zatvoreno

Surfin USA; Paul efekt u Houstonu...

  • 13.12.2017.
  • 49
  • 6

Za sve one koji vole američke teme, Surfin USA!

Posebna tema tjedna; što je to drugačije ove sezone kod Rocketsa te koliko i kako Paul ima veze s tim...

Kako igraju Houston Rocketsi? vrlo dobro 8.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 1, 10, 17, 18, 2
Koliko je Chris Paul unaprijedio ekipu? mnogo, 70% 6.9 0, 0, 0, 0, 1, 3, 15, 16, 9, 3, 2
Hoće li Rocketsi osvojiti prvo mjesto na Zapadu? prije da nego ne, 65% 5.6 0, 0, 3, 0, 7, 18, 7, 8, 3, 2, 1
Mogu li Rocketsi ugroziti GSW u doigravanju? možda, 50% 4.9 2, 1, 1, 4, 9, 19, 3, 8, 1, 0, 1

Analize (6)

Mac316 | 12/2017

U nedavnom studijskom intervjuu sa ESPN-om, Kobe Bryant je dobio očekivano pitanje za igrača kojeg se sprema ovjekovječiti u legende najslavnije franšize NBA lige. 'Žalite li za nečim iz vaše karijere?'. Očekivani odgovor od igrača koji je osvojio 5 naslova prvaka, bio MVP, rušio rekorde i bio gotovo stalni član prve postave NBA lige je da ne žali za ničim. No, Kobe Bryant, ovaj današnji Kobe Bryant, je čovjek koji ne bježi i nema razloga bježati od prošlosti i iskren je. Iskreno je i odgovorio, ima dvije stvari za kojima žali - izgubljena finala 2004. i 2008. U objašnjenju odgovora vidi se kakav je igrač Kobe Bryant i zašto je, egoizmu na terenu i prekomjernom pucanju lopte unatoč, jedan od najvećih koji je ikad igrao. 

Žal za finalom 2004. se svodi na to da Kobe žali što je i on sam, i Lakersi kao momčad, olako shvatili finale, kao i cijelu sezonu i što nisu koristili momčadsku igru nego je svako išao u posao za sebe. Sjećate se tih Lakersa, to su oni gdje su se Shaqu i Kobeu, tada trostrukim prvacima zaredom, pridružili i Karl Malone i Gary Payton u lovu na prsten. Iako u godinama, ti igrači su samo dodali kvalitetu na ionako kompletiran roster i sve što je Phil Jackson morao napraviti je nekako kanalizirati sve te kvalitete. Bilo je to vrijeme NBA lige kada takvu kvalitetu do finala jednostavno nisi mogao zaustaviti jer nije bilo 'supermomčadi', Lakersi su bili jedini. No, u finalu su čekali Detroit Pistonsi, momčad koja je bila antiteza svega što su bili Kobe i Lakersi, momčad bez zvijezda i momčad gdje se nitko ne ističe, ali momčad koja jedino što ima je momčadska igra i duh ratnika. Naravno, manje više svatko zna ishod, Pistonsi su pregazili Lakerse koji su se pogubili u individualnim pokušajima i mrkim pogledima jedan drugome u čemu je upravo tada još mladi, zaigrani i pun sebe Kobe Bryant prednjačio. 

Poraz od Pistonsa je označio i kraj ere, Kobe je istjerao Shaqa iz grada i učinio Lakerse svojom momčadi, ali u procesu i odrastao, postao igrač kakav je vjerojatno uvijek želio biti, ali hormoni, ego i prerana svjetla reflektora nisu dozvolili. Lakersi su oko Kobea posložili novi jaki roster, sa Gasolom i Odomom kao pomoćnicima i tako je došlo i finale sa Celticsima 2008. Razlog za kojim Kobe žali ovog puta je potpuno suprotan od onog iz 2004. Ovog Puta Kobe, prema vlastitom priznanju, nije imao taj potrebni intenzitet, nije svojim primjerom ganjao svoje suigrače i cijelo finale su odigrali nekako mlitavo, mekano, kao da nisu bili spremni za iskorak na vrh još tada. Kobe je nekarakteristično prepuštao konce igre momčadi u trenucima kad ga je ekipa tražila da podnese odgovornost, nije vikao, objašnjavao i motivirao kako je to u tom trenutku karjiere već počeo raditi, tzv. Mamba mentalitet jednostavno nije postojao u tom finalu 2008. 

Razlika izmđu ova dva finala, dvije točke karijere za kojima Kobe i najviše žali je i savršno objašnjenje zašto Lakersi umirovljuju dva dresa Kobe Bryanta u kojima je igrao, broj 8 i broj 24. Radi se o dva različita igrača, dvije različite karijere i dva različita pristupa igri, ako hoćete, i dvije različite frizure. Broj 8 je bio beskrajno talentirani, uzbudljivi za gledati, mladi igrač koji je (pre)rano upao u ligu, modelirao svoju igru prema Michael Jordanu i činio sve da njegovo ime bude upamćeno sa najvećima koji su ikad igrali, bez obzira na bilo što drugo. Broj 24 je bio pravi Mamba, jedan od najubojitih strijelaca NBA lige koji, kao što je Sarah Connor objašnjeno za Terminatora, 'ne osjeća bol, strah ili žaljenje, i apsolutno nikad neće stati dok te ne ubije'. Nije Kobe postao timski igrač, nikad to nije ni mogao biti, ali je postao igrač koji će uvijek sve napraviti za pobjedu, poštivati će suigrače i pokušati iz svakoga od njih iscijediti ono najbolje, ne zato jer želi biti prijatelj s njima nego zato jer želi pobjeđivati. I jedan i drugi Kobe Bryant su, svaki na svoj način, obilježili LA Lakerse dovoljno da zaslužuju svoj dres u vrhu Staples Centra, a čovjek koji je tumačio obje uloge je svojom 20-godišnjom karijerom u istom dresu zadužio grad i košarku dovoljno da svatko zaplješće , volio ga ili ne, poštivao njegovu interpretaciju košarke ili ne. 

Umirovljenjem dresova Kobe Bryant zaista odlazi u legende. Godinu i pol nakon posljendje odigrane utakmice Mamba je zaista 'out', a ostaje samo povijesti da ocijeni kakvu je karijeru imao i gdje u hijerarhiji spada. Od dana kada je ušao u ligu nema nikakve sumnje da je cijelu igru i shvaćanje košarke modelirao prema Michaelu Jordanu, ali staviti sebe u mjerilo sa najvećim svih vremena možda i nije toliko loša stvar, ta komparacija je ono što je Kobea tjeralo da bude bolji svake večeri nego je bio one prije. Nije dosegao razinu njegovov zračnog veličanstva, ali može pogledati na svoju karijeru i reći da je došao jebeno blizu, bliže nego je bilo tko drugi došao. Kobe nikad nije bio playmaker razine jednog Lebron Jamesa, a nikad nije bio niti savršeni šuter kao jedan Steph Curry. Vođenje igre koje je imao u sebi nije došlo iz prirodnog talenta za asiste nego iz želje za pobjedama, sirove ambicije, a šut nije dolazio sam od sebe nego je za njega morao itekako raditi. Prema jednom istraživanju, Kobe Bryant je igrač koji je tijekom karijere uzimao najveći postotak 'teških šuteva', dugih dvojki koje su najčešće bile preko ruka. Postotak je zobg toga patio, ponekad je frustrirajuće puno promašivao, ali nepošteno je nakon cijele karijere Kobea suditi po onome što je promašivao, a ne po onome što je pogađao. Ne treba zanemariti da su obrane protivnika gotovo uvijek bile fokusriane na Bryanta i da je jako puno njegovih rpomašaja pretvarana u second chance poene jer je do skokova i put-backa bilo lakše dolaziti, a utakmice kao povijesnih 81 poen Raptorsima dobivaju na značaju kada se zna da ih je odigrao nesavršeni šuter kojem su obrane uvijek puhale za vratom. 

U današnje vrijeme postotak šuta se puno više gleda. Igračima strojevima kao Lebron James visoki postotak je u DNA zapisan, a ima i puno 'zmija' koje selektivno pucaju, izbjegavaju potezati teške šuteve samo da se održi visoki postotak koji diže vrijednost i osigurava nove ugovore. Kobe dolazi iz vremena kada to nije bilo bitno, a njemu samome sigurno najmanje. Kada je u jednoj utakmici srušio rekord po broju promašenih šuteva, Byron Scott je ispravn odgovroio da nije uzrujan zbog toga nego ponosan na vatru i intenzitet kojim Kobe igra, taj nedostatak straha od promašaja je ono što stvara mnoge pobjednike, puno više nego 'sigurne utakmice' gdje se pazi na svaki šut. Na koncu, kad trezveno razmislite, što je postotak šuta ako pobjeđujete, samo brojka koja ne mora ništa značiti. Možda nije ušlo sve što je moglo, možda je odapeo puno više nego što je trebao, ali 5 naslova prvaka, titula najboljeg strijelca, MVP nagrada govore da je ušlo dovoljno. U današnje vrijeme, možda je najbolja usporedba Russell Westbrook, kojeg također nije pretjerano briga za postitak šuta, odapeti će koliko treba, ali na kraju dana, bitno je samo je li bilo dovoljno za pobjedu ili nije. Kobeu je češće nego ne za pobjedu bilo dovoljno i upravo zato ga košarkaška povijest pamti kao pobjednika, unatoč šuterskim brojkama koje, po današnjem shvaćanju košarke, mogu govoriti potpuno suprotno. 

True shooting, efikasnost šuta, ofenzivni +/-, sve su to korisni statistički alati koji puno toga mogu točno objasniti ili predvidjeti. No, postoji limit do kojeg brojke mogu ispričati potpunu priču, a nakon toga dolazi ono što brojke ne mogu nikad opisati. Nakon te granice počinje priča o KObe Bryantu, legendarnom broju 8 i 24 LA Lakersa kojem je prepuna dvorana najzahtjevnije publike na svijetu nebrojeno puta skandirala MVP! MVP!, kojeg je grad glamoura koji prožvaće svakoga tko napravi krivi korak zadržao kao svog čak i kroz svađe sa velikanima kao Shaq i Phil Jackson, kojeg se nisu odrekli niti u najtežim trenucima kada je bio optužen za silovanje i koji nije isfućkan iz zgrade kada je u veteranskim godinama i silaznoj putanji karijere uzeo maksimalni ugovor koji je blokirao momčad u procesu reizgradnje. Ne postoji ta statistika koja će umanjiti ljubav Los Angelesa i svih Bryantovih fanova diljem svijeta prema igraču koji je bio simbol nekih drugih vremena i nekog drugog shvaćanja košarke, gdje nisu svi prijatelji na Twitteru i gdje ne moraš sa svima biti dobar da bi bio svjetski obožavani igrač, gdje želja za pobjedom, koja ne može biti izražena nikakvom statistikom ili grafom, još uvijek nešto znači. Osobno, kad Kobe Bryant izjavi 'ne radi se o destinaciji, radi se o putovanju' ima nešto nostalgično - emocionalno u tim riječima, uz spoznaju da pratiti košarku jednostavno nikad više neće biti isto. Ne zato jer nema boljih igrača i većih utakmica nego jer klinac koji je odrastao uz Kobea gledajući ga kako igra više ne gleda košarku jednako bez njega na parketu. Više nikad neće biti novog Kobe Bryanta, kao što fanovima Lebrona, Currya, Nowitzkog, Magica, Jordana, pa i Duranta ako takvih ima, neće biti novih njihovih favorita jednom kada prestanu igrati. Još jednom i vjerojatno posljednji puta - Mamba out!

Dva dresa umirovljena u isto vrijeme, posljednji rekord Kobe Bryanta
U nedavnom studijskom intervjuu sa ESPN-om, Kobe Bryant je dobio očekivano pitanje za igrača kojeg se sprema ovjekovječiti u legende najslavnije franšize NBA lige. 'Žalite li za nečim iz vaše karijere?'. Očekivani odgovor od igrača koji je osvojio 5 naslova prvaka, bio MVP, rušio rekorde i bio gotovo stalni član prve postave NBA lige je da ne žali za ničim. No, Kobe Bryant, ovaj današnji Kobe Bryant, je čovjek koji ne bježi i nema razloga bježati od prošlosti i iskren je. Iskreno je i odgovorio, ima dvije stvari za kojima žali - izgubljena finala 2004. i 2008. U objašnjenju odgovora ...
Dva dresa umirovljena u isto vrijeme, posljednji rekord Kobe Bryanta
U nedavnom studijskom intervjuu sa ESPN-om, Kobe Bryant je dobio ...

Respekt: GNKDZCFC, ilmambanegro, Puvlin,

Slažem se: GNKDZCFC, Puvlin,

Suzu sam pustio. Kobe je veći od života, čovjeku su u zadnjoj sezoni svi odali počast, dao je 60 poena u zadnjoj tekmi. To nitko nikad neće ponovit. Kolko je velik govori činjenica da je Allen Iverson na ceremoniji nosio majicu na kojoj je bila slika - GNKDZCFC, 20.12.17. 12:37, 0 0 0
Kobea s trofejem lige kojeg je osvojio protiv njega u finalu. Dan danas kad iz daljine baciš nešto u koš za smeće ne vičeš Duncan, ne vičeš Bird, ne vičeš Kareem, ne vičeš Russell, ne vičeš Magic, vičeš Kobeee - GNKDZCFC, 20.12.17. 12:40, 0 0 0
danijel_os | 12/2017

Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u gotovo svakom sportu. U ovoj analizi detaljno će se analizirati košarka, konkretno NBA. Kako i u kojoj mjeri utječe navika igrača na domaću dvoranu, pomoć navijača, sudaca ili viša sila?

Odakle krenuti?

Najbolji pokazatelj za start analize su slobodna bacanja. Nakon što je slobodno bacanje dosuđeno, utjecaj sudaca sveden je na nulu. Navika na domaću dvoranu je poprilično malo bitna jer su koševi standardizirani, udaljenost do koša je ista u svim dvoranama itd. Jedina bitna značajna razlika jesu navijači iza tog koša. Navijači koji domaćem igraču pružaju sav potreban mir i koncentraciju, dok će gostujućem igraču prirediti najgore moguće dozvoljene uvjete. Osim buke i galame, poslužit će se i navijačkim rekvizitima i mahanjem pokušati omesti barem periferni vid igraču. Nerijetko se tu nađu i šaljive ili uvredljive poruke. Parkera je čak ukočila kartonska Eva Longoria.


Analiza slobodnih bacanja

Analizirat će se cijeli dio regularne NBA sezone 2016./2017. i to igrači koji su se na liniji slobodnih bacanja našli barem 100 puta u svojoj dvorani i barem 100 puta u gostujućim dvoranama. Ove kriterije zadovoljilo je ukupno 74 igrača. To je u prosjeku 2.5 igrača po ekipi koji najčešće izvode slobodna bacanja. Njihova ukupna statistika je 21675/27317 (79.3%). Svakako značajan i reprezentativan uzorak.

Odnos uspješnosti izvođenja slobodnih bacanja kod kuće i u gostima

Najveća koncentracija igrača je između 76% i 88% uspješnosti.
Tu se smjestilo čak 47/74 (64%) analiziranih igrača. Vrhunskih šutera slobodnih bacanja (89%+ uspješnosti) ima 11/74 (15%).

Crveni pravac predstavlja jednaku učinkovitost kod kuće i u gostima. Igrači iznad pravca imaju nešto bolji učinak u gostima, dok su igrači ispod pravca uspješniji u svojoj dvorani.

Tablica svih analiziranih igrača

U ovoj analizi zapravo nije bitno koliko je tko uspješan ili nije, nego koliko se ta uspješnost mijenja u ovisnosti o mjestu igranja. Zadnji stupac tablice predstavlja upravo razliku uspješnosti.

Analiza razlike uspješnosti kod kuće / u gostima

Već na prvom grafu moglo se primijetiti kako svi igrači prate crveni pravac. Ozbiljnijom analizom reziduala (odstupanja od očekivanih vrijednosti) dolazi se do sljedećeg.

Očekivana vrijednost (prosjek) = 0.0%
Standardna devijacija = 3.9%
Unutar jedne st. devijacije oko prosjeka [-3.9%, 3.9%] nalazi se 52/74 igrača (70% podataka).
Unutar dvije st. devijacije oko prosjeka [-7.8%, 7.8%] nalazi se 71/74 igrača (96% podataka).

Normalna distribucija

Za niti jednog igrača u ligi se ne može tvrditi kako je bolji kod kuće ili u gostima. Svi igrači imaju jednaku očekivanu uspješnost kod kuće i u gostima. Razlike koje se pojavljuju plod su isključivo normalno distribuiranih podataka.

Također, igrači su bili filtrirani i po pozicijama i po iskustvu (starosti). Svim statističkim silama se pokušala naći neka značajna razlika, no nje nema. Uspješnost izvođenja slobodnih bacanja ovisi isključivo o kvaliteti igrača, nikako o dvorani i navijačima pred kojima nastupa.

Prvi bih stavio ruku u vatru kako su igrači uspješniji barem 1% kod kuće. Gadno bih se opekao.

Prosječna utakmica

Za nastavak, analizirana je statistika svih 1230 utakmica regularne sezone 2016./2017. Dobiveni su sljedeći rezultati:

Prosječna utakmica završava 107:104 za domaćina. 3 poena "viška" možda se ne čine značajnim ali donose gotovo 60% šansi za pobjedu. Sve (ali baš sve!) osnovne statistike su na strani domaće ekipe.

Mogući razlozi:
 a) publika igra značajnu ulogu u dinamičnoj igri
 b) sudačka pristranost

Valja naglasiti da to nije publika krvoločnih pogleda, koja proizvodi nesnosne decibele koji lede krv u žilama kao na nekim nogometnim terenima. Ta publika u najboljem slučaju složno viče: "defense, defense…"

Pokazano je, i neosporno dokazano, kako publika nema nikakav utjecaj kod slobodnih bacanja kada je oči u oči s protivničkim igračem. To je ujedno i kamen temeljac ove analize a i mnogih drugih (drugačijih) mogućih argumentacija prosječne utakmice. U ovom trenutku teško je povjerovati kako ta ista publika odjednom daje toliku moć domaćim igračima. Prelazimo na razlog pod b).

Za početak treba vidjeti neke čudne kombinacije koje se rugaju zdravom razumu.
Domaća ekipa u prosjeku ima:
-više ukradenih lopti (7.8:7.6)
-manje izgubljenih lopti (13.3:13.5)
-znači više efektivnih posjeda lopte, ali manje šuteva iz igre od gostiju (85.3:85.5)?
-unatoč manjem broju šuteva iz igre, zabijaju više koševa (39.5:38.6)
-odnosno (46%:45%) efikasnost šuta.
-ukupno manje promašenih šuteva (45.8:46.9), ali više skokova u napadu (10.2:10.1)

Ono što ukupna statistika sakriva su šutevi pod faulom. Odnosno, šut ukoliko nije pogođen ni ne ulazi u statistiku. Zanimljivo je vidjeti kako gosti u prosjeku prave baš jedan faul više. Još zanimljivije je koliko (hipotetski) brisanje tog jednog faula (pri šutu) logički popravlja statistiku. Izjednačili bi se po broju prekršaja. Domaćini bi imali 0.8 šuteva više (zbog i dalje više efektivnih posjeda) efikasnost šuta bi domaćinima pala na 45% koliko imaju i gosti.

Kod sudačke pristranosti ovdje bih jasno povukao crtu i ne bi ni na koji način htio reći da su oni neki zlikovci koji to rade namjerno. Preko 200 odluka koje u toku utakmice moraju donijeti, 1-2 odluke su debele 50-50 situacije koje kako god bile dosuđene neka strana će malo negodovati. Možda se baš te iznimno rijetke situacije dosude u korist domaćina i uz odobravanje publike suci lakše podnose osjećaj krivice. Jer kako god dosudili imali bi osjećaj krivice.

Osim analiziranog šuta pod prekršajem postoji cijeli niz drugih situacija u kojima je teško 100% ispravno suditi cijelu utakmicu. Je li nešto blokada ili je prekršaj (blokade su također na strani domaćina), suditi ili ne suditi ionako tolerantne korake, 3 sekunde u reketu, oduzeta lopta ili prekršaj… Samo dvije odluke mogu nagrebati ta 3 toliko važna poena.

Prednost košarke je ta što jedna kriva sudačka odluka ne utječe drastično na konačni rezultat kao u nogometu. Ako ništa, barem nije toliko očito.


Zaključak:

-Navijači ne mogu utjecati na ishod slobodnih bacanja.

-Teško je dokazati ili opovrgnuti kako navijači pomažu domaćima ili odmažu gostima u aktivnoj igri.

-Svi redovi statistike na koje suci mogu utjecati su minimalno na strani domaćina. Jedini red na koji ne mogu je potpuno izjednačen.

-Suci (uz odobravanje i podršku publike) navuku 3 poena domaćoj ekipi.

Utjecaj domaćeg terena u NBA-u
Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u gotovo svakom sportu. U ovoj analizi detaljno će se analizirati košarka, konkretno NBA. Kako i u kojoj mjeri utječe navika igrača na domaću dvoranu, pomoć navijača, sudaca ili viša sila? Odakle krenuti? Najbolji pokazatelj za start analize su slobodna bacanja. Nakon što je slobodno bacanje dosuđeno, utjecaj sudaca sveden je na nulu. Navika na domaću dvoranu je poprilično malo bitna jer su koševi standardizirani, udaljenost do koša je ista u svim dvoranama itd. Jedina bitna značajna razlika jesu navijači iza tog koša. Navijači koji domaćem igraču pružaju sav potreban mir ...
Utjecaj domaćeg terena u NBA-u
Utjecaj domaćeg terena na konačni rezultat utakmice očit je u ...
Meni se isto cini da bi bez toga umora tih turneja razlika domaceg i gostujuceg parketa bila i manja. - gradim, 17.12.17. 10:06, 0 0 0
Vidim, Scorecasting u punom naletu :) - Losovius, 18.12.17. 13:54, 0 0 0
Ovo ćemo definitivno napraviti za emisiju temu... Imam ja ponešto podataka iz baseballa i nogometa - Losovius, 18.12.17. 13:57, 0 0 0
Ok analiza za regularnu sezonu gdje to stvarno ne dolazi do izrazaja ali u playoffu su razlike puno veće. Recimo prošle godine najbolji defenzivni rating kod kuće imali su Bucksi sa 94.2; u gostima Jazz sa 105.4. Najgori domaćini Portland sa 118 - Essien1950, 19.12.17. 11:35, 0 0 0
najgori gosti Memphis sa 123. U playoffu kad je publika "nabrijanija" ekipe imaju veći voljni moment u obrani a i pušta se domaćinu malo više kontakta naravno - Essien1950, 19.12.17. 11:37, 0 0 0
ilmambanegro | 12/2017

Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla.

Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul.

Ili točnije njegova rookie sezona.

Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka.

I evo analize karijere Chrisa Paula.

Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Međutim, ovdje će biti prikazani grafovi za Paula i još 12 odabranih PG koji su draftani od 1994. do 2017.

Ovo je lista:

Paul, Kidd, Nash, Iverson, Rose, Lillard, Irving, Wall, Rondo, Parker, Billups, Westbrook i Curry

Bit će prikazano ukupno 8 grafova, 4 za rookie godinu i 4 za prosjek karijere uz kratku analizu svakog.

Pa počnimo, slikice nas čekaju.

Pregled - rookie

Opet smo na ovom specifičnom grafu. Malo sam izokrenuo osi radi bolje vidljivosti, ali sve se svodi na slijedeće: Igrači s boljim statistikama teže gore lijevo (što više assista i što manje turnovera).

Paul je ovdje bio vladar kategorije kao rookie. Jedino Rose i Parker su gubili otprilike jednako malo lopti kao on, a Kidd i Wall dijelili sumjerljivo asistencija. Ali nijedan igrač nije radio i jedno i drugo toliko dobro.

Interesantno je vidjeti igrače na drugom kraju spektra koji su igrali izolacijsku košarku poput Iversona, Westbrooka i Irvinga.

Curry i Billups relativno malo gube lopte, ali također nisu bili zaduženi za organizaciju kao novaci.

Sredinu čine Lillard, Nash i Rondo s tim da Nash ipak ima nešto više brojke u obje kategorije.

Pogledajmo kako to izgleda u karijeri.

Pregled – karijera

Što reći, koju posluku porati? CP3 je opet izdvojen u svojoj kategoriji. Jedini koji je kroz karijeru gubio manje lopti je Billups, ali baš nitko nije jednako zastupljen u obje statistike.

Rondo i Nash su skočili u visoke brojeve asistencija, a Kidd je po tom pitanju malo pao, ali je značajno limitirao izgubljene lopte. Wall je gdje je i bio.

U sredini imamo sistemske scorere i Tonyja Parkera koji je uvijek bio više sistemski igrač nego bilo što drugo.

Russell Westbrook je kategorija sam za sebe, high risk / high reward igrač u ovoj kategoriji.

Obrana – rookie

Svi su se ovdje okupili oko trendlinea, s Paulom i Rondom na vrhu. Iverson i Billups odstupaju u donjem dijelu spektra, a interesantno je vidjeti kako Wall i Curry zapravo stoje dobro.

Hajdemo odmah dalje.

Obrana – karijera

Bez potrebe za opravdanjem ikoga ovo je više presjek stila igre nego tko je dobar ili nije.

Paul je i dalje visoko po obje statistike koje pratimo, ali skokovi su pali. Gotovo sigurno zato što je dobar dio karijere igrao s dva visoka i skočna igrača pod košem i jer je igrao dalje od koša što je rezultiralo manjim brojem skokova, ali s najviše krađa od sviju ponuđenih.

Kidd i Westbrook s druge strane dominiraju ovom kategorijom i opet je Wall dosta visoko. Obrambena etika Iversona ovdje dolazi do izražaja, a interesantan je i Lillard sa jako brzim rukama.

Šut – rookie

Ovdje imamo dosta gusto grupiranje, a Paul je i dalje daleko iznad prosjeka. Odstupanje Irvinga i Iversona prekrasno opisuje njihovu igru i ekipe u kojima su igrali.

Očekivano su Rondo, Kidd i Nash dosta nisko, a među njima je i Parker.

Wall i Rose su u grupi s Westbrookom kao prve scorerske opcije svojih momčadi već od prvog dana.

Šut – karijera

Evo napokon nešto za Stepha. Njegov razvoj je vidljiv i golim okom i tu on poprilično odstupa.

Iverson, Westbrook, Lillard i Rose se profiliraju kao prvi scoreri svoje ekipe, a Wall je blizu, međutim tu imamo i Beal efekt. Kyrie je malo pao, a kako i ne bi kad je trebalo dijeliti napadačke opcije s Jamesom kroz karijeru.

Samo dno je rezervirano za Kidda i posebno Ronda.

Advanced – rookie

Evo inspiracije za ovaj tekst. Chris Paul kao Rookie je svemir za sebe, ali lijepo se vidi što je scorerski stil donio Iversonu i Irvingu i kako gusto su grupirani ostali.

Advanced – karijera

Velik input statistika je učinio svoje i ovaj graf je nešto malo drugačiji, međutim, CP3 je i dalje dominantan. Ovaj prikaz više od bilo kojeg drugog govori koliko je Paul u stanju unaprijediti ekipe u kojima igra. To graniči s krajnjom nevjericom.

S druge strane ova „najslabija“ grupa dolje imao nekoliko iznenađujućih imena dok gore lijevo lijepo vidimo koliko su Kidd i Nash donosili svojim ekipama zajedno s Parkerom, a tu je i najugodnije iznenađenje za mene Billups.

Zaključak

Pošto slike govore dovoljno, ukratko bih rekao da Paulu nema ravnog PG-a u zadnjih 25 godina. U rijetkim kategorijama nije dominantan, ali svugdje konkurira za vrh. Takva raznolikost je nešto predivno za vidjeti na papiru.

Mene malo razočarava, ali nimalo ne iznenađuje (po stilu) Iverson, ali eto tako stoje brojke.

Bonus runda – utjecaj na Houston ove sezone

Uzorak igre Paula u Houstonu ove je sezone dosta malen. Rocketsi su odigrali 26 utakmica, 14 bez Paula i 12 s njim. Osnovne brojke su ovdje u usporedbi s prošlom sezonom:

Pošto je za dovođenje Paula roster malo isprebacivan vidi se kako su manje efikasni kad on ne igra. Ono što na prvi pogled pada u oko je koliko manje prekršaja rade s njim na parketu i koliko variraju brojke skokova što meni govori da su prisiljeni igrati s višim postavama kad ga nema na terenu.

S tim dok Paul igra skaču krađe, asistencije i broj postignutih poena (za skoro 10!), ali fascinantno koliko je bolji šut za tricu (6,5%!) što samo po sebi govori koliko raznolikiji mogu biti i koliko su šutevi kvalitetniji.

Ono što mi se samo po sebi nameće je da će Hardenu biti značajno lakše igrati i da neće biti prisiljen na hero ball svaki put kad primi loptu.

Mogu li zaprijetiti Warriorsima? Teško, ali bar sad tako nešto iz SF-a ulazi u svijet mogućeg. A ako iduće sezone stvarno dovedu Jamesa, zapad bi mogao gorjeti u playoffu koji je od nas udaljen "pišljivih" 18 mjeseci.

"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako i ono koje imalo za cilj secirati prvu sezonu Lonza Balla. Naime, dok sam filtrirao podatke i slagao grafove za najstarijeg brata Balla nešto mi je upalo u oko, a to nešto je Chris Paul. Ili točnije njegova rookie sezona. Pošto po zadanim kriterijima Paul ne ulazi u jednadžbu usporedbe s Ballom i pošto mu je početak karijere fascinantan odlučio sam kopati dublje na temelju proširenja do sada skupljenih podataka. I evo analize karijere Chrisa Paula. Metodologija (slično kao kod Balla) je iduća: Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na ...
"Point God" is in the house
Svako istraživanje treba imati svoju nadogradnju na bazu. Pa tako ...
slobodna bacanja.Najbolji primjer je 97.u finalu s Jordanom. Znaci ako Hall of fameri uzimaju uspjesnost kao glavni kriterij izmedju sebe vi bi brojkama lika koji nije igra konferencijsko finale gurnuli u kategoriju najboljeg playa zadnjih 25 god? - Lwave, 19.12.17. 21:55, 0 0 0
Naravno da brojke mogu svašta kazat ali po tvojoj analizi ispada je da Paul samo lik koji: 1.Nije imao sreće sa matchupom(ispali medu ostalim od Houstona nakon 3-1 vodstva) 2.Nije imao dovoljno dobre suigrače(Griffin, Jordan, Peđa,Tyson Chandler, - Lwave, 19.12.17. 22:09, 0 0 0
West, Ariza, Paul Pierce,Reddick, Crawford.. 3.Jednostavno nije imao sreće? Jer eto najbolji play u zadnjih 25 godina bi imao barem nekakav achievement mjerljiv nečim više vrijednim od grafike tribine hr. koja ga je proglasila najboljim LOL. - Lwave, 19.12.17. 22:14, 0 1 0
Oprosti, ali sve ovo što pišeš nisu nikakvi argumenti. Jer iza sebe nemaju nikakvu metodu. Ili je ja ne vidim. Osim toga neke statistike nisu ispravne. A ova rasprava je što se mene tiče gotova jer je dno dna spomenut achievement "tribina.hr" kao - ilmambanegro, 20.12.17. 8:26, 0 0 0
neki punchline. To nije ozbiljna rasprava pa mislim da bi bilo najbolje da odemo u agree to disagree smjeru i zaključimo sve. - ilmambanegro, 20.12.17. 8:27, 0 0 0
Mac316 | 12/2017

Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati NBA prvak ove sezone daje isti osjećaj kao i pomisliti da Dinamo nije najhrvatskiji i najkatoličkiji klub u Hrvatskoj, ništa drugo nego produkt poganskih vjerovanja i hejterskog stava prema životu. Warriorsi 'peglaju' na svim cilindrima, čak i kad Curry ili Durant uzmu tjedan-dva poštede, a Draymond Green je prikopčan 'na punjač' do playoffa, Warriorsi izgledaju nazaustavljivo, baš onako kako bi ta ekipa, kad pogledate roster na papiru, i trebala izgledati. Cleveland. čak i sa MVP Lebronom, se čini kao već prožvakana priča koja im ne može nauditi, a kad je Gordon Hayward pao nakon 5 minuta sezone, postalo je jasno da niti Boston još ne može konkurirati prvacima. No, ako već Istok ne može ponuditi kredibilnu prijetnju naslovu, možda, ali zaista samo veliko možda, Zapad ima 'konja za utrku' sa Dubsima. 

Houston Rocketsi trenutno prkose ligi sa najboljim omjerom pobjeda i poraza. Po trenutnom kursu, završili bi sezonu sa nestvarno dobrim omjerom od 69 pobjeda i 13 poraza. Rocketsi su trenutno u poziciji na kojoj ih je GM Morley vidio još tamo 2013. kad je odlučio Hardenu upariti Dwighta Howarda i stvoriti duo koji će Rocketse ponovno učiniti olajuwonovskim. Nije upalilo, gledati Hardena i Howarda zajedno na terenu je bio mučni osjećaj poput onog kad gledate brata i sestru u incestuoznim scenama seksa u popularnoj TV seriji, ali nekoliko godina kasnije, možda i assvim slučajno, Morley ima ono što je htio, ima momčad koja je legitimni konkurent za naslov. Rocketsi su već lani bili sjajna momčad, savršeno posložena u D'Antonijev stil košarke koji se bazira na mnogo (MNOGO!) trica i brzih završetaka napada, ali nisu imali ono nešto da se provuku dalje od druge runde doigravanja, najviše zbog obrane koja je bila debelo u donjem domu lige. Ove sezone, Rocketsi imaju top 5 obranu lige po defenzivnom ratingu, a i predvode ligu u obrambenom skoku. Jednostavno rečeno, Rocketsi su postali dvosmjeno učinkovita momčad koja može zabiti koliko želi, ali može i zatvoriti 'pipu' na manje spektakularnom kraju terena dovoljno da ih nitko ne može pobijediti u napucavanju. Što je drugčije u ovim Rocketsima od prošlogodišnjih, možda se pitate...

Najlakši odgovor je Chris Paul. Elitni playmaker, vjerojatno najbolji u ovom tisućljeću donio je neke nove navike u Houston. Paul je izvrstan obramebni igrač, sposoban potpuno kontrolirati 'prvu crtu obrane', sa košarkaškom inteligencijom toliko razvijenom da 'osjećanjem' igre prekida napade i mijenja koridore kretanja protivničkih igrača. Zaista, sa Paulom u momčadi, Rocketsi ne mogu biti probijani kroz prvu crtu i sav teret obrane ne mora padati na centre. No, Chris Paul je veliki dio ove sezone prosijedio ozlijeđen, a Rocketsi su baš u tom vremenu izgradili sebe kao respektabilnu obramebnu momčad, pa mora biti do još nečega što rade dobro. Rocketsi su pojačali svoje redove sa Mbah Mouteom, soldinim 3&D krilom koji ne roši puno, a radi svake večeri do maksimuma, tu su i Trevor Ariza i PJ Tucker, koji daju veliki doprinos obrani, a tu je i Clint Capela, čovjek koji se ove sezone brojkama i dojmom koji ostavlja vinuo u centarsku elitu lige. 

Clint Capela je trenutno u top 25 igrača lige prema naprednom sustavu računanja ukupnog učinka sa NBA Math-a. To je nevjerojatan skok za igrača koji je u ligu ušao na mala vrata, kao sramežljiva zamjena za Howarda koji je tu da obavi ponešto prljavog posla i postavlja blokove. Prljvi posao zaista i obavlja, Capela (u kombinaciji sa Neneom) drži Rocketse u vrhu skakačkih momčadi, a njegove fizikalije čine ga sve boljim rim protectorom. Ove sezone Capela bilježi najbolje učinke u gotovo svim statističkim kategorijama, a uspio je, vjerojatno rigoroznim radom, podići i svoje brojke sa slobodnih bacanja sa odvratnih, prijezira vrijednih 18 % u rookie godini (nije greška!), na solidnih za centra 60% u aktualnoj sezoni. Capela je jedan od onih rijetkih igrača koji puca bolji postotak iz igre nego sa linije, a to je primarno zahvaljujući kemiji koju je razvio sa James Hardenom. Ako Harden baci loptu u zrak nakon bloka, šanse su velike da je Capela na drugom kraju tog dodavanja već u zraku sa visoko ispruženim rukama i da lopta silom biva zakucana kroz obruč. Izgleda jednostavno, ali kao što je potvrđeno na primjeru suradnje sa Howardom, ne može svatko sa svakim to izvesti, ponkad jedostavno treba'kliknuti'. 

Houstonu je, naoko, sve kliknulo. Eric Gordon je na putu za najboljeg šestog igrača lige, trpa trice prema željama, iako se pomalo ohladio od povratka Paula u momčad, a podatak da je više puta zakucao loptu, 26, u ovoj sezoni nego u cijelom boravku u New Orleans Pelicansima (20) govori dovoljno i o njegovom zdravlju, koje je bilo upitno, ali i o načinu igre Rocketsa koji u napadu otvaraju toliko prostorada čak i čisti šuteri sa relativno slabim odrazom mogu dolaiti u pozicije za lake poene i dizanje samopouzdanja. Chris Paul se brzo uklopi u stil igre i iako je bilo pitanja oko funkcioniranja dva playmakera na terenu, postalo je jasno da dva elitna igrača kao Paul i Harden mogu bez problema igrati zajedno i dijeliti i minute i loptu bez da momčad trpi. 

Osim najboljeg učinka u ligi, Rocketsi prevode ligu i u prosječnoj razlici koševa od 11 po utakmici, što pokazuje da ne samo da pobjeđuju, Rocketsi 'melju' protivnike i ne spuštaju nogu s gasa. Upravo to je potencijalni problem ove momčadi,     za sada je jasno da Rocketsi mogu daleko ako Harden igra 'supermana', igrača koji se puno troši u puno minuta, a pretpostavka je da će uskoro i Paul biti u upotrebi na maksimalnoj razini nakon ozljede. Ako D'Antoni nastavi loviti najbolji učinak lige postoji mogućnost da se momčad istroši dok se s druge strane pola Warriorsa odmara ionako sigurni da u playoff mogu s bilo koje pozicije jednako učinkovito po naslov. I Warriorsi i Rocketsi su već ove sezone pokazali da mogu bez ponajboljih igrača, jedini koji još nije predahnuo je James Harden, upravo igrač o kojem najviše toga u Houstonu ovisi. Prošle sezone, kada je Houston odigrao tkođer sjajnu regularnu sezonu Hardenov učinak je u playoffu dosta pao, a i po eye testu je izgledao prilično ispuhano kako je doigravanje odmicalo. Sa takvim Hardenom Rocketsi nisu imali šanse doći daleko, a iako ove sezone ima više pomoći i bolji roster oko sebe, i dalje je Harden alfa mužjak ove ekipe i jedan od najboljih igrača lige, legitimni MVP kandidat, nagrada koju je po mnogima zaslužio i prošle sezone. Umorni Harden vjerojatno znači i umorni Rocketsi, pa ostaje vidjeti hoće li D'Antoni ostatak sezone posvetiti strateškom planiranju za playoff ili lovu na broj 1 Zapada. 

Puno brojka govori u korist Houstona. No, nekako se teško oteti dojmu da je sve to na jako staklenim nogama jednom kada dođe do direktnog okršaja sa Warriorsima, Golden State i dalje izgleda kao jasni favorit u bilo kojem playoff match-upu pa tako i ovom sa teksašanima. Za pobijediti Golden State sa otrovnom zmijom u svojim redovima, netko u Houstonu će trebati biti pravi mungos, prirodni lovac zmija. Houston je pokazao kapacitete u dosadašnjem tijeku sezone, ali svejedno će pravi ispit biti tek u potencijalnom međusobnom duelu. To je pod pretpostavkom da Spursi sa povratnikom Leonardom ne uhvate korak, da Thibodeau ne uspije konačno ojačati obranu Twolvesa ili da OKC Thunder ne nađe neku čarobnu formulu za ubrzanje procesa iz gusjenice u leptira. Zapad je zaista zanimljivo i nepredvidljivo mjesto u kojem Houston za sada najbolje izgleda. 

Hardenova momčad koju Harden mora voditi
Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati NBA prvak ove sezone daje isti osjećaj kao i pomisliti da Dinamo nije najhrvatskiji i najkatoličkiji klub u Hrvatskoj, ništa drugo nego produkt poganskih vjerovanja i hejterskog stava prema životu. Warriorsi 'peglaju' na svim cilindrima, čak i kad Curry ili Durant uzmu tjedan-dva poštede, a Draymond Green je prikopčan 'na punjač' do playoffa, Warriorsi izgledaju nazaustavljivo, baš onako kako bi ta ekipa, kad pogledate roster na papiru, i trebala izgledati. Cleveland. čak i sa MVP Lebronom, se čini kao već prožvakana priča koja im ne može nauditi, a kad je ...
Hardenova momčad koju Harden mora voditi
Baviti se mišlju da bi netko osim Warriorsa mogao postati ...
Mogao si umjesto linkova napraviti print screen. Ukoliko se tekst čita nešto kasnije podaci se mogu i promijenit. A i lijepo je uz tekst vidjeti i pokoju sliku. Sviđa mi se cijela analiza. - danijel_os, 15.12.17. 18:41, 0 0 0
Nije mi vrag dao mira, išao sam provjeriti Capelu i 18% slobodnih bacanja. Za sve ostale nevjernike: u prvih 10 utakmica je imao 0/15 i tek u zadnje dvije regularnog dijela je ubacio 4/8. Ukupno 12 utakmica i 4/23. Mal uzorak ali dobar vic :) - danijel_os, 15.12.17. 18:58, 0 0 0
ilmambanegro | 12/2017

LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima.

Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa.

LaVarra preskačem u širokom luku.

Što trebaju Lakersi?

Kao što sam već naveo Lakersi su najevidentniji sinonim Hollywooda na sportskoj sceni „Grada Anđela“. Mnogobrojni naslovi i sve gungula koja ih desetljećima okružuju uvijek su bile upogonjene super starovima. Lakersi nisu Lakersi ako im glavni igrač/i nisu veći od života.

U tom kontekstu već slijedeće ljeto ova ekipa planira dovođenje velikog FA koji će ekipu prevaliti preko grbe na koju se trenutno penje. Ali osim toga Lakersi se pokušavaju graditi kroz draft na poziciji koja je najvažniji element moderne košarke, onoj razigravača.

I tu u priču ulazi čovjek koji je tema mog današnjeg teksta. Znam da je nezahvalno analizirati rookieja koji svoju stabilnost tek gradi, ali da bi LA popunio tako važno mjesto na rosteru važno je vidjeti može li i kako ako može Lonzo biti jedan od motora buduće ekipe koja cilja na naslove.

Samo kratka napomena: I dalje mislim da unatoč svom silnom trudu njegova oca Lonzo nije igračka zvijezda koja je rasturila ligu svojim dolaskom. O potencijalu nešto niže.

Naoružan poviješću

Metodoligija je iduća (hvala Joe na stvarno velikoj pomoći u filtriranju prikupljenih podataka):

  1. Promotriti statistike rookie PG-a i pronaći one slične Ballu
  2. Analizirati statistike tih sličnih PG-a u rookie godini i vidjeti kako su ostvarivali napredak u kasnijim sezonama karijere
  3. Pošto se zbog više faktora Lonzo uspoređuje s Jasonom Kiddom kao nulta točka povijesti uzet je draft (1994.) na kojem je on odabran kao 2. pick Dallas Mavericksa
  4. Od te točke u povijesti prikupljene su statistike za sve bar polu-relevantne rookie razigravače (total, prosjek po 100 posjeda i advanced statistike)
  5. Dobivena lista ima 87 razigravača od 1994 do danas
  6. Kako bi se stvorila sličnost odabrani su ovi faktori:
    • Omjer pobjeda i poraza njegove momčadi od 30 do 40,24 posto
    • Prosječno odigranih 25 ili više minuta po utakmici
    • Prosjek assista +/- 2,5 na 100 posjeda od Balla (10,1) u ovom trenutku

Time smo dobili listu od 16 igrača. Nisu uzeti skokovi (jer koliko god skočnost bila talent visina je nešto čime Lonzo raspolaže za razliku od ostalih pa ću je navesti u analizi) i šut jer mislim da se razvoj kasnije može uspoređivati upravo na tom polju pa elminirati po njemu u ovoj fazi (kasnije ćete vidjeti) ne bi bilo previše mudro.

Krenimo s usporedbom njihovih rookie sezona kroz nekoliko faktora koji su gore navedeni:

  1. Pregled igre kroz odnos prosjeka asistencija na 100 posjeda i prosjeka izgubljenih lopti na istom broju posjeda
  2. Obrana kroz odnos obrambenih skokova i ukradenih lopti na 100 posjeda
  3. Šut kroz odnos True shooting postotka i broja poena po 100 posjeda
  4. Ukupna učinkovitost kroz odnos PER-a i WS-a

Pregled igre

Pošto se radi o dvije statistike koje su jedna „protiv druge“ specifično samo za ovaj graf za igrača je bolje da je što više desno i što niže u odnosu na crvenu liniju.

Gledajući samu listu označenih ljudi evidentno je kako je Ball zapravo dosta iznad prosjeka jer skuplja preko 10 (10,1) asistencija i gubi tek nešto ispod 4 (3,7) lopti na 100 posjeda. Prosjek se sam po sebi skupio ispod „najgoreg“ Allena Iversona, a Steph Curry od početka karijere pokazuje da te dvije statistike nisu njegov forte.

Kidd kao referentna točka po tom pitanju ima nešto više izgubljenih lopti, ali i nešto više asistencija.

Važno je napomenuti kako su rookie PG-ovi skloniji gubiti lopte zbog ogromne promjene spacea ulaskom u NBA te da se svakako vidi pad u brojevima od uvođenja hand-checking pravila a(04/05 sezona) čiji je najveći dobitnik Ramon Sessions koji je svemir za sebe ovog pregleda.

Obrana

Ovaj graf je ipak nešto prirodniji jer što ste više iznad linije (ukradene lopte) i što više desno (skokovi u obrani) to ste bolji.

Evo nas u kategoriji u kojoj Lonzo zbog svojih fizikalija (visina, tj. skok) poprilično odskače i teško je zamisliti da će tu padati, a što se tiče ukradenih lopti pritisak i anticipacija su nešto što će morati doraditi (dodatno, visina Ballu daje dominaciju u jednoj neprikazanoj statistici, a to su blokovi na 100 posjeda kojih ima 1,4 dok je drugi MCW s 0,9 što je poprilična rupa). 

Analizom ostatka igrača vidimo kako Kiddova obrana debelo temeljila na „talentu“ za krađe, a tu pak dominira Ricky rubio s preko 3 krađe po 100 posjeda). Jako težak prijelaz u NBA imali su Lillard i Thomas.

Šut

Ako je Lonzo prvenstveno facilitator pretpostavka ide da bi mu selekcija šuta ili efikasnost bar trebala biti bolja. Međutim, kao što već znamo Lonzo tehnike šuta nažalost nema ili mu je ruka tvrda ko brački kamen.

Čak i Kidd s kojim ga se uspoređuje je miljama ispred njega po tom pitanju. Ovdje vidimo koliko Kyrie i Iverson odskaču upravo u produkciji poenima i koji je njihov stil košarke, a blizu vrha pojavio se i Damian Lillard kojeg smo ranije pokopali.

U kategoriju sličnih nakon ova tri slučaja za sada spremamo:

Kidda, Sessionsa, MCW-a i Peytona

Advanced

I podvucimo crtu na prvu fazu omjerom PER-a i Win Sharea.

Dakle, ovdje siroti Mudiay u svojoj rookie sezoni ne da nije briljirao nego je bio jedini na listi ispod nule.

Interesantno je vidjeti kako je većina igrača iznad trendlinea, pogotovo što se PER-a tiče, ali WS je okrutna biljka. Imamo tri kategorije (zapamtite da je riječ o slabim ekipama u kojima WS znači još više).

Dalo bi se reći da je u ovoj sezoni Lonzo za Lakerse gotovo pa nebitan i da mu cilj mora biti samo osobni razvoj.

Na vrhu liste se nalaze igrači koji su se izdvojili moglo bi se reći i povijesno i ovdje je Kidd čak i kao rookie daleko od Lonza. A interesantno je vidjeti da od naših odabranika Iverson i pogotovo Kyrie daleko odstupaju.

Side-note -> da sam stavio Chrisa Paula na ovaj graf bilo bi zbogom svima ostalima što se WS-a tiče jer CP3 je imao gotovo nestvarnih 10,4 dok mu je PER također najboljih 22,1.

Bonus runda – povratak otpisanih:

Lista sličnih na temelju gornjih grafova svela se na:

Kidd, Sessions, MCW, Peyton, i Rubio

Da bi imali Lucky #6 naći ćemo još nekoga, a ta osoba je zbog sličnosti u statistikama, ali odstupanju u pobjedama momčadi Jamaal Tinsley.

Ali da mi ne vjerujete na riječ evo i tih statova:

Dakle lista je tu. Vrijeme je za ono što Lonzo mora napraviti kroz prizmu 6 odabranih.

To ćemo dobiti tako da za navedene igrače uzmemo gore odabrane statistike i prikažemo pomak za prve 4 sezone.

Pa evo ih:

Pošto bi htio ovu analizu ostaviti otvorenom za interpretacije i ne volim be all end all izjave meni se ovi igrači čine kao mogući career pathovi.

Svaki od njih ima jače i slabije strane, ali ako bi ovako „gađao“ koji path je ostvariv za Lonza čini mi se da naginje prema Paytonu na dnu i Tinsleyju na vrhu curvea. 

Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je s pokojnim doktorom Bussom stvorila pojam showtime od zadnjeg ugovora Kobea Bryanta tavorila na dnu lige ima novu nadu u svojim redovima. Kao što svi znaju (i vrpaci u ruci i golubi na grani) to je Lonzo Ball. Nakon neuspjelog projekta D'Angela Russella kao novog lica franšize pod sada već bivšom upravom Magic i njegova ekipa odlučili su svog PG-a tradeati u Netse i produljiti rebuilding na još koju sezonu kako bi dobili arhitekta (na terenu) nove dinastije Lakersa. LaVarra preskačem u širokom luku. Što trebaju Lakersi? Kao što sam ...
Čijim koracima gazi Lonzo
LA Lakersi, franšiza iz koje sipi glamur i koja je ...
Svaka čast, najbolja Ball analiza! Jedna stvar me samo zanima, tj ne znam jesam li dobro shvatio. Po ovom prvom grafu Sessions ima najbolji pregled igre, a Curry najgori od odabranih igrača?! - wolfy31, 12.12.17. 13:36, 0 0 0
Da Curry je loš, ali Iverson još gori po TO. Malo je zeznuto to što jedna os ima pozitivnu, a druga negativnu statistiku. Ali to je rookie sezona i govori o tezistu igre dosta. - ilmambanegro, 12.12.17. 13:57, 0 0 0
Da, da. Ne bih se baš složio s tim dijelom, možda je i loš prikaz pregleda igre kroz assist/turnover ratio. Ali, ostatak vrhunski napravljen. Još jednom, sve pohvale! - wolfy31, 12.12.17. 14:02, 1 0 0
thomas | 12/2017
r3 s3

Oduvijek sam smatrao da u NFC-u ima puno više karizme nego u AFC-u, ali ove godine kvaliteta, zanimljivost i izjednačenost ove konferencije je naprosto sjajna i iznad očekivanja. Jučerašnje utakmice Carolina - Minnesota te Philadelphia - LA su bile među ljepoticama cijele sezone. Kad se na to nadodaju Seattle s nevjerojatnim Wilsonom, New Orleans s vrućim Ingramom i Kamarom te Atlanta koja opet podsjeća na prošlogodišnju i u snažnom je naletu (potencijalan prijevod za momentum?), imamo jedno od zanimljivijih završetaka regularne sezone posljednjih godina. 

Prava je šteta da će jedna od ovih sedam ekipa propustiti play-off ove godine. Ako ima netko iz NFL-a da čita ovo, učinite svijetu uslugu i oduzmite play-off mjesto pobjedniku AFC Westa i dajte ga sedmoj ekipi NFC-a. Naime, AFC West bi se lako mogao osvojiti i s omjerom 8-8, dok u NFC-u 10-6 skoro sigurno neće biti dovoljno za play-off, a u jednom ne tako nemogućem scenariju bi se i s 11-5 moglo ispasti. Evo i kako.

Minnesota i Philadelphia će osvojiti svoje divizije i oni će popuniti dva od šest play-off mjesta tako da njih ne moramo ovdje promatrati. Preostaju četiri ticketa za koje se bori pet ekipa. Postoji scenarij u kojem svih pet završi sezonu s 11-5. To je sljedeći:

CAR pobijedi GB i TB, ali izgubi @ATL = 11-5

NO pobijedi NYJ i @TB, ali izgubi od ATL = 11-5

SEA pobijedi LAR, @DAL i ARZ = 11-5

LAR pobijedi @TEN, SF, ali izgubi od @SEA = 11-5

ATL pobijedi TB, @NO, CAR = 11-5

Zatvara se krug i tu ako sam dobro izračunao Panthersi izvlače najdeblji kraj i ispadaju, što bi bilo treći put u povijesti da netko ispadne s 11-5, nakon Broncosa 1985. i Patriotsa 2008.

Ovaj scenarij gore zapravo slijedi sve pobjede favorita, osim pobjede Falconsa u Superdomeu, gdje je ipak za očekivati da će New Orleans pobijediti. Jasno, kumulativno su šanse male da će se baš sve ovako posložiti, ali nije poanta ovoga teksta niti bila da ja tvrdim da će završiti ovako. Sama činjenica da se to MOŽE dogoditi bez nekih svemirskih iznenađenja (tipa pobjeda Clevelanda u Foxboroughu), kao i to da će netko s 10-6 omjerom gotovo sigurno izvisiti, a bez da se netko prošvercao sa slabijim omjerom u slaboj diviziji, dovoljno govori kakav se sjajan football igrao u NFC-u ove jeseni.

U ludom NFC-u 10-6 neće biti dovoljno za play-off, a možda ni 11-5!
Oduvijek sam smatrao da u NFC-u ima puno više karizme nego u AFC-u, ali ove godine kvaliteta, zanimljivost i izjednačenost ove konferencije je naprosto sjajna i iznad očekivanja. Jučerašnje utakmice Carolina - Minnesota te Philadelphia - LA su bile među ljepoticama cijele sezone. Kad se na to nadodaju Seattle s nevjerojatnim Wilsonom, New Orleans s vrućim Ingramom i Kamarom te Atlanta koja opet podsjeća na prošlogodišnju i u snažnom je naletu (potencijalan prijevod za momentum?), imamo jedno od zanimljivijih završetaka regularne sezone posljednjih godina. Prava je šteta da će jedna od ovih sedam ekipa propustiti play-off ove godine. Ako ima ...
U ludom NFC-u 10-6 neće biti dovoljno za play-off, a možda ni 11-5!
Oduvijek sam smatrao da u NFC-u ima puno više karizme ...

Respekt: Cirohito, Laganes, Paratip,

Slažem se: Cirohito, rodgthegoat, Sherpa,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.