti Ante Čačić, dobar odnos sa igračima ne znači nužno i uspjeh s ekipom. Nakon dobrog starta, samo 2 pobjede u 13 susreta zapečatilo je sudbinu simpatičnog Rimljanina.

STRAMACCIONI

Nakon uspjeha Guardiole s Barcelonom, koji je preuzeo uzde prve ekipe nakon dobrih rezultata sa B ekipom, mnogi su klubovi pokušali kopirati taj sistem. Tako i Inter daje ekipu u ruke mladog Andree Stramaccionija, koji je osvojio preteču Lige prvaka za mlađe uzraste s Interovim klincima. Ipak, jaz od B do A ekipe nije uspio premostiti. Izgurao je cijelu sezonu, Inter je završio na 9. mjestu, a šlag na kraju je bio domaći 5-2 poraz od Udinesea u zadnjem kolu. Kao što je i sam u jednom interjvuu novinarima priznao: "Treniraš klince koji tek trebaju postati igrači i osobe, pa jednog dana uletiš Maiconu, Zanettiju, Militu, Sneijderu kao gazda ekipe. To je velika odgovornost. Volio bih vidjeti svakoga od vas na mojem mjestu. Kako biste reagirali...".

MAZZARRI

Tvrdoglavost je glavna osobina ovog Toskanca, koja ga je na kraju i koštala glave na klupi Nerazzurra. Imao je svoju formaciju (3-5-2) i držao je se do zadnjeg, s time da je nerijetko prelazila i u 3-6-1, u kojoj je dežurni vatrogasac uvijek bio Palacio, često preizoliran naprijed i prisiljen da svojim potezom rješava utakmice. Slab odnos prema mladim igračima kao što su Kovačić i Icardi, no i slabo ulaganje uprave u pojačanja samo su dodatno kumovali otkazu Mazzarriju.

MANCINI

Označen kao jedna od većih trenerskih prevara u nogometu, pristao je preuzeti Inter u kritičnom trenutku i barem je malo stabilizirati. Kada je dobio povjerenje da vodi momčad od početka sezone, najavljivao je rušenje Juventusa u Italiji i povratak Intera u Ligu prvaka. Inter je krenuo gotovo nemoguće dobro, držeći prvo mjesto na tablici do kraja polusezone, no tada se dogodio psihički i fizički pad momčadi, koje je dobri stari Mancini znao začiniti i potpuno nelogičnim potezima sa klupe, i Inter na kraju nije izborio niti Ligu prvaka, završivši na 4. mjestu. Dodatne svađe sa upravom kluba tijekom prošlog ljeta i loše odrađene pripreme (naravno, Mancini je htio još još više ulaganja koja klub jednostavno nije mogao odobriti) rezultirale su raskidom suradnje.

DE BOER

Rješenje koje bi možda, da je obavio kompletne pripreme sa Interom, i bolje završilo. Perspektivan trener sa jasnim idejama igre i vrlo, vrlo ambiciozan. No, nije isto trenirati mlade, talentirane klince u Ajaxu, kojima si zbog svoje reputacije automatski apsolutni i neosporni autoritet, i voditi grupu igrača od kojih su neki na svojim pozicijama već među najboljima na svijetu (Perišić, Icardi). U vrlo kratkom roku se uspio posvađati sa većim dijelom momčadi, najžešće sa Brozovićem, Perišićem I Icardijem. Odnos prema igračima je bio ozbiljno narušen i rezultati i igra su počeli to pokazivati. 3 poraza zaredom u Serie A i sramotne prezentacije u Europskoj ligi uvjerili su čelnike Intera da De Boer ipak nije taj.

SLIJEDEĆI...?

Čini se da se odgovor sam nameće, ali zasad postoji nekoliko zanimljivih opcija koje bi Inter mogao razmotriti. Antonio Conte se sve češće spominje kao želja uprave, pogotovo Javiera Zanettija, a on nikad nije javno isključio mogućnost vođenja bilo kojeg od Juventusovih rivala u budućnosti. Vatren je trener koji tjera igrače da daju apsolutno sve od sebe, konstantno ih podsjećajući da nose dres velikog kluba i da ništa ispod 100% ne dolazi u obzir. No pitanje je kako bi to sjelo navijačima Intera, pogotovo onima koji se još sjećaju loših rezultata koje je postizao još jedan bivši juventino, Marcello Lippi. Također, teško je očekivati da će se uprava Chelseaja odreći čovjeka koji je od momčadi koja se bori za opstanak stvorio prvaka Engleske.

Drugi čovjek koji bi mogao biti idealan za Inter je Lucien Favre. Čovjek je učinio čuda sa Niceom, taktički je izvanredno potkovan i izvrsno komunicira sa ekipom. Pa čak i Balotellijem. Vrlo se brzo prilagođava okolini i ekipi i ne plaši se izazova, a sada se dokazao i izvan Bundeslige. Problem bi mogla predstavljati vijest kako se Tuchel ozbiljno posvađao sa čelnicima Borussije Dortmund i da su već krenuli u pregovore sa Favreom.

I naravno, Diego Simeone. Po zadnjim Atleticovim rezultatima se čini kako polako i sigurno dolazi kraj njegove ere tamo i da je momčadi dao sve što je mogao. Momčad lagano posustaje za Barcelonom i Realom i ove sezone su rezultati nešto slabiji. Dugo traje flert između Simeonea i Intera i čini se da bi ovog ljeta moglo biti više konkretnih razgovora. Malo je reći da bi to bio idealan spoj. Simeone razumije što znači biti trener Intera, upoznat je sa kulturom kluba, imao bi na raspolaganju momčad koja je već sad kao stvorena za implementiranje njegovih taktičkih zamisli. Da li će Simeone nastaviti kao trener Atletica, otići u neku treću destinaciju ili konačno dogovoriti suradnju s Interom, vidjet ćemo vrlo skoro.

Također se spominju i imena poput Spalettija, Pochettina, Andrea Villasa Boasa, ... Kako god bilo, izbor novog trenera neće biti lak posao za Interovu upravu. Neće biti igranja u europskim natjecanjima, pa momčad gubi na atraktivnosti što se tiče stranih trenera. Nova pojačanja će ovisiti o tome tko će od aktualnih zvijezda biti prodan. Igrači koje Inter posjeduje nesumnjivo imaju veliki potencijal, valja izabrati trenera koji će se prilagoditi kvalitetama ekipe, koji će znati entuzijastično prenijeti svoje taktičke zamisli i natjerati klub da se konačno trgne iz letargije u kojoj se nalazi.

Inter kao divlji pastuh - tko će ga ukrotiti?
Neke je momčadi definitivno teško trenirati. Imali vi pravu ideju, taktiku, organizaciju, cjelokupno gradivo, vrlo je bitno kakve učenike imate pred sobom. Ne reagiraju uvijek sa željom da nešto nauče, djeluju nezainteresirano, rade po svome, buntovni su. Isto tako, ako onaj koji vas je uposlio da svoje podređene učinite uspješnima, nema dovoljno strpljenja ili na kraju sluha za vaše metode, ne piše vam se dobro. Okruženje u kojem mora djelovati trener Intera danas je u najmanju ruku nestabilno. Iako su u klub ušli bogati kineski vlasnici sa željom izgradnje moćnog kluba koji će se opet boriti za najveće trofeje, ostaje ...
Inter kao divlji pastuh - tko će ga ukrotiti?
Neke je momčadi definitivno teško trenirati. Imali vi pravu ideju, ...

Respekt: Leader, AnakinRi, draxy, bokivt, sthagon, BruceWayne,

Ne slažem se: AnakinRi,

super analiza! - sthagon, 11.5.17. 8:29, 0 0 0
meni isto...osim za Mancinia i DeBoera,sa time se nikako ne mogu složit - AnakinRi, 12.5.17. 17:43, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.