zatvoreno

Što se mora promijeniti kako bi Hrvatska uzela Euro?

  • 09.01.2018.
  • 50
  • 3

U petak počinje Europsko rukometno prvenstvo, a Hrvatska će igrati u skupini sa Srbijom, Švedskom i Islandom. Hrvatska je poslije Francuske drugi favorit ovog natjecanja...

Što se momčadi tiče, ovo su bili igrači koji su pozvani za posljednji ciklus priprema:

Hrvatska je na posljednjih nekoliko turnira (Euro, SP, Olimpijske igre) obično zapinjala u polufinalu, a kada bi i u prošlosti dolazila do posljednjih faza tamo bi gubila. Červar je ponovo na kormilu reprezentacije, pa pitamo:

Što se mora promijeniti kako bi Hrvatska otišla na stepenicu više? Koje su mogućnosti ove momčadi? Je li Hrvatska individualno najjača reprezentacija ili se mora osloniti na momčadske elemente?

Je li finale imperativ za Hrvatsku? većinom se slažem 7.2 0, 0, 2, 2, 1, 2, 8, 13, 9, 7, 6
Je li Červar najbolji izbor za klupu reprezentacije? većinom se slažem 6.9 0, 0, 2, 2, 2, 6, 6, 12, 7, 10, 3
Ocijenimo sve sudionike Eura:
Rukometna reprezentacija Hrvatske - razina reprezentacije favorit svjetskog prvenstva 8.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 20, 29, 1
Rukometna reprezentacija Francuske - razina reprezentacije favorit svjetskog prvenstva 9.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 0, 32, 17
Rukometna reprezentacija Danske - razina reprezentacije favorit svjetskog prvenstva 8.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 15, 33, 1
Rukometna reprezentacija Španjolske - razina reprezentacije druga faza svjetskog prvenstva 8.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 31, 16, 0
Rukometna reprezentacija Norveške - razina reprezentacije druga faza svjetskog prvenstva 8.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 7, 34, 9, 0
Rukometna reprezentacija Švedske - razina reprezentacije druga faza svjetskog prvenstva 7.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 15, 32, 2, 0
Rukometna reprezentacija Njemačke - razina reprezentacije druga faza svjetskog prvenstva 8.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 6, 27, 16, 0
Rukometna reprezentacija Slovenije - razina reprezentacije prosjek svjetskog prvenstva 7.3 1, 0, 0, 1, 0, 0, 3, 17, 28, 0, 0
Rukometna reprezentacija Mađarske - razina reprezentacije prosjek svjetskog prvenstva 6.8 1, 0, 0, 1, 0, 1, 6, 33, 8, 0, 0
Rukometna reprezentacija Srbije - razina reprezentacije povremeni sudionik SP-a 6.2 2, 0, 0, 1, 2, 1, 15, 26, 3, 0, 0
Rukometna reprezentacija Makedonije - razina reprezentacije prosjek svjetskog prvenstva 6.7 0, 0, 0, 1, 3, 0, 7, 37, 1, 1, 0
Rukometna reprezentacija Islanda - razina reprezentacije prosjek svjetskog prvenstva 7.0 0, 0, 0, 1, 0, 1, 7, 31, 9, 1, 0
Rukometna reprezentacija Austrije - razina reprezentacije povremeni sudionik SP-a 5.5 1, 0, 0, 0, 4, 14, 27, 4, 0, 0, 0
Rukometna reprezentacija Bjelorusije - razina reprezentacije povremeni sudionik SP-a 5.7 1, 0, 0, 0, 3, 10, 30, 5, 1, 0, 0
Rukometna reprezentacija Češke - razina reprezentacije povremeni sudionik SP-a 5.6 1, 0, 0, 2, 0, 12, 30, 5, 0, 0, 0
Rukometna reprezentacija Crne Gore - razina reprezentacije rijedak sudionik SP-a 5.5 1, 0, 0, 3, 2, 17, 17, 10, 0, 0, 0

Analize (3)

Essien1950 | 01/2018

Mišljenja sam da se ovo prvenstvo igra na nekakvom "neutralnom terenu" da bi Francuska bila najveći favorit nekog rukometnog natjecanja u posljednjih 20ak godina. Pod neutralni teren sam mislio da se ne igra na teritoriju nekog od užeg kruga favorita; Francuska, Hrvatska, Danska, Njemačka i Norveška. Francuzi godinama ulažu u rukomet i plodovi rada se vide. Njihova liga opasno pretendira na naslov najjače rukometne lige a njihovi mlađi uzrasti redovito osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima; juniori (U21) su osvojili 4 medalje u zadnjih 5 godina a imaju i dva uzastopna zlata na svjetkom U19 prvenstvu. 

Takav rad i baza talenta im omogućuje da bez prevelikih problema prođu kroz smjenu generacije. Njihove legende Omeyer i Narcisse su se povukli ali mislim da su Francuzi još jači u odnosu na prošlo svjetsko prvenstvo kada su uvjerljivo odnili naslov. Prvi je to put da je neka ekipa osvojila to natjecanje sa svim pobjedama. Zabili su najviše golova na prvenstvu a primili najmanje (31.3 zabijena te 24.2 primljena u prosjeku) što daje nevjerojatnu gol razliku koja je možda i najbolji pokazatelj dominacije u nekom sportu. 

Gerard je već prošle godine preuzeo glavnu ulogu među vratnicama i proglašen je najboljim vratarom prvenstva. Gerard malo prolazi ispod radara jer brani u Montpellieru ali taj Montpellier je još uvijek vodeća ekipa francuskog prvenstva ispred moćnog PSG-a. Naravno PSG ga je već zakapario kad mu istekne aktualni ugovor sa sadašnjim klubom. Dumoulin je sjajna opcija kao rezervni vratar; nešto što Francuzi nisu imali prošlih godina do dolaska Gerarda. Sa Dinartom kao defenzivnim stručnjakom te sa Sorhaindom i Nikolom Karabatićem u sredini te hrpom atleta koje je lako uklopiti u takav posložen sistem, od Francuske možemo očekivati najbolju obranu prvenstva (sigurno TOP 3). 

Ono gdje su Francuzi još jači je vanjska linija. Remili i Mem čine najbolji par desnih bekova na prvenstvu a ja bi rekao da su to dva najbolja vanjska šutera uopće u svijetu rukometa trenutno. Mem je vjerojatno i TOP 10 igrač svijeta trenutno a na prošlom prvenstvu je zabio tek 7 golova. Očekujte da tu granicu prebaci možda već u prve dvije utakmice. On dolazi iz košarke obitelji jer njegova braća su košarkaši a rukomet je počeo igrati sa tek 13 godina. Krase ga nevjerojatni atleticizam i visina što mu omogućuje da bez problema prepucaje obrane. Uz to je jako brz za svoju visinu te će kazniti svaki loši izlazak obrane. Mem je među 10 najboljih strijelaca Lige prvaka a tek trojica u tom društvu kao i on nisu primarni izvođači sedmeraca. Takva dva strijelca će dodatno skinuti teret sa Karabatića u postavljenjim napadima. 

Mali (i vjerojatno jedini) problem ove selekcije na lijevom vanjskom. Zbog ozljeda neće biti Accambraya i Nyokasa pa su Francuzi ostali samo na N'Guessanu na toj poziciji ali tu ga može zamijeniti Mahe koji je jedan od većih univerzalaca u svijetu rukometa. Govorimo o najslabijoj poziciji ove reprezentacije a popunjavaju je jednih od glavnih igrača Barcelone i Flensburga. 

Na krilima neće bit problema. U francuskom sistemu krila moraju biti defenzivno odgovorna, istrčavati kontre te eventualno kazniti neko prebrojavanje na igrača više. Na tim pozicijama su također sjajno popunjeni. Na desnom krilu će vjerojatno po poluvrijeme dobiti Porte i Abalo. Abalo možda ne zaslužuje toliku minutažu jer Porte ima fenomenalnu sezonu u Montpellieru (TOP 10 strijelac francuskog prvenstvam; TOP 30 Lige prvaka) ali tu malo igra ime i godine osvajanja trofeja. On je čak potisnut u klubu gdje Kempf u posljednje vrijeme dobiva puno više minuta i veću ulogu. Posljedica toga je i ozljeda; Abalo je zadnju utakmicu u Ligi prvaka igrao 15.10. Kempf je brži trenutno i ima sjajnu realizaciju ali ovdje je Dinart izabrao iskustvo jer Abalo će ionako do većine prilika dolaziti u čistim kontrama a to on bez problema realizira. U obrani puno bolje poznaje sistem pa je sigurnija opcija. Na suprotnoj strani je standardno dobri Guigou te novi igrač Caucheteux. On je treći strijelac francuskog prvenstva. Realizacija nije impresivna sa 67 posto ali ovdje bi trebao imati i lakše situacije nego u klubu gdje ipak mora uzeti i neke neizrađene situacije. Iznimno je visok (2.02) za svoju poziciju te ima sasvim solidan odraz što stavlja vratare u težak položaj. U pripremama je dobio dosta šansi te on možda i bude prva opcija na poziciji.

Na poziciji pivota ih muče izostanci Fabregasa i Luke Karabatića ali ponovo do izražaja dolazi njihova dubina. Tournat ima sjajnu sezonu u Nantesu. Šesti je strijelac francuske lige a predvodi je po broju pogodaka iz igre. Uz to ima najbolju realizaciju u TOP 50 sa nevjerojatnih 83 posto. Sa 115 kilograma i 2 metra svaku obranu stavlja na puno muka i definitivno je budućnost reprezentacije. Sorhaindo će vjerojatno samo igrati obranu gdje se profilirao u elitnog igrača. Kad zatreba uvijek može uskočiti u napad gdje godinama sjajno surađuje sa Nikolom. Prisustvo Tournata mu svakako omogućuje više odmora za obranu. 

Ne znam koja je reprezentacija Francuske imala ovoliko dubine i rješenja posebice na vanjskim pozicijama gdje su uvijek jako ovisili o Narcisseu i Nikoli te bi se eventualno netko priključio. Sada imaju elitne vanjske šutere u Remiliu i Memu koji će stavljat svaku obranu na muke. Ova dubina će im još dodatno pomoći u njihovom sad već standardnom tempiranju forme za završnicu kada su redovito najbolji jer će omogućiti dodatan odmor za ove starije igrače. Nikola dolazi potpuno svjež nakon pauze zbog suspenzije. O njegovoj formi dovoljno govori podatak da je zabio 30 golova u posljednjih 5 utakmica Lige prvaka a znamo da su golovi samo jedna od snaga njegove igre.

Domaćini uvijek imaju sudački poguranac a Francuzi su znali posljednjih godina imati problema sa skandinavskim reprezentacijama u tom bržem rukometu. Ta priča sa sudačkim guranjem domaćina se najviše reflektira kroz primjer Slovenije i Srbije. Mislim da je to malo isforsirano jer "lako" je pokrast Hrvate u tim polufinalima. Mislim da bi puno teže bilo tim ekipama proći Francuze koji su u toj fazi redovito u top formi a imaju i bolji tretman kod sudaca jer su ogromna zemlja značajna za popularnost rukometa. Sjetite se kako je Francuska prošla protiv Hrvatske u onom finalu u Zagrebu. Njemačka i Danska su lagano pobijedili te Slovence i Srbe u finalima. Sličan slučaj je i sa Katrom.  Ovdje ionako idu na domaćina tek u finalu a tada sigurno sudci neće doći do izažaja.

Danci su imaju nešto slabiju selekciju nego smo navikli. Njihove udarne opcije Landin i Hansen nisu u top formi a tada bi Danci trebali bit na muci jer ove sporedne opcije nisu toliko kvalitetne kao prethodnih godina. Sa Španjolcima nikad nisu imali problema jer Španjolci ne mogu pucati preko obrane Francuza što Francuzima omogućava da ostanu u zoni te tako zatvore Aguinagaldea te Canellasa i Dujshebaeva; vanjske koji se puno više oslanjaju na prodor. Švedima još uvijek nedostaje elitna opcija na vanjskim pozicijama  (Nilsson bi to mogao biti jednog dana ) ; igrač koji bi malo natjerao francusku obranu na izlaske i otvorio nekakve koridore. Norveška je preovisna o Sagosenu ali možda ima i najbolju šansu protiv Francuske jer igra u nevjerojatnoj brzini i može raditi razliku u periodima igre kada uspiju izbjeći postavljene napade kroz brzi centar, kontre i polukontre. 

Francuska bi se mogla prošetati do titule
Mišljenja sam da se ovo prvenstvo igra na nekakvom "neutralnom terenu" da bi Francuska bila najveći favorit nekog rukometnog natjecanja u posljednjih 20ak godina. Pod neutralni teren sam mislio da se ne igra na teritoriju nekog od užeg kruga favorita; Francuska, Hrvatska, Danska, Njemačka i Norveška. Francuzi godinama ulažu u rukomet i plodovi rada se vide. Njihova liga opasno pretendira na naslov najjače rukometne lige a njihovi mlađi uzrasti redovito osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima; juniori (U21) su osvojili 4 medalje u zadnjih 5 godina a imaju i dva uzastopna zlata na svjetkom U19 prvenstvu. Takav rad i baza talenta ...
Francuska bi se mogla prošetati do titule
Mišljenja sam da se ovo prvenstvo igra na nekakvom "neutralnom ...

Respekt: konjokradica, danijel_os, Lisac, Losovius, Sherpa,

Slažem se: danijel_os,

..se jako malo priča,ali oni sa Gensheimerom i Wolfomm na golu mogu i do kraja,Španjolska,Danska i Norveška čekaju iz prikrajka i nadam se da nećemo pokleknut i doživjeti debakl na domaćem terenu,jer Duvnjak nije na 100 posto,morat će ostali povući.. - peropex, 12.1.18. 18:28, 0 0 0
@peropex 'teško opet do zlata' je malo zavaravajuć izraz. Zvuči kao da smo tamo često, na EP nikada nismo uzeli zlato, a zadnje koje jesmo je iz 2004. godine. - Sherpa, 12.1.18. 20:32, 0 0 0
Super analiza s dosta korisnih informacija. Samo ovaj uvod sam nekoliko puta čitao i nije mi jasan. Austrija uži favorit? Ili mislis da je to kao teren za Njemačku? - danijel_os, 13.1.18. 2:17, 0 0 0
Obicni lapsus hvala na upozorenju :) - Essien1950, 13.1.18. 12:00, 0 0 0
@Sherpa krivo sam se izrazio, pobjeglo mi "opet", znam da europsko zlato nemamo, a zadnje zlato nam je "prije nove ere", tj. 2004-te. Uglavnom htio sam napisati da nisam optimist i da će biti užasno teško doći do zlata... - peropex, 13.1.18. 16:45, 1 0 0
Slavkob | 12/2017

Kao i svake godine u siječnju, za petnaestak dana očekuje nas novo prvenstvo u rukometu. Ove nove, 2018-e godine Europsko prvenstvo igra se u Hrvatskoj. Velika većina Hrvata će reći da voli i prati rukomet ali samo u ovo reprezentativno vrijeme, nakon blagdana kada "Kauboji" svaki put kreću u nove pohode. To i ne čudi, jer rukomet nije ni približno medijski eskponiran, niti popularan u svijetu, niti se u njemu novca vrti kao primjerice u nogometu. No, reprezentativna natjecanja i okupljanja uvijek su masivno popraćena u Hrvatskoj, najviše zbog lijepih uspomena koje nam je donijela rukometna reprezentacija i dobrih rezultata iz godine u godinu. Iako klupski rukomet nije na nekoj zavidnoj razini a pogotovo u zadnje vrijeme, jedan dio naše mladosti trenira i živi rukomet, i sanja da će jednog dana biti dio "Kauboja". Stoga možemo reći da je Hrvatska i rukometna nacija jednako kao i nogometna i košarkaška.

Svi se uvijek s nostalgijom prisjećamo zlatnih generacija iz Atlante 1996., iz Portugala 2003. i Atene 2004. Izvrsnost i dominacija imena poput Ivana Balića, Petra Metličića, Irfana Smajlagića, Patrika Ćavara, Vlade Šole, Mirze Džombe i ostalih toliko je bila izražena da su se svi u Hrvatskoj navikli da smo najbolji na svijetu. I to i je problem kod Hrvata, kada i ako se dogodi neki ovakav uspjeh, mi to uzmemo zdravo za gotovo, svake godine očekujemo isto i smatramo neuspjehom svaki rezultat slabiji od toga. Često zaboravljamo koliko je vremena, truda, muke, krvi, znoja i suza od naših sportaša uloženo u te rezultate, i koliko je nerealno očekivati samo najbolje. No, možda je upravo to razlog zašto tako mala zemlja kao Hrvatska ima tako dobre, iznimne rezultate u toliko sportova. Možda je ta kritičnost prema našim sportašima upravo onaj motor koji ih gura u najveće uspjehe.

Nakon osvajanja svjetskog zlata u Portugalu 2003. i olimpijskog u Ateni 2004. pod palicom Line Červara, uslijedilo je razdoblje srebrnih, brončanih i "drvenih" medalja. U periodu od 2005. do danas na velikim natjecanjima bili smo jednom šesti, tri puta peti, četiri puta četvrti te smo osvojili četiri bronce i četiri srebra. Uvijek smo bili tu u vrhu ali prvi nikad nakon Atene. Razloge tome možemo pripisati možda preranoj smjeni zlatne generacije, ali i uzdizanju i kasnijoj dominaciji nama omraženih i najvećih rivala, Francuza. Rivalstvo Hrvatske i Francuske najveće je svjetsko rukometno rivalstvo još od vremena hladnog rata, no Francuzi su u zadnjih petnaestak godina ipak bili puno uspješniji. Od 2005. u 17 međusobnih ogleda Karabatić, Omeyer i društvo imaju 11 pobjeda i šest poraza od Hrvatske. Od tih šest pobjeda Hrvatske 3 su bile u grupi, jedna u četvrtfinalu i dvije u polufinalu. Što se tiče francuskih pobjeda; dvije su zabilježene na prijateljskim turnirima, tri u grupi, jedna u četvrtfinalu, tri u polufinalu i dva puta u borbi za zlato. Najbolniji poraz od Francuske doživjeli smo 2009. u finalu Svjetskog prvenstva, u Zagrebu pred domaćom publikom.

Ovi porazi razlog su brojnim pričama o francuskom prokletstvu i psihološkom teretu i strahu naših rukometaša prisutnom na terenu protiv Francuza. Tome u prilog ide i činjenica da Thierry Omeyer redovno ima preko 45% obrana protiv Hrvatske a mnogi ga naši rukometaši još uvijek sanjaju i pamte po najgorem. Ipak, racionalno je zaključiti kako su Francuzi u zadnjih desetak godina kvalitetno bili dosta ispred nas. Naša zlatna generacija iz 2003. i 2004. bez sumnje je bila najbolja generacija hrvatskog rukometa i mnogi od njih su otišli prerano. Denis Špoljarić, srce naše 3-2-1 obrane zadnju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 2009., a igrao je rukomet na visokoj razini sve do prošle godine. Davor Dominiković, još jedan kotačić u našoj obrani i glavni motivator reprezentacije od Hrvatske se oprostio 2008. a karijeru je zaključio 2016. u Hamburgu. Jednog od najboljih svjetskih pivota i još uvijek aktivnog Renata Sulića ne zove se od 2008. Legendarnog Petra Metličića prestali su pozivati 2010., iako je igrao do 2013. Sličnu sudbinu doživjeli su i Goran Šprem i Mirza Džomba, a Ivano Balić, koji je igrao do 2016., bio je pozivan do 2012. iako je zadnjih par godina više sjedio na klupi i vodio time-oute nego što je igrao.

Hrvatska je bez sumnje imala kvalitetne rukometaše u nadolazećoj generaciji ali očito je kako se vodstvo reprezentacije olako odreklo onih koji su donijeli najveće uspjehe. Najveću ulogu u tom preranom umirovljenju naših zlatnih dečkiju imao je Slavko Goluža, naš legendarni rukometaš i, kasnije se pokazalo, ne tako dobar izbornik. Goluža je naslijedio klupu od Line Červara nakon poraza od Francuza u finalu Eura u Austriji 2010., i u reprezentaciju pokušao uvesti neke svoje inovacije. Njegova netrpeljivost prema najboljem u povijesti, Ivanu Baliću, često je bila uzrok svađama i nesuglasicama u svlačionici. Nakon osvojena dva srebra i tri bronce Golužu 2015. nasljeđuje Željko Babić, koji ove godine navodno zbog loših rezultata i četvrtog mjesta na zadnjem prvenstvu dobiva otkaz. Dolazimo li ovdje do onoga spomenutog poviše u tekstu, očekuje li vodstvo HRS-a, kao i Hrvati općenito, možda previše od naše reprezentacije? Bilo kako bilo, u trećem mjesecu ove godine na izborničku klupu ponovno je sjeo naš najuspješniji rukometni trener Lino Červar. Istarski stručnjak nakon epizoda s Metalurgom i Makedonijom na radost velike većine hrvatskih navijača vratio se svojoj najvećoj ljubavi i krenuo po nove uspjehe.



Lino kao Lino, niti skroman niti od velikih riječi. Ne najavljuje pohod na zlato, ali sigurno vjeruje da možemo daleko jer zna da vodi jednu jako kvalitetnu reprezentaciju. Samo su rijetka imena koje je on vodio još uvijek tu ali su prisutni neki novi momci s velikim potencijalom. 5.12. Červar je objavio širi popis igrača za Europsko prvenstvo i u tijeku je završnih priprema za isto.

Popis 28 igrača za pripreme za Europsko prvenstvo:

VRATARI - Filip Ivić (Vive Kielce), Ivan Stevanović (Kadetten Schaffhausen), Ivan Pešić (Meškov Brest), Mirko Alilović (Veszprem)

KRILNI IGRAČI - Zlatko Horvat (PPD Zagreb), Ivan Vida (Dubrava), Ivan Čupić (Vardar), Manuel Štrlek  (Vive Kielce), Lovro Mihić (Wisla Plock), David Mandić (Izviđač Ljubuški)

VANJSKI IGRAČI - Jakov Gojun (Füchse Berlin), Halil Jaganjac (Metalurg), Marko Mamić (Vive Kielce), Stipe Mandalinić (Füchse Berlin), Domagoj Duvnjak (THW Kiel), Igor Karačić (Vardar), Lovro Jotić (Aalborg), Luka Cindrić (Vardar), Marko Kopljar (Füchse Berlin), Luka Stepančić (Paris Saint-Germain), Mario Vuglač (PPD Zagreb), Šime Ivić (Wisla Plock), Denis Buntić (Pick Szeged)

PIVOTI - Marino Marić (Melsungen), Željko Musa (Magdeburg), Tin Kontrec (PPD Zagreb), Kristian Bećiri (Celje Pivovarna Laško), Igor Vori (PPD Zagreb)

Dan prije početka Eura, ovaj popis će se smanjiti na 16 igrača. Za sve koji prate reprezentaciju u zadnjih par godina ovo su većinom poznata imena uz par novijih. Kvalitete Duvnjaka, Horvata, Čupića, Vorija, Gojuna, Štrleka i Kopljara se odavno znaju i oni su iskusniji predvodnici ove ekipe. Povratnik u reprezentaciju Mirko Alilović konačno izgleda smiren u glavi i nakon godina loših predstava djeluje kao da može pružiti partije s početka svoje reprezentativne karijere. Hrvatska kao i bilo koja reprezentacija koja cilja na medalju treba dobre postotke obrana vratara, i ako Alilović to ne bude mogao polučiti ima onih koji će moći, Filip Ivić i Ivan Stevanović. Još jedan povratnik je Denis Buntić koji dobro igra za Pick Szeged, a na toj poziciji desnog vanjskog novo lice je Mario Vuglač, dvadesetpetogodišnji Zagrebaš koji je imao zanimljivu karijeru isprekidanu ozljedama.

O kvaliteti i potencijalu Luke Stepančića dovojno govori zarađeni transfer u Paris Saint-Germain. Predvodnik PPD Zagreba nakon odlaska Stepančića bio je Stipe Mandalinić. Obojica su na svome vrhuncu u PPD Zagrebu redovito postizali po 7,8 pogodaka, a svoje najbolje utakmice za reprezentaciju tek trebaju odigrati. Uz Stipu na lijevom vanjskom imamo Marka Mamića koji se sjajno predstavio na posljednjem prvenstvu. Nedostatak Ivana Sliškovića neće se osjetiti samo ako Marko i Stipe pruže ono najbolje što mogu. Osim Duvnjaka na poziciji organizatora tu je duo iz Vardara, Luka Cindrić i Igor Karačić. Cindra je pokazao da može biti predvodnik i vođa nove Hrvatske, svojom vizijom i fintama podsjeća na Ivana Balića, a bit ću hrabar i reći da ga može dostići kvalitetom. Od ostalih igrača s popisa izdvojio bih talentirane Halila Jaganjca, Davida Mandića i Lovru Jotića ali oni će se teško naći među 16 odabranih.



Prvenstvo otvaramo u Spaladium Areni u dvoboju s uvijek neugodnom i vrlo dobrom Srbijom. Osim njih u daleko najjačoj skupini kasnije nas čekaju okršaji s Islandom i Švedskom. Bitka za grupu B vodit će se između Francuske i Norveške, a u grupi C će Makedonija i Crna Gora pokušati iznenaditi Njemce i Slovence. Mađarska ovaj put bez Nagyja ide na Čehe i jake Dance i Španjolce. Europsko prvenstvo je uvijek jako ali mislim da nas očekuje najjače do sada. Najbolji europski rukometaši na hrvatskim parketima, ne možemo poželjeti bolji početak nove godine.

Što se tiče Kauboja, uz hladnu glavu i timski duh može se daleko. Dan po dan, utakmicu po utakmicu. Uvijek je nezahvalno pričati o zlatu i prvim mjestima, s visokim očekivanjima raste euforija ali i pritisak. Iako je možda nerealno očekivati zlato, nadati se uvijek možemo. Sve se poklapa, imamo reprezentaciju koja pršti kvalitetom, svi (osim Sliškovića) su zdravi i spremni, vratio se Červar, igra se pred domaćom publikom i atmosfere neće nedostajati. Za prekinuti post dug četrnaest godina ovo je savršen scenarij.

Idemo Kauboji!





 

Koliko je realno nadati se zlatu?
Kao i svake godine u siječnju, za petnaestak dana očekuje nas novo prvenstvo u rukometu. Ove nove, 2018-e godine Europsko prvenstvo igra se u Hrvatskoj. Velika većina Hrvata će reći da voli i prati rukomet ali samo u ovo reprezentativno vrijeme, nakon blagdana kada "Kauboji" svaki put kreću u nove pohode. To i ne čudi, jer rukomet nije ni približno medijski eskponiran, niti popularan u svijetu, niti se u njemu novca vrti kao primjerice u nogometu. No, reprezentativna natjecanja i okupljanja uvijek su masivno popraćena u Hrvatskoj, najviše zbog lijepih uspomena koje nam je donijela rukometna reprezentacija i dobrih rezultata ...
Koliko je realno nadati se zlatu?
Kao i svake godine u siječnju, za petnaestak dana očekuje ...
protiv Wisle i dečko je dobar. Slažem se da su nam šanse za polufinale velike, ali idemo korak po korak, samo da nas ozljede zaobiđu i da ne otkrijemo sve taktičke varijante u prvom i drugom krugu. - Cirohito, 2.1.18. 17:14, 0 0 0
Teško možemo sve spomenute pozvat. Mislim da je Ivić jako daleko od pozivanja pored Kopljara, Stepančića i Buntića. Sve u svemu, bit će vrlo zanimljivo vidit koga će Lino odabrat, ne mogu dočekat prvenstvo :) - Slavkob, 2.1.18. 17:18, 0 0 0
I Vuglača* - Slavkob, 2.1.18. 17:19, 0 0 0
I ja nisam bas odusevljen analizom jer izgleda kao nešto što mogu pročitati na Indexu. Zapravo si više rekao kroz ove komentare. Ivic nije u milosti Gobca i ostatka stranke. Ja ne bih zvao Karacica jer gledao sam Duvnjaka u Kielu i izgleda odlicno - Essien1950, 4.1.18. 10:28, 0 0 0
Meni je analizna ok uvod u europsko prvenstvo. Mislim da bi se cijela tema mogla otvoriti s ovime sro si dotaknuo - zasto igraci koji igraju u vrhunskim klubovima ne igraju za reprezentaciju. - gradim, 10.1.18. 2:06, 1 0 0
Sherpa | 12/2017

Pred nama je 13. po redu Europsko prvenstvo u rukometu, mjesto održavanja? Mislim da i vrapci na grani znaju kako je to Hrvatska, 'najrukometnija' nacija na svijetu. Očekivanja u naciji su svaki puta zlato (po mogućnosti bez ijednog poraza na putu do njega), a sada kada smo domaćini bit će još i veća. Premda se zaboravlja da nikada nismo uzeli zlato s EP, te da nam zadnje zlato reprezentacije datira još iz OI Atena 2004., onoga turnira kojeg smo zaista osvojili bez poraza.

  • Do sada je bilo 12 turnira, prva četiri su imala 12 sudionika, kasnije se taj broj povećao na 16, a ovo će biti zadnji turnir koji će imati taj broj predstavnika. 2020. domaćini će biti Austrija, Norveška i Švedska, a broj sudionika bit će 24.
  • Do sada su samo 4 reprezentacije nastupile na svih 12 natjecanja: Francuska, Španjolska, Hrvatska i Rusija, s time da tu niz staje za potonju koja se nije uspjela kvalificirati i izboriti nastup na ovogodišnjem prvenstvu.
  • Do sada je 26 reprezentacija nastupalo na EP, a 10 od njih je osvojilo medalju. Od 12 koje su dosegle polufinale.

Tu je prvi puta gdje je nešto trulo u izjavi 'najrukometnija' nacija. Hrvatska je na toj listi medalja tek sedma. No odmah kreće paljba – 'ma kog briga što je Švedska prva, ona nije ništa osvojila od samih početaka turnira'. Točno, Švedska je u povijesti propustila samo jedan turnir, te osim prvih pet više nikada nije došla do polufinala. Od tih 5 ulazaka u polufinale uzeli su 4 zlata.

'Ma kog briga za zlata, mi smo stalno u kontinuitetu u borbi za medalje.' Točno, jesmo. Hrvatska je najviše puta došla do finala. 8 puta u 12 prvenstava – veoma impresivnih 66,67%. No samo je dva puta došla do finala, a ukupno su ugrabili pet medalja. Najviše? Ne, Danska i Španjolska su jednom manje došli do polufinala, a uzeli su jednu medalju više, uz razliku da Španjolska, baš kao ni Hrvatska, nije uzela zlato. Danska je. Dvaput.

Zašto je to tako? Dio razloga leži upravo u tome da postoji razmišljanje kako zlato nije vrijedno ako se putem do njega ne dobiju baš svi protivnici. Koliko puta ste čuli 'ah ona Francuska je opet na iglene ušli prošla skupinu'. Mnogo puta, no ista ta Francuska je itekako dobro pripremljena kada dođe do završnice, kada ih ne ubije umor, kao što često ubije naše. Zato Francuska ima čak 70% pobjeda u utakmicama top 4 (polufinale, za treće mjesto i finale), dok Hrvatska ima gotovo nestvarno mizernih 31,25% i čak 11 poraza. Imamo manji postotak od jedne trećine. Španjolska ima skoro 10% više, dok Danska ima 25% više, Francuska, koja nam je toliki trn u peti, preko duplo više od nas. Uz veliku napomenu kako ova jednostavna računica jednako valorizira srebro i broncu – i jedna i druga medalja se dobije jednim porazom i jednom pobjedom.

 'Ajmo onda postaviti pitanje vrijedi li teza da je Hrvatska jaka u grupnoj fazi? Odgovor je da. Samo je Francuska odigrala više utakmica grupne faze od Hrvatske (136 naspram 130), niti jedna zemlja nema više pobjeda od Hrvatske. Španjolska i Danska imaju jednako kao i mi – 42. Niti jedna ekipa od onih koje su odigrale preko 100 utakmica (9 ekipa) nema manje poraza od Hrvatske, imamo ih 16, baš kao i Španjolska. Kada se sve to stavi u tablicu dolazimo do toga da smo osvojili 70% od svih mogućih bodova na svim EP do sada. Jedino tko ima više je Španjolska, a Danska nam je za petama.

Nedostatak fizičke snage ili loša psihička priprema, često opisana kao choke? Jesmo li zbilja velika rukometna nacija? Ili smo samo jedna od onih koja je važna kada nije važno, a nestaje kada je zaista važno to jest kada je najvažnije? Brojke za EP govore da smo ovo drugo.

Hrvatska kao 'najrukometnija' nacija
Pred nama je 13. po redu Europsko prvenstvo u rukometu, mjesto održavanja? Mislim da i vrapci na grani znaju kako je to Hrvatska, 'najrukometnija' nacija na svijetu. Očekivanja u naciji su svaki puta zlato (po mogućnosti bez ijednog poraza na putu do njega), a sada kada smo domaćini bit će još i veća. Premda se zaboravlja da nikada nismo uzeli zlato s EP, te da nam zadnje zlato reprezentacije datira još iz OI Atena 2004., onoga turnira kojeg smo zaista osvojili bez poraza. Do sada je bilo 12 turnira, prva četiri su imala 12 sudionika, kasnije se taj broj povećao ...
Hrvatska kao 'najrukometnija' nacija
Pred nama je 13. po redu Europsko prvenstvo u rukometu, ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.