zatvoreno

Surfin USA: kolika je Clevelandova perspekiva?

  • 26.11.2017.
  • 33
  • 10

Boston i dalje na nivou, a Cavsi i GSW su se probudili! U NFL-u Eaglesi i dalje na vrhu, Brownsi i dalje na dnu. 

Puno je pitanja, neki igraju iznad očekivanja, neki su podbacili, a neki zaslužuju tekst.

I baš zato, Surfin USA!

Kako ocjenjujete dosadašnji dio sezone u NBA-u? dobar 7.0 0, 0, 0, 0, 1, 2, 6, 17, 3, 3, 1
Kako ocjenjujete dosadašnji dio sezone u NFL-u? solidan 6.3 0, 0, 0, 0, 0, 10, 10, 8, 3, 1, 1
Koliko pratite NBA? djelomično mnogo, 60% 6.4 1, 1, 0, 3, 2, 4, 7, 3, 3, 3, 6
Koliko pratite NFL? malo, 30% 3.2 6, 8, 2, 6, 0, 5, 1, 1, 0, 2, 2

Analize (10)

AnakinRi | 12/2017

   Carmelo Anthony je nevjerojatan talent,to nitko ne spori,međutim očekivati od Mella da mijenja svoj stil igre iz bilo kojeg razloga je suludo.Da Mello može čuvati bilo poziciju 3 ili 4 i to poprilično uspješno,zna se već desetak godina,e sad,koliki je voljni moment je vrlo upitno.S obzirom na brojke,voljni moment je prisutan i ako usporedimo obrambenu igru Carmela iz Denvera,a pogotovo onoga iz New Yorka rezultat je vidljiv,a samim gledanjem utakmice ,koliko god to bilo u domeni znanstvene fantastike, vidi se da Carmelo igra obranu.....i tu ću sada u to ime napraviti minutu šutnje  ............................................................................................................................................................................................................................................................................... jer Carmelo Anthony odlučio je da bi mogao svojoj momčadi pomoći u obrani,koliko god to čudno i nevjerojatno zvučalo.

   Sada bi neki neutralan promatrač rekao,super,sve 5, uz to što je napadački arsenal na vrlo visokom nivou,čovjek igra obranu,ali postoji nekoliko ALI u cijeloj priči.

   Da ste kojim slučajem zaljubljenici u pse, znali bi da su Alaski malamuti strahovito prelijepi psi,izuzetne snage,mogu preživljavati na temperaturama do minus 40 i jedini su razlog zašto u bespućima Alaske postoje ljudske nastambe.Ljudi ih upregnu da vuku saonice miljama daleko i s obzirom na izraženu inteligenciju,sposobni su vući saonice stotine kilometara,bez ljudske posade,pokupiti namirnice i vratiti se doma.Saonice vuku upregnuti po dvoje,najčešće ih je 8-12.........+ jedan. Bilo njih 8,10 ili 12,uvijek je prisutan taj +1. Taj 1 je alfa,njega se sluša,kad on staje,svi staju,kad on krene,svi kreću i on je na čelu kolone,jedini koji nema partnerai kuda on ide - svi idu bez pogovora. Ukoliko na čelo kolone upregnete dvojicu i pošaljete ih po namirnice,kupite si nove pse jer se ovi vratiti neće,vjerojatno će uginut.

  U Oklahomi je postojao alfa u liku Russela Westbrooka,sada je stigao drugi. LeBron James je alfa,Michael Jordan je alfa,Shaquille O'Neall je alfa,Kobe je alfa,ali i Carmelo Anthony je alfa,s druge strane,niti Chris Paul,niti D.Wade niti Steph Curry,niti K. Durant itd,itd nisu alfe nego izuzetni talenti i svi oni skupa međusobno mogu koegzistirati.

  Više manje je nebitno koliko tko voli ili ne voli Russa Westbrooka,meni je osobno takav tip igrača odbojan kao što mi je odbojan i Carmello Anthony jer su oni showmani sa nebuloznim brojkama a u kojoj god momčadi igrali,takve momčadi su OUT iz bilo kakvih ozbiljnih kalkulacija o mogućem prvaku upravo zbog njih.

  Za mene je najretardiranija akvizicija ove godine ona C.Anthonya u OKC iz razloga što već imaš ubojicu ambicija,sad si dofurao još jednog takvog ????

  OKC na talent ove godine može ušićariti 30 pobjeda,na loš dan protivnika još max 5-7,na sreću jednu ili dvije i to je to.Sumnjam da će uopće ući u play off,a ako i dođu do tamo razvalit će ih bilo koja momćad od ovih ostalih 7,neovisno o tome što su talentom tu negdje al pari sa Rocketsima nakon GSW i Spursa

 OKC nema napad,oni imaju improvizaciju.Napad u kojem Russ MORA držati loptu barem 7 sekundi a Carmelo još isto toliko ukoliko se ne radi o brzoj tranziciji nije napadačka akcija nego nešto tipa Hrvatske na EP.Daj loptu Šariću i Bojanu pa što bude.......OKC može razvaliti protivnika,daleko od toga jer imaju talenta,to nitko ne opovrgava,međutim,ukoliko ne razvale protivnika i ne vode barem +10 zadnij 5 minuta,oni se raspadnu kao balon od sapunice.Regularna sezona igra se u principu na 60-40 u korist haklanja vs tvrde košarke osim ako se ne zovete Greg Popovich. Cleveland igra kako igra jer oni da odspavaju mjesec dana,izgube 16 utakmica u nizu,opet će do finala istoka,na zapadu to baš tako neće ići. Ukoliko OKC nadhakla suparnika tako da pred kraj vode 15 razlike,oni to dobiju,međutim,ako igraju protiv momčadi koja zadnjih 5 minuta skuži da ako zapne,može i dobiti,OKC redom gubi od ama baš svakog takvog.....Gledao sam ih neki dan protiv Denvera,pa to je tragikomično.Kod njih ne postoji kretanje bez lopte jer se Mello i George ne kreću,oni moraju loptu dobiti u ruke i sami sebi kreirati situaciju za poentiranje....i sada ( 3 minute do kraja) OKC gubi -2,Russ dribla na trici,Mello stoji na trici,George stoji na trici u kutu......nakon 10-tak sekundi,reket je zatvoren i dolazi Adams na pick....i što se dešava - Russ ide u prodor koji ne završava niti faulom,niti košem jer je prodor Russa jedina mogučnost koja je ostavljena Oklahomi i onda je to lako braniti,zatvorena je mogučnost protoka do ove dvojice - jer oni ionako stoje,ne pomaknu se 2 metra u 20 sekundi napada.......uglavnom,4 takva napada i Oklahome više nema nigdje. Najveći biser,zove se time-out..... - i odigraju isti napad kao prethodna tri ???? Ukoliko lopta nije kod Russa nego kod Mella,potpuno ista stvar s jednom izmjenom,umjesto prodora ide ISO. Ekipe koje sa OKC uđu u nekakve egal završnice gdje se onih 60-40 promijeni u 90-10 jer svatko voli pobijediti pa naraste ozbiljnost i obrana počne igrati na razini više - e pa tu OKC ima 1-8 trenutno,a to nije slučajno.

  OKC ima tri ogromna problema i niti jedan od njih nije "neuigranost". Kada pričamo o uigranosti a ekipa kojoj "mjerimo uigranost" ima Russa Westbrooka onda je to ironično.OKC nije uigrana momčad već 3 sezone,pa je nekakav argument uigranosti kao krivca za loše partije malo neozbiljan.Malo ti vrijedi uigranost ako u zadnjoj utakmici play offa šutiraš 2-14 a pola suigrača ti ne takne loptu uopće. To su činjenice. Pred godinu dana sam napisao ovdje u analizi da je Oladipo fantastičan igrač oba pravca a ne "loš suigrač" pa se Mac nije složio i nazvao ga "balvanom" isto kao i ostalih 12....e pa ti balvani razbijaju otkako su se makli od superstara........ali bolje da ne krećem u tu tematiku jer tu nema kruha.

  Prvi problem OKC je Donovan jer on rješenja koja se nameću sama od sebe ne može sprovesti u djelo jer za to nema potreban autoritet.

  Koliko god meni odbojan Russ bio,OKC sa ovakvim poluRussom ne može nigdje. Tu je drugi problem. Westbrook je prilično jednodimenzionalni igrač.atletski savršen,strahovito skočan,prodoran...jednom rječju - stroj za zabijanje koševa kroz polaganja i zakucavanja jer je njemu svaki pley mismatch,čuvati ga može možda samo Gary Payton, i to samo na mozak,ali on je prestar. Russ nema šut,nije toliko očajan kao Lonzo Ball prevara,ali šut nije ono što Russa čini boljim od ostalih. Svi mi ljudi volimo slušati priće o sebi,ljutimo se kada se priča ružno,imponira nam kada nas se hvali,a Russ nije vanzemaljac,pa i on je vidio i čuo polemike oko njegovog tripple doublanja i svrsishodnosti istog i naš junak Russ je ove sezone odlučio biti "nesebičan"....problem kod Russa je taj što on nije Chris Paul i on ne igra na inteligenciju nego na snagu.Westbrook ne zna kreirati akciju,on zna otvoriti šut ukoliko mu je zatvoren prilaz košu i njemu treba catch&shoot opcija a ne Carmelo Anthony koji kada tu loptu i dobije - kreće u svoju akciju. Okc da kojim slučajem ima nekoga tipa Thompson ili Korver umjesto Anthonya - bili bi puno bolji bet nego sada iako se pojedinačno Korver i Anthony ne mogu usporediti.

  OKC igra košarku u kojoj je pojedinac alfa i omega,koji je izuzetno talentiran i kojega baš ne zanima pretjerano tko mu je suigrač - i tu su najbolji,to igraju već neko vrijeme i taj igrač je već isprofiliran.Sada on na silu hoće biti tip koji će razigravati suigrače ???

Russell Westbrook ???

Jel' to neka zajebancija ??? 

 Epilog tih pokušaja vidljiv je u njihovom omjeru pobjeda i poraza. OKC mora Westbrooka okružiti tipovima kakvima je okružen Harden u Rocketsima,i to je jedina opcija koju oni imaju ako žele ići stepenicu više.

  Uz ovakvu garnituru,ukoliko žele podići svoju igru imaju dvije mogučnosti - nesposobni su za obje:

 Prva je ubrzati igru u napadu na max 12-15 sekundi.Koliko god to nelogočno zvučalo,ubrzanjem napada po defaultu bi trebali prestati daviti loptu i početi se kretati bez nje.Ukoliko nastave sistemom da u svakom napadu loptu moraju imati u rukama Anthony i Russ i barem u svakom drugom uključiti Georgea da se ovaj ne osjeti zapostavljen - tu nema pomaka

  Druga je startati sa Anthonyem kao 30 min. šestim igračem,što je isto tako malo vjerojatno jer se na prste jedne ruke mogu nabrojati treneri koji imaju autoriteta za takvo nešto.Donovan nije jedan od njih.

  Tu imamo i situaciju sa Paul Georgeom. George je tražio izlaz iz Indiane,OKC je podastro crveni tepih,Russ je obećao best behaviour ( što i radi,zato i jesu očajni ) i sletio je George u OKC. Ukoliko se ne riješe Carmela - slijedeće sezone se velika trojka raspada mada ,ukoliko se i riješe,zov LA je prejak .Lakersi su ostali bez Kobea,image rejting je pao da dublje ne može i napravili su jedino što se moglo,upustili su se u avanturu sa Lonzom da bi se franšiza medijski vratila tamo gdje joj je mjesto. Pelinka je neformalno izjavio nešto tipa da nemaju namjere trejdati ništa za Georgea ove godine iz razloga što neće davati pick za nekoga koji će slijedeće sezone najvjerojatnije potpisati kao free agent. 

 Zamislimo hipotetički zadnji napad.10 sekundi do kraja,OKC ima time-out i minus 1....Anthony gleda nešto tipa "this is for me right" ?...George "no,no,I can handle that"....Russ ništa ne govori,uzme loptu i šutira,njega te bilježnice i crte i ne zanimaju,pa to radi stalno....koliko to dugo  može trajati prije nego se pretvori u katastrofu ?

  Mogučnost Georgeovog ostanka u OKC je ravna mojoj da slijedeći petak dobijem Euro jack pot,nije statistički nemoguće,ali jako je malo vjerojatno i mora se poklopiti nekoliko stvari . OKC mora početi pobjeđivati - što se neće desiti.njegov brand mora narasti - što se uz Mella i Russa neće desiti......tako da....

Od velike trojke ostat će samo luzerski dvojac
Carmelo Anthony je nevjerojatan talent,to nitko ne spori,međutim očekivati od Mella da mijenja svoj stil igre iz bilo kojeg razloga je suludo.Da Mello može čuvati bilo poziciju 3 ili 4 i to poprilično uspješno,zna se već desetak godina,e sad,koliki je voljni moment je vrlo upitno.S obzirom na brojke,voljni moment je prisutan i ako usporedimo obrambenu igru Carmela iz Denvera,a pogotovo onoga iz New Yorka rezultat je vidljiv,a samim gledanjem utakmice ,koliko god to bilo u domeni znanstvene fantastike, vidi se da Carmelo igra obranu.....i tu ću sada u to ime napraviti minutu šutnje ............................................................................................................................................................................................................................................................................... jer Carmelo Anthony odlučio je da ...
Od velike trojke ostat će samo luzerski dvojac
Carmelo Anthony je nevjerojatan talent,to nitko ne spori,međutim očekivati od ...

Respekt: Essien1950, faz34, Mac316,

Ne slažem se: Mac316,

Ne znam jesi li kad igrao ali i da nisi možeš zamisliti da obrane upravo u ključnim trenucima igraju najčvršće i da za takve situacije treba nešto timski odigrati a ne samo derati na talent. Prvih 43 minute je puno lakše jednom Melu igrati - Mac316, 1.12.17. 21:22, 0 0 0
Onako kako uvijek igra pa nešto pogoditi, jednako i Georgeu, no kad obrane stisnu onda treba poznavati sistem u kojem igraš ili u nedostatku istog glavnog distributera. - Mac316, 1.12.17. 21:24, 0 0 0
točno,ali kao što masa njih govori,odigraj pick sa trojkom ili četvorkom pa da ukoliko te zatvore imaš opciju dodati recimo Georgeu kojeg čuva plej ako se perebace,a ne na minus 2 šut za 3 preko dvije ruke - to je idiotizam - AnakinRi, 1.12.17. 21:28, 0 0 0
kojeg oni ponavljaju jer Russ koliko god bio dobar - ako igraš jednu te isstu stvar 20 puta,pa pročitana si knjiga - kad Russa stisnu,on siluje i oni gube,ostatak ekipe ionako u završnici ne postoji - AnakinRi, 1.12.17. 21:29, 0 0 0
ali , kao što sam i napisao,nije Russ isključivi krivac i njegovi šutevi bez rezona,problem je što ova dva stoje ko balvani jer su identični igrači,ako im i doda,napravit će isto što i Russ,vjerojatno sa manjom uspješnoću - AnakinRi, 1.12.17. 21:32, 0 0 0
iverson | 12/2017

Puno se zadnjih dana govori o LeBronovoj metamorfozi u elitnog šutera, što mnoge impresionira, najviše zbog činjenice što to radi u svojoj 15.-oj sezoni. LeBron je, uz dobro nam poznate fizikalije i tehničke sposobnosti, mentalno potpuna neman koja ne prestaje raditi na sebi, što samo po sebi dovodi do situacije da ga se na tom području naziva anomalijom, i to je teza koju ne namjeravam i ne mogu rušiti.

Ali, kada uzmemo za pretpostavku da se radi o igraču koji još uvijek ne osjeća teret godina, njegov ovosezonski porast field goal percentagea na zavidnih 58,3% u tekućoj sezoni (iako se radi o uzorku od četvrtine sezone) sasvim je očekivan.

Mnogima to na prvi pogled neće izgledati tako ukoliko bismo pogledali kretanje njegovog percentagea tokom karijere (unaprijed isprike što nije rađeno na tribininim grafovima, već sam imao spremno u excelu pa mi se nije dalo prepisivat):

Ipak, ukoliko bismo njegovu karijeru u NBA ligi rascjepkali po angažmanima, što bi bilo logično uzevši u obzir da je igrao u tri potpuno različite momčadi i da je po povratku bilo potrebno vrijeme za prilagodbu, možemo vidjeti određene zakonitosti rasta u šuterskom postotku, pogotovo na drugom grafu na kojem su izuzete njegove prve 3 sezone zbog jednakosti uzoraka i činjenice da je u četvrtoj prvi put poveo momčad do finala konferencije i dao nam prvu potvrdu o kakvom se igraču radi:

Dakle, u Clevelandu prije Decisiona, LeBronov šuterski postotak ima konstantan i gotovo pravilan rast do 50%, u Miamiju se taj rast još ubrzava, te nakon povratka kući doživljava najstrelovitiji uspon, također gotovo pa pravilan.

Ako bismo išta u njegovih posljednjih 12 sezona kod šuta mogli nazvati anomalijom, to je činjenica da je u zadnjoj sezoni u Miamiju podigao svoj postotak manje nego inače (sa 56,5% na 56,7%). Sve ostalo, kao što se vidi na drugom grafu, potpuno je normalan razvoj situacije za LeBrona Jamesa.

Stoga, ovakve brojke ne trebaju čuditi - LeBron je u pitanju. Poznavajući njegovu etiku rada, trend rasta bi se vrlo lako mogao nastaviti i iznad stope od 60% narednih sezona. Što je za druge abnormalno nenormalno, za Jamesa je standard, te ga upravo to čini veličinom kakva je.

Kraljevski standard
Puno se zadnjih dana govori o LeBronovoj metamorfozi u elitnog šutera, što mnoge impresionira, najviše zbog činjenice što to radi u svojoj 15.-oj sezoni. LeBron je, uz dobro nam poznate fizikalije i tehničke sposobnosti, mentalno potpuna neman koja ne prestaje raditi na sebi, što samo po sebi dovodi do situacije da ga se na tom području naziva anomalijom, i to je teza koju ne namjeravam i ne mogu rušiti. Ali, kada uzmemo za pretpostavku da se radi o igraču koji još uvijek ne osjeća teret godina, njegov ovosezonski porast field goal percentagea na zavidnih 58,3% u tekućoj sezoni (iako se ...
Kraljevski standard
Puno se zadnjih dana govori o LeBronovoj metamorfozi u elitnog ...
Essien1950 | 12/2017

Memphis je godinama slovio za ekipu koja igra top obranu i redovito radi probleme svima pod geslom grit and grind. Izgleda da je ovo sezona kada se ta priča raspada. Uzroke treba kao i uvijek u NBAu prvo tražiti u transakcijama koje su odradili u prošlosti. Započet ćemo sa tradeom u siječnju 2015. Tada su od Celticsa dobili Jeff Greena a u suprotnom smjeru poslali pick prve runde 2019. (1.-8. zastičen, ako se ne ostvari do 2021. postaje potpuno nezaštičen). U tom tradeu je izmjenjeno i nekoliko "nebitnih" igrača koji su većinom dobili otkaze. Memphis je tada izgledao jako dobro i mislili su da je Green taman ono što im treba na SF poziciji.

Green nije lansirao ekipu na višu razinu ali Memphis je svejedno ponovo napravio solidan run u playoffu. Lagano su odradili Portland u prvoj seriji i onda su došli Warriorsi. Prve tri utakmice te serije su bile Memphisovi klasici; spori ritam, obrana sa puno kontakta, zatvoren reket i hrpa post upa u napadu te napadačkih skokova. To nisu baš bile utakmice u kojima Warriorsi dolaze do izražaja i Memphis je poveo 2-1. Četvrta utakmica u Memphisu je bila praktički meč lopta za domaćine. Warriorsi su tada preokrenuli seriju u svoju korist sa više small balla i trke. Sa dva "teretna" visoka Memphis nije mogao zatvarati sve na perimetru a Warriorsi su na drugoj strani potpuno ignorirali Allena i slali dodatnog čovjeka u reket. Tada su se mogli naslutiti prvi problemi grit and grinda sa modernom košarkom.

To ljeto je Gasolu istekao ugovor i Memphis je bez puno razmišljanja ohrabren solidnim playoffom dao max na 5 godina. Marc, iako Španjolac, je tu odrastao (išao je u srednju u Memphisu) i nije mu se baš mjenjala sredina. Tada se već dalo naslutiti da će Memphis jahati ovu jezgru koliko je moguće. 2016. je bila potpuno razočaranje jer su ih ozljede doslovno pokosile. Conley i Gasol su igrači skloni ozljedama a to pogotovo dolazi do izražaja sa njihovim stilom igre sa ogromnim intezitetom i puno kontakta; leđa i koljena to teško podnose pogotovo kad dođeš u tridesete. Bez te dvojice u prvoj rundi, Spursi su ih demolirali u četri utakmice (98 poena razlike ukupno !!!). Ti problemi nisu obeshrabrili Memphis te su dali max na 5 godina Conleyu.

U trenutku kada su Marcu davali maksimum, to je djelovalo potpuno opravdano. Marc kao elitni obrambeni igrač (TOP 3 lige u to vrijeme) te jedan od najboljih centara lige bi sigurno maksimum dobio i u nekoj drugoj ekipi; jedina razlika što bi negdje drugdje dobio četiri godine zbog Bird prava. Znalo se i da dolazi do porasta capa te da će već sljedeće ljeto to biti 5-6 miljuna ispod cijene. Sa Conleyem nije bila baš tako čista situacija. Conleyu je već max iznosio više od 30 miljuna u prosjeku po sezoni. Tada se znalo da u sljedećim sezonama cap neće doživjeti takav drastičan rast. Davao si max igraču sa 29 godina sklonom ozljedama koji nije TOP 5 na svojoj poziciji . Čak i nisu problematične prve 2-3 godine ugovora ako će izbjeć ozbiljnije ozljede (što je pod velikim upitnikom u startu) ali zadnje dvije godine daješ preko 30 posto capa igraču koji ima povijest ozljeda te je prošao zenit. Kada igraš u ovakvom sistemu koji troši tijelo te imaš hrpu ozljeda iza sebe a još si bek i ne možeš se osloniti na prednost u visini i dužini, pad je dratičan nakon 31.-32. godine.

To ljeto su donijeli još jednu značajnu odluku; dali su otkaz glavnom treneru i doveli Fizdalea iz Miamia.Fizdale je godinama slovio kao jedan od najboljih pomoćnika u ligi koji uživa veliki respekt kod zvijezda kao što su Wade i Lebron. On je bio jedan od prvih koji je uvodio neke stvari koje su danas standard u ligi. Heat je među prvima počeo igrati small ball sa Boshem na petici te Jamesom i Battierom na 3-4. Počeli su udvajati ball handlere, udvajati igrače u postu, switchati... To su sve elementi modernih obrana. U napadu su koristili Battiera kao stretch četvorku te Bosha kao stretch peticu kako bi otvorili dodatan prostor za Wadea i Lebrona. Pokrenuli su revoluciju; danas je nezamislivo da imaš manje od 4 igrača sposobna šutnuti dok je tada još uvijek većina ekipa igrala sa dva klasična centra. Naravno nije ovo sve Fizdaleova zasluga ali bio je dio jednog od najprogresivnijih stručnih stožera u ligi.

To ljeto su dali i maks ugovor na 4 godine Parsonsu. Godinama su tražili rješenje na pozicij trojke; uostalom zato su i riskirali sa tradeom Jeffa Greena. Parsonsov šut i sekundarna kreacija djelovali su kako sjajan fit za Memphis. Njegove brojke prethodne sezone su već bile u padu a imao je i dugu povijest problema sa ozljedama. Znakovito je bilo što se Dallas nije ni malo mislio oko produženja ugovora sa njim. Stvar se pretvorila u katastrofu. Imao je očajne brojke tokom cijele sezone; 6.2 poena, 34 posto iz igre, 27 posto za tri, 1.3 slobodno te 1.6 asista po susretu. To su sve redom najniže brojke u karijeri. Ta agonija je okončana u trećem mjesecu sa novom teškom ozljedom. Već tada je bilo jasno da je ovo najgori ugovor u ligi.

Sa promjenom trenera očito je bilo da će se Memphis malo modernizirati. Fizdale je prebacio Randolpha na klupu. Počeo je igrai sa JaMychal Green na četvorci. Green je puno modernija četvorka koja može preuzimati u obrani, šutira trice ali može i spustiti loptu na pod i napast ulazom. Randolph je igrao solidno u roli šeštog igrača gdje je mogao dominirati u postu protiv slabije konkurencije a njegovi problemi sa manjkom pokretljivosti nisu bili toliki kada ne igra protiv elitnog talenta. Marc je povećao volumen šuteva za tri; prošle godine je uzimao 3.6 šuteva za tri po utakmici sa solidnih 39 posto uspješnosti. Do tada u karijeri nikad nije imao preko 0.2 pokušaja za tri. Njihov napad je prodisao a dobili su i solidne partije od Harrisona, Seldena i Ennisa. Jako je bitno pronaći role playere koji mogu pomoći u oba smjera na jeftinim ugovorima. Tu se često i napravi razlika; svak može prepoznati elitni talent i dati mu max ugovor ali bitno izvući nešto od ovih manjih ugovora. Tu veliku ulogu ima i Fizdale koji je još u Miamiu bio poznat kao trener pod kojim igrači napreduju individualno. Čak su i u playoffu pružili solidan otpor Spursima u prvoj rundi te dobili dvije utakmice.

Ovo ljeto nadali su se da će Parsons uhvatit nekakvu formu te da će Conley i Gasol izbjeći veće ozljede a da će svi ovi role playeri koje su pronašli nastaviti sa solidnim partijama. Odrekli su se Randolpha u nadi da će Parsons, Green čak i Ennis popuniti minute na četvorci a back up peticu će odraditi Wright. Sa takvom ekipom očekivalo se neko od posljednih mjesta u playoffu. Otvorili su sezonu sa 7-4 i izgledalo je da sve ide po planu a onda su krenuli problemi. Prvo se ozlijedio Conley pa za njim Wright, Parsons te Chalmers. Od početka je problema sa ozljedama imao Selden koji je odigrao samo 2 utakmice. Posložio im se jako težak raspored te su upali u seriju od 9 poraza. Realno u ovakvom stanju jedino što su mogli izbjeći je taj poraz od Netsa kod kuće.

U toj utakmici došli su do izražaja svi njihovi problemi. Marc u ovoj fazi karijere ne može bit prva napadačka opcija. Imao je 6/17 šut iz igre uz 4 turnovera te samo 1 asist. Plus minus mu je bio -17 za 28 minuta u igri. Fizdale je odlučio pružiti šansu nekim drugima u završnici, Gasol je istupio u medije i to je treneru bio kraj. GM je stao na stranu igrača koji za centra bilježi katastrofalne brojke u zadnjih 5 utakmica: šutira 36 posto iz igre, 26 posto za tri a iako je prva opcija ima samo 3.7 slobodnih po susretu. Izgubio je atleticizam i obrana mu više nije ni prosječna. U zadnjih 10 utakmica Memphis ima 20. obranu lige. Na razini sezone još su uvijek 11. obrana lige ali trend je katastrofalan. Od sezone 2010/2011 samo jednom nisu imali TOP 10 obranu i to je bilo one sezone kad su ih Spursi rastavili u playoffu. Evans koji je ovo ljeto potpisao za nešto više od minimalca im je najbolji igrač u napadu. Situacija je to koja ne obećaje.

Na to sve dolazi i komplicirana situacija sa vlasničkom strukturom. Sadašnji vlasnik Pera nema veći nski paket. U trenutku kupovine kluba, njegova kompanija je doživjela financijske probleme te je morao uvesti Kaplana i Strausa kao investitore. Obojica imaju po 13.5 vlasničkog udjela ali su aktivirali klauzulu po kojoj klub ide na procjenu vrijednosti te Pera ima pravo kupiti od njih vlasnički udio po procjenjenoj cijeni ili ova dvojica po toj cijeni mogu otkupiti Perin dio. Dionice Perine tvrke su od te 2012. skočile za skoro 6 puta ali upitni su njegovi daljni motivi.

Na ovakvom Zapadu Grizzliesi su izgubili skoro svaku šansu za playoff. Najbolji potez bi bio početi iznova. Pri tom je trebalo ostaviti jednog od boljih trenera u ligi a tradeati zvijezde Gasola i Conleya iako ne mogu puno dobiti za njih zbog svih problema koje nose (veliki ugovori, ozljede, godine...) ali za Gasola se još uvijek barem može dobiti pick prve runde. Fizdale bi sjajno odradio to razdoblje jer ima povijest rada sa igračima koji su znatno napredovali pod njim. Sa takvom ekipom mogli bi "ganjati" puno loptica u lutriji. Ako Evans nastavi sa ovakvim partijama, možda bi mogli dobiti i neki resurs za njega. Resursi su trenutno ključ jer već duguju Bostonu potencijalno odličan pick (Aingie je genijalac). S obzirom da su tek 28. franšiza po vrijednosti u ligi, da su na najmanjem tržištu te da su prošle godine bili među 5 najgorih po prihodima (jedina playoff ekipa u tom društvu) vjerojatno će se nastaviti zabijati u zid i nuditi navijačima lažnu nadu i prividnost kompetitivnosti. Za samog Fizdalea se ne treba brinuti; brzo će on pronaći novi posao.

Memphisov raspad u nekoliko koraka
Memphis je godinama slovio za ekipu koja igra top obranu i redovito radi probleme svima pod geslom grit and grind. Izgleda da je ovo sezona kada se ta priča raspada. Uzroke treba kao i uvijek u NBAu prvo tražiti u transakcijama koje su odradili u prošlosti. Započet ćemo sa tradeom u siječnju 2015. Tada su od Celticsa dobili Jeff Greena a u suprotnom smjeru poslali pick prve runde 2019. (1.-8. zastičen, ako se ne ostvari do 2021. postaje potpuno nezaštičen). U tom tradeu je izmjenjeno i nekoliko "nebitnih" igrača koji su većinom dobili otkaze. Memphis je tada izgledao jako dobro ...
Memphisov raspad u nekoliko koraka
Memphis je godinama slovio za ekipu koja igra top obranu ...

Respekt: Drop24, maci97, Kanransha,

wolfy31 | 11/2017

Babo ima sjajan početak sezone, Šiši je solidan, Bender tek otkriva seniorsku košarku, a Zubac i Žižić mogu samo na treningu koristiti one košarkaške elemente zbog kojih su ovo ljeto propustili reprezentativne obveze. Posljednji, šesti mohikanac u najjačoj ligi na svijetu, još jedan od onih koji su ovo ljeto otpisali reprezentaciju je Mario Hezonja. I, kao što vidimo, to mu je pomoglo...

Mlađe kategorije

Priču o Mariju Hezonji ili kako mu već duže tepaju "Super Mariju" krenut će od njegovih početaka i KK Dubrovnika. Još dok je bio dijete, jedan lokalni košarkaški "stručnjak", alfa i omega dubrovačke košarke, forsirao je Hezonju tamo gdje nije trebao. Primjera radi, danas 22-godišnji Dubrovčanin, tri godine je mlađi od mene, a znao je dobivati minute protiv moje momčadi. Nije to bio garbage time, već dok je utakmica bila u egalu. I kao dijete je imao visok lut, precizan šut, ali kad ste tri godine mlađi od protivnika, velik ste minus za svoju momčad. Tako je bilo i s njim. Ali treneri su ga forsirali.

U isto to vrijeme, s 12 godina je debitirao za prvu momčad Dubrovnika. Zamislite što se od tog trenutka događa u glavi toliko mladog djeteta. Netko vam napuca glavu svakakvim stvarima, od vas pravi zvijezdu dok tome još niste ni blizu. Onda su ga prozvali i "Bijeli Jordan". E, pa, upravo tako kreće priča o Hezonji.

Uslijedio je prijelaz u tada vrlo bogati KK Zagreb. S Darijom Šarićem i sada prvim razigravačem reprezentacijem, Dominikom Mavrom, stigao je do euroligaškog naslova. Juniorskog, naravno. Iako godinu mlađi, Hezonja je imao izrazito velik doprinos u tom naslovu. Statistika s turnira može se pronaći na sljedećoj poveznici:

http://www.euroleague.net/competition/players/showplayer?pcode=003108&seasoncode=JT10

Ista ta momčad iste te sezone nije se uspjela plasirati na završnicu juniorskog PH. Sljedeće sezone su izgubili u finalu od Cedevite. Šarić nije mogao sam, Hezonja je ubacio samo pet poena. Ali, ajde. Imao je mononukleozu u prvom dijelu te sezone, pa mu se može oprostiti.

Svoju generaciju je izdominirao. Kadetsku momčad Zagreba sam je odveo do naslova, u finalu utrpao 46 poena. Ako se dobro sjećam, a mislim da je bila ta utakmica, imao je užasan šut za tri. Više od deset promašenih trica. I onda je isti onaj "stručnjak" s početka priče rekao kako će ući sljedeće. Nije ušla. Kad promašiš deset trica, staneš. Respektiraš suigrače.

Ali dobro, nekako se i može preći preko toga kad se pogleda kako nijedan od tih kadeta trenutno ne igra košarku profesionalno. Očito je morao sam.

Osvojio je i kadetsko EP, godinu poslije i broncu na SP za uzrast do 17 godina. Na EP je bio MVP. Više nego zasluženo. Sve u svemu, više nego respektabilna karijera u mlađim kategorijama. Skorerska dominacija, koja je bila produkt fizičke nadmoći nad protivnicima te sloboda u igri, koja mu je dopuštala velik broj promašaja nakon kojih većina drugih igrača ne bi više ušla na parket. Ali, opet ću ponoviti, zaslužio je tad te šuteve. I u to vrijeme je bio velika zvijezda, veliki talent, a mediji su tad krenuli uzdizati više nego trebaju.

Barcelona

Odlazak u Barcelonu jednom maloljetniku prava je čast. Bilo je tako i s Marijom. Odradio je sezonu u B momčadi. S juniorskom selekcijom izgubio u finalu Eurolige od Joventuta. Koliko je loše igrao na tom turniru, može se pogledati na sljedećoj poveznici:

http://www.euroleague.net/competition/players/showplayer?pcode=003108&seasoncode=JT12

E, sad dolazimo do onog najbitnijeg dijela - seniorske košarke. Kao punoljetan, Hezonja je proveo dvije sezone u Barceloni, a učinak kombiniran u ACB i Euroligi prikazan je na slici:

Imao je on tamo, za jednog mladića, impresivnih utakmica.  Protiv Manrese 8/8 trica, uništio Real u bitnoj utakmici... Ali, minute nije redovno dobivao. S razlogom. U Europi se traži disciplina, trener ima glavnu riječ. Hezonji to ne odgovara. U Barci ga je trenirao najbolji trener Eurolige 2010. te najbolji trener grčke lige prošle sezone. Isti taj trener je prije sedam godina osvojio najjaču europsku ligu, pored bogatijih i moćnijih Olympiakosa i CSKA. Dakle, s razlogom je Hezonja igrao koliko je igrao.

NBA

Istina je da sam i ja mislio kako njegov divljački stil igre više odgovara NBA-ju. Točnije, mislio sam kako to inače biva da će ga, obzirom na visoki pick, mediji uzdizati pa će i dobivati mnoštvo prilika. Može imati tri loše šuterske večeri, četvrtu će nešto pogoditi. Tako je i bilo. Ali, vrlo kratko. Problem je ponovno bio trener. Čudno, čovjek koji drži rekord po broju asista na jednoj utakmici, što dovoljno govori o njegovom košarkškom IQ-u. Čovjek koji je već tad imao skoro deset godina trenerskog iskustva.

Možda je i trener stvarno ponovno bio problem. Ali, lanjsku sezonu stigao mu je vrlo priznati trener, Frank Vogel. A kod njega je dobio još manje minuta. Naravno, sve su brojke pale.

Ovo je Hezonjina statistika tijekom odigrane dvije sezone plus četvrtina ove:

Jesu li to brojke neke superzvijezde, novog Jordana?! Naravno da nisu.

Zaključak

Razlog ovako loših brojki, odnosno nepovjerenja trenera, tj malog broja minuta leži u tome da se Hezonja nije razvio u košarkaška kojeg je mogao. Da budem jasniji, košarkaški je ostao isti kao kad je izišao iz juniorskog staža. Od tada, nije popravio nijedan košarkaški element. Fizički napreduje iz ljeta u ljeto, ali što će mu to? Ne igra centra. Ne možeš biti ni šuter ako si na 30%. Dribling mu je i dalje očajan, a obrambene igrače može preći samo na brzinu. Obranu može odigrati solidno, ali uglavnom nema volje za istu. Treba više gledati momčad nego li sebe. Nijedan od tih elemenata neće popraviti dok ne riješi problem sa svojom glavom.

Isto tako, treba se riješiti svih onih koji mu pune glavi od malena. Počevši od silnih "stručnjaka" pa do svih medija, koji nakon njegovog jednog zakucavanja prave senzaciju godine. Imao sam više iskustva u sportskom novinarstvu, znam dobro što se najbolje prodaje.

Da se razumijemo, u Hezonji leži odličan košarkaš, odnosno igrač koji može biti iznad NBA prosjeka, ali takvog igrača treba izgraditi. 22 su mu tek. Četiri godine su mu prošle bez ikakvog napretka, treba se što prije trgnuti.

Bitan je i odabir. Treba li ostati u Ligi, izgubiti cijelu sezonu i onda se zadnji put pokušati dokazati ili otići u Europu kod nekog trenera koji bi ga mogao košarkaški odgojiti? Da mogu, na njegovom mjestu bih otišao u Fener. Žoc bi napravio čudo od njega, a za par godina bi onda mogao biti što je Bogdan Bogdanović trenutno u NBA-ju.

Ima li nade za Hezonju?
Babo ima sjajan početak sezone, Šiši je solidan, Bender tek otkriva seniorsku košarku, a Zubac i Žižić mogu samo na treningu koristiti one košarkaške elemente zbog kojih su ovo ljeto propustili reprezentativne obveze. Posljednji, šesti mohikanac u najjačoj ligi na svijetu, još jedan od onih koji su ovo ljeto otpisali reprezentaciju je Mario Hezonja. I, kao što vidimo, to mu je pomoglo... Mlađe kategorije Priču o Mariju Hezonji ili kako mu već duže tepaju "Super Mariju" krenut će od njegovih početaka i KK Dubrovnika. Još dok je bio dijete, jedan lokalni košarkaški "stručnjak", alfa i omega dubrovačke košarke, forsirao je ...
Ima li nade za Hezonju?
Babo ima sjajan početak sezone, Šiši je solidan, Bender tek ...

Respekt: Kanransha, Essien1950, draxy, GNKDZCFC,

Slažem se: KhazadDoom,

Ove godine se prvi put vidjelo da je par puta spustio loptu na pod i napao obruč. Dvije godine to nije radio što je baš katastrofa za igrača sa takvim atleticizmom i fizikalijama. On je u prvoj sezoni imao 18 minuta po susretu a ispod 1 bacanja po ut - Essien1950, 1.12.17. 12:27, 0 0 0
Ima tu više razloga zašto je tako, mislim da sam objasnio to. Pazi, tehnika mu je očajna. Drugi, važniji problem je glava. Njemu je draže opaliti tu tricu, nego napraviti bilo što drugo. - wolfy31, 1.12.17. 12:50, 0 1 0
Essien1950 | 11/2017

Na ljeto 2016 mnoge su se stvari promijenile u Houstonu. Morey (GM Rocketsa) je odlučio napraviti radikalne zahvate na rosteru. Prvo je doveo Mikea D'Antonia na mjesto glavnog trenera. Bickerstaff je ostavio ekipu u rasulu. Postojali su problemi i sa međusobnim odnosima a to se odražavalo na terenu gdje su Rocketsi igrali katastrofalnu obranu (jedna od najgorih u NBAu te sezone) što nikako ne bi smio biti slučaj kad imaš 48 minuta jako dobar rim protection sa Howardom i Capelom te imaš tada još uvijek jednog od najboljih defenzivnih stopera na boku u Arizi. 

Došlepali su se do playoffa na račun Hardenovih herojstava da bi ih Warriorsi pregazili u 5 utakmica (u čak tri utakmice je bilo 25+ poena razlike). Morey nije lik kojemu je cilj ući u playoff i bit pometen. Stoga je roster to ljeto doživio velike promjene; Howard je pušten da odšeta. Velike ugovore dobili su Gordon i Anderson; duo iz Pelicansa. Dati Gordonu 14 milja prosječno na 4 godine te Andersonu oko 20 prosječno na 4 nikako nisu djelovali mudri potezi. Obojica su bili jedni od najgorih obrambenih igrača u ligi te su ih mučile ozljede.  Morey je odlučio to ignorirati i dati u ruke ekipu Hardenu i sve chipove staviti na napad. 

Gordon i Anderson su savršeni za D'Antonijev napadački sustav raširenog pick and rolla jer obojica mogu igrati bez lopte i tako otvarati prostor Hardenu za ulaze a tada je bilo jasno da sa Hardenom, Gordonom i Andersonom obrana neće biti primarna. I tako su Rocketsi lagano došli do trećeg mjesta te prošli OKC u prvoj rundi drafta. Došao je trenutak istine. Cijelu tu sezonu provlačili su se sa lošom obranom na račun jednog od najboljih napada u povijesti lige (10. najbolji ofenzivni rating u povijesti lige).  Napad koji se oslanja većinom na trice u tranziciji te centralni pick and roll na postavljenim napadima je dolazio na veliko iskušenje protiv elitne obrane Spursa kojoj su još glavne vrline tranzicijska obrana, limitiranje korner trica i zaštita obruča.

Prve četiri utakmice serije su bile krajnje polarizirane. U dvije utakmice u kojima je Rocketse išao šut za tri odnijeli su pobjedu, u druge dvije poraz. Tada su Spursi radikalizirali gameplan; ostavili su poludistancu potpuno nebranjenu te se potpuno orijentirali na perimetar i reket. Houston je bio izgubljen; jednostavno nisu navikli uzimati midrange šuteve pa makar oni bili potpuno otvoreni. Jednostavno su se zabijali u zid te uzimali trice preko ruke ili se zabijali u reket gdje su Spursi redovito imali minimalno dva čovjeka. Pojavio se još jedan problem koji je bio očit i u prijašnjim serijama sa GSW. I Spursi i GSW imaju elitne stopere na krilu koji mogu limitirati Hardena a Rocketsi nisu imali nikakav sekundarni plan. Thompson i Iguodala ili Green i Leonard su se izmjenjivali na Hardenu i ovaj bi samo ostao bez "gasa" u završnicama. Dokaz je zadnja utakmica serije kada su Spursi čak i bez Leonarda potpuno razmontirali izgubljene Rocketse.

Morey je shvatio da ovom rosteru treba još zahvata. Rocketsi slove za jednu od poželjnijih free agent destinacija u ligi. Veliko tržište (9. najveći "NBA grad"), niski porezi te ogromna popularnost franšize na najvećem svjetskom tržištu (ostavština Yao Minga). Morey njeguje sjajne odnose sa većinom agenata u ligi pored toga a u današnjem NBAu agenti kreiraju puno toga. Rocketsi su tako dali novi (još veći) ugovor Hardenu ovo ljeto; igraču iz agencije koja ima još dva važna igrača Rocketsa; Gordona i Arizu. Takve stvari definitvno pomažu dugoročno. Tako je i Paul izabrao Rocketse.

Odmah na prvu je djelovao kao sjajan fit. Od važnih igrača izgubili su samo Beverleya ali Paul je ionako godinama jedan od najboljih defendera na jedinici. Na povijesno dobar napad nadodate igrača koji drži prvo mjesto na all time ljestvici offensive ratinga (122,76 prosjek karijere; preko poena ispred drugog Reggie Millera). Ovim Rocketsima je bio suđen elitni napad. Paul je jedan od najboljih igrača na poludistanci uopće i time su riješili potencijalne probleme kad dođe playoff. Paul je sjajan raizgravač i time olakšava posao Hardenu u kreaciji. Dakle riješili su sa tom akvizicijom dva glavna problema koja su se javljala u playoffu. Ali Paul se ozlijedio u prvom susretu sezone i morali smo pričekati da vidimo Chrisa na djelu u Rocketsima. Za to vrijeme Rocketsi su se zahuktali.

Harden izgleda još bolje nego prethodnih godina. Brojke su mu sjajne; šut za tri mu je 41 posto što je nevjerojatno s obzirom da uzima preko 11 pokušaja po utakmici. Taj porast broja šuteva za tri nije utjecao na broj slobodnih (izbori preko 9 bacanja po susretu) . Prošle godine je šutirao 35 posto za tri na 9 pokušaja te imao jedno slobodno više po utakmici. Predvodi ligu u broju postignutih poena, slobodnih bacanja i trica. Uz to je i najbolji asistent lige. Sve to uz najveći usage rate u ligi (36 posto) te podatak da je 48.9 posto postignutih poena suigrača nakon njegove asistencije (naravno i po tome predvodi ligu). I prošlih godina je Harden imao sjajne brojke ali ove godine je znatno povećao efikasnost. U prvih 30 je po True scoring percentage (parametar koji izjednačava šuteve iz igre i slobodna). Većinom su tu centri i specijalisti (elitni spot up šuteri će uvijek bit u vrhu te kategorije) ali to društvo su uvijek činili Lebron, Durant i Curry. Sada je i Harden dio tog društva. Očiti su plodovi intezivnog rada ovo ljeto jer Harden i izgleda nikad bolje fizički. Igra najbolju obranu u životu te je trenutno apsolutni favorit za MVP-a.

Drugi važan faktor je Capela. Capela predvodi ligu sa 67.1 posto iz igre ako gledamo igrače sa dovoljnom minutažom. Uzima 85 posto svojih šuteva iz reketa; redom sve nakon Hardenovih asistencija iz picka. Uz to hvata preko 11 skokova po utakmici od toga preko 3 napadačka. Ti napadački skokovi su značajni za Rocketse jer obično nakon napadačkog skoka netko ima otvorenu tricu (obrane se uvijek skupljaju u reket nakon šuta). Velike zasluge nosi i za to što su Rocketsi znatno bolji obrambeno (7. defenzivni rating u odnosu na 18. prošle godine). Primaju 5 poena manje na 100 posjeda u odnosu na prošlu sezonu. Za to naravno imaju zasluge i neki drugi igrači. Morey je ovo ljeto doveo čak dva odlična defenzivca na boku u Tuckeru i Mbouteu.

Eric Gordon je još jedan u nizu koji je u najboljoj kondiciji u životu; skinio je kilograme te je dobio na snazi i brzini. Ima nevjerojatne defenzivne brojke. Nalazi se u samom vrhu po statistici po kojoj šut opada igraču kojeg on čuva (gleda se razlika u odnose na prosjeke tog igrača). U društvu je Smarta, Browna, Porzingisa, Duranta; sve redom elitnih defenzivaca. Kao posljedica bolje forme porastao je i broj iznuđenih bacanja (2.3 prošlu godinu; 4.9 ove). Njegov ugovor pod ovim salaryom capom djeluje kao pun pogodak trenutno. 

Nekoliko igrača u takvoj formi pomoglo je Rocketsima da bez problema imaju TOP 3 skor lige i bez Paula. Sa povratkom Paula počeli su gazit; u zadnjih 5 utakmica imaju 5 pobjeda sve redom dvoznamenkastom razlikom. Paul je dao još dodatnu dimenziju toj ekipi. U napadu su još opasniji jer sada imaju dva elitna kreatora. I Harden i Paul su opasni sa loptom i bez nje. Događa se da recimo Harden razbije obranu i povuče sve prema reketu izbacuje povratnu Paulu koji sada napada obranu izvan balansa što mu otvara još više prostora za šut, prodor ili dodavanje. Kreiraju gomilu korner trica a njihovi centrima ostaje još više zicera (Capela i Nene su u samom vrhu po broju zakucavanja). Uz to su riješili problem back up playa jer sada uvijek imaju jednog od dvojice na terenu.

Paul uživa u ovim raširenim formacijama te je u zadnje 3 utakmice zabilježio 39 asistencija uz samo 2 izgubljene lopte. Samo za usporedbu Dinwiddie predvodi ligu sa 5.5 asista na 1 turnover. Paul će brzo preuzeti vodstvo (nedostaje mu minuta da bude kvalificiran). Ako se gleda samo zadnjih 5 utakmica (od povratka Paula); Houston ima četvrtu obranu lige, najbolji napad lige (5 poena bolji u odnosu na druge Cavse na 100 posjeda). Bitan podatak je da su skoro izjednačeni sa GSW po broju asistiranih poena. Skoro 70 posto njihovih poena od povratka Paula je asistirano. S njim se poboljšao protok lopte i otvorilo se još više prostora; prije svega Hardenu koji bi mogao još dodatno povećati efikasnost jer mu i raste broj spot up šuteva.

Rocketsi sa Paulom definitivno djeluju kao druga najbolja ekipa lige. Sada im preostaje ganjati prvo mjesto Zapada i prednost domaćeg parketa jer Warriorsi još nisu na maksimumu (prije svega obrambeno) te su odlučili iskoristiti svaki trenutak za odmaranje svojih udarnih igrača. GSW i dalje djeluje kao najjača ekipa u playoffu ali Rocketsi rade sve kako bi dočekali neki njihov posrtaj u playoffu. Uvijek se može dogoditi ozljeda nekom od udarnih igrača ili može Draymond upasti dvije utakmice u probleme sa osobnima a jednu Harden eksplodira sa 50+15 i imamo seriju. Nada je tanka ali uvijek postoji i budite sigurni da će Morey iskoristiti svaku šansu za pojačanje na rosteru. Rekao je u više navrata da neće prestati raditi na smanjenju razlike između njih i Warriorsa. 

Trenutno najbolja momčad lige o kojoj rijetko tko priča
Na ljeto 2016 mnoge su se stvari promijenile u Houstonu. Morey (GM Rocketsa) je odlučio napraviti radikalne zahvate na rosteru. Prvo je doveo Mikea D'Antonia na mjesto glavnog trenera. Bickerstaff je ostavio ekipu u rasulu. Postojali su problemi i sa međusobnim odnosima a to se odražavalo na terenu gdje su Rocketsi igrali katastrofalnu obranu (jedna od najgorih u NBAu te sezone) što nikako ne bi smio biti slučaj kad imaš 48 minuta jako dobar rim protection sa Howardom i Capelom te imaš tada još uvijek jednog od najboljih defenzivnih stopera na boku u Arizi. Došlepali su se do playoffa na ...
Trenutno najbolja momčad lige o kojoj rijetko tko priča
Na ljeto 2016 mnoge su se stvari promijenile u Houstonu. ...
momci stvarno igraju odlicno,a jos je bitnije za playoff sto je cp3 jedan od najboljih sutera s poludistance ikad. nece se ponavljati situacije kao da spursi ignoriraju midrange - maci97, 29.11.17. 15:55, 0 0 0
maci97 | 11/2017

Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po svoj prilici te nam osobine omogućavaju opstanak u životnoj borbi, ali nekad pretjeramo u svom zanosu guranja svojih ideja i dokazivanja da su baš te ideje objektivna istina. Da nije tako, ne bi imali razloga za ikakve sukobe, od ratova do svakodnevnih prepirki. Povijest je puna primjera ljudi koji su zbog svoje tvrdoglavosti skončali epskim podbačajima, no crtica o Galileu Galileiju donosi antitezu kao primjer velikana koji je išao protiv svih a na kraju se ispostavilo da je u pravu.

Svi volimo rasprave i dokazivanje da smo u pravu, a nama koji se skupljamo i družimo u ovom kutku interneta nema draže teme od sporta. A rijetko tko u svijetu sporta izaziva toliko podijeljenih mišljenja i rasprava no što to u svojih 14 godina profesionalne karijere uspijeva izvjesni LeBron James. Samoprozvani kralj već godinama svojim igrama i postupcima daje argumente objema stranama, onima koji ga smatraju najvećim košarkašem ikad koji se ne zove Michael Jordan, te onima koji će ga smatrati nusproizvodom pumpanja publiciteta u novomilenijskoj NBA koji se okoristio nedoraslom konkurencijom na istoku i fenomenom društvenih mreža uz neizbježno spominjanje kontroverznog "Decisiona" kad je odlučio preseliti svoje talente u South Beach udruživši se s kompanjonima iz draft klase 2003. Dwyaneom Wadeom i Chris Boshom. Nekako je LeBron od prvog naslova 2012. naovamo uspijevao utišati svaku raspravu tamo gdje se jedino broji, na parketu pa se javnost zasitila te je našla novu žrtvu u Kevinu Durantu.

Druga strana medalje kad govorimo o konkurenciji na istoku jesu pokušaji traženja istočnog izazivača koji će okončati Kraljevu vladavinu, a koji se uglavnom rasplinu tamo negdje oko podbacivanja prve playoff lopte u travnju. Bostonska velika trojka je bila prestara, Bad Boysi vol.2 također, ambicije Vogelove Indiane su se slomile zajedno s nogom Paula Georgea, petorka Hawksa nije imala nikog da preuzme odgovornost kad je gusto, a backcourt dueti u Torontu i Washingtonu očito jednostavno nisu dorasli. Svake godine inkvizicijski uvjeravamo jedni druge da je Lebron gotov, star, zasićen a on nas uvijek iznova galilejevski demantira. Lani smo našli nove favorite, Celticsi predvođeni najboljim trenerom lige Stevensom su oduševili u regularnoj sezoni, no više od toga, nazirale su se ozbiljne pukotine u sustavu LeBronovih Cavsa, ponajprije problemi u obrani. Cavsi su ipak nakon blijedog izdanja u prvoj rundi protiv Pacersa uključili famozni "prekidač" te odjurili do velikog finala gdje su se razbili na hrid zvanu Warriorsi.

Ove sezone izazivač je ostao isti, osim što se ovogodišnji Celticsi trebali izgledati kao puno ozbiljnija prijetnja nego lani, čak i usprkos stravičnom lomu gležnja Gordona Haywarda u provj četvrtini nove sezone. Dašak konkretnog rivalstva unio je Kyrie irving koji je odlučio da ne želi biti Robin Batmanu LeBronu pa su ga Cavsi spakovali u Boston u trejdu o kojem već svi znaju sve. Ipak, pošto ovo nije tekst o Irvingu ni Celticsima, fokusirat ćemo se na to da nade(ili strahovi, ovisi kuda vam srce vuče) o svrgavanju LeBrona ove godine imaju nikad čvršće temelje ponajprije zbog problema kod samih Cavsa.

Napad izgleda pristojno i očekivano, Wadea i LeBrona se okružuje sa što je više moguće šutera pa njih dvojica razvijaju slash&kick igru ili vrte pick do besvijesti šireći teren za Lovea, Korvera i ostale. Jamesove nadljudske partije na tom dijelu terena(nevjerovatno da ga se ponovo ne uzima u razgovor za MVP-a, čovjek bilježi redom 28.6-8.5-8.1 uz najveću minutažu u ligi) dovoljne su za četvrti napad lige s rejtingom od 109.9 poena na 100 posjeda. Korver po običaju ubacuje svoje trice, a probudili su se i Love te J.R.Smith pa napad izgleda dovoljno podmazano za lagano krstarenje vodama istoka.

Glavni razlog očajnog ulaska u sezonu(omjer 5-7 u prvih 12 utakmica sezone) jest grozomorna obrana. Relativno stara momčad kao da ne želi ili ne može odigrati ikakvu verziju ičega što liči na tranzicijsku obranu, a u postavljenoj igri 5 na 5 ih odlikuje očajna obrana picka. Očito je da se po prošlogodišnjem poučku prekidača LeBron štedi na ovom dijelu terena pa često uzima napadački najbezopasnijeg suparnika da bi mogao igrati svojevrsnog safety-a koristeći svoj nadprosječan košarkaški IQ za pomaganje u udvajanjima i vrebanja linija dodavanja za preječene lopte. Problem je u tome što je rupa toliko da ih nitko ne može pokrpati što se očitava u tek 27. obrani lige koja prima 108.2 poena na 100 posjeda. Tek tragikomični Bullsi, Kingsi i Sunsi imaju lošiju obranu do sada.

Osim obrane, veliki problem očito je bio psihološki i voljni moment koji je očito sada djelomično riješen. Problemi koji su nastali duboko u ljetu kad front office nije uspio u pokušajima da ulovi kapitalca u vidu Mela ili Georgea manifestirali su se kasnije u nezadovoljstvu i odlasku Irvinga, trzavicama u rotaciji oko Smitha i Wadea te najsvježijem odlasku Rosea na produženi odmor na kojem će odlučiti da li će uopće nastaviti igrati košarku. Nadovezale su se na to i ozljede, na već odavno odsutnog Thomasa i spomenutog Rosea nadodao se i izostanak jedinog pravog centra Tristan Thompsona. Sve je to rezultiralo time da Cavsi izgledaju kao ekipa koja uopće ne želi igrati pa su opet naveliko krenule priče o tome da je LeBronovo vrijeme u Clevelandu prošlo te da na kraju sezone seli u LA.

Dovoljan je ipak bio samo jedan trenutak da se cijela situacija okrene naglavačke. Jedna krivo protumačena izjava o Dennisu Smithu Jr. i Franku Ntilikini potaknula je sukob između Jamesa i gotovo cijele ekipe Knicksa taman pred međusobni dvoboj u kultnom Madison Square Gardenu. Cavsi su tu utakmicu dobili pritom okrenuvši zaostatak od 20-ak razlike u drugom poluvremenu te jedojam da su nakon toga ubacili u višu brzinu pa se sada nalaze na trećem mjestu istoka s nizom od 8 pobjeda. Momčad puna prekaljenih veterana i profesionalaca koje sada nećemo nabrajati jer su razbacani po tekstu ipak je vrijednija od borbe za osmo mjesto u playoffu te se kad-tad očekivao rast forme. Tako u pobjedničkom nizu čak i obrana izgleda pristojno pa je tako sjela na sedmo mjesto lige s 100.9 rejtingom u zadnjih 8 utakmica. To dovoljno govori koliko je očajna bila u prvom dijelu studenog jer su ovih 16 vrlo dobrih dana uspijeli popeti tek na 22. mjesto svih obrana lige kroz 11. mjesec. Napad izgleda standradno dobro te se nalazi na četvrtom mjestu lige otkad traje pobjednički niz.

Cavsi su se trgnuli i ne izgleda kao da namjeravaju stati. Iščekuje se povratak Thomasa i odluka Rosea, a pozitivni ishodi popravili bi ionako sjajan napad. Moguće je i pretvaranje picka netsa kojeg su dobili u Irvingovom tradeu za pomoć pod košem, a spominje se i trade s Clippersima koji bi uključivao DeAndre Jordana što bi zasigurno pokrpalo neke obrambene probleme. LeBron nam je poput Galilea poručio "Eppur si muove" dokazavši nam da po tko zna koji put nismo bili u pravu kad smo ga otpisali. Izgleda spreman i gladan da ovu ekipu odvede u novo finale i četvrti čin rivalstva s Warriorsima, a onda na ljeto mirne duše i svjesti odluči što je najbolje za košarkaša LeBrona i biznismena LeBrona.

Eppur Si Muove
Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po svoj prilici te nam osobine omogućavaju opstanak u životnoj borbi, ali nekad pretjeramo u svom zanosu guranja svojih ideja i dokazivanja da su baš te ideje objektivna istina. Da nije tako, ne bi imali razloga za ikakve sukobe, od ratova do svakodnevnih prepirki. Povijest je puna primjera ljudi koji su zbog svoje tvrdoglavosti skončali epskim podbačajima, no crtica o Galileu Galileiju donosi antitezu kao primjer velikana koji je išao protiv svih a na kraju se ispostavilo da je u pravu. Svi volimo rasprave i dokazivanje da smo u pravu, a ...
Eppur Si Muove
Ljudi su po svojoj prirodi tvrdoglava i samouvjerena bića. Po ...

Respekt: Losovius, GNKDZCFC, JoHayes13,

Slažem se: rodgthegoat,

wolfy31 | 11/2017

Posljednjih godina svjedoci smo nenormalnog pumpanja individualnih statistika, a onda još većeg pumpanja takvih igrača po medijima. Bilo je to i lani. Westbrooku se dopuštalo da radi što hoće. Momčad je tad patila. Govorilo se kako su mu suigrači loši, a početak ove sezone govori potpuno drugačije. Pogledajte samo Kantera, Oladipa, Sabonisa... Svi oni bili su loši za velikog Russella. No, ostavimo se sad njega. Ove godine diglo se previše prašine oko jednog drugog igrača koji to ne zaslužuje.

Obitelj Ball u medijima je češće nego polugole slike Lidije Bačić, a glavna zvijezda obitelji, Lonzo, izabran je kao drugi pick na ovogodišnjem draftu. I onda su mediji počeli pričati kako je stigla nova zvijezda, budući vladar lige. 

A, evo, prošla je četvrtina lige i Ball nije ni blizu tih priča. Mogu mu pohvaliti prosjek asistencija, koji je za jednog rookieja vrlo dobar. S proječnu 7,1 asistenciju po utakmici sedmi je asistent lige. Za pohvalu. To bi zapravo i trebala biti uloga pravog razigravača. Obranu također zna odigrati solidno, ali šut... Prva stvar što to izgleda zaista očajno. Ima ružniji izbačaj od Shawna Mariona i Josha Childressa. No, oni su uzimali samo otvorene šuteve, a Ball kao razigravač to ne može.

Postotak šuta u prvih 20 utakmica je zaista užasan. Ball na parketu prosječno provodi 33 minute, a za to vrijeme iz igre šutira niti 31%. Šut za tri je na 24,5%. Iako Ball zna pogoditi kad je sam na šutu, pogađa u serijama na zagrijavanju, to se ne može uočiti na utakmicama. U NBA ligi ne može stvoriti dovoljno prostora, gdje bi njegov šut ostao neometan.

Tehnika šuta bi se u potpunosti morala promijeniti, a sad je to vrlo teško. Šariću su to popravljali, ali tu se radilo samo o nekim nijansama. Ball prosječno gubi i 2,7 lopte po utakmice, što je, obzirom na sve okolnosti, prihvatljivo.

E, sad. Ono što mi je potpuno skrenilo pozornost i što me natjeralo na ovu analizu su zapravo njegova slobodna bacanja. Podatak koji je nemoguće zaobići. Ball je u dosadašnjih 20 utakmica šutirao 28 slobodnih bacanja, a pogodio tek 12! Ball, bek, ne centar. Iako bi mu se i tad moglo izrugivati.

Dakle, bek Lakersa šutira 42,9% s linije slobodnih bacanja. Koliko je to loše, prikazat ću tablicom najgorih šutera slobodnih bacanja lanjske sezone (2016./'17.):

Kao što se može zaključiti, pet najgorih šutera su centri, a samo bi Drummond bio gori od Balla, da je s ovim postotkom igrao lani. Taj isti Drummond je ove sezone drastično popravio svoj postotak, trenutno je na preko 60%. Ista je situacija i s Jordanom. Howard je na 45,9%, Biyombo na 55%, a Plumlee na 43,4%. Dakle, svi su efikasniji od Balla.

Vrlo je malen broj bekova koji su se mučili sa slobodnim bacanjima. Ukoliko se u obzir uzmu igrači koji su šutirali bar dva bacanja po utakmici, tek je jedan bek šutirao ispod 60%. Riječ je o Slick Wattsu, beku koji je sedamdesetih odigrao šest sezona u najjačoj ligi. Prosjek karijere s linije slobodnih bacanja bio mu je 59,7%, a najgora sezona po tom pitanju bila je ona s 57,8% slobodnih bacanja.

U toj konkurenciji je i Rajon Rondo, koji je na nekih 60% tijekom cijele karijere, a zanimljivo je kako nikada sezonu nije završio s bar 65%.

Moglo se po internetu naći kako Balla načinom igre uspoređuju s Kiddom, ali daleko je on od njega. Istina, upisao je već dva triple-double učinka, jednom ostao kratak za asistenciju. Ali, čim je s druge strane neki opasniji defanzivac, njegove brojke su užasne.

Ball zasad ispisuje povijest, ali ne kako su Lakersi to željeli. Treba se puno toga promijeniti kako bi ovaj dvadesetogodišnjak ispisivao povijest na pozitivan način. A, iako sam navijač Lakersa, ne vjerujem baš u to.

Jer, Rasheed Wallace je više puta rekao: "Ball don't lie".
Lonzo Ball ispisuje povijest
Posljednjih godina svjedoci smo nenormalnog pumpanja individualnih statistika, a onda još većeg pumpanja takvih igrača po medijima. Bilo je to i lani. Westbrooku se dopuštalo da radi što hoće. Momčad je tad patila. Govorilo se kako su mu suigrači loši, a početak ove sezone govori potpuno drugačije. Pogledajte samo Kantera, Oladipa, Sabonisa... Svi oni bili su loši za velikog Russella. No, ostavimo se sad njega. Ove godine diglo se previše prašine oko jednog drugog igrača koji to ne zaslužuje. Obitelj Ball u medijima je češće nego polugole slike Lidije Bačić, a glavna zvijezda obitelji, Lonzo, izabran je kao drugi pick ...
Lonzo Ball ispisuje povijest
Posljednjih godina svjedoci smo nenormalnog pumpanja individualnih statistika, a onda ...

Respekt: JoHayes13, GNKDZCFC, BruceWayne, Losovius, danijel_os,

Slažem se: Kanransha, danijel_os,

Ne slažem se: KhazadDoom, maci97,

Lonzo Ball je smeće koje uz puno rada može postat prosječno NBA govno zamotano u šareni celofan.Usporedbe sa Hall of fame igračima možemo oprostit imbecilnim mainstream medijima ali ne bi ih ovde trebali koristit. - Lwave, 29.11.17. 0:39, 0 0 0
Čini mi se da su te godine podijelili rookieja između Kidda i Hilla. Naravno da je bolji defenzivac, ali nitko ne uspoređuje po tom dijelu. Kidd je isto bio teški bricker koji je imao fantastičnu igračku inteligenciju i viziju. Ball je veći bricker - JoHayes13, 29.11.17. 13:31, 0 0 0
ima slabiju viziju i košarkašku inteligenciju, na što mislim kada se njih dvoje uspoređuje. Na skali su na drugačijim mjestima, ali na istoj skali. Osobno ga ne volim, ni sve oko njega, ali Kiddovi počeci su bili dosta slični Ballovim - JoHayes13, 29.11.17. 13:33, 0 0 0
U pravu si za Hilla, ali podijelili su, i to je znak nečeg velikog. Slažem se da je ovaj bio bricker, ali i sam kažeš da je Ball još veći. Možda dosta subjektivnost igra ulogu, ali ako su na istoj skali, onda su mjestom daleko, daleko... - wolfy31, 29.11.17. 15:18, 0 0 0
Pa da, to nekako i ciljam. Prilično slični igrači da bi ih mogao usporediti, ali svakako s velikom razlikom u kvaliteti. Vidit ćemo hoće li Ball uspjeti napravit nekakav napredak, jer sad baca cigle, može u jednu stranu, obrane znaju točno što će itd - JoHayes13, 29.11.17. 15:52, 0 1 0
maci97 | 11/2017

Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj sezoni NBA lige, prošlo je i vrijeme prvih kolokvija pa je Thanksgiving produženi vikend idealan trenutak da bacimo oko na stanje druge najtrofejnije NBA franšize, Jezerčana iz Los Angelesa.

Ususret svom dvadesetom susretu koji će odigrati tek sa ponedjeljka na utorak protiv gradskog rivala Clippersa, Lakersi s iznenađujuće solidnim omjerom 8-11 dijele deveto mjesto Zapada zaostajući jednu pobjedu za osmim mjestom u playoffu kojeg drži velika trojka iz Oklahoma City-a.

Offseason

Još od onog propalog eksperimenta s Howardom i Nashom 2013. godine koji je rezultirao pokidanom ahilovom tetivom Kobe Bryant-a Lakersi traže svoj put prema vrhu hranidbenog lanca u NBA koji im po tradiciji i renomeu pripada. Nakon tri godine mučenja Kobe je odlučio okončati agoniju u kojoj je izgledao kao tribute band samog sebe te je zaključio veličanstvenu karijeru, a to je za Lakerse trebalo značiti početak nove ere u kojoj će momčad prepuna mladog talenta započeti put iskupljenja najglamuroznijeg imena na američkim parketima. Međutim, loša kemija, upitne liderske kvalitete D'Angelo Russella te očajne odluke rukovodstva kluba predvođenog Jim Bussom i GM-om Mitch Kuptchakom pretvorili su i sezonu 2016/17 u novo poglavlje noćne more za sve kojima je zlatno-ljubičasti dres prirastao srcu. Godine očajnih odluka koje su kulminirale suludim višegodišnjim ugovorima za polovnog Denga (72 milje za 4 godine!?!?!?) te 64 milje na 4 godine za ruskog balvana Mozgova koštale su Mitcha i Jima svojih pozicija te su uzde franšize predane legendi kluba i jednom od najvećih košarkaša ikada, Magicu Johnsonu te novom GM-u Robu Pelinki, nekadašnjem agentu Bryanta i mnogih drugih zvijezda. Magic je odmah zasukao rukave te je s namjerom da očisti cap space te provjetri svlačionicu spakirao Mozgovov albatros ugovor te Russella u Netse u zamjenu za Brook Lopeza i pick prverunde drafta koji će kasnije pretvoriti u Kylea Kuzmu. Na draftu je uz spomenutog Kuzmu u Lakerse stigla lokalna zvijezda sveučilišta UCLA Lonzo Ball (i njegov ćaća LaVar također) te šuter Josh Hart, a u free agencyu su potpisali veterani Cadwell-Pope te kompanjon trenera Waltona iz dana u Warriorsima Andrew Bogut. Lakersi nemaju pick na draftu 2018. tako da su spomenuta imena uz starosjedioce poput Ingrama, Clarksona, Randlea i Nancea Jr. trebali oformiti spoj mladosti i iskustva koji barem neće biti kanta za napucavanje na pretrpanom Zapadu.

Stanje na parketu

I u tome su, barem za sada, uspjeli. Iako su ih analitičari u najavama ponovo svrstavali na samo dno Zapada, Lakersi u ranoj fazi sezone izgledaju kao ekipa koja ima nekakvu glavu i rep te je bliže nekakvom prosjeku nego lutriji gdje caruju putujući cirkusi Sunsa, Kingsa i Mavericksa. Dodajmo tome ne pretežak raspored te ozljede u redovima Clippersa i Grizzliesa te se dobije sasvim pristojan start sezone za dječji vrtić  trenera Waltona.

No, nije sve samo splet sretnih okolnosti. Ponajprije, u oči upada podatak da su Lakersi iznenađujuće četvrta obrana lige te dopuštaju tek 101 poen na 100 posjeda te su tako iza sebe ostavili razvikano dobre obrane Jazza, Spursa te prvaka Warriorsa. Kombinacija igre na loptu te zone na strani bez lopte za sada funkconira vrlo dobro jer protivnici ne ubacuju previše trica, no to bi se vrlo lako moglo promjeniti što bi srozalo obranu na prosječne do ispodprosječne brojke. Dosta se oslanjaju na dubinu klupe i žilavost što je dobrim dijelom poljuljano nakon što je Nance slomio ruku, no te bojazni su riješene ubacivanjem mladog Kuzme na poziciju četvorke koji je doslovno eksplodirao s 16.8 poena u prosjeku uz nekoliko uistinu impresivnih double-double partija. Skeptici su najavljivali da će petorka s dva rookiea te nejakim Ingramom i sporim Lopezom biti fizički i obrambeno inferiorna ali je startna petorka s njima četvoricom uz KCP-a odgovorila defanzivnim rejtingom od 101.9 koji pada na suludih 81.7 kada Lopeza zamijenimo Randleom. Za očekivati je da će povratkom Nancea ekipa i dalje napredovati jer petorka  s Nanceom i Lopezom pod koševima prima samo 99.5 poena na 100 posjeda. posebno su pozitivno na tom dijelu terena iznenadili mladi i nejaki Ball i Ingram svojom odgovornošću i izdržavanjem fizički zahtjevne igre.

U napadu nije sve tako bajno, Lakersi iako nakon Warriorsa trče najviše kontri ne uspijevaju ni u tranziciji ni na postavljen napad zabiti poen po posjedu što ih svrstava u top 5 najgorih napada lige s ofenzivnim rejtingom od 99.2. Napadački najbolje izgleda već spomenuta petorka Ball-KCP-Ingram-Kuzma-Randle koja daje 110.1 poen na 100 posjeda te petorka Ball-Brewer-Ingram-Nance-Lopez koja je ipak zbog ozljede nancea odigrala samo 24 minute zajedno. Lakersi su i druga najgora tricaška momčad u ligi sa samo 8 pogođenih uz 31% uspješnosti što je samoubojsto u današnjoj pace&space ligi. Ovako kilav napad na postavljene obrane je možda i očekivan s obzirom na mladost, ali definitivno nije razlog za optimizam i održavanje tinjajuće playoff nade kod onih najnadobudnijih.

Što se napada tiče, posebna je priča Lonzo Ball. Mladi play kojeg je Magic osobno odabrao da bude lice franšize i predvodnik novog vala "showtimea" nije na pravi način odgovorio nametnutim očekivanjima drugog izbora, suludima izjavama oca LaVara, vlastitoj liniji patika, uhićenju mlađeg brata LiAngela i svimm ostalim naslovima i kontroverzama koje okružuju ovu frišku celebrity obitelj. Dok je obrambeni dio ugodno iznenađenje kao što smo već rekli, u napadu muku muči s blago rečeno očajnim postotcima šuta iz igre (31.5%), s bacanja (42.9%) te posebno groznom tricom od 25% te očitim manjkom agresivnosti zbog čega je Walton nekoliko puta zatvarao utakmice s Clarksonom na playu dok je Lonzo čamio na klupi. Midrange igra mu nije u vokabularu, a ono što posebno zabrinjava je užasno finiširanje oko obruča te kratki floateri. Ostatak suhe statistike izgleda vrlo pristojno, posebno 7.4 skokova uz 1.4 ofanzivni skok što je za beka iznadprosječno te 7.1 asist, 1.4 ukradenih lopti te skoro blokada po susretu no, odokativni dojam je da Lonzo nije krenuo kako zna te da može biti samo bolji što je pokazao u utakmicama protiv Sunsa (29-11-9) te dva triple doublea s kojima drži prvo i dijeli treće mjesto na ljestvici najmlađih igrača kojima je to uspjelo (drugo mjesto drži i s Lonzom treće dijeli LeBron).

Što dalje?

Sva očekivanja i planovi ionako su već uprti u free agency ljeto 2018 kada će slobodni biti mnogi all-star igrači, a primarne mete su LeBron za kojeg se šuška da napušta Cavse te želi živjeti u LA zbog poslovnih veza te Paul George koji je više puta izrazio želju da igra za ekipu iz svog rodnog grada, a čija velika trojka u OKC-u za sada ne klika najbolje. Od ostalih najzvučnije ime je DeMarcus Cousins koji bi lako mogao spakirati kofere ako ne uspije projekt Twin Towersa u New orleansu. Dogodi li se usitinu da LeBron odluči preseliti svoje talente u Grad Anđela, sasvim sigurno možemo uz njega očekivati bar još jednu zvijezdu all-star kalibra. Zato je na Lakersima ove sezone da očiste cap spacea koliko god mogu za dva maksimalna ugovora, a prvi korak k tom cilju je rješavanje Dengovog kancerogenog ugovora.Batmanu LeBronu i njegovom "Robinu" trebat će supportnig crew šuterskih i obrambenih specijalista dostojnih lova na naslov pa ova sezona služi kao svojevrstan casting mladićima i veteranima Lakersa te prilika da pokau da su baš oni dostojni biti odabrani od LeBrona osobno za pohod na četvrti prsten. Iz te igre već vjerovatno možemo izbaciti Randlea koji ima velik ugovor a ne uživa preveliko povjerenje trenera Waltona, Clarksona koji kao primarni potrošać ne bi mogao životariti s velikim njuškama te Lopeza koji će ovo ljeto vjerovatno po zadnji izdašni ugovor karijere. Na ostalima, ponajprije Ballu,Ingramu,Kuzmi i Nanceu je da pokažu da uz već postojeće konture obrambenog identiteta mogu biti pouzdane treće i četvrte napadačke opcije pa da LeBron ocijeni da je vrijedno s njima pokušati skinuti Warriorse jednom kada ovima na naplatu dođu novi ugovori Klay Thompsona i Draymond Greena. Ove sezone još je nerealno očekivati lov Lakersa na playoff no ionako nemaju što izgubiti, no od sljedećeg ljeta se pazite jer ponovo bi u Staples Centru mogao stanovati predator spreman zgrabiti O'Brianovu kantu.

Ballerove muke i casting u La La Landu
Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj sezoni NBA lige, prošlo je i vrijeme prvih kolokvija pa je Thanksgiving produženi vikend idealan trenutak da bacimo oko na stanje druge najtrofejnije NBA franšize, Jezerčana iz Los Angelesa. Ususret svom dvadesetom susretu koji će odigrati tek sa ponedjeljka na utorak protiv gradskog rivala Clippersa, Lakersi s iznenađujuće solidnim omjerom 8-11 dijele deveto mjesto Zapada zaostajući jednu pobjedu za osmim mjestom u playoffu kojeg drži velika trojka iz Oklahoma City-a. Offseason Još od onog propalog eksperimenta s Howardom i Nashom 2013. godine koji je rezultirao pokidanom ahilovom tetivom Kobe Bryant-a ...
Ballerove muke i casting u La La Landu
Pet je tjedana prošlo od prvog podbacivanja lopte u novoj ...

Respekt: Kanransha, BruceWayne, Losovius, Jerlekan, GNKDZCFC,

Slažem se: GNKDZCFC,

Da je netko od te dvojice još tu ili neki sličan igrač, Lakersi bi imali 2 do 3 pobjede više - GNKDZCFC, 24.11.17. 19:54, 0 0 0
A i da Lonzo može pogodit iz čamca u more to bi još bolje izgledalo - GNKDZCFC, 24.11.17. 19:54, 0 0 0
fali jedan suter na boku i backup stretch cetvorka. tesko je kad su ti prvi suteri kcp kuzma i brolo - maci97, 24.11.17. 20:04, 0 0 0
ali se luke odlucio za trcanje a ne sutiranje,mini gsw bez suta. zato vjeruje breweru i randleu s klupe kao energy guyevima a ne suterima - maci97, 24.11.17. 20:07, 0 0 0
Bilo bi jako lijepo Lakerse opet vidjeti kao bitan faktor, čak i meni koji skoro pa i ne gledam NBA. - Jerlekan, 24.11.17. 23:38, 0 0 0
Rowdy | 11/2017

Posljednjih godina trend superteamova hara NBA ligom, sve se više zvijezda udružuje u nadi da okuse dio Larry O'Brien kolača. Međutim postalo je evidentno da nije dovoljno samo imati 3+ superstar igrača u ekipi i očekivati uspjeh (Miami 2011 je odličan primjer u ovom slučaju). Često je ekipama potreban x-faktor, onaj jedan igrač koji na prvi pogled izgleda bezopasno, sve dok ne pokaže svoj power level i odličnim reakcijama u napadu/obrani zagorča treneru protivničke ekipe život. Savršen primjer takvog igrača danas je Draymond Green, koji za aktualne prvake iz San Francisca radi apsolutno sve na terenu. Izuzetno zahvalan igrač od kojeg nitko nije previše očekivao dok je dolazio u ligu (35. pick drafta 2012.), te koji je pokazao kako je u stanju braniti koš od većih i jačih u obrani te asistirati i zabijati u bilo kojoj situaciji u napadu.

No, ovo nije tekst o već afirmiranom x-faktoru Golden State Warriorsa. Ovo je tekst o igraču koji može i mora postati x-faktor za ekipu Oklahoma City Thundera.

Riječ je o Stevenu Adamsu. Steven je igrač kojeg će mediji doživljavati ovisno o narativi koju u tom trenutku pokušavaju progurati. Tako su ga 2015./16. mediji nazivali standout pridošlicom Oklahomi i smatrali ga odličnim komplementom za Kevina Duranta i Russella Westbrooka, da bi se priča okrenula za 180° iduće sezone gdje je Westbrooku bila potrebna narativa ''igra sam, bez ikakve pomoći'' da bio učvrstio svoju poziciju u utrci za MVP nagradu. Pomalo licemjerno, malo zbog činjenice da ''igra sam, bez ikakve pomoći'' je bila kritika Jamesu Hardenu i razlog zbog kojeg je Curry dobio MVP nagradu dvije godine ranije, a malo zbog činjenice da se aktivno ignorira rast koji Adams pokazuje iz godine u godinu. Nije to nikakav eksplozivan rast niti su brojke impresivne, no barem je konzistentan. Steven Adams u rookie sezoni je divljak poput Khala Droga, sirova snaga koja ne razmišlja taktički. Taj isti Steven danas je više poput svima dragog Hounda, snaga, ali i višestruko pametnije donošenje odluka.

“I was as dumb as a pile of bricks, mate. Just stupid, mate,” izjavio je na upit koliko se promijenio od dolaska u ligu. Statistički gledano u odnosu na rookie sezonu Adams bilježi rast od 8.6 poena i 3.6 skokova u prosjeku uz porast šuta iz igre s 50.3% na 57.1% (ove sezone bilježi čak 65% iz igre, no to nećemo računati pošto je tekuća sezona). Ako odemo korak dalje i pogledamo true shooting % dolazimo do njegove breakout sezone 2015./16. gdje je 7. igrač lige s 62.1% TS (ove sezone je 2. s 67.9%). Kada Steven sjedi na klupi true rebound razlika između Oklahome i protivničkih ekipa je čak 15.9%, što je za ekipu koja utilizira Carmela Anthonyja na power forward poziciji izravno suicidu. Srećom češće je na terenu nego na klupi, pa u kombinaciji s Westbrookom i Georgeom i više nego dobro krpa Carmelov manjak angažmana pa je Oklahoma trenutno 3. po obrambenom ratingu. Adams je najpotentniji u napadu kada ga Westbrook koristi za pick and roll, upravo zbog Westbrookove eksplozivnosti koja je u stanju Adamsu otvoriti lagan put do koša kada privuče obranu na sebe. Čak 66.8% Adamsovih pokušaja za 2 poena su asistirani, dok je 55.7% tih pokušaja na 1 metar od koša.

Naravno, Adams nije ni blizu zlatnog standarda x-factor igrača koji je postavio Green kada pričamo o nekome koji je u stanju raditi apsolutno sve na terenu. Ali ono što mu daje edge nad Greenom i ono što će ekipa Oklahome morati utilizirati ako se susretnu s Warriorsima u doigravanju je mismatch koji će nastati upravo zbog Carmela na power forwardu. U takvoj hipotetskoj situaciji Klay će morati krpati Curryjeve propuste protiv Westbrooka, George i Durant će se nadigravati, a Green koji bi inače čuvao reket mirne duše će biti prisiljen svu pažnju posvetiti Carmelu. U takvoj situaciji Warriorsi nemaju igrača koji će ometati Adamsa pod košem, te bi upravo on mogao odlučivati o sudbini zapadne konferencije. 

Steven Adams - Tiha voda brijege dere
Posljednjih godina trend superteamova hara NBA ligom, sve se više zvijezda udružuje u nadi da okuse dio Larry O'Brien kolača. Međutim postalo je evidentno da nije dovoljno samo imati 3+ superstar igrača u ekipi i očekivati uspjeh (Miami 2011 je odličan primjer u ovom slučaju). Često je ekipama potreban x-faktor, onaj jedan igrač koji na prvi pogled izgleda bezopasno, sve dok ne pokaže svoj power level i odličnim reakcijama u napadu/obrani zagorča treneru protivničke ekipe život. Savršen primjer takvog igrača danas je Draymond Green, koji za aktualne prvake iz San Francisca radi apsolutno sve na terenu. Izuzetno zahvalan igrač od ...
Steven Adams - Tiha voda brijege dere
Posljednjih godina trend superteamova hara NBA ligom, sve se više ...

Respekt: Drop24, BruceWayne, iverson, GNKDZCFC, Jerlekan,

Slažem se: iverson,

drugi veliki problem kod njih je mentalne prirode jer se Westbrook prilagođava ovoj dvojici tako da i oni dobiju svoj dio kolača,nažalost,to radi na silu,pa vidi koliko mu se smanjio broj slobodnih bacanja samo...to je ekipa koja apsolutno nikog nije - AnakinRi, 29.11.17. 18:30, 0 0 0
dobila u utakmicama koje su na +/- 3 u posljednje tri minute,znači da nemaju lidera više jer im se Russ valjda ne želi nametat,ali netko mora biti lider....uz statičan napad,oni su blago rečeno užas...btw,klupa im ne postoji - AnakinRi, 29.11.17. 18:33, 0 0 0
efikasnost Russa i Georgea ( ne broj poena ) drastično raste kada je Mello na klupi jer Westbrook nije tip "razmisli" igrača kao Paul,on je impulzivan,neovisno o situaciji izabire neko svoje rješenje,nekad će opalit 10 trica zaredom i neće zabit 9 - AnakinRi, 29.11.17. 18:39, 0 0 0
nekad će se zabijat u reket ko sumanut - on to više ne radi,sada ima u glavi "moram dodat da Mello zabije 20" - i zato su oni u kurcu jer previše razmišlja a to ne zna.Rješenje je da Mello ulazi kao 6 igrač,ali to se neće desiti jer za to nemaju muda - AnakinRi, 29.11.17. 18:41, 0 1 0
mada to nije ni loše,jer ja ne vidim način da George slijedeće godine ostane u OKC i igra sa Mellom,tako da su Lakersi bili najsretnija franšiza kada je OKC okupio ovu trojicu,šanse da im slijedeće god. dođe George rastu svakom njihovom utakmicom - AnakinRi, 29.11.17. 18:46, 0 0 0
Mac316 | 11/2017

Prvi puta ove sezone sudarili su se Oklahoma City Thunder i prvaci, Golden State Warriorsi. Svaka momčad lige je nabrijana na prvake, jednu od najjačih momčadi u povjesti košarke, ekipu sa 4 All star igrača, ekipu koja ima metu na svojim leđima i prilično je omražena od svih pratitelja košarke koji nisu u kampu njihovih navijača. No, kod OKC-a, u Chesapeak Areni, priča je još malo više potencirana, naravno, zbog Kevina Duranta, nekad miljenika kuće, danas mrskog izdajice koji je napustio momčad na peaku, kad se spremalo nešto potencijalno veliko i otišao u GSW da mu Curry lagano osvoji prsten. 

Momčadi u utakmicu ulaze sa prilično drugačijim momentumima. GSW lagano krstari regularnom sezonom sa jednim od ponajboljih učinaka u ligi, odmaraju zvijezde kad god mogu, a svejedno pobjeđuju utakmice i mirno čekaju playoff da pojačaju intenzitet i ponovno osvoje prsten koji im gotovo svi proriču kao neminovnost. OKC s druge strane, muku muči sa pronalaženjem prave igre i pravog balansa u novokomponiranoj momčadi. Bilo je dobrih utakmica, ali i puno više onih koje su prosute što je i dovelo do negativnog skora i polakih zvona za uzbunu. No, koliko god start Oklahome bio neimpresivan, malo koji ozbiljni medij je do sada potpisao presudu ovoj momčadi kao promašaju, iako je poznato da se preko noći stvorene supermomčadi brzo osuđuju. Nekoliko je razloga za to, primarni taj da tri zvijezde Oklahome uopće ne igraju loše, a još bitnije, sasvim solidno surađuju za tek mjesec dana zajedničkog igranja. Russell Westbrook je vidno prilagodio svoju igru novoj strukturi momčadi, dok je prošle sezone kao usamljeni revolveraš potezao iz svih oružja, ove godine bez zadrške dijeli ljubav sa svojim All star suigračima i ne čini se kao da mu je to problem. Melo i George se izmjenjuju na opcijama broj 2 i 3 i niti jedan ne izgleda nezadovljno ili nezainetersirano, no istina je da obojica još nisu uhvatili formu koju su imali u svojim starim franšizama, vjerojatno i razumljivo.

No, kritike ne pogađaju Oklahomu i iz razloga što utakmice ne gube utakmice u blowoutima, ono što gube, gube sa malim razlikama i upravo na faktor neuigranosti jer u ključnim trenucima nedostaje zajedništva da utakmicu iznesu, Westbrook se previše trudi uključiti Mela i Georgea u situacije koje inače sam rješava i u toj priči se pomalo pogubio identitet koji su imali. OKC zapravo ima treću najbolju obranu lige (jedna od samo 4 momčadi koje primaju manje od 100 koševa u prosjeku), a po razlici postignutih i primljenih koševa drže 5. mjesto lige. Ovaj podatak govori da projekt OKC nije promašen, Thunder nije deklasiran niti pogubljen, jednostavno nije sve sjelo na svoje  mjesto odmah, trebati će vremena. Momčad nije u panici jer plasman u playoff ne bi smio doći u pitanje, a OKC, ako se posloži, tamo može igrati sa svakim sa bilo kojeg mjesta u poretku, naravno, pod pretposrtavkom da obrana ostane na razini. Ako je u to i bilo sumnje, utakmica sa GSWom je potvrdila da i u slučaju pozicije br. 8 u playoffu, Thunder nije momčad koja će se samo predati Warriorsima, a Oklahoma City nije mjesto koje će Curry, Thompson, Green i onaj četvrti samo tako osvojiti. 

Utakmica je počela vatreno još prjie podbacivanja, dok se obavljao klasični ritual koji dočekuje Kevina Duranta u Oklahomi. Atmosfera u dvorani je od prve sekunde ličila na playoff susret, sa glasnim skandiranjem domaćoj momčadi i zvižducima protivniku, pojačanima sa različitim zvukovima ponižavanja svaki puta kada je KD imao loptu. Krenulo se raspucano, momčadi su u jednom trenutku na startu kombinirano imale 6-9 šut za tricu, a svi All star igrači su se razigrali šutevima. Na parketu je između sedmorice igrača bilo 37 All star nastupa pa je kvaliteta košarke praktički bila garantirana. Nije iznenađujuće niti to da je dojam bio da Oklahoma svoj rezultat gradi na čvrstoj obrani i fanatičnom zalaganju u pokušaju dokazivanja nečega protiv prvaka, dok GSW svoj rezultat gradi na čistom talentu kojeg posjeduju, sa puno ležernijim pristupom od Oklahome koji na momente graniči sa neozbiljnim. Upravo taj pristup je i razlog da je GSW imao 10 turnovera u prvom poluvremenu, koji su doveli do 25 poena Thundera i da je već u prvom poluvremenu izgrađena prednost od oko 15 koševa razlike koju je OKC upsješno održavao do kraja. 

Russ, Melo i George su funkcionirali, svi dobivaju dovoljno pogleda prema košu, nitko se ne treba osjećati zapostavljeno, ali ipak se većina akcija svodi na izolaciju za jednog od trojca, sa iznimkom solidnih catch and shoot dionica Georgea kad izlazi iz blokova Adamsa. Ono što impresionira je obrana, Oklahoma zaista guši protivnika u obrani, predvođeni vjerojatno ponajboljim parom krilnih braniča u ligi, Robersonom i Georgeom koji zaustavljaju sve pokušaje prodiranja sa perimetra. Westbrook u toj igri ima slobodniju ulogu i svojim brzim kretanjama i dugim rukama jako smeta u linijama dodavanja te dolazi do mnogo ukradenih lopti i prekinutih napada (15 ukradenih lopti Thudera na 16 izgubljnih prema 11 GSWa na 22 izgubljene). Poseban naglasak treba biti posvećen Carmelu Anthonyu koji je potpuno promijenio svoj pristup obrani u Oklahomi, nema više nezainteresiranog Mela, kralja New Yorka, koji samo čeka da krene u napad, Melo jako dobro brani poziciju broj 4, držao je Greena na slabom šutu i onemogućavao mu razigravanje momčadi, postavlja blokove, zagrađuje prostor, može se reći da bi Melo bio u konkurenciji za top 10 igrača svih vremena i vjerojatno čovjek sa nekoliko pojavljivanja u finalima da je cijelu karieru igrao ovu obranu kakvu prakticira pod stare dane. 

Za igru Oklahome neopisivo je važna i igra Stevena Adamsa, velikog čovjeka u reketu. Iako je trend lige da takvi centri gube na vrijednosti, Adams nema veliku mogućnost switchanja i sigurno nije igrač koji može izlaziti na vanjske igrače, Adams ima zvjerski doprinos obrani jer svojim dugim krakovima, skočnošću i agresijom na penetrirajuće igrače jednostavno zaključava Oklahomin prostor pod košem, dakle, uvelike smanjuje postizanje pogodaka u visokopostotnoj zoni. Iz takve igre, rađali su se brojne polukontre na izgubljene lopte i skokove sa brzim prijenosom naprijed, a Oklahoma je odlično šutirala i gradila prednost. 

Za to vrijeme, GSW se gubio u pokušajima igranja svoje igre. Što je  lopta brže išla, što su Warriorsi više pokušavali svoju igru brzog protoka lopte, to je Thunder više napade presjecao i lomio ih kontrama. Warriorsi su najbolje izgledali kad su Durant i Curry pokušavali nešto izolacija, ali to očito nije igra koju GSW preferira niti ih može dovesti do rezultata. Što se tiče obrane, OKC se pokazao kao dosta solidan match za drastično lošiju obranu GSWa u odnosu na prošlu sezonu. Snaga Warriorsa u obrani je na switchanju, preuzimanju i brzom radu nogu, sve to nije puno koristi imali protiv Thundera koji su na postavljene napade gotovo isključivo igrali izolaciju, ili za Westbrooka na ulazu ili za Mela na njegovoj poziciji sa poludistance. Ostatak napada Oklahome je ionako većinom dolazio iz kontri na nepostavljenu obranu i GSW cijelu utakmicu nije našao ritam kako se tome suprotstaviti. Treba uzeti u obzir da je Russell Westbrook igrao sa očitom željom za dokazivanjem poante, u odnosu na mnoge ovosezonske utakmice puno je više koristio igru 1 na 1, potezao i šutirao 'svoje' šuteve, a sve sa jasnim ciljem dokazivanja Durantu da je sada u njegovm dvorištu i da kuća koju su zajedno izgradili sada pripada samo jednom čovjeku. U jednom trenutku je zaiskrilo, Westbrook nije mogao izdržati da ne poruči Durantu što misli o njemu (riječ 'soft' je nekoliko puta upotrebljena), ali sve se relativno brzo smirilo. Činjenica je da su i Wesbrook i Oklahoma navijači našli način da uđu Durantu u glavu, ostavili su ga na relativno niskih 21 koš, uz 4 turnovera i nekoliko primljenih blokada, a da niti on niti cijeli GSW nisu našli način u 48 minuta da preuzmu utakmicu kako to već znaju raditi. 

Kevin Durant zaslužuje posebno poglavlje na temelju onoga što je postao u odnosu na ono što je bio. Jasno je da potez koji je napravio kad je otišao u GSW donosi mnoge hejtere, ali KD nije samo promijenio klub, on je promijenio karakter, barem način na koji ga javno pokazuje za 180 stupnjeva. Nekad je KD bio jedan od najomiljenijih igrača, oličenje sportaša i nositelj franšize, ali situacije kao hvalisanje osvojenim prstenom fanovima (a upravo za to mu se izruguju), branjenje samog sebe sa mnogobrojnih Twitter accounta i oponašanje Curryevih načina proslave koševa učinili su ga pajacom koji izaziva revolt i gađenje kod svih, osim fanova GSWa. Durant, iako fantastičan igrač i vjerojatno najbolji šuter svijeta uz Currya, doima se nesigurnim i frustiranim, a to se sve češće preslikava u konfliktni karakter, baš kao i Westbrookov, sa razlikom da Westbrook jednako nastupa cijelu svoju karijeru i doima se iskrenim, dok je Durant, nakon svog good guy imidža, jednostavno potpuno 'fejk', kao dripac koji se pokušava nametnuti kao čvrsti momak, a jednostavno mu ne ide. Klaunsko aplaudiranje nakon konflikta sa Westbrookom na terenu dodatno je iritantno i usmjereno jedino na podizanje gnjeva, kako Westbrooka tako i publike. Durantu bi pametnije bilo prihvatiti svoju ulogu u životu, ulogu Curryevg pobočnika koju je sam odabrao, prihvatiti osudu javnosti kao muško i biti ono što je svake večeri, koliko god teško to bilo. Ovako, uz sve što je, izdajnik, kukavica i uhljeb, ispada još i u jednakoj mjeri - jadan. Odmori Kevine, jadan si i nitko te ne voli, sam si za to kriv!

'Jadan si i nitko te ne voli'
Prvi puta ove sezone sudarili su se Oklahoma City Thunder i prvaci, Golden State Warriorsi. Svaka momčad lige je nabrijana na prvake, jednu od najjačih momčadi u povjesti košarke, ekipu sa 4 All star igrača, ekipu koja ima metu na svojim leđima i prilično je omražena od svih pratitelja košarke koji nisu u kampu njihovih navijača. No, kod OKC-a, u Chesapeak Areni, priča je još malo više potencirana, naravno, zbog Kevina Duranta, nekad miljenika kuće, danas mrskog izdajice koji je napustio momčad na peaku, kad se spremalo nešto potencijalno veliko i otišao u GSW da mu Curry lagano osvoji prsten. ...
'Jadan si i nitko te ne voli'
Prvi puta ove sezone sudarili su se Oklahoma City Thunder ...
i da,nitko ih ne napucava,ali gube apsolutno sve egal utakmice u finišu - pa to i je problem,nije to neuigranost,Mello nije lock&load šuter,nije ni George a Wessu trebaju takvi jer on davi loptu i troši sekunde,a ova dvojica ne mogu igrati u sistemu - AnakinRi, 30.11.17. 2:39, 0 0 0
catch & shot kojeg preferira Wess,njima treba lopta da bi igrali jer na to su navikli cijelu karijeru,Mello mora izdavit loptu da bi ušao u ritam i bit alfa,Wess mora isto,Geroge donekle,.njih 3 zajedno,to je očaj,kao pojedinci super,kao ekipa-nula - AnakinRi, 30.11.17. 2:42, 0 0 0
to što ti govoriš je svatko znao i prije sezone, uopće nije pitanje da li Carmelo iz NYa može uklopiti se u OKC ili bilo gdje nego može li se Melo transformirati u nešto drugo od onog iz NY. A gotovo sve statističke rubrike pokazuju da može jer... - Mac316, 30.11.17. 7:26, 0 0 0
...je gotovo po svemu jasni nr. 3 u momčadi. Njegova napadačka igra koju opisuješ je ista cijelu karijeru i učinila ga je napadačem kakav je, jedan od najcjenjenijih, a to ti potvrđuju apsolutno svi treneri i igrači u NBA. - Mac316, 30.11.17. 7:28, 0 0 0
Ako misliš da si otkrio toplu vodu i zadivio nekoga detekcijom, moram ti ubiti veselje, da, ne volim Duranta, uopće to ne skrivam i mislim da je i iz ovog i iz drugih tekstova to kristalno jasno dok je Russ CAR kakvog nema. Realan nemam ni želju biti - Mac316, 30.11.17. 7:29, 1 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.