zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 24.12.2017.
  • 57
  • 8

Još jednom, za sve što nema svoju temu - Tribina hipoteza!

Stigla nam je pauza! U ligama petice neizvjesnost je u punom sjaju još samo u Serie A, u ostalim ligama vodeće ekipe imaju solidnu zalihu bodova za proljeće, a mi vas pitamo - jesu li te lige gotove? 

Je li Premiership gotov? slažem se 8.5 0, 0, 0, 0, 1, 0, 7, 5, 10, 18, 16
Je li Bundesliga gotova? izrazito se slažem 8.5 0, 0, 0, 0, 0, 2, 3, 6, 14, 16, 16
Je li Ligue 1 gotova? izrazito se slažem 8.8 0, 0, 0, 0, 0, 1, 4, 3, 13, 15, 21
Je li La Liga gotova? slažem se 8.0 0, 0, 0, 1, 1, 2, 5, 9, 14, 14, 11

Analize (8)

Lisac | 01/2018

Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora već posljednjih par sezona u ovo doba godine. Ništa drugačije nije ni ove zime, za Dinamom se kaska već ogromnih 12 bodova koji bi bili teško uhvativi i kad Dinamo nebi imao sudačke i institucijalne pogurance. Ipak ove sezone nakon dugo vremena ove dvije riječi napokon imaju i neku stvarnu podlogu u odnosu na prošle sezone kad su to bile tek puste novogodišnje želje.

Financijska renesansa

Nešto više od šest godina je prošlo otkad je udruga Naš Hajduk dobila zeleno svijetlo od grada Splita i provela prve demokratske izbore za Nadzorni odbor Hajduka. Da Splićani nisu izabrali Keruma za gradonačelnika i da on na rukovodeće pozicije i u NO nije postavio svoje uljebe koji su bili toliko nesposobni da su u rekordnom roku doveli klub pred stečaj, Hajduk bi danas vjerojatno još uvijek živio na gradskoj sisi uz onaj isti nestručni sportski i upravljački kadar koji ga je i doveo na tako niske grane. Kako kaže ona narodna poslovica, svako zlo za neko dobro.  

Nakon što se par sezona prodavalo golobrade mladiće sa par utakmica u nogama samo da bi se preživjelo i nekako krpalo minus, Hajduk je s lanjskom prodajom par iskusnijih igrača (Sušić, Milić, Kalinić) i 2 mlada talenta koja su bila nezadovoljna tretmanom (Maganjić, Šimić) odradio vrlo dobar posao i završio godinu u solidnom plusu od čak 20 milijuna kuna. Ove sezone prodan je samo Vlašić s kojim je Hajduk možda i mogao biti u borbi za naslov ali Evertonova ponuda je bila toliko izdašna da ju je jednostavno bilo suludo odbiti. Klubovi Hajdukovog ranga u europi jednostavno nemogu zadržati takvog igrača kad dođe ozbiljnija ponuda a za njihove financije takva jedna injekcija znači jako puno unatoč tome što splitski klub za razliku od svojih glavnih konkurenata u ligi pristojan dio svog budžeta uprihođuje od sponzora, marketinga i prodanih ulaznica.

Prije par dana Hajduk je i službeno vratio kredit gradu koji mu je bio jamac prije pet godina a dobru financijsku situaciju potvrđuju i ulaganja u Poljud te početak gradnje novog pomoćnog igrališta. Očito da su na Poljudu naučili lekciju tijekom ovih šest godina patnje i da shvaćaju da se kuća počinje graditi od temelja pa najviše ulažu u infrakstrukturu i u akademiju Hajduka koja s Gojunom na čelu napokon funkcionira kao jedan ozbiljan dio kluba a ne kao seoska zadruga.

Rezultatski podbačaj

Stvari na sportskom planu nisu išle baš kao što je zacrtano. Plan za ovu sezonu je bio borba za vrh a nakon odličnog ljeta i solidne jeseni Hajduk se opet vratio u prosječnost. Nije čak ni toliki problem u trenutnih -12 za Dinamom koliko u činjenici da se igra bijelih odlaskom Vlašića i ozljedom Futacsa jednostavno raspala. Carillo je uporno gurao svoj sistem koji bez ta dva kotačića nije imao nikakvog smisla i to ga je u konačnici i koštalo pedale unatoč svemu dobrome što je izgradio na proljeće i u ljeto.

Kopić je jednostavno samo zaigrao malo defanzivnije a uz poguranac Torcide koja je zasigurno svojim kritikama motivirala igrače malo ga je pomazila i sreća. Protiv Istre na debiju se unatoč vodstvu od 3-0 na poluvremenu Hajduk grčevito branio u drugom poluvremenu pokušavajući sačuvati sva tri boda. Mučenje se nastavilo i protiv Osijeka gdje su bijeli u jednoj od najdosadnijih utakmica u ovom dijelu prvenstva uspjeli izboriti remi golom Saida u sudačkoj nadoknadi. Većinu drugog poluvremena Hajduk je odigrao sa čak četiri napadača i prava je sreća što Osječani nisu imali znanja a prije svega kondicijske spreme (očito je europa uzela svoj danak)  da završe jedan od brojnih kontranapada koji su imali.

Protiv Rijeke je kestenje iz vatre vadio Letica a Lokomotiva je unatoč dva igrača manje na terenu imala izglednu priliku priliku za izjednačenje u posljednim minutama. Inter je došao na izlet u zadnje kolo pa je popio pet komada a njegovi igrači su izgledali kao da su došli na trening a ne na utakmicu.

Problem igračkog kadra

Očito je da trener nije bio glavni problem Hajduka i da igrački kadar definitivno vapi za prinovama. Neslužbene informacije govore da je Hajduk ovu godinu završio sa dobiti većom od 30 milijuna kuna pa bi se neka nova lica trebala pojaviti u svlačionici bijelih već ove zime a pogotovo na ljeto unatoč tome što su infrastruktura i omladinski pogon prioriteti. Hajduk si jednostavno nemože dozvoliti da na pojedinim pozicijama u idealnoj postavi ima igrače koji nebi bili nositelji momčadi ni u drugoj momčadi koja nastupa u 2. HNL. U suprotnome Kopić će se jednostavno morati prilagođavati onome što ima i gurati mladiće u vatru s nadom da će otkriti nekog novog Pašalića ili Vlašića.

Europa više nije spas

Godinama su naši klubovi europu gledali kao priliku za izlazak iz blata HNL-a na veliku scenu i priliku da uzmu svoj dio od tog velikog financijskog kolača. Novim promjenama u samom ždrijebu te računanju Uefa koeficijenta našem prvaku postalo je gotovo pa neisplativo ulagati veliki novac u pojačanja s obzirom na ždrijeb koji bi ga mogao dopasti. Pogotovo će teško biti Hajduku i Osijeku koji bi zbog nešto nižeg koeficijenta i u ranijim pretkolima mogli naletjeti na puno jače ekipe tako da ovog ljeta vjerojatno neće biti onog klasičnog tempiranja forme za europu. Rijeka i pogotovo Dinamo imati će puno bolju startnu poziciju pa bi si mogli postaviti nešto više ciljeve u europi ali vidjeli smo u zadnje dvije sezone da igranje dva natjecanja uzme svoj danak u jesenskom dijelu prvenstva.

Pogled na konkurenciju

Dinamo već dulje vrijeme muku muči sa financijama i sve teže zadržava svoje udarne igle na Maksimiru. Zahvaljujući obilju mladog talenta uvijek uspijevaju držati korak sa konkurencijom ali definitivno više nisu toliko dominantni kao prethodnih sezona. Uostalom i ove sezone su se pokazali ranjivima ali su zahvaljujući sreći, lošim predstavama konkurenata te standardnom pogurancu kojeg imaju uvjerljivo na čelu ljestvice.

Rijeka ima velikih problema i to je sad baš svima jasno. Igrački kadar se osipa kao nikad prije i nema sumnje da Riječani sljedeće sezone neće biti konkurentni za naslov ukoliko ostali samo zadrže postojeći kadar a kamoli da se pojačaju. S obzirom na nedostatak mladog talenta jako je nerealno očekivati da Rijeka ponovi rezultate od prošlih sezona ali s Kekom na klupi sve je moguće. Vjerojatno će Riječani izgledati slično kao Osijek ove sezone, biti će jako dobro posloženi i moći će konkurirati jačim ekipama ali bez kvalitenijih igrača koji odskaču od prosjeka teško da mogu napraviti neki zapaženiji rezultat na duge staze.

Potencijal Osijeka je najteže procijeniti. Ulaskom privatnog kapitala Osiječani su jako dobro posložili momčad ali su se za razliku od Riječana odlučili dio novaca investirati u novi kamp i tako pokazali da im je od istantnog rezultata ipak važnija dugoročna slika. Unatoč tome vraćanjem nekih domaćih igrača te sa par prinova iz drugih klubova pokazali su se itekako konkurentnima ove sezone. Za nešto više trebati će još pokoje pojačanje a pitanje je da li su Bijelo-plavi trenutno spremni zagrabiti još dublje u džep ili će naglasak staviti na razvoj talenta i čekati svoju priliku u sljedećim sezonama.

Perspektiva

Hajduk za razliku od gorenabrojanih momčadi nema problema ni sa financijama ni sa nedostatkom mladog talenta. Uz dva-tri solidna pojačanja, povratak Futacsa koji je nažalost jedini kompletni napadač kojeg Hajduk ima te aklimatizaciju pokojeg od talentiranih mladića iz druge momčadi Hajduk definitivno ima potencijala za borbu za naslov. Hoće li svoju trofejnu salu obogatiti još pokojim pokalom državnog prvaka jako je teško predvidjeti jer to ovisi o puno faktora ali to da bi Bili sljedeće sezone trebali biti u borbi za titulu je poprilično izvjesno. Hajdukovi navijači bi sljedeće sezone zimsku pauzu napokon trebali dočekati sa realnim nadanjima za osvajanje naslova umijesto sa mišlju o onoj sljedećoj sezoni. 

Možda dogodine
Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora već posljednjih par sezona u ovo doba godine. Ništa drugačije nije ni ove zime, za Dinamom se kaska već ogromnih 12 bodova koji bi bili teško uhvativi i kad Dinamo nebi imao sudačke i institucijalne pogurance. Ipak ove sezone nakon dugo vremena ove dvije riječi napokon imaju i neku stvarnu podlogu u odnosu na prošle sezone kad su to bile tek puste novogodišnje želje. Financijska renesansa Nešto više od šest godina je prošlo otkad je udruga Naš Hajduk dobila zeleno svijetlo od grada Splita i provela prve demokratske izbore za ...
Možda dogodine
Rečenica je to koju svaki simpatizer ili navijač Hajduka izgovora ...
Trimirinjo | 12/2017

Parovi osmine finala 
BASEL-MANCHESTER CITY
JUVENTUS-TOTTENHAM
PORTO-LIVERPOOL
REAL MADRID-PARIS SAINT GERMAIN
BAYERN-BESIKTAS
CHELSEA-BARCELONA
SEVILLA-MANCHESTER UNITED
SHAKHTAR-ROMA

Dakle to su parovi idem na neki prediction
Prvi par je i vise nego jasan CITY ce sigurno to proci . Drugi par Juve i Spursi ocekujem dobru utakmicu sa puno sansi . Kane koji nosi igru Spursa bi mogao biti kljucan za pobjedu Spursa ali Juve ima vece iskustvo od Totta i ocekujem da prodje Juve. Treci par Porto i Lpool . Sjajni Coutinho i Salah bi mogli dovesti svoj tim do cetvrt finala. Real Madrid i PSG auf kakav par . PSG sjajna ekipa na celu sa MBAPPEom,CAVANIem,NEYMARom protiv koji nije u formi trenutno ali mogu se vratiti do 14.02. bez sumnje gledat cemo dobar dvomec . Dajem vece sanse Madridskoj ekipi . Zasto? . Iskustvo,timski rad i naravno sreca. Bayern i Besiktas bez imalo dvojbe Bayern prolazi. Chelsea i Barca . Chelsea ce traziti osvetu za onu kradju od prije 7-8 godina . Ali nisu u formi nekoj a Barca ce uci u drugi dio sezone sa velikom prednosti u odnosu na madridski Real . I fokusirati ce se vise na LP prednost dajem Barci . Sevilla i MUTD , ako se ne popravi igra UNITEDA , Sevilla bi mogla cak i proci ako budu igrali kao zadnje 3 utakmice protiv Bristola,Leicestera i Burnleya nemaju sta traziti u Andaluziji. Shakhtar i Roma , dajem prednost Romi .

Eh sad da ne pogadjam parove cetvrtfinala preci cu na polufinale. Moj prediction je da ce u zavrsnici biti : Real Madrid,Manchester City,Barcelona i Bayern . Naravno ukoliko ne izvuku jedni druge . A finale bih iskreno volio vidjeti Valverdea i Guardilu . Nova Barca i Novi City bilo bi jako dobro finale . Ukoliko dodje do toga prednost dajem Barci dakle kao i proslu analizu sto sam radio mislim da bi Barca mogla doci do trece triplete sto bi bilo nevjerovatno . 

Dakle Barca bi mogla uzeti "klempavi" trofej . Naravno sve bi se promijenilo ukoliko bi kojim slucajem ispali od Chelsea ali mislim da samo navijaci Chelsea i Reala misle da mogu izbaciti Barcu. 

Ko bi mogao do naslova prvaka Evrope?
Parovi osmine finala BASEL-MANCHESTER CITYJUVENTUS-TOTTENHAMPORTO-LIVERPOOLREAL MADRID-PARIS SAINT GERMAINBAYERN-BESIKTASCHELSEA-BARCELONASEVILLA-MANCHESTER UNITEDSHAKHTAR-ROMA Dakle to su parovi idem na neki predictionPrvi par je i vise nego jasan CITY ce sigurno to proci . Drugi par Juve i Spursi ocekujem dobru utakmicu sa puno sansi . Kane koji nosi igru Spursa bi mogao biti kljucan za pobjedu Spursa ali Juve ima vece iskustvo od Totta i ocekujem da prodje Juve. Treci par Porto i Lpool . Sjajni Coutinho i Salah bi mogli dovesti svoj tim do cetvrt finala. Real Madrid i PSG auf kakav par . PSG sjajna ekipa na celu sa MBAPPEom,CAVANIem,NEYMARom protiv koji ...
Ko bi mogao do naslova prvaka Evrope?
Parovi osmine finala BASEL-MANCHESTER CITYJUVENTUS-TOTTENHAMPORTO-LIVERPOOLREAL MADRID-PARIS SAINT G...
ilmambanegro | 12/2017

Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet.

To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema gaženju svih postojećih rekorda kako Premier lige tako i Lige prvaka.

Ovaj tekst čiji je naslov inspiriran srcedrapateljnom modernom sevdalinkom Jadranke Stojaković nije jedan od njih. Jer ponavljati iste stvari niti je uzbudljivo niti vodi do novih zaključaka.

Osnovna misao teksta može se sublimirati u popularni citat iz Dickensove „Priče o dva grada“: „It was the best of times, it was the worst of times“. I naravno primjenjiva je na mnoge druge sportove. Jer nostalgijom za prošlim vremenima kao da gubimo nešto od onoga fenomenalnog što nam se događa pred nosom. Primjerice, fokusiranjem na sve ono što je iritantno u medijskom nastupu („not 3, not 4, …) i „Decisionu“ LeBrona Jamesa gubimo jako puno od onoga čega ćemo se prisjetiti tek u nekoj idućoj iteraciji nostalgije. Zaboravili smo se fokusirati na veličinu koja nam se događa pred očima za koju imamo nevjerojatnu sreću da je uopće možemo doživjeti jer smo se eto čistom genetskom srećom rodili u pravo vrijeme.

I još samo par priča prije nego prijeđem na poantu. Prije desetak godina našao sam se u razgovoru sa sredovječnim Englezom na nekoj poslovnoj večeri. I pošto nama tako daleko od fokusa od standardnih britanskih tema ima malo toga što nas s ljudima s Otoka može spojiti nakon dvije do tri rečenice došli smo do: „Which team is your football team?“ – ili nešto u tom kontekstu. Čovjeku iz Birminghama je najdraža ekipa bila tada drugoligaš Birmingham. Ali to nije zanimljivi dio njegova odgovora, već ovo: „I can bear any team winning except Manchester United.“ Na pitanje: „And why is that?“ eto odgovora: „They're so artificial, not a proper football team.“. Poanta? Fergusonov mitski United u očima njegove generacije romantika koji su (pretpostavljam!) pravi nogomet vidjeli u makljažama ranih devedesetih izmakla je veličina koja mnogima od nas danas izmiče kad gledamo njihove gradske rivale. Svemir se (općenito, a i onaj sportski), čini se, uistinu vrti u krug i ponavlja u krugu beskonačnih iteracija.

Podsjeća me to na priču koju mi je pokojni djed ponovio valjda 100 puta. Onu u kojoj Ico Hitrec zabija Ricardu Zamori na punoj (20.000 gledatelja) Krančevićevoj 1931. (prva noćna utakmica u Zagrebu), a slavni vratar mu čestita stiskom ruke. Djedu je sav nogomet koji je napustio to „viteštvo“ izgubio smisao. I nije bilo važno što su radili „Mali Zeleni“ ili oni koji su došli nakon njega. To nije bio pravi nogomet. Koliko izgubljenih godina i veličine u tih skoro 90 godina.

I eto, nakon (pre)dugog uvoda dolazimo do poante i osnovne teze (više pitanja) samog teksta: „Koliko bi bolji/lošiji, dosadniji/uzbudljivi, inovativniji/standardniji bio nogomet u Premier ligi da samo gumicom izbrišemo današnji Manchester City?“

Metodologija je kako slijedi:

  1. Uklanjanje Manchester Cityja s tablice Premier lige (sve njihove bodove, golove),
  2. Prilagođavanje gol-razlike i bodova svim preostalim ekipama (preostalih 19),
  3. Usporedba osnovnih statistika tako dobivene lige s onom trenutnom,
    • Ova usporedba će biti proširena razlikama iz točke 3 s razlikama koje bi nastale kad bi se top ekipa uklonila iz top 5 najboljih ulazaka u sezonu (od sezone 92/93.) uz pravilo (jedan najbolji ulazak sezonu po ekipi).

Zvuči poprilično rudimentarno (a rečenice su možda komplicirane), ali kad vidimo koje ekipe i kako se pojavljuju mislim da će uzorak biti jasan. Pa nam se na kraju možda prikaže zaključak koliko je opasno dobiti ono što želimo u kontekstu super-izlizane poslovice: „Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti“.

Liga bez vodećeg

Krenimo od povijesti pa ćemo aplicirati našu metodologiju na nju. Naime, kako bi odabrali sezone koje možemo uspoređivati s ovom moramo vidjeti koje ekipe osim ove su imale izvrsne ulaske u sezonu.

Kad se pogleda ova lista:

Vidi se da bi se referirali samo na City, 3 puta Chelsea i jednom Manchester United. Pošto tako nešto samo dodatno naglašava tko su dominantne sile u Premier ligi mislim da treba uvesti ograničenje najboljeg starta za jednu ekipu i onda uz City uzeti njih još 5.

Naravno, to će nas pogurati dublje u povijest (što je dobro) i malo razvodniti pojam dominacije (što možda nije idealno, ali prikazuje ulaganja u ekipe kroz povijest.

Dakle odabrani su:

Manchester City 17/18

Chelsea 05/06

Manchester United 06/07

Arsenal 07/08

Blackburn Rovers 94/95

Newcastle United 95/96

Na temelju podataka u prvih 20 kola sezone (ove sezone City ima 19 utakmica, ali uzimani su prosjeci pa nećemo jako plakati) usporedbe su vršene po:

  1. Postignuti golovi po utakmici (u ligi – sa i bez dominante ekipe)
  2. Postignuti golovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominantne ekipe)
  3. Ostvareni bodovi po utakmici (samo za prvog – sa i bez dominante ekipe)
  4. Prosječna razlika u bodovima (sa i bez dominante ekipe)

Da sad ne bi ovdje tutnuo 12 tablica po 19 i 20 (u sezoni 94/95 21 i 22) ekipa pogledat ćemo sumarne grafove.

Prvo stupci usporedbe gdje se sezone sa i bez dominante ekipe vide jedna do druge:

Ono što prvo upada u oko su postignuti golovi Manchester Cityja po utakmici čak i više od osvojenih bodova. Efikasnost na djelu je neporeciva čak i u ovako rudimentarnoj statistici i iz aspekta promatrača nogometa koji sigurno želi gledati što više golova koji sami po sebi uključuju atraktivnost u nastupima.

Drugo su bodovi, ali fascinira koliko je dobra bila sezona 05/06 za Chelsea i kako su nakon nje uslijedile zapravo dvije jednako dobre ili dominante polu-sezone Manchester Uniteda i Arsenala. Naravno, City i Chelsea se ističu, ali interesantan je niz od tri sezone započet Chelseaovim jačim ulaskom na scenu.

Čak i podatak o tome da je razlika u prosječnoj razlici u osvojenim bodovima bila podjednako velika kao ona ove sezone kad uključimo i isključimo prvog nakon 20 utakmica čini se da ova dominacija nije zagarantirana za slijedećih 10 sezona jer ulagat će i drugi.

Ono što je također vidljivo je da ekipe prosječno ne zabijaju značajno manje ako se uklone vodeće ekipe.

Svi ovi trendovi nešto su zornije vidljivi na dva grafa niže.

Dakle, idemo na linije sa dominatnim ekipama po navedenim brojevima:

I linije bez dominatnih ekipa:

Iz ovih (ponavljam) jednostavnih podataka vidljivo je (bar meni) kako pogotovo ova Cityjeva sezona donosi novi ciklus ulaganja i utrke za prvim mjestom u budućnosti, a s druge strane jedan novi trend nogometa u Engleskoj koji će od top ekipa zahtijevati da budu mnogo efikasnije.

Ono što treba promatrati u kontekstu rasta ili pada tih ekipa je definitvno kako na ovu rukavicu iz svijetloplavog dijela Manchestera misle odgovoriti ostali velikani u ligi i jesu li u stanju parirati inovacijama ili samo reakcijama. Jer, nisam siguran da je odgovor posjedanje na klupe tih klubova samo trenera koji reagiraju na protivničke inovacije.

Ostatku velikih klubova upravo će to biti potrebno i dogodi li se navedeno u bar maloj mjeri čeka nas renesansa premierligaškog nogometa, a ne njegova propast.

I možda neki romantici među nama budu pričali o nadolazećoj eri kao nečemu što bi nogomet zapravo trebao biti.

Barem onaj na terenu kad se inovatorima maknu barijere.

Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre novcem koji ne samo da dolazi iz sumnjivih izvora već je lociran u „centrima moći“ poput Manchester Cityja i PSG-a. U momčadima koje tradicionalno nisu velesile europskog nogometa već su se ulijevanjem kapitala polako počele pretvarati u elitu i predvodnike novih trendova kako uspješnosti tako i koncepata igre koje im omogućuje gotovo neograničen budžet. To se poglavito odnosi na City. Mnogo je virtualne tinte potrošeno na opise načina na koje je Guardiola uz potporu svog stručnog stožera i neiscrpnih džepova vlasnika svijetloplavih iz Manchestera stvorio giganta koji uvjerljivo kroči prema ...
Što te nema - mali Premier League povijesni eksperiment
Već godinama najpopularniji narativ nogometnih romantika je upropaštavanje današnje igre ...
DinoOsijek | 12/2017

Vec nekoliko dana aktivnije razmisljam o ovoj temi. 

Malo cu danas govoriti o igri Barcelone (mislim o onoj Pepovoj Barceloni), koja je dizajnirala, izmislila, kreirala ovaj nacin igre i uvela inovaciju u sam nogomet. Koliko je zapravo ucinkovita ova taktika i koliko je ona oku gledljiva. 

Po svim statistikama i po samim rezultatima ovo je jedna od najucinkovitijih taktika i trebalo je par godina proci da se nadje recept na koji nacin igrati protiv Barcelone. Manje ekipe su se protiv njih branile klasicnim bunkerom, gdje su parkirali dva autobusa i pokusavali izdrzati pritisak protiv njih te onda na neku kontru ili jos bolje receno na napucanu loptu (ociscenu iz obrane) nadati se da ce napad uspjeti proci, pretrcati Alvesa, Puyola i ostale i nekim cudom zavuci gol i nakon toga opet obrana. Da napomenem ovdje ekipe kada su istrcavale u kontru islo je prema naprijed svega dva tri igraca jer protuudari su bili strasni. Pritisak ne izdrziv i zagarantirano primanje pogotka. Vecina ekipa je gubila sa 1:0 ili 2:0 samo iz razloga sto napadacki dio Barcelone nije bio u stanju zabiti gol (bili su indisponirani), samo da se razumijemo to su bili jako rijetki dani.

Jedna utakmica koja mi je ostala u dobrom sjecanju je ova, nacin na koji je Celtic pobjedio Barcelonu (ako se dobro sjecam ovo je bila grupna faza i nije nesto pretjerano promjenila), ali je dokaz da je Barcelona imala toliko sansi i toliko pokusaja, ali nije islo. Da se razumijemo Celtic se branio svim mogucim snagama i imali su golmana koji je kao da mu je zadnji dan (nesto poput Ivana Kelave u Dinamu kad ga je Blazicko prozvao Sv. Ivan Kelava), samo sto je taj dan Forster imao cijelu utakmicu takvu.

Link od sazetka

https://www.youtube.com/watch?v=eMwmlBDtfIA

To je bio jedan nacin igranja protiv Barcelone, a drugi nacin je bio da se ide nadigravati s njima. Znaci kako oni napadaju tako se i ekipe brane. Odnosno napadaci krenu vrsiti prvu liniju pritiska pa onda veza i na kraju obrana. Na taj nacin je bilo gotovo nemoguce se obraniti. Jer Barcelona sa jedinim od najboljih veznih linija, odnosno sa savrsenim distributerima lopte se vrlo lako rijesavala pritiska. Ima jedna prica koju ljudi znaju reci da je lako igrati u Barceloni kad imas Xavia, Iniestu i Messia. Jednim dijelom su u pravu, dodaj loptu prvom do sebe i nemoj mu previse smetati, te na taj nacin se Barcelona rijesavala svog pritiska i stvarao se dojam da nitko ne moze vrsiti takav pritisak da su oni u panici i da pogrijese u dodavanju (ne kazem da nije bilo gresaka ali nisu imali jako puno). Ekipa sa tolikim brzim protokom lopte i sa savrsenom kontrolom iste je odoljevala svim pritiscima i samim time vrlo lako pobjedjivala sve ekipe koje su joj stajale na putu. 

Medjutim ono sto je na kraju najbitnije a to je da se nogomet igra zbog publike i ljudi. Jako puno je ta ista Barcelona umirala u ljepoti i prenosila malo nogomet na veliki teren i akcije su izgledale skolski i za primjer ostalima, ali ostaje pitanje jeli to dosta za povijest ? 

Svi mi u svom drustvu imamo osobu koja kaze da ne voli gledati Barcelonu. Ja se slazem s tim osobama, uspjeh je ne mjerljiv i ne moze mu se to osporiti(titule govore same za sebe). Ali gledati utakmicu gdje Barcelona kruzi oko protivnickih 20 metara kao oko rukometne zone i radi nebrojena krizanja i zabadanja a protivnik se brani (rukomentim rijecnikom) 6-0 obranom, nije li to malo "jadno"( nemam bolje rijeci od ove). Da se jedna toliko velika ekipa muci s nekim 60ak minuta i onda kad se jednom otvori utrpa 5 6 komada. Te onda dodjemo do lijepog prosjeka na kraju godine, savrsene efikasnosti, enormno velikim brojem dodavanja. 

Zar je to nogomet buducnosti ? Gdje je nestala neka ugirana akcija nizozemskog tipa, probijanje po boku povratna lopta na 25 metara i sut iz daljine ? 

Zar nije ljepse vidjeti nekakav gol sa 20ak metara iz neke ugirane akcije. Ma zapravo ne mora biti ni uigrana akcija nego kao sto je Bastian Schweinsteiger znao nekoliko puta napraviti sam na 25 m gurne si loptu malo i zabije preljep gol. Najlakse je zabiti gol kad dobijes povratnu loptu na 5 metara i imas vise od pola gola prazno. Tu budimo realni ne moras ni biti veliki strucnjak za zabijenje. Mislim da se razumijemo i Vi i ja bi mogli zabiti na taj naicn 90% golova, ali zbog nase konstitucije i nacina razmisljanja ne bi se nasli ni u 10% slucajeva gdje se nadje Alves, Suarez, Messi i svi ostali igraci (ne samo od Barcelone). 

I sam zakljucak ove teme i samomg mog razmisljanja je;

Mozemo li svi mi gledati ovakav nogomet i da nas on uspavljuje dok se ne otvori rupa jedna i onda krene tarapana ? 

Treba li se igrati za raju ili za taktiku ?

Tiki take
Vec nekoliko dana aktivnije razmisljam o ovoj temi. Malo cu danas govoriti o igri Barcelone (mislim o onoj Pepovoj Barceloni), koja je dizajnirala, izmislila, kreirala ovaj nacin igre i uvela inovaciju u sam nogomet. Koliko je zapravo ucinkovita ova taktika i koliko je ona oku gledljiva. Po svim statistikama i po samim rezultatima ovo je jedna od najucinkovitijih taktika i trebalo je par godina proci da se nadje recept na koji nacin igrati protiv Barcelone. Manje ekipe su se protiv njih branile klasicnim bunkerom, gdje su parkirali dva autobusa i pokusavali izdrzati pritisak protiv njih te onda na neku kontru ...
Tiki take
Vec nekoliko dana aktivnije razmisljam o ovoj temi. Malo cu ...

Respekt: MARIOLJETA, Trimirinjo,

Slažem se: Ramos4, Luka1995, Trimirinjo,

Ne slažem se: limano,

Mislim da sam činjenica da i skoro 10 godina kasnije nekakav Dino iz Osijeka uzme par dana vremena razmišljati o taktici Barce dovočjno govori koliko je povijesna, o koliko drugih taktika uz te ere nogometa još danas razmišljaš? - Mac316, 28.12.17. 15:27, 1 0 0
Moj nacin razmisljanja je taj da je taktika na vrhuncu, Barcelona na neki slican pobjedjuje skoro svakoga, ali moj stav je da se tu lakse moze zaspati uz utakmicu nego da te drzi napetim i prikovanim za ekran ili da gledas neku veliku golijadu - DinoOsijek, 28.12.17. 21:27, 0 0 0
Niti Barcelona sada igra tiki taku, niti City, Pep je poboljšao tu tiki taku u Cityju. Barca već dugo igra dosta drugačije. Stara, prava tiki taka meni osobno i je dosadna bila ali tad je Barca dominirala i osvojila sve, a to je ono najvažnije. - Slavkob, 28.12.17. 21:53, 0 1 0
E to Slavko, to je ono sto me zanima, igra li se nogomet pogotovo tako veliki klub za sebe i trofeje ili se tu igra zbog navijaca i zbog ljepih golova i neizvjesnosti same utakmice. Jer prije kad igra barcelona u startu znas sam kraj utakmice - DinoOsijek, 29.12.17. 5:45, 0 0 0
ivan-cro | 12/2017

Filip Zubčić ove je sezone u veleslalomu osvojio već 72 boda, a u cijeloj prošloj sezoni osvojio ih je 73. Takvo bodovno stanje dovoljno govori o Filipovim ovosezonskim rezultatima. (8., 8., 26., i 29.) No što to govori o njegovom skijanju? Postavljeno pitanje može se činiti glupim jer očito je kako postoji visoka korelacija između postignutih rezultata i prikazane razine skijanja. To je, naravno, točno, ali ne u potpunosti. Zadovoljstvo Filipovim rezultatima postoji, ali možemo se pitati što je pošlo po krivu u onim utrkama kada je završio 26., odnosno, 29. Pitanje je opravdano, ono je na vrhu jezika pratiteljima skijanja i potpuno je jasno kako bi priča izgledala odličnom bez ta dva posrtaja. Pogledajmo stoga neke situacije iz Zubčićevih ovosezonskih vožnji i analizirajmo koje su dobre, a koje negativne stvari u njegovom ovosezonskom skijanju...

Slika iznad prikazuje kako je Zubčić ostao na "repovima" skija - to mu je sigurno odnijelo sekundu. Kako je do pogreške došlo? Previše okomito je ušao u prethodna vrata, a  zatim je morao korigirati putanju. To je i učinio, ali je u svemu tome napravio prevelik pritisak na unutarnju skiju, to ga je koštalo ravnoteže i završio je u stražnjem položaju. Na prvom je prolazu za tada vodećim Hirscherom zaostajao 1.75, a u cilju za 2,25 - do kraja je izgubio samo 40 stotinki, a najveći dio je izgubio ovom pogreškom.

Slika iznad prikazuje sljedeću grešku Zubčića. Prenisko je ušao u prethodna crvena vrata i to je rezultiralo gubitkom idealne putanje na način da je izašao izvan označenih plavih linija.

Kada skijaš izgubi idealnu putanju i završi izvan plavih linija, najveći je problem ući u sljedeća vrata. Odnosno, u ta se vrata ne ulazi - ta se vrata "hvataju". Zubčić je tada u gotovo bočnom položaju snažno "zarubio" ne bi li "uhvatio" sljedeća crvena vrata. Svako pretjerano rubljenje oduzima dragocjene stotinke, svaki izlazak iz idealne putanje također. Zubčić je ušao u ta crvena vrata, ali jasno je kako je takav ulazak u vrata daleko od idealnoga. Izgubio je brzinu, i ritam je kasnije teško pronaći.

Slika iznad prikazuje situaciju iz druge vožnje Alta Badije. Zubčić se nalazi na središnjem, nešto strmijem dijelu staze. Isto tako i segmentu staze gdje su vrata postavljena tipično veleslalomski. Pravi veleslalomski razmaci, dovoljno tehnički za pokazati veleslalomsko znanje. Filip je taj dio staze odradio vrlo dobro, dobro je ulazio i izlazio iz vrata, imao je brzinu i ritam i onda je prilikom izlaska iz plavih vrata ostao na jednoj skiji i izgubio ravnotežu. Ovoga puta je teško procijeniti kako je do greške došlo, ali opet je u pitanju Filipova ravnoteža, a to je indikativno. Nije problem ravnoteža sama po sebi, ali kada pogreške u skijanju dovedu do gubitka ravnoteže, to je situacija iz koje se skijaš teško može izvući.

Prethodna situacija dovela ga je u poziciju da se opet nađe izvan idealne putanje i da mora "hvatati" sljedeća vrata. Ulovio ih je, ali je uslijedio nagli zavoj za kojega Filip nije bio spreman pa je završio u dubokom snijegu i vrijeme se više nije gubilo samo u stotinkama...

Kada sumiramo navedene situacije, vidimo kako to zapravo i nisu pogreške koje se mogu promatrati izolirano, van konteksta. Jedna pogreška vodi drugoj pogreški, a to je i logično. Čak i jedna ispravljena pogreška može rezultirati sljedećom pogreškom. Postavka skijaške staze je, matematički rečeno, skup elemenata i jedna srušena domino kockica rezultirat će padom i svih ostalih. Zubčić je u prvoj situaciji korigirao putanju, ali je pritom napravio velik pritisak na unutarnju skiju, izgubio je ravnotežu i završio je na "repovima" skija - navedeni slučaj najbolje oslikava "domino" element skijanja. Većina se Zubčićevih pogrešaka može svesti pod zajednički nazivnik - ulasci i izlasci iz vrata nisu mu pravovremeni, ne izgleda to toliko fluidno i tečno kako bi trebalo izgledati. Predugo mu traje izlazak iz zavoja i onda ima problema sa ulaskom u sljedeća vrata - zato se javlja i pretjerano rubljenje kao i prevelik pritisak na unutarnjoj skiji. Tehnički će Filip još morati poraditi na svojim zavojima i onda će biti još i boljih rezultata.

Upravo se na gornjoj slici vidi kako trebaju izgledati veleslalomski ulasci u vrata. Pravovremeno, pod dobrim kutom - dobar bočni položaj na skijama.

A na slici iznad vidi se kako trebaju izgledati ulasci u vrata na nešto položenijem dijelu staze. Zubčić ima dovoljno vremena za pripremu i ulazak u sljedeća crvena vrata, dobrog je ravnotežnog i vertikalnog položaja na skijama, tijelo mu je blago nagnuto prema naprijed. Na takav će način pravilno ući u sljedeća vrata i prenijeti dovoljno brzine.

Zaključno, zadovoljstvo Zubčićem svakako postoji. On je ono što sam i tražio od hrvatskog skijanja nakon ere Kostelića - skijaš koji u jednoj disciplini kontinuirano ulazi u druge vožnje i osvaja bodove. Ako se navedene pogreške isprave i ako dobije na sigurnosti i tečnosti, on je skijaš za TOP 15 veleslaloma u svakoj utrci. Brzinu ima, samo ju ne treba greškama gubiti!

Skauting služba - Filip Zubčić
Filip Zubčić ove je sezone u veleslalomu osvojio već 72 boda, a u cijeloj prošloj sezoni osvojio ih je 73. Takvo bodovno stanje dovoljno govori o Filipovim ovosezonskim rezultatima. (8., 8., 26., i 29.) No što to govori o njegovom skijanju? Postavljeno pitanje može se činiti glupim jer očito je kako postoji visoka korelacija između postignutih rezultata i prikazane razine skijanja. To je, naravno, točno, ali ne u potpunosti. Zadovoljstvo Filipovim rezultatima postoji, ali možemo se pitati što je pošlo po krivu u onim utrkama kada je završio 26., odnosno, 29. Pitanje je opravdano, ono je na vrhu jezika pratiteljima ...
Skauting služba - Filip Zubčić
Filip Zubčić ove je sezone u veleslalomu osvojio već 72 ...
Skijaš i ti ili samo gledaš? - danijel_os, 24.12.17. 23:23, 0 0 0
Zbog pareze noge samo gledam. :) Ali možda bih i mogao naučiti. :) - ivan-cro, 26.12.17. 9:42, 0 0 0
Načinom pisanja mene si uvjerio kako si skijaš. To je valjda dobro 😊 - danijel_os, 26.12.17. 11:53, 1 0 0
Sherpa | 12/2017

Sigurno ste čuli kako je statistika kao bikini, izjavu koju je davnih dana izgovorio Aaron Levenstein. Puno toga pokazuje, ali i puno toga skriva (parafrazirano). Mnogo puta se statistika može iskoristiti za razno razne analize, a isto tako često može biti samo hrpa trivijalnih informacija koje ne znače baš puno. Stvar je konteksta.

Moj današnji rad je negdje na pola puta. Nastao je podjednako iz dosade koliko i znatiželje. Uzeo sam zadnjih 10 kompletnih sezona lige petice i napravio malu analizu i par grafova. Zašto samo deset sezona? Mislio sam da je to dobra brojka koja sve više pokazuje 'jednu generaciju' te se na temelju nje mogu vidjeti neki trendovi u nogometu. Zašto samo pet liga? Zato što mi je i ovo uzelo cijelo popodne, no ako bude interesa mogu to proširiti na još više liga.

Prvi graf pokazuje broj golova po utakmici kroz sezone u ligama petice. Uzmite u obzir kako Bundesliga malo odskače brojkama zbog toga što je riječ o ligi koja ima 2 člana manje, to jest svaki klub odigra 4 utakmice manje kroz prvenstvo. Isto tako je vidljivo kako je Bundesliga ona u kojoj se sve do prošle sezone vidio najveći broj golova po utakmici (ujedno jedina koja je u nekoj od sezona prešla brojku od tri gola po utakmici). Sve lige imaju trend rasta, štoviše, prilično jasno se vidi kako su sve lige u zadnjoj sezoni imali više nego u prvoj. Grafovi pet liga se isprepleću, jedino je Ligue 1 svijet za sebe, no polako se i to mijenja. Bili su na niskim granama u tom aspektu, Bundesliga je u tri sezone imala ukupno više golova, sa 74 utakmice manje. U prošloj sezoni Seria A (greška na slici, postavio sam krivu :/) je imala najviše golova po utakmici.

U devet od deset sezona su Real i Barcelona imali utakmice s najviše golova po utakmici – ne zabijenih nego zbroj zabijenih i primljenih. To jest utakmica gdje su gledatelji mogli vidjeti najviše golova. I premda su u četiri sezone imali tu brojku preko 4, nisu vodeći, tu titulu uzeo je Hoffenheim u sezoni 2013/14 uz gol razliku 72-70. Seria A je pak zanimljiva zato što niti jednom u gledanom periodu prvak nije uzeo titulu u toj kategoriji. Također imamo i vrlo zanimljivu situaciju gdje su dva tima imali jednak broj golova – Roma i Juventus u sezoni 2007/08. Upravo je to najbolji pokazatelj onoga gdje statistika puno skriva. Ta dva tima su imala identičnu gol razliku 72-37, no razlika na tablici je čak deset bodova. Sve je stvar konteksta. S druge pak strane Ligue 1 je liga u kojoj je prvak najviše puta osvojio laureat u toj kategoriji – čak 5 puta, isto koliko i preostale četiri lige zajedno.

I za kraj, zadnja slika pokazuje dvije statistike koje su donekle u korelaciji. Tu gledamo koliko je razlika na kraju sezone u bodovima između prvoga i zadnjega u ligi, te koliko je u određenoj sezoni bilo neodlučenih utakmica. Na kraju sam sve to stavio u čisti prosjek (bez ikakvog dodatnog kompliciranja). U konačnici sam, zbog Bundeslige koja nema isti broj utakmica, napravio postotak kako bi stavio sve u istu skalu. Tu se vidi u kojoj ligi je veća razlika između prvoga i zadnjega te koliki je prosječan broj neodlučenih utakmica u sezoni. Brojke su jako slične, ne odskaču baš previše, iako se razlike vide, nisu baš mikroskopske.

Plus, napomena, u nekim ligama je bilo kaznenih bodova (mislim da samo u dva slučaja), njih nisam ignorirao. Računata je razlika s njima pošto nisam htio zanemariti psihološki učinak koje su isti imali na klub. Htio sam gledati konačne brojke, a kazna je put do njih.

Zabavna trivija ili pravi pokazatelj trenda? Prosudite sami.

Trendovi kroz deset sezona lige petice
Sigurno ste čuli kako je statistika kao bikini, izjavu koju je davnih dana izgovorio Aaron Levenstein. Puno toga pokazuje, ali i puno toga skriva (parafrazirano). Mnogo puta se statistika može iskoristiti za razno razne analize, a isto tako često može biti samo hrpa trivijalnih informacija koje ne znače baš puno. Stvar je konteksta. Moj današnji rad je negdje na pola puta. Nastao je podjednako iz dosade koliko i znatiželje. Uzeo sam zadnjih 10 kompletnih sezona lige petice i napravio malu analizu i par grafova. Zašto samo deset sezona? Mislio sam da je to dobra brojka koja sve više pokazuje 'jednu ...
Trendovi kroz deset sezona lige petice
Sigurno ste čuli kako je statistika kao bikini, izjavu koju ...
haha, to sam već provrtio. Oba kluba bi trebali imati 76 bodova :) - danijel_os, 24.12.17. 23:32, 0 1 0
Skoro na polovici :). Al to je divna stvar kod statistike, ona gleda globalno, uvijek ima onih koji su na krajevima i potpuno odskaču od nje. - Sherpa, 24.12.17. 23:40, 0 0 0
Tako je, a kod prave statistike se i očekuju odstupanja, koja se također mogu izračunati i predvidjeti. Nego, jesi okitio bor :D - danijel_os, 24.12.17. 23:49, 0 0 0
Samo je recimo u sportu teško predvidjeti gdje će se odstupanje točno dogoditi. Nisam kitio bor, godinama to ne radim :/ - Sherpa, 25.12.17. 0:02, 0 1 0
Odlična sumacija informacija i usporedbe liga, bravo! Oduvijek obožavam statistiku, a ove brojke oko golova će pomoć i u kladionici hah - Slavkob, 25.12.17. 23:55, 0 0 0
Puvlin | 12/2017

Vjerojatno u svakoj ligi svijeta postoje takve momčadi, čardaci ni na nebu ni na zemlji. Te su momčadi uvijek solidne, spremne uzeti neki skalp jačem protivniku, ali ga isto tako i dati slabijemu. Stalno se kreću oko te zlatne sredine s povremenim bljeskovima koji su obično kratkotrajni, ali takvog intenziteta da su ljudi jedva svjesni njihovog postojanja te ih u običnom razgovoru spominju sa dozom respekta, ali ničim više. Kada započne razgovor o košarci, prvo što obično pada napamet su Atlanta Hawksi i Indiana Pacersi.

Valjda sam proklet. Bilo je to prije 11 godina kad smo brat i ja kupili prvu košarkašku igricu – NBA 06 live. Pojma nismo imali o košarci, znali smo koliko i bilo koji prosječni klinac, ali to je tada bilo nebitno. U tih godinu dana što sam igrao razvila se neka simpatija prema žuto-plavom dresu. Nisam imao neku posebnu privrženost prema momcima iz Indiane, osim te privrženosti dresu, a onda se pojavio PG13…Zavolio sam te pacere kojima bolje stoji hrvatsko značenje imena nego englesko. Zavolio sam ih zbog njega…a onda je otišao...

-I ništa od sebe nisi ostavio…- prolazilo mi je kroz glavu cijelo ljeto. Kleo sam svakodnevno upravu Pacersa, mislima mi prolazili scenariji potencijalnog tradea sa Celticsima, ali ništa nije budilo nadu. Još kad se na to sve nadovezao „dobar“ free agency period u kojem su potpisani solidni rotacijski igrači ozbiljno sam počeo propitkivati svoju ljubav prema ovoj franšizi. Nakon svega toga, mora da sam jedini koji ih još voli na prostorima Lijepe naše jer ono što su radili preko ljeta smrdilo mi je na playoff. Općenito smatram da je biti mediokritet u sportu najgore, a nakon ovoljetnih poteza shvatio sam da će borba za doigravanje biti itekako živa, umjesto da se pokrene renesansa potonućem na samo dno.

Čelnici Indiana Pacersa očito smatraju da njihova franšiza ne bi mogla preživjeti period rebuildinga pa tako svake godine nastoje formirati „jaku“ ekipu, barem dovoljno jaku za playoff. Tako su uz Oladipa i Sabonisa, koji su došli putem tradea, momčadi pridruženi Daren Collison, Cory Joseph, povratnik Lance Stephenson, naš Babo i rookie T.J. Leaf, sekundant Lonza Balla s UCLA. Dok su svi drugi govorili da Indiana ima očajnu momčad, meni se činilo da je to ipak momčad koja će na kraju uloviti to njima toliko željeno 8. mjesto istoka. Ne samo da su ulovili to 8. mjesto, nego se u ovom trenutku nalaze na, za mnoge, impresivnom 4. mjestu istoka s pozitivnim omjerom (trenutno 19-14) i to ne slučajno.

Trener Nate McMillan, u NBA krugovima poznat po obrambenoj igri, ove je godine odlučio modernizirati igru Pacersa. Od prošlogodišnje pretežno izolacijske igre bazirane oko Paula Georgea, igre koja je više težila blatu nego lepršavosti, okrenuo se brzoj igri baziranoj na bržem protoku lopte koja savršeno odgovara sadašnjim igračima. Sama promjena stila igre očita je u skoku ofenzivnog učinka (sa 108.6 na 110.7), dok je broj primljenih tek neznatno veći (za 0.2 na 100 posjeda). Važno je napomenuti da je ovo momčad Pacersa koja ostvaruje najviše posjeda u zadnjih 10 godina po utakmici, skoro 2 više od prošlogodišnje ekipe te je to svrstava na 10. mjesto lige. Možda se ne čini mnogo, ali na eye testu to dolazi do izražaja.

Što se osim stila još promijenilo?

Victor Oladipo... Eto što znači domaća kuhinja, moglo bi se reći. Oladipo je nakon dobre rookie sezone polagano izgubio konce svoje igre u Orlandu (Čarolija koja krade talent mladim košarkašima – opasna je ta Čarolija), a nije se posebno iskazao niti u OKC-u, da bi došao u ruke McMillanove. Nije da je trener Indiane imao nekog pretjeranog izbora, dao je uzde momčadi najboljem igraču na rosteru i dao mu loptu u ruke. S takvom slobodom Dipo još nije igrao, a koliko je pozitivno to utjecalo na njega i sam je rekao nekoliko puta.

U Indiani je dobio priliku prikazati sve što može na terenu i brojke to same pokazuju – Victor Oladipo je  front-runner za nagradu za igrača koji je ostvario najveći napredak u sezoni…Impresivna statistika i još bolja igra.

Osim odličnoga Oladipa, posebno dobru sezonu igra i njegov kolega iz dana provedenih u OKC-u, Domantas Sabonis. Billy Donovan ga je koristio na potpuno krivi način, točnije Sabonis se nije uklapao u momčad Thundera svojim stilom igre. Ove sezone pokazuje sve svoje dobre strane u igri: mekan šut, odličan pregled igre te dobro pozicioniranje i igra u postu. Sabonis je igrač koji bi u ovoj ligi trebao postati dobar centar: ne all star razina, ali konstantno dobar.

Napredak u obrambenom dijelu pokazuje i mladi Myles Turner koji je trenutno prvi bloker lige. Trenutno se muči sa šutom za 3 poena i dugim dvojkama, koje voli povući, no još nisu dovoljno konstantno oružje da bi pucao toliko često koliko to trenutno radi.

Uz Oladipa možda i najvažniji igrač je Thaddeus Young. Mnogi vjerojatno ni ne primjećuju ovoga čovjeka na terenu, ali on je čovjek koji je lakmus papir za igru Pacersa: ako igra dobro, cijela momčad izgleda dobro na terenu i obrnuto. Nije on od igrača koji će impresionirati individualnim potezima, niti djeluje kao svjetska klasa, no on je sve što ovoj momčadi Pacersa na terenu treba. Thad će uvijek napraviti pravi potez kada treba, proigrati, zabiti ili odigrati odličnu obranu. Kompletan igrač i savršen glue-guy koji bi dobro došao svakoj momčadi u ligi. Iznimno potcijenjen igrač. Odličan veteranski štih ovoj momčadi daju i Al Jefferson s klupe te Darren Collison kao glavni organizator igre u čemu je ove godine impresivan. Svaku njegovu izgubljenu loptu prethode 4 asistencije te je s tim omjerom 3. u ligi, bolji od nenadmašnog Chrisa Paula te je upravo ono što mladoj momčadi treba -  mirnoća u organizaciji napada. Koliko je vrijedan za momčad možda najbolje pokazuje koliko je napad momčadi efikasniji kada je on na terenu.

Nas Hrvate najviše zanimaju naravno partije naše Berete. Bojan ove sezone pokazuje koliko je zapravo efikasan šuter kada igra u pravome sustavu. Iako su mu brojke veoma slične onima iz Brooklyna, šut za tricu mu je po prvi puta preko 40% otkad je prešao preko Bare. Osim odličnoga šuta mora se nadodati da je iznimno efikasan oko obruča gdje pogađa šuteve s preko 60% uspješnosti, dok su mu duge dvojke najslabiji dio igre ove sezone uz obranu koja jednostavno nije na NBA razini. 

Ono gdje ima mnogo prostora za napredak kod ove momčadi je selekcija šuta. Svi igrači na ovom rosteru zaljubljeni su u duge dvojke, od Oladipa, Turnera, Josepha, pa sve do Stephensona kojem je to najdraži šut. Shot chart daje jasnu sliku iz koje se može iščitati da im je mid range najčešće oružje. 

Trice pogađaju najbolje u ligi (39%), a uzimaju ih samo 25.5 po utakmici (22. u ligi). Osim toga, mjesta za poseban napredak nema te je sad sve na uštimavanju stroja. Cjepidlačiti bi se moglo, no okosnica ove momčadi je poprilično zelena te su greške normalne u procesu odrastanja igrača. Onaj kome se greške gledaju kroz prste, a možda ne bi trebale je Lance Stephenson kojeg igra prečesto ponese te mu u nekim trenucima fali samo plašt pa da izgleda kao heroj. No bez obzira na greške, igrača koji se može tako dobro povezati s publikom Indiana nema te je vrjedniji u tom pogledu nego gledajući čisto doprinos na terenu.

Za završnu riječ mogu reći samo da mi je žao i to zbog više razloga. Prvi je taj što ova momčad igra toliko dobro kad bi možda bilo bolje da igra lošije, ali opet, te me igre raduju i predivno je gledati kako su neki igrači procvali u ovom klubu (oči uprte ka Floridi). Drugi je što ovo ljeto nema free agenta na poziciji trojke koji bi ovu momčad podigli na razinu više, a to je borba za finale konferencije. Bez takvog igrača ova je momčad osuđena na mediokritet, čardak ni na nebu ni na zemlji, Ikar s voštanim krilima kojem da dođe do sunca fali tako malo, samo malo kvalitetniji materijal. Zapravo, ima jedan, no šanse da se vrati su mizerne. A da se ti ipak vratiš na ljeto Pavle Jurjeviću!? A da ti ipak ponovno obućeš žuto-plavi dres!? Gdje bi nam onda bio kraj…?

Ikar nadomak sunca iliti pacerska priča
Vjerojatno u svakoj ligi svijeta postoje takve momčadi, čardaci ni na nebu ni na zemlji. Te su momčadi uvijek solidne, spremne uzeti neki skalp jačem protivniku, ali ga isto tako i dati slabijemu. Stalno se kreću oko te zlatne sredine s povremenim bljeskovima koji su obično kratkotrajni, ali takvog intenziteta da su ljudi jedva svjesni njihovog postojanja te ih u običnom razgovoru spominju sa dozom respekta, ali ničim više. Kada započne razgovor o košarci, prvo što obično pada napamet su Atlanta Hawksi i Indiana Pacersi. Valjda sam proklet. Bilo je to prije 11 godina kad smo brat i ja kupili ...
Ikar nadomak sunca iliti pacerska priča
Vjerojatno u svakoj ligi svijeta postoje takve momčadi, čardaci ni ...
Lijep osvrt! Meni je pomisao na Indianu još uvijek slika Reggie Millera u glavi :) Što se tiče dugih dvojki. Ovako subjektivno, misliš da bi profitirali sa korak-dva naprijed ili nazad? - danijel_os, 24.12.17. 16:55, 0 0 0
Kad bi pucali 5 trica vise, znacajno bi profitirali jer cesto se odluce za dvojku umjesto trice. Najveci problem je sto se odlucuju za dvojku kad imaju odlicnu mogucnost za napadt obruc pogotovo Stephenson koji voli pull up iako nije efikasan. - Puvlin, 24.12.17. 17:32, 0 0 0
Trenutno ih taj šut služi, no pitanje je koliko efikasni mogu biti s njim protiv mobilnijih obrana i centara koji bi mogli pokriti veći prostor. Pravo je pitanje zasto ne ne stvaraju vise trica na sredini kad su tamo najefikasniji. - Puvlin, 24.12.17. 17:38, 0 0 0
Zanimljivo je koliko se "zelene" na svim pozicijama (zadnji graf). Čak i značajno više od prosjeka lige. - danijel_os, 24.12.17. 17:42, 0 0 0
Svi su nasli sutersku formu u brzom ritmu koji preferiraju, a Oladipo...Taj je postao jedan od najefikasnijih scorera lige. Asistirano mu je samo 55% trica, a pogada ih s 43%. Čovjek je pronašao igru koju nitko nije mogao predvidjeti. - Puvlin, 24.12.17. 18:10, 0 0 0
ivan-cro | 12/2017

Nova teniska sezona je pred vratima i počinje odmah iza Nove Godine. Donna Vekić raskinula je suradnju sa Nikolom Horvatom, a njezin novi trener bit će Torben Beltz, čovjek koji je trenirao Kerber kada je 2016. osvojila Australiju i US Open. Obzirom kako Vekić „već“ ima 21 godinu i kako je formativni dio karijere iza nje, sljedeća godina ponudit će odgovor na pitanje kojeg je uistinu renomea Vekić i koliko može napraviti u karijeri. Obzirom na promjenu trenera, u sličnoj će situaciji u nadolazećoj teniskoj sezoni biti i Ana Konjuh, s time da je Ana godinu i pol mlađa. Dakle, pitamo se: Je li Vekić ispunila očekivanja hrvatske sportske i teniske javnosti do ovoga trenutka, je li Vekić zvijezda u usponu ili zvijezda u padu? Stagnira li možda? Gdje je u usporedbi sa svojom generacijom? Je li poznatija kao djevojka Stana Wawrinke ili je i ona sama dovoljno eminentno tenisko ime?

Donna Vekić ’96. je godište, prema tome treba ju uspoređivati sa Ashleigh Barty, Anett Kontaveit (rođena na kraju ’95.) i Katerinom Siniakovom. Sve one tvore jedan statistički uzorak. Barty je rođena 24.4.1996. Ima jednu osvojenu titulu, 138/59 omjer pobjeda i poraza (70% pobjeda). Trenutno je 17. na WTA listi. Kontaveit je rođena 24.12.1995. Ima jednu osvojenu titulu, omjer pobjeda i poraza joj je 230/112, što čini uspješnost od 67% pobjeda. Trenutno je 34. na WTA listi. Katerina Siniakova rođena je 10.5.1996. Ima 2 osvojene titule, omjer joj iznosi 184/112, a to znači 62% pobjeda. Trenutno je 47. na WTA listi . Kako u odnosu na njih stoji Donna Vekić? Rođena je 28.6.1996. Ima 2 osvojene titule, omjer 191/142, a to iznosi 57% pobjeda. 54. je na WTA listi. Što nam govore brojke? Navedene igračice i nisu toliko izjednačene po postotku pobjeda. Barty i Kontaveit čine jedan razred sa 70 i 67%, a Siniakova i Vekić su stepenica ispod sa 62 i 57%. Zanimljivo, upravo Siniakova i Vekić imaju najveći broj osvojenih WTA turnira – njih 2.

Što se tiče rankinga, zanimljivo će biti i spomenuti kako su se njihovi plasmani kretali unazad zadnje 3 godine (2015.-2017.). Barty je na kraju 2014. (’15. je propustila zbog ozlijede) bila 218., na kraju 2016. 325., a na kraju 2017. 17. Kontaveit je 2015. završila na 91. mjestu, 2016. je bila 110, a na kraju 2017. je 34. Siniakova je bila 108., 49. i na kraju 2017. 47. Vekić je 2015. bila 105., 2016. je završila kao 101, a 2017. kao 54. igračica svijeta. Dakle, sve su imale sezonu u kojoj su značajno podigle ranking u odnosu na kraj prethodne sezone. Kada se, dakle, uspoređuje njihov „ranking improvement“ (2015. – 2017.), u postotcima to izgleda ovako: Barty je sa 218. pozicije došla na 17. (skok za 92%). Kontaveit je sa 91. mjesta došla na 34. mjesto. (skok za 62%). Siniakova je krajem 2015. bila 108, a sada je 47. (skok za 56%). Vekić je 2015. bila 105., a 2017. završava na 54. poziciji (skok za 48%). 2015. su sve bile na približno istom rankingu, ali zbog slabe 2016. godine Vekić je ostvarila najmanji napredak u rankingu od svih spomenutih igračica.

Kada se gleda kakvi su uspjesi spomenutih tenisačica u njihovim međusobnim („head to head“) mečevima, situacija je sljedeća: Barty-Kontaveit – 0:1, Barty-Siniakova – 0:0, Barty-Vekić – 0:0. Kontaveit protiv Barty ima 1:0, protiv Siniakove također ima 1:0, a protiv Vekić nikad nije igrala. Siniakova protiv Kontaveit ima 0:1, protiv Vekić ima 2:0, a protiv Barty nikad nije igrala. Vekić protiv Barty i Kontaveit nikad nije igrala, a protiv Siniakove ima 0:2. Zadnji meč u 2017. Donna je igrala upravo protiv Siniakove, a tada joj je Siniakova prepustila samo 2 gema u cijelom meču. Dakle, od svih igračica jedino Vekić ima negativne „head to head“ mečeve, a to govori kako ipak zaostaje za svojom (mjerljivom) konkurencijom.

Kakvi su omjeri navedenih igračica sa TOP 5 igračicama? Barty protiv TOP 5 igračica ima omjer 4/7. (57%) Negativan omjer ima s Wozniacki, a pozitivne omjere ima s Pliškovom i Venus. Kontaveit protiv TOP 5 igračica ima omjer 2/9. (22%) Jednom je pobijedila Wozniacki, a jednom Muguruzu. Omjer Siniakove je 2/8. (25%). Jednom je pobijedila Halep, a jednom Wozniacki. Donna Vekić protiv TOP 5 igračica ima omjer 2/8. (25%). Protiv Halep ima 0:2, protiv Muguruze ima 1:0 (Monterrey Open 2014, 7:6 - 7:6). Protiv Wozniacki ima 0:2. Protiv Pliškove ima 1:1, a protiv Venus 0:1. Vidimo da se jedino Barty ističe svojim uspjehom protiv TOP 5 igračica, a Vekić je tu poprilično izjednačena i sa Kontaveit i sa Siniakovom. Kada ih se igrački „provlači“ kroz statistički filter, dobiju se podjednake brojke i po pitanju postotka prvog servisa i po pitanju realizacije break prilika. Jedino Vekić negativno odskače po postotku prvog servisa (56%). Sve ostale su u rasponu od 61 do 64%. Vekić treba prvi servis dignuti na minimalno 60%, a poželjno na između 60 i 65%. To je skok od nekih 5 do 8 posto, a to neće biti nimalo jednostavan zadatak!

 

Prosječan postotak pobjeda ostalih igračica je 66%, Donnin postotak je 57%. Prosječan „ranking improvement“ ostalih igračica je 70%, Donnin je 48%. Ostale igračice prosječno protiv TOP 5 igračica imaju uspješnost od 35%, a Donna je na uspješnosti od 25%. U svim statističkim kategorijama Vekić kasni za najboljim igračicama svoje generacije, kumulativno je to zaostatak od skoro 14%. Zasada ipak možemo reći kako je poznatija kao djevojka Stana Wawrinke, i to unatoč njezine osvojene 2 WTA titule. Sa te 2 osvojene titule, Vekić je revitalizirala hrvatski ženski tenis i to je sigurno njezin najveći kapital, ali još nije ostvarila ono što smo od nje očekivali. Sljedeća sezona će zaista biti pravi lakmus papir i ona će nam odgovoriti na pitanje je li Vekić TOP 50 igračica ili je u nekakvoj perspektivi TOP 30 igračica. U konačnici, dobit ćemo odgovor na pitanje je li njezino ime veće od njezine igre, odnosno, jesu li mediji od nje prebrzo napravili ono što ona nije bila i trenutno još uvijek nije – zvijezda!

 

 

Donna Vekić - eminentno tenisko ime ili Wawrinkova djevojka?
Nova teniska sezona je pred vratima i počinje odmah iza Nove Godine. Donna Vekić raskinula je suradnju sa Nikolom Horvatom, a njezin novi trener bit će Torben Beltz, čovjek koji je trenirao Kerber kada je 2016. osvojila Australiju i US Open. Obzirom kako Vekić „već“ ima 21 godinu i kako je formativni dio karijere iza nje, sljedeća godina ponudit će odgovor na pitanje kojeg je uistinu renomea Vekić i koliko može napraviti u karijeri. Obzirom na promjenu trenera, u sličnoj će situaciji u nadolazećoj teniskoj sezoni biti i Ana Konjuh, s time da je Ana godinu i pol mlađa. Dakle, ...
Donna Vekić - eminentno tenisko ime ili Wawrinkova djevojka?
Nova teniska sezona je pred vratima i počinje odmah iza ...
Nije generalni zaključak samo na temelju ta dva meča. Reći da vodi protiv njih bilo bi još bezveznije. Analizu prati i vs TOP 5, vs ostale, servis... Ako se tu ubaci (malo mlađa) Ostapenko koja je 7. na WTA listi, Donna ima pozitivnih 1:0. - danijel_os, 24.12.17. 13:27, 1 0 0
Sretan rođendan, Anett Kontaveit :D - danijel_os, 24.12.17. 13:28, 1 0 0
Važnije pitanje jest može li ona na terenu pružiti išta više od bjesomučnog flata u hitting zone protivnice. Pokazala je neki napredak glede raznovrsnosti igre, pa čak i kretanja. Ako se ta dva elementa nastave podizati onda može i u TOP30. - Drop24, 24.12.17. 14:52, 0 0 0
Nadalje, ovo sa postocima je hvale vrijedno, ali ne zaboravi da je ženski tenis varljiv. U h2h kategoriji sve ovisi o matchupu a ne o rankingu. Ostapenko je slična Donni pa ju je zato dobila. Barty je doktorica tenisa i zato je nezgodna za sve. - Drop24, 24.12.17. 14:58, 0 0 0
Nedavno sam radio usporedbu Top 15 igračica. Svaka protiv svake je na oko 50%. Trenutno je takvo stanje u ž. tenisu i uopće nema igračica koje se posebno ističu. Prednost steknu one kojima se "posreći" na GS turnirima. - danijel_os, 24.12.17. 15:10, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.