zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 30.03.2018.
  • 43
  • 7

Za sve hipoteze koje zaslužuju biti napisane, a nemaju svoju temu - Tribina hipoteza...

Ocijenimo najbolje defanzivne veznjake:
Victor Wanyama - razina igrača top klub lige petice 6.6 0, 0, 0, 1, 1, 0, 12, 26, 3, 0, 0
William Carvalho - razina igrača top klub lige petice 6.6 0, 0, 0, 0, 1, 1, 15, 23, 3, 0, 0
Fernandinho - razina igrača top klub lige petice 7.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 25, 15, 0, 0
Thiago Motta - razina igrača top klub lige petice 6.6 0, 0, 0, 0, 1, 1, 14, 26, 1, 0, 0
Nemanja Matić - razina igrača top klub lige petice 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 19, 20, 1, 0
Casemiro - razina igrača stožerni igrač top kluba 8.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 7, 13, 19, 2
Steven N'Zonzi - razina igrača top klub lige petice 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 3, 28, 11, 0, 0
Fabinho - razina igrača top klub lige petice 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 5, 26, 10, 1, 0
Sergio Busquets - razina igrača stožerni igrač top kluba 8.4 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 5, 15, 19, 3
N'Golo Kante - razina igrača stožerni igrač top kluba 8.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 8, 17, 16, 1
Michael Carrick - razina igrača liga petice 6.3 0, 0, 0, 1, 3, 1, 19, 16, 3, 0, 0
Christoph Kramer - razina igrača liga petice 6.1 0, 0, 0, 0, 3, 4, 23, 13, 0, 0, 0
Jorginho - razina igrača top klub lige petice 6.7 0, 0, 0, 0, 2, 1, 15, 14, 10, 1, 0
Julian Weigl - razina igrača top klub lige petice 6.9 0, 0, 0, 1, 1, 0, 6, 28, 7, 0, 0
Idrissa Gueye - razina igrača liga petice 6.4 0, 0, 0, 1, 1, 2, 18, 19, 2, 0, 0
Sebastian Rudy - razina igrača liga petice 6.4 0, 0, 0, 1, 2, 2, 14, 22, 2, 0, 0

Analize (7)

psellus | 04/2018

 Ljudi često uspoređuju najjače europske lige, uglavnom kako bi našli materijala da potkrijepe tvrdnju kako je upravo njihov favorit najbolja liga. Instrumenti koji se za to koriste su različiti, ali međusobni omjeri u europskim natjecanjima, uz sve moguće probleme i prigovore koji mu se mogu naći, spada među bolje jer je mjerljiv. Ovj kratki tekst se neće baviti sadašnjim stanjem, već nas vraća u devedesete. Desetljeće je podijeljeno na dva dijela i za svaki od njih su u tablicama dani međusobni omjeri sedam najznačajnijih europskih liga, u četiri UEFA-ina natjecanja. (Napomena, uvijek je moguće da sam negdje nešto zabrljao, ali ne na način da bi se drastično promijenili rezultati). 

Legenda: pobjede-nerješeni-porazi

               /gol razlika

               (prolasci u nokaut susretima, uključujući pobjede u finalima)

1.1990./1991. – 1994./1995.

Liga

Liga prvaka- Kup kupova- Kup UEFA-Superkup

Italija

Španjolska

Njemačka

Francuska

Engleska

Nizozemska

Portugal

Italija 1-1-4-2

9-1-7

/31:18

(8-2)

12-4-6

/32:19

(7-3)

7-3-4

/17:8

(4-4)

8-2-5

/17:11

(4-4)

4-4-5

/13:13

(2-3)

16-8-6

/31:15

(11-2)

Španjolska 1-1-0-1

7-1-9

/18:31

(2-8)

7-2-7

/ 20:25

(4-4)

6-4-4

/21:17

(3-3)

6-3-3

/22:13

(5-1)

5-1-4/9:9 (3-2)

4-1-2/9:6 (2-1)

Njemačka 0-1-0-0

6-4-12

/19:32

(3-7)

7-2-7

/25:20

(4-4)

4-1-6

/12:9

(4-1)

2-2-3

/11:11

(1-2)

7-4-7

/24:27

(5-4)

2-4-0

/10:7

(2-1)

Francuska 1-0-0-0

4-3-7

/8:17

(4-4)

4-4-6

/17:21

(3-3)

6-1-4

/9:12

(1-4)

1-3-4

/5:10

(0-4)

4-3-1

/14:8

(4-0)

1-0-1

/1:1

(1-0)

Engleska 0-2-0-1

5-2-8

/11:17

(4-4)

3-3-6

/13:22

(1-5)

3-2-2

/11:11

(2-1)

4-3-1

/10:5

(4-0)

1-2-1

/3:1

(1-1)

1-2-1

/5:5

(1-1)

Nizozemska 1-0-1-1

5-4-4

/13:13

(3-2)

4-1-5

/9:9

(2-3)

7-4-7

/27:24

(4-5)

1-3-4

/8:14

(0-4)

1-2-1

/1:3

(1-1)

2-0-2

/6:6

(1-2)

Portugal

6-8-16

/15:31 (

2-11)

2-1-4

/6:9

(1-2)

0-4-2

/7:10

(1-2)

1-0-1

/1:1

(0-1)

1-2-1

/5:5

(1-1)

2-0-2

/6:6

(2-1)

2.1995./1996. – 1999./2000.

Liga

Liga prvaka- Kup kupova- Kup UEFA-Superkup

Italija

Španjolska

Njemačka

Francuska

Engleska

Nizozemska

Portugal

Italija 1-1-2-2

11-5-14

/36:45

(5-7)

7-5-9

/18:23

(2-5)

22-7-11

/70:40

(13-4)

10-9-6

/21:19

(3-3)

5-2-3

/24:11

(3-1)

9-1-4

/31:12

(5-1)

Španjolska 2-1-0-1

14-5-11

/45:36

(7-5)

12-8-10

/41:35

(7-3)

7-4-8

/26:21

(3-6)

12-9-10

/46:44

(7-5)

7-7-4

/26:22

(4-2)

8-1-1

/31:6

(2-0)

Njemačka 1-0-2-0

9-5-7

/23:18

(5-2)

10-8-12

/35:41

(3-7)

9-3-8

/33:34

(4-4)

8-2-6

/25:22 (

4-3)

6-7-7

/27:26

(3-3)

8-2-4

/23:11

(3-0)

Francuska 0-1-0-0

11-7-22

/40:70

(4-13)

8-4-7

/21:26

(6-3)

8-3-9

/34:33

(4-4)

9-8-14

/26:31

(5-7)

9-3-2

/18:10

(4-0)

3-4-3

/10:11

(2-1)

Engleska 1-1-0-1

6-9-10

/19:21

(3-3)

10-9-12

/44:46

(5-7)

6-2-8

/22:25

(3-4)

14-8-9

/31:26

(7-5)

4-1-5

/14:16

(0-2)

2-1-1

/5:1

(2-0)

Nizozemska

3-2-5

/11:24

(1-3)

4-7-7

/22:26

(2-4)

7-7-6

/26:27

(3-3)

2-3-9

/10:18

(0-4)

5-1-4

/16:14

(2-0)

3-5-4

/13:17

(1-2)

Portugal

4-1-9

/12:31

(1-5)

1-1-8

/6:31

(0-2)

4-2-8

/11:23

(0-3)

3-4-3

/11:10

(1-2)

1-1-2

/1:5

(0-2)

4-5-3

/17:13

(2-1)

Iz nogometne povijesti
Ljudi često uspoređuju najjače europske lige, uglavnom kako bi našli materijala da potkrijepe tvrdnju kako je upravo njihov favorit najbolja liga. Instrumenti koji se za to koriste su različiti, ali međusobni omjeri u europskim natjecanjima, uz sve moguće probleme i prigovore koji mu se mogu naći, spada među bolje jer je mjerljiv. Ovj kratki tekst se neće baviti sadašnjim stanjem, već nas vraća u devedesete. Desetljeće je podijeljeno na dva dijela i za svaki od njih su u tablicama dani međusobni omjeri sedam najznačajnijih europskih liga, u četiri UEFA-ina natjecanja. (Napomena, uvijek je moguće da sam negdje nešto zabrljao, ali ...
Iz nogometne povijesti
Ljudi često uspoređuju najjače europske lige, uglavnom kako bi našli ...
tomy97 | 04/2018

Pošto nam se bliži ljeto i topliji dani. Neki će to vrijeme provesti radeći, netko na moru, netko gledajući Svjetsko Prvenstvo u Rusiji( naravno i ja), a mislim da će veoma malo ljudi pratiti novu sezonu Dijamantne Lige! IAAF je objavio raspored na 14 mitinga u kojima će biti održano ovo sve popularnije natjecanje. Lov na dijamant počinje 4. svibnja u Kataru, točnije u Dohi, zatim se seli po svijetu od preko mnogobrojnih kontinenata i gradova do finala koja su na rasporedu 30. kolovoza u Zurichu, odnsno do 31. kolovoza u Bruxellesu.

Našu državu će predstaljati 4 atletičarki/a koji su sigurno u samom svjetskom vrhu u svojim disciplinama. Nažalost, Sara Kolak, 'čudo iz Ludbrega' propušta čitavu sezonu zbog operacije lakta. Slijedeće sezone napada sve moguće!


Sandra Perković je 'numero uno' u disku, te o njoj ne treba trošiti puno riječi. Ove godine hvata svoj sedmi dijamant uzastopno, te se nadamo da će joj to poći od ruke. Ove godine je bacala na Zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu 68,44, da bih nakon 2 dana poslije(Ja sam nastupao taj dan između :D) na Splitskom bacačkom mitingu bacila 69,13 što joj je trenutno najbolji rezultat sezone. Prošlogodišnji najbolji hitac je bio 71, 41 u Švicarskoj. Najveće konkurentice su joj australka Dani Stevens, te Kubanka Yaime Perez koje su veoma blizu Sandri. Sandra nastupa u Dohi, Rimu, Parizu i Londonu, a nadamo se i na finalu u Bruxellesu. Sve osim novog dijamanta bio bi podbačaj!

Brončani u bacanju kugle sa prošlogodišnjeg SP-a u Londonu, Stipe Žunić bi ove godine trebao nastupiti na 4 mitinga, u Eugeneu, Oslu, Lausanni, Monacu i Zurichu. Ove godine muči muku sa temperaturom, ali za sada je nastupio već na 3 dvoranska gdje je uvijek završavao na postolju. Najbolji sezonski hitac mu je 21, 13 iz Dusseldorfa. Za vrijeme studentskih dana, bacao je koplje i to prilično dobro za Florida Gatorse u NCAA. Osobni rekord u kugli mu je 21,48 te se nadamo da bi ove godine uz dobro zdravlje i formu mogao prebaciti čak i preko 22 metra. Trenutno je u samom vrhu u svijetu, neki od najvećih konkurenata za dijamant su novozelanđanin Tom Walsh, amerikanci Ryan Crouser, Joe Kovacs, Ryan Whiting, čeh Tomaš Stanek te mladi poljak Konrad Bukowiecki koji ima svega 21. godinu! Očekivanja su da će završiti ligu u top 5, ako ne čak i TOP 3.

Na scenu nakon dužeg izbivanja bi se trebala vratiti i naša ponajbolja atletičarka svih vremena, Blanka Vlašić. Zadnji nastup je upisala sad već davne 2016. godine, ali nadamo se da to nije kraj te da u 34-oj godini može skočiti za medalju.

Osim Blanke za skok u vis imamo i Anu Šimić koja je sve bolja i bolja iz godine u godinu. Ana je ove godine nastupala već na 4 mitinga, a najbolji rezultat joj je 1,92m iz Istanbula od prije 2 mjeseca. Anin osobni rekord je 1,99m iz Zuricha, 2014-te godine. Najveća konkurencija bi joj trebale biti Yuliya Levchenko(UKR), te Vashti Cunningham(SAD), ali ne treba zaboraviti ni iskusne skakašice u vidu Leren Spencer(LCA), Mirele Demireve(BUG) te najbolje ove godine Mariye Lasitskene(RUS). Očekuje se da bude u top 5 na kraju sezone! Skakačice u vis bi ove godine trebale nastupiti na 6 mitinga, a nadamo se da će među njima biti makar jedna naša predstavnica. Mitinzi su u Šangaju, Rimu, Stockholmu, Parizu, Rabatu, Londonu te finale je u Zurichu.

Pošto smo napisali atletičare u Field disciplinama te njihove konkurente i očekivanja, treba navesti da imamo jednu trkačku uzdanicu u Track disciplinama. Hrvatska rekorderka Andrea Ivančević jedna je od najboljih trkačica sa preponama. Andrea se natjecala na 60 metara na dvoranskom SP, te je završila u polufinalu kao 4. sa 8,07 sekundi. Ove godine je nastupila još u Berlinu, Dusseldorfu, Metzu, Torunu te Beogradu. Osobni rekord je 7,91 iz 2016. godine. Nadamo se da će nastupiti na predstojećim mitinzima Dijamantne lige te da će pokušati se dokopati TOP 5.

Treba istaknuti da se između mitinga u Londonu i Birminghamu održava Europsko Prvenstvo u Berlinu, odnosno od 7. do 12. kolovoza!

Ovo je nešto za prvi puta od mene i atletike, nadam se da će slijedeći puta to biti puno bolje. Nadam se da će biti i drugih koji će pisati o kraljici sportova!

Sezona lova na dijamant počinje uskoro!
Pošto nam se bliži ljeto i topliji dani. Neki će to vrijeme provesti radeći, netko na moru, netko gledajući Svjetsko Prvenstvo u Rusiji( naravno i ja), a mislim da će veoma malo ljudi pratiti novu sezonu Dijamantne Lige! IAAF je objavio raspored na 14 mitinga u kojima će biti održano ovo sve popularnije natjecanje. Lov na dijamant počinje 4. svibnja u Kataru, točnije u Dohi, zatim se seli po svijetu od preko mnogobrojnih kontinenata i gradova do finala koja su na rasporedu 30. kolovoza u Zurichu, odnsno do 31. kolovoza u Bruxellesu. Našu državu će predstaljati 4 atletičarki/a koji su ...
Sezona lova na dijamant počinje uskoro!
Pošto nam se bliži ljeto i topliji dani. Neki će ...

Respekt: ivan-cro, Puvlin, HAJDUK2012,

Slažem se: ivan-cro,

rodgthegoat | 04/2018

Ne razumijem ljudski mozak. Narocito ne razumijem ljudsku potrebu za nalazanjem uzroka kada vidimo posljedicu. Necu ulaziti u filozofske rasprave, ali moram se osvrnuti na jednu stvar koja osim sto mi je neshvatljiva jako me i zivcira. To je glorificiranje nogometnih (ne samo nogometnih, ali tu je to najizrazenije) trenera nakon jedne pobjede njegove momcadi. Ovo pisem nakon prolaska Rome i Liverpoola u polufinale Lige prvaka i procitanih silnih hvalospjeva na racun Kloppa i Di Francesca. Moje je misljenje za koje znam da se masa vas nece sloziti da je utjecaj trenera na prolazak njihovih ekipa malen, sigurno ne veci od 10-15%.   

"Nikada ne bih mogao biti trener koji se fokusira na taktiku, brojke i analize. To je nemoguće, jer u nogometu je previše varijabli koje utječu na ishod. Zato se vodim instinktom, a ne taktikom i teorijom. Mislim da trener odluke treba temeljiti na osjećajima i percepciji. U suprotnom, bilo bi dovoljno sjediti ispred kompjutera, a nogomet bi bio kao Playstation."  

Ovo je izjava Massimiliana Allegria u kojoj je sazeo sve ono sto mislim o nogometu. Trener moze utjecati na igru svoje momcadi, postaviti neke postulate kojih zele da se njegovi igraci pridrzavaju, ali nakon pocetka utakmice ostaje mu samo gledati i nadati se. Postotak stvari koje se moraju poklopiti da bi jedna ekipa pobijedila, a posebno uvjerljivo pobijedila drugu ekipu je toliki da mi je smijesno slusati o nekakvim mehanizmima u igri, dobroj taktickoj pripremi ili necemu slicnom. Pocnimo sa utakmicama Liverpoola i Citya. 

Nakon prve utakmice Klopp je bio nasiroko slavljen kao genije koji ima lijek za Pepa. Klopp ima nacin igre koji je prepoznatljiv, lijep za gledanje i uzbudljiv i treba dobiti puni kredit za KUPNJU igraca koji takav nogomet mogu izgurati no u utakmicama protiv Citya nije napravio nista ni genijalno ni revolucionarno. 

Prvi pogodak u Liverpoolu je plod katastrofalne greske Sanea(sigurno Pep nije rekao da treba odigravati poprecne lopte kada imas samo jednog suigraca iza sebe) zatim sudackog previda koji ne zaustavlja igru radi zaleda Salaha. Zatim greske Walkera koji presporo reagira u svom senaestercu, onda upornosti Firmina koji napada igraca u protivnickom petercu i dobre srece da se nakon svega lopta odbije do Salaha koji ju napucava vjerojatno u Kompanya na crti, ali se od ruke vratara lopta odbija u gol. 

Tu dolazimo do tocke gdje trener jedino moze utjecati. Nakon svih dogadaja neke ekipe ce nastaviti i dalje samopouzdano igrati svoju igru dok ce se druge raspasti. Ovdje je Pep podbacio. Sve je na papiru bilo savrseno isplanirano, izolirati Sanea na Arnolda i pustiti ga da probija. Tko je mogao pretpostaviti da ce Arnold igrati kao Maldini iz najboljih dana. Da li je Pep zbog toga slabiji trener?  Ili je Klopp tako istrenirao Arnolda??

Drugi pogodak je golcina sa 22 23 metra gdje se lopta odbija iz nekakvog bezveznog duela ravno na nogu Oxladeu koji zabija vjerojatno najljepsi gol karijere. Znam da cete sada reci da se odbila zbog presinga, ali vjerojatnost da ce se tako nesto dogoditi je premala da bi netko na to ozbiljno takticki racunao.  

Treci gol Salah puca sa 17 metara neopasno i u ruke golmana no od Kompanya se lopta ponovno odbija ravno Salahu u for u savrsenoj situaciji za centarsut, a to odbijanje koje je trajalo par sekundi taman daje vremena Maneu da utrci u 16 m i nakon odlicnog centarsuta zabija gol. Da li Klopp uvjezbava mehanizam odbijanja lopte Salahu u 16 m?  Ne, to je dio Salahovog talenta, prostorne inteligencije i lude srece koja ga prati cijele sezone. Ponavljam, Klopp je jedini imao mudrosti kupiti Salaha i na tome mu svaka cast, ali kupio ga je zbog iznimne brzine i mogucnosti ponavljanja,a ne zato jer je mislio da ce covjek zabiti 40 golova. 

Sa druge strane je li Pep diletant trenerski zbog toga sto mu je sudac uzeo 2 3 gola u dvije utakmice, ili zato jer KDB i Sane odigraju dvije najlosije utakmice sezone. KdB je bio jednostavno indisponiran, mnostvo krivih pasova (i ne nije krivo odigravao zbog brutalnog pritiska Liverpoola nego je jednostavno grijesio). Kako da Pep utjece na to da njegov najprobojniji igrac ne moze proci apsolutno nikoga, da njegov najbolji igrac odigrava lopte protivnickim igracima u noge, da lopta takne Lovrenovu glavu taman toliko da ona skrene u stativu. 

Ovo su samo neke od 100 situacija u dvomecu koje naprave razliku od prolaska Citya ili uvjerljivog prolaska Liverpoola. Zamislimo na sekundu da lopta Bernarda Silve nije odsjela na stativi i da sudac nije pogrijesio ponistivsi gol Citya u 42. min.  Man City bi imao 3-0 na pouvremenu i Pep bi bio slavljen kao veliki genijalac, revolucionar , Dalaj-lama i ne znam vise kakve sam superlative o njemu citao, dok bi Klopp bio popljuvan kao neki choker koji ne moze spremiti ekipu da obrane ogromnu prednost. 

U drugom dvoboju Roma je apsolutno zasluzeno prosla Barcelonu. Je li Valverde prevara trenerska? Kako to moze biti kada suvereno vlada spanjolskom ligom koja je vjerojatno duplo jaca od talijanske. Mozda je Di Francesco nogometni savant koji vidi nesto sto mi svi ne?  Ili se mozda tako poklopilo??  

U Barceloni dvije jako diskutabilne situacije u 16 m Barcelone i dva uistinu smijesna autogola uz jos masu promasenih sansi naprave razliku od utakmice koja realno treba zavrsiti remijem razvaljivanjem i pokapanjem Rome. 

Spomenuo sam dva autogola, a ni treci gol Barce nije puno bolji. Lopta se nakon udarca i obrane odbila Piqueu u protivnickom sesnaestercu?? Nije bio korner ili nekakav prekid, on se jednostavno tamo nasao. Mozda Valverde uvjezbava to na treninzima kao iznenadenje da stoper uletava u protivnicke peterce. 

U uzvratu je Roma odigrala isto kao i sve momcadi zadnjih 5 6 godina koje prolaze Barcelonu. Presing i nada da Leo nema svoj dan. I jedno i drugo im se poklopilo uz stvarno osjetno opustanje Barcelone i "lako cemo" stava, ali to nije zasluga trenera, ili je mozda Valverde rekao igracima da igraju pod rucnom. Ne postoji trener na svijetu koji moze anulirati nedostatak talenta, a Barcelona od odlaska Neymara nema jednostavno dovoljno talenta da se natjece sa najboljima. 

Nogomet kao sport vrvi situacijama u kojima glupa luda sreca odlucuje, zato se iznenadenja i desavaju na prilicno redovitoj bazi no mi kao fanovi to ne prihvacamo nego ulazimo u duboke analize da bi pokazali neciju genijalnost ili gresku. Mnogi su vidjeli Zidaneov govor u finalu prosle godine protiv Juventusa. Izazivam bilo koga da pokaze tu takticku genijalnost koja je rezultirala uvjerljivom pobjedom. Govor se sveo na budite agresivniji, igrajte brze na krila i centrirajte. Mozda su igraci Reala mislili igrati sporije i probati kroz Chielinia i Bonnucia probati zabiti gol,a u obrani pustiti Higuaina i Dybalu da trce s loptom bez duela. 

U zakljucku trener je bitan sa psiholske strane, igracima dati slobodu da daju svoj maksimum u datom trenutku, ali za vrijeme igre stvarno malo utjece. Zidane npr ima Marcela i Carvajala na bokovima. Nije ih on naucio da budu brzi takticki obuceni i imaju odlicne centarsuteve. On iskoristava to sto ima i nada se da ce u svakoj utakmici oni pokazati svoje najbolje lice. 

Moje videnje stvari
Ne razumijem ljudski mozak. Narocito ne razumijem ljudsku potrebu za nalazanjem uzroka kada vidimo posljedicu. Necu ulaziti u filozofske rasprave, ali moram se osvrnuti na jednu stvar koja osim sto mi je neshvatljiva jako me i zivcira. To je glorificiranje nogometnih (ne samo nogometnih, ali tu je to najizrazenije) trenera nakon jedne pobjede njegove momcadi. Ovo pisem nakon prolaska Rome i Liverpoola u polufinale Lige prvaka i procitanih silnih hvalospjeva na racun Kloppa i Di Francesca. Moje je misljenje za koje znam da se masa vas nece sloziti da je utjecaj trenera na prolazak njihovih ekipa malen, sigurno ne veci ...
Moje videnje stvari
Ne razumijem ljudski mozak. Narocito ne razumijem ljudsku potrebu za ...
da ne moras biti najbolji da bi cak dominantno osvojio ligu. Ugl ne zelim svesti nogomet na lutriju nego javna percepcija genijalaca i diletanata je potpuno promasena bas zbog ogromnog broja varijabli na koje ne utjeces - rodgthegoat, 11.4.18. 13:50, 0 0 0
S posljednjom se tezom slažem, ali onda ti je argumentacija jako manjkava. Jer jedinu razmjerno široku tezu se ne može potkrijepiti pojedinačnim primjerima. - Losovius, 11.4.18. 13:57, 0 0 0
Znao sam da se nitko nece sloziti i nemam problema s tim. Kloppa i Pepa sam uzeo jer je najlakse na njihovim primjerima vidjeti zbog toga sto imaju videnje nogometa potpuno suprotno jedan od drugoga. U konacnici trenere sudimo po rezultatima, a moje - rodgthegoat, 11.4.18. 15:26, 0 0 0
Je misljenje da bi ih trebali suditi po sustavu igre i uspjesnosti toga sustava u svakoj utakmici. Zanima me kakvo je vase misljenje o montelli, niki kovacu , wengeru, benitezu i slicnim trenerima koji osciliraju od savrsenstva do duboke ispodprsjnos - rodgthegoat, 11.4.18. 15:29, 0 0 0
Bilo je zaleđe kako nije objasni molim te - HAJDUK2012, 11.4.18. 18:06, 0 0 0
maci97 | 04/2018

Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i njegovoj situaciji (https://www.tribina.hr/topics/slug/tribina-hipoteza-3905/#analysis-22208) stanje i atmosfera u i oko kluba bili su krajnje alarmantni. Trener Aramis Naglić uspio je spasiti živu glavu pobjedom nad Igokeom, a zatim je neuvjerljivo svladana i momčad Jazina u gradskom derbiju.

No, nakon toga dogodio se nekakav klik i momčad je upala u pozitivan niz. Počelo je sve na gostovanju pod tornjem kada je velikom borbenošću, redom sreće i naposlijetku košem Luke Božića kažnjena letargična Cibona i upisana prva pobjeda u Draženovom domu nakon 6 i pol godina. Nakon Cibone u ABA ligi padali su redom Mega, Olimpija, Budućnost, MZT i FMP uz dostojanstvene poraze od Zvezde, Cedevite i Partizana od kojih je posebno upečatljiv bio onaj u Domu sportova prožet spornim sudačkim odlukama te je odlučen tek nakon produžetka. Na dobar niz u ABA ligi nadovezala se serija nepobjedivosti u domaćoj Premijer ligi te se se sredinom prvog mjeseca Naglićeve trupe našle u situaciji da napadaju doigravanje ABA lige i prvo mjesto domaćeg prvenstva, te još bitnije, da u oba slučaja sami odlučuju o svojoj sudbini. Pobjedom nad niželigašem Agrodalmom izboren je Final 8 Kupa Krešimira Ćosića te se iz saveza čekala vijest o objavi domaćina završnog turnira kupa.

Poslovično temperamentna zadarska publika u svom je stilu kroz dva je mjeseca prešla iz stanja depresije u kojoj se zaziva smjena uprave i gašenje kluba do blage euforije gdje su se čule najave napadanja četvrtog mjesta u ABA ligi, "mirisanja" na titulu i "našeg kupa" (paralela s našim južnijim nogometnim ekvivalentima je jasna). Krešina dvorana je postajala sve popunjenija, gostujuće utakmice su se počele organizirano gledati po kafićima, borbeni zadarski Amerikanci Bostic i Knowles postali su heroji puka te su košarka i klub uistinu postali glavna tema na Kalelargi i na kavama u pauzi za ručak. Tada je HKS konačno potvrdio najlošije čuvanu tajnu: Zadar je domaćin kupa! Grad je doslovno proključao, Zadrani su namirisali nikad bolju šansu za prekid suše trofeja koja traje još od Acine 2008. Sinergiju navijača i momčadi dokazala je reakcija igrača na gostovanju u Kašteli kada su predvođeni kapetanom Šimom Špraljom poletjeli u tribine braniti Tornado koji je upao u sukob s policijom. Situacija je brzo smirena, Tornado je ipak izbačen iz dvorane ali ostao je dojam kako je veza ovogodišnje ekipe i navijača neraskidiva.

Prve pukotine u zadarskoj idili počele su se nazirati krajem siječnja. Objavljeno je da Joshua Bostic odlazi u Dinamo Sassari a snovi o regionalnom doigravanju srušeni su porazom od Mornara braće Pavličević koji će kasnije u polufinalu ispasti od Zvezde. Na Bosticevom oproštaju na Višnjiku pada Cedevita, ali pobjeda od 11 razlike bila je dovoljna tek da se izjednači međusobni omjer što je značilo da za prvo mjesto u domaćem prvenstvu treba čekati kiks "Vitamina" ili napucati bolju koš-razliku. Umjesto Bostica doveden je šuter s europskim pedigreom Steven Gray te se na krilima domaće pobjede nad "Vitaminima" krenulo u boj za prvi trofej sezone.

U četvrtfinalu kupa rutinski je svladan zadarski niželigaš Sonik, a publika i grad pokazali su koliko žele trofej napunivši 5000 sjedala na tako neatraktivnoj utakmici. Cibona se mučila protiv Škrljeva, no nekako je izvukla utakmicu što je značilo da u polufinalu gledamo najveći hrvatski derbi. 

Tada su se Zadru dogodili Nazor i Žorić. Ili bolje rečeno Naglić. Bivši trener Zadra sjajno je prostudirao manjkavosti u zadarskoj ekipi i iskoristio Naglićevu katastrofalnu pripremu utakmice te odluku da krene s obrambeno nedoraslim Kristijanom Krajinom na Žoriću. Domaća momčad pukla je pod pritiskom pune dvorane, Žorić je nemilosrdno punio zadarski koš a Nazor je sjajnim rotacijama u ključnim trenucima utakmice dobio i dobru produkciju mladog playa Uljarevića. Mali tračak nade za domaće dogodio se ulaskom Graya u igru koji je s par obrambenih reakcija i pogođenih trica praktički sam okrenuo rezultat, ali ga je Nazor u drugom poluvremenu odlučio udvajati na što domaća ekipa nije imala odgovor. Izostala je produkcija centara i Knowlesa pa je Cibona lakše od očekivanog bacila proključalu publiku u depresiju te prošla u finale gdje će relativno lako izgubiti od Cedevite. Nagliću se tako u dvije najbitnije utakmice sezone o glavu obila ista greška jer je i u gore spomenutom dvoboju protiv Mornara na gostujuću play-centar osovinu Vranješ-Luković bacio ostarjelog i tromog rekonvalescenta Vladovića te Krajinu i tako u startu izgubio utakmicu.

Regionalna liga privedena je kraju relativno mirno, bez usluga Graya koji nije imao pravo nastupa van domaćih natjecanja zadarski je brod doplovio do vrlo dobrog šestog mjesta te smo se u potpunosti mogli okrenuti domaćem natjecanju. Cilj je naravno bio pobijediti sve do kraja sa što većom razlikom i čekati eventualni kiks Cedevite koja je imala i obaveze u polufinalu Aba lige.

Tako dolazimo do sljedećeg ključnog trenutka sezone, onog koji otkriva sva lica ovogodišnje čudnovate zadarske priče. Dalmatinski derbi Splita i Zadra na Gripama bio je rezultatski lišen svake napetosti u zadnjoj četvrtini kad je na preko 30 razlike za goste Pavle Marčinković nakon čvršćeg bloka odgurnuo i šakom zamahnuo na Prestona Knowelsa. Zadarski Amerikanac je tada naprosto podivljao i počeo mahati šakom na sve što je oko njega hodalo ili trčalo u žutom dresu. Pogodio je samo mladog splitskog razigravača Matu Kalajžića. Obje klupe su poletjele u teren smirivati situaciju te su zato i isključene kao i začetnici incidenta Marčinković i Knowles pa je utakmica završena bizarnom egzibicijom 4 na 4. Javio se HKS sljedeći dan s kaznama za Knowlesa, Marčinkovića i Kalajžića a najgore je očekivano prošao upravo Knowles sa 7 utakmica neigranja i novčanom kaznom od 50 000 kn.

Zadarski su navijači stali iza Knowlesa, branili ga te su za sve okrivili bivšeg zadarskog kapetana Marčinkovića koji je u nemilosti Tornada još od prelaska u mrsku Cibonu te famoznog rezanja mrežice pri proslavi naslova prvaka. Klub je također stao iza svog igrača, najavio žalbu te organiziranje prijateljskih utakmica kako bi Preston ostao u formi i spreman dočekao povratak u četvrtfinalu prvenstva. Sinergija kluba i navijača opet se činila čvrstom i neraskidivom te je i bez Knowlesa upisana još jedna pobjeda pod tornjem, Cibona je ovog puta ponižena s 18 razlike a kući je pao i Hermes.

I onda odjednom (novi) obrat. Kao grom iz vedra neba prije dva dana pukla je vijest da Preston Knowles napušta KK Zadar. Još nije jasno što se točno dogodilo, po gradskim kuloarima kruže priče da Preston nije pristao da mu se od ugovora odbije iznos kazne, sportski direktor i direktor su u javnost izašli s pričom kako je Knowlesova plaća preveliki financijski teret pošto će do kraja sezone odigrati malo utakmica. Knowles opet govori nešto treće, negdje na Facebooku je napisao kako nije htio otići te da se nada kako će istina jednom izaći na djelo. Čini se ipak kako je prava istina negdje u sredini, vjerovatno je klub htio stanjiti plaću za dva mjeseca u trajanju suspenzije, igrač nije pristao i tu je priča pukla.

Dio navijača privržen Knowlesu sada grmi na upravu smatrajući da se klub ponio nekorektno, da je ovo izdaja rezultatskih ambicija i navijača zbog pišljivih 50 000 kn. Očekivalo se nakon debakla u kupu da će se napasti Cedevitu u finalu, barem odvesti u petu utakmicu i pokušati osvojiti domaći naslov ali bez ponajboljeg igrača sada se to čini ne baš vjerovatno.

Ako ćemo vjerovati službenom objašnjenju ljudi iz kluba onda se jasno vidi kako se klub našao na raskrižju trenutnog rezultata i dugoročne stabilnosti. Nova uprava stigla je ovog ljeta u urede u Jazinama te se od tad ipak vidi jasni pomak prema financijskoj konsolidaciji kluba. Riješena su dugovanja ostala iz predstečajne nagodbe prema bivšim igračima i trenerima te su tako skinute blokade FIBA-e i porezne. Ostalo se unutar predviđenog budžeta za ovu sezonu te je čak odlazak Bostica i dolazak Graya financijski gledano ispao isplativ jer je Gray došao za manji ugovor nego onaj koji je ponuiđen Bosticu za ostanak. Kao veliki sponzori predstavljeni su Crodux i Tommy te su njihovi predstavnici kao i predstavnik navijača ušli u Nadzorni odbor kluba. Pomaci se vide i na području marketinga, na nekoliko mjesta u gradu su osvanuli jumbo plakati s najavama utakmica, a riješen je i spor s lokalnim obrtom oko nezakonitog prodavanja artikala s obilježjima kluba te se kreće u otvaranje službenog fan shopa. Iz te prespektive odluka o raskidu ugovora na štetu igrača sasvim je racionalna i mudra.

No, postoji i druga prespektiva, ona rezultatska. navijači su gladni uspjeha i trofeja te se na primjeru kupa vrlo lako moglo vidjeti koliko malo treba da se zapali iskra te da cijeli grad izgori. Glavni argument protivnicima odlaska Knowlesa jest taj da bi se on trebao vratiti spreman u četvrtfinalu a do finala bi se onda ispolirala forma i napala Cedevita. Pogledamo li čisto stanje na parketu i tablici vidimo da je zadarska situacija jasno definirana. Višestruko skuplja momčad Cedevite koja bi imala prednost domaćeg parketa ogroman je favorit u mogućem finalu imao Zadar Knowlesa ili ne. Diskutabilno je koliko bi Knowles uopće pridonio u toj seriji, a suštinski poraz u seriji 3-0, 3-1 ili 3-2 ne radi nikakvu razliku. S druge strane, drugo mjesto na tablici a i u odnosu snaga u hrvatskoj košarci čvrsto je zacementirano jer Cibona i Šibenik zaostaju 4 pobjede a imaju svojih ozbiljnih i dubokih problema na terenu i van njega, tako da i bez Knowlesa drugo mjesto i očekivan proboj do finala ne bi smio doći u pitanje. Cibona jest dobila direktan dvoboj u kupu, ali ukupan omjer Zadra i Cibone ove sezone je 4-1 u korist Zadra a i Naglić je pokazao da je naučio iz svojih grešaka napadajući Žorićeve spore noge Filipom Kraljevićem u zadnjoj pobjedi u Zagrebu.

Dugoročno ostanak Knowlesa ne bi značio puno, vjerovatno ne bi donio naslov te bi ostao jedan u nizu stranaca kojih se Zadrani drago ili manje drago sjećaju. Iako je bio ponajbolji igrač valja naglasiti kako nipošto Zadar ove sezone nije bio one man show. Druga dva Amerikanca, svaki u svoje vrijeme najbolji su strijelci ove ekipe, mladi Luka Božić ogromne probleme sa šutom i konstatnošću nadomješta skokom, obranom i voljnim momentom, Mislav Brzoja bi napretkom u šutu postao odličan igrač na regionalnoj razini jer sve ostale elemente igre ima, Domagoj Vuković atletično je krilo sjajnog osjećaja za blokadu i mekanog šuta iako nekad ima problema s motivacijom i obranom. Veterani Špralja, Vladović, Kraljević i Ive Ivanov nakon kolektivno slabijeg ulaska u sezonu (Vladović je zbog ozljede bio out do siječnja) daju dašak mirnoće i rutine ovoj ekipi. Momčad je pokazala da je sposobna igrati s dva definirana identiteta, do odlaska Bostica naglasak je bio na obrani a nakon dolaska Graya i povratka Vladovića igra se naglo ubrzala te se traži koš više.*

*vođenje bazičnih, a kamoli naprednih statistika u ABA i HKS natjecanjima je blagi užas pa nemam ORTG, DRTG, Pace i ostalih brojki za potkrijepiti. Ako netko slučajno ima ili mu se da računati prosjeke i napredne statse neka mi se svakako javi :)

Osvojio Zadar naslov ili ne košarka će se u gradu košarke i dalje igrati i sutra, skromna i jeftina ekipa složena za borbu za ostanak u ABA na dišpet i atomsferu izvukla je sezonu iznad svojih realnih limita te se odjednom vide konture svijetle budućnosti uz novu upravu koja se čini racionalnom te kontinuitet stručnog stožera. Skauting je na visokoj razini što se vidi pogođenim američkim pojačanjima (3/3 za ove prostore je stvarno anomalija), gore spomenuti Božić, Brzoja i Vuković su zalog za budućnost uz par talentiranih momaka dovedenih u omladinski pogon mahom iz BiH. Nastup i solidan rezultat juniora na jakom međunarodnom turniru u Italiji, natjecanje kadeta u jedinstvenoj kadetskoj ligi, dovođenje kapetana hrvatske U-16 reprezentacije Jure Planinića te regionalni mini-basket naslov dječaka rođenih 2006. ukazuje na to da su se i u omladinskom pogonu neke stvari počele pomicati na bolje.

Naslov 2018. možda je nedostižan, možda ćemo čekati i jedanaestu godinu na novi zadarski trofej ali napokon možemo očekivati stabilan i zdravi KK Zadar u bližoj budućnosti uz koji će i dalje stajati navijači i jednako zdušno prolaziti kroz stanja depresije, zadovoljstva, mira, eurofije i nervoze. Pokazivati sva lica grada košarke.

Sva lica grada košarke
Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i njegovoj situaciji (https://www.tribina.hr/topics/slug/tribina-hipoteza-3905/#analysis-22208) stanje i atmosfera u i oko kluba bili su krajnje alarmantni. Trener Aramis Naglić uspio je spasiti živu glavu pobjedom nad Igokeom, a zatim je neuvjerljivo svladana i momčad Jazina u gradskom derbiju. No, nakon toga dogodio se nekakav klik i momčad je upala u pozitivan niz. Počelo je sve na gostovanju pod tornjem kada je velikom borbenošću, redom sreće i naposlijetku košem Luke Božića kažnjena letargična Cibona i upisana prva pobjeda u Draženovom domu nakon 6 i pol godina. Nakon Cibone u ABA ligi padali su ...
Sva lica grada košarke
Kad sam prije par mjeseci pisao o KK Zadar i ...

Respekt: HAJDUK2012,

Ne slažem se: Peslolus,

Jerlekan | 04/2018

Od samog dolaska Mourinha u Manchester United kroz medije se provlači pitanje je li Mou koji njeguje među nogometnim fanovima nepopularan stil igre pravi izbor za klupu kluba koji je godinama igrao napadački nastrojenu igru. Sada, gotovo dvije sezone kasnije navijači Uniteda podijeljeni su u dva tabora: jedan koji traži njegov odlazak zbog loših rezultata i nagledljive igre i drugi, koji podržava Mourinha i želi mu dati još vremena.

Međutim, nisu navijači jedini koji kritiziraju Mourinha i United, sve češće kritike na njegov račun i na račun kluba možemo pročitati i čuti od sportskih analitičara, komentatora i inih drugih više ili manje stručnih osoba. Medijskim prostorom se proširila fama o tome kako United pod Mourinhom igra sve lošije, a mnogi će reći i da Mourinho uništava ekipu.

Kako nigdje nisam pročitao validne argumente za takve tvrdnje, osim eventualno tekstova u kojima netko kome se ne sviđa Mourinhov stil igre (što je potpuno legitimno i razumljivo) iznosi tu tvrdnju na više različitih način i dramatizira situaciju da proda tekst, odlučio sam istražiti kako Mourinhov United stoji po mjerljivim parametrima uspjeha. Također, kroz ovaj tekst ću pokušati ono što je napravljeno u te dvije sezone staviti u jedan širi kontekst kako bismo odgovorili i na često postavljano pitanje - je li se moglo više?

DISCLAIMER: Iz analize su isključeni rezultati Uniteda u kup natjecanjima iz jednostavnog razloga što je utjecaj ždrijeba prevelik random faktor da bi se te utakmice i uspjesi mogli valorizirati na pravi način, a liga pruža velik i reprezentativan uzorak utakmica na kojem se najbolje može vidjeti trendove neke ekipe.

Prva usporedba kojom ćemo testirati Mourinha i njegov United odnosi se na to kako Mourinho stoji u usporedbi s njegovim prethodnicima nakon 100 odigranih utakmica:

Ta usporedba nije osobito korisna kada su u pitanju Ferguson (zbog vremenskog odmaka i konteksta) ili David Moyes (jer nije sakupio 100 utakmica), ali je itekako korisna da ukaže koliko je Mourinho bolji od Van Gaala nakon kojeg je sjeo na klupu Uniteda, razlika je u 10%, odnosno, na uzorku od 100 utakmica, u 10 pobjeda. To svakako nije zanemariva razlika.

Nakon nedavne pobjede nad Cityjem momčad Josea Mourinha došla je na 71 bod nakon 32 odigrana kola čime je šest kola prije kraja nadmašila broj bodova koje je United imao na kraju četiri prethodne sezone. Kakav je učinak nakon 32 kola United imao u zadnjih deset sezona možete vidjeti ispod.

Kao što se jasno vidi na grafu United je više bodova nakon 32 kola osvajao samo u sezonama kada su u zadnjih 10 godina bili prvaci i u onoj ludoj sezoni kada su zbog gol razlike izgubili titulu iako su imali jednako bodova kao i City. Ako sudimo prema ovom parametru, ova sezona Uniteda je nakon 32 kola potpuno je usporediva sa svim Unitedovim sezonama u zadnjih 10 godina osim s onom 12/13.

Sljedeća važna stavka koju treba uključiti u ovu jednadžbu je stanje na kraju sezona u istom periodu. Za potrebu izrade grafa uzet je u obzir maksimalan broj bodova koji United može osvojiti u preostalih 6 kola kako bi se povukla paralela s time koliko bi potencijalno uspješna mogla biti ova sezona u usporedbi s prethodnima.

Kao što se na grafu vidi, ova sezona još uvijek može po bodovima biti u rangu najuspješnijih Unitedovih sezona u zadnjih 10 godina ako Mourinho i društvo do kraja pobjede sve protivnike. To zvuči kao prilično ambiciozna projekcija, ali kada se uzme u obzir da United do kraja ligaške sezone igra redom protiv: WBA, Bournemoutha, Arsenala, Brightona, West Hama i Watforda nije isključeno da učinak United zbilja bude blizu maksimalnoj brojci, ali gotovo sigurno se može očekivati sezona s preko 80 bodova što United nije imao još od dolaska Sir Alexa. Sva je prilika da će Mourinho dobar dio fokusa baciti na FA Cup, slično kao što je lani bilo s EL, ali u teoriji potencijal ove Unitedove sezone je u rangu onih najboljih u zadnjih 10 godina. Još jedan parametar koji ide na ruku Mourinhu i Unitedu.

Sad kada smo pogledali kako Mourinho i United stoje rezultatski možemo zaključiti kako situacija nije ni približno loša kao što bi narativ u medijima dao naslutiti već je ova sezona Cityja toliko bolja od svega dosad da jedna vrlo dobra sezona Uniteda koja bi u devet prethodih sezona bila sezona s kojom bi United ili bio prvak ili u uskoj konkurenciji za titulu izgleda kao podbačaj. Ova sezona je zasad bodovno sasvim zadovoljavajuća za United, City je taj koji je granicu pomaknuo u nebesa.

Sljedeća stvar koja se predbacuje Unitedu je da njihovi rezultati ne odgovaraju količini novca koju su zadnjih godina uložili u momčad. Pa pogledajmo kakvo je tu stanje.

U ranije spomenutih 10 sezona United je na ulazne transfere potrošio 500 milijuna eura manje od Cityja. Uzeo sam period od 10 sezona kao prvi stupanj usporedbe iz jednostavnog razloga što sam htio da se vidi koliko je City kroz godine ulagao u momčad dok je United rezultate postizao na Fergusonov menadžerski i trenerski genij, a sada, kada City već odavno ima zdrave temelje pametnog ulaganja United i Mourinho imaju situaciju da nakon 4 godine potpuno pogrešne transfer politike moraju početi s ozbiljnim ulaganjima, ali i ozbiljnim kadrovskim promjenama koje su u ove dvije godine uzrokovale brojne odlaske iz Uniteda, često i bez odštete, ponajviše da se rastereti budžet za plaće.

Na slici iznad prikazano je koliko su klubovi Premier lige trošili na transfera od Mourinhovog preuzimanja Uniteda i tu je također vidljivo kako je City na pojačanja u tom periodu potrošio bitno više od Uniteda, čak 250 milijuna eura više. Tako da Mourinhova tvrdnja o tome da je Guardiola na pojačanja mogao potrošiti bitno više od njega ima uporište u brojkama.

Iznad možete vidjeti ono za što smatram da je ključ ovog dispariteta koji je stvoren između Uniteda i Cityja, a to su sve ove godine prije 2015. kada se u momčad ulagalo malo ili ništa, a City je u isto vrijeme (nema dostupnog grafa, ali može se izvesti brojka iz gore postavljenih screenova s transfermarkta) ulagao bitno više novca u svoju momčad. A čak ni ta 2015. kada je uloženo skoro 200 milijuna eura nije olakotna okolnost za United jer se mnogih od tih igrača Mourinho morao riješiti kada je sjeo na klupu, što zbog previsokih ugovora, što zbog toga što su bili isluženi, a što zbog toga što jednostavno nisu bili dovoljno dobri i nisu se uklapali u njegove planove.

Kada sve navedeno vezano uz financije uzmemo u obzir možemo zaključiti kako City ove sezone ubire plodove godina i godina ulaganja u ekipu, a United tek izlazi iz krize koja se generirala kroz četiri godine pod Moyeson i Van Gaalom, ali i da su Unitedovi rezultati potpuno u skladu s onime što bi se moglo očekivati od ekipe koja je u zadnje dvije godine na ulazne transfere potrošila četvrt milijarde, a u zadnjih deset još toliko manje od ekipe s kojom bi se trebala boriti za titulu. Koliko god to nekima ne bilo drago, ali ulaganje velikih količina novca u momčad u onim razmjerima u kojima je to radio City će jednostavno kad-tad rezultirati sezonom kakvoj trenutno svjedočimo. Isto vrijedi i za United, samo u kontekstu njihove potrošnje.

Zaključak bi bio da se osim potencijalnih prigovora na ljepotu igre Joseu Mourinhu i Unitedu nema što prigovoriti, njihovi rezultati su u potpunosti u skladu s njihovim ulaganjima i kvalitetom samog kadra. Ostaje nam samo pratiti hoće li se ovaj rast Uniteda nastaviti i preseliti se i na Ligu prvaka.

Brojke kažu - Mourinhov United usporediv je s Fergusonovim!
Od samog dolaska Mourinha u Manchester United kroz medije se provlači pitanje je li Mou koji njeguje među nogometnim fanovima nepopularan stil igre pravi izbor za klupu kluba koji je godinama igrao napadački nastrojenu igru. Sada, gotovo dvije sezone kasnije navijači Uniteda podijeljeni su u dva tabora: jedan koji traži njegov odlazak zbog loših rezultata i nagledljive igre i drugi, koji podržava Mourinha i želi mu dati još vremena. Međutim, nisu navijači jedini koji kritiziraju Mourinha i United, sve češće kritike na njegov račun i na račun kluba možemo pročitati i čuti od sportskih analitičara, komentatora i inih drugih više ...
Brojke kažu - Mourinhov United usporediv je s Fergusonovim!
Od samog dolaska Mourinha u Manchester United kroz medije se ...
kekinjo33 | 04/2018
r2 n1

Pozdrav svima,ovo je moja prva analiza,odlučio sam se za analizu samo 4 igrača i to sa najnižom ocjenom koju sam im dodjelio,a to je u ovom slučaju LIGA PETICE

Krenimo sa William Carvalho-Portugalac,25 godina.Igra za portugalski Sporting iz  Lisabona i to na poziciji defanzivni vezni.Prema TM-u njegova vrijednost se kreće oko 25-30 milijuna Eura.EH sad oko njega sam u velikoj dilemi,pogotovo ga se sjecam u utakmici sa Juventusom gdje je Stara Dama prošla kroz iglene uši,Carvalho je imao zapaženu ulogu gdje je kao destruktivac odrađivao veliki posao u sredini terena.Njegova statistika  portugalskoj ligi govori da on drži nekakvu konstantu,tj.ima jedan pogodak što mu ni ne zamjeramo jer to nije njegova primarna uloga,impresionira broj njegovih kreiranih velikih prilika (6)jer mislim da je to zadaca ofenzivnog veznog u ovom slučaju Bruna Fernandesa,točnost njegova dodavanja iznosi negdje oko 90% mada bi mogla biti i viša kao i jako pristojna brojka njegovih uspješnih driblinga 80%.Za kraj ostavljam najlošiji podatak a to je postotak njegovih osvojenih duela koji je na samo 55% što mu nikako ne ide u prilog i stvarno postavlja jedan veliki uskličnik.

Thiago Motta-Za njega se nema što reći osim,potvrditi činjenicu da njegovo vrijeme je već pomalo zalazi ili je na samomu kraju.Talijanski defanzivni veznjak,čovjek od povjerenja svakog trenera.Njegova igra nikad nije bila nešto lijepo ali uvijek je imao svoju čvrstu ulogu i poziciju u kojoj god ekipi se našao.Nastupao je za Barcelonu,Atletico Madrid,Inter iz Milana te je trenutno član PSG-a.Čovjek u svojoj riznici ima 2 pokala Lige Prvaka,2 Španjolska prvenstva te Talijansko prvenstvo..Njegovu igru krasi velik broj dodavanja čija točnost nikad nije pala ispod 93/94 %.

Fabinho-Osobno nisam ljubitelj ovakvog tipa igrača,no bilo kako bilo njegove brojke govore suprotno momu mišljenju pogotovo u ovoj sezoni gdje u domaćem prvenstvu ima maksimalnu minutažu iz 27 susreta gdje je postigao 6 golova i 3 asistencije a to je za jednog Braniča te po potrebi veznog sasvim lijep ulov.Prosječno po utakmici oduzima, gubi svega 0.4 %lopti  te nimalo ne čudi interes najboljih europskih klubova.Nakon svega i dalje mislim da ovo nie top igrač za sam vrh nego čisti primjer igrač koji bi uspio u većini klubova lige petice,no nikad  u samom vrhu.

Michael Carrick-Za kraj ovaj prekaljeni veznjak.Za njega tvrdim da je on također kao i Motta na zalazu karijere.Iskreno nikad nije bio neki top igrač no nemojmo da nas zavara njegova uloga kod Sir Alex Ferguson koji mu je kao drugi otac,te je kod njega pružao najbolje partije u svojoj karijeri.Već sa 36 godina on je svoje sve dao Premier Ligi,gdje ove sezone ima samo jedan nastup (24minute u pobjedi kuući protiv Liverpoola kada je Mourinhu vjerojatno trebao jedan prekaljeni iskusni lisac koji ce u smiraju susreta znati pametno zadržati loptu)

analiza
Pozdrav svima,ovo je moja prva analiza,odlučio sam se za analizu samo 4 igrača i to sa najnižom ocjenom koju sam im dodjelio,a to je u ovom slučaju LIGA PETICE Krenimo sa William Carvalho-Portugalac,25 godina.Igra za portugalski Sporting iz Lisabona i to na poziciji defanzivni vezni.Prema TM-u njegova vrijednost se kreće oko 25-30 milijuna Eura.EH sad oko njega sam u velikoj dilemi,pogotovo ga se sjecam u utakmici sa Juventusom gdje je Stara Dama prošla kroz iglene uši,Carvalho je imao zapaženu ulogu gdje je kao destruktivac odrađivao veliki posao u sredini terena.Njegova statistika portugalskoj ligi govori da on drži nekakvu konstantu,tj.ima jedan ...
analiza
Pozdrav svima,ovo je moja prva analiza,odlučio sam se za analizu ...

Respekt: marko_marcus, HAJDUK2012,

Ne slažem se: Peslolus,

Peslolus | 04/2018

Uvod

Ovo je moja prva analiza; te sam se baš zato odlućio za temu kraljevskog sporta. Riječ je naravno o golfu. Za 3 dana očekuje nas početak po mnogima najvećeg turnira godine. Masters Tournament ove godine ima svoje 82. izdanje, a tradicija živi još od 1934. Tada, zahvaljujući Bobby Jonesu i Cliffordu Robertsu osnovan je ovaj veliki turnir. Domaćin turnira je Augusta National Golf Club, sa sjedištem u Augusti, u američkoj saveznoj državi Georgia. Tradicionalno od 1940. turnir se održava prvoga tjedna u mjesecu Travnju. Nagrade su naravno velike, ukupni nagradni fond iznosi ćak 11 milijuna USD, dok će sam pobjednik kući odnijeti 2 milijuna USD. Prekrasno zdanje krasi 18 rupa sa ukupnim par-om na 72. Ukupna duljina terena je 7435 yarda (to je 6799 metara, ali u nastavku teksta ću se koristiti mjernom jedinicom yard). Prava na prijenos dobila je američka televizijska kuća CBS, dok ćete u Hrvatskoj prijenos moći pratiti na TV programu SK Golf.

Golferi

Mastersu će pristupiti 81 profesionalni golfer i 6 amterskih igrača. Svaki od njih zaslužuje posebnu analizu, ali u ovoj analizi obraditi ću favorite i najpoznatije golfere.

Sergio Garcia- Prošlogodišnji pobjednik. 38-godišnji Garcia postao je treći Špankolac koji je osvojio tzv. Green Jacket. Od 1999. nastupa kao pro. 8 puta je predstavljao Europu na Ryder Cupu. Ima 21 medunarodnu pobjedu i 10 na PGA Touru

Jordan Spieth- Pobjednik Mastersa 2015., kada je do samoga kraja bio u prilici postaviti novi rekord po broju udaraca. Nažalost po njega ipak nije uspio, te je završio na 18 udaraca ispod par-a. 2012. je počeo igrati kao pro. Ovog 24-godišnjaka zasigurno ćeka blistava budućnost

Tiger Woods- Globalno najpoznatiji i najomiljeniji golfer. Po mnogima najbolji svih vremena. Na ledima ima 42. godine. Masters je osvajao ćak 4 puta, posljednji put 2005. Dok je 1997. bio najmladi osvajač ikada. Postavio je 20 rekorda i izjednačio 6. Ima 79 pobjeda u karijeri, a uz već spomenuta 4 Masters Tournamenta, osvojio je i 4 PGA Championshipa, 3 U.S. Opena i 3 British Opena. 

Phil Mickelson- 42 PGA Tour pobjede, 11 pojavljivanja na Ryder Cupu za ekipu USA, te ćak 12 Presidents Cup pojavljivanja. U svojoj 48. godini života jošuvijek igra zavidan golf. Masters je osvojio u 3 navrata (2004., 2006., 2010.). Osobno ga smtram najboljim golferom.

Paul Casey- U ožujku ove godine osvojio je Valspar Championship. Na Mastersu mu je najbolji rezultat T4 iz 2016.

Bubba Watson- U 2018. osvojio je Genesis Open, a 2017. je imao 4 top-10 završetka. 11 PGA Tour pobjeda i 3 puta član ekipe Ryder Cupa. Masters je osvojio u 2 navrata (2012. i 2014.). Jedan je od 17 igrača koji su dvapu osvajali Green Jacket.

Ian Poulter- trećom PGA pobjedom na Houston Openu kvalificirao se na Masters, gdje mu je T6 najbolji rezultat. Pred početak turnira u odličnoj je formi.

Jason Day- U siječnju ove godine ostvario je svoju 11-tu PGA pobjedu na Farmers Insurance Openu. Osvojio je PGA Championship 2015. sa rezultatom od -20 (20 under par). Na Mastersu najbolji plasman mu je T2 iz 2011.

Rupe

Teren se sastoji od 18 rupa; izabrao sam 4 na koje smatram najzanimljivijima za gledateljstvo

  • 5. rupa. Popularno zvana Magnolia. Udaljenost od prvog udarca do rupe je 455 yarda, a par je na 4 udarca.

Statistika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.27. Najbolja godina bila je 2001. kada je prosjek bio 4.061, dok je najgora godina bila 1956. kada je prosjek iznosio tek 4.48.

Opis-Na početku nalazi se uzvišenje popraćeno oštrim zavojem na lijevo. Bunkeri su duboki i zahtjevaju preciznost. Green čuvaju 2 bunkera, od kojih je jedan strateški smješten da hvata preduboke lopte.

  • 12. rupa. Popularni Golden Bell. Udaljenost je 155 yarda, a par je na 3.

Statistika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 3.28. Najbolja godina bila je 2002. kada je prosjek bio 3.03, dok je najgora godina bila 1966. kada je prosjek iznosio tek 3.56.

Opis-Ovo je jedna od najpoznatijih svijetskih rupa, najlraća na Augusta Nationalu. Problem predstavlja odabir palice. Naime, s obzirom na različite varijacije vjetrova, možemo vidjeti praktićki sve palice od 6-iron do 9-iron. Strateški postavljena 3 bunkera postavljaju cilj probijanje do green-a na prvom udarcu. Ova rupa je svojevran filter po pitanju rezultata. Uzak green, voda i česti vjetrovi za većinu igrača nesavladiva su prepreka; oni koji uspiju izvući birdie na toj rupi dobivaju eksponencijalno povećanje šansi za bolji plasman na kraju. Za ljubitelje vizure golf terena, preporučam da obrate pozornost na most Ben Hogan.

  • 17.rupa. Popularna Nandina. Udaljenost je 440 yarda, a par je na 4.

Statsitika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.16. Najbolja godina bila je 1996. kada je prosjek bio 3.95, dok je najgora godina bila 1951. kada je prosjek iznosio tek 4.35.

Opis- Kod ove rupe nema velikih problema na ravnici; klasičnog je izgleda s blahim porastom visine. Ono što ovu rupu čini zanimljivom je njezin green, odnosno prostor za pospremanje lopice (eng. putting surface). Čuvaju ga 2 bunkera (lijevo i iza). Neravan je i pun malih zakrivljenja koja otežavaju udarce putterom. Često se dogada da loptica ode daleko od rupe koja se nalazi na desnoj strani, pa će se neki igrači odlučiti za “jaču” palicu od puttera. Takoder odličan primjer prekrasne vizure, pomalo narušene velikom tučom koja je u veljači 2014. uzrokovala štetu na stablima. Za ljudbitelje trivie, primjetiti ćete poznato Eisenhowerovo Drvo na lijevoj strani ravnice. Ime je dobilo po 34. predsjedniku Dwight Eisenhoweru koji ga toliko puta pogodio da je zatražio njegovo rušenje.

  • 18.rupa. Nadimak joj je Holly. Udaljenost je 465 yarda, a par je na 4.

Statsitika rupe- Prosjek kroz povijest iznosi 4.23. Najbolja godina bila je 2001. kada je prosjek bio 4.014, dok je najgora godina bila 1954. kada je prosjek iznosio tek 4.46.

Opis- Jedna od najpoznatijih završnih rupa. Prvi udarac ima uzdižuću prijelomnicu koju čuvaju 2 bunkera. 1.udarac će u većini slučajeva biti centrirani drive. Nakon toga će se middle iron palicom pokušati dosegnuti duboki green koji čuva bunker na lijevoj strani.

Masters Tournament 2018. (Golf)
Uvod Ovo je moja prva analiza; te sam se baš zato odlućio za temu kraljevskog sporta. Riječ je naravno o golfu. Za 3 dana očekuje nas početak po mnogima najvećeg turnira godine. Masters Tournament ove godine ima svoje 82. izdanje, a tradicija živi još od 1934. Tada, zahvaljujući Bobby Jonesu i Cliffordu Robertsu osnovan je ovaj veliki turnir. Domaćin turnira je Augusta National Golf Club, sa sjedištem u Augusti, u američkoj saveznoj državi Georgia. Tradicionalno od 1940. turnir se održava prvoga tjedna u mjesecu Travnju. Nagrade su naravno velike, ukupni nagradni fond iznosi ćak 11 milijuna USD, dok će sam ...
Masters Tournament 2018. (Golf)
Uvod Ovo je moja prva analiza; te sam se baš ...
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.