zatvoreno

Surfin USA; koliko vrijede Westbrookove nestvarne brojke?

  • 21.11.2016.
  • 27
  • 3

Kako puno nas voli neki od američkih sportove, a pogotovo NBA, otvaramo tjednu temu rezerviranu samo za događaje u američkom sportu. Bit će i posebnih tema kada nešto bude od velikog značaja, ali ovo je prilika da pokažete svoje znanje i branite teze vezane uz američki sport...

Posebna tema ovoga tjedna je igra Russa Westbrooka, igrača koji nakon 14 odigranih utakmica ima brojke kakve je tek prije 50 godina imao Oscar Robertson i više nitko poslije njega. Međutim, OKC ima tek 8-6 učinak pa je pitanje koliko takve brojke vrijede kada je igrač skoro pa 'one-man team'.

Russ dosad: 31.6 koševa, 9.7 skokova, 10.4 asista.

Stoga, ajmo Surfin USA!

Kako ove godine igra Russ Westbrook? vrlo dobro 8.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 0, 5, 12, 7, 2
Može li biti MVP ako OKC dohvati oko 45 pobjeda? prije da nego ne, 65% 5.9 0, 0, 0, 2, 2, 8, 5, 6, 3, 0, 1
Je li Russ Westbrook trenutačno najbolji igrač lige? niti se slažem niti ne slažem 4.6 1, 1, 1, 3, 4, 7, 8, 2, 0, 0, 0
Hoće li Russ do kraja sezone očuvati učinak od 9 skokova i asistencija? možda, 50% 5.1 0, 0, 0, 3, 4, 9, 9, 1, 1, 0, 0

Analize (3)

baiso | 11/2016

Generalno ne volim tri ekipe u NBA ligi. Golden State Warriorse zbog dizanja hypea oko njih, Clipperse jer su jadna franšiza bili i ostali, i bilo koju ekipu za koju igra LeBron James, jer tog igrača jednostavno ne volim. Ali ga cijenim i poštujem. I mogu reći odmah sad, LeBron će opet podignuti trofej MVP-a na kraju regularne sezone iz nekoliko razloga:

Prvi i najvažniji jest činjenica da je LeBron daleko najutjecajniji igrač u ligi pritom ne misleći isključivo na njegovu apsolutnu moć u Clevelandu, već i na njegov utjecaj na NBA ligu kao organizaciju. Prošlogodišnje finale odlučeno je onoga trenutka kada je Draymond Green dobio suspenziju za petu utakmicu pred domaćom publikom u Oracle Areni. Cavsi su iskoristili nedostatak važnog kotačića u timu njihovih najvećih konkurenata, uzeli Warriorsima tu jednu ključnu pobjedu u gostima, kod kuće izborili sedmu utakmicu i potpuno izravnali svoje šanse s izuzetno favoriziranim Warriorsima da bi na kraju podigli trofej na iznenađenje mnogih. Cijela ta priča oko Draymonda Greena ne bi bila toliko kontroverzna da se isti taj igrač nije u prethodnoj seriji s Oklahomom 'iživljavao' nad testisima Stevena Adamsa. Međutim, u finalu je bila druga priča. Općepoznata je stvar kako LeBron oduvijek ima svojevrsnu protekciju kod sudaca, no ovoga je puta otišao i korak dalje, do same NBA komisije koja je donijela tu odluku o suspenziji. Nijedan drugi igrač ne bi mogao tako nešto učiniti. Samo LeBron. Svaka njegova riječ se važe i razmatra, više nego od ijednog drugog igrača što nas dovodi do njegove izjave iz svibnja prošle godine.

Više medijski napuhana nego kontroverzna bila je LeBronova izjava nakon što je Steph Curry prošle godine postao prvi jednoglasno izabran MVP u povijesti. Ni u kojem trenutku LeBron nije osporavao Stephu tu titulu, no ono što je barem djelomično pokušao relativizirati jest interpretacija "korisnosti" u nazivu "najkorisnijeg igrača lige". Na neki način, LeBron je barem na trenutak skrenuo pozornost na sebe. Priznao je Curryju da je najbolji u regularnoj sezoni, ali da prava 'korist' od njega tek treba doći, u velikom NBA finalu. LeBron je tu bitku dvaju 'najkorisnijih' dobio i još važnije, poslao jasnu poruku svim onim sportskim novinarima i broadcasterima koji su glasali za Stepha kako je tumačenje titule MVP-a itekako relativan pojam. Još važnije, s obzirom na utjecaj koji LeBron ima, na kraju ove regularne sezone ti isti glasači će itekako razmišljati o LeBronovim riječima, i mada prošlogodišnje finale službeno ne bi trebalo imati veze s glasanjem za MVP-a ove sezone, ono će možda biti presudno jer ove sezone Steph neće imati ni brojke, ni povijesnu sezonu svojeg tima, a LeBron će s druge strane imati osvojenu titulu i 'osuđujući pogled' prema tim istim glasačima koji govori: You owe me one! 

Treća bitna stvar su glasači, sportski novinari i broadcasteri. Ne postoji nijedna druga kultura koja toliko voli dramu u sportu kao američka. Trofej u Clevelandu nakon 52 godine, Cubsi osvojili World Series nakon troznamenkastog broja godina. Svi ti sportski novinari žive za dramu jer ona donosi velike priče o kojima će se pisati narednih desetljeća, snimati filmovi koji će donositi ogroman profit, a tim novinarima donijeti slavu. Nije li onda logično da oni koji toliko vole dramu i od nje na neki način žive, pokušaju poticati istu koliko je to moguće? Prošle sezone su nahvalili Warriorse više nego što bi Los nahvalio igrača koji je spoj Xhake i Alcantare, LeBrona i Cavse su potpuno zapostavili da bi na kraju dobili fantastičnu priču o velikoj pobjedi tih istih koje su čitavo vrijeme podcjenjivali. Što bi onda mogli ove sezone? Odgovor je jednostavan. Dati LeBronu titulu MVP-a, dodatno 'piknuti' Dubse i Stepha Curryja i čekati veliko finale pa da vidimo što će se dogoditi, možda opet svjedočimo povijesti.

To su dakle tri glavna razloga zašto će LeBron uzeti titulu MVP-a ove sezone. Brojke su zasad malo niske jer James odmara više nego inače, ali do kraja sezone će stat sheet biti sasvim pristojan za dodjelu nagrade 'najkorisnijeg igrača lige'. Da ne govorim o tome da bi Cavsi mogli imati najbolji omjer u ligi. S obzirom da je JH riješio pitanje Hardena i Westbrooka u MVP utrci, ja sam se samo htio nadovezati i od njegove liste od četiri stvarna kandidata odabrati jedino logično rješenje - LeBrona Jamesa. Brojke nisu bitne, one su sve 'tu negdje'. U ovom slučaju, u ovoj konkretnoj sezoni, najvažniji je kontekst, a kada tako gledamo na stvari onda nitko drugi doli LeBron ne može biti MVP.

P.S. Ja i dalje navijam za Lillarda, ali su šanse jednake onima da Hajduk osvoji prvenstvo.

MIP - Most Influential Player
Generalno ne volim tri ekipe u NBA ligi. Golden State Warriorse zbog dizanja hypea oko njih, Clipperse jer su jadna franšiza bili i ostali, i bilo koju ekipu za koju igra LeBron James, jer tog igrača jednostavno ne volim. Ali ga cijenim i poštujem. I mogu reći odmah sad, LeBron će opet podignuti trofej MVP-a na kraju regularne sezone iz nekoliko razloga: Prvi i najvažniji jest činjenica da je LeBron daleko najutjecajniji igrač u ligi pritom ne misleći isključivo na njegovu apsolutnu moć u Clevelandu, već i na njegov utjecaj na NBA ligu kao organizaciju. Prošlogodišnje finale odlučeno je onoga ...
MIP - Most Influential Player
Generalno ne volim tri ekipe u NBA ligi. Golden State ...

Respekt: tomy97, Mac316, draxy, JoHayes13,

#LeFlop - baiso, 26.11.16. 18:23, 0 0 0
Jalni Hrvatu - JoHayes13, 26.11.16. 18:52, 0 0 0
That moment when u realize u choked against #LeChoke - baiso, 26.11.16. 19:50, 0 0 0
LeBron je u fazi karijere kad mu lov na brojke i mvp titule ne znači skoro pa ništa. Lako je moguće da tijekom sezone popusti s gasa toliko da mu mvp nagrada izmakne ali ionako on cilja na onu MVP-a finala. Malo igrača je uopće dogurali do te faze - Mac316, 27.11.16. 11:15, 0 0 0
Ja baš mislim suprotno. Lebron jedini valjda misli da može učiniti nemoguće, a to je prestići MJ-a kao najbolji svih vremena i učiniti će sve, osvojit će sve, da to i ostvari. - baiso, 27.11.16. 11:43, 0 0 0
JoHayes13 | 11/2016

NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža show i na tome bazira sav svoj marketing. Nije to loša stvar, dapače, NBA liga je možda i najbolja svjetska sportska liga, ali to ne prikriva činjenicu da konstantno pokušavaju pronaći nova lica koja bi preuzela titulu najboljeg košarkaša na svijetu. Ne pobjeđuju slučajno Karl Anthony Towns ili godinu ranije Anthony Davis u anketama svih GM-ova lige, no niti glavne nagrade poput one za MVP-ja sezone ne uspijevaju pobjeći od toga. Ne treba ići unatrag do Michaela Jordana u devedesete da bi se pronašle otete i poklonjene MVP nagrade iz jednostavnog razloga što se liga zasitila dominacije jednog čovjeka. Sve je to dio iste kulture, baš kao pumpanje brojki današnjih bekova. Predvodnici tog trenda bez ikakve dvojbe su James Harden i Russell Westbrook, dvojica nesumnjivo odlični pojedinci, ali i sljedeći igrači koje se nasilu pokušava progurati na mjesto koje im ne pripada – ono najboljeg pojedinca u ligi.

Biti na triple-double prosjecima ili barem blizu, pa makar i ne završe sezonu na tim brojkama je svakako fantastičan pothvat, ali i debelo precijenjen gledajući što oni daju svojim ekipama. Koliko god se u široj javnosti konstantno protezala priča o visokom broju izgubljenih lopti, u njihovom slučaju ne spominje se ni približno dovoljno, a evo i zašto. Naime, prošle sezone, James Harden je srušio rekord NBA lige po broju izgubljenih lopti u jednoj sezoni (postoje i veće brojke u ABA ligi, ali to je neka totalno druga priča). Spomenuti negativni rekord gospodin Artis Gilmore je držao gotovo 40 godina, postavivši ga davne 1978. godine igrajući za Chicago Bullse uz 23 poena, 13 skokova i 3 asistencije po utakmici, te blago negativnim omjerom. Da bi situacija bila dodatno zanimljiva, Top 10 sezonskih pothvata u toj kategoriji pronalazimo čak 7 igrača iz razdoblja kasnih sedamdesetih godina.

Između ostalog, dva su osnovna razloga za inflaciju turnovera tih godina. Prvi je da su se ABA i NBA liga odlučile udružiti, te formirati jedinstvenu ligu, pa su se ABA-ini igrači morali priviknuti na drugačiji stil, svrsishodniju i naposljetku kvalitetniju košarku, a to je ujedno značilo velike promjene i igračima koji su već bili u NBA-ju. Drugi, nešto suptilniji razlozi mogu se tražiti u činjenici da je NBA ligom počeo harati kokain. Bez pretjerivanja se pola igrača u ligi moglo povezati s upotrebom kokaina, a nije slučajno da se neka od imena koja se najglasnije spominju u skandalima s drogom ujedno mogu pronaći među imenima igrača koji su najviše 'prodavali' loptu. Osim Hardena, koji je nedavno preuzeo titulu, samo je još jedan igrač iz modernog doba na toj listi – Allen Iverson iz 2005. godine.

Njegov osobni rekord iz te sezone je zanimljiv jer je liga netom prije odbacila glupa pravila o zabranama zone, što je njega posebno pogodilo. Za igrača njegove stature, fizičke inferiornosti i stila igre to je značilo da će mu brutalno opasti učinkovitost, te se bio prisiljen prilagoditi, ali pratila ga je tvrdoglavost. Uz činjenicu da je za 76erse prešao s pozicije beka-šutera na playa crpio se je igrajući preko 42 minute u prosjeku (!), pa je za 31 poen i 8 asista trošio previše lopti, što je i sam shvatio već naredne sezone. Idući 'moderan' igrač na listi? Pogađate, lanjski Russell Westbrook… I onda se netko pita zašto je Durant otišao… No, to nije cijela priča. Mada se pokazalo kako je povijesno teško imati toliki broj izgubljenih lopti, te da se stvari unutar lige moraju dosta poklopiti da dođe do njih, ova sezona je još veća strahota nego prošla. Ako zadrže trenutni prosjek izgubljenih lopti, James Harden će svoj rekord srušiti za nekih 100 lopti, dok će Russell pomesti onu njegovu prošlosezonsku ‘jadnu’ brojku od 374 turnovera u sezoni.

Nadalje, kada se priča o MVP nagradama, u pravilu se radi o igračima koji su najbolji u ekipama koje su među prve dvije momčadi u konferencijama, tj. radi se o tri-četiri momčadi. Naravno, kako svako pravilo ima iznimku, tako i ovo nepisano pravilo selekcije za najkorisnijeg igrača. Posljednji igrač koji ga je srušio zvao se Michael Jordan, a to je napravio davne 1988. godine. Da bi se u potpunosti shvatilo kakvu sezonu je tada igrao MJ treba navesti par stvari. Zabijao je preko 35 poena po utakmici uz šut iz igre preko 53%, imao je 5.5 skokova, skoro 6 asistencija, te je gubio 3.1 loptu po utakmici za preko 40 minuta na terenu. Uz to, treba navesti još dvije važne stavke: vodio je Bullse do 50 pobjeda, te je bio proglašen obrambenim igračem godine s nestvarnim brojkama. Čini li Vam se da netko od ove dvojice može dostići navedeno?

Time smo došli i do za njih dvojicu mistične igre u obrani… Hardenova obrambena nezainteresiranost toliko je opjevana da se uopće ne isplati zadržavati na tom segmentu, iako je čak i ona u nekim situacijama bila prenapuhana. Posebno je neugodno kada čujete obrazloženje fanova Houston Rocketsa kako prihvaćaju njegovo odmaranje u obrani, da može u napadu odigrati kvalitetno. Igranje jedne faze bi bilo u redu da igra u NFL-u, ali u NBA ligi takav igrač nema što tražiti u razgovorima o najboljima/najkorisnijima. No, koliko god Harden bio igrač manje u obrani, Westbrook nije ništa bolji, samo odaje drugačiji dojam. Dojam koji se stječe činjenicom da je u ligi atletičnih freakova, upravo on najveći freak. Zbog toga se čini da prati svog igrača, da pomaže u obrani ili da je barem prosječan obrambeni igrač, a pomaže i što u medijima nije razapet kao njegov bivši kolega iz Thundera. Primjerice, Thunder je protiv Lakersa izgubio doslovno u posljednjoj sekundi, otvorenim šutem igrača kojeg je trebao čuvati Westbrook. Victor Oladipo rekao je poslije utakmice: “Osjećao sam se kao da čuvam tri igrača u toj zadnjoj akciji”, a kada se pogleda snimka tako se čini i ostalima. Btw, koraci…

Mada se radi o pojedinim utakmicama i u jednoj utakmici se svašta može dogoditi, čovjek je dopustio da mu Elfrid Payton skoro ostvari triple-double učinak, što je umalo uspio i Jeff Teague usput mu sasuvši 30 poena u lice. Čak svojim brojkama ili lovom na njih nekad više uništava svoju ekipu, nego joj pomaže. Tako je Andre Roberson, njegov mladi suigrač na bekovskoj poziciji u jednom intervjuu rekao kako je teško igrati s njim jer ostavlja svoje igrače da bi išao na obrambeni skok, usput srušivši cijeli koncept obrane Thundera, iako je on svoju izjavu malo više ‘cenzurirao’. Koliko mu je uopće stalo do ekipe možda najbolje govori nedavna izjava, na pitanje kako se sprema za utakmice, gleda li snimke drugih igrača i ekipa ili radi nešto potpuno drugo. Odgovor je bio jednostavan: “Man, I don’t watch films! I’d rather play videogames!” Zahvaljujući bolesnim fizikalijama zasad nema problema sa stvaranjem razlike u napadu, ali ta nepremostiva mentalna prepreka dijeli ga od onih stvarno najboljih. Usporedbe radi, razina do koje je Draymond Green raščlanio nedavni posljednji napad Bucksa i pokušaj Giannisa da donese pobjedu je zapanjujuća, a enciklopedijsko znanje LeBrona Jamesa o svim ekipama i igračima u ligi dosad je već poprimilo status legende. Pa Kevin Love je u svom postu na Instagramu dao naslutiti da im James nekad tijekom timeouta crta akcije!

Dok Russell igra za sebe i svoje brojke u sustavu dizajniranom za njega s dosta mana i rupa, Harden uživa u barem dvostruko ugodnijem sustavu igre. Mike D’Antoni, trenutni trener Rocketsa toliko je dobar napadački trener da je tijekom ljeta vezan s nacionalnom selekcijom, te njima slaže napadačke kombinacije, ali barem isto toliko je loš u defenzivnom dijelu. Zajednička točka svih njegovih ekipa je uvijek bila ta da je razigravač najveća zvijezda. Njegovi ‘7-seconds-or-less’ Phoenix Sunsi proizveli su dvostrukog MVP-ja u liku i djelu Stevea Nasha, a dok je bio u Knicksima za vrijeme silnih ozljeda je uspio od Jeremyja Lina napraviti globalni fenomen tijekom kojeg je Lin zabijao gotovo 30 poena, uz gotovo 10 asistencija i šutem iz igre od preko 50%. Njegovi bekovi uvijek su imali napuhane brojke, a nimalo iznenađujuće nije da se Harden u tome odlično snašao, jer se ipak radi o vrhunskom napadačkom talentu, a za potrebe savršenog uklapanja u taj sustav Harden je čak prešao na poziciju razigravača (ove sezone 98% minuta provedenih na razigravaču, lani 2% vremena). Uz to, još je nešto zajedničko svim D’Antonijevim ekipama i igračima – usprkos silnom talentu nisu nikad ni blizu osvajanja naslova.

Najčešći argument o snazi njihovih ekipa svakako stoji, ne igraju okruženi samom elitom, ali gledajući imena koja se nalaze u rosterima ne može se baš ni reći da su kao Brooklyn Netsi. Uostalom, ako žele da ih se smatra ozbiljnim pretendentima na mjesto najboljeg igrača u ligi neka se uspoređuju s najboljim u ligi. LeBron James je Cavse u svoje dvije posljednje sezone u prvom mandatu vodio preko 60 pobjeda u sezoni, a startna petorka prve te dvije sezone je otprilike glasila: Mo Williams, Delonte West, LeBron James, Zydrunas Ilgauskas i Anderson Varejao, te povremeno oronuli Ben Wallace. Iduće godine, kada su išli do omjera 66 – 16, u sastav su uletjeli J.J. Hickson, te penzioneri Anthony Parker, Antawn Jamison i Shaq O’Neal. Ako idemo malo dalje, oni Cavsi koje su Spursi sweepali u finalu imali su uz Jamesa i Ilgauskasa još 5 igrača s preko 20 minuta u prosjeku – Larry Hughes, Drew Gooden, Anderson Varejao, Eric Snow i Sasha Pavlović… Svaka od tih ekipa je individualno lošija od trenutnog Thundera i Rocketsa, osim jedne ključne komponente. Loši jesu, ali ne toliko.

Iverson, Kobe, James, Wade i mnogi drugi uvijek su navodili Jordana kao smjernicu što žele biti i postići u NBA ligi, to ih je oblikovalo kao igrače, što je posljedično oblikovalo ligu. Dodjeljivanjem nagrade za najkorisnijeg igrača nekom dvojca Westbrook-Harden budućim naraštajima daje se potpuno krivi primjer onoga čemu trebaju težiti. Hipotetski, neka u njihove ekipe dođe netko s liste James, Durant, Curry ili Leonard – njih dvojica automatski postaju drugi najbolji igrač te momčadi. Iako bi se popis mogao i proširiti, ostavimo ga zasad popunjenog s ova 4 igrača. Ako nakon dovođenja jednog pojedinca više ne bi bio najbolji ni u svojoj ekipi, kako onda tog igrača možemo nazivati najboljim na svijetu?

Daleko su Harden i Westbrook od titule najboljih
NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža show i na tome bazira sav svoj marketing. Nije to loša stvar, dapače, NBA liga je možda i najbolja svjetska sportska liga, ali to ne prikriva činjenicu da konstantno pokušavaju pronaći nova lica koja bi preuzela titulu najboljeg košarkaša na svijetu. Ne pobjeđuju slučajno Karl Anthony Towns ili godinu ranije Anthony Davis u anketama svih GM-ova lige, no niti glavne nagrade poput one za MVP-ja sezone ne uspijevaju pobjeći od toga. Ne treba ići unatrag do Michaela Jordana u devedesete da bi se pronašle otete i poklonjene MVP nagrade iz ...
Daleko su Harden i Westbrook od titule najboljih
NBA liga proizvodi zvijezde, ona je organizacija koja ljudima pruža ...

Respekt: Igy77, draxy, Mac316, crosby87, Otaner, sthagon, Leader, Kanransha, Losovius, Sylar, Puvlin,

Slažem se: baiso, Puvlin,

Ne slažem se: Mac316,

Udvajaju imaju i najviše grešaka. No,ono što je meni bitno je da Westbrook unatoč tome što svi protivnici znaju da treba čuvati samo njega svejedno dominira i čini smiješnim sve čuvare. Najveća zamjerka tekstu mi je da uopće trpa hardena i russa u - Mac316, 27.11.16. 11:07, 0 0 0
Isti koš. Russ se dokazao u momčadi sa durantom da nije nimalo inferiorniji,dapace. Btw prošle sezone je Russ imao bolji defenzivni rating od Duranta ako već pljujemo njegovu obranu. Smiješno je izolirati jednu akciju i tvrditi da je Russ rupa u - Mac316, 27.11.16. 11:09, 0 0 0
Obrani. Westbrook se dokazao u ligi kao top igrač bilo da je u konkurentu za naslov okružen superstarovima ili kao danas sam na svijetu. Harden nije ni blizu takvih dosega u karijeri - Mac316, 27.11.16. 11:11, 1 1 0
Video akcije sam stavio samo zato jer se dogodio nedavno i što je natjeralo Oladipa da nešto o tome kaže. Onakve situacije se događaju dosta često u njegovoj igri. Dovukao je i Harden Rocketse do finala konferencije, tako da daleko od tih dosega - JoHayes13, 27.11.16. 12:02, 0 0 0
i nije baš... Russell je bolesna životinja, nitko ga ne može čuvati, ali to ne briše činjenicu da je barem 30% svake utakmice idiot koji se štedi u obrani. Nije lako, ali je puno lakše igrati samo jednu fazu i loviti brojke. - JoHayes13, 27.11.16. 12:07, 0 0 0
Mac316 | 11/2016

Možeš gledati omjere pobjeda i poraza momčadi i zaključivati da su najbolji igrači lige Paul, Curry, Durant, James. Možeš gledati osvojene naslove i odgovorno tvrditi da su James, Wade, Nowitzki, Curry, pobjednici koji su svoje momčadi odveli do vrha. No, ne možeš pogledati jednu utakmicu Oklahoma City Thundera od početka do kraja, vidjeti što radi Russell Westbrook za svoju momčad, kako na svojim leđima nosi doslovno cijelu franšizu i ne priznati barem sam sebi u dubini duše da ono što gledaš je izvedba najboljeg igrača košarke u ovom trenutku na planetu Zemlji. 

Westbrook je više od triple double mašine. Intenzitet s kojim on igra je gotovo nevjerojatan, iako ima odličnu tehniku i više nego nadprosječnu košarkašku inteligenciju, Westbrook u ovoj fazi svoje karijere jednostavno prolazi pored čuvara i same igre kao buldožer niz zaleđenu planinu. Kad jednom dobije loptu, što je praktički svaki napad Oklahome, nema toga što je nemoguće da se dogodi u sljedećih nekoliko sekundi, može se dogoditi silovit prodor i zakucavanje protivnika koji pokušava blokadu, može se dogoditi alley oop za centra ili precizno i pametno dodavanje samom šuteru nakon udvajanja, može se dogoditi trica u vlastitoj izvedbi, a može doći i do korištenja bloka za dolazak u zonu šuta s poludistance i pospremanja lake dvice. Ono što je najvažnije znati je da sve ovo nabrojeno što znamo mi koji gledamo, znaju i protivnici, svaki od njih i njihovi treneri zna da akcija OKC-a ide preko Westbrooka, znaju što može i koje su mu opcije. No, uz svo to znanje, nitko ne može zaustaviti čovjeka-košarku koji stvar uzima u svoje ruke. 

Russell Westbrook je pokazao u proteklim godinama da može biti pobjednik. Thunder je godinama powerhouse na Zapadu i samo su ih loše odluke managmenta kluba i niz nesretnih ozljeda spriječili da više puta napadnu naslov, vjerojatno neki i osvoje. Istina, uz njega su godinama bili Durant i Ibaka, nekad i Harden, no, nitko ne može reći da je u godinama kada nije bio jedina opcija Westbrook bio podređen svojim suigračima, dapače, nije bez argumenta tvrditi da je njegova igra kojom navlači čuvare na sebe stvorila Sergea Ibaku ka dvosmjernog igrača NBA lige. 

Posebna priča je Kevin Durant. Durant je uz Westbrooka nosio OKC i teško je reći tko je bio bolji. Većina navijača Thundera će se složiti da su bili jednako dobri, kao SUperman i Batman u JUstice League ili Iron Man i Captain America u Avengersima, nemoguće je izdvojiti jednoga kao dominantnog drugome, a obojica su bili heroji. No, stvar je u ovome, Durant je ispustio loptu, pokupio ju s poda i otišao s njom u Golden State Curryu i Thompsonu. Tamo bilježi i dalje fenomenalne brojke, ima sve, pobjedničku momčad, šuteva koliko želi i rasterećenje od odgvornosti da ne mora raditi baš sve stalno, kao nekad u OKCu sa Westbrookom. Koliko god dobar bio, nitko ne zna koliko Kevin Durant može dati u prosječnoj ili ispodprosječnoj momčadi jednostavno zato jer nikad u njoj nije igrao. 

Westbrook je ostao. Igra u Oklahomi koja ne može posložiti niti pristojnu NBA petorku, a o klupi ne treba niit trošiti riječi. Produžio j ugovor, time dao do znanja franšizi da je i dalje tu, da ako poslože dobru momčad spreman ju je voditi do naslova i bez Duranta, ili bolje reći usprkos Durantu. Mogao je, sasvim opravdano zahtijevati trade ovog ljeta kad je Durant otišao i vjerojatno bi ga dobio jer bi Oklahoma tako dobila odličnu ispriku da krenu u potpunu reizgradnju momčadi i kluba. Jedini razlog zašto ga nisu mijenjali su navijači kojima bi teško objasnili odluku da i zadnjeg senatora jake generacije pošalju van grada. NO, Westbrook nije išao tom rutom. Za razliku od Duranta koji je izabrao varijantu linije manjeg otpora i koji će sasvim sigurno nanizati nekoliko naslova u svojoj karijeri, Westbrook je izabrao završiti posao tamo gdje ga je započeo, ako će to biti moguće. Izabrao je biti Dirk Nowitzki, a ne Chris Bosh. Uistinu, smatrate li većim NBA prvakom Nowitzkog koji je osvojio jedini naslov kao glavni čovjek svog Dallasa ili Bosha koji je osvojio više naslova sa Jamesovm i Wadeovim Miamijem? Durant može osvojiti deset naslova sa Golden Stateom, ali to će biti Curryevi, Greenovi i Thompsonovi naslovi u kojima on ima gostujuće pojavljivanje. Westbrook želi naslov, želi ga jako, ali želi ga pod svojim uvjetima, na svoj način, u svom klubu, pred svojim navijačima. A govorimo o momku koji je odrastao u Los Angelesu, u velikom gradu i koji je lako mogao isposlovati deal sa Lakersima ad se vrati kući i tamo osvaja. No, dečko iz velikog grada je izabrao 'ruralnu' Oklahomu jer mu je to jedini košarkaški dom. 

Sad kad smo patetiku maknuli s dnevnog reda, ostaju gole brojke. Brojke koje govore o čovjeku koji je na samom rubu triple-double prosjeka. Mislite da je to lako jer igra u momčadi u kojoj je okružen prosječnim pojedincima? Imajte ona više od deset asistencija prosjek dok vam dodavanja moraju u koš trpati Adams i Kanter. Imajte preko 30 koševa svaku večer dok vam blokove rade mladi, neiskusni, taktički neobučeni igrači kakvima OKC obiluje. Imajte10 skokova u momčadi u kojoj ima nekoliko 'toljaga' kojima jedini opis posla i je stajanje pod košem i čekanje da vam lopta padne u ruke. A najbitnije, imajte s takvom momčadi, bez ijednog drugog makar marginalnog all star kandidata, gdje u 30+ minuta koje provodite na parketu morate raditi doslovno sve i nikad se ne umoriti, omjer koji vas drži negdje na rubu igre za playoff mjesto. 

Westbrookovi kolege superstarovi lige imaju komfornije situacije. Evo Derozana naprimjer. Čovjek igra za Toronto koji barem 5 godina slaže momčad za najveće domete, strpljivo dodajući komadiće slagalice i ne gubeći glavne igrače. DeRozan igra sjajno, ali igra u momčadi u kojoj je cijeli sustav posložen i uhodan. Kawhi Leonard od momenta kada je stupio u ligu igra na jedan i samo jedan način, Gregg Popovich način koji mu osigurava napredak kakav treba. Westbrook se našao u sasvim novoj situaciji, u momčadi koja je okrenuta naglavačke, sa drugačijim odgovornostima i drugačijom dinamikom igre. I nije popustio niti milimetar, dapače, podigao je svoju igru da odgovori izazovu pred njim. Možda to mogu i Durant, DeRozan, James ili Curry, no to ne znamo, oni nisu bili u situaciji u kakvoj je Westbrrok i dok netko od njih ne uzme skupinu anonimusa, vodi ju do pozitivnog omjera pobjeda i poraza, potencijalnog playoff mjesta i uz to bilježi praktički triple double prosjek koševa, asista i skokova, nitko od navedenih se nema pravo smatrati boljim košarkašem od Westbrooka, a još manje vrijednijim za svoju momčad nego je Westbrook vrijedan Oklahomi. A baš to je definicija MVP igrača što Westbrook po igri ove sezone, više nego ikad prije, definitivno jest. 

MVP! MVP! MVP!
Možeš gledati omjere pobjeda i poraza momčadi i zaključivati da su najbolji igrači lige Paul, Curry, Durant, James. Možeš gledati osvojene naslove i odgovorno tvrditi da su James, Wade, Nowitzki, Curry, pobjednici koji su svoje momčadi odveli do vrha. No, ne možeš pogledati jednu utakmicu Oklahoma City Thundera od početka do kraja, vidjeti što radi Russell Westbrook za svoju momčad, kako na svojim leđima nosi doslovno cijelu franšizu i ne priznati barem sam sebi u dubini duše da ono što gledaš je izvedba najboljeg igrača košarke u ovom trenutku na planetu Zemlji. Westbrook je više od triple double mašine. Intenzitet ...
MVP! MVP! MVP!
Možeš gledati omjere pobjeda i poraza momčadi i zaključivati da ...
Mislim da se paušalno ne komparira. - Losovius, 22.11.16. 17:00, 0 0 0
Kandidatura za nagradu 'nitko ne voli pametnjakovića' zaprimljena - Mac316, 22.11.16. 17:16, 0 0 0
to odavno, još od kad je počeo sa svojom rubrikom "Rekao sam vam..." Btw. s dosta se toga ne slažem i moral bi opet čitat da se sjetim a to mi se ne da. Možda ja napišem nešto pa će bit jasnije. Dal bi i respekt, al to je suviše pederski ofc - baiso, 22.11.16. 17:41, 0 1 0
Nikad nisam volio Westbrooka jer svaki put kada ga gledam forsira igru. Il bezvezan šut il brzopleta akcija il guranje na skok kad je nepotrbno i sl. Respekt za ono što radi, ali takve igrače ne volim. - Puvlin, 22.11.16. 19:19, 0 0 0
Westbrook kao takav tip igrača dolazi u paketu. Svima je lijepo kad zakucava ili radi neke "wow" stvari, ali dok gubi lopte zbog iste te energije. Da ne ide toliko glavom kroz zid vjerojatno nikad ni ne bi bio tako dobar igrač i tako poseban. - baiso, 22.11.16. 19:34, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.