zatvoreno

Surfin USA; Šariću izmaknula nagrada novaka godine, zasluženo ili ne?

  • 27.06.2017.
  • 31
  • 7

Napokon su se podijelile i nagrade u NBA ligi, a nije bilo previše iznenađenja. Russell Westbrook dobio je nagradu po koju je išao, za najkorisnijeg igrača lige. Defenzivac godine bio je Draymond Green, što je također bilo više nego očekivano. Nagradu najboljeg igrača s klupe, ili šestog čovjeka dobio je Eric Gordon, dok je igrač koji je najviše napredovao bio Giannis Antetokounmpo.

No, ono što je zanimalo cijelu Hrvatsku bilo je tko će biti Novak godine, tj. Rookie of the Year. Naš Dario Šarić bio je jedan od glavnih kandidata, ali u trolistu između njega, Embiida i Brogdona, nagradu je odnio Malcolm Brogdon. Za neke iznenađenje, za neke ne, ali svakako vrijedno pažnje.

Stoga, Surfin' USA!

Je li Westbrook zasluženo MVP? većinom se slažem 7.4 0, 0, 0, 0, 2, 3, 2, 7, 11, 2, 4
Je li Green zasluženo DPOY? većinom se slažem 7.2 0, 0, 0, 0, 0, 5, 7, 8, 4, 3, 4
Je li Brogdon zasluženo Rookie godine? djelomično se ne slažem 3.6 2, 4, 5, 7, 1, 6, 4, 0, 0, 1, 1
Je li Antetokounmpo zasluženo Most Improved Player? slažem se 7.5 0, 0, 0, 0, 0, 3, 4, 11, 6, 1, 6
Je li Eric Gordon zasluženo Sixth Man? djelomično se slažem 6.5 1, 0, 0, 0, 0, 5, 8, 9, 7, 1, 0

Analize (7)

maci97 | 07/2017

Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se od danas oči hrvatske javnosti dobrano prebacuju na Indianu odlučio sam da tekst bude vezan za Pacerse i onoga o kome uvelike ovisi kako će njihova sezona izgledati. Ne o našem Babi, već o "sinu razmetnom" Lanceu Stephensonu.

Često se malo luđi igrači znaju uspoređivati sa bijesnim psima ili tempiranim bombama, no prava metafora za Lancea je ipak nuklearka. Nuklearne elektrane su iznimno koriste dok rade kako treba, daju ogromne količine energije korisne čovjeku, ali kada nešto pođe po krivu može se izroditi katastrofa epskih razmjera. Riječ koja se često vezuje uz Stephensona je upravo energija, treneri i suigrači su kroz 7 godina Lanceove NBA karijere puni epiteta vezanih upravo uz energiju koju donosi na terenu i u svlačionici. Sa svojom nabrijanom facom, fanatičnom igrom u obrani, plesanjem i skakanjem po terenu, interakcijom s publikom i suparničkim igračima te nepredvidivom igrom u napadu Lance izgleda kao igrač rođen 30 godina prekasno, lako ga možemo zamisliti kao dio Bad Boysa iz Detroita ili portlandskih Jail Blazersa.

Od trenutka kad je izabran 40. pickom na draftu 2010. godine nitko ne zna točno što očekivati od njega u svakom trenutku. Prošao je put od marginalnog novaka koji je u rookie sezoni odigrao prosječno 9.4 minute u samo 12 utakmica do rubnog All-stara i važnog dijela momčadi Pacersa koja je u doigravanjima 2013. i 2014. godine odvela LeBronov Heat u 7, odnosno 6 utakmica. Baš te 2014. smo mogli vidjeti ono najbolje i najgore od Lancea. Odigrao je statistički najbolju sezonu karijere bilježeći 13.8 poena, 7.2 skoka i 4.6 asistencija za prvu ekipu istoka u regularnoj sezoni. Pacersi su na dan trade deadlinea poslali polomljenog Danny Grangera u Philu za Evan Turnera i činilo se kako su momci iz Indiane spremni srušiti dominaciju velike trojke sa South Beacha. Ipak nije sve kliklo, a neki izvori govore da je tome kumovao baš Lance koji se brzo sukobio s novopridošlim Turnerom i tako narušio kemiju u svlačionici i šanse Pacersa za ozbiljnu prijetnju Heatu. U tom finalu istoka igrao je dobro, bio je vodeći asistent Pacersa ali je i pokazao drugu stranu neprestano se natežući s LeBronom što je kulminiralo najvećim trenutkom u povijesti lige, famoznim puhanjem u uho.

Heat je ipak seriju riješio u 6 partija, a Lance je potpisao za Hornetse na 3 godine za 27 milja, odbivši tako ponude Mavsa i svojih Pacersa. Tu počinje strmoglavi pad, u Hornetsima je dobro počeo, penjao se po zapisničkim stolovima nakon šuteva za pobjedu, ali usljedile su ozljede i nije se snašao niti uspio vratiti u formu iz prethodne sezone. Nakon Charlotte uslijedila su seljakanja po Clippersima, Memphisu, Pelicansima, Wolvesima dok se naposlijetku nije vratio u Indianapolis pomoći Georgeu i Pacersima u borbi za playoff.

Debitirao je u Clavelandu protiv svog starog znanca LeBrona, a u svom povratničkom nastupu u Bankers Life Filedhouseu protiv Raptorsa je pružio, kako je to ekipa s Bleacher Reporta nazvala, "a full Born ready experience". Inicirao je preokret u drugom poluvremenu s 12 poena i 3 asistencije, a na samom kraju partije je skoro izazvao tučnjavu jer nije htio izdriblati zadnji napad do kraja već je položio, što su DeRozan i Tucker shvatili kao provokaciju.

To je Lance, samoprozvani Born Ready. Može ti pružiti all-around partiju na rubu triple doublea, a može i odigrati kriminalno s 20% šuta a da usput izazove gužvu na terenu i van njega. Ono što je dino sigurno jest da s Lanceom u ligi nikad nije dosadno. Kao i sve osebujne ličnosti izaziva podjelu u javnosti, jedni ga smatraju facom a drugi budaletinom.

Sljedeća sezona bit će jako bitna stavka u toj percepciji, odlaskom prve zvijezde ekipe Paula Georgea lopte i odgovornost će se dijeliti na više manjih dijelova među kojima će Stephenson sigurno dobiti velik dio kolača. Daleko od toga da mu ekipa pada u ruke, na bekovskim pozicijama će se morati boriti za minute i lopte s novopridošlim Collinsonom i Oladipom, potpisao je danas i Bogdanović a pod košem je mlada zvijezda Myles Turner, no kao starosjedioc i lice ekipe sigurno će imati velike ovlasti, već su se iz front officea čule najave da će ga koristiti na playu.

Velika je to kocka za franšizu Pacersa, ako se stvari poklope čak ni playoff nije nedostižan na ovako oslabljenom istoku, a puno toga ovisi o tome što će dobiti od Stephensonove nuklearke. Da li će to biti jeftina (ove će sezone imati plaću od samo 4.1 milju) energija ili nova katastrofa, ostaje nam za vidjeti. Možda je Lance napokon spreman da u 27. godini života i svojoj osmoj sezoni pokaže da je NBA konstanta i opravda svoj "rođen spreman" nadimak.

Nuklearka
Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se od danas oči hrvatske javnosti dobrano prebacuju na Indianu odlučio sam da tekst bude vezan za Pacerse i onoga o kome uvelike ovisi kako će njihova sezona izgledati. Ne o našem Babi, već o "sinu razmetnom" Lanceu Stephensonu. Često se malo luđi igrači znaju uspoređivati sa bijesnim psima ili tempiranim bombama, no prava metafora za Lancea je ipak nuklearka. Nuklearne elektrane su iznimno koriste dok rade kako treba, daju ogromne količine energije korisne čovjeku, ali kada nešto pođe po krivu može se izroditi katastrofa epskih razmjera. Riječ koja se često ...
Nuklearka
Dugo sam razmišljao čemu posvetiti prvu analizu, no pošto se ...

Respekt: Losovius, DDR16,

Stvarno dobro za prvu analizu. Što misliš, koji su uzroci njegovog takvog ponašanja? - Losovius, 9.7.17. 11:02, 0 0 0
tip iz kvarta, rođen u Brooklynu, odrastao na divljim haklovima i legenda je njujorške srednjoškolske košarke. Vrlo vjerovatno je basketaš koji je dospio u NBA pa se tako ponaša, ali o njegovoj pre-NBA karijeri ima materijala za cijelu drugu analizu - maci97, 9.7.17. 11:43, 0 0 0
baiso | 07/2017

Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz povijest samo privilegirani članovi društva mogli ostvariti. Palača je fino, uglađeno, pedantno uređeno, otmjeno mjesto uštogljenih kraljeva, plemića, grofova, diktatora, ponekad izgrađeno usred grada kao 'biser u kruni', ponekad daleko od grada kao rezidencija i mjesto za odmor, a ponekad usred jada i bijede većinski siromašnog stanovništva kao produkt bolesne ambicije nekog ludog diktatora koji će sa svog zlatom urešenog balkona imati pogled na sirotinju kojom vlada. Ovo je priča o jednoj takvoj 'Palači' izgrađenoj usred ničega, ničega otmjenog i lijepog, ali zato ružnog i itekako stvarnog, malo podalje od grada, ali dovoljno mu blizu da gleda na surovo preživljavanje njegovog življa iz dana u dan. Ovo je priča o sportskoj dvorani koja je nakon kraja regularnog dijela NBA sezone otišla u povijest, a predstavlja kultno mjesto bezvremenskog značaja za razumijevanje ne samo košarke, već i funkcioniranja društva te kulture vremena. Konačno, ovo je priča o 'The Palace of Auburn Hills'.

Auburn Hills je predgrađe Detroita, grada kojega vam nitko neće preporučiti kao poželjnu destinaciju za turistički posjet, čak štoviše, odgovarat će vas od bilo kakvog pokušaja da to učinite. Grad je to koji uz dvojne gradove na granici s Meksikom predstavlja jedno od najnepoželjnijih mjesta za život u SAD-u (dakako, ima ih još) zbog loše ekonomske situacije koja traje godinama i direktno je vezana za probleme automobilske industrije budući da je upravo Detroit sjedište iste. Motown, kako je nadimak gradu, jedan je od najsiromašnijih gradova SAD-a prema BDP-u s izrazito visokom stopom kriminala.

1974. godine William „Bill“ Davidson, bogati biznismen, za 6 milijuna dolara kupuje franšizu Detroit Pistonsa od prvotnog osnivača Freda Zollnera. Četrnaestak godina kasnije Davidson će preseliti franšizu u novu dvoranu zvanu 'The Palace of Auburn Hills', tada jednu od najmodernijih dvorana na svijetu, u sjeverni, nešto otmjeniji dio Detroita, ukoliko takvo nešto uopće postoji. U tih četrnaest godina Detroit se bitno promijenio, prije svega demografski gdje je dominantno stanovništvo postalo ono afroameričko koje će po ulazu u zadnje desetljeće 20. stoljeća činiti ¾ ukupne populacije Detroita. Procvat hip-hop kulture, gospodarske krize automobilske industrije, stopa kriminala u konstantnom porastu, sve to bio je Detroit tih godina. Borba za surovo preživljavanje iz dana u dan. I usred takve bijede – Palača.

Dok je van Palače vladala takva nimalo ugodna atmosfera, unutar Palače, sasvim suprotno od života koji je na kraju svakog dana značio poraz, pobjeda nad pobjedom. Upravo je 'The Palace' postao dom jedne od najosebujnijih ekipa u povijesti košarke, dinastije poznate pod nazivom 'Bad Boys'. Teško da postoji ijedna ekipa koja je predstavljala presliku vlastitog grada kao što su to bili 'Bad Boysi'. Bezobrazni i prgavi, bez imalo respekta prema ikome, košarka koja je više ličila na obračun bandi nego na sport, ali baš onakva kakva je trebala biti simbolizirajući svakodnevnu borbu malog čovjeka za preživljavanjem u tom nemilosrdnom i velikom Detroitu. Život te ne mazi kad si građanin Motowna, a bome te ni 'Bad Boysi' nisu mazili. Jedan od razloga zašto je Michael Jordan najveći svih vremena jest i taj što je čovjek uspio srušiti Pistonse nakon niza sezona u kojima bi ga oni dobrano istukli, izvrijeđali i na kraju krajeva, porazili. Upravo su ti dueli Pistonsa s Michaelom postali njihov najveći legacy, bez obzira na 'silverware' koji je uslijedio nakon toga. Joe Dumars bi ga dobrano namučio igrajući fantastičnu lockdown obranu, Isiah Thomas bi ga ubijao u pojam ukradenim loptama i napadačkim arsenalom, a Bill Laimbeer? E taj bi ga izbatinao kao što ga nitko u životu nije. No, MJ ih je ipak, usprkos 'Jordanovim pravilima', uspio pobijediti.

Koliko su bili zajebani, 'Bad Boysi' su bili i uspješni, dajući svakom njihovom fanu (a takve je izvan Detroita bilo nemoguće naći) nadu u bolje sutra, poput dostojevskijevske filozofije koja nalaže da kraj svakoga djela mora biti pozitivan kako bi djelovao inspirativno na čitatelja. Tako je već u prvoj sezoni nova dvorana svjedočila osvajanju naslova prvaka svijeta da bi dogodine to isto Pistonsi ponovili. Za prosječnog građanina Detroita ta su dva naslova predstavljala rijetku pobjedu u moru poraza koji je svakodnevni život donosio – ubojstva, kriminal, nezaposlenost, siromaštvo.

Ipak, znalo se da će i tomu jednom doći kraj, da Palace neće vječno biti dom aktualnih NBA prvaka, da neće biti mjesto gdje će se obični građanin Detroita moći barem na trenutak osjećati kao pobjednik. Ti su trenutci polako ali sigurno dolazili krajem devedesetih kada je postalo jasno da Grant Hill i društvo neće uspjeti ponoviti uspjeh 'Bad boysa'. Velika i moderna dvorana tih je godina često bila za američke prilike sablasno prazna, a ekipa koja je igrala nije davala nimalo nade da bi Palace ponovno mogao zasjati starim sjajem. Kao da je Detroit 'pojeo' i zadnju oazu sreće. A onda je došla godina koja će zauvijek obilježiti Palace i dati mu 'ono nešto' bezvremensko što istovremeno izaziva osjećaj divljenja i zgražanja, a koji na savršen način opisuje Detroit kao sredinu sa svim svojim prednostima i manama.

 Godina je 2004. i Pistonsi slave novi naslov prvaka. Palace je opet dom novih NBA prvaka, opet protiv istih protivnika, Los Angeles Lakersa, opet protiv dinastije predvođene jednim od najboljih dueta u povijesti lige, čuvenog Kobe&Shaq tandema. Petorka šampionske momčadi ponovno je na poziciji jedinice imala najboljeg igrača o kojemu najviše govori njegov nadimak – Mr. Big Shot, Chauncey Billups. Na poziciji bek šutera maskirani osvetnik kojega ste uvijek neuspješno ganjali iza bezbroj screenova, ubojiti scorer (zanimljivo da tada nije bio praktički nikakva prijetnja iza linije 3 poena uzimajući tek 0.9 šuteva za 3 po utakmici uz mizernih 27% pogođenih) i posljednji igrač čiji je dres s brojem 32 umirovljen u Palači, Rip Hamilton. Na poziciji trojke Tayshaun Prince, igrač koji bi nakon svoje karijere koju još nije službeno završio bez problema (i make upa) mogao u Hollywoodu glumiti nekakvog zombija ili bilo kakvu sličnu vrstu živućeg leša. No, sve dok se još uvijek vuče po NBA parketima, valja ustvrditi kako se radi o fantastičnom obrambenom stručnjaku, a njegove duge duge duge duge ruke omogućile su da highlight njegove karijere ne bude ni crossover, ni step over, ni The Shot, nego jedna prava coast to coast chasedown blokada na Reggie Milleru, ako se ne varam.

Pod košem, u tzv. frontcourtu, pravi pravcati Detroit, dva Wallacea, 'Sheed i Big Ben, koji po grit and grind stilu kao da su copy paste Bad boysi. Rasheed Wallace u to je vrijeme bio raritet, prototip današnjeg visokog igrača koji je uzimao čak 3.3 trice po utakmici (više šuteva za 3 u momčadi Pistonsa uzimali su jedino Billups i Chucky Atkins) šutirajući pritom respektabilnih 32%, dok je Ben Wallace četverostruki osvajač titule najboljeg defanzivnog igrača godine, jedan od najboljih defanzivnih centara u povijesti lige. No, više od bilo čega drugog, ovaj je dvojac davao onaj pravi „Detroit Pistons“ karakter momčadi – borben, prgav, grub, ali i efikasan, pobjedonosan, dovoljan za treću titulu u povijesti franšize ili još bolje, za treću titulu u Palaceu. Opet se onaj običan građanin Detroita mogao bar na trenutak veseliti i osjećati se kao pobjednik. Na trenutak, kažem, jer će se za par mjeseci nakon što su Pistonsi podigli trofej Larry O'Briena dogoditi najveća tučnjava u povijesti NBA lige s Palačom kao glavnim mjestom radnje.

Događaj poznat kao „The Malice at the Palace“ zbio se 19. studenog, a ono što se dogodilo i način na koji se sve razvilo vjerojatno je moguć samo u Detroitu. Kod rezultata 97-82 za Indianu u odavno riješenoj utakmici, 45.9 sekundi prije kraja, sukobili su se Ron Artest i Ben Wallace. Uključili su se ostali igrači, treneri, navijači, letjele su šake, padalo se po pivom namočenom parketu, upadalo se u gledalište i udaralo nedužne navijače. Konačan rezultat: 146 utakmica zabrane igranja i 11 548 832 dolara kazne za devetoricu igrača. Detroit turned out to be heaven, but it also turned out to be hell“ riječi su poznatog američkog pjevača Marvina Gayea koje najbolje opisuju zašto se u tako kratkom razdoblju od prvaka svijeta može doći do najveće sramote u povijesti NBA lige. I to je upravo Palace, to je upravo Detroit, koji od te famozne 2004. više neće slaviti nove NBA prvake jer će se pojaviti nova velika sila na istoku zvana LeBron James. On će Pistonse poslati u rebuilding iz kojega Detroit još uvijek nije dobio ni legitimnu playoff momčad.

I to je priča o „The Palace of Auburn Hills“ koja nakon ove sezone odlazi u tišini, bez dostojnog oproštaja. Palača je zatvorila svoja vrata iza kojih se zbilo toliko toga, i lijepog, i ružnog, no bez obzira na sve, ostaje upamćena kao mitsko mjesto, uz bok najvećim sportskim borilištima gdje se ikad „loptalo pod obručima“.

The Palace odlazi tiho, pretiho...
Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz povijest samo privilegirani članovi društva mogli ostvariti. Palača je fino, uglađeno, pedantno uređeno, otmjeno mjesto uštogljenih kraljeva, plemića, grofova, diktatora, ponekad izgrađeno usred grada kao 'biser u kruni', ponekad daleko od grada kao rezidencija i mjesto za odmor, a ponekad usred jada i bijede većinski siromašnog stanovništva kao produkt bolesne ambicije nekog ludog diktatora koji će sa svog zlatom urešenog balkona imati pogled na sirotinju kojom vlada. Ovo je priča o jednoj takvoj 'Palači' izgrađenoj usred ničega, ničega otmjenog i lijepog, ali zato ružnog i itekako stvarnog, malo podalje od ...
The Palace odlazi tiho, pretiho...
Palače su oduvijek bile simbol moći, luksuz kojega su kroz ...
mislim da se prosječan građanin Detroita više ponosi s Malice in the Palace nego s naslovima, ali tekst je sjajan, nostalgično - epskog karaktera - Mac316, 6.7.17. 13:19, 0 0 0
Ne pratim puno košarku, ali ima nekoliko ekipa koje sam rado pogledao. Detroit Pistonsi s početka 2000-ih su mi bili omiljena ekipa. - pazzomario, 7.7.17. 19:18, 0 0 0
Wallace, Billups, Hamilton i ekipa su me očarali načinom defanzivne igre. Godine 2004. kada su bili prvaci, protivnici su im u prosjeku zabijali tek nekih 80-ak koševa, možda i manje. - pazzomario, 7.7.17. 19:19, 0 0 0
Lakerse su u jednoj tekmi finala ograničili na nekih 68 poena, mi se čini. Uvijek uzbudljivi za gledati. - pazzomario, 7.7.17. 19:21, 0 0 0
Mac316 | 07/2017

NBA tržnica je u punom zamahu, a iako je ostalo još slobodnih igrača koji su zanimljivi klubovima, ono najbolje i najzvučnije se već dogodilo. Neka velika imena su promijenila sredine, neki klubovi su postali preko noći pretendenti na finale konferencije nakon što nisu bili niti u playoffu (Philadelphia, Minnesota), dok su neki drugi svoje šanse za makar playoff dobro srozali (Clippers) ili potpuno uništili (Bulls). Ovo je pregled 3 najbolja i 3 najgora deala koji su se do danas dogodli...

NAJBOLJI

1. Kevin Durant (GSW) - 2 godine, 53 milijuna dolara - KD očito jako, jako želi prstene. Prošle sezone je bacio svoj imidž u vjetar i postao vječni 'plaćenik' i 'izdajnik' samo da bi zaigrao u Warriorsima i osvojio svoj prvi prsten te je u tome i uspio. Sad, da bi mogao ostati u istim tim Warriorsima i ganjati novo prstenje, išao je debelo ispod svoje tržišne cijene i potpisao ugovor koji više priliči jednom rubnom ALL star igraču nego MVP-ju finala i jednom od dva ili tri najbolja košarkaša svijeta. 

Durant je mogao, po kolektivnom ugovoru, tražiti maksimalni ugovor od oko 35 milijuna po sezoni. Da, i to je vjerojatno nisko s obzirom na ono što KD donosi na terenu, ali to je tako u NBA. Ići 10 milijuna ispod cijene je zapravo ekstrem, rijetki pojam u ligi kojom dominira ples milijuna i gdje je biti plaćen maksimalni iznos stvar prestiža koliko i zarade. Lako je laički reći da na takvim iznosima 10 milijuna dolara nema neke veze, ali zastanite na sekundu i razmislite koliko glupo zvuči takva rečenica, 10 milijuna dolara za jednu sezonu košarke ne može biti bez veze, to su novci koje 99% Zemljana nikad u životu neće zaraditi. No, KD ima svoje razloge, a oni su vjerojatno samo i jedino vezani uz prstene prvaka. 

Iz perspektive Warriorsa, jedino što mogu napraviti je nakloniti se Durantu i otvoriti šampanjac. Ako se pruži prilika da potpišete Duranta za godišnji iznos koji će cca Philadelphia iskrcati JJ Reddicku, jedino što trebate napraviti je otrčati po kemijsku dok se ovaj ne predomisli. Potpisom Duranta za manje novaca GSW-u se otvorila prilika za okupiti 'bend' natrag, produžiti i sa Iguodalom, Livingstonom i Westom, a dodati na roster i Casspija, Nick Younga te, naravno, dati max ugovor, najveći u povijesti, Steph Curryu koji je do danas igrao za smiješno male novce s obzirom na vrijednost momčadi. Durant je potpisom učinio GSW apsolutnim favoritom, ne samo zbog zadržavanja svojih talenta u Kaliforniji nego i zbog otvaranja mogućnosti za potpis čitavog niza role playera koje bi teško bilo okupiti da je i on inzistirao na maksimalnom. 

2. Patrick Patterson (OKC) - 3 godine, 16 milijuna dolara - Daleko od spektakularnog igrača kao KD, Oklahoma je dovela Pattersona, no kvaliteta potpisa se itekako može usporediti. Patterson je svestrano krilo koje obavlja sav prljavi posao na terenu, ima snage i izdržljivosti podnijeti puno minuta, učinak mu ne varira dramatično, a može i pogoditi kada zatreba. Dobiti igrača koji će na power forwardu bilježiti po 30+ minuta, a da pozicija ne pati, za samo nešto više od 5 milijuna dolara po sezoni je zapravo besramna krađa i netko u Oklahomi bi morao kazneno odgovarati. Nakon rentanja Paula Georgea za sezonu, Oklahomi ne trebaju scoreri, u Westbrooku i Georgeu ih imaju sasvim dovoljno. Ono što Oklahomi treba je ono što im je falilo dobar dio prošle sezone i što je Taj Gibson uspio samo djelomično pokriti nakon upadanja u momčad iz vedra neba. Patterson je ljepilo koje drži kompoziciju momčadi zajedno, ne ističe se ničim posebnim, ali može u velikoj minutaži raditi što god se o njega zatraži. Ugovor koji je potpisao nije težak i omogućuje Oklahomi da sljedeće ljeto ima prostora produživati Westbrooka i još loviti nekog jačeg free agenta nakon što George neizbježno ode. 

3. P.J. Tucker (HOU) - 4 godine, 32 milijuna - Kad su okupili Paula i Hardena kao bekovski duo, jasno je bilo da Houston ide all-in. No, bez jačanja potporne snage, teško je očekivati da mogu parirati Warriorsima, a potpisivanje Tuckera je korak u pravom smjeru. Tucker je krilo koje nudi solidan šut, ali još bitnije, čvrstu obranu, visinu i pokrivanje najboljih krila lige u obrani. Sve to za 8 milijuna po sezoni zaista nije loše.

Tucker bi u igri mogao oduzeti veliki dio minuta Ryanu Adersonu (ako ga Rocketsi ne uspiju nekome uvaliti), što uopće nije loše, jer Anderson, uz sav odličan šut koji nudi, nema nikakvu obranu niti mogućnost rotacija, još manje čuvanje igrača kao LeBron, Durant ili Melo. Houston ima sasvim dovoljno tricaša i bez Andersona, ali u igri sa Hardenom koji često uzima predah kad je Houston u obrani, bitno je da ostatak momčadi svoje odrađuje. Paul je jedan od najboljih obramebnih bekova lige, Ariza je vrhunski zaustavljač, Capela eksplozivni centar i dodavanje Tuckera koji može držati svoj dio tereta u obrani je odličan potez za Houston, a došao je po vrlo diskontnoj cijeni. Ako slučajno uspiju naći naivca koji će uzeti Andersonov suludi ugovor koji mu garantira još 60 milijuna u sljedeće tri godine, Houston je potpisom Tuckera zapravo oslobodio salary cap prostora, a dobio boljeg igrača.

NAJLOŠIJI

1. Blake Griffin (LAC) - 5 godina, 173 milijuna dolara - OK, treba shvatiti Clipperse. Paul je otišao i morali su napraviti nešto da pokažu da nisu odustali od ambicija. Clippers su predugo bili luzerska momčad i novi vlasnik je utukao previše novca u momčad da bi se sad samo tako vratili na početak. No, nažalost po njih, brzo će saznati da bi to svejedno bila mudrija odluka, jer bez Chrisa Paula, ova momčad koju predvode Griffin i DeAndre Jordan ne vrijedi niti playoffa na nikad jačem Zapadu. Clippersi su možda morali dati maksimalni ugovor Griffinu, ali to ne znači da je to bio dobar potez.

Griffin je igrač sa poviješću problema sa ozljedama, jedna od kojih mu je ranije završila i proteklu sezonu. Iako igrač sa odličnm fizikalijama i iznenađujuće dobrim pregledom igre, Griffin ima ozbiljnih nedostataka za biti franchise player ako kraj sebe nema generala igre kao Paula. Blake nema posebno dobar šut iako ga je popravio u odnosu na početke, obrana mu je upitna, a teško je zamisliti Griffina kako rješava napete završnice s loptom u svojim rukama. S ugovorom kakvim su mu dali, Clippersi su si vezali ruke sljedećih nekoliko sezona jer će teško sagraditi jaku momčad oko Blakea s takvim masivnim ugovorom, a unutarnjih rezervi imaju malo (otišli uz Paula i Reddick i Jamal Crawford, a najbolji mladi igrač kojeg imaju na rosteru je trenerov sin). Statistiku za All-Star će vjerojatno uvijek imati, ali sa Blakeom kao vođom showa, Clippersi se vraćaju tamo gdje su bili do prije 6 godina, u podrum NBA lige.

2. Zach Randolph (SAC) - 2 godine, 24 milijuna i George Hill (SAC) - 3 godine, 57 milijuna dolara - Malo varam, pa na jedno mjesto uključujem dvojicu igrača, ali oba potpisanih za isti klub. Zaista je teško uopće odgonetnuti što Kingsi žele postići. Imali su Cousinsa, franchise playera za sljedećih 10 godina oko kojeg bi potpisi igrača kao Hill i Randolph imali vrhunskog smisla. No, Cousinsa su zamijenili za praktički ništa, a onda su potpisali dva igrača veterana za dosta novaca, ali koji ne mogu sami pružiti rezultate kakvi bi se očekivali za novac koji im je omogućen.

Hill izlazi iz ponajbolje sezone karijere, ali je igrač koji je prešao 30-u i teško da može bolje od dosadašnjeg. Dodatno zbunjujuće je što Sacramento iz trejda Cousinsa jedino što možda vrijedi ima playmakera Buddy Hielda, a na draftu su izabrali talentiranog playa D'Aarona Foxa, dakle na rosteru već imaju dvije 'jedinice'. Čak i da uzmemo da je Hill odličan mentor za tu dvojicu, neizbježno će barem jednom minutaža iznimno patiti potpisom veterana za skoro 20 milijuna po sezoni.

Još bizarniji je potpis Randolpha koji je u zaista kasnim igračkim godinama i vidjelo se i u prošloj sezoni da je najbolje iza njega. Randolph bi bio koristan igrač u ekipama koje konkuriraju za vrh gdje bi dobio kvalitetnih 10-15 minuta, ali kao, pretpostavljeno, bitni igrač rotacije Kingsa, upitno je koliki njegov doprinos može biti. Dodatno zbunjuje to što Kingsi od visokih igrača koji mogu biti bitni imaju na rosteru Koufusa i Cauleya-Steina, obojicu klasičnih centara koji teško mogu raširiti reket, a sad su im dodali i vetraana Randolpha koji je i u najboljim godinama više igrao na snagu i post-up igru pod košem nego na šut i širenje reketa. Kako će točno Kingsi izgledati s tri playmakera koji bi svi trebali imati značajne minute, bez relevantnih šutera u momčadi i sa centrima koji se ne miču iz prostora pod košem je zaista teško i zamisliti, ali je prilično sigurno da, u stilu Sacramenta, neće biti dobro.

3. Kyle Lowry (TOR) - 3 godine, 100 milijuna dolara - Ako gledaš kako da spiskaš 100 milijuna dolara, postojale su i bolje opcije od Lowrya. Istina, Lowry je odličan igrač koji je Toronto sa DeRozanom doveo do stepenice ispod Clevelanda, ali vidljivo je bilo da je to i plafon do kojeg ta dvojica franšizu i mogu dovesti. Sad se ojačao Boston, uskoro će narasti Philadelphia, LeBron ne izgleda kao da misli usporiti i odjednom je Toronto nekako van kombinacija za vrh Istoka, ako su ikad u njima i bili. A na Lowrya i DeRozana su potrošili ogroman novac za rezultat koji teško može biti bolji od dosadašnjeg.

Na tržištu je postojalo dosta varijanti sa playmakerima, vjerojatno je uputnije bilo da Toronto isproba neke druge opcije, možda i manje kvalitetne od Lowrya, ali da sačuva salary cap prostora za dovesti igrače za neke druge pozicije, primarno pucačke, jer Toronto sa svojom košarkom u kojoj trica praktički ne postoji u današnjoj NBA ligi zaista ne može računati na neke uspjehe. Lowry kao prvi play nije loša opcija sama po sebi, stvar je u tome da Torontu ne nudi prostora za korak naprijed, a Lowry nije u godinama kada se može očekivati da svoju igru još podigne. Cijena je jednostavno previsoka za to što za svoj novac dobijaju. 

Najbolje i najgore od NBA free agencya
NBA tržnica je u punom zamahu, a iako je ostalo još slobodnih igrača koji su zanimljivi klubovima, ono najbolje i najzvučnije se već dogodilo. Neka velika imena su promijenila sredine, neki klubovi su postali preko noći pretendenti na finale konferencije nakon što nisu bili niti u playoffu (Philadelphia, Minnesota), dok su neki drugi svoje šanse za makar playoff dobro srozali (Clippers) ili potpuno uništili (Bulls). Ovo je pregled 3 najbolja i 3 najgora deala koji su se do danas dogodli... NAJBOLJI 1. Kevin Durant (GSW) - 2 godine, 53 milijuna dolara - KD očito jako, jako želi prstene. Prošle sezone ...
Najbolje i najgore od NBA free agencya
NBA tržnica je u punom zamahu, a iako je ostalo ...
popravljaš se - baiso, 6.7.17. 11:09, 0 0 0
Puvlin | 07/2017

Došlo ljeto, završila sezona, podijeljene su nagrade, znamo pobjednika. Nakon što su Warriorsi predvođeni KD-em osvojili novi naslov poprilično uvjerljivo, jedino preostalo pitanje je može li se pojaviti ili stvoriti momčad koja će se suprotstaviti Ratnicima u nadolazećim godinama, a odgovor svi traže u free agencyu koji je počeo na potpuno neočekivan način. Trade Paula Georgea, kojim je Indiana (ovo pišem s tugom u srcu) iz čiste pakosti željevši mu uskratiti naslov poslala jadnoga Pavla u OKC k novopečenom MVP-u za šaku jada u liku Oladipa s ugovorom većim od Paulovog i Sabonisa bez ikakvog picka, iznenadio je kompletnu NBA javnost pogotovo sada kada se saznalo što je sve nudio Boston, a nudio je mnogo. Tako je Boston ostao uskraćen za moguću super-momčad s okosnicom Thomas-George-Hayward-Horford koja bi sigurno zaprijetila Kingu na istoku i imala dobre šanse za prekinuti njegovu dominaciju.

Warriorsi nisu dugo čekali, već su se odmah bacili na posao: Curryu max ugovor, ujedno i najveći u povijesti, Livingstone potpisan na 3 godine kao i Igoudala za kojeg se mislilo da će biti jedan od zanimljivijih artikala na tržištu. Ovim potezima GSW si je osigurao poziciju contendera za naredne 3 sezone i teško će se naći ekipa sposobna lišiti ih finala lige. U tome će se okušati Rocketsi koje nemaju što izgubiti te moraju graditi contender ekipu odmah, a nema boljeg načina od dovođenja najboljeg free agenta u liku Chrisa Paula. Iako se s pravom postavlja pitanje kako će Paul i Harden dijeliti loptu, obojica su odlični igrači koji će se znati prilagoditi sustavu, a moguće je da će loptu uskoro dijeliti i s još jednom zvijedom, Carmelom Anthonyem koji je velika želja uprave Rocketsa, a i sam nema ništa protiv odlaska na jug, to jest zapad. U noći drafta Timberwolvesi su pokrali Bullse i uzeli im Jimmya Butlera, no tu nisu stali jer su doveli i Taja Gibsona i Jeffa Teaguea te su se ekspresno promovirali u playoff momčad. Nuggetsi su po osobnom mišljenju odradili najbolji posao akvizicijom 32-godišnjeg Paula Millsapa iz Atlanta Hawksa na 2+1 ugovor gdje je treća godina team option. Savršen fit za mladu momčad kojoj je potreban veteran koji može raširiti reket za Jokera i igrati rolu second playmakera i rollera u pick and rollu. Nuggetsi su itekako jaki i definitvno će biti u borbi za doigravanje dogodine. Clippersi su postali momčad Blake Griffina, a ukoliko potpišu Gallinarija mogli bi ostati veoma konkurentna momčad na zapadu.

Možda niste primjetili da postoji trend. Stara narodna kako je istok puno slabiji od zapada postaje sve točnija i točnija. Da, ima potencijalno jakih momčadi. Celticsi su na korak do stvaranja megasile, Cavsi su jaki sve dok je Kinga, Bucksi su sve zreliji i sve moćniji, 76ersi imaju iznimno jaku mladu okosnicu, Hornetsi uboli Monka na draftu, Wizardsi imaju jak backcourt, Raptorsi su poprilično stari, ali se nadaju, a Heatu sve ovisi o tome kamo će Hayward...I to je više manje to. Bullsi u rasulu, Knicksi također, Netsi bez perspektive, u Orlandu ne znaju tko su i što žele, Pacersi su se rasprodali kao i Hawksi, a Pistonsi stvaraju momčad od kvazi-igrača. Kada je jedina "zvijezda" voljna prijeći na istok Gordon Hayward, znate da je situacija problematična. Reći će mnogi da ima puno jakih ekipa na istoku, da će istok biti jak ove godine, puno je potencijala i to sve stoji, slažem se, ali kakva je to jačina. Nuggetsi će se mučiti ove godine na zapadu gdje će biti pravi pokolj za doigravanje, a siguran sam da bi na istoku s lakoćom bili top 5. Diskrepancija u talentu između istoka i zapda postaje prevelika i nepravednost u rasporedu sve očitija. Svatko tko je u diviziji s Netsima može raćunati na 4 sigurne pobjede, dok ekipe na zapadu samo na dvije. Stavite umjesto Dallasa u diviziju Southwest 76erse i svjedočit ćete pokolju jer se u istoj nalaze Spursi, Rocketsi, Pelicansi i Memphis; negativan omjer osiguran.

To je problem s kojime se NBA suočava već duže vrijeme, ali sada postaje alarmantan do te mjere da bi vodstvo lige trebalo pomno razmisliti o njenom preustroju. Konferencije iz sadašnje perspektive djeluju nepravedno prema ekipama na zapadu gdje se s pozitvnim omjerom vjerojatno ne će ulaziti u playoff, a na istoku je lako moguć 8. seed s negativnim. Zašto ne ukinuti konferencije ako one samo ograničuju kvalitetu i stvaraju jaz među ekipama? Bez konferencija kvaliteta playoffa bi bila bolja, raspored pravedniji, a loše ekipe poslane na draft lutriju kako bi se izgradile. Također bi se omogućilo ligi da se proširi na nova-stara mjesta poput Seattlea i tako još pooštri konkurencija, ojača publicitet i poveća broj utakmica = više novaca. Toliko se toga treba napraviti da se riješi ovaj problem koji je poprimio maha. Adamu se na kontrolnoj ploči upalila lampica za upozorenje. Potrebna je reakcija, čekamo je Adame...

Alarm za Adama!
Došlo ljeto, završila sezona, podijeljene su nagrade, znamo pobjednika. Nakon što su Warriorsi predvođeni KD-em osvojili novi naslov poprilično uvjerljivo, jedino preostalo pitanje je može li se pojaviti ili stvoriti momčad koja će se suprotstaviti Ratnicima u nadolazećim godinama, a odgovor svi traže u free agencyu koji je počeo na potpuno neočekivan način. Trade Paula Georgea, kojim je Indiana (ovo pišem s tugom u srcu) iz čiste pakosti željevši mu uskratiti naslov poslala jadnoga Pavla u OKC k novopečenom MVP-u za šaku jada u liku Oladipa s ugovorom većim od Paulovog i Sabonisa bez ikakvog picka, iznenadio je kompletnu NBA ...
Alarm za Adama!
Došlo ljeto, završila sezona, podijeljene su nagrade, znamo pobjednika. Nakon ...

Respekt: JoHayes13, Losovius, Mac316,

Ne slažem se: Mac316,

Ne mogu se sloziti da role player s ugovorom od 21 mil.$ i perspektivan mladi igrač može biti maximum koji se može dobiti za top 10 igrača i franšiznog igrača. Da su barem još neki pick ukaparili, makar druge runde, ali nisu ni to, a mogli su. - Puvlin, 3.7.17. 13:58, 0 0 0
Paul George se na tržištu gleda kao franšizni igrač nego kao igrač kojem istječe ugovor i želi otići, momčadi koje daju nešto za njega ne honoriraju njegovu kvalitetu nego pokušavaju dati što manje jer ga Indiana mora dati. Cijela liga zna da... - Mac316, 3.7.17. 14:13, 0 0 0
...George sljedeće godine ide u Lakerse besplatno i zapravo dovesti ga sada je samo jednogodišnja posuda. ako se mene pita, Oklahoma ga je preplatila - Mac316, 3.7.17. 14:13, 0 1 0
Sumnjam da bi otiso u lakerse da su ga prodali u celticse. Nitko normalan ne bi iso s konja na magarca, a od celticsa su sigurno migli dobiti bolju ponudu od ove - Puvlin, 3.7.17. 15:34, 0 0 0
Teoretski su mogli dobiti od pola lige bolju, ali nitko nije službeno nudio ništa. Lakersi mogu ponuditi Max ugovor sljedeće sezone , Boston ne može osim ako ne puste Thomasa - Mac316, 3.7.17. 16:07, 0 0 0
Mac316 | 07/2017

Phil Jackson je prošlost u New Yorku. Logika Jamesa Dolana, vlasnika Knicksa, je bila dobra, angažirati respektiranog i priznatog košarkaškog stručnjaka kao predsjednika košarkaških operacija i njemu u ruke prebaciti svu odgovornost za momčad kojoj se već duže vrijeme NBA mediji i navijači rugaju kao jednoj od nesposobnijih i besperspektivnijih dugo viđenih. Dolan je postao persona non grata u New Yorku, čovjek koji je ubio Knickse, a upravo to je ono što je ovaj ekscentrični bogataš željan druženja i rukovanja sa newyorškom elitom htio izbjeći. Dolan ne zna ništa o košarci, zanima ga još i manje, ali dovođenje Jacksona je jedini potez koji u njegovoj eri u Knkcksima ima smisla, na papiru. Dolan je sa Big Philom kao šefom imao savršeni odgovor svakom novinaru ili navijaču koji ga gnjavi pitanjima o tome gdje su Knicksi i kamo idu - 'pitajte Phila'. 

No, taj nekoć veliki Phil je u međuvremenu ostario i promijenio se. Od genijalnog zen majstora nije ostalo ništa osim svadljivog i ćudljivog starca koji odbija prilagoditi se vremenu i funkciji nego traži od svih da se prilagode njemu. Pa je nakon niza bizarnih odluka odveo momčad u još dublju provaliju nego ju je našao, potpuno posvađao svlačionicu, uspio dovesti jedino svjetlo u tunelu Krsitapsa Porzingisa na rub zahtjeva za odlaskom i potpuno pokidao spone kluba sa prvom zvijezdom, Carmelom Anthonyem. 

A baš Melo je ključ za uspjeh Knicksa. Ne kao čovjek koji će ih do uspjeha voditi jer taj brod je odavno otplovio, ali kao čovjek čijom razmjenom Knicksi konačno mogu do nekog svježeg kapitala u vidu mladih talenta, draft izbora ili, kvragu, ako ništa drugo, preuzimanja nekih izlazećih ugovora nakon kojih mogu imati nekog prostora u free agencyu. Melo je dovoljno veliko ime i mamac klubovima koji konkurriraju za naslove da ga dovedu k sebi i da za njega iskcaju dovoljno da Knicksi budu zadovoljni. Jer, ne trebazaboraviti, da bi Melo došao u NY, Knicksi su se odrekli gotovo cijelog, tada dosta perspektivnog rostera da bi ga dovukli iz Denvera, red je da očekuju bar neki povrat. 

No, kao zadnji čin svog djelovanja u New Yorku, Jackson je vjerojatno uništio šanse za neki veliki povrat. Umjesto razgovora sa svojom zvijezdom, pokušaja dogovora, a ujedno pokušaja da mu ojača ime i rejting na tržištu nekim pohvalama, Jackson je Mela praktički tjerao iz kluba, omalovažavao njegovo značenje Knicksima i praktički ga molio da ode čim prije jer im ne treba. Razumno gledano, tko će dati veliki povrat za igrača kojeg njegov klub ionako ne želi? Tko će ići all in na Mela, 33-godišnjaka sa poviješću pretjeranog napucavanja lopte i ignorrianja suigrača, ako čak i u njegovom sadašnjem klubu drže otvorena vrata i mole ga da izađe kroz njih? 

Phil Jackson je uništio svaku šansu mirog i plodnosnog rastanka sa zvijezdom koja nije ispunila misiju, ali Melo je potpuni gospodar svoje sudbine. CArmelo Anthony ima tzv. no trade klauzulu u ugovoru što znači da ga klub ne može razmijeniti bez njegovog pristanka. A Melo, jasno je, neće pristati na razmjenu bilo gdje, on u svojim godinama želi igrati samo za contendere za naslov. U posljenjim danima, pojavile su se glasine da Melo nije protiv trejda, sad kad je nadživio Jacksona u Knicksima i spasio se od sudbine da ga poludjeli starac otjeraiz 'njegovog' grada- No, destinacije koje Melo uzima u obzir su samo i isključivo Cavsi i Houston. Možemo biti cinični i reći da bi Melo vjeorjatno razmislio i o Warriorsima, ali oni su ipak prekapacitrani ugovorima i zvijezdama. Dakle, Cavsi i Houston, Lebron i Irving ili Harden i Paul, opcije nisu loše u niti jednom slučaju, ali koliko je realno izvedivo?

Treba prvo reći da Knicksi nikako ne mogu očekivati veliki povrat za Mela. Nakon Jacksonovih eskapada cijeloj ligi je jasno da New York ne treba Mela i da Melo ne treba New York i nitko pri zdravoj pameti neće dati 'sve što ima' samo da dovede igrača koji je ionako u izlogu. Uz to, Melo u ugovoru ima bonus od 8 milijuna dolara u slučaju da ga se razmijeni koje mora platiti novi klub, ali treba pretpostaviti da bi Anthony bio spreman odreći se ili bitno smanjiti ovaj uvjet, ako bi se razmjena dogodila u klub koji on preferira. Što mogu ponuditi Cavsi? Lebron je veliki prijatelj sa Melom i već duže vrijeme navija za ovaj trejd, a zna se koliko se Lebrona sluša u Clevelandu. Igra sa Kevin Loveom, iako nikako nije tragična, jednostavno ne funkcionira i možda bi probuđeni i motivirani Melo, koji nikako nije loš obrambeni igrač kad želi sudjelovati na oba kraja terena, bio bolje rješenje od Lovea koji nikako ne može pohvatati obrambene postavke NBA lige koje uključuju više od samog skoka pod obručem. Problem je što Knicksi vjerojatno ne žele Lovea, nemaju koristi od njega. Knicksi imaju četvorku koja rasteže teren u mladom i talentranom Porzingisu, to je zapravo i jedino što imaju. Uz to, Knicksi ne žele preuzimati velike i dugotrajne ugovore igrača koji ih ne mogu dovesti do uspjeha kao prve zvijezde momčadi, a Love to sigurno ne može. Cleveland jednostavno nema žetone koje bi Knicksi htjeli, njihovi veterani i skupi role playeri Knicksima ne znače baš ništa, pa da bi se ovaj trejd ostvario, Cavsi moraju naći treću momčad koju bi uključili u razmjenu, koja treba i želi Kevin Lovea, a ima mladih igrača ili draft izbora koje bi poslala Knicksima. S obzirom na rejting koji Love ima nakon tri godine u Cavsima, teško...

Houston Rocketsi imaju nekih komadića slagalice koji bi Kicksima bili zanimljivi, ali problem je što bi Rocketsi bilo kakav trejd za Mela vjerojatno uvjetovali uključivanjem u deal Ryana Andersona, igrača kojem se za još tri godine duguje 60+ milijuna dolara, a koji je u zrelijim igračkim godinama i upitnih obramebnih sposobnosti. Opet, takva lošija i starija verzija Porzingisa, koja još k tome puno košta i ima dugi ugovor, Knicksima nikako ne treba. Da se radi o Capeli ili Arizi, Knicksi bi vjerojatno razmislili, pogotovo ako se uključe neki draft izbori, ali bez tih igrača Houston bi ostao na tri superzvijezde i nikakvoj potpori sa strane, a bez financijskog manevarskog prostora za nove poteze. Ponovno, čini se da je jedini način da se ovakav deal realizira da se nađe treća strana voljna preuzeti teret Ryana Andersona i voljna Knicksima dati žetone za budućnost. 

Naoko se čini da je Carmelo Anthony gospodar svoje sudbine, ali ni Melu nije svejedno. U njegovim godinama i dalje je u statusu jednog od boljih igrača lige, ali prozor do prstena u nekoj aktivnijoj ulozi se rapidno zatvara. New York se zasitio Mela i Melo New Yorka i nastavak braka ne bi bio isplativ nikome, a Melo i vjerojatno na sebe navukao sav gnjev Madison Square Gardena kao čovjek koji koči izgradnju novih Knicksa i koji koči Porzingisa da krene na svoj put prema postajanju novi Nowitzki. Također, Knicksi će sljedeće sezone biti loši, stvarno loši, toliko loši da će ovogodišnji Knicksi izgledati kao Golden State naspram ovima iz sljedeće szone. Rose se neće vratitit, Noahu je zbog zdravlja upitna općenito karijera, na draftu su uzeli igrača kojem vjerojatno treba određeni duži period prilagodbe na američku košarku, Porzingis je nakon fenomenalne rookie sezone nazadovao u kaotičnom stanju Knicksa iz prošle sezone, a teško da ovakva franšiza u ovakvom stanju može privući bilo kojeg boljeg free agenta. Igrati u takvoj momčadi je gubljenje vremena za Carmela Anthonya koji lovi zadnji vlak za neki uspjeh po kojem će mu karijera biti zapamćena više nego po beskrajnom napucavanju lopte. 

Carmelo Anthony je postizao 22.4 poena po utakmici u protekloj sezoni i ima dovoljno talenta i fizikalija da održi taj nivo još koju godinicu. Ima kontrolu nad svojom sudbinom u smislu da može odbiti razmjene koje mu ne pašu, a vjerojatno neće dozvoliti niti da Cavsi ili Rocketsi daju previše za njega Knicksima da si ne oslabi šanse da pobjeđuje u toj novoj sredini. Najbolje rješenje za sve uključene se čini u nalaženju treće strane u razmjeni koja bi imala nešto za ponuditi Knicksima, koji ionako nisu u nikakvoj poziciji tražiti puno. I tako će završiti priča o Melu u Knicksima, sa bijednim povratom za igrača za kojeg su iskrcali doslovno sve što imaju, a iza njega ostaju samo godine nerealnih očekivanja, neispunjenih obećanja i devastirana momčad koja mora krenuti ispočetka. I James Dolan, koji više ne može reći 'pitajte Phila...'

Gospodar svoje sudbine
Phil Jackson je prošlost u New Yorku. Logika Jamesa Dolana, vlasnika Knicksa, je bila dobra, angažirati respektiranog i priznatog košarkaškog stručnjaka kao predsjednika košarkaških operacija i njemu u ruke prebaciti svu odgovornost za momčad kojoj se već duže vrijeme NBA mediji i navijači rugaju kao jednoj od nesposobnijih i besperspektivnijih dugo viđenih. Dolan je postao persona non grata u New Yorku, čovjek koji je ubio Knickse, a upravo to je ono što je ovaj ekscentrični bogataš željan druženja i rukovanja sa newyorškom elitom htio izbjeći. Dolan ne zna ništa o košarci, zanima ga još i manje, ali dovođenje Jacksona je ...
Gospodar svoje sudbine
Phil Jackson je prošlost u New Yorku. Logika Jamesa Dolana, ...

Respekt: DDR16, JoHayes13, Losovius, Wizard,

Slažem se: tomy97,

Stvarno dobra analiza... - Losovius, 3.7.17. 15:19, 0 0 0
Shankly96 | 06/2017

NBA Draft je iza nas. Kao prvi pick od strane 76ersa izabran je Markelle Fultz, 19-godišnji guard iz Huskiesa. Svi mock draftovi vidjeli su ga u dresu Celticsa, ali Danny Ainge je iznenadio sve i svoj prvi pick poslao u Philadelphiu, a zauzvrat je dobio treći ovogodišnji pick i još jedan vrijedan za iduću godinu. Tim pickom izabrao je Jaysona Tatuma, krilo sa sveučilišta Duke koji je odličan fit za ekipu Celticsa. Odličan scorer koji podsjeća na Paula Piercea, a uz to je sposoban čuvati sve pozicije od 1 do 4. Svakako nešto što je Celticsima potrebnije od gomilanja point guardova.

Neki su se možda zapitali zašto Ainge riskira i daje svoj prvi pick, zašto jednostavno ne bi uzeo Tatuma prvim pickom i bio miran. Uz očiti razlog da je dobio još jedan vrijedan pick, Ainge je ovim potezom oslobodio $1.5m u salary capu za nadolazeću sezonu, kolika je razlika u plaći prvog i trećeg picka. Ako znamo da Celticsi imaju dosta prostora u salary capu te i uz potpisivanje jednog free agenta kao što je Hayward taj 1 i pol milijun ne bi igrao preveliku ulogu, možemo nagovijestiti da se ovogodišnji prvi seed istoka neće zaustaviti samo na Haywardu te da će biti na samom rubu salary capa.

Dok su oči navijača bile uprte u Barclays Center i Adama Silvera, velike stvari događale su se iza kulisa. Celticsi i Pacersi bili su blizu tradea kojim bi se Indianin superstar, Paul George, preselio u Massachusetts. No, u sve to se navodno umiješala treća ekipa i poremetila razgovore između Bostona i Indiane. Ipak, interes i dalje postoji te su ove dvije momčadi ponovno u pregovorima.

Boston bi za Georgea morao platiti veliku cijenu, najverojatnije bi TD Garden napustili dugogodišnji shooting guard Avery Bradley i krilo Jae Crowder, a Indiana bi dobila i jedan od silnih budućih pickova koje Celticsi imaju na raspolaganju. Kako Celticsi imaju i imat će puno dubine na tim pozicijama, gubitak Bradleya i Crowdera se ne bi previše osjetio.

Postaje jasno da Celticsi ponovno žele izgraditi superteam. Cilj je upariti Paula Georgea sa Gordonom Haywardom ili u gorem slučaju Blakeom Griffinom, što također ne bi bilo tako loše jer bi Bostonu takav igrač bio od veliki koristi, naravno problem su njegove učestale ozljede. U takvom raspletu situacije Celticsi bi postali ozbiljan contender, ali bi se i morali riješiti nekih vrijednih bench igrača kao što su Olynyk i Rozier.

No, postavlja se pitanje zašto bi Celticsi htjeli riskirati sa dovođenjem Paula Georgea, koji je u zadnjoj godini ugovora i za kojeg se spominje da želi u Lakerse čim on istekne. Ainge vjeruje da će moći nagovoriti Georgea da produži ugovor sa Celticsima što i ne bi bilo toliko iznenađenje jer bi on zasigurno radije htio ostati u momčadi koja je ozbiljan contender za naslov nego se preseliti u momčad koja je još uvijek u rebuildu.

Ukoliko Celticsi uspiju u svom naumu i dovedu dva all-stara, postaju vjerojatno najjača momčad na istoku i prvi konkurent Warriorsima. Petorka Thomas, Smart/Brown, Hayward, George, Horford uz bench igrače kao što su tek draftani Tatum, naš Žižić te jedan od dvojca Smart-Brown i uz jednog od najboljih trenera u ligi, Brada Stevensa, bila bi vrlo respektabilna.

Ipak, i ta ekipa bi imala svojih manjkavosti. Na prvom mjestu ostaje problem Thomasove obrane koji bi protiv ekipe kao što je GSW zasigurno došao do izražaja jer ga Stevens ne bi mogao sakriti apsolutno nigdje. Neki misle da bi Bostonu najpametnije bilo tradeati Thomasa što ne bi bilo loše, ali u razvoju situacije gdje bi Boston doveo Haywarda i Georgea imati All-stara na malom ugovoru kao što je onaj Isaiahov bilo bi od iznimne važnosti.

Glavni problem Celticsa ove sezone je bio jako loš defanzivni skok te su svi navijači Celticsa zagovarali dolazak jednog pravog rim protectora, nešto što Boston nema od Kevina Garnetta, ali to s Haywardom i Georgeom neće dobiti. Ipak, donijeli bi poboljšanje u tom segmentu jer Georgeovih 8.8 skokova koliko je imao u ovogodišnjem playoffu i Haywardovih 6.1 (u ekipi sa igračima kao što su Gobert, Favors, Diaw) su svakako upgrade na Crowdera i Smarta koji je uglavnom bio više na terenu nego starter Amir Johnson (kojem je btw, istekao ugovor).

Također se postavlja pitanje koliko bi Celticsi izgubili odlaskom Crowdera i Bradleya. Odlaskom Crowdera ne bi izgubili ništa jer će ionako biti puni na pozicijama 3 i 4. Odlaskom Bradleya u početnu petorku bi vjerojatno upao Smart gdje Boston puno gubi u napadačkom dijelu, ali kada u tu ekipu ubacite Haywarda i Georgea te dodate Thomasa i Haywarda, Smartova loša ofenziva (koja se ipak značajno popravlja iz godine u godinu) ne bi dolazila do izražaja, a do izražaja bi svakako došla Smartova mogućnost čuvanja igrača na pozicijama od 1 do 4, nešto što Avery Bradley kao izvrstan defanzivac ipak nema. 

Naravno, ništa od ovoga se još nije dogodilo, ali su isti događaji sve izgledniji i sve vjerojatniji jer je temelj za njih već postavljen pa stoga i ova analiza. Kada još na sve to dodamo da su Celticsi krcati vrlo vrijednim pickovima, zasigurno možemo zaključiti da je budućnost pred njima svijetla i da se nova sila zaista budi na Istoku.

Nova se sila budi na Istoku
NBA Draft je iza nas. Kao prvi pick od strane 76ersa izabran je Markelle Fultz, 19-godišnji guard iz Huskiesa. Svi mock draftovi vidjeli su ga u dresu Celticsa, ali Danny Ainge je iznenadio sve i svoj prvi pick poslao u Philadelphiu, a zauzvrat je dobio treći ovogodišnji pick i još jedan vrijedan za iduću godinu. Tim pickom izabrao je Jaysona Tatuma, krilo sa sveučilišta Duke koji je odličan fit za ekipu Celticsa. Odličan scorer koji podsjeća na Paula Piercea, a uz to je sposoban čuvati sve pozicije od 1 do 4. Svakako nešto što je Celticsima potrebnije od gomilanja point ...
Nova se sila budi na Istoku
NBA Draft je iza nas. Kao prvi pick od strane ...

Respekt: ZvoneBoban, BruceWayne,

Ainge radi odličan posao i zato me čudi što se Ibaka ne spominje u kontekstu Celticsa. Bostonu treba jedan pravi rim protector, a Ibaka se free agent I pri tome jedan od najboljih rim protectora u ligi. Puno bi bolji izbor bio Ibaka nego Griffin. - ZvoneBoban, 28.6.17. 17:49, 0 0 0
Mac316 | 06/2017

Ako se godinu dana unaprijed odlučite da je Dario Šarić siguran rookie godine, onda je razočaranje, pa i ljutnja sasvim razumljiva. Predugo je to vremena u kojem ste vi jedini svjesni da je Dario 'taj', da bi samo šutke promatrali kako vašeg favorita varaju za nagradu koju zaslužuje. Također, ne manje važno, Dario Šarić je Hrvat, a kao takav, naravno da ima neke prioritete kad se dodjeljuju nagrade u NBA ligi koju su Hrvati ipak zadužili više nego bilo tko drugi. No, NBA mašina, beskrupolozna kakva je, ipak je išla đonom na Hrvate i uskratila Šarića za već upisanu nagradu, oduzela napaćenom hrvatskom narodu i napaćenoj hrvatskoj košarci priliku da se konačno ponosi košarkom. Što drugo ostaje nego dignuti jedan veliki srednji prst u zrak, iskoristiti malo šarenog jezika i zavjetovati se da takvu prevaru od NBA lige više nikad ne treba gledati. Očekuje se još samo da HRT, stup nacionalng ponosa, otkaže svu suradnju sa NBA ligom i makne masivan NBA sadržaj sa svog programa. Ne, čekajte....

Činjenice govore sljedeće: u utrci za rookie godine bila su 3 igrača od kojih je jedan vidno bolji po svemu od ostale dvojice. Nažalost po njega i one koji biraju, taj je odigrao samo 30 i kusur utakmica u sezoni i samim time nije zgodno dodijeliti nagradu igraču koji nije izgurao ni pola sezone. Ostaju druga dvojica - od njih, jedan je igrač koji simbolizira 'američku priču' u malom, prvi igrač koji bi mogao biti rookie godine, a da nije izabran u prvom krugu drafta, uz to i igrač koji je bio relativno bitan član svoje momčadi u pohodu na playoff. Drugi je bio rezerva ovom koji je, po svima, trebao biti rookie godine, proigrao je na visokoj razini tek kad je ovaj prvi otpao i kad je njegova Philadelphia odustala od svih ambicija u sezoni i jednostavno 'tankirala' sezonu do kraja, kako se to u NBA ligi već radi. Učinak ove dvojice kandidata je dosta sličan, nešto više koševa i skokova za ovog drugog, nešto više asista i ukradenih lopti za ovog prvog u manje-više istoj minutaži. Ono što ih razlikuje je što je ovaj prvi, iako vanjski igrač, završio sezonu sa osjetno boljim šutem iz igre i za 3 poena i to je postigao u 'živim' utakmicama koje je njegov Milwaukee igrao do kraja sezone u borbi za playoff pozicije. Ovaj drugi je u momčadi koja tankira i ne igra za ništa bio prva violina, bez dvojbe, ali sa slabim šutom i bez ikakvih imperativa u igri, praktički igrajući samo za napumpavanje svoje staistike. Namjerno izuzimajući imena iz ovog opisa učinka ova dva igrača, kojem biste vi dali nagradu da ne znate o kojim imenima se radi?

Nije pogrešno dodijeliti nagradu Šariću, nije da nije bio solidan, ali nije pogrešno niti dati ju Malcolmu Brogdonu, ako ništa, onda zbog sezone koja je odigrana do kraja u 'živim' utakmicama. Reći će neki, kako su sada odjednom momčadske pobjede bitne, a kad dajemo Westbrooku nagradu MVP onda je nebitno što ima manje pobjeda od Hardena ili Kawhija. Jednostavno rečeno, Westbrook je druga priča. Westbrook je napravio nešto što nije napravio nitko prije njega više od 50 godina, porušio mnoge rekorde i odigrao neke nezaboravne utakmice, Šarić jednostavno nije. I to je to. Nadalje, čitav izbor za rookie godine je Embiidovom ozljedom postao potpuno nebitan jer je jasno da tko god nagradu zaista dobio, nije najbolji novak koji se pojavio u ligi. I konačno, i Embiid, i Šarić i Brogdon su igrači od 23/24 godine, dakle, daleko od mladih talenata sa puno prostora za napredak i ne simboliziraju ono što nagrada za rookiea godine treba simbolizirati, potencijalne buduće superstare lige. U nekom ludom raspletu događaja Embiid bi to možda i bio, ali sa dvije sezone izgubljene zbog ozljede i jednom polovičnom, teško je očekivati nagli zdravstven procvat ovog talentiranog diva. Što se Šarića i Brogdona tiče, u njihovim godinama vjerojatno je da su dostigli maksimum igračkog razvoja koji je apsolutno dostatan za NBA razinu, koji garantira dugovječnost u ligi, ali ne puno više od toga, što nikako nije malo. No, cijepidlačiti oko nagrade za rookiea godine igračima koji po svim mjerilima osim zdravstvenog kartona to nikako nisu je jednostavno bespredmetno, osim ako jednostavno nikako ne možemo pregristi činjenicu da ponovno veliki gaze male, da se Ameri jednostavno moraju iživljavati na Hrvatima koji su im trn u oku još od kada je uspostavljena hrvatska košarkaška liga koja gledanošću i atrakcijom debelo ugrožava primat NBA lige globalno. Ne, čekajte...

Priča o ovogodišnjem rookieu godine je završena i poprilično je besprizorna i nezanimljiva. Ono što je sigurno puno zanimljivije je kako će se rasplesti priča oko rookie u sljedećoj sezoni jer tu već imamo legitimne kandidate koji bi mogli postati 'netko i nešto'. Philadelphia će opet imati dva konja za utrku jer osim top picka ove sezone, Fultza, na teren bi konačno trebao i Ben SImmons, koji je embiidovski prosijedio cijelu svoju prvu sezonu u ligi ozlijeđen. Osim njih, dobre šanse dapokažu što znaju imati će Josh Jackson u Sunsima i Dennis Smith u Dallasu koje čeka velika minutaža i puno ovlasti, a Celticsi će vjerojatno dozirati Tatuma pa će njegove brojke patiti iako se radi o fenomenalnom odabiru i fitu za momčad. I,naravno, vjerojatno najveća prijetnja duu iz Philadelphie za rookiea godine nastanila se na suprotnoj obali, u Los Angelesu, gdje Lakersi čiste svlačionicu da bi stvorili momčad koju Lonzo Ball može odmah preuzeti pod svoje. Najbolji sveučilišni asistent prošle sezone je bez ikakve sumnje najbolji organizator igre iz ovog drafta i čovjek od kojeg se očekuje da nakon Kobe ere u kojem su Lakersi cijenili scorere, vrati Showtime Magica Johnsona u kojem lider ekipe je onaj koji najviše suigrača može razigrati. 

Po hypeu i pozornosti medija, Lonzo Ball je već sada rookie godine, ako ne i MVP lige, ali to sve treba pokazati na terenu. Samouvjerenost, pa i sklonost medijskim istupima, nisu loša stvar sama po sebi, pogotovo u Los Angelesu, ali iza te pompe mnoraju stajati dobre igre da vas javnost i mediji jednostavno ne prožvaču i ispljunu. Lonzo Ball će morati igrati dvaput bolje od ostalih, kvragu, možda i višestruko bolje, da pokrije hejtanje koje njegov otac izaziva svakom svojom pojavom i svakom izgovorenom riječi. Postoji realna opasnost da LaVar Ball, poremećeni otac Ball obitelji koji bi Antu Kostelića mogao naučiti stvar ili dvije o monopoliziranju medija i iskorištavanju vlastite djece za promociju svojih ideja, potpuno preuzme uzde Lonzove karijere i odvede ju u nepovratnu propast bavljejnem svim sporednim stvarima, osim košarkom. Dokaz A...

Sretno, Lonzo!!!

NBA hobotnica ponovno udara po Hrvatima; Šarić nije ROY
Ako se godinu dana unaprijed odlučite da je Dario Šarić siguran rookie godine, onda je razočaranje, pa i ljutnja sasvim razumljiva. Predugo je to vremena u kojem ste vi jedini svjesni da je Dario 'taj', da bi samo šutke promatrali kako vašeg favorita varaju za nagradu koju zaslužuje. Također, ne manje važno, Dario Šarić je Hrvat, a kao takav, naravno da ima neke prioritete kad se dodjeljuju nagrade u NBA ligi koju su Hrvati ipak zadužili više nego bilo tko drugi. No, NBA mašina, beskrupolozna kakva je, ipak je išla đonom na Hrvate i uskratila Šarića za već upisanu nagradu, ...
NBA hobotnica ponovno udara po Hrvatima; Šarić nije ROY
Ako se godinu dana unaprijed odlučite da je Dario Šarić ...
Na tekst nemam nijedan prigovor, jedino me video buni. Tepam si da tečno pričam engleski, ali da me netko pita o čemu se ovdje radi, ne bi mu znao reći :D - IstraSport, 28.6.17. 9:29, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.