zatvoreno

Surfin USA: Tko je napravio najbolji posao u trade deadline-u?

  • 08.02.2019.
  • 20
  • 2

Još jedna tema specijalizirana za američke sportove.

Ovaj puta se fokusiramo na NBA i kraj prijelaznog roka. Osim potpisivanja otpisanih igrača, klubovi više nemaju mogućnost promjene u rosterima. 

Vas pitamo: tko je napravio najbolji posao u prijelaznom roku? tko je sada favorit istoka? može li itko od njih srušiti Warriorse?

Ocijenimo prijelazni rok Milwaukee Bucksa: dobra 7.3 0, 0, 0, 0, 1, 0, 2, 11, 3, 2, 1
Ocijenimo prijelazni rok Toronto Raptorsa: dobra 7.0 0, 0, 0, 0, 0, 1, 6, 9, 1, 2, 1
Ocijenimo prijelazni rok Boston Celticsa: prosječan 5.2 0, 0, 0, 0, 4, 11, 4, 0, 1, 0, 0
Ocijenimo prijelazni rok Indiana Pacersa: solidan 5.9 0, 0, 0, 0, 1, 6, 8, 5, 0, 0, 0
Ocijenimo prijelazni rok Philadelphie 76-rsa: dobar 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 2, 0, 10, 5, 2, 1
Ocijenimo prijelazni rok La Lakersa: vrlo loš 2.0 3, 1, 10, 4, 0, 1, 0, 0, 0, 0, 0
Ocijenimo prijelazni rok New Orleans Pelikansa: prosječan 4.9 0, 0, 0, 2, 5, 8, 1, 2, 1, 0, 0

Analize (2)

maci97 | 02/2019

Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala prelomljenu potkoljenicu Paula Georgea, košarkaški svijet je ostao u jezi. Činilo se kako je streloviti uspon novog mladog lica NBA lige naprasno prekinut u samo jednoj sekundi, tim jednim doskokom nakon faula Jamesa Hardena. Deseti izbor drafta 2010. koji je glavnu ulogu u svojim Pacersima, ironično, preuzeo baš zbog ozljede, tada mu pretpostavljene zvijezde Indiane, još jednog tragičara Dannya Grangera. Most Improved Player 2013., iste godine u trećoj petorci lige te u drugoj obrambenoj petorci, a također izabran i za All-Star utakmicu. Nagodinu će se ponoviti izbor u treću All-NBA petorku, a obrambeno će se promovirati u prvu petorku. Bio je vođa tvrde, ratničke ekipe Pacersa zajedno sa Stephensonom, Westom, Hibbertom, Hillom i ostalima koji su ostali zapamćeni kao posljednji, pažnje vrijedan pokret otpora na Istoku pred Zlom Imperijom LeBrona Jamesa i njegovog Heata. Nakon 8 LeBronovih uzastopnih nastupa u Finalu, tri susreta s tim žilavim Pacersima koji su ga vodili u redom, 6, 7 i 6 utakmica, polako već postaju mala legenda. Odlazak na Svjetsko Prvenstvo u Španjolsku s USA reprezentacijom trebala je biti konačna potvrda očitog: George je ušao u elitu NBA lige. A onda je s nogom puklo sve. Lance je odbio ugovor Pacersa te je za šaku dolara više otišao kod Jordana u Charlottu, West je odlučio prstenje tražiti u Spursima i Warriorsima, a Hibbert je bez Georgea izgledao više kao balvan iz Final Destinationa nego kao ponajbolji obrambeni centar lige. Cijela jedna generacija Pacersa se raspala, a nakon onakvog loma George je vjerovatno više razmišljao o tome da ne izgubi nogu nego o tome kada i kakav će se vratiti.

Vratio se ipak na kraju sezone 2014-15, odigrao 6 utakmica kako bi pomogao svojim Pacersima u lovu na playoff, ali nije išlo, izgledao je sporije i nesigurnije. U naredne dvije sezone podigao je formu, vodio Pacerse do playoffa ali su oba puta ispadali u prvoj rundi. Usput je uzeo olimpijsko zlato u Riju s istom tom reprezentacijom na čijim je pripremama skoro izgubio karijeru. Nezadovoljan neposobnošću front officea da složi ekipu za napad na naslov oko njega, 2017. zatražio je trade. Govorilo se o Lakersima budući je George rođen u LA-u i idolizirao je Kobea Bryanta noseći i njegov broj 24. Na kraju je završio u Thunderu, a ovo ljeto opet smo slušali o potencijalnim novim destinacijama, ovog puta u vidu free agency-a. Odlučio je ne pridružiti se svom "arch nemesisu" LeBronu u rodnim Lakersima, već je ostao s Russellom Westbrookom u Oklahomi. Danas, par mjeseci kasnije, izgleda da je PG na osvetničkoj misiji. Igra naprosto sjajnu sezonu, a u posljednjih mjesec-dva dana njegove igre zaslužile su da se skuje novi hashtag: MVPG.

Gole brojke govore da je u odnosu na prošlu sezonu u Thunderu, koju zbog ekscesa s Carmelom te brzog ispadanja u pvoj rundi playoffa možemo nazvati propalim eksperimentom, George sve brojke te postotke značajno podigao za prosječno istu minutažu, a bez nekog posebnog skoka u izgubljenim loptama. Zadnjih 15 utakmica su posebna priča, tu George brojke zaista diže na MVP razinu u nekoj normalnoj sezoni. No, ovo nije normalna sezona jer su Harden i Giannis nenormalni. O njima ćemo kasnije. Ovaj run od zadnjih 15 utakmica tako je zaslužan da George danas sjedi na drugom mjestu liste najboljih strijelaca lige iza Hardena, a predvodi najbolje kradljivce lopti. No, znamo da u NBA bazične brojke ne znače previse pa treba baciti pogled na napredne statistike:

Nevjerovatno izgleda da s većim ovlastima tj. potrošnjom Georgeu raste i efikasnost, ofanzivni i defanzivni rejting, a da turnover ratio pada. Suprotno većini trendova, ove sezone George, a posebno u zadnjem periodu, unatoč većem volumenu i ovlastima igra efikasnije i racionalnije, dok mu je u zadnjih 10 utakmica PER duplo veći od prosjeka lige, za koji se uzima da je 15. Koliko bolje utječe na NET razliku, a pogotovo na efikasnost napada ekipe je izuzetno, pogotovo kad ovu tablicu nadopunimo sljedećom gdje ćemo vidjeti rejtinge ekipe Oklahome sa Georgeom i bez njega na terenu:

Oklahoma bez Georgea zabija skoro 10 poena manje, a prima 10 više u odnosu na minute kada je PG na terenu. Kada sve to usporedimo s brojkama za cjelokupnu sezonu Thundera, vidimo koliko prisutstvo Georgea na terenu znači za uspjeh i efikasnost ekipe. Na ove podatke možemo dodati i da je George ove sezone prvi igrač Thundera koji se ne preziva Westbrook ili Durant koji predvodi ekipu po Win Share-ovima nakon 2008. i Nicka Collisona. Sve kritike o drugoj banani, odlaženju linijom manjeg otpora te skrivanju iza Westbrooka možemo baciti u smeće, jer ovo svakom utakmicom sve više postaje Georgeova ekipa. To se vidi i po omjeru Thundera. Nakon starta u sezonu s 0-4, zdravstveni problem Westbrooka potiču Georgeovo pruzimanje ovlasti te forma raste, a u već spominjanih zadnjih 15 utakmica Thunder ima omjer 11-4 za sveukupnih 37-20 i treće mjesto Zapada. To treće mjesto ima i tendenciju da uskoro postane drugo s obzirom da Nuggetsi imaju problema s podjelom rotacija nakon povratka ozljeđenih igrača, a obrana im izgleda porozno te im po pitanju šansi u playoffu kladionice ne vjeruju.

Ono što posebno imponira u Georgeovoj igri je mirnoća u napadu te poboljšana selekcija šuta. Trener Donovan ga koristi kao prvi ispušni ventil ekipe, a lake šutove uglavnom dobiva kroz otvaranje iz bloka na tricu, pa mu je oko 80% ubačenih pokušaja za tricu asistirano. Drugi način prikupljanja lakih poena je tranzicija, što je i glavni forte kompletne momčadi Thundera. Na sebe preuzima i sve veće ovlasti kao dribler i kreator, što je bilo vidljivo već u lanjskom playoffu protiv Jazza, pa je odgovoran za 18% svih asistencija ekipe Thundera što je dosta ako uzmemo u obzir da Oklahoma igra s dva beka jaka na lopti, Westbrookom te Schroderom uz pomoć trećeg beka Feltona. Također, šutove za 2 si uglavnom kreira sam, pa mu je samo 30% ubačaja za 2 asistirano. Najviše dvojki uzima na obruču, na ubačaje unutar 3 stope od koša mu otpada ukupno 20% svih pogodaka ove sezone. S puno laganih šutova za 3, puno tranzicije te završavanja na obruču, George svojim napadačkim stilom izvrsno odgovara tekovinama moderne košarke i famoznog “Moreyballa”.

Dakle, drugi strijelac lige, prvi kradljivac lopti, najbolji igrač zasad treće ekipe Zapada te vođa treće obrane lige. Da li je to dovoljno za uzeti MVP nagradu? U nekoj običnoj sezoni možda bi i bilo, da ne postoje dva frika koji se odazivaju na imena James i Giannis. Koliko suludo dobre sezone igraju Harden te Giannis u usporedbi sa sjajnom Georgeovom sezonom vidjet ćemo u sljedećoj tablici:

George možda golim okom igra najkompletniju košarku od svih konkurenata jer Giannis nema šut, a Hardenu je obrana stran pojam, ali su Harden i Giannis toliko nadmoćni u onom što rade dobro da George tu nema šanse, pogotovo ne protiv Giannisa. Hardena možda i može preskočiti s obzirom na negativan trend igre Rocketsa a suludo dobar zadnji uzorak PG-evih igara. Treba mu i dobar narativ jer MVP nagrade osvaja baš dobra priča, so how’s this for a narativ: čovjek nakon ozljede od koje možeš izgubit nogu ili karijeru igra košarku života, uspio je od Westbrooka napraviti ono što ni Harden ni Durant nisu, najbolji je two way igrač lige na osvetničkoj misiji da s ekipom bude prvi među jednakima na Zapadu iza Warriorsa. Vjerovatno neće biti dovoljno, no utješna nagrada možda mu može biti titula najboljeg obrambenog igrača lige gdje mu je jedina konkurencija Rudy Gobert jer su usual suspectsi Leonard i Draymond Green odlučili uzeti obrambeni godišnji do playoffa. Stoga, puštam novu kraticu u opticaj, a vi je širite da izvojevamo pravdu za Young Trecea: DP(G)OY!

(Punu analizu s paragrafima o kritikama s kojima se nosio, analizi obrane i "novom" Westbrooku koji ovdje nisu stali radi broja znakova pročitajte na: https://couchpotato.home.blog/2019/02/16/pravda-za-mvpg-a/ ,

a bacite i lajk na fejs stranicu bloga: https://www.facebook.com/couchpotato997)

Pravda za MVPG-a
Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala prelomljenu potkoljenicu Paula Georgea, košarkaški svijet je ostao u jezi. Činilo se kako je streloviti uspon novog mladog lica NBA lige naprasno prekinut u samo jednoj sekundi, tim jednim doskokom nakon faula Jamesa Hardena. Deseti izbor drafta 2010. koji je glavnu ulogu u svojim Pacersima, ironično, preuzeo baš zbog ozljede, tada mu pretpostavljene zvijezde Indiane, još jednog tragičara Dannya Grangera. Most Improved Player 2013., iste godine u trećoj petorci lige te u drugoj obrambenoj petorci, a također izabran i za All-Star utakmicu. Nagodinu će se ponoviti izbor u treću All-NBA ...
Pravda za MVPG-a
Kad je prvog kolovoza 2014. u Las Vegasu kamera pokazala ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: GNKDZCFC,

baiso | 02/2019

Ne znam za vas, ali meni se film Godzilla, onaj originalni iz 1998. godine, zapravo dopada. Možda je to zato što sam ga na VHS-u gledao kao petogodišnji klinjo, ali takav pomalo trash film poslužit će kao super uvod za priču o New York Knicksima. Ukoliko se imalo sjećate filma, onda se sjećate i stotina ogromnih jaja koje je 'mama Godzilla' izlegla u Madison Square Gardenu, a koja su, nakon što su iz njih počeli izlaziti mali 'godzilići', postala ogroman problem koji je vlada riješila na 'najamerički' mogući način – dizanjem cijele dvorane u zrak. Svaki navijač Knicksa vjerojatno je barem jednom zaželio da se taj scenarij dogodi u stvarnosti jer čak je i sluzavo izlijeganje ružnih gmazova znatno bolji prizor od gledanja Knicksa kako igraju košarku. Knicksi toliko gube da se njihovi porazi počinju koristiti kao jedna od small talk tema u brojnim filmovima i serijama. Ako se „Oh no! The Knicks lost again!“ toliko uvriježila da je i u fiktivnom svijetu postala konstanta, možete samo zamisliti kako je tek u stvarnom životu. Krivca za takvo stanje ne trebate dugo tražiti jer su gotovo svi složni u upiranju prsta ka Jamesu Lawrenceu Dolanu, glavnom čovjeku MSG Corporation i vlasnika nekoliko sportskih franšiza među kojima su i New York Knicksi.

Kada ste vlasnik neke sportske franšize u glavnom gradu svemira, kada vam je i sama dvorana u kojoj igrate brand sam za sebe, onda ste na opasnoj kušnji da postanete 'sam svoj uhljeb'. James Dolan je upravo to.

Većina sportskih franšiza svoje će financijsko blagostanje ostvariti kroz sportski uspjeh. Jer zašto bi se pobogu na listi NBA timova koji su ostvarili najveću zaradu u sezoni 2016./2017. na visokom trećem mjestu našli Golden State Warriorsi, a za njihove prilike, daleko previsokom šestom mjestu Cleveland Cavaliersi? „Dobro je sve“ kada zarada korelira sa sportskim uspjehom. No, New York Knicksi su sasvim druga priča. Oni su se na toj istoj ljestvici najprofitabilnijih franšiza za sezonu 2016./2017. našli na prvom mjestu.

Dodatno, s 3,6 milijardi dolara oni su ujedno i najvrjednija franšiza cijele lige za 2018. godinu. Sve što su Knicksi pod Dolanovim patronatom radili od početka novog milenija može se objasniti pomoću ovih dvaju grafova. Neovisno o tome koliko su truda i rada uložili, oni su na kraju dana uvijek bili najprofitabilniji. Koliko god bi Dolan svojim potezima u sportskom smislu 'izmasakrirao' Knickse, oni bi donosili profit. I dok bi u nekim drugim sredinama takvi potezi gotovo sigurno značili prodaju franšize i selidbu u drugi grad, u Velikoj Jabuci to je naprosto nemoguće. Veličina tržišta sprječava da Knickerbockersi ikad presele u neku manju sredinu. Na taj način ono što je iz financijskog aspekta blagoslov, u sportskom segmentu postaje prokletstvo, dok je Dolan poput onog razmaženog derišta iz Priče o igračkama koje baca i razbija igračke jer eto, može. Neovisno o tome igraju li na parketu Ron Baker i Mario Hezonja ili ozbiljni NBA igrači, MSG će biti pun iz nekoliko razloga.

Dva su već spomenuta. New York City jedan je od najvećih gradova svijeta i samim time privlači velik broj ljudi, dok je Madison Square Garden za svakog sportskog fana ono što posjetitelju Rima znači papa. Kako se uopće nazvati sportskim fanom i ne posjetiti The World's Most Famous Arena“? Garden je ujedno i mamac za brojne 'selebritije', dok je ostatak stolica uz parket rezerviran za anonimuse boljeg socijalnog statusa koji će masno platiti samo da pokažu svoju financijsku moć i ugled. I naravno, nitko ne naplaćuje ulaznice uz parket više od New York Knicksa.

Mada me ova sezona demantira, jedna je stvar uz redovite poraze konstanta za Knickse – imati barem jednu zvijezdu u momčadi – jer to je ono što se prodaje. Nebitno je koliko će uistinu dobri biti, hoće li funkcionirati na terenu ili ne, hoće li biti contenderi, jedino je bitno da imaju status zvijezde. Možda i ništa ne potvrđuje ovu tezu bolje od neslavnog pokušaja udruživanja dvaju istinskih gunnera Stephona Marburyja i Stevea Francisa koji je, gle čuda, završio katastrofom. Rijetko koji dvojac tako dobrih igrača se međusobno poništavao toliko efikasno kao njih dvojica, pa ipak, Dolan ih je svejedno odlučio udružiti jer sama pomisao na atraktivnost imena tog dvojca bila je dovoljna da plijeni pozornost i donosi profit. Što tek reći za marketinšku kampanju zvanu Linsanity u kojoj se od sirotog Jeremyja Lina svom silom pokušalo napraviti zvijezdu, a koja je rezultirala time da se jadnog Lina dobar dio vremena spominjalo kao školski primjer igrača koji je jednostavno precijenjen. Od Carmela Anthonyja nisu trebali raditi zvijezdu jer je on to neupitno bio, no tu se ustvari pokazalo da nemaju dovoljno kapaciteta za izgradnju momčadi koja će biti contender. Zadnji puta kada su Knicksi ušli u doigravanje bilo je 2013. godine i to je ujedno bila najbolja momčad koju su uspjeli izgraditi oko Carmela, no ta je momčad imala jedan stanoviti problem – bili su prestari. Stoga i ne čudi da su se nakon sezone mučenja 2014. počeli po 'ko zna koji put raspadati, a dovođenje Phila Jacksona na mjesto generalnog menadžera trebalo je proces nazovi-rebuildinga učiniti što bezbolnijim. No, dogodilo se upravo suprotno. Samo su Knicksi bili sposobni ukrasti  Zen Masteru njegov zen. Ipak, mala pobjeda za Dolana u vječitom ratu protiv navijača bilo je draftiranje Kristapsa Porzingisa koji je od 'novog Bargnanija' došao do unicorn statusa ekspresnom brzinom. 'Zinger' je bio ta zvijezda na kojoj će Dolan zgrtati pare pa su se Knicksi od 2015. vodili mantrom izgradnje momčadi kroz draft. No, izgleda da je Dolanu dopizdilo čekati te je odlučio svog glavnog kapitalca razmijeniti u Dallas.

Mnogi su odmah prepoznali najveću vrijednost za Knickse u toj isprva ludoj razmjeni – oslobađanje cap spacea dovoljnog da se potpišu dva superstar igrača na maksimalan ugovor. U teoriji, to i jest tako. Knicksi mogu potpisati dvije zvijezde, nadodati još jednu mladu na draftu 2019., popuniti rupe na rosteru role playerima i proglasiti se realnim contenderom. No, poprilično sam siguran da se to neće dogoditi jer se radi o sportskoj kulturi koja je toliko zaražena virusom nesposobnosti da ju je jednostavno nemoguće ispraviti. Proces izgradnje momčadi s kojom napadate naslov nije nimalo lagan. Pogledajte samo koliko je rasprava po svim društvenim platformama donijelo pitanje o razmjeni Anthony Davisa u LA Lakerse. Sama činjenica da postoji toliko argumenata „ZA“ i „PROTIV“ dovoljno govori o kompleksnosti izgradnje momčadi koja će napadati titulu. S dovođenjem zvijezde dolazi i velika odgovornost, a svaki pogrešan korak mogao bi završiti neostvarenjem konačnog cilja. S druge strane, o Knicksima takvog govora neće biti. Premda i o njima postoji puno što-i-kako-dalje rasprava, rekao bih kako se na New York gleda bitno drugačije nego na Los Angeles jer stvari u Gradu Anđela i Velikoj Jabuci nemaju istu težinu. Jedan od razloga je i taj što Lakersi imaju pokoju titulu u zadnjih 50 godina, a drugi je taj da Lakersi nemaju vlasnika kojemu trofej Larry O'Briena i nije najbitnija stvar u životu.

Drugim riječima, ono kako ja vidim nadolazeće ljeto u 'Dolanlandu' je sljedeće: Knicksi će uspjeti uloviti jednu od velikih zvijezda (malo ćemo se poigrati pa nabrojati: Kembu, Irvinga, Duranta, Butlera, Middletona), no tu će otprilike stati. Ostale zvijezde će ili potpisati za svoje matične momčadi, ili će otići u Lakerse ostavljajući Knickerbockerse s polovičnim ulovom. Onda će se dogoditi to da Knicksi imaju puno previše slobodnog mjesta na salary capu i puno premalo vremena do početka nove sezone pa će po dobrom starom običaju spičkati te pare na preplaćivanje različitih role playera. Prvi u redu bi trebao biti DeAndre Jordan koji je baš tipičan primjer igrača kojemu bi samo Knicksi mogli ponuditi ugovor težak dvadesetak milijuna dolara po godini. Dodajte tomu Wesa Matthewsa ili Enesa Kantera i već ste potrošili gotovo čitav salary cap. Jedina i zapravo najveća nada ostaje na draftu, no Zion Williamson će LeBronovim stopama u najsretniji grad na svijetu – Cleveland. Dok dođe vrijeme na Dallasove pickove, Mavsi će već biti stabilna momčad doigravanja pa dodavanje konkretnog talenta preko drafta ne dolazi u obzir. Knicksi će tako biti tek  pristojna ekipa s jednim all-star igračem i ništa više od toga, daleko od kakvog izazivača za naslov, daleko od onoga što su oduvijek trebali biti. Ali hej, imat će barem jednu zvijezdu koja nese zlatna jaja, što je čovjeku koji je 'sam svoj uhljeb' i jedino važno.

James Dolan - sam svoj uhljeb
Ne znam za vas, ali meni se film Godzilla, onaj originalni iz 1998. godine, zapravo dopada. Možda je to zato što sam ga na VHS-u gledao kao petogodišnji klinjo, ali takav pomalo trash film poslužit će kao super uvod za priču o New York Knicksima. Ukoliko se imalo sjećate filma, onda se sjećate i stotina ogromnih jaja koje je 'mama Godzilla' izlegla u Madison Square Gardenu, a koja su, nakon što su iz njih počeli izlaziti mali 'godzilići', postala ogroman problem koji je vlada riješila na 'najamerički' mogući način – dizanjem cijele dvorane u zrak. Svaki navijač Knicksa vjerojatno je ...
James Dolan - sam svoj uhljeb
Ne znam za vas, ali meni se film Godzilla, onaj ...

Respekt: DanyX69, GNKDZCFC, tomy97,

Slažem se: tomy97,

Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.