zatvoreno

Tko će proći u Ligi prvaka?

  • 12.02.2018.
  • 57
  • 7

Liga prvaka se vraća nakon duge zimske pauze! Prvi korak prema svom mjestu u četvrtfinalu najprestižnijeg klupskog nogometnog natjecanja već ovaj tjedan pokušati će napraviti osam ekipa, a s najvećom pažnjom će se sigurno pratiti susreti Juventusa i Tottenhama te Real Madrida i PSG-a. Osim njih, igra se još susret između Porta i Liverpoola, a Basel na domaćem terenu dočekuje Guardiolin City. 

Sljedeći tjedan nudi nam derbi Chelsea i Barcelone, dvoboje Bayern - Bešiktaš i Šahtar - Roma, ali i gostovanje Mourinhovog Uniteda u Sevilli. 



Tko će od spomenutih ekipa otići u četvrtfinale? Tko od favorita ima najveće šanse za prolazak, a tko najmanje? Koji detalji će riješavati derbije? Može li Chelsea zaprijetiti Barceloni i kako? Tko bi mogao biti najveće iznenađenje osmine finala? 

Hoće li favorit proći dalje - Juventus prije da nego ne, 65% 5.6 1, 0, 0, 4, 10, 14, 16, 3, 4, 1, 4
Hoće li favorit proći dalje - Manchester City sigurno, 99% 9.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 4, 3, 20, 27
Hoće li favorit proći dalje - PSG prije ne nego da, 35% 4.0 6, 0, 5, 10, 8, 17, 6, 5, 0, 0, 0
Hoće li favorit proći dalje - Liverpool vrlo vjerojatno, 90% 8.1 0, 0, 0, 1, 0, 0, 17, 8, 3, 6, 22
Hoće li favorit proći dalje - Barcelona vjerojatno da, 80% 6.7 1, 0, 0, 0, 0, 4, 22, 17, 8, 4, 1
Hoće li favorit proći dalje - Bayern sigurno, 99% 8.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 11, 10, 18, 16
Hoće li favorit proći dalje - Manchester United vjerojatno da, 80% 6.5 0, 0, 0, 0, 1, 13, 15, 16, 9, 1, 2
Hoće li favorit proći dalje - Roma prije da nego ne, 65% 5.8 0, 0, 0, 2, 4, 19, 13, 17, 1, 0, 1

Analize (7)

Jerlekan | 03/2018

Čim su Juventus i Tottenham izvučeni kao par osmine finala moglo se pretpostaviti kako će u tom dvoboju dva velika overachievera u zadnjih pet godina odlučivati nijanse, koliko god to uopćeno i patetično zvučalo. Pochettino i Allegri su obojica treneri koji su zadnjih godina pažljivo gradili momčad i svojim taktičkim zamislima činili da ona postiže bolje rezultate nego što bi to možda bilo za očekivati. Juventus je tako igra dva finala LP, a sinoć je, u vjerojatno najslabijem sastavu u zadnjih pet godina, pokazao da je i dalje itekako ozbiljna ekipa, ponajviše zbog stručnjaka na klupi. Nešto malo i površno u Allegriju pisao sam prije malo više od godine dana, a to možete pročitati OVDJE

Juventus je u sinoćnji dvoboj ušao s planom igre koji odgovara talijanskoj momčadi, tipičnom "došli smo zabiti i ne primiti" nogometu koji su u nokaut fazi bezbroj puta pokazali njihovi klubovi, ali i reprezentacija. Postavljanjem Barzaglija na desnog beka, baš kao što je to napravio i u finalu LP protiv Real Madrida, Allegri je želio dobiti stabilnost u obrani, mogućnost transformacije u 3-5-2 prilikom kontranapada (što se nije dogodilo zbog visokog presinga Tottenhama), ali i zaustaviti napade preko lijevog boka na kojem organizirano djeluju Davies i Son za razliku od druge strane na kojoj je Trippier defanzivniji i većinu vremena nema partnera s kojim bi probijao stranu, osim ako se kao posljedica prebrojavanja na tu stranu izvuče Kane.

Vezna linija s Matuidijem i Khedirom uz Pjanića imala je zadatak ispraviti pogreške napravljene u prvoj utakmici (ANALIZA), odnosno, pridodan je Matuidi kako bi se težište igre vratilo u sredinu terena koju je Juventus u prvoj utakmici potpuno izgubio, a ovdje si to tek nije mogao dozvoliti jer je plan bio ne primiti pogodak. I uistinu, nisu izgubili sredinu, u oba poluvremena su imali jednako loptu u nogama kao i Tottenham, jedina je razlika što je njihov posjed u prvom dijelu bio nešto pasivniji jer su, prvo svojim izborom, a kasnije zato jer ih je Tottenhamov presing potjerao, stajali dublje s veznom linijom. Dybala je zamišljen kao neka vrsta poveznice te konzervativne vezne linije i Higuaina, ali i kao čovjek koji bi u igru trebao uključivati Douglasa Costu jer Barzgali sigurno nije bek s kojim Costa može kombinirati. 

Pochettino se pak odlučio igrati u nešto razlomljenijim linijama nego u prvoj utakmici kako bi mogao nadirati u reposjedu i opet, kao i u prvoj utakmici, preplaviti Juventusov vezni red.Parovi Alli - Eriksen, Dembele - Dier, Davies - Trippier i Vertonghen - Sanchez u prvih pola sata imali su gotovo pa sinkornizirana kretanja nakon što bi Tottenham osvojio loptu, točno se znalo kada koja linija ide naprijed i kroz koje koridore, ali to je značilo i neke probleme koje je Juventus kasnije jako dobro eksploatirao. To postupno nadiranje i sabijanje protivnika tražilo je od Diera da ovu utakmicu igra nešto više na protivničkoj polovici nego inače pa je Sanchez morao više vući loptu, ali i zatvarati veći prostor koji bi ostajao iza Dierovih leđa jer Higuain i Dybala nisu uvijek dozvoljavali stoperima Tottenhama da prate taj presing i izlaze naprijed sinkronizirano s ostatkom momčadi. Inicijalni plan Tottenhama kojim su trebali opteretiti vezu Juventusa potpuno je propao nakon prvog dijela jer je, slučajno ili ne, Allegri u ovaj dvoboj ušao upravo s onim planom koji je antidot za to što je Tottenham htio napraviti i nakon prvih 45 minuta u kojima se njegova ekipa konsolidirala uspio izbalansirati odnos snaga. 

Primjer Tottenhamovog presinga koji je bio prisutan od prve minute je situacija na slici iznad, Alli prati Khediru i eliminira ga kao potencijalnog igrača kojem bi Buffon mogao dodari loptu, Son uzima Benatiu, a Kane svojom kretnjom zatvara Chiellinija i cijelu lijevu stranu Juventusa pa Buffon nema izbora nego očistiti tu loptu. Da se Chiellini spustio bliže gol liniji možda bi Buffon mogao pokušati odigrati do njega i tako ubiti presing jer bi onda pred Chiellinijem bio ovaj veliki koridor omeđen linijama, ali formacija s četiri igrača u obrani ne dozvoljava sve ono što je Juve imao kada je u obrani igrao BBC, a dva "široka" stopera služila kao sidra koja bi se spuštala i otvarala pri samom rubu terena kako bi Buffon preko njih mogao jednim dodavanjem riješiti potencijalan problem protivničkog presinga. 

Jedna od rijetkih situacija kada je Juventus u prvom poluvremenu uspio oformiti bilo što nalik obrani s trojicom u obrani odmah je urodila plodom. Težište igre je prebačeno na desnu stranu, a na lijevoj se otvorio prostor za Sandra kojeg je Chiellini bez većih problema proigrao, a on je onda opasnim centaršutom potražio Higuana, ali ga ipak nije uspio idealno proigrati. Kako god, pokazalo se da Juventusu itekako treba još jedan vrhunski stoper kako bi opet mogli koristiti formacije s trojicom u pozadini jer njihovi bekovi najbolje funkcioniraju kao wing bekovi koji dio odgovornosti mogu prebaciti na stopere. 

Nije bilo puno situacija u kojima je Barzagli ispustio Sona iz svog zagrljaja, ali jedna takva situacija u prvom dijelu bila je dovoljno za izglednu gol šansu. Davies i Alli su na lijevoj stranici svojim kretnja dispozicionirali Khediru i Pjanića koji su potpuno bezglavo uletjeli u blok kada su vidjeli da Barzagli stoji previsoko, a onda su duplim pasom neutralizirali potencijalan pritisak te dvojice i preciznom loptom u prostor iza njih gurnuli Sona u gol šansu. 

Drugo poluvrijeme donijelo je premoć Juventusa, a katalizator te premoći bilo je Allegrijevo uvođenje Asamoaha i Lichsteinera kojima je raširio do onda gotovo bez iznimke na sredinu fokusiranu igru. Osim što je raširio igru, omogućio si je bezbolan izlazak u kontru jer Alli, a ni Son nisu igrači koji mogu čuvati prostor kada je u pitanju defanziva već djeluju isključivo na prijetnju u obliku igrača. To je dovelo do situacije iznad i prvog pogotka Juventusa. Juventus je izašao u polukontru, Dybala je odigrao zadnji pas, ono što najbolje radi, a Higuain je ispratio cijelu akciju i došao gotovo pa na drugu stativu gdje je dočekao glavom prenesenu loptu i pravim golgeterskim potezom završio akciju. 

Situacija za drugi pogodak Juventusa bila je točno ono što je Allegri htio dobiti svojim zamjenama. Uvođenje dodatnih igrača na bokove Tottenham se morao razvući kako bi pokrio i te igrače, a to je automatski značilo da će se između stoperskog para pojaviti više prostora. Da je Pochettino pravovremeno reagirao i spustio Diera među njih možda je mogao spriječiti taj drugi pogodak i vratiti balans utakmici, ali ovako je Chiellini imao dovoljno vremena na lopti da odigra loptu kroz samo srce Tottenhama prema Higuainu koji je po nju došao u sredinu.

Iznad spomenuti ulazak Higuaina u sredinu vidljiv je na ovoj slici, a ta kretnja izvukla je Sancheza s njegove pozicije i osigurala puno prostora između Trippiera i veznog igrača Tottenhama koji su došli u pomoć kroz koji je Higuain onda proigrao Dybalu koji je prepoznao situaciju i Juventus je preokrenuo utakmicu koju je onda mirno, uz jednu iznimku koja je doduše bila zaleđe Kanea, priveo kraju. 

Teško je reći što možemo očekivati od Juventusa u nastavku natjecanja, ali jedno je sigurno, Allegri je trener koji će iz te ekipe svaki puta izvući maksimum i natjerati ih da odigraju i iznad svojih realnih mogućnosti. 

Juventusova taktička polivalentnost neutralizirala Tottenham
Čim su Juventus i Tottenham izvučeni kao par osmine finala moglo se pretpostaviti kako će u tom dvoboju dva velika overachievera u zadnjih pet godina odlučivati nijanse, koliko god to uopćeno i patetično zvučalo. Pochettino i Allegri su obojica treneri koji su zadnjih godina pažljivo gradili momčad i svojim taktičkim zamislima činili da ona postiže bolje rezultate nego što bi to možda bilo za očekivati. Juventus je tako igra dva finala LP, a sinoć je, u vjerojatno najslabijem sastavu u zadnjih pet godina, pokazao da je i dalje itekako ozbiljna ekipa, ponajviše zbog stručnjaka na klupi. Nešto malo i površno ...
Juventusova taktička polivalentnost neutralizirala Tottenham
Čim su Juventus i Tottenham izvučeni kao par osmine finala ...
Mislim da se prije svega mora reći da je Juventus imao brutalno puno sreće... - Losovius, 8.3.18. 12:28, 0 0 0
To mi je vjerojatno njagori argument koji netko može ponuditi. Za išta. Jer nije da su se ove stvari koje su se dogodile, dogodile same od sebe. - Jerlekan, 8.3.18. 12:35, 0 1 0
Po meni je Allegri poptuno promašio taktiku u prvom poluvremenu, imao je sreće što je primio samo jedan. No grešku dana je napravio Pochettino kada na zamjene nije istog trena odgovorio zamjenama. - Sherpa, 8.3.18. 12:51, 0 0 0
Odlična taktička analiza, Allegri je bio potpuno nadigran u prvom poluvremenu, ali sa dvije bočne izmjene hrabro kreće na sve ili ništa i pogađa. Velika greška Pochettina, jer je prespavao taktičke promjene Juvea i nije pravovremeno odreagirao. - peropex, 8.3.18. 13:18, 0 0 0
Svaka čast Allegriju i Juveu,imali su malo sreće,ali sreća prati hrabre trenere,koji znaju prepoznati situaciju i reagirati.Jedino što mi ovaj Juve izgleda dosta slabije od prošlogodišnjeg, ako izvuku Roma/Šahtar ili Sevilla/United imaju šanse proći. - peropex, 8.3.18. 13:24, 0 0 0
Jerlekan | 03/2018

U uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka Real Madrid je upisao i drugu pobjedu protiv PSG-a, ovaj puta od 1:2 u Parizu. Park Prinčeva kipio je od početka, navijači su bili nabrijani na utakmicu i vjerovali u prolaz, ali PSG od samog početka nije izgledao kao ekipa koja bi mogla izboriti prolaz u tom dvomeču. Tako je i završilo. 

Real je izašao u sastavu koji je u trenutku kad je objavljen iznenadio većinu javnosti jer u njemu nije bilo Garetha Balea, a bili su i Marco Asensio i Lucas Vasquez. Zidane se odlučio za 4-4-2 formaciju kojoj je cilj bio upravo ono što bi svakoj ekipi protiv PSG-a trebao biti cilj - natjerati protivnika da napada postavljenu obranu, u ovom slučaju u dva čvrsta bloka. U napadu su bili Ronaldo i Benzema, Ronaldo koji može u svakom trenutku povući tranziciju ako netko u sredini uspije oduzeti loptu i proslijediti ju do njega i Benzema koji može dočekati neku dugu loptu i sačuvati ju dovoljno dugo da se Real presloži i krene u napad, a PSG natjera na povlačenje. Sjajna forma Lucasa Vasqueza prepoznata je od strane Zidanea koji mu je dao priliku od prve minute u ovako važnoj utakmici, a on mu je to vratio sjajnom asistencijom za Ronaldo o kojoj nešto više kasnije u tekstu. Također, Asensio je dobio priliku na desnoj strani i pokazao da može itekako dobro surađiva s Marcelom i Kovačićem. 

PSG je izašao u formaciji koja je za njih uobičajena kad igraju bez Neymara, s povratnikom Mottom u veznoj liniji. Sve što PSG na Bernabeu nije imao zbog nedostatka Motte ovdje je imao u prevelikoj mjeri. Dijelom zbog pasivnosti njihove vezne linije, posebice Rabiota i Verratija koji su se slabo ubacivali između linija Realove obrane kako bi omogućili daljnju distribuciju, a dijelom i zbog Reala koji im je oduzeo brojne opcije, bekovi gotovo da nijednom nisu sudjelovali u nekakvoj kombinaciji s veznom linijom, a tako se ne može probiti dvostruki blok disciplinirane ekipe poput Reala. Pokušavao je PSG i dugim loptama na Cavanija, proigravanjem Di Marije ili Mbappea u polukontri, ali Real jednostavno nije ostavljao prostor, a nitko od spomenutog dvojca nema kvalitetu koja je potrebna da sam riješi dvojicu Realovih igrača i sam sebi stvori priliku. Možda bi taj igrač bio Neymar, ali s obzirom na disciplinu koju su Realovi igrači pokazali u branjenju svog gola, pitanje je bi li i za njega bilo prostora. 

Koliko je dobro Real igrao obranu najbolje se može vidjeti na slici iznad. Blok u dvije linije u kojem Realovi nogometaši perfektno pokrivaju zonu koju protivnik napada, ali i stoperi odrađuju posao iza njihovih leđa pa PSG nema niti jednu opciju osim dodavanja u svom veznom redu dok čekaju da se pojavi neka pukotina kod Reala. Carvajal i Vasquez obojica drže svog igrača, a Casemiro pokriva prostor između Kovačića i Vasqueza kako bi spriječio ulazak Rabiota između linija. Čim se lopta vrati u veznu liniju Realov dupli blok postaje alat kontrapressinga u kojem se isti pomiče desetak metara prema naprijed i tjera PSG-ove igrače prema polovici terena na kojoj su i odigrali najviše dodavanja. Kompaktnost na razini koja osigurava četvrtfinale Lige prvaka. 

A što se dogodi kada Real oduzme loptu i krene u tranziciju? Dogodi se da svi vezni igrači osim Kovačića i Marcelo krenu prema naprijed, a vezna linija PSG-a, prebrojana i nadtrčana bude stisnuta na samu sredinu terena. U ovoj situaciji je Casemiro bio taj koji je pobjegao s loptom, vezna linija PSG-a završila je u ovoj malenoj elipsi, a Asensio i Marcelo, obojica stalne prijetnje za Alvesa pokazali su se prevelikim zalogajem za istog i gotovo u svakoj tranziciji je jedan od njih bio slobodan primiti loptu. Ovdje je to Asension na lijevoj, a Ronaldo na desnoj. Između stopera se otvorila pukotina kroz koju Casemiro može tražiti Asensia loptom u prostor, a može i odigrati desno za Ronalda koji stoji dovoljno daleko od Berchichea da može povući prema naprijed ili onda on odigrati za Asensija. Jako puno opcija za jedan kontranapad, što nije bila situacija uvijek, ali dvije ili tri ovakve situacije su ekipi poput Real Madrida i više nego dovoljne.

Koliko je PSG loše radio sve ono što je Real dobro radio vidi se u situacijama u kojima je Marcelo izlazio prema naprijed u već spomenutoj izmjeni za vrijeme koje Kovačić ostaje iza. Ovdje Marcelo kombinira s Asensiom nakon što ga je Kovačić proigrao i duplim pasom se ubacuje iza prvog PSG-ovog bloka, ako se ova ovlaš postavljena vezna linije uopće može zvati blokom, a Casemiro i Asensio nastavljaju prema naprijed kako bi odmah visoko opteretili PSG. 

Pogodak Real Madrida najbolje prikazuje kvalitete njihovih ofenzivnih pojedinaca. U bijeloj elipsi je Asensio koji je prvo napravio nered na PSG-ovom boku, a onda se povratkom u sredinu i pravovremenom kretnjom beskrajno zahvalnog Benzeme u žutoj elipsi koji je odvukao igrača PSG-a dobio priliku proigrati u prostor Vasqueza u crvenoj elipsi koji je onda iskoristio prostor pred njim i mirno asistirao za Ronalda koji je kao pravi predator čekao na desnoj strani PSG-a i ispratio akciju koju je završio golom. 

Da nije sve u utakmici bilo sjajno za Real Madrid pokazuje i situacija kod žutog kartona za Kovačića. Kao i nebrojeno puta prije i poslije, Marcelo je otišao naprijed, a Kovačić je ostao iza kako bi spriječio potencijalni protunapad, međutim, očito nije ostao dovoljno duboko pa je morao prekršajem zaustaviti Di Mariju koji se sjurio po lijevom Realovom boku. Nakon toga je Kovačić imao još nekoliko rubnih startova, vjerojatno je da je sudac bio stroži mogao biti i isključen, ali mislim da čak ni to ne bi PSG-u pomoglo dovoljno da prođu u ovom dvomeču. 

Bez obzira na ove sitne probleme koji su nastajali kao očekivani rizici igre na koju se Real odlučio, gotovo da dileme o pobjedniku nije bilo u nijednom trenutku. Real Madrid pokazao da je s pravom smatran jednim od favorita za najprestižniju klupsku nogometnu titulu, a Cristiano Ronaldo još je jednom dokazao da je početak sezone bio samo splet okolnosti, a ne nekakav stvaran i ozbiljan pad forme. PSG nakon ovoga sigurno čekaju velike promjene, odlazak trenera je izvjestan, nova pojačanja također, prvenstveno u veznoj liniji, vjerojatno nema trenera koji bi pristao preuzeti ekipu bez da mu se kupi zamjena za Thiaga Mottu koji koliko god iskusan bio ima 35 godina i više nije u igračkom zenitu. Vjerojatna tripleta u Francuskoj sigurno nije dovoljan uspjeh da zadovolji vlasnike PSG-a, a novo ime koje će sjesti u tu beskrajno vruću stolicu sigurno će za sljedeću sezonu imati isti cilj koji je za ovu imao Emery - osvojiti Ligu prvaka. Real Madrid pak nastavlja dalje, djeluju sve ozbiljnije i suverenije, a hoće li tu formu moći prenijeti i na nastavak natjecanja, ostaje za vidjeti. 

Jedno je sigurno, momčadi poput Reala, koje imaju pobjednički mentalitet i nogometaše koji nisu obična skupina plaćenih individua već momčad još će neko vrijeme ostati pretvrd zalogaj za Parižane, ma koliko oni novca uložili u svoju momčad. 

Odlomak iznad vrijedi sve dok PSG ne angažira neko veliko trenersko ime koje je sposobno uz još pokoje pojačanje stvoriti momčad od tih sjajnih individualaca, a kad se to dogodi, moglo bi se vrlo lako dogoditi da u sljedećem susretu Reala i PSG-a rezultat bude obrnut. Naprosto je za očekivati da momčad u koju se svake godine ubrizgava količina novca kolika se ubrizgava u PSG pod ravnanjem pravog trenera postane goropadna sila koja će prijetiti i najvećima. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i jesu li Katarani spremni dovoljno dugo ubrizgavati sve te silne milijune. 

Real je PSG-u očitao lekciju momčadskog nogometa
U uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka Real Madrid je upisao i drugu pobjedu protiv PSG-a, ovaj puta od 1:2 u Parizu. Park Prinčeva kipio je od početka, navijači su bili nabrijani na utakmicu i vjerovali u prolaz, ali PSG od samog početka nije izgledao kao ekipa koja bi mogla izboriti prolaz u tom dvomeču. Tako je i završilo. Real je izašao u sastavu koji je u trenutku kad je objavljen iznenadio većinu javnosti jer u njemu nije bilo Garetha Balea, a bili su i Marco Asensio i Lucas Vasquez. Zidane se odlučio za 4-4-2 formaciju kojoj je cilj bio ...
Real je PSG-u očitao lekciju momčadskog nogometa
U uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka Real Madrid je ...
Odličan tekst, nedostaje samo malo strukture. Da se počne koji je bio općeniti plan pa se ide prema specifičnim rješenjima. Vidi se i toga, ali na momente se ide na refule. - Losovius, 7.3.18. 10:29, 0 1 0
Jerlekan | 02/2018

U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona su remizirali na Stamford Bridgeu. Utakmicu će svakako posebno pamtiti Chelseajev dvojac, Willian i Christensen, prvi zato jer je pogodio dvije stative i tek onda zabio gol, a drugi zato jer je amaterskim pasom po širini terena poklonio Barceloni gol koji ih je vratio u utakmicu, ali i na poziciju favorita za prolazak ovog dvomeča. 

Antonio Conte nikoga nije iznenadio taktičkom postavom kojom se suprotstavio Barceloni. Osnovna ideja bila je obrana kroz dva gusta bloka i brza tranzicija gdje su se bolje uklapali brzi igrači nego Morata koji je upravo zato ostao na klupi. Uz to, Hazard se nije morao previše trošiti u obrani jer su Pedro i Willian preuzeli dobar dio takvih obveza.

Valverdeova momčad igrala je gotovo po istom principu kao i u većini utakmica ove sezone, samo bez puno visokog presinga i uz minimalan rizik. U Barceloni su bili svjesni da će imati loptu većinu vremena, a i imali su ju, skoro 80% pa su odlučili igrati smireno i čekati pogrešku Chelseaja, dok je Messi imao ulogu nalik na onoj koju je igrao protiv Juventusa, neku vrstu free roaming "desetke". U suštini, cilj je bio igrati svoju igru dok se ne pokaže jedna pukotina u Chelseajevoj obrani, ali svakako nisu očekivali da će im Christensen širom otvoriti vrata šesnaesterca. 

Conteova ideja guste obrane koja bi onda po reposjedu preko Fabregasa tražila Williana i Pedra jako je slična principu po kojem PSG igra ligaške utakmice, tipičan tranzicijski nogomet. Na grafu ispod možete vidjeti kako je izgledala postavljena obrana Chelseaja u prvoj minuti, a na identičan način su djelovali i u ostatku utakmice. Hazard je konstantno vrebao u međuprostoru i bio spreman ili krenuti u napad ili glumiti mantinelu za krilo koje krene prema naprijed.

Još jedna stvar koju je Chelsea dobro radio bilo je što su pritisak u veznoj liniji fokusirali na Busquetsa koji je nekoliko puta ispao kao na ovoj slici, a Willian, neumoran i zastrašujuće brz u prvom koraku nije imao problema s time da se odvoji od njega, ali i od ostatka čuvara koji su se pogubili nakon izgubljene i iza sebe ostavili veliki prostor kakav je Chelsea samo čekao. 

Situacija ispod prikazuje sve probleme Barcelone u ovom susretu. Usprkos tome što su imali loptu, na terenu se ne vidi za njih karakteristični trokuti koji bi im omogućili da posjed pretvore u prilike ili barem da nešto lakše probiju dvostruki blok Chelseaja. Chelseajev prvi blok koji je gotovo cijelo vrijeme bio na samom rubu njihove zadnje trećine onemogućio je Barceloni da križanjima na boku probije blok i osvoji prostor. Veliki ulogu u zaustavljanju Barcelonine karakteristične igre imao je i Kante koji Messija nije puštao iz vida, a najčešće je, kao na ovoj slici, znajući da mu je Messija lakše kontrolirati ako kontrolira prostor umjesto igrača, stajao tamo gdje je trebalo da spriječi distribuciju lopte do Messija. To je sigurno još jedna stvar koja je rađena po Conteovom naputku. 

Naravno, Messi ne bi bio Messi da nije i uz takvu strogu pratnju poput Kantea uspio nekoliko puta napraviti ozbiljne probleme Chelseaju. Jedna od takvih situacija je i ova sa slike ispod u kojoj je Messi okružen trojicom, ali to ga ne sprečava da uputi ozbiljan centaršut na lijevi bok Chelseaja koji je Paulinho svojom kretnjom ispraznio i otvorio prostor za Vidalom overlap. Sve osim Messijevog pasa u ovoj akciji je zapravo mala škola nogometa, njegov pas je samo trenutak genijalnosti koji je tu akciju pretvorio u priliku. 

Još jedna situacija u kojoj je Messi bio čovjek koji je radio razliku je vjerojatno jedina situacija, uz pogodak, u kojoj je Kante potpuno izgubio nadzor nad Messijem, a to je onda rezultiralo ogromnim komadom otvorenog prostora kroz sredinu terenu i Messijevim slalomom. Braniči Chelseaja su se krenuli povlačiti i da je Messi bio samo malo brži, oni se ne bi uspjeli povući dovoljno nisko u svoju trećinu, a on bi ih, zbog svoje brzine vrlo vjerojatno izbacio iz tračnica. Ovdje treba istaknuti da je Christensen bio taj koji je pravovremeno reagirao i od njega je krenulo povlačenje obrane, tako da nije ni za njega sve bilo crno kao što je na kraju ispalo.

Zadnji izdvojeni detalj je situacija iz 81. minute u kojoj je Busquets još jednom izgubio bitku s Willianom i potvrdio da igra jednu od najlošijih partija ove sezone. Uprskos tome što je oduzeo čak 6 lopti i izgubio samo jednu, Chelsea je iskoristio činjenicu da je Rakitić bio više orijentiran na to kako razigrati nego na to kako čuvati i natjerao Busquetsa u nekoliko situacija kao što je ova na slici. U takvim situacijama on jednostavno ne može odgovoriti na pravi način, ne zato što nema dovoljno kvalitete već zato što nema adekvatnu podršku ostatka vezne linije koja bi trebala utjecati na prostor, a indirektno i na mogućnost da Willian protiv njega iskoristi svoju brzinu. 

Utakmica nam je ponudila jako puno gore istaknutih taktičkih zavrzlama i riješenja, a Conte je još jednom dokazao da je trener čija pozicija na klupi Chelseaja ne bi smjela biti upitna jer iz igrača otkad je sjeo na klupu izvlači skoro pa maksimum. Događaju se kiksevi, događaju se i problemi u svlačionici, ali ovaj susret je potvrdio da on konce svlačionice drži čvrsto u svojim rukama. S druge strane, Valverde će vjerojatno biti zadovoljniji ishodom, gol u gostima bi Barceloni trebao biti dovoljan da kod kuće završi posao, ali Chelsea je itekako pokazao da zna kako zaprijetiti. Uzvrat na Camp Nou će sigurno ponuditi još jednu taktičku bitku Valverdea i Contea, a pobjednik iste sigurno je neizvjesniji nego što se mislilo da će biti prije početka prvog susreta. 

Remi Chelseaja i Barcelone u taktičkoj poslastici
U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona su remizirali na Stamford Bridgeu. Utakmicu će svakako posebno pamtiti Chelseajev dvojac, Willian i Christensen, prvi zato jer je pogodio dvije stative i tek onda zabio gol, a drugi zato jer je amaterskim pasom po širini terena poklonio Barceloni gol koji ih je vratio u utakmicu, ali i na poziciju favorita za prolazak ovog dvomeča. Antonio Conte nikoga nije iznenadio taktičkom postavom kojom se suprotstavio Barceloni. Osnovna ideja bila je obrana kroz dva gusta bloka i brza tranzicija gdje su se bolje uklapali brzi igrači nego Morata koji je upravo ...
Remi Chelseaja i Barcelone u taktičkoj poslastici
U jedinom velikom ovotjednom derbiju Lige prvaka Chelsea i Barcelona ...
Dobra analiza,samo jedan ispravak sa grafa,Sergi Roberto je igrao u prvoj postavi,a ne Vidal(ušao u nastavku). - Dado_M, 22.2.18. 20:35, 0 1 0
BruceWayne | 02/2018

Kako možete prepoznati prvaka: onda kada je najteže, on izađe na teren i pobjedi.  Realova dosadašnja sezona može se podijeliti u dva dijela: do španjolskog Superkupa te poslije tog osvojenog trofeja. Posljedice neuspjeha koji su uzrokovani raznim spektrom problema doveli su Real na razočaravajuće 4. mjesto u ligi ukljujućii domaći poraz u El Classicu te ispadanje u Kupu Kralja od Leganesa. Za spasiti sezonu, Real je morao proći goropadne Parižane u najjačem dvoboju osmine finala, a za takav to motivacija ne izostaje. Stoga je bilo za očekivati da će najboljih 180 minuta ove sezone Real odigrati upravo u ovom dvoboju gdje će bez kalkulacija upotrijebiti sve kvalitete koja ova momčad još ima.

Zidane je kroz svoje vladanje Realov pokazao dva plana, jedan je uključio Balea, onaj drugi je pokazao sinoć gurajući Isca na vrh romba. Manjak Carvajala i sama opasnost od Neymara ograničala je Realovu djelanost po desnoj strani pri čemu je Modrić odigrao većinu utakmice defenzivije nego inače. Stoga je lijeva strana, pogotovo u drugom dijelu kada je Benzema zamijenjen Baleom, bio najsnažniji dio pozicijske igre Reala sinoć. Casemiro je dobro odradio svoju ulogu sa 7 oduzetih i 6 presječenih uz samo 1 prekršaj.

PSG i Emery imaju vrlo jednostavan cilj: 7 igrača moraju dovesti napadački trojac u što bolju situaciju za gol. Pošto ih je Real svojim presingom i kretanjem natjerao da većinu napada provedu preko bočnih pozicija, što se vidi posebno iz broja dodavanja bekova Yurija(86) i Danija Alvesa(98) koji su uz Neymara bili igrači kod kojih je najčešće bila lopta u gostujućoj ekipi. Trojac po lijevoj strani bio je najčešće pod opterećenjem Reala jer su igrači sa najmanje međunarodnog iskustva a upravo su oni morali pronaći koridore za Neymara.

Presing man-to-man na Lo Celsa kao potencijalno najslabije karike, iz Realovog kuta imao je dvostruku ulogu, osim one primarne, odnosno reposjeda, bilo je ključno zaustaviti onoga tko upošljava: 1. Rabiota i Verratija kao sekundarne distributere, 2. napadački trojac kao primarne ezgekutore.  Lo Celso je „opravdao“ epitet najslabije karike u sredini PSG-a te je gotovo cijelu utakmicu bio glavna meta presinga Reala, čije su neiskustvo i manjak velikih utakmicama domaći vješto koristili.

Realova posljednja linija bila je cijelu utakmicu podignuta do centra igrališta kao Varaneom koji je služio kao podrška jer zaleđe ne bi bilo ako bi Mbappe u ovom slučaju utrčao u prazan prostor. U lijevom "wide space-u" Real je imao brojčanu prednost s ciljem blokiranja dodavanja u sredinu, tako da je PSG svaki napad morao graditi kroz out liniju uz jednu važnu stvar: napadač umjesto da je tražio prostor, morao se spuštati po loptu, dodatno trošeći snagu, što je išlo na Realov mlin.

PSG je kroz zadnjih nekoliko sezona barem u Ligi Prvaka profilirao kao momčad koja svoju najveću kvalitetu prepoznaje kroz tranzicijsku igru. 180 minuta dvoboja grupne faze protiv Bayerna pokazalo razotkrilo je glavni problem PSG-a pod Emeryem. Bez obzira na natprosječnu individualnu kvalitetu igrača, Parižanu imaju veliki problem napadati na postavljenu obranu. Zidane je to prepoznao i prostor između dva linije u bloku maksimalno suzio natjerajući PSG da kroz pozicijsku igru probaju uzroziti protivnički gol.

Ako je tranzicija najjača timska karika PSG-a, onda Neymar individualna. Tako je kretanje Nacha bilo izuzetno važno za postavku Realove obrane. Neymarov zadatak bio je izvući Nacha što dalje od svoga gola ne bi prvo imao dovoljno prostora za dribling te ne bi li se Nachovim napuštanjem pozicije otvorio prostor za suigrače. No, svaki put kada bi Nacho se pomjerao prema Neymaru, naznačeni prostor vrlo dobro branio je Modrić koji je bez obzira na grešku kod primljenog pogotka jako dobro odigrao utakmicu, dok je s druge strane Neymar usprkos 13/17 uspješnih driblinga, imao 6 izgbubljenih lopti i 8 izgubljenih posjeda svoje ekipe.

Drugi gol Reala defitivno je promjenio tok utakmice. Dok se još preispituju odluku suca oko potencijalnog prekršaja, možda i važniji trenutak se dogodio koju minutu prije. Dok je Emery izvadio Cavanija i tako ostao bez igrača koji može okrenut golu primiti loptu, postavio je Meuniera ne bi li duplim blokom na desnoj strani zaustavio Realov trokut Marcelo-Asencio-Ronaldo koji je kako je utakmice odmicala dobivao sve više na važnosti. Zidane je hrabro i pametno mijenjao, prodorni Asencio napravio je 2 ključna dodavanja od 9 ukupno, sa Baleom je dobio širinu na desnoj strani koju do tada nije imao.

Postoji primjer kako je Real branio lijevi half space, a ovdje je primjer kako je PSG ne branio isti prostor u drugom dijelu. Dani Alves već uobičajeno defanzivno ne pripada ovu razini natjecanja, što se vidi na primjeru kada je upravo njegov igrač u ovom napadu asistirao Marcelu za vjerovatni prolazak Reala u iduću fazu natjecanja. 

Real nije odigrao ništa posebno, a PSG je odigrao još manje od toga. Ipak, iskustvo igranja ovakvih utakmica, kao i motivacija da se spasi loša sezona imale su veliki utjecaj u razlici ove dvije ekipe. PSG je i dalje momčad koja preko pozicijske igre ne može stvoriti ozbiljne probleme elitnim ekipama i možda su Šeici dobili svoj odgovor u vezi Emerya iduće sezone. 
Real se branio solidno, izuzev indidivualne klase Mbappe za jedini gol PSG-a, zaustavljen je ostatak momčadi, odsječena sredina i odlične izmjene u drugom dijelu Zidanea. Francuski stručnjak taktički nema ništa više od plana A sa Iscom i plana B sa Baleom, ali očito da je i to dovoljno za još nespremni i nezreli PSG.

Kraljevski mentalitet dovoljan za pobjedu
Kako možete prepoznati prvaka: onda kada je najteže, on izađe na teren i pobjedi. Realova dosadašnja sezona može se podijeliti u dva dijela: do španjolskog Superkupa te poslije tog osvojenog trofeja. Posljedice neuspjeha koji su uzrokovani raznim spektrom problema doveli su Real na razočaravajuće 4. mjesto u ligi ukljujućii domaći poraz u El Classicu te ispadanje u Kupu Kralja od Leganesa. Za spasiti sezonu, Real je morao proći goropadne Parižane u najjačem dvoboju osmine finala, a za takav to motivacija ne izostaje. Stoga je bilo za očekivati da će najboljih 180 minuta ove sezone Real odigrati upravo u ovom dvoboju ...
Kraljevski mentalitet dovoljan za pobjedu
Kako možete prepoznati prvaka: onda kada je najteže, on izađe ...

Respekt: peropex, Dado_M,

Slažem se: GNKDZCFC,

Jerlekan | 02/2018

Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je drugi dvoboj jučerašnjeg dana, onaj između Porta i Liverpoola. Klopp i Liverpool najavili su da dolaze po pobjedu i malo je reći da su u tome uspjeli, pomeli su Porto s 5:0 i možemo reći, već nakon prve utakmice osigurali svoje mjesto u četvrtfinalu. 

Liverpool je izašao u za sebe klasičnom 4-3-3 sustavu, a svoj debi u Ligi prvaka dočekao je Alexander Arnold koji je igrao na desnom beku. Ideja Liverpoola bila je igrati za njih tipičan pressing, zatvoriti Brahimija kao najveću Portovu prijetnju, što se vidi po načinu na koji je Arnold pozicioniran u defanzivi (o tome malo kasnije) i koristiti svoje najjače oružje - kontranapade. 

Također, jasno je da je Klopp odradio sjajnu pripremu za ovu utakmicu jer je Liverpool kroz igru prokazao sve mane Portove momčadi, a posebno onu na desnom boku gdje je Pereira bio pod stalnim pritiskom Robertsona i Manea, a preko kojeg je i došlo do većine Liverpoolovih golova. Ništa nova za Liverpool i Kloppa. 

Porto je pak odabrao izaći u pomalo nekarakterističnom sastavu u kojem su, vjerojatno pretpostavivši da će oni biti ti koji će više biti s loptom pokušali uspostaviti liniju distribucije preko Marcana do Herrere koji bi onda služio kao relay između obrane i Brahimija koji je više manje sam morao napadati Liverpool. Usprkos svemu, Porto je imao ravnopravan posjed Liverpoolovom, ali je taj isti posjed bio koncentriran kod stopera i povremeno Herrere pa je zapravo bio prepasivan da bi se išta više postiglo. Liverpool je odsjekao visokog Maregu na kojeg je porto pokušao odigrati nekoliko visokih lopti, ali najčešće je to Van Dijk riješavao bez većih problema. 

Sve dobro što je Porto sinoć napravio dogodilo se u prvih 10 minuta utakmice i oba puta je kreator bio Brahimi. Ono što je potrebno istaknuti da je uprskos stvorenoj šansi Porta, Liverpool izašao kao pobjednik iz tih situacija jer je Alexander Arnold dvjema reakcijama bez problema sanirao štetu koja je nastala privremenim probijanjem boka. 

Na slici ispod vidljivo je kako Brahimi kreće u solo prodor, ali i ono bitnije, vidljiva je kretnja Alexandera Arnolda koji nije dozvolio da ga igrač Porta koji je ispred njega izvuče, već je odmah krenuo prema svojem šesneastercu i ispratio Brahimija bez ikakve štete za Liverpool. 

Još jedna sjajna reakcija Arnolda bila je kod puno otvorenije situacije za Brahimija koji je dobio loptu u for u krenuo u probijanje boka, ali ga je Arnold dočekao i bez da ga napadne ispratio daleko od šesnesterca i uklonio opasnost. Impresivna bekovska reakcija koja nije iznimka za Arnolda, Liverpool bi u njemu mogao imati beka za budućnost. 

Na dnu slike možete vidjeti Arnolda u još jednoj situaciji, ovoga puta u napadačkoj. Liverpool je odlučio spustiti Robertsona na poziciju stopera i pokušati preko desnog boka krenuti u overload jer je očito prema slici da je lijevi bok Porta poduplan, dok je Brahimi, koji bi prema 4-4-2 formaciji koju Porto igra u obrani trebao pokrivati Arnolda nesvjestan njegove kretnje i odlazi prema sredini. To je vidio Van Dijk koji je trenutak kasnije odigrao loptu prema Arnoldu, a Liverpool je stvorio priliku. Neopreznost Brahimija na toj strani je definitivno nešto što Liverpool nije dovoljno koristio u ovoj utakmici, ali ovaj mehanizam, koji je očito uigran, Liverpoola je dobro služio i u ranijim utakmicama. 

Naravno, kakva bi to utakmica Liverpoola bila da Firmino ne napravi barem jednu stvar vrijednu spomena u ovoj taktičkoj analizi. Nakon ove situacije Liverpool je počeo forsirati igru preko Portovog desnog boka, uz svega nekoliko iznimaka. Naime, Firmino je pokupio ničiju loptu, primirio ju, izbacio Portovog veznjaka i onda povukao loptu još dobrih 15-20 metara nakon čega je proigrao Salaha. Jedini razlog zbog kojeg ova polukontra nije završila prilikom za gol je taj što se Salah pogubio jer je tek prvi puta u utakmici zamijenio krila s Maneom. 

Spominjani napadi Liverpoola po Portovom desnom boku koji su riješili utakmici su svi izgledali više manje kao ovaj iznad. Liverpool bi oduzeo loptu na sredini, Mane i Firmino bi ionako dispozicioniranu obranu Porta svojim kretnjama dodatno razvukli, a Robertson bi pojurio prema naprijed očekujući uključenje Milnera ili Manea, a nekad je, kao u ovoj situaciji sam probijao bok. Ovdje je nakon probijanja boka uslijedio centaršut kojeg je Reyes očistio s glave Firmina. 

Bez sumnje Liverpool je dominirao cijelu utakmicu i u potpunosti proveo svoj plan u djelo, a Klopp zaslužuje sve pohvale jer je svake sekunde bilo vidljivo da njegova ekipa zna točno koje igrače i u kojim situacijama treba napadati. Porto je na njihovu žalost ostao bez prilike da koristi svoje najjače adute, Brahimija je poništio Arnold, Maregu Van Dijk, a Soares je bio potpuno izgubljen jer su njegove dobre kretnje u međuprostoru bile uzaludne zbog toga što je Liverpool Portovu igru s loptom ograničio na distribuciju do Herrere koji nije imao šanse protiv Liverpoolovog visokog presinga. 

Liverpool je pokazao da će itekako biti opasan protivnik svakome s kime se sretne u vrlo izglednom četvrtfinalu, a njihov najveći dobitak je vjerojatno Alexander Arnold koji je još jednom pokazao da je igrač na kojega Klopp može računati.




Ubojice zmajeva prohujale su Dragaom!
Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je drugi dvoboj jučerašnjeg dana, onaj između Porta i Liverpoola. Klopp i Liverpool najavili su da dolaze po pobjedu i malo je reći da su u tome uspjeli, pomeli su Porto s 5:0 i možemo reći, već nakon prve utakmice osigurali svoje mjesto u četvrtfinalu. Liverpool je izašao u za sebe klasičnom 4-3-3 sustavu, a svoj debi u Ligi prvaka dočekao je Alexander Arnold koji je igrao na desnom beku. Ideja Liverpoola bila je igrati za njih tipičan pressing, zatvoriti Brahimija kao najveću Portovu prijetnju, što se vidi po načinu na ...
Ubojice zmajeva prohujale su Dragaom!
Pomalo u sjeni velikog dvoboja Reala i PSG-a odigran je ...
Alexander Arnold je igrao protiv Hoffenheima u playoffu, tako da mu nije ovo debi - GNKDZCFC, 16.2.18. 9:32, 0 0 0
Ako se playoff računa onda je i Osijek debitirao u LP :) - Jerlekan, 16.2.18. 10:10, 0 1 0
IstraSport | 02/2018

Kao najvećem, nekad mi se čini i jedinom, protivniku filozofije Maxa Allegrija u Juventusu, ova je utakmica savršeno vrijeme za pisanje analize. Naime, Juventus i Tottenham su dvije podjednake momčadi, s tek po nekoliko vrhunskih igrača u odnosu na velikane poput Barcelone, Bayerna ili Real Madrida.

Ali, razlika u igri je ogromna. Spursi imaju plan, i to koncizni, točno se zna tko, kamo i zašto, dok Juve živi od individualne kvalitete, koju, da se razumijemo, ima napretek.

Jer, prvi gol Juventusa nije uigrana akcija. To je idealna lopta Pjanića i nestvarno „poklopljen“ volej Higuaina. Nakon toga penal, i sve do sljedećeg penala koji je „dobiven“ na račun strašne brzine Douglasa Coste, pa sve do kraja susreta malo ili ništa.

Izjaviti pred takvu utakmicu da najviše želiš ne primiti gol je stav. Izjava u medijima se zaboravlja, ali nju čitaju i igrači. Nama dolazi Tottenham u grad, i sve što mi moramo napraviti je – ne primiti gol. Dakle, ne postavljamo se kao favoriti u tom dvomeču, nego – ajmo ne primiti gol.

Takva je bila i taktika, povlačenje pred svoj gol i nadati se da ćemo iz kontre zaprijetiti. To je u redu plan za Basel protiv Manchester Citya, ali Juventus protiv Tottenhama na svom terenu mora igrati. Ili barem pokušati.

Protiv Sassuola, Bologne i Chieva Juventusu ni ne treba trener, ali u ovakvim utakmicama plan mora biti nešto više od pukog bunkera. A, budimo realni, Juventus je sinoć odigrao 90 minuta bunkera uz četiri opasne kontre.

MARIO MANDŽUKIĆ

Kako pratim Juventusove igre u tekućoj sezoni, ovo moram napisati, svjestan da će se ovo svesti na osobni napad, iako to nije. Mandžukić je sinoć uzeo osam zračnih duela, polovicu svih Juventusa. Osvojio je sva tri duela u koja je ušao, a samo su stoperi Chiellini i Benatia više puta loptu „očistili“. Na gol je uputio jedan udarac, iz kornera glavom, a susret je završio bez ključnih dodavanja uz, nota bene, 48 posto točnih dodavanja ili 10/21.

Što se tiče posljednjeg, jasno je zbog čega. On tehnički nije superioran, a Tottenham je prisiljavao igrače da brzo reagiraju. Tu je Mandžo griješio i to nije dugoročni problem. Međutim, kada pogledate sve ostale brojke – to su brojke stopera. I to odličnog. I dalje čvrsto vjerujem da bi Mandžukić bio fantastičan stoper.

Jer, kao lijevo krilo – to je igrač manje u ofenzivi, a da baš Auriera treba toliko paziti, ne vjerujem. Ne postoji lijevo krilo u modernom nogometu koje više daje u defanzivi nego ofenzivi. Ali, eto, Allegri nešto vidi i u tome.

Međutim, u situaciji kada je jasno da Tottenham ima problema s obrambenom tranzicijom, pokazali su to i protiv Liverpoola neki dan, ti odlučuješ Douglasa Costu „spustiti“ u sredinu, odnosno središnjicu gdje je najgušće. Naravno, čim je prilika dozvolila, Douglas Costa je pobjegao…

BENTACUR – KHEDIRA

E, tko ovo objasni, taj je lumen. Dakle, igra se 64. minuta, Douglas Costa više fizički ne može – ušao je u preveliki broj individualnih akcija, protivnik je čvrst i jasno je kako u globalu samo pokriva prostor bez ikakve inicijative. Inače, ne treba ni naglasiti da je prema WhoScoredu, kada se gleda period od 64. do kraja, Douglas Costa drugi najgore ocijenjeni igrač Juventusa, iza Buffona kojem ide gol na dušu.

Ali, Allegri vadi Samija Khediru, igrača koji je u ovoj konstelaciji snaga zadužen za mirnoću u veznom redu i defanzivu. U redu, Khedira je odigrao lošu utakmicu, ali najsličniji njemu na klupi je Marchisio, iskusan i pažljiv distributor. No, Allegri u igru stavlja „mlađeg Pjanića“, igrača koji obrambeno ne može još uvijek igrati na toj razini. Naravno, gol stiže kroz par minuta, a Bentacur zarađuje žuti karton u narednih par.

U redu, Juventus je oslabljen i rezultat je dobar, ali ima li smisla s ovakvom postavkom ući u susret na otoku. Tottenham je pokazao da je bolja momčad u ovom trenutku, a Allegri bez nekoliko promjena nema šanse u gostima, pogotovo kada mu 0:0 ne odgovara.

Moj savjet bi mu bio "nakrcavanje" sredine igračima i pokušavanje držanje lopte u svom posjedu što je moguće duže dok se ne oslobodi prostor za krila koja definitivno kvalitetu imaju.

Spursi imaju koncizan plan, Juventus ima (zasad samo) individualnu kvalitetu
Kao najvećem, nekad mi se čini i jedinom, protivniku filozofije Maxa Allegrija u Juventusu, ova je utakmica savršeno vrijeme za pisanje analize. Naime, Juventus i Tottenham su dvije podjednake momčadi, s tek po nekoliko vrhunskih igrača u odnosu na velikane poput Barcelone, Bayerna ili Real Madrida. Ali, razlika u igri je ogromna. Spursi imaju plan, i to koncizni, točno se zna tko, kamo i zašto, dok Juve živi od individualne kvalitete, koju, da se razumijemo, ima napretek. Jer, prvi gol Juventusa nije uigrana akcija. To je idealna lopta Pjanića i nestvarno „poklopljen“ volej Higuaina. Nakon toga penal, i sve do ...
Spursi imaju koncizan plan, Juventus ima (zasad samo) individualnu kvalitetu
Kao najvećem, nekad mi se čini i jedinom, protivniku filozofije ...

Respekt: ktm686, Losovius, Jerlekan,

Slažem se: GNKDZCFC,

Dosta toga mi je taktički bilo nejasno što se Juventusa tiče. Prije svega, ne znam točno u može tako posloženih 4-2-3-1 napraviti bilo što nego potpuno izgubiti bitku u sredini terena. Možda i kadar ne dopušta nešto bolje... - Losovius, 14.2.18. 12:08, 0 1 0
Pa nije to 4-2-3-1 jučer bilo. Jer je Douglas Costa trebao biti taj prednji u "veznom" redu. On to ne može igrati. Jednostavno, njegove kvalitete su pravocrtan trk i dribling u prostoru. To ne može koristiti na poziciji ofenzivnog veznog... - IstraSport, 14.2.18. 12:20, 0 1 0
...zbog toga je bio obrambeno beskoristan, a i nije uspijevao loptu zadržati kako to radi Dybala što smanjuje pritisak na zadnja dva vezna. Pjanić i Khedira su jučer bili usamljeni na 40 metara prostora dok se Costa tražio. Ne znam, ja ga napadam... - IstraSport, 14.2.18. 12:21, 0 0 0
...uvijek pa nisam relevantan previše, ali po meni je Allegri postavio jučer Juventus otužno. I to pored svih ozljeda, Marchisio, iskusni veznjak ne igra ni minutu. Ništa mi nije jasno, kad gledam Allegrijev Juve... - IstraSport, 14.2.18. 12:21, 0 0 0
Pa to ti i velim. Bez Dybale, ne postoji taj igrač koji bi bio opasan u centralnom dijelu na protivničkoj polovici. Bez takvog igrača, osuđen si na neku polutaktiku - Losovius, 14.2.18. 12:22, 0 1 0
Jerlekan | 02/2018

U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham remizirali su 2:2 u Torinu. Juventus je krenuo furiozno, golom u 80. sekundi, a već svega osam minuta kasnije zabili su i za 2:0 i sve je izgledalo kao da će Tottenham biti potopljen. Međutim, Juve se povukao i smirivao igru, a Tottenhamovi igrači, svjesni da moraju napasti počeli su preuzimati inicijativu i već su do poluvremena, pogotkom Kanea, smanjili Juventusovu prednost. Konačnih 2:2 postavio je Eriksen pogotkom iz slobodnog udarca koji ide potpuno na dušu Gigiju Buffonu. 

Što se temeljnih taktički postavki tiče Juventus je izašao u svom standardnom 4-2-3-1 sastavu s ciljem da nametnu svoj tempo i ne prime pogodak, sve ostalo je samo bonus. Na njihovu žalost, to se ipak nije dogodilo. 

S druge strane je bio Tottenham koji je u utakmicu ušao impresioniran, ali ipak s vrlo jasnim planom igre, a glavni motori te ideje bili su Dembele i Eriksen. Trebalo im je malo da se zagriju, ali čim su ušli u ritam izbrisali su Juventusovu veznu liniju. 

Moussa Dembele je bio ključan za Tottenham u ovoj utakmici, gotovo cijelo vrijeme preuzimao je loptu u veznoj liniji i iznosio ju ili visoko prema krilima ili odmah prema Eriksenu. Ispod je samo jedan od bezbroj primjera u kojima se on vraćao među stopere po loptu i onda pokretao igru Tottenhama. 

Situacija kod prvog gola Juventusa, koji je doduše postignut iz zaleđa, prikazuje Tottehamovu obranu u liniji, kako bi i trebala biti, ali isto tako prikazuje i Allija kojemu je Higuain pobjega čak i prije nego je ušao u zaleđe. Njegov obrambeni doprinost bio je minimalan, a ova greška u jednoj od rijetkih situacija kad se od njega očekuje samo da isprati igrača kojeg je dobio je Tottenham koštala gola. 

Još jedna od situacija u kojima je Dembele imao presudnu ulogu, a često su se ponavljale su njegovi izlasci naprijed. Ne samo da se često spuštao po loptu, jednako tako često je izlazio naprijed i odvlačio vezne igrače tako da otvori prostor za ulazak Diera kroz halfspace ili Auriera po boku. Nijedan ni drugi nisu na pravi način koristili prostore koje im je Dembele otvarao svojim kretanjem. 

Jedan od fortea Juventusa bili su napadi po Tottenhamovoj desnoj strani, najviše iz kontranapada, Bernardeschi je jednim ulaskom s te strane izborio jedanaesterac, a drugi puta, u situaciji ispod, bio je jako blizu pogotka. Aurier baš nije imao svoj dan. Zapravo su ti napadi bili jedini kontraški mehanizam Juventusa koji je funkcionirao, stoga je i rezultat bio takav kakav je bio. 

Oni dijelovi Juventusove igre koji nisu funkcionirali odnose se na njihovu strukturu i općenito kretanje u formaciji. Neuobičajeno za njih, ali jako često ih se moglo uloviti van formacije, što je dijelom bilo i zbog Eriksena koji se zabadao i na sebe navlačio igrače. Na slici ispod vidljiva je potpuno suluda formacija Juventusa u situaciji kada Tottenham tek gradi svoj napad, tako se ne radi o slučaju kada se nisu stigli vratiti u obrambenih 4-5-1 već jednostavno o užasno loše koordiniranom postavljanju bloka. 



Možda i najvažniji element koji je činio razliku između Tottenhama i Juventusa bio je manjak energije i općenito borbenosti kod Juventusa. Koliko god glupo zvučalo, ostaje dojam da igrači Juventusa nisu dali svojih 100%, dok su gosti iz Londona, kao što je vidljivo na grafu ispod, čak i u 82. minuti jurili reposjed i tražili igru. Naravno, logično je da oni to rade jer bi još jednim golom bili jako blizu prolasku u četvrtfinale, ali Juventus je svjedno, čak i u obrambenim zadacima izgledao nemoćno.

Ovakva nemoćna predstava Juventusa se u Londonu vrlo vjerojatno neće dogoditi jer se radi o prekvalitetnim igračima da dva puta ovako podbace, ali ne treba ni zaboraviti da su ih nogometaši Tottenhama, posebno Dembele i Eriksen napravili nemoćnima. Pochettinova ekipa je čak i kad je gubila 2:0 izgledala kao da točno znaju što rade, pokazali su da imaju plan, ali i karakter jer vratiti se sa 2:0 kod Juventusa koji prima golove "svake prijestupne" zbilja nije malen pothvat. Susret je još uvijek otvoren, Juventus je vjerojatno blagi favorit zbog svog europskog iskustva, ali Tottenham je napravio veliki korak prema četvrtfinalu i zapravo si osigurao priliku da sam odlučuje o svojoj budućnosti na domaćem terenu. 

Dembele i Eriksen pretukli Staru Damu!
U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham remizirali su 2:2 u Torinu. Juventus je krenuo furiozno, golom u 80. sekundi, a već svega osam minuta kasnije zabili su i za 2:0 i sve je izgledalo kao da će Tottenham biti potopljen. Međutim, Juve se povukao i smirivao igru, a Tottenhamovi igrači, svjesni da moraju napasti počeli su preuzimati inicijativu i već su do poluvremena, pogotkom Kanea, smanjili Juventusovu prednost. Konačnih 2:2 postavio je Eriksen pogotkom iz slobodnog udarca koji ide potpuno na dušu Gigiju Buffonu. Što se temeljnih taktički postavki tiče Juventus je izašao u svom standardnom ...
Dembele i Eriksen pretukli Staru Damu!
U prvom derbiju ovosezonske nokaut faze LP Juventus i Tottenham ...
Generalno gledano, dobro uočenih par crtica, ali ono što mi fali je šira slika. Poredano ovako; a. ovo je bio plan, b. zato nije uspio, c. ovaj i ovaj je kriv za to. - Losovius, 14.2.18. 12:11, 0 1 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.