zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 13.08.2018.
  • 50
  • 16

Za sve dobre hipoteze koje nemaju svoju temu...

Tribina hipoteza!

Ocijenimo najbolje europske klubove (osim engleskih):
Real Madrid CF - razina ekipe favorit lige prvaka 8.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 11, 31, 8
FC Barcelona - razina ekipe favorit lige prvaka 8.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 7, 38, 4
Atletico Madrid - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 3, 33, 12, 1
FC Valencia - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.8 0, 0, 0, 0, 0, 4, 7, 36, 3, 0, 0
FC Sevilla - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.9 0, 0, 0, 0, 0, 1, 7, 39, 3, 0, 0
Paris Saint-Germain FC - razina ekipe favorit lige prvaka 8.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 21, 26, 2
AS Monaco - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.0 0, 0, 0, 0, 0, 2, 5, 35, 8, 0, 0
Olympique Lyonnais - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.7 0, 0, 0, 0, 0, 5, 10, 30, 5, 0, 0
Olympique de Marseille - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.5 0, 0, 0, 0, 0, 6, 12, 31, 1, 0, 0
Juventus F.C. - razina ekipe favorit lige prvaka 8.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 12, 35, 3
SSC Napoli - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 19, 27, 0, 0
A.S. Roma - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 23, 23, 0, 0
F.C. Internazionale Milano - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.3 1, 0, 0, 0, 0, 2, 3, 19, 23, 2, 0
A.C. Milan - razina ekipe prosjek liga petice 6.4 0, 0, 0, 0, 1, 3, 26, 17, 2, 0, 1
FC Bayern München - razina ekipe favorit lige prvaka 8.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 23, 26, 1
FC Schalke 04 - razina ekipe prosjek liga petice 6.5 0, 0, 0, 0, 0, 3, 21, 26, 0, 0, 0
Borussia Dortmund - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 2, 5, 28, 15, 0, 0

Analize (16)

Fenix22 | 09/2018

Holstein stadion - kapacitet 10 200 gledatelja

Ovaj tekst o Kielu će za razliku od nekih drugih mojih tekstova, biti napisan krajnje OBJEKTIVNO (koliko god to budem nastojao) jer nemam nikakve osobne ili emocionalne poveznice sa klubom.

Za prijelazni rok (Transfermarkt) neću stavljati jer su većinom anonimusi(bez ikakvog podcjenjivanja) i nitko im pretjerano bitan nije otišao(osim najboljeg strijelca prvenstva Duckscha)

Tek valja spomenuti Korejca Jae-sung Lee koji je došao iz Jeonbuka te Japanca Okugawu koji je došao na posudbu iz Salzburga.

Korejac se već pokazao kao instant pojačanje.

Kiel je prošle sezone bio najefikasnija ekipa 2 njemačke ekipe sa 71 pogotkom, ali i 44 primljena što i unatoč njemačkoj ligi u kojoj se igra otvorenije je previše za njihove ambicije.

Ono što prvo upada u oči je preciznost dodavanja koja je na mizernih 79 posto, ali sagledano kroz kontekst ostalih značajki može se očitati da igraju izrazito okomito i da inzistiraju na brzom reposjedu(op.a stilom igre me podsjećaju na Liverpool, naravno na osjetno nižoj razini).

Trener Kiela Tim Walter kojem je ovo mogući "breakthrough" posao, ujedno i prvi "pravi" posao koji je dosad trenirao samo mlađe kategorije.

Ova sezona bi mogla biti sezona u kojoj će Kiel plasirati u najviši rang natjecanja i napokon izaći iz sjene rukometnog svog "uspješnijeg brata" THW-a Kiela.

Hostein Kiel - budući stabilni prvoligaš
Holstein stadion - kapacitet 10 200 gledatelja Ovaj tekst o Kielu će za razliku od nekih drugih mojih tekstova, biti napisan krajnje OBJEKTIVNO (koliko god to budem nastojao) jer nemam nikakve osobne ili emocionalne poveznice sa klubom. Za prijelazni rok (Transfermarkt) neću stavljati jer su većinom anonimusi(bez ikakvog podcjenjivanja) i nitko im pretjerano bitan nije otišao(osim najboljeg strijelca prvenstva Duckscha) Tek valja spomenuti Korejca Jae-sung Lee koji je došao iz Jeonbuka te Japanca Okugawu koji je došao na posudbu iz Salzburga. Korejac se već pokazao kao instant pojačanje. Kiel je prošle sezone bio najefikasnija ekipa 2 njemačke ekipe sa 71 ...
Hostein Kiel - budući stabilni prvoligaš
Holstein stadion - kapacitet 10 200 gledatelja Ovaj tekst o ...
Dobra,ali djelomično nedorečena analiza.Bilo bi bolje kada bi npr.taj naslov o budućem stabilnom prvoligašu potkrijepio nekim činjenicama,tj.obranio tu tezu. - Dado_M, 5.9.18. 22:11, 0 0 0
Još dok su bili u četvrtoj ligi prije 3 godine za vrijeme jedne emisije na Eurosportu sam slušao o Kielu kako će se uložiti dosta u klub. Taj tekst ne mogu naći, a njemački ne znam. Još je teško pričati o financijama kad je Regel na snazi. - Fenix22, 5.9.18. 23:11, 0 0 0
P.S morat ću povećati obujam teksta, a reducirati broj grafova jer sam se malo oteo kontroli :) - Fenix22, 5.9.18. 23:12, 0 0 0
Luca1010 | 09/2018

Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj.

Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata.

Kada uzmemo sve dosad rečeno u obzir, bilo je očekivano da ih kladionice prije početka sezone stave na 16. mjesto i kandidate za ispadanje. Ipak, momčad s Vicarage Roada je imala drugačije planove. Nakon uvodna tri kola i tri prilično uvjerljive pobjede, u četvrtom kolu skinut je i skalp Spursima. Ovo je njihov najbolji start u povijesti Premier Lige, a uz Liverpool i Chelsea su zasad jedini uzeli 12 od 12 mogućih bodova.

Kadar

Javi Gracia je u sva četiri kola izveo isti sastav, a nakon sjajnih rezultata za očekivati je da ni u dogledno vrijeme neće biti promjena. Kada pobliže pobgledamo tu ekipu, ono što ćemo najlakše primjetiti su naravno njihove fizičke karakteristike. U ligi su treća ekipa po visini, sa prosječnih 185 cm, a u prvoj postavi jedini niži od 180 cm je centarfor Andre Gray. Osim što su visoki, gotovo svaki igrač je i iznadprosječno jak za svoju poziciju (eye test). Kao ekipa kojoj je prosječna starost 27,2 g. očito je da ne obiluju talentom već iskustvom, a kao jedinog mladog talentiranog igrača treba istaknuti Willa Hughesa. Prema Transfermarktu najvrijedniji je Abdoulaye Doucoure (15. Mill. EUR), što će reći da u ekipi trenutno nema nikakvih „zvijezda“. Troy Deeney, dugogodišnji kapetan i „gradonačelnik“ Watforda, apsolutni je vođa momčadi.

Taktika – napad

Za početak malo brojeva:

  • 16. ekipa lige po broju dodavanja
    18. po broju uspješnih dodavanja (69%)
    17. po broju kratkih dodavanja
    16. po posjedu (45,5 %)

  • 2. po broju dugih dodavanja
    1. (uvjerljivo) po postotku točnih centaršuta, iako ih ne upućuju puno
    1. (uvjerljivo) po konverziji prilika (19%)

Kombinatorika je za njih strani pojam, a ako uspiju složiti neku akciju sa više od 10 dodavanja to izgleda prilično nesretno i nespretno. Imaju velikih problema sa visokim presingom. Naravno, jedan od razloga je i visina same ekipe uz koju dolazi tehnička (ne)potkovanost. Capoue i Doucoure nisu „plemeniti“ kreativni veznjaci, niti se od njih to traži. Oni su tu prvenstveno za obrambene zadaće.

Glavna taktika su im duge lopte na Deeneya koji spusta sve živo i neživo. Trenutno je treći napadač po dobivenim zračnim duelima (ispred su Mounie i „lopata“ Benteke). Deeney svaki svoj osvojeni zračni duel šalje na stranu ili u prostor za Graya. Kao što možemo vidjeti na slici ispod i na taktičkom grafu, najviše toga ide na lijevu stranu gdje operiraju Pereyra i Holebas, te su oni, uz Deeneya, zasada najopasniji Watfordovi igrači.

Holebas je prvi bek lige po točnim ubačajima, stvorenim šansama i asistencijama, dijelom zato što sjajno izvodi prekide, iz kojih je, vjerovali ili ne, Watford opasan (pitajte Tottenham). Pereyra je dosad postigao tri pogotka, sva tri na asistenciju Holebasa, koji je i sam uspio postiči jedan pogodak.

Desna strana isto nije „za baciti“. Janmaat se ćesto zna pridružiti napadu i uputiti neugodna ubacivanja, dok Hughes, nominalno centralni veznak, ima prvenstveno ulogu ulaziti u sredinu da bi pomogao Deeneyu u razigravanju nakon duge lopte.

Trenutno im je konverzija na visokih 19% što je i glavni razlog dobrih rezultata (op.a. ima tu nešto i sreće), a dolaskom konverzije na neku realnu razinu možemo očekivati i njihov pad na tabilici.

Stil igre – obrana

  • 4. u napravljenim faulima po utakmici
    2. po žutim kartonima
    6. u tackles po utakmici
    2. u presječenim loptama po utakmici

Watford se brani u klasičnih 4-4-2, gdje su vezna linija i obrana vrlo blizu i duboko u svojoj polovici, a protiv ekipe koja dominira posjedom kao npr. Spursi, to je još izraženije. U prve četiri utakmice samo su protiv Brightona imali posjed veći od 50%, a igrali su protiv npr. Burnleya. Osim toga stoje usko i dozvoljavaju protivnicama igru uz aut linije, preko bekova, čekajući priliku za grešku ili dozvoljavajući centaršute koji stoperi uglavnom bez problema rješavaju. Deeney je često prva crta obrane, a po statistikama je jedan od najboljih defanzivnih napadača lige.

Kada protivnik dovoljno uđe na njihovu polovicu počinjemo vidjeti agresiju i atleticizam igrača poput Deeneya, Doucourea, Capouea, ali i organiziranost i uigranost.

Na slikama iznad je najčešća situacija iz utakmice protiv Spursa. Watford stoji duboko i usko i tako onemogućuje srednji koridor distribucije. Lopta mora ići u stranu na beka, tada se svi igrači Watforda kreću prema toj strani, Pereyra i Holebas udvajaju beka, a u pomoć dolazi i Deeney. Lijevi stoper Kabasele i Capoue markiraju svog napadača i veznjaka. U tom trenutku bek je isforsiran na rani centaršut ili pokušaj kombinacije sa suigračima u "zamci" 3 na 5 što rezultira izgubljenom loptom ili loptom unatrag.

Zbog svoje visine kao ekipa također dobro brane prekide.

Ono što im je protiv Spursa najviše zadavalo probleme su utrčavanja iz drugog plana u prostor Dellea Allija.

Zaključak

Nemojte gledati Watford ako želite vidjeti dobre akcije, tiki taku i eurogolove. Gledajte Watford ako volite borbene igrače, igrače poput Troya Deeneya koji žive za klub. Gledajte Watford ako volite gledati veliku šestorku Premiershipa kako se muče na gostovanjima protiv „malih“ ekipa koje ih izluđuju defanzivom. Gledajte Watford ove sezone ako volite overachievere, jer ove sezone bi svakoko to mogli biti. Vjerojatno to neće biti Leicester od prije tri godine, ali top 10, kada im je predviđeno ispadanje iz lige, nakon ovakvog ulaska u sezonu i nije nerealno očekivati, a to je nešto što bi svaki navijač Watforda prije sezone bez razmišljanja potpisao.

Posveta:

Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova iznad zone ispadanja, a pogledajući njihovu drugu polovicu sezone za koju je bio zadužen Javi Gracia, nije baš jasno kako je isti upio sačuvati svoje mjesto menadžera. U zadnjih 8 kola uspjeli su upisati samo jednu pobjedu, što je na račun prve polovice sezone ipak bilo dovoljno za relativno miran kraj. Nisu se ni ovo ljeto nešto proslavili, pa od važnih ulaznih i izlaznih trasnfera treba spomenuti samo odlazak Richarlisona kojeg su zamjenili otkupljivanjem ugovora Gerarda Deulofeua, a pritome dobro zaradili. Vrlo skroman prijelazni rok naspram konkurenata. Kada uzmemo sve ...
Ones to watch - Watford
Watford je prošlu sezonu završio na 14. mjestu, 6 bodova ...
Odlično, vidljiv je napredak.. - BruceWayne, 4.9.18. 22:45, 1 0 0
Deeney je tip igrača kao Benzema. Sve radi dobro osim realizacije, ali je toliko važan za momčad. Pereyra je bljesak igrač kao i Bernadeschi(hero move). Po meni Holebas je ključ. (1) - Fenix22, 4.9.18. 23:19, 0 1 0
Igra vanserijski i u dosadašnja 4 kola je sigurno među top 3 igrača lige. (2) - Fenix22, 4.9.18. 23:21, 0 0 0
Luca1010 | 09/2018

Utakmica kola:

Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0)

U prošlom pregledu pričao sam o Atleticovom mučenju s Rayom i najavio ovu utakmicu kao potencijalno neugodono gostovanje u kojem će problemi doći do izražaja, a to se upravo i dogodilo.

Samim odabirom prvog sastava Simeone je pokazao kako zasada nećemo gledati drugačiji Atletico od prošlih sezona. Ozljeđenog Juanfrana, na desnom beku je zamijenio nominalno stoper Savić, dok je ofanzivnija opcija Santiago Arias ponovo ostao na klupi. Ubacivanjem destruktivca Parteya umjesto Lemara i stavljanjem Kokea na krilo, također se odlučio na „safe“ opciju i osiguravanje defanzive. Izostavljanja ovoljetnih pojačanja iz prvih postava objasnio je rečenicom da svatko od novih igrača treba dugo vremena da nauči stil igre Atletica.

Celtin trener Antonio Mohamed se, očekivano, odlučio za jednaku postavu kao i u prošlotjednoj pobjedi nad Levanteom.

Na poluvrijeme se otišlo s rezultatom 0-0 i tu se nema što puno nadodati. Obje ekipe su se mučile s kreacijom bilokakvog konkretnog napada, sva igra odvijala se u srednjoj trećini terena, a rijetke šanse su dolazile iz grešaka protivnika. Međutim, mogli smo naslutiti probleme Atletica koji u napadu nije pokazao nikakav plan igre kada mu protivnik prepusti loptu.

Celta je na startu drugog poluvremena iskoristila greške i dekoncentraciju Atleticove obrane, jedinog dijela koji je dotad funkcionirao kako treba. Maxi Gomez je u 47. minuti pogodio nakon što se Godin okliznuo, a zatim je 4 minute poslije sjajnim centaršutom uposlio Aspasa za 2-0 i konačan rezultat.
Do kraja je moglo biti i više golova u mreži Atletica, no za to je dijelom zaslužna Celtina realizacija, a dijelom VAR. U 70. minuti drugi žuti karton je zaradio Savić i tako upotpunio debakl Atletica.

Na taktičkom grafu možemo vidjeti kako se ono malo napadački konkretnoga u Atleticu odvijalo preko lijeve strane gdje su Filipe Luis i Koke (kasnije ulazi Lemar), koja je bila jedini koridor distribucije. Desna strana je bila, očekivano, kompletno beskorisna sa Savićem na beku, a ni Correa se svojim individualnim akcijama nije proslavio. Griezmann je nešto sam pokušavao, međutim njegov partner i mantinela Diego Costa se nije pojavio na utakmici. Sredina terena u 4-4-2 formaciji nikad nije optimala za distribuciju, a kada se tu nalazi netko kao Partey, kojemu distribucija nije forte, dobijete ovakav graf.
Nadajmo se da će nam Cholo u sljedećim utakmicama pokazati neke nove ideje i dati istovremeno više prilika Martinsu i Ariasu na desnoj strani, Rodriju u vezi i Lemaru na lijevoj strani.

Za Celtu je sjajno igrala posljednja linija, kako u obrambenim zadaćama, tako i u primarnoj distribuciji, a svoje su obavili Gomez i Aspas koji već dugo vremena izgledaju sjajno. U napadu je to, sveukupno, dovoljno da se Pione Sisto može izvući sa lošom individualnom partijom.

Atletico se jednako mučio i protiv Raya, no ovaj puta je igrao protiv ekipe koja zna iskorititi ponuđeno, pa je Celta zasluženo uzela 3 boda i trenutno izgleda jako dobro na svakom dijelu terena.
Nažalost, Atletico već nakon tri kola kasni za Barcom i Realom 5 bodova, a šanse za osvajane lige, koje od početka nisu bile velike, dvostruko su se smanjile.

Derbiji:

Levante – Valencija (2-2)

Obje ekipe su u gradski derbi dočekale s porazom. Valencija se ipak nadala prvoj pobjedi u novoj sezoni, dok je Levante htio zadržati niz neporaženosti od 2012. na domaćem terenu protiv najljućeg rivala.

Ono što smo navikli gledati od ove dvije ekipe mogli smo vidjeti i u ovoj utakmici. Kao tranzicijske ekipe osuđene su na puno trčanja kontri, igre po krilima, 1 na 1 situacija, driblinga. Iz takve jedne situacije pao je i gol Levantea za 1-0, a prodor Moralesa gdje pretrći preko 50m i predribla tri, četiri igrača, postaje signature move. Odgovor je brzo stigao preko Cherysheva, a visoki tempo se nastavio. Šanse su se redale s obje strane, Rodrigo je promašivao, Morales pogodio prečku… Do kraja poluvremena Roger je pogodio za 2-1 nakon sjajne asistencije.

U drugom poluvremenu dominirala je Valencija, izjednačio je Parejo iz penala za 2-2 u 52. minuti, Rodrigo je promašio još jednu veliku priliku, a Gamerio pogodio prečku. Drugi žuti Cokea je još dodatno pojačao dominaciju Valencije u zadnjih 15 minuta, no uz pomoć VAR-a Levante je na jedvite jade sačuvao bod i niz neporaženosti, a Valencija na reprezentativnu pauzu ide izrazito nezadovoljna s dva boda iz tri kola i puno mjesta za unapređenje.

Real Betis – Sevilla (1-0)

Za razliku od nekoliko prošlih izdanja Derbi Sevillano ovoga puta, osim atmosfere, nije imao puno za ponuditi. Gledali smo izjednačenu utakmicu, bez previše velikih prilika. Betis je bolje ušao u utakmicu, dok je Sevilla izgledala bolje drugo poluvrijeme do prilično čudnog drugog žutog kartona za Roquea Mesu, nakon kojega je zbog brojčane nadmoći ipak dominirao Betis. Osim kartona Mesi bilo je još diskutabilnih odluka, pa je u 38. minuti Canalesu putem VAR-a poništen gol iz offsidea.

Sevillin glavni problem je bila česta izolacija Andrea Silve u napadu. Banega ga je nekoliko puta odlično uposlio, no Silva se često nalazio 1 na 3 sa protivničkom obranom, a Sarabia i Vasquez nisu bili od pomoći.

Utakmica je kulminirala u 80. minuti kada je Joaquin u svome „milijuntom“ nastupu, glavom pogodio mrežu Seville i uzrokovao erupciju Benito Villamarina.

Betis je tako došao do prijeko potrebna 3 boda u teškom gradskom derbiju nakon loših prva dva kola.

Favoriti:

Real Madrid – Leganes (4-1)

Najbolji igrač Europe se nakon uvodna dva kola s „laganom“ minutažom vratio u prvu postavu Los Blancosa, a najbolji vratar Europe se napokon našao na klupi da bi napravio mjesta za najboljeg vratara svjetskog prvenstva. Real je ponovo potpuno dominirao, Bale i Benzema su još jednom odigrali odlično pa se zasad uopće ne primjećuje odlazak Ronalda. Leganes je u jedinom konkretnijem izlasku iz svoje polovice uspio iznuditi penal i učiniti utakmicu zanimljivijom, međutim to je bilo daleko od dovoljnog da bi se ugrozilo Real koji pod vodstvom Lopeteguija zasad izgleda jako dobro.

Barcelona – Huesca (8-2)

Što reći za utakmicu koja završi rezultatom 8-2? Barcelona je nakon neugodnog gostovanja u Valladolidu raspoložena dočekala novog prvoligaša Huescu i poželjala joj dobrodošlicu. Messi je, očekivano, bio u središtu zbivanja s 2 gola i 2 asistencije, a ti pogotci su značili da je sad zabio gol protiv 37 različitih ekipa u La Ligi. Čak je i Luis Suarez uspio zabiti dva gola, a sjajnim golom se i Ivan Rakitić upisao u listu strijelaca na nevjerojatnu asistenciju Messija.

Iznenađenje:

Villareal – Girona (0-1)

Villareal se nakon dobre utakmice u Sevilli vratio kući u nadi da će ostvariti prvu pobjedu protiv „slabašne“ Girone, no povratak Christiana Stuanija, Gironinog prošlogodišnjeg najboljeg igrača i prvog strijelca je sugerirao drugačiji scenarij. Upravo je on pogodio za 0-1, konačan rezultat i još jedno razočaranje Villareala na domaćem terenu.

Ostali rezultati:

Getafe – Real Valladolid (0-0)

Eibar – Real Sociedad (2-1)

Rayo Vallecano – Athletic Bilbao (odgođeno)

Deportivo Alaves – Espanyol (2-1)

TEAM OF THE WEEK:

Tablica:

Barcelona i Real u reprezentativnu pauzu idu kao jedini stopostotni, dok je Celta jedina ekipa koja je zadrzala priključak od dva boda i pokazala dobru igru. Zanimljivo da je čak 11 timova ostvarilo 4 boda iz 3 kola. Najviše nezadovoljni ulaskom u sezonu mogu biti Atletico (koji je već u zaostatku od 5 bodova za glavnim konkuretnima), Valencia i Villareal. Povratnik u ligu Rayo, zahvaljujući samo dvije odigrane utakmice protiv teškaša, je jedini stopostotno negativan.

Pregled kola - La liga: 3. kolo
Utakmica kola: Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0) U prošlom pregledu pričao sam o Atleticovom mučenju s Rayom i najavio ovu utakmicu kao potencijalno neugodono gostovanje u kojem će problemi doći do izražaja, a to se upravo i dogodilo. Samim odabirom prvog sastava Simeone je pokazao kako zasada nećemo gledati drugačiji Atletico od prošlih sezona. Ozljeđenog Juanfrana, na desnom beku je zamijenio nominalno stoper Savić, dok je ofanzivnija opcija Santiago Arias ponovo ostao na klupi. Ubacivanjem destruktivca Parteya umjesto Lemara i stavljanjem Kokea na krilo, također se odlučio na „safe“ opciju i osiguravanje defanzive. Izostavljanja ovoljetnih pojačanja iz prvih postava ...
Pregled kola - La liga: 3. kolo
Utakmica kola: Celta Vigo – Atletico Madrid (2-0) U prošlom ...
Sve bolje i bolje. Napreduješ s grafovima. Ostavi mi svoj mail u chatu ili ovdje u komentaru.. - BruceWayne, 5.9.18. 13:24, 0 0 0
Hvala. pivk1010@gmail.com - Luca1010, 5.9.18. 13:51, 0 0 0
ivan-cro | 09/2018

Nakon uvodne pobjede protiv Hoffenheimea Bayern Nike Kovača pred sobom je imao derbi protiv Stuttgarta. Nekoć bio to sigurno bila i zanimljivija utakmica, ali i ovako je pružala određenu dozu zanimljivosti. Prvo, Bayern ovoga ljeta nije bio gotovo uopće aktivan na tržištu - došao je samo Goretzka kao slobodan igrač. Uprava Bayerna procijenila je da je trenutna momčad dovoljno kvalitetna da osigura još jednu Bundesligu, a osvajanje Lige prvaka trenutno nije imperativ, ona se u sljedećem razdoblju gleda kao bonus. Sljedeće ljeto je ono koje je označeno kao ono glavno i tada će se tražiti zamjene za Riberyja i Robbbena.

Niko Kovač sve je zadivio svojim rezultatima na klupi Eintrachta iz Frankfurta, a posebice je iznenadio sa dva uzastopna finala Kupa, a zadnji Kup je i osvojio - i to upravo protiv njegovog budućega, a sadašnjeg kluba - Bayerna iz Munichena. Sa limitiranom ekipom razvio je dobre i dosljedne obrambene mehanizme u igri, bili su organizirani i čvrsti, a Ante Rebić je bio prava prijetnja unutar takvog sustava i pod paskom svog mentora i nogometnog oca, Nike Kovača. Ipak, njegovo imenovanje na klupu Bayerna izazvalo je čuđenje u hrvatskoj sportskoj javnosti. Djelomično zbog toga što tradicionalno nedovoljno cijenimo naše stručnjake, a djelomično i zbog toga što se po niti jednom parametru nije uklapao u nekakvu shemu prijašnjih trenera Bayerna.

Bayern je danas krenuo u 4-2-3-1 sustavu, ali samo je Thiago bio jedini pravi defenzivni vezni, uloga Leona Goretzke bila je puno drugačija. Stuttgart je posve očekivano krenuo u gustih 4-5-1, a Gomez u špici je trebao biti target man koji će zadržati loptu u svojem posjedu i pričekati priključak igrača iz drugog plana.

Bayern je u fazi napada izgledao očekivano, to je onaj Bayern kojega već dugo poznajemo. Stoperski par Boateng - Hummels stoje u suparničkoj polovici - to automatski za sobom povlači da su i srednji i prednji red Bayerna pomaknuti bliže protivničkom golu, a kao rezultat toga Stuttgart je duboko pritisnut u svojoj polovici. Stuttgart je bio gust u sredini što je ostavljalo puno prostora na bočnim stranama za Alabu / Riberyja i Kimmicha / Robbena. Muller i Goretka pozicionirani su iza leđa protivničkog veznog reda i nalaze se u oba half spacea. Bayern je bio na skoro 70% posjeda, a u prvom poluvremenu i probio je tu granicu jer je Stuttgart dobro stajao u sredini pa je Bayern strpljivo morao kružiti oko njihove zone koristeći Alabu i Kimmicha i svoju karakterističnu bočnu igru. Bayern ima prvoklasne kreatore igre iz prve trećine u liku Hummelsa i Boatenga koji svojim dijagonalama prebacuju težište igre i daju tempo Bayernovom napadu.

Da bi se probio disciplinirani i čvrsti Stuttgart, Bayernova igra u napadu trebala je biti još discipliniranija i metodičnija - jedino se tako mogao stvoriti višak. Do izolacija na krilima, koja su ostajala visoko i široko u terenu, dolazio je čestim spuštanjima Roberta Lewandowskog i Thomasa Müllera u međuprostore iza leđa suparničkog veznog reda ili dovođenjem na loptu svojih najboljih tehničara, koji su driblingom pokušavali ostvariti višak i nakon toga proigrati krila. Nije Bayern puno mudrovao u fazi napada - stoperi su stajali visoko, bekovi su odlazili u overlap, Goretka s jedne i Muller s druge strane bili su u half space zonama. Kao rezultat toga, Bayern je dolazio u završnicu sa čak 7 igrača. Goretzka se odlično uklopio u momčad Bayerna, njegov zadatak nije da ima puno loptu u svojem posjedu, za njega je puno bitnije nalaziti se u pravim, točno određenim zonama, predstavljati opasnost u zadnjoj trećini. Drugi gol primjer je usklađene suradnje Mullera i Goretke - Muller utčava i otvara prostor za Goretku koji samo ostavlja loptu za Lewandowskog. Zaključno se može reći kako je Bayern u potpunosti iskontrolirao ovu utakmicu, imao je nešto malo problema sa agresivnošću Stuttgarta u prvom dijelu, ali sa prvim golom sve se otvorilo. Bilo je vidljivo da je Stuttgartov plan bio kopirati Kovačev Eintracht iz finala Kupa protiv Bayerna, ali Stuttgart je bio posve neopasan prema naprijed, a Bavarci iznimno pametni sa loptom u svojem posjedu.

Taktički graf

Kao što se vidi i na grafu, danas je Thiago imao najveći broj dodira s loptom i najveći broj dodavanja, on drži sredinu Bayerna. Također se vidi i istaknut je trokut Lewandowski - Goretzka - Muller čija će suradnja biti iznimno bitna jer ekslozivnost i prodornost Robbena i Riberyja sve više padaju. Kovač je dobro krenuo, a što ga još čeka ostaje za vidjeti.

Kovačev Bayern sigurno plovi
Nakon uvodne pobjede protiv Hoffenheimea Bayern Nike Kovača pred sobom je imao derbi protiv Stuttgarta. Nekoć bio to sigurno bila i zanimljivija utakmica, ali i ovako je pružala određenu dozu zanimljivosti. Prvo, Bayern ovoga ljeta nije bio gotovo uopće aktivan na tržištu - došao je samo Goretzka kao slobodan igrač. Uprava Bayerna procijenila je da je trenutna momčad dovoljno kvalitetna da osigura još jednu Bundesligu, a osvajanje Lige prvaka trenutno nije imperativ, ona se u sljedećem razdoblju gleda kao bonus. Sljedeće ljeto je ono koje je označeno kao ono glavno i tada će se tražiti zamjene za Riberyja i Robbbena. ...
Kovačev Bayern sigurno plovi
Nakon uvodne pobjede protiv Hoffenheimea Bayern Nike Kovača pred sobom ...

Respekt: BruceWayne, GNKDZCFC,

Slažem se: Fenix22, Farfan,

Jako dobro, ali pogledaj drugi puta naše grafove sa strane ili se javi ako ti bude trebala pomoć na FB ili chat.. - BruceWayne, 4.9.18. 22:49, 0 1 0
Otaner | 09/2018

Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova napisano, infografika ili još bolje video analiza objavljeno svejedno se necemo iznenaditi kad kroz sljedecih par dana, upravo prije početka prvoga izdanja tog natjecanja budemo svjedoci ponavljanja tih istih analiza, tekstova, video uradaka. Zašto ne, to je nešto novo, nešto “divlje” a na takvim se stvarima klikovi skupljaju. Ne kao na guzicama I sisama, ali to je druga kategorija 😊

Uvijek možemo prstom uprijeti u Thomasa Mullera I njegovu izjavu da ne vidi razlog zbog kojeg jedna Njemačka mora igrati protiv amatera iz San Marina. Da, neka on bude krivac zašto je UEFA promtno reagirala (reagirala je puno prije) i uvela Nations League a svi ostali veliki savezi koji žele još više novca te u isto vrijeme manje nebitnih utakmica neka ostanu nevini. Naravno da je reakcija Mullera bila iskrena, ali u isto vrijeme I nepotrebna. Ali je isto tako uslijedila iskrena, no nadasve sipmatična reakcija sa strane amatera iz San Marina. Sve se to vrtilo po medijima par dana, klikovi su se skupljali naravno. Opet ti famozni klikovi.

No eto, da vas ne davim previse UEFA-om jer o njoj sve već znate, ja bi pisao o nečemu drugom. Sličnom. Što je s drugim konfederacijama I kako su one reagirali na ideju Nations League?

Južna Amerika - Poslije UEFA-e, najbitnija I najboljim članicama popunjena organizacija. Njih je tako malo (10) da oni vec imaju svoju Nations League. I igraju je svake četiri godine, u trajanju od pune dvije sezone. Oni je zovu kvalifikacije za World Cup.

Africa I Asia još uvijek ne spominju Nations League natjecanje, ali te organizacije nisu nikad ni slovile kao neke koje među prvima uvode inovacije. Oceania, tj Novi Zeland I otoci su stvarno nebitni u ovoj temi.

Zadnja koja nam je ostala je Sjeverna Amerika, tzv CONCACAF regija. Oni, kao jedna od regija koja je najviše pogođena ogromnim kvalitativnim razlikama između najboljih I najlošijih reprezentacija, su po meni osobno bili prvi kandidat za uvođenje Nations League ili nekog sličnog sistema.

I, nije im dugo trebalo da reagiraju. Pomalo potiho, u sjeni UEFA Nation League, od ovoga tjedna kreće I CONCACAF Nations league. Istina, ne glavni turnir nego kvalifikacije za isti, ali u isto vrijeme sljedeće godine će doći red I na glavni turnir. Samo da spomenem, iako pretpostavljam da čitatelj koji se zatekne na ovim stranicama to već jako dobro zna - ovakve promjene se ne dogadjaju brzo u “tromim” organizacijama kao što su nogometne federacije. UEFA je svoju Nations League potvrdila 2014, a CONCACAF tri godine nakon toga. 

U svjetlu najava (možda malo prekasnih) FIFA-e da bi se I ona uključila u League of Nations sa nekom svojom verzijom iste, iako su te najave pomalo utihnule zadnjih mjeseci, odlučio sam ukratko analizirati ili bolje reći predstaviti model natjecanja koji će se igrati na sjevernoameričkom kontinentu.

Prvi turnir kreće sa sezonom 2019/20, sa prvim slobodnim terminima u rujnu.

Sustav natjecanja je takav da će 40 reprezentacija članica ove regije biti podjeljeno u tri lige pri čemu će League A brojati 12 članica, League B 16 te League C opet 12 s tim da bi se treći rang natjecanja trebao proširiti na 13 sudionika u sljedećem ciklusu kada se trenutno suspendiranoj Gvatemali dozvoli nastup.

U prvoj godini (4 termina odigravanja utakmica) ćemo gledati kvalifikacije za određivanje koja će reprezentacija krenuti iz koje od gore spomenute tri lige.

6 sudionika League A je već poznato – to su 6 najboljih momčadi iz kvalifikacija za World Cup 2018 (Mexico, Costa Rica, Panama, Honduras, USA, Trinidan & Tobago).

Za preostalih 6 mjesta te za popunu ostalih liga se bore 34 reprezenacije počevši od Canade I Jamaice pa sve do uvijek neugodnih Montserrata ili British Virgin Islands. I ovdje su inovativni CONCACAF-čani začinili sustav natjecanja tako da će svaka momčad odigrati samo 4 utakmice, a momčadi neće biti podjeljene u grupe nego će se osvojeni bodovi svih međusobno uspoređivati na jednoj velikoj tablici – nekakva njihova modifikacija Swiss system competition-a.

Za one koji žele znati više (i usput ponoviti poznavanje zastava karipskih otočića) evo i rasporeda utakmice koje startaju s prvim kolom 06.rujna:

Osim što ćemo nakon kvalifikacija saznati tko će u koju ligu, one će ujedno poslužiti I kao kvalifikacije za Gold Cup 2019 koji je od sljedeće godine proširen sa 12 na 16 momčadi. Najave kažu da će se Nations League i ubuduće koristiti kao izlučno natjecanje za kontinentalnu smotru najboljih, a vjerojatno će se sličan sistem kopirati s određenim modifikacijama I za kvalifikacije za World Cup.

Ovdje su dakle sjevernoamerikanci otisli još i dalje od UEFA-e. Njihove najbolje članice neće uopce morati igrati kvalifikacije za kontinentalno natjecanje nego će sve momčadi iz League A biti automtski plasirane na Gold Cup.

Nakon ovih prvih kvalifikacija za očekivati je da će “najmanji I teško dostupni otoci” zauzeti mjesta u League C a da će ove najveće karipske zemlje zajedno sa teškašima koji će zajedno organizirati World Cup 2026 (USA, Canada, Mexico) popuniti League A.

Po završetku kvalifikacija kreće grupna faza natjecanja, dosta slična UEFA-inoj sa završnim turnirom na kojem će sudjelovati pobjednici četiriju grupa.

Toliko o sustavu natjecanja koji je nakon što se odrade prve kvalifikacije prilično straightforward sa promotions/relegations sustavom između liga. Sve se utakmice igraju u terminima koji su se dosad koristili za prijateljske utakmice, opet isto kao u europskoj inačici Nations League.

Sličnim metodama kao I UEFA I ovdje se uveo novi sustav natjecanja koji puno više odgovara velikima (puno veći broj kvalitetnih utakmica, zanimljiva “liga” koja lako moguće privlači više sponzora, ukidanje utakmica sa nejakim I neatraktivnim momčadima). S druge strane, kao što je UEFA omogućila čak I najlošijoj ligi da jedan njezin predstavnik završi na EURO-u, tako će I ovdje najslabijim ekipama biti omogućen puno veći broj utakmica kroz dvogodišnji ciklus natjecanja. Do sada je zbog kompleksnosti kvalifikacija u ovoj zoni bilo situacija u kojima bi jedna reprezentacija igrala čak I manje od 10 utakmica unutar perioda od 4 godine što svakako nije u interesu nikome.

Svakome ponešto, velikoj većini ako ne I svima će biti bolje ali nepobitna je činjenica da je nogometni Snowpiercer krenuo na svoj put oko svijeta lagano sortirajući svoje vagone počevši od najboljih naprijed, do onih najlošijih (ili bolje reći komercijalno najmanje atraktivnih) u posljednjim vagonima.

Čeka se FIFA sa svojim prijedlogom koji bi objedinio strukturu, pogotovo jer start UEFA Nations League predstavlja lagani udarac ekipama poput Brazila I Argentine koji su te termine popunjavali igrajući sa najboljim europskim reprezentacijama ili pak sa onima koji nisu u tom rangu ali mogu platiti utakmicu protiv Neymara ili Messija.

Postoje određene vijesti da je Infantino već osmislio I ponudio euro reprezentacijama sudjelovanje u Global Nations League, a spominju se I neke zanimljive cifre no treba vidjeti kako bi se to sve uklopilo u već postavljeni sustav. Vjerojatno bi takav turnir bio suspstitucija Confederetions Cup-a koji se igra svake 4 godine, no to je sve I dalje u sferi nagađanja.

Moram priznat da koliko god nekad zna biti apsurdno imati dvije ili čak više organizacija koji se brinu o skoro pa istoj stvari (FIFA, UEFA) I kojima se natjecanja I ideje o unapređenju isti isprepleću kojim god putem krenuli, ipak je dobro da postoji neka konkurencija. Možda ju samo ja vidim, ali u ovoj bezglavoj jurnjavi za novcem, marketinskim I tv pravima, u jurnjavi da se nogomet monetizira koliko je god to moguće, obje organizacije (pa I ostale, ne samo njih dvije) guraju naprijed s idejama. Sudaraju se putem, to je neminovno. Padaju putem uslijed korupcije. Padat ce I dalje prilično sam siguran, ali opet, sve skupa gledano čini mi se da iz perspective prosječnog gledatelja (tv gledatelja) nogomet izgelda sve bolje I boljee, sa sve više I više kvalitetnih utakmica.

Za one druge koji se žale da više nemaju svi iste uvjete, njima ostaje čekati dvoboj Luxembourg – San Marino ili neki sličan i odgovor na pitanje koji je od euro liliputanaca najslabiji. Sad napokon imamo I natjecanje koje će nam pokazati tko je od ovih u zadnjem vagonu najbolji, a tko najslabiji.

Nogometni Snowpiercer
Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova napisano, infografika ili još bolje video analiza objavljeno svejedno se necemo iznenaditi kad kroz sljedecih par dana, upravo prije početka prvoga izdanja tog natjecanja budemo svjedoci ponavljanja tih istih analiza, tekstova, video uradaka. Zašto ne, to je nešto novo, nešto “divlje” a na takvim se stvarima klikovi skupljaju. Ne kao na guzicama I sisama, ali to je druga kategorija 😊 Uvijek možemo prstom uprijeti u Thomasa Mullera I njegovu izjavu da ne vidi razlog zbog kojeg jedna Njemačka mora igrati protiv amatera iz San Marina. Da, neka on bude krivac ...
Nogometni Snowpiercer
Iako je na temu UEFA Nations League vec stotine tekstova ...

Respekt: Luca1010, Fenix22, Bateman,

Sve se slažem, a ne bi se složio da su Luksemburžani više liliputanci i još im se poklopila generacija. Nisu nešto sad posebno, ali protivnik mora odigrati ozbiljno protiv njih. Primjer Francuska Luksemburg 0:0. Još se i Dudelange plasirao u EL. - Fenix22, 1.9.18. 19:34, 0 0 0
limano | 08/2018

26. maj 2004. godine.

Stručni štab Porta zagrljeno čeka kraj utakmice koju su dobili već u 75. minuti kad je Alenchiev 'opalio' po lopti i potvrdio pobjedu u finalu Lige prvaka. Jedanaest ljudi u kadru, deset nasmješenih od uha do uha, i jedanaesti, hladan kao kocka leda zaboravljena u sjevernom polu frižidera. Deset ljudi je shvatilo ovu pobjedu kao vrhunac života, a ko ih može kriviti? Osvojiti Ligu prvaka je san svakog dječaka, ta poezija od himne naježi svakog od nas, a kad sat otkuca 20:45, srce malo brže zaigra, mistične i neobjašnjive emocije preuzimaju, i svi i sve oko nas je nebitno - bitna je Liga prvaka!

Tako razmišljaju svi... skoro svi. Ne i Jose.

'Jedanaesti čovjek' onako hladno šeta iza svoje armije asistenata i igrača, kao da ga je neko pozvao na sastanak na koji mu se baš i ne ide. Skoro pa mrko gleda oko sebe, kao da mu nije jasno zašto su svi ushićeni - on je znao da je ovo samo početak - on je znao da ne želi obilježiti 2004. godinu, znao je da želi promijeniti historiju shvatanja fudbala kao igre i biti najbolji, sad i zauvijek, poput kakvog mita. On je bio poseban.

27. August 2018. godine

Sijedi 55-godišnjak širi ruke nakon neshvatljive greške izvjesnog Phil Jonesa. U četrnaest godina nakon historijskog finala u Gelsenkirchenu karijera Mourinha je doživjela bezbroj uspona i padova; ono u čemu apsolutno svi slažu je da s njim nikad nije dosadno. Danas, šest liga, šest kupova i jednu Ligu prvaka kasnije, Jose Mourinho izgleda kao blijeda kopija sebe.

Njegove riječi ne bodu kao nekad.
Njegove konferencije ne mogu poljuljati protivnike.
Njegovo neprestano kukanje ne dopire do igrača.

Jose Mourinho je danas čovjek kojeg je pregazilo vrijeme.

Opsadni mentalitet

'Opsadni mentalitet je termin koji se često koristi kad se priča o Mourinhovom pristupu fudbalu. To podrazumijeva potpunu posvećenost svakog igrača ekipi, zvao se on Paul Pogba, Phil Jones ili Anthony Martial - nije bitno! Kroz karijeru mu se najčešće dešavalo da su ga igrači ili gledali kao oca, ili prezirali. On ne zna za sredinu.

U prvom mandatu u Chelseau, Mourinho je osvojio Englesku ligu skoro kao niko dotad. Već na prvoj pres konferenciji je dao doznanja da je novi šerif u gradu svojom epskom izjavom:

'Ja nisam neko iz mase. Ja sam poseban.'

Engleski mediji su podivljali. Moglo bi se reći da su mu idućih sezona 'jeli iz ruke'. Oni vole showmana, vole nekog ko će im pružiti spektakularne naslove; bili su savršen spoj, jer Jose voli pažnju, voli svjetla koje najviše blješte, on voli biti u centru - makar bio sam protiv svih.

Jose je uz svesrdnu podršku kontroverznog Abramovicha, čija ljubav prema klubu nikad nije bila upitna, uspio sastaviti vrhunski kostur ekipe. Peter Cech, John Terry, Frank Lampard i Didier Drogba su, osim što su bili igrači svjetske klase, bili i Mourinhovi vojnici. Savršen spoj je rezultovao u dvije ligaške titule u dvije sezone, i Jose je potvrdio da zaista jest 'The special one'.

O njegovim epskim bitkama sa Frankom Rijkaardom ne treba trošiti riječi, ali je čast o tome pisati. Sve u vezi tih duela je bilo mitsko; kombinatorika i samba simbolizirana u nasmijanom Ronaldinhu s jedne, te ratnički pristup popraćen svim mogućim prljavim trikovima s druge. Neošišana trava, totalna odbrana, ubojite kontre, niski udarci na svakom koraku, laktaranje u šesnaestercu - Mourinho je želio pobjedu pod svaku cijenu - u ratu nema časti.

Iz nekog razloga će mi oduvijek ostati upamćen čuveni bilten ne znam ni sam koje kladionice; na naslovnici Mourinho s bilježnicom na jednoj, a Rijkaard na drugoj strani udubljenog pogleda. Kad već pričam o nostalgiji, vrijedi pomenuti da će mi na neki prokleti način nedostajati udaranja, čupanja i umjetnost laktarenja na slobodnjaku jednom kad VAR preuzme sva velika takmičenja

Bajke u Chelsea-u se privodila kraju na ljeto 2006. godine; kada imate dva ega kakva imaju Abramovich i Mourinho, kad tad mora doći do sudara. Sudar je izazvao ni manje ni više nego veliki Shevchenko. Abramovich je, usprkos Joseovom protivljenju, doveo Ukrajinskog napadača kao simbol istočnoevropskog prisustva, a Mourinho je odgovorio tako što je Ukrajinca, ni krivog ni dužnog, poslao na tribine u polufinalu Lige prvaka(!)

Mourinho je dobio otkaz u septembru 2007. godine, što je bilo neizbježno s obzirom na neslaganja sa predsjednikom kluba, Abramovichem.

Nova etapa je započela u Italiji. Preuzeo je Inter i zapalio Italiju! Svađao se sa svima - Lippi, Cannavaro, Balotelli, sudije, federacija, svi su osjetili bodež Joseovih riječi. Ne zaboravite - Mourinho je čovjek koji najbolje radi kad su svi protiv njega. Stankoviću je rekao: 'Lampard je najbolji veznjak na svijetu, ti si drugi. Ako potpišemo Franka, prodajem tebe jer ne zaslužuješ biti na klupi. Ako ga ne potpišemo računam na tebe da vodiš ekipu." Većini trenera to ne bi prošlo, ali Jose nije većina - Stanković ga je zavolio kao malo ko, Materazzi je rekao da bi skočio s mosta za svog trenera, a Ibrahimović je rekao da bi poginuo za njega.

Usput, odnos Ibrahimovića i Mourinha zaslužuje čitavu knjigu. Kad takva dva konfliktna i neobuzdana karaktera kliknu, to je nešto posebno.

Ibrahimović je volio Mourinha jer 'kaže sve što misli'. Mourinho je volio Ibrahimovića jer je beskompromisan; prema svjedočenju Jose Mourinha:

"Ibra je bio bijesan i ljut na mene. Derao se 'mi smo šampioni, pomogao sam vam da postanemo to, sad niko ne pomaže meni, treneru zamijeni me!'
Pravio sam se da ga ne čujem, pitao sam ga 'treba li ti piće, malo vode?' i bacio sam mu bocu. Par minuta kasnije je zabio fantastičan gol.

Mourinhova era u Interu je kulminirala 2010. godine osvajanjem Lige prvaka, prvenstveno korištenjem opsadnog mentaliteta, što je prošlo kod prekaljenih veterana koji su imali vatru kao i sam Jose.

O događajima nakon dolaska u Madrid se sve zna. A šta se drugo moglo očekivat osim bure 24/7? Vjerovatno medijski najpokriveniji klub na planeti u kombinaciji sa najpokrivenijim menadžerom je značilo apsolutni show, često ne nužno na terenu. U La Ligi se nastavilo rivalstvo s Pepom koje je počelo 2010. u Mourinhovom pohodu na Ligu prvaka. Nakon bezbroj ljutih presica, borbi s Perezom, Casillasom, klanovima u svlačionici, 2013. godine završava špansku odiseju i vraća se na "mjesto zločina" - u Chelsea. Nakon prve sezone, označene kao sezona tranzicije, već u drugoj vraća ligaški trofej u vitrine Stamford Bridgea, i onda po već provjerenom receptu ratuje sa svima u i oko kluba, da bi nakon "štrajka" igrača preselio na "Teatar Snova".

Gdje je pošlo po zlu?

Za početak, 'sami protiv svih' sve teže prolazi kod modernih fudbalera; Pogba nije i nikad neće biti Frank Lampard ili Dejan Stankovič, makar imao sav talent ovog svijeta. Njegova nonšalancija u bitnim trenucima zapanjuje, i nerijetko košta ekipu bodova. Postala je javna tajna da je Ed Woodward u ratu sa 'svojim' trenerom, te samo visoka otpremnina dijeli Mourinha od neslavnog završetka u Unitedu.

Šta je sljedeće?

Kroz godine sam naučio da na neki čudan način "zavolim" Mourinha, iako mi je dugo bio omraženi lik u fudbalu. Može li se izvući iz ove situacije i pokazati da je opet "The special one"? Teško. Koliko ljudi zaista vjeruje da može vratiti slavu Unitedu? Malo. Ali ne zaboravite, Jose Mourinho voli biti otpisan, tad i jest najopasniji.

Ep o Joseu: uspon i pad trenera koji je obilježio 21. stoljeće
26. maj 2004. godine. Stručni štab Porta zagrljeno čeka kraj utakmice koju su dobili već u 75. minuti kad je Alenchiev 'opalio' po lopti i potvrdio pobjedu u finalu Lige prvaka. Jedanaest ljudi u kadru, deset nasmješenih od uha do uha, i jedanaesti, hladan kao kocka leda zaboravljena u sjevernom polu frižidera. Deset ljudi je shvatilo ovu pobjedu kao vrhunac života, a ko ih može kriviti? Osvojiti Ligu prvaka je san svakog dječaka, ta poezija od himne naježi svakog od nas, a kad sat otkuca 20:45, srce malo brže zaigra, mistične i neobjašnjive emocije preuzimaju, i svi i sve oko ...
Ep o Joseu: uspon i pad trenera koji je obilježio 21. stoljeće
26. maj 2004. godine. Stručni štab Porta zagrljeno čeka kraj ...

Respekt: BruceWayne, Fenix22,

Slažem se: Fenix22,

Mourinho je pao jer opsadni mentalitet nije više moguće nametnuti modernim nogometašima(pogotovo najboljim od njih). Sve mi se više čini da se nogomet pretvara u NBA u dijelu gdje je naglasak stavljen na igrače, a ne na trenera. - Fenix22, 31.8.18. 8:17, 0 0 0
A to je zapravo preslik društva jer sadašnje društvo odbija priznavanje autoriteta više nego ikad. Zamislite da je u Pogba u ekipi Stama ili Gattusa ovako ponaša. Pa momentalno bi ga stavili na svoje mjesto. Pogba se ovako nije ponašao u Juventusu. - Fenix22, 31.8.18. 8:21, 0 0 0
Postoji anegdota da Kahn nije pričao sa Schweinsteigerom prve 3 godine. Danas igrači nakon 2 tjedna se udomaće i misle da imaju pravo nešto kazati. - Fenix22, 31.8.18. 8:27, 0 0 0
Luca1010 | 08/2018

Derbi kola:

Sevilla – Villareal (0-0)

Ova dva konkurenta za mjesta u Europi su iščekivali utakmicu na potpuno drugačije načine. Sevilla je dobrom predstavom protiv Barcelone i sjajnom igrom u gostima kod Raya, puna samopouzdanja ugostila "Žutu podmornicu", koja je neslavno prošla u prvom kolu kući protiv Sociedada nakon katastrofalnih obrambenih grešaka.

Machin nije mjenjao svojih startnih 11 što je bilo i očekivano s obzirom na prošlotjednu prestavu. Za gotovo jednaku postavu odlučio se i trener Villareala, izbacio je samo stopera Funesa Morija, jednog od krivaca za Sociedadove golove. Ono što je zanimljivo, Villareal nakon nekoliko godina igranja klasične 442 „flat“ formacije je u prve dvije utakmice ove sezone istrčao u 4312 formaciji, odnosno 442 s rombom u sredini gdje glavnu ulogu, ulogu desetke ima povratnik Santi Cazorla.

Utakmica je bila puna uzbuđenja, iako je završilo 0-0. Igralo se brzim tempom, puno prilika je došlo iz tranzicije, a vidno je da se obrane još privikavaju na nove formacije i nisu na najvišem nivou. Ekipe su se izmjenjivale u periodima dominacije, no u vrlo izjednačenoj utakmici statistika je bila blago na strani Seville. Nažalost, utakmica nije prošla bez negativnosti jer je u 82. minuti pri nezgodnom slijetanju nakon zračnog duela kapetan Seville Sergio Escudero potpuno dislocirao lakat i vjerojatno ga očekuje duža pauza.

Ono što je prošle sezone mučilo Sevillu, mogli smo vidjeti i jučer, a to je slaba realizacija. Andre Silva nakon hattricka je igrao dobro, našao se u 2 dobre prilike, ovoga puta nije uspio zabiliti, ali u njegovoj igri se vidi da će biti pojačanje. Vasquez i Sarabia su pružili tihe partije, nešto što su navijači Seville navikli gledat. Ulaskom s klupe Ben Yeddera igra je živnula, no ni on nije uspio pospremiti svoju veliku priliku nego je pogodio stativu u samoj završnici meča. Osim toga vidi se i nedostatak fizičke prisutnosti Nzonzija u svim djelovima igre.
Najbolji pojedinac u redovima Seville je bio golman Vaclik obranivši nekoliko odličnih udaraca žutih. Za sada pokazuje razloge zašto se Sevilla ovo ljeto riješila dvojice golmana, a dovela njega.

Isto vrijedi i za Villareal, no njihovu lošu realizaciju treba pripisati odlično raspoloženom Vacliku. Gerard Moreno i Toko Ekambi zasad dobro funkcioniraju i dobro nadopunjuju jedan drugoga. Ono o čemu trener Villareala mora razmisliti je uvrštavanje Santija Cazorle u prvu postavu. Nije to onaj Santi iz prve epizode u VIllarealu, niti onaj Santi koji je sjajno igrao deep lying playmakera za Arsenal. Trenutno nema dovoljno utakmica u nogama i mislim da bi postupno dobivanje minuta bilo bolje rješenje, a vjerojatno ni pozicija desetke nije najbolja za njega. Kako god, Villareal može biti nezadovoljan s ulaskom u sezonu s obzirom da je u dvije utakmice bio vrlo dobar protiv jakih protivnika, a odnio tek jedan bod.

Sevillu u sljedećem kolu čeka gradski derbi na Benito Villamarinu protiv Betisa, koji je u dvije utakmice uzeo tek jedan bod protiv dosta slabijih ekipa. Gledajući njihove prošlogodišnje dvoboje, stanje Betisa i trenutnu igru obje ekipe, očekuje nas poslastica.

Favoriti:

Real Valladolid – Barcelona (0-1)

Sve taktičke zamisli oba trenera pala su u vodu kada su prvi put ugledali stanje terena na stadionu Jose Zorilla.

Po, u trenutke, nemogućem terenu za igranje, Barcelona je ipak uspostavila dominaciju nad posjedom i pritiskala Valladolid, no nisu pronalazili mjesta za neke veće šanse u Valladolidovom zgusnutom bloku, dok je Valladolid priliku vrebao iz kontre i pri tome par puta bio vrlo opasan. Kratku nepažnju domaće obrane i sjajnu asistenciju Sergi Roberta uspio je iskoristiti Dembele, koji se nakon propuštanja gotovo cijele prošle sezone pokazuje kao najveće pojačanje za Barcelonu. Zasad se dobro uklapa s Messijem i Coutinhom, ali pozicija lijevog krila koju mu Valverde ove sezone nameće nije idealna. Što se događa kad Dembele igra lijevo krilo?

Na lijevoj strani su već izrazito ofenzivni Alba i Coutinho, koji su dovoljno kvalitetni da sami, uz eventualnu pomoć Suareza, iskreiraju dovoljno dobrih situacija, a kada tamo dodamo još Dembelea, njih trojica si praktički smetaju, a gustoća obrambenih igrača je prevelika. Osim toga, Messi već po običaju ulazi u sredinu na mjesto desetke, a desno sami ostaju Rakitić i Sergi Roberto koji nemaju gotovo nikakvu probojnost i igru 1 na 1. Na donjoj slici to izgleda puno bolje i to je način kako su igrali krajem prošle sezone kada se Dembele oporavio. Coutinho i Alba su slobodniji, dok Dembele ima dovoljno 1 na 1 situacija. Još jedan od trenutnih problema je Suarezova forma koji je ponovo promašivao dobre prilike.

Što  se tiče same utakmice, uzbuđenja nije nedostajalo, pa je tako u zadnjoj minuti gol iz offsidea Valladolidu poništio VAR, koji je zasad pun pogodak i pravi spas za loše španjolsko suđenje.

Atletico Madrid – Rayo Vallecano (1-0)

Atletico je ovu utakmicu odigrao prilično neuvjerljivo, slično kao i zadnjih pola sata u Valenciji. No njihovih klasičnih 1-0 je bilo dovoljno za 3 boda. Rayo je zadnjih 20-ak minuta i statistički i po dojmu nadigrao Jorgandžije i stvorio 2-3 velike prilike, međutim lopta nije htjela u gol. Nakon dobre igre i pobjede protiv Reala, u Atleticu ipak nije sve bajno, a Cholo ima dosta domaće zadaće. U sljedećem kolu idu u goste Celti na Riazor, gdje bi se problemi potencijalno mogli jasnije vidjeti i isčitati, a to će vjerojatno biti jedan od dva derbija kola u sljedećoj analizi i bolja prilika za pričati o Atleticu.

Girona – Real Madrid (1-4)

Girona je u prvih pola sata izgledala vrlo dobro, čak je povela i stvorila nekoliko dobrih šansi iz kontre, no poslije toga jednostavno nisu mogli pratiti Realov tempo i koncentracija je počela padati. Krajem prvog poluvremena i početkom drugog napravili su dva kaznena udarca što je očekivano prelomilo utakmicu. Real je do kraja jos postigao dva pogotka. Bale i Benzema su igrali dobro kao i u prošloj utakmici, a sada kada nema Ronalda dobivaju puno više slobode. Ostaje da vidimo može li, prije svih, Bale nastaviti u ovoj formi i ostati zdrav.

Iznenađenje:

Espanyol – Valencia (2-0)

Valencia je dobro ušla u utakmicu i nakon pola sata igre je bila bolja momčad, ali od 30. do 75. minute dominirao je Espanyol. Neobično za njih, ekipu koja je inače prvenstveno defanzivna i po dojmu lošija čak i kada vodi, ovoga puta je odigrala dobro napadački, a u defanzivi su neutralizirali Valencijinu tranziciju. U tom periodu su pogodili prečku, imali dva dobra šuta iz vana, Granero je postigao fantastičan pogodak iz slobodnjaka,a onda je Iglesias vodstvo povisio na 2-0 i postavio konačan rezultat ove utakmice. Desni bek Valencije Piccini je ponovo bio najlošiji na terenu, a Wass nije igrao dobro. Ono oko čega se trenutno Valencijini navijači mogu radovati je postignuće dogovora s PSG-om oko transfera Goncala Guedesa koji stil igre Šišmiša diže na višu razinu što se vidjelo većim djelom prošle sezone.

Ostali rezultati:

Getafe – Eibar 2-0

Leganes – Real Sociedad 2-2
Iako je bio bolji, Leganes je jedva spasio domaći bod, zahvaljujući dva pogotka Nabila El Zhara, a Sociedad može trenutno biti najsretnija ekipa sredine tablice jer su usprkos dosta lošem izdanju nakon dva kola uzeli 4 boda.

Deportivo Alaves – Betis 0-0

Levante – Celta Vigo 1-2
U zanimljivoj i izjednačenoj utakmici Pione Sisto je fantastičnim golom i još boljom asistencijom donio Celti 3 boda na teškom gostovanju. Obje ekipe trenutno izgledaju dosta dobro i bit će neugodan protivnik svakome.


Athletic Bilbao – Huesca 2-2

TEAM OF THE WEEK:

Tablica:

Pregled kola - La Liga: 2. kolo
Derbi kola: Sevilla – Villareal (0-0) Ova dva konkurenta za mjesta u Europi su iščekivali utakmicu na potpuno drugačije načine. Sevilla je dobrom predstavom protiv Barcelone i sjajnom igrom u gostima kod Raya, puna samopouzdanja ugostila "Žutu podmornicu", koja je neslavno prošla u prvom kolu kući protiv Sociedada nakon katastrofalnih obrambenih grešaka. Machin nije mjenjao svojih startnih 11 što je bilo i očekivano s obzirom na prošlotjednu prestavu. Za gotovo jednaku postavu odlučio se i trener Villareala, izbacio je samo stopera Funesa Morija, jednog od krivaca za Sociedadove golove. Ono što je zanimljivo, Villareal nakon nekoliko godina igranja klasične 442 ...
Pregled kola - La Liga: 2. kolo
Derbi kola: Sevilla – Villareal (0-0) Ova dva konkurenta za ...

Respekt: BruceWayne, ivan-cro,

Rubi je preuzeo Espanyol. To je razlog zašto igraju proaktivnije - Fenix22, 28.8.18. 17:42, 0 1 0
Da, u pravu si. Svakako je cudno za vidit . - Luca1010, 28.8.18. 17:49, 0 0 0
Rekao bih da je vrijeme da kreneš koristiti naše grafove, ako ti bude trebala kakva pomoć, slobodno se javi.. - BruceWayne, 1.9.18. 12:35, 0 0 0
Moze, probat cu u sljedecim analizama pa se javim. - Luca1010, 1.9.18. 14:39, 0 0 0
ivan-cro | 08/2018

Nakon prošlog provedenog istraživanja koje se ticalo identifikacije pojedinca sa nogometnim timom u najširem obliku te riječi, činilo mi se logičnim napraviti istraživanje na temu identificiranja sa stranim nogometnim momčadima. Bio je to logičan put možda i stoga što je u prošlom istraživanju postojalo i jedno pitanje koje se odnosilo na identifikaciju sa domaćim klubom, odnosno reprezentacijom. Kako stoje stvari sa stranim nogometnim momčadima?

Istraživanje je provedeno pomoću online ankete, ispitanika je bilo 150, žena 8%, a muškaraca 92%. Veći dio ankete činila su pitanja obilježena Likertovom skalom od 1 do 5 na kojoj 1 znači - u potpunosti se ne slažem, a 5 - u potpunosti se slažem.

Prva tvrdnja glasila je: "Ljudi se danas sve više identificiraju sa stranim klubovima." (3,59 - djelomično se slažem)

Po razdiobi rezultata na grafu, a i po samom rezultatu vidi se da su se ljudi odlučili na jedan srednji odgovor, pokazuju djelomično slaganje. Takav odgovor ne iznenađuje, a naravno da uvijek ostaje pitanje što svatko od nas smatra da se krije pod pojmom identifikacije. Za nekoga je to posjedovanje dresa nekog kluba, za nekoga je to samo tek puko simpatiziranje nastalo iz potrebe da se utakmica učini zanimljivijom, a za nekoga je to zaista prava i snažna identifikacija. No kako ovdje nismo tražili odgovor na pitanje što je identifikacija, nego nam je cilj bio samo posttaviti tezu, rezultati su očekivani i zadovoljavajući.

Druga tvrdnja glasila je: "Sve veće identificiranje sa stranim klubovima izravna je posljedica globalizacije". (3,67 - djelomično se slažem)

Na ovom je pitanju vidljivo jače slaganje od prethodnog. To i ne čudi. Priča se puno o globalizaciji, ona je naša stvarnost "svijet je selo", nikada nismo bili jače povezani sa ostalim djelovima svijeta, a naročito Europe. Sve se to očito ogleda i na primjeru nogometa, a čak i da tome nije tako - uvijek je bilo i uvijek će biti najednostavnije neke stvari objašnjavati pukom globalizacijom.

Treća tvrdnja glasila je: "Kablovska televizija rezultira sve većom identifikacijom sa stranim klubovima." (3,78 - djelomično se slažem)

Navedena tvrdnja toliko je snažna da se o njoj, doduše, u nekom drugom kontekstu, prije 5 godina i pisalo na Tribini.hr. Nogomet se uspoređivao sa erotikom i navodilo se da je, kao i erotika, postao predostupan pa ljudi gube interes za njime, odnosno da dolazi do mentalnog zasićenja. Spominjalo se da se, ne tako davno, puno više uživalo u sportu. Objašnjavalo se to time da danas ne stigneš više ni obraditi neku sportsku informaciju, a ta je informacija već "passe" i stiže neka nova. Uostalom, danas gotovo svako kućanstvo ima kablovsku televiziju na kojima se vrte strane nogometne lige ili lige nekih drugih sportova. I kada je čovjek u mogućnosti to gledati iz tjedna u tjedan, ne čudi ni njegova barem minimalna identifikacija.

"Nedostupnost domaće nogometne lige na javnoj televiziji rezultira smanjenom identifikacijom sa domaćim klubovima." (3,64 - djelomično se slažem)

Zadnjih godina slušao sam i argumente koji bi potvrđivali navedenu tezu. Ne znam kako je u drugim zemljama i ne želim da ovo postane još jedna priča o HRT-u, ali znam da svakako nije dobro da domaće nogometne lige nema na javnoj televiziji. To što HNL-a nema na HRT-u ne znači da su se ljudi prestali identificirati sa domaćim klubovima, ali negativni čimbenici vjerojatno postoje po nekim drugim pitanjima. Konkretno, stariji ljudi većinom nemaju MAX-tv, a nisu ni u psihofizičkom stanju da bi pohađali hrvatske stadione po kiši, snijegu i ledu.

"Lakše se identificirati sa najboljima pa se ljudi sve više okreću stranim klubovima." (3,73 - djelomično se slažem)

Navedena tvrdnja u dobrom dijelu nije sporna, ali tako je vjerojatno samo kod djece. Nogomet sam počeo pratiti 2005. i svi u razredu smo gledali Ligu prvaka. "Navijali" smo svi za Barcelone, Milane, Juventuse, Manchestere, nitko nije navijao za Bate Borisov. Međutim, svi smo mi, mimo toga navijali ili za Dinamo ili za Hajduk ili bilo koji domaći nogometni klub.

"Nedovoljna atraktivnost domaće lige rezultira sve većom identifikacijom sa stranim klubovima." (3,34 - djelomično se slažem)

Ova tvrdnja bila je ona sa kojom su se ispitanici najmanje složili. I to veseli. To pokazuje da atraktivnost nije nekakav faktor kada govorimo o identifikaciji jer da je tako, nitko ne bi pohađao utakmice županijskih liga, a upravo svjedočimo da te utakmice nude dašak "romantike" u nogometu. Dodatno, što se tiče atraktivnosti, po tom smo se pitanju i stabilizirali sa ligom 10.

"Hrvatima bi prva navijačka opcija trebala biti hrvatski klub." (4,1 - u potpunosti se slažem)

Ovo pitanje razbilo je svu monotoniju "djelomično se slažem" rezultata i nekakvih Gaussovih krivulja. Očekivano, čak je 67% ispitanika odgovorilo da se u potpunosti slaže sa tvrdnjom da bi Hrvatima prva navijačka opcija trebala biti hrvatski klub.

Sljedeće pitanje bilo je pitanje na "zaokruživanje". "Najveće identificiranje sa stranimm klubovima prisutno je kod... Djeca - 41,5%, Mladi - 50,3%, Odrasli - 2,7%, Stariji ljudi (65+) - 0%, Ne znam - 5,4%

Očekivao sam velik postotak kod djece i mladih, mogu reći da sam čak očekivao i nešto veći postotak kod djece. Kod njih je prisutan "prvi stupanj identifikacije" (nošenje dresova stranih klubova pa čak i reprezentacija) i tih 41,5% čini vjerojatno upravo tu i takvu identifikaciju kada se dres nosi zbog pojedinca, a ne zbog osjećaja pripadnosti kolektivu. Među ponuđene odgovore namjerno sam stavio starije ljude i nimalo me ne čudi što nisu bili odabrani ni od koga. Odrasli u vrijeme jugoslavenske lige, većina Hrvatske navijala je za pripadnike "velike hrvatske četvorke", strani klubovi nisu bili na radaru, nije bilo interneta ni kablovske televizije.

21,2% ispitanika odgovorilo je da ne navija za neki strani klub, 45,2% ne navija, ali simpatizira, a 33,6% ih navija za neki strani klub.

Dakle, ljudi većinom simpatiziraju neki strani klub, nije to navijanje. Naša greška je što često ne pravimo razliku između ta dva pojma, a simpatiziranje meni osobno uopće nije problematična pojava. Ona je nešto očekivano u trenutnim okolnostima.

Zadnja dva pitanja bila su obilježena Likertovom skalom od 1 do 10 u kojima su ispitanici bili pitani da procjene svoju identifikaciju sa domaćim / stranim klubom gdje 1 znači - nikakva identifikacija, a 10 - najveća moguća identifikacija.

Prosječna ocjena za domaći klub iznosila je 8,20, a za strani 4,90. Prema tome, ne postoje nikakve osnove za zabrinutost zbog toga što se ljudi previše identificiraju sa stranim klubovima. Naročito to identificiranje ne ide nauštub domaćih klubova. Identifikacija sa domaćim klubom ipak je veća jer to je klub koji egzistira u vašoj lokalnoj ili nacionalnoj sredini - prolazite pored stadiona kada idete na posao, idete na utakmice, sve vam to djeluje puno bliže od nekog stranog sportskog kolektiva. Zaključno se može reći da ljudi simpatiziraju strane nogometne klubove.

Dodatan osvrt na još jedno istraživanje

Mislav Barić u svom diplomskom radu iz ove godine piše (uspoređujući NK Osijek i NK Maribor): Nogometni klub Maribor sportski jekolektiv s kojim se identificira čitava regija Štajerska, što čini prvu razliku u odnosu na Nogometni klub Osijek koji je pretežno lokalnog karaktera. Klub je osnovan 1960. godine. Sportskim rezultatom, NK Maribor je uspješniji od NK Osijek, što govori podatak o 14 osvojenih nacionalnih prvenstava i 9 nacionalnih kup natjecanja te europski nastupi u skupinama Lige prvaka i Europske lige/Kupa UEFA (što nije zanemariv utjecaj na uslužne djelatnosti kroz turističke posjete gradu za vrijeme održavanja internacionalnih utakmica, prvenstveno u vidu dolaska navijača iz drugih zemalja). Drugim riječima, popularnost Maribora danas je prisutna i u drugim pokrajinama Slovenije budući da je riječ o rezultatski najuspješnijem slovenskom nogometnom klubu." Barić također uspoređuje Maribor i Rijeku (a to je opravdano zbog više faktora) i navodi da je i HNK Rijeka klub pretežno lokalnog karaktera, klub koji osim Rijeke zahvaća i dio Kvarnera.

Nakon svega ovoga reći ću da nije problem identificiranje naših navijača sa domaćim klubovima, problem je što su naši klubovi pretežno lokalnog karaktera. Čini se da imamo premalo klubova regionalnog karaktera, a da o nacionalnom karakteru i ne govorimo. A to je isto nešto što se tiče identifikacije...

Identificiranje sa stranim nogometnim momčadima
Nakon prošlog provedenog istraživanja koje se ticalo identifikacije pojedinca sa nogometnim timom u najširem obliku te riječi, činilo mi se logičnim napraviti istraživanje na temu identificiranja sa stranim nogometnim momčadima. Bio je to logičan put možda i stoga što je u prošlom istraživanju postojalo i jedno pitanje koje se odnosilo na identifikaciju sa domaćim klubom, odnosno reprezentacijom. Kako stoje stvari sa stranim nogometnim momčadima? Istraživanje je provedeno pomoću online ankete, ispitanika je bilo 150, žena 8%, a muškaraca 92%. Veći dio ankete činila su pitanja obilježena Likertovom skalom od 1 do 5 na kojoj 1 znači - u potpunosti se ...
Identificiranje sa stranim nogometnim momčadima
Nakon prošlog provedenog istraživanja koje se ticalo identifikacije pojedinca sa ...

Respekt: DerBomber, BruceWayne, GNKDZCFC, Luca1010, Fenix22,

Slažem se: Luca1010,

Ponovo odličan tekst. Složio bih se sa gotovo svime. Ja sam jedan od onih koji se sa stranim klubom moze identificirati i 8,5-9/10, trenutno cak i vise od domaćeg, a jedan od dosta razloga je i atraktivnost i stanje u kojem je naša liga... (1/2) - Luca1010, 28.8.18. 17:38, 0 0 0
... pa sam iznenađen da se na to pitanje relativno malo ljudi složilo samnom. - Luca1010, 28.8.18. 17:40, 1 0 0
Kad se sjetim dobre baze, radit ću nešto oko tog lokalnog i regionalnog karaktera. Jer sam kažem, u tom diplomskom na koji sam slučajno naletio pročitao da Rijeka zahvaća samo manji dio Kvarnera, a Osijek Baranju da, ali Slavoniju recimo ne... - ivan-cro, 28.8.18. 18:34, 0 0 0
Sherpa | 08/2018

'Turnir s najvećim nagradnim fondom u povijesti esporta'. Rečenica koju čujemo svake godine oko kolovoza kada je na rasporedu glavni turnir Dota 2 sezone – The International. Od 2011. godine kada su iznenadili sa za to vrijeme nezamislivih 1,6 milijuna dolara, više nego što su i najveći optimisti očekivali. Pa sve do ovog vikenda kada je 2018 izdanje premašilo 25 milijuna dolara (konačna brojka bit će poznata prvog dana rujna), od čega je preko 11 milijuna otišlo pobjedničkom timu. Drugim riječima, svaki od pet članova tima postao je milijunaš.

Evolucija nagradnog fonda

Prije nego krenem na ono važno – ovogodišnji turnir – želim kazati nešto o evoluciji nagradnog fonda, pošto je to prilično važno za prihvaćenost i popularizaciju esporta kao fenomena. Prvi The International (TI u nastavku) nastao je 2011. godine. Do tada su turnir imali više stvar prestiža. Ja sam najbolji, a uz to imam novac kojim mogu pokriti troškove putovanja i smještaja, a možda mi ostane i za džeparac. I bilo je samo pitanje vremena kada će doći do nekog velikog zaokreta. Zaokret je napravio Valve – kompanija koja potpisuje Dotu 2.

Dokumentarac o prvom TI turniru, kroz oči nekoliko igrača.

Dota 1 nastala je kao mod za Warcraft 3 (kojeg potpisuje Blizzard), te kao takva bilo je jako prilično komplicirano pitanje vlasničke strukture. Zajednica je razvijala igru, jednog modera bi zamijenio drugi. Postojao je forum na kojem su se prijavljivali problemi s igrom koji bi se zatim ispravljali, ili su se predlagale nove stvari koje bi dodale u igru / mod. No ono što se nikada nije uspješno moglo dodati je kvalitetan matchmaking. Sve dok 2009. godine nismo saznali kako je tada glavni moder IceFrog prešao u Valve, a nešto kasnije te godine saznali kako se radi nastavak igre – Dota 2. Modernija verzija, koja će imati sve stvari koje je imao prethodnik, engine koji će moći napraviti više stvari nego prethodni, što znači i lakši razvoj novih stvari, te u konačnici matchmaking kao i ranking. No sve to nije dočekano dobro kod zajednice. Bez obzira što je igra bila u beta fazi, zajednica je smatrala kako to nije nastavak igre koju oni vole. Ipak, malo po malo igrači su prelazili na nju, a onda je Valve najavio kako će Köln (Njemačka) ugostiti TI1. Ono što je zapalilo medije diljem svijeta je objava nagradnog fonda – 1,6 milijuna dolara. U vrijeme kada mnogi organizatori nisu poštovali nagradne fondove, te bi se timovi / igrači vraćali doma prevareni, ponekad čak i praznih ruku, Valve je odlučio poslati poruku. Naša igra će biti važna. Naša igra će plaćati račune onima koji je igraju na vrhunskom nivou.

Godinu dana kasnije TI2 će imati identični nagradni fond, a turnir seli u Seattle gdje će biti sve do TI8 turnira. Za TI3 Valve uvodu promjenu koja će napraviti revoluciju – uvodi Compendium. Te godine je bila riječ o digitalnom albumu kojeg možete kupiti, popunjavati sličicama, stavljati predviđanja, a jedna četvrtina novaca od kupnje ide u nagradni fond. 1,6 milijuna daje Valve, a u konačnici nagradni fond dolazi do 2,8 milijuna dolara. Godinu dana kasnije TI4 nagradni fond prelazi 10 milijuna dolara, zato što ovog puta Valve dodaje dodatne stvari koje se mogu kupiti, također četvrtina kupnje ide u nagradni fond. TI6 prelazi 20 milijuna dolara, a ovogodišnji TI8 prelazi 25 milijuna dolara. Startni iznos, kojeg Valve daje, ostaje na 'simboličnih' 1,6 milijuna dolara. To znači kako zajednica svojim kupnjama financira turnir. I to jako dobro financira turnir. Toliko dobro da je pet najvećih nagradnih fondova u povijesti esporta zadnjih 5 TI turnira (uz opasku kako neki drugi esportovi imaju drugačije načine financiranja koji su podjednako dobri)

Vancouver za povijest

TI8 preselio je u Vancouver, zato što je KeyArena u tom periodu bila nedostupna zbog rekonstrukcije. Na turnir je došlo 18 timova. Osam njih na temelju pozivnice, to jest na temelju Dota Pro Circuit rankinga, dok su preostalih 10 mjesta popunili regionalnim kvalifikacijama.

Sam turnir je podijeljen u dva tjedna. Prvi tjedan se igraju skupine, dvije skupine po devet, svako sa svakim dva puta, dok se drugi tjedan sve igra u areni pred publikom. Osam timova iz svake skupine prolazi dalje. Prva četiri prolaze u pobjednički dio ždrijeba, oni od petog do osmog u gubitnički dio ždrijeba, u sistemu dvostruke eliminacije (u kojem u velikom finalu nema bracket reseta, što je također ogromna zamjerka). Pokazat će se da će prva četiri tima skupine A završiti kao prva četiri tima turnira (iako ne identičnim redoslijedom). Osobno smatram kako Dota 2 ima jedan od najgorih sistema u bilo kojem (e)sportu, no zajednica podržava takav turnir, zato nismo dobili moderniju verziju. I zato je vjerojatno nećemo dobiti niti iduće godine kada turnir seli u Šangaj (Kina).

 

Kroz šest dana turnira vidjeli smo dobrih i loših partija. No, glavna priča kompletnog turnira vezana je uz dva tima. Europski OG te kineski PSG.LGD. Na dvije nevjerojatne serije koje smo gledali predzadnjeg i zadnjeg dana turnira. Prvo su se susreli u finalu pobjedničkog dijela ždrijeba, a dan kasnije, nakon što je PSG.LGD dobio Evil Geniuses u finalu gubitničkog dijela, veliko finale je ponovo spojilo ta dva tima.

OG – Preko trnja do zvijezda, natrag i ponovo

OG je bilo vrlo jak tim 2016. i 2017. godine, nastao kao i mnogi prije njih iz ničega. No kada su došli TI6 i TI7, tim koji je bio visoko na ljestvici favorita je završio nisko u konačnom poretku. Dvije neuspješna izdanja na najvažnijem turniru godine itekako su utjecale na tim, i to se sve dogodilo u najgore moguće vrijeme. Nekoliko dana prije kraja prijelaznog roka tim su napustila dva igrača, od čega je jedan bio suvlasnik organizacije – jedan od dva najbolja prijatelja koji igraju skupa promijenio je logo pod kojim će igrati. Nitko to nije očekivao. OG se našao u rasulu. Krpali su se kako god su znali. Vratili su igrača koji je prije igrao za njih, no uzeo je pauzu od igranja. Vratio se kada je timu trebala pomoć, našli su jednog novog igrača među visoko rangiranim online igračima, a jednako zanimljiva priča je i o treneru koji je silom prilika mogao sjesti ispred ekrana te ostao tu.

Tim koji je dobio nadimak 'comback kings' ponovo je prikazao to na ovom turniru. Tim za koji su neki kazali kako neće proći niti skupinu (samo jedan ne prolazi skupinu), na kraju je završio u prva četiri te izborio pobjednički dio ždrijeba. Putem su se srela i dva najbolja prijatelja, no sada na suprotnim stranama - u polufinalu pobjedničkog dijela ždrijeba. No sve to bilo je ništa spram onoga što se dogodilo u noći s petaka na subotu, i onoj sa subote na nedjelju. Pobjedničko finale bila je bo3 serija. OG je ugrabio prvu, PSG.LGD drugu, a onda je došla treća partija o kojoj će se godinama pričati. Epski dvoboj je trajao 58 minuta, a u 99% tog meča PSG.LGD je imao stvari pod svojom kontrolom. Ulazak u finale im je bio na dlanu, no OG je odradio herojsku obranu i nakon završne timske borbe samo su krenuli u kontranapad i dovršili partiju. Partija koju je najbolje opisati kao ono koju je PSG.LGD izgubio više nego što je OG dobio. Toliko očekivano finale iz prijašnje dvije godine napokon je stiglo.

Subota u 23:00 po našem vremenu krenulo je veliko finale. Nakon što je PSG.LGD pobijedio u gubitničkom dijelu ždrijeba, nešto prije toga, čekala nas je repriza okršaja od dan ranije. Ovog puta bo5 serija. Krenulo je na identični način, OG je dobio prvu, no onda je PSG.LGD dobio drugu, pa zatim i treću. A onda su navijači PSG.LGDa proživjeli noćnu moru. Deja vu. Još jedna epska partija o kojoj će se pričati, ovog puta 65 minuta. Partija je u nekoliko navrata izgledala kao gotova, kao nešto iz čega se OG ne može vratiti, no 7ckngMad ili Ceb, kako god vam ga je draže zvati, odigrao je partiju života. Čovjek koji je bio profesionalni igrač, no nikada među najboljima, koji je zadnje dvije godine proveo kao trener tima, koji je ponovo sjeo profesionalno igrati tek dva mjeseca ranije kao zamjena igrom slučaja, malo po malo je pomogao svom timu vratiti se u partiju, te u konačnici izboriti tu zadnju partiju finala.

Po drugi puta u TI povijesti veliko finale je došlo do pete partije. Prvi puta se to dogodilo na TI3 (2013. godina) kada su se susreli Alliance i Na'Vi, u nečemu što se smatra jednom od najboljih serija u povijesti Dote 2. U sličnoj kategoriji će se naći i ovogodišnje finale. Peta partija ponovo je krenula u PSG.LGD smjeru, u kratkom vremenu su stvorili veliku prednost. No kako došlo, tako i ošlo. I kako svaka priča treba završnog heroja, ovog puta je to bio Australac u redovima tima, ana. Osamnaestogodišnjak koji je prekinuo karijeru na neko vrijeme i vratio se kada ga je bivši tim najviše trebao, cijelu seriju je igrao jako dobro, no u zadnjoj partiji je odigrao vanserijski i i pomogao OGu uzeti svoj prvi TI. Do sada niti jedan tim niti igrač nije dva puta uzeo TI.

Tim kojeg sponzorira Red Bull (spominjem zbog idućeg paragrafa) OG osvojio je titulu o ovom sastavu uz rumunjskog trenera 'ppasarel'. S lijeva na desno:

Sébastien "7ckngMad" Debs (Francuska) / Topias "Topson" Taavitsainen (Finska) / Johan "N0tail" Sundstein (Danska) / Jesse "JerAx" Vainikka (Finska) / Anathan "ana" Pham (Australija)

PSG sindrom

U ranim danima esporta sponzori su bili samo kompanije koje su bile direktno vezane uz to. Proizvođači računala ili popratnih komponenti, drugim riječima endemski sponzori. No kako je vrijeme odmicalo tako su se i veliki brandovi krenuli uključivati u sponzoriranje, ne treba čuditi što je Red Bull to napravio, oni su poznati po tome što sponzoriraju mnoga natjecanja u ekstremnim sportovima. Danas se među sponzorima mogu naći raznorazni brandovi, ali ne samo endemski brandovi. Mnogi sportski klubovi uvidjeli su kako u esportu ima novaca te su na ovaj ili onaj način uložili u esport. Legendarni Paul "Redeye" Chaloner (jedan od prvih profesionalnih esport komentatora) napravio je online listu sportskih klubova koji su ušli u esport. I dok u zadnje vrijeme tu listu nije baš ažurirao, ona kaže kako je preko 200 klubova uložilo u esport. Jedan od njih je i PSG.

U sportu nije ništa čudno da jedan klub nastupa u nekoliko sportova, i to često vrlo uspješno. PSG za sada nije jedan od takvih klubova, ali postoji itekako jasna želja da to postane. Dio razloga zašto to nije nalazi se i u njegovoj povijesti, to je klub koji još nije proslavio pedeseti rođendan te još traži svoje mjesto pod suncem. Ali od kada je Nasser Al-Khelaifi preuzeo kormilo, uz svoju financijsku snagu, pokazao je jasnu želju kako želi proširiti PSG brand. I dok mu za sada to ide od ruke, ono što mu fali su glavni trofeji u sportovima kojima se bavi. U nogometnoj Ligi Prvaka polufinale mu je za sada nedosanjani san, usprkos tome što je ostvario rekordni transfer u povijesti nogometa za Neymara. Rekordni transfer su napravili i u rukometu kada su doveli Nikolu Karabatića. Zadnje tri sezone su ostvarili tri Final Four nastupa, ali niti jednom nisu podigli titulu, najbliže su došli sezone 2016/17 kada su izgubili s jedan razlike u finalu. Dok su u ženskom nogometu dva puta izgubili u finalu njihove Lige Prvaka, uz opasku kako tu nisu uspjeli osvojiti niti domaću ligu. PSG.LGD je bio blizu, jako blizu osvajanju prve glavne titule za neku PSG grupaciju. No ostali su kratki.

 

Nisam potpuno siguran kako i zašto je došlo do ove kombinacije, ali se da pretpostaviti. PSG je probao ući u League of Legends, no tu je sve završilo neslavno, kada se nisu uspjeli kvalificirati za doigravanje za ulaza u LCS. I to dva puta kroz 2017. godinu, usprkos velikoj pompi koju su stvorili. Ta priča je završila kada i sezona, tako da LoL PSG tim nije uspio proslaviti niti prvi rođendan. I dok su tu izabrali Europu kao regiju, zato što su zbog sistema morali, Dota 2 im je otvorila čitavu planetu. A kada se gleda tržište, Kina je neosporno to. Čak 6 od 18 timova za ovogodišnji TI8 je došlo iz te regije, a jedan od njih je postao PSGov tim. PSG i LGD su potpisali ugovor u travnju ove godine, a izabrali su itekako poznati i važni LGD. Tim koji je već tri puta bio treći na TI turnirima, koji je bio na svim TI turnirima do sada, i koji je bio u problemima početkom godine. I dok su ovaj TI napravili korak dalje, opet su ostali kratki. Hoće li Kina prihvatiti tim koji u predznaku ima francusko-katarsku kombinaciju vlasništva, ili će više preferirati timove koji su u kineskom vlasništvu, od kojih mnogi imaju i veće rezultate (tri kineska tima su osvojila TI), samo vrijeme će pokazati.

Jasno je kako je PSG prilično agresivno krenuo u traženje ulaska na esport scenu, i ako ovako nastave, mislim kako je neupitno da će naći poziciju u njoj koja će biti dulja od kratke avanture. No hoće li sve to zadovoljiti njihove financijske, rezultatske apetite, kao i želju za širenjem nogometnog PSG branda, koji je neosporno najvažniji? Možda nisu osvojili, no niti jedan sportski klub nije bio ovako visoko, barem ne još. PSG je prvi. I njegovo ime se ovih dana jako puno puta spomenulo. A i 4 milijuna dolara koliko donosi drugo mjesto nije mala stvar.

No nije Aegis.

Dota The International 8 - Novac, brandovi i spektakularno finale
'Turnir s najvećim nagradnim fondom u povijesti esporta'. Rečenica koju čujemo svake godine oko kolovoza kada je na rasporedu glavni turnir Dota 2 sezone – The International. Od 2011. godine kada su iznenadili sa za to vrijeme nezamislivih 1,6 milijuna dolara, više nego što su i najveći optimisti očekivali. Pa sve do ovog vikenda kada je 2018 izdanje premašilo 25 milijuna dolara (konačna brojka bit će poznata prvog dana rujna), od čega je preko 11 milijuna otišlo pobjedničkom timu. Drugim riječima, svaki od pet članova tima postao je milijunaš. Evolucija nagradnog fonda Prije nego krenem na ono važno – ovogodišnji ...
Dota The International 8 - Novac, brandovi i spektakularno finale
'Turnir s najvećim nagradnim fondom u povijesti esporta'. Rečenica koju ...
ivan-cro | 08/2018

Odlučio sam napraviti istraživanje o najuspješnijim "loptačkim" (sportskim) zemljama svijeta (M). U istraživanje je ušlo 16 zemalja, a vrednovali su se rezultati od 1990. Istraživanjem je obuhvaćeno 8 "loptačkih" sportova - nogomet, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu, kriket i ragbi. Svakoj sam zemlji vrednovao odličja sa velikih natjecanja (Olimpijske igre, svjetska i kontinentalna prvenstva), a obzirom na popularnost sportova metodologija je sljedeća:

Nogomet:

Svjetsko prvenstvo: 1000 + 500 + 300

Kontinentalno natjecanje: 300 + 200 + 100

Košarka:

Olimpijske igre: 500 + 250 + 150

Svjetsko prvenstvo: 500 + 250 + 150

Kontinentalno natjecanje: 150 + 100 + 50

Odbojka:

Olimpijske igre: 350 + 200 + 100

Svjetsko prvenstvo: 350 + 200 + 100

Kontinentalno natjecanje: 100 + 70 + 30

Hokej na ledu:

Olimpijske igre: 300 + 150 + 90

Svjetsko prvenstvo - 300 + 150 + 90

Kriket:

Svjetsko prvenstvo: 250 + 120 + 70

Ragbi:

Svjetsko prvenstvo: 200 + 100 + 50

Rukomet:

Olimpijske igre: 100 + 50 + 25

Svjetsko prvenstvo: 100 + 50 + 25

Kontinentalno natjecanje: 50 + 25 + 15

Vaterpolo:

Olimpijske igre: 50 + 25 + 15

Svjetsko prvenstvo - 50 + 25 + 15

Kontinentalno natjecanje - 25 + 15 + 5

Rezultati su sljedeći :(legenda: SP - Svjetsko prvenstvo, OI - Olimpijske igre, KN - kontinentalno natjecanje, Z, S, B - zlato, srebro, bronca):

Hrvatska:

Nogomet: SP (S i B)

Košarka: OI (S), SP (B), KN (2B)

Odbojka: 0

Rukomet: OI (2 Z i B), SP (3 S, Z, B), KN (3 B i 2 S)

Vaterpolo: OI (Z i 2 S), SP (3 B, 2 Z i 1 S), KN (2 S, Z, B)

Ragbi, hokej na ledu, kriket: 0

Bodovi: 2225

Brazil:

Nogomet: SP (2 Z, S), KN (4 Z, 2 S)

Košarka: KN (2 Z, 2 S, 3 B)

Odbojka: OI (3 Z, 2 S), SP (3 Z, S), KN (14 Z)

Rukomet: KN (3 Z, 6 S)

Vaterpolo: KN (4 S, 2 B)

Ragbi, kriket, hokej na ledu: 0

Bodovi: 9220

Rusija:

Nogomet: 0

Košarka: OI (B), SP (2 S), KN (Z, S, 2 B)

Odbojka: OI (Z, S, 2 B), SP (S, B), KN (3 Z, 3 S, 3 B)

Rukomet: OI (Z, B), SP (2 Z, S), KN (Z, 2 S)

Vaterpolo: OI (S, B), SP (2 B), KN (B)

Hokej na ledu: OI (Z, S, B), SP (5 Z, 3 S, 4 B)

Ragbi, kriket: 0

Bodovi: 6050

Njemačka:

Nogomet: SP (2 Z, S, 2 B), KN (Z, 2 S )

Košarka: SP (B), KN (Z, S)

Odbojka: SP (B), KN (S)

Rukomet: OI (S, B), SP (Z, S), KN (2 Z, 2 S)

Vaterpolo: KN (B)

Hokej na ledu: OI (S)

Kriket, ragbi: 0

Bodovi: 4840

Francuska:

Nogomet: SP (2 Z, S), KN (2 S)

Košarka: OI (S), SP (B), KN (Z, S, 2 B)

Odbojka: SP (B), KN (Z)

Rukomet: OI (2 Z, S, B), SP (6 Z, S, 3 B), KN (3 Z, 2 B)

Vaterpolo, hokej na ledu, kriket: 0

Ragbi: SP (2 S)

Bodovi: 5330

Velika Britanija

Nogomet, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej, ragbi: 0

Kriket: SP (S)

Bodovi: 120

Argentina

Nogomet: SP (2 S ), KN(2 Z, 4 S)

Košarka: OI (Z, B), SP (S), KN (2 Z, 6 S, 4 B)

Odbojka: KN (B)

Rukomet: KN (7 Z, 4 S, B)

Vaterpolo, hokej na ledu, kriket: 0

Ragbi: SP (B)

Bodovi: 4945

Španjolska

Nogomet: SP (Z), KN (2 Z)

Košarka: OI (2 S, B), SP (Z), KN (3 Z, 3 S, 4 B)

Odbojka: KN (Z)

Rukomet: OI (3 B), SP (2 Z, B), KN (Z, 4 S, 2 B)

Vaterpolo: - OI (Z, S), SP (2 Z, 3 S, B), KN (2 S, 2 B)

Hokej na ledu, kriket, ragbi : 0

Bodovi: 4585

Poljska:

Nogomet, košarka, vaterpolo, hokej na ledu, kriket, ragbi: 0

Odbojka (SP (S, B), KN (Z, B)

Rukomet: SP (S, 2 B)

Bodovi: 530

Italija:

Nogomet: SP (Z, S, B), KN (2 S)

Košarka: OI (S), KN (Z, 2 S, B)

Odbojka: OI (3 S, 2 B), SP (3 Z), KN (5 Z, 4 S, 2 B)

Vaterpolo: OI (Z, S, 2 B), SP (2 Z, S), KN (2 Z, 2 S, 2 B)

Rukomet, hokej na ledu, ragbi, kriket: 0

Bodovi: 4960

Nizozemska:

Nogomet: SP (S, B)

Odbojka: KN (Z, 4 S)

Košarka, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu, ragbi, kriket: 0

Bodovi: 1350

Srbija

Nogomet: 0

Košarka: OI (2 S), SP (2 Z, S), KN (3 Z, 2 S, B)

Odbojka: OI (Z, B), SP (S, B), KN (2 Z, S, 6 B)

Rukomet: SP (2 B), KN (S, B)

Vaterpolo: OI (Z, S, 3 B), SP (3 Z, 2 S, 3 B), KN (7 Z, 2 S, B)

Hokej na ledu, ragbi, kriket: 0

Bodovi: 4315

Australija:

Nogomet, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu: 0

Košarka: KN (10 Z, 2 S)

Odbojka: KN (Z, 2 S, B)

Kriket: SP (4 Z, S)

Ragbi: SP (2 Z, 2 S, B)

Bodovi: 3740

Novi Zeland:

Nogomet, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu: 0

Košarka: KN (3 Z, 10 S)

Ragbi: SP (2 Z, S, 2 B)

Kriket: SP (S, 2 B)

Bodovi: 2310

Danska:

Nogomet: KN (Z),

Košarka, odbojka, vaterpolo, hokej na ledu, ragbi, kriket: 0

Rukomet: OI (Z), SP (2 S , B), KN (2 Z, S, 3 B)

Bodovi: 695

Slovenija:

Nogomet, vaterpolo, ragbi, kriket, hokej na ledu: 0

Košarka: KN (Z)

Odbojka: KN (S)

Rukomet: SP (B), KN (S)

Bodovi: 270

Kada sve države skaliramo prema broju stanovnika, poredak je sljedeći:

1. Srbija

2. Novi Zeland

3. Hrvatska

4. Australija

5. Danska

6. Slovenija

7. Argentina

8. Španjolska

9. Francuska

10. Italija

11. Nizozemska

12. Njemačka

13. Brazil

14. Francuska

15. Poljska

16. Velika Britanija

ZAKLJUČAK:

Srbija je uspješnija od Hrvatske 10 posto, a razliku su napravili najviše na košarci i odbojci. Slovenija je ukupno 6. i doživjela je jednu ekspanziju u rezultatima u posljednje vrijeme. Njemačka je tek 12., iako su popunili sve rubrike osim kriketa i ragbija. Negativna iznenađenja su Francuska i Brazil. Francusku nogomet i rukomet nisu previše "pogurali", kao ni Brazil nogomet. Velika Britanija je golemo razočarenje!

Zemlje jugoistočne Europe i Oceanije najuspješnije!
Odlučio sam napraviti istraživanje o najuspješnijim "loptačkim" (sportskim) zemljama svijeta (M). U istraživanje je ušlo 16 zemalja, a vrednovali su se rezultati od 1990. Istraživanjem je obuhvaćeno 8 "loptačkih" sportova - nogomet, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu, kriket i ragbi. Svakoj sam zemlji vrednovao odličja sa velikih natjecanja (Olimpijske igre, svjetska i kontinentalna prvenstva), a obzirom na popularnost sportova metodologija je sljedeća: Nogomet: Svjetsko prvenstvo: 1000 + 500 + 300 Kontinentalno natjecanje: 300 + 200 + 100 Košarka: Olimpijske igre: 500 + 250 + 150 Svjetsko prvenstvo: 500 + 250 + 150 Kontinentalno natjecanje: 150 + 100 + ...
Zemlje jugoistočne Europe i Oceanije najuspješnije!
Odlučio sam napraviti istraživanje o najuspješnijim "loptačkim" (sportskim) zemljama svijeta ...

Respekt: BruceWayne,

Ne slažem se: Sherpa,

Prvo ti sve napisano nije baš pregledno, jedna tablica sa slikom bi bila bolja. Drugo, metodologija ti je prilično 'domaća'. Pošto je kriket po nekim kriterijima treći najvažniji sport svijeta. (1/2) - Sherpa, 26.8.18. 19:04, 0 0 0
Dok su rukomet i vaterpolo još uvijek (zajedno)ispod hokeja na travi, koji je zadnjih godina u padu, a nije niti postavljen na listu. A da na kažame da nisi uzeo u obzir učestalost (hokej je 300, svake godine, nogomet 1000 svake 4). (2/2) - Sherpa, 26.8.18. 19:08, 0 0 0
Imam problem kada stavljam tablice, premale mi ispadaju kako god napravim. Probat ću to sad s uredništvom riješiti. Znam za metodologiju. Učestalost uvijek, ali uvijek zaboravim. - ivan-cro, 26.8.18. 19:21, 0 0 0
Iskreno, bez imalo zajebancije (pardon na izrazu), no možda bi bilo najbolje da obrišeš, postaviš brojke malo drugačije, pogotovo učestalost i onda objaviš sve nanovo. Mislim da si na zgodnom tragu, ali da je dosta manjkovito. (1/2) - Sherpa, 26.8.18. 19:34, 0 0 0
Čak bi mi bilo zanimljivo da proširi ovo i na više od top 3, tipa neke sitne bodove za sudjelovanje na velikim natjecanjima. Što bi zapravo bio pokazatelj koliko tko ulaže. Evo, to je samo moje razmišljenje, nije bilo zlonamjerno (2/2) - Sherpa, 26.8.18. 19:35, 1 0 0
Fenix22 | 08/2018

Gorica je napokon ušla u prvu ligu nakon što im je 2010/2011 kada su osvojili prvo mjesto u drugoj ligi uskraćena licenca.

Klub je procvjetao sa suradnjom sa Litavcima na čelu sa Mindaugasom Nikoličiusom(dosad u škotskom HEARTSU te litavskom ŽALGIRISU kojeg je podigao na veću razinu) koji je izvršni dopredsjednik i član Izvršnog Odbora odgovaran za sportska pitanja kako stoji na stranicama Gorice.

Da skratimo, obavlja ulogu sportskog direktora čijim su posredstvom došli Rumunj Astafei, Nigerijac Atiemwen, Gruzijac Mchedishvili te lokalni dečko Dvorneković.

Klub ima budžet između 8 i 10 milijuna kuna.

Budžet je dio financiran od Grada, a dio od sponzora.

Litavci su zaduženi za isplatu plaća.

Klub je odradio odličan prijelazni rok gdje su doveli baš POJAČANJA, a ne prinove(op.a po mom sudu zaslužuju 8 zasigurno), i to na svim pozicijama.

Već se iskazao Atiemwen, Zwolinski i Miya.

Ovo bi mogla biti "breakthrough" sezona za napadača Dabru koji zasad nikako da pokaže sav svoj silni talent.

Doveden je i trener Jakirović, kojem je ukazana prilika nakon dobrih rezultata u Sesvetama( u 36 utakmica je prosječno osvajao 1.67 bodova).

Trener koji preferira formaciju 4-2-3-1, ali je formaciju prilagodio igračima u 4-4-2.

Gorica je 44.4 posto svojih golova zabila između 60-75 minute.

Gorica se nakon uvodnog mučenja gdje je ispustila pobjedu protiv Belupa i Intera(protiv potonjeg su sami sebi "zabili" sva 3 gola), zabilježila veliku pobjedu protiv Hajduka i rutinski savladali kod kuće Rudeš uz dvaput sačuvenu mrežu te nakon 5 kola imaju 7 bodova.

Za razliku od velike većine naših klubova igraju PROAKTIVAN nogomet i neutralni gledatelji će uživati u njihovim partijama.

Mora se kazati da postoji disbalans između obrane i napada koji je sigurno 2 klase bolji.

Opstanak u ligi je neupitan i po mom sudu bi trebali završiti na 7 mjestu ispred Zaprešića,Istre i Rudeša(koji je potonji izgledan kandidat za povratak u 2 ligu).

Mora se napomenuti da je Gorica odlično posložen klub sa jasnom hijerarhijom i vođeni su sa stručnim ljudima koji imaju JASNU VIZIJU budućnosti kluba.

Gorica - mali klub posložen kao veliki
Gorica je napokon ušla u prvu ligu nakon što im je 2010/2011 kada su osvojili prvo mjesto u drugoj ligi uskraćena licenca. Klub je procvjetao sa suradnjom sa Litavcima na čelu sa Mindaugasom Nikoličiusom(dosad u škotskom HEARTSU te litavskom ŽALGIRISU kojeg je podigao na veću razinu) koji je izvršni dopredsjednik i član Izvršnog Odbora odgovaran za sportska pitanja kako stoji na stranicama Gorice. Da skratimo, obavlja ulogu sportskog direktora čijim su posredstvom došli Rumunj Astafei, Nigerijac Atiemwen, Gruzijac Mchedishvili te lokalni dečko Dvorneković. Klub ima budžet između 8 i 10 milijuna kuna. Budžet je dio financiran od Grada, a dio ...
Gorica - mali klub posložen kao veliki
Gorica je napokon ušla u prvu ligu nakon što im ...

Respekt: ivan-cro,

Luca1010 | 08/2018

Derbi kola:

Valencia – Atletico (1-1)

Već u prvom kolu mogli smo vidjeti svojevrsni derbi, sraz treće i četvrte ekipe po kladionicama. S podjelom bodova obje ekipe mogu biti zadovoljne, a ako pogledamo statistiku doći ćemo do zaključka da smo vidjeli vrlo izjednačenu utakmicu. Ono što treba istaknuti je da se obje ekipe nisu puno promjenile u odnosu na prošlu godinu. Atletico je igrao ponovo nešto ofanzivnije, kao u europskom superkupu, na što sugerira i početnih 11 Simeonea, no ipak za potvrdu teze da bi Atletico ove godine mogao biti ofanzivniji nego prije treba pričekati još koju utakmicu. Kod Valencie osim kadrovskih promjena nismo vidjeli puno novoga. Ostala je to tranzicijska ekipa s ubojitom kontrom koja je dobro radila zadnjih 10-ak minuta pa mogu žaliti za promašenim šansama. Polivalenti Daniel Wass se u prvoj utakimici pokazao kao dobro pojačanje, a problem na desnom beku zasada ostaje nerješiv s obzirom da je novak Piccini bio najlošili igrač na terenu.

Iznenađenja:

Real Betis – Levante (0-3)

Najveće iznenađenje prvog kola priredio je Levante u gostima kod Betisa i osvetio se za dva prošlogodišnja poraza. Iako je Betis imao zaista impresivnu statistku što se tiče kontrole posjeda, te 22 šuta, nisu uspjeli stvoriti nijednu veliku šansu. Uz sjajno raspoloženog golmana Olazabala, solidnu obranu i nekoliko vrhunskih poteza Moralesa, Levante je uspio kroz brzu tranziciju stvoriti 5 velikih prilika i odnjeti sva tri boda s teškog gostovanja. Trener Betisa će se morati na treningu pozabaviti završnicom i obrambenom tranzicijom.

Eibar – Huesca (1-2)

Sličan narativ ima i ova utakmica. Iako je Eibar dominirao veći dio utakmice, obrambene greške i  nezgodan slobodnjak su bili dovoljni za 2 gola Gallara i neočekivano dobar start Huesce u borbi za ostanak u ligi.

Favoriti:

Barcelona – Alaves (3-0)

Iako je Barca do 64. minute apsolutno dominirala u svakom elementu nogometne igre, u zadnjih 25 minuta utakmica je ušla s nulama na semaforu. Taman kada se mislilo da bi to već u prvom kolu mogla biti „ona“ utakmica gdje ti stvari ne idu od ruke (prventsveno zbog loše završnice a.k.a. Luis Suarez – 3 promašene velike prilike, jedini ovo kolo), ukazao se još jednom „On“. Ocjena 10 po Sofi za Lionela, 2 gola, brutalan slobodnjak ispod zida, 2 vratnice, 3 kreirane velike prilike i nevjerojatna igra u svim ostalim napadačkim aspektima još jednom je Barcelonu odvukla do, na kraju, rutinske pobjede. Dobru utakmicu je odigrao naš Raketa, a imao je nevjerojatnih 127 (94%) dodavanja, a pri tome 21/21 točnu dugu loptu.

Real Madrid – Getafe (2-0)

Real je također rutinski započeo sezonu. Dominaciju u posjedu Carvajal i Bale su pretvorili u pogotke, a treba istaknuti i dobru igru Nacha koji se našao u prvih 11 umjesto Varanea. Kod Getafea smo vidjeli uobičajenih 28 faula i 7 žutih kartona što je upropastilo utakmicu, a to su bili jedini segmenti u kojemu je Getafe bio bolji od susjeda.

Rayo Vallecano – Sevilla (1-4)

Povratnik u ligu se nije dobro proveo na domaćem Vallecasu gdje su ugostili Sevillu. Odličnu igru Seville okrunio je hattrickom Andre Silva koji si je vjerojatno zacementirao startnih 11 u nekoliko sljedećih utakmica, a odlični su bili Vasquez i Jesus Navas. Silva je u prvoj utakmici za Sevillu zabio gol više nego u 24 ligaških utakmica za Milan.

Ostali rezultati:

Villareal – Real Sociedad (1-2)
Zanimljivu utakmicu odigrala se i na El Madrigalu, gdje su unatoč konkretnijoj igri Villareala pobjedu odnjeli gosti zbog dvije katastrofalne pogreške obrambene linije „žutih“.

Athletic Bilbao – Leganes (2-1)
Koliko toliko bolju igru Bilbaa u zadnjim sekundama spasio je Muniain, a treba istaknuti odličnu individualnu predstavu Susaete.

Girona – Valladolid (0-0)

Celta Vigo – Espanyol (1-1)

TEAM OF THE WEEK:

Pregled kola - La Liga : 1. kolo
Derbi kola: Valencia – Atletico (1-1) Već u prvom kolu mogli smo vidjeti svojevrsni derbi, sraz treće i četvrte ekipe po kladionicama. S podjelom bodova obje ekipe mogu biti zadovoljne, a ako pogledamo statistiku doći ćemo do zaključka da smo vidjeli vrlo izjednačenu utakmicu. Ono što treba istaknuti je da se obje ekipe nisu puno promjenile u odnosu na prošlu godinu. Atletico je igrao ponovo nešto ofanzivnije, kao u europskom superkupu, na što sugerira i početnih 11 Simeonea, no ipak za potvrdu teze da bi Atletico ove godine mogao biti ofanzivniji nego prije treba pričekati još koju utakmicu. Kod Valencie ...
Pregled kola - La Liga : 1. kolo
Derbi kola: Valencia – Atletico (1-1) Već u prvom kolu ...

Respekt: Otaner, BruceWayne, ivan-cro,

Zanimljiv koncept, ali možda da si se fokusirao na jednu utakmicu i klub pa nam pobliže objasnio više oko toga, no svakako respektiram ovo što si napravio.. - BruceWayne, 24.8.18. 13:24, 0 0 0
U buducnosti cu se svakako vise fokusirati na 1 ili 2 bolje utakmice koje mogu na miru pogledati, ali uglavnom cilj mi je da ljudi koji ne stignu gledati utakmice mogu vidjeti sto se dogadja - Luca1010, 24.8.18. 13:43, 1 0 0
I osim ovog bit ce analiza posebno o igracima svakih nekoliko tjedana, nesto tipa "most improved player" ili "one to watch" - Luca1010, 24.8.18. 13:44, 0 0 0
Fenix22 | 08/2018

FC Pyramids(bivši Al Assiouty) je preuzet od Turkija al-Sheikha, saudijskog bilijunaša koji je važna figura u arapskom sportu.

Na poziciji je Općeg sportskog tijela Saudijske Arabije, udruge Unije arapskog nogometa, Olimpijskog Odbora Saudijske Arabije i Sportske federacije islamske solidarnosti što dovoljno govori kolika je NJEGOVA MOĆ neovisno čak i o njegovom silnom bogatstvu.

Vlasnik je praktički doveo cijelu momčad, preciznije njih 23(jedan je vraćen sa posudbe).

Nejasno je zašto je dovedeno 7 stranih igrača jer je kvota stranih zaustavljena na brojci 3 kao i u Kini.

Doduše, lijevo krilo Arthur je proslijeđen u saudijski Shabab(op.a gle čuda).

Od pojačanja valja istaknuti brazilski kvartet Keno,Eduardo,Rodriguinho,Ribamar,golmana El Shenawyja te reprezentativnog stopera dovedenog iz West Bromwicha Ali Gabr.

Ukupno je za sve igrače plaćeno 35.62 milijuna eura što je za egipatski, ali i afrički nogomet dosad bila NEZAMISLIVA SVOTA.

Zbog posvemašnjeg ulaganja kojim je probijena financijska barijera je RAZLOG pisanja ove analize.

Naravno, svi smo svjesni da je u pitanju "PRANJE NOVCA", ali pitanje je postoji li i rezultatski motiv(iskorak) i može li ovaj prijelazni rok promijeniti paradigmu u AFRIČKOM NOGOMETU.

Zasada jedini koji su donekle pokazali potencijal za to su klubovi iz Južnoafričke republike(Orlando Pirates,Mamelodi,Bidvest Wits i Kaizer Chiefs).

Jesu li afrički klubovi sposobni privući interes SPONZORA i marketinški se eksponirati pored izuzetnog dominatnog i utvrđenog europskog tržišta?

U zadnje vrijeme cure informacije o reorganizaciji SVJETSKOG KLUPSKOG PRVENSTVA i po meni je ta opcija, jedina koja bi donekle stavila afrički nogomet na nogometnu mapu(što se klubova tiče) i privukla sponzore.

Vrijeme će kazati je li Turkiju al - Sheikhu FC Pyramids IGRAČKA koja će mu brzo dosaditi kao i Suleymanu Kerimovu, bivšem vlasniku Anzhija radi kojeg je i uveden FFP(Financial Fair Play Regulations) ili postoji opcija dugoročnog razvoja i strategije.

/// ZANIMLJIVOST Klub koji se može podičiti i da ima Pyramids TV :)

FC Pyramids - na pomolu "egipatski Anzhi" ili prekretnica u afričkom nogometu?
FC Pyramids(bivši Al Assiouty) je preuzet od Turkija al-Sheikha, saudijskog bilijunaša koji je važna figura u arapskom sportu. Na poziciji je Općeg sportskog tijela Saudijske Arabije, udruge Unije arapskog nogometa, Olimpijskog Odbora Saudijske Arabije i Sportske federacije islamske solidarnosti što dovoljno govori kolika je NJEGOVA MOĆ neovisno čak i o njegovom silnom bogatstvu. Vlasnik je praktički doveo cijelu momčad, preciznije njih 23(jedan je vraćen sa posudbe). Nejasno je zašto je dovedeno 7 stranih igrača jer je kvota stranih zaustavljena na brojci 3 kao i u Kini. Doduše, lijevo krilo Arthur je proslijeđen u saudijski Shabab(op.a gle čuda). Od pojačanja valja ...
FC Pyramids - na pomolu "egipatski Anzhi" ili prekretnica u afričkom nogometu?
FC Pyramids(bivši Al Assiouty) je preuzet od Turkija al-Sheikha, saudijskog ...
ivan-cro | 08/2018

Prošlo je već nekoliko godina od tog događaja. Sjedim na kavi sa jednim poznanikom i počnemo pričati o nogometu. Nekako, više se ne sjećam kako, dođemo do pitanja identifikacije. Identifikacije pojedinca sa sportskim timom. I možda se čini glupo kako smo baš tu temu načeli, ali sjećam se vrlo dobro da je gospodin poentirao sa izjavom: "Shvaćam kada netko kaže "Mi" u kontekstu Hrvatske ili u kontekstu Hajduka, ali u svim drugim slučajevima to mi je potpuno strano i to ne mogu razumjeti. Slagao se ja ili ne sa njime (a sigurno nisam mogao na brzinu donijeti sud o tome), činjenica je da je otvorio jednu vrlo zanimljivu temu. Zanimljivu temu jer nas ima svakakvih. Na primjer, što o mojoj identifikaciji govori činjenica da gledajući Hajduka u europskim utakmicama govorim nešto u stilu: "Šteta, nismo zabili!" Je li to specifična identifikacija obzirom da se događa svega nekoliko puta u godini? U konačnici, kako se takva identifikacija odnosi na one moje primarne identifikacije?

Jasno je, kako ćete se i u kojoj mjeri identificirati sa nekom nogometnom (sportskom) ekipom poprilično ovisi o tome kako gledate na taj sam sport. Kako na njega gledate sa povijesnog, političkog, sociološkog, pa i ako baš želite, filozofskog stajališta. Sve nas to dovodi do sociologije sporta. Odlučio sam provesti istraživanje koje će se ticati nogometa kao sredstva identifikacije, ali i u kojem će biti govora o pojedinčevom shvaćanju nogometne igre. Anketa je provedena na uzorku od 167 ispitanika (61% muškarci, 39% žene). Raspon godina bio je od 15 pa sve do 60, a najviše ispitanika činili su 21-godišnjaci, njih 15.

Prvi dio ankete odnosio se na tvrdnje najznačajnijih autora i istraživača sa područja sociologije sporta. Svaka tvrdnja bila je obilježena Likertovom skalom od 1 do 5 gdje je 1 značilo - u potpunosti se ne slažem, a 5 - u potpunosti se slažem. Za Müllera (2006), nogomet je u globalnom javnom prostoru preuzeo ulogu kvazireligije te je nemoguće ignorirati njegovu religijsku dimenziju i teološko značenje. Drugim riječima, za Mullera je nogomet jedan od oblika civilne religije - kvazireligioznu vezanost za simbole i institucije sekularnog društva, spajanje svetoga i svetoga. Tako u Americi nacionalna zastava predstavlja sveti simbol, prije svake utakmice ustaje se na nacionalnu himnu, predsjednik polaže zakletvu s rukom položenom na Bibliju i uzvikuje: "Tako mi Bog pomogao!" U Hrvatskoj spajanje svjetovnog i svetoga vidimo i u izrazima: "Hajduk živi vječno, Bog i ni'ko više!" Amerikanci tako spajanju elemente tradicionalne religije s političkim sustavom sekularnog društva - iz toga proizlazi vjerovanje da je i Bog Amerikanac, a to često čujemo u izjavama naših izbornika kada nakon utakmica spominju Boga. Nogomet je možda i utočište od životnih nedaća, možda je i "opijum za narod", ali sasvim sigurno - ima svoj sustav i hijerarhiju.

Nogomet je u javnom prostoru preuzeo ulogu kvazireligije. - 3,73 (djelomično se slažem)

Muller, također smatra da angažirani gledatelj u nogometnoj igri pronalazi elemente katarze i straha. Katarza je očišćenje od neke nečistoće, u psihološkom smislu ona označava složen proces kojem se potisnute ideje dovode u svijest. Izbacuju se toksični osjećaji, a sve zbog roller coaster emocija i prelazaka iz očaja u radost. Strah uvijek uključuje poraz, neuspjeh.

Angažirani gledatelj u nogometnoj igri pronalazi elemente katarze i straha. - 3,53 (djelomično se slažem)

Nogomet je simbol ambivalentnosti čovjeka - s jedne strane je čovjek kao individualac, a s druge se želi natjecati s drugima i protiv drugih. - 3,77 (djelomično se slažem)

Kada gledamo utakmicu, djelujemo povezani sa svima koji tu utakmicu gledaju negdje druge, ne moramo se čak međusobno niti poznavati. Proživljavamo iste emocije, dijelimo iste interese, nadanja i strahove. Ljudi se nakon pobjeda reprezentacije grle i ljube čak i sa ljudima koje ne poznaju, ali je očito dovoljno to što su se na trgovima okupili kako bi gledali utakmicu reprezentacije. Takve zamišljene zajednice nastaju iz ljudske potrebe za širom zajednicom od one u kojoj pojedinac živi i s kojom ima neposrednu interakciju.

Nogomet lako ujedinjava različite ljude u zamišljenu zajednicu. - 4,43 (u potpunosti se slažem)

Poznata je izjava predsjednika Tuđmana koji je svojedobno izjavio kako nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi. Zahvaljujući medijima koji sportski uspjeh stavljaju primarno u kontekst nacionalnog uspjeha, svaku pobjedu nacionalne vrste doživljavamo kao i svoju osobnu pobjedu, a isto tako je i s porazima. Mediji imaju velik utjecaj na svijest pojedinaca i na oblikovanje njegovih stavova i mišljenja. Korištenjem ratne terminologije u sportskom kontekstu, oni dodatno pojačavaju osjećaj da nogomet oblikuje i cementira nacionalne identitete u cijelom svijetu. Nacional 1998. piše i ovako: „Hrvatska reprezentacija se iskazala kao ekipa s jasnom, čvrstom strategijom i discipliniranom igrom kojom bez ikakva problema s klupe upravlja Miroslav Blažević. Kao potpuna antiteza takvoj igri bila je igra jugoslavenske reprezentacije, koja je po strukturi igrača istovjetna našoj reprezentaciji. Jugoslavenima je ostala ista nedisciplinirana i nepovezana igra skupine slučajno skupljenih individua, kakvu smo mogli gledati 20dvadesetak godina u bivšoj državi. Upravo je, dakle, disciplina ono što glavna vrijednost naše reprezentacije,a za nju su neposredno zaslužni Miroslav Blažević i Franjo Tuđman“ (Nacional,08.07.1998, str. 2, br.138).

Nogomet oblikuje i cementira nacionalne identitete u cijelom svijetu. - 3,90 (djelomično se slažem)

Uvriježeno je mišljenje kako je nogomet jači od svake diplomacije. Moderni sport služi kao idealno sredstvo za promidžbu političke moći, političkih interesa i ciljeva te su se sportski uspjesi prikazivali kao ogledalo pojedine nacije. Tijekom rata u Hrvatskoj, naši su sportaši tražili pomoć zapadnih zemalja i tako postali nejzini "prvi veleposlanici", a predsjednik Tuđman je nakon košarkaškog finala olimpijskog turnira izjavio: "Od rezultata je važnija činjenica da je Hrvatsku gledao cijeli svijet!" Bellamy (2013) piše kako je hrvatska nogometna reprezentacija svojim uspjesima kroz devedesete godine odigrala značajnu ulogu u kovanju hrvatskog jedinstva, međunarodnom priznanju Hrvatske i stvaranju homogenizirajućeg nacionalnog ponosa. Važnost nogometa za Hrvatsku u određenoj mjeri odražava i činjenica što je nacija u formiranju 1990-ih trebala simbole identiteta, pojave koje populaciju povezuju i stvaraju osjećaj jedinstva, a upravo kad su se simboli identiteta u Hrvatskoj stvarali, njezina nogometna reprezentacija postizala je iznimno dobre rezultate (treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine), izazivala nacionalnu euforiju te slavlja po ulicama i trgovima diljem zemlje – popraćen dobrim rezultatima reprezentacije, nogomet je u Hrvatskoj svakodnevici postao važan dio kolektivne i državne simbolike. Isto tako, i osvajanje nedavnog drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu došlo je u doba ekonomske, moralne, društvene i demografske krize u Hrvatskoj, a kako je i 1998. situacija bila slična (privatizacija), možemo reći kako je značaj hrvatske reprezentacije za njezin narod tim veći. 1998. su svi čuli za Hrvatsku, a 2018. Hrvatska se, možemo to tako reći, potvrdila na karti svijeta. 

Države koje steknu neovisnost upravo preko sporta traže svoje mjesto u međunarodnoj zajednici. - 3,98 (djelomično se slažem)

Neki kažu i da je nogomet "nastavak rata drugim sredstvima". I dok s jedne strane imamo narativ o tome kako novonastale države upravo preko sporta traže svoje mjesto unutar međunarodne zajednice, čini se onda logičnim i uvesti drugi narativ koji bi govorio o tome kako superiorne države u sportu traže potvrdu svoje moći i svojih interesa (Koković). Sigurno da sport služi kao sredstvo legitimacije političkih sustava i političke moći. Tako je Hitler nastojao instrumentalizirati Olimpijske Igre 1936. da putem sporta prezentira moć arijevaca. Velika politička nadmetanja na Olimpijskim igrama imali su SAD i SSSR u doba Hladnog rata. Bartoluci ( 2013:41) opisuje rivalstvo ovih dviju zemalja u kojem je najbitnije bilo na Olimpijskim igrama osvojiti veći broj medalja od suparničke strane. Raspadom SSSR-a suparništvo između ove dvije zemlje slabi, a također valja naglasiti pojavu novih sportskih svjetskih velesila poput Kine koje također kroz velika natjecanja nastoje ojačati svoj položaj na geopolitičkoj sceni. Superiorne države u sportu traže potvrdu svoje moći i svojih interesa - 3,80 (djelomično se slažem)

Svaki put kada bismo osvojili neku medalju u vaterpolu ili rukometu, moja bi reakcija bila stisak šake, vrlo kratkotrajno dobro raspoloženje i odlazak na Internet kako bih prije spavanja čitao o tim uspjesima na portalima. Sa nogometom nikada nije bilo tako - pobjeda se nikada ne slavi samo sa stisnutom šakom, pobjeda se slavi izlaskom na balkone, na ulice. I dok finale rukometnog ili vaterpolskog turnira u kojem igra Hrvatska gledaju samo oni koje sport zaista i zanima, finale Svjetskog prvenstva sa Hrvatskom u glavnoj ulozi gledali su svi. Dućani su se ranije zatvarali i sve je bilo podređeno tome. Količina postignute kolektivne euforije nemjerljiva je, a kada bih Vam rekao da bi u slučaju našeg prvog mjesta doček u Zagrebu bio još nekoliko puta bolji, biste li mi povjerovali? Nogomet sa sobom nosi nešto drugo, zastavama se kite i oni kojima je to inače primitivno i nazadno. To je nešto za što neupitno živimo.

Preko nogometa se najviše pobuđuju nacionalni osjećaji. - 3,95 (djelomično se slažem)

Sljedeće pitanje odnosilo se na najznačajniju identitetsku varijablu Hrvatske. Pri tome je valjda jasno kako se pod time misli na to kako mi sami definiramo i identificiramo Hrvatsku, ne misli se ovdje na to kako mislimo da nas turisti vide. Svrha ovog pitanja bila je vidjeti jesu li subjektivne kategorije identiteta (sportaši i općenito sport) jače od onih objektivnih, odnosno onih koji identificiraju svaku zemlju svijeta, bez iznimke (jezik, vjera, kultura, običaji). Primjerice, moderna Njemačka, osobito od ujedinjenja, suočila se s različitim problemima u pronalaženju nacionalnih simbola koji nisu okaljani nacizmom ili koji ne slave relativno nedavne pobjede nad aktualnim saveznicima (osobito Francuskom) ili moćnim susjedima (kao što je Rusija). U nedostatku praktičnih povijesnih simbola Njemačka je s oduševljenjem prihvatila sportske zvijezde poput Borisa Beckera, Katrin Krabbe, Jürgena Klinsmanna, a posebno Michaela Schumachera, kao simbole novog identiteta zemlje. Rezultati su sljedeći: sport (38%), prirodne znamenitosti (22,7%), kultura (8%), vjera (9,2%), jezik (15,3%), nešto drugo (6,7%).

Ispitanici su bili i pitani da procijene važnost hrvatske nogometne reprezentacije u izgradnji osjećaja nacionalnog identiteta. Pitanje je bilo označeno Likertovom skalom gdje je broj 1 označavao nikakvu važnost, a broj 10 neprocjenjivu važnost. Znamo da identifikacijsku snagu te simboličku važnost nogomet izrazito prikazuje na nacionalnoj razini, osobito pak u zbivanjima u kojima sudjeluje seniorska reprezentacija određene zemlje (Svjetsko prvenstvo u nogometu). Prosječan rezultat iznosi 7,40, a graf izgleda ovako:

U zadnjem pitanju ispitanici su bili pitani mogu li se lakše i brže identificirati s klubom ili nacionalnom vrstom. Iznenađujuće, rezultati su sljedeći: klub: 37,7%, nacionalna vrsta: 37,7%, ne mogu odrediti: 24,6%.

Zaključno, vidimo kako su ispitanici sa većinom tvrdnji iskazali djelomično slaganje, u potpunosti se slažu jedino s tvrdnjom da nogomet lako ujedinjuje različite ljude u zamišljenu zajednicu. Intrigira to što se ispitanici zapravo i slažu sa tvrdnjom da je nogomet u javnom prostoru preuzeo ulogu kvazireligije, a to u jednoj od interpretaciji znači da se razvija kao neka „paralelna“ religija. Potvrđeno je gotovo potpuno slaganje sa tvrdnjom da se preko nogometa najviše pobuđuju nacionalni osjećaji, hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je visoku ocjenu u pogledu izgradnje osjećaja nacionalnog identiteta, a kako su ispitanici pokazali da se jednako mogu identificirati i s klubom i sa nacionalnom vrstom, potvrđeno je da lokalni identitet nije ništa manje značajan od onog nacionalnog.

Nogomet kao sredstvo identifikacije
Prošlo je već nekoliko godina od tog događaja. Sjedim na kavi sa jednim poznanikom i počnemo pričati o nogometu. Nekako, više se ne sjećam kako, dođemo do pitanja identifikacije. Identifikacije pojedinca sa sportskim timom. I možda se čini glupo kako smo baš tu temu načeli, ali sjećam se vrlo dobro da je gospodin poentirao sa izjavom: "Shvaćam kada netko kaže "Mi" u kontekstu Hrvatske ili u kontekstu Hajduka, ali u svim drugim slučajevima to mi je potpuno strano i to ne mogu razumjeti. Slagao se ja ili ne sa njime (a sigurno nisam mogao na brzinu donijeti sud o tome), ...
Nogomet kao sredstvo identifikacije
Prošlo je već nekoliko godina od tog događaja. Sjedim na ...
Misliš li da to vrijedi jednako i za strane klubove pošto se u ovom trenutku, po meni i uključujući mene, puno ljudi identificira sa stranim klubom čak i više nego s domaćima? Sjajan tekst. - Luca1010, 16.8.18. 18:00, 0 0 0
Vrijedi jednako, sigurno. Treba po tom pitanju napraviti neko novo i drugo istraživanje. - ivan-cro, 16.8.18. 18:03, 0 1 0
Mislio sam da će to pričekati, ali evo, imam vremena, a i čini se kao idealan nastavak ovog pa kreće istraživanje o stranim klubovima... - ivan-cro, 17.8.18. 11:34, 1 0 0
Link na anketu: https://docs.google.com/forms/d/1jRNDSBfSaTA0byWz-VFD9-YhKwE9h1GW-Xg3-rn4RXQ/edit - ivan-cro, 17.8.18. 12:33, 0 0 0
BruceWayne | 08/2018

Nepuna tri mjeseca trebala su proći prije nego što se ponovno zaigra nogomet na travnjacima Premiershipa. Prošli četvrtak službeno je označio kraj povijesnog prijelaznog roka u kojem su neki dobro obavili posao, neki ne. Za početak prvenstva, označen je Old Trafford te dva sata poslije tijesna pobjeda Uniteda nad Leicesterom. Kroz vikend viđen je niz zanimljivih utakmica, okrunjenih derbijem kola na Emiratesu, gdje je prvak City došao prekinuti neugodnu tradiciju zadnje dvije sezone u kojima prvak nije upisao pobjedu na startu prvenstva.

Jučerašnji domaćini optimistično su dočekali prvake, uvjereni da je otvaranje prvenstva idealna prilika za srušiti najbolju momčad lige, no ispostavit će se da je Arsenal kao i Chelsea, trenutno nedovoljno kvalitetan za suprotstaviti se Cityju. Dolazak Emeryja ili bolje, odlazak Wengera s Emiratesa došao je prekasno. Klub je nekoliko izgubio nekoliko sezona, bez obzira na vrlo solidan početak novog trenera viđen tijekom priprema i prijelaznog roka. U odnosu na prošlogodišnji Arsenal, dovedeno je nekoliko pojačanja, od kojih bi trenutno samo Toreira mogao opravdati epitet "sistemskog" pojačanja. Izostanak Kolašinca, Koscielnog i Monreala, natjerao je Emeryja na rotacija unutar momčadi.

Arsenalova formacija ove sezone varirat će između 4-2-3-1 te 4-3-3, ovisno o protivniku. Protiv Cityja, izašla je prva varijanta, s Ramseyem kao ključnim igračem na poziciji iza Aubameyanga kao jedinog napadača. Ideja novog trenera Arsenala je maksimalno potencirati kvalitetu dvojica najkreativnijih igrača Özil i Mhitarjana u međuprostornim zonama a već se u prvoj ozbiljnoj utakmici moglo vidjeti da će to biti dugotrajan proces, barem u Matchupovima protiv najkvalitetnijih igrača Premiershipa.

3 ključna taktička detalja utakmice

Preduvjet da bi Arsenal došao do željenog cilja, odnosno korištenja svojih najbolja igrača u zonama gdje su najopasniji, bila je izgradnja napada. Emery je u pripremnim susretima prikazao želju da Arsenal gradi napada od vratara i posljednje linije. Iako to nisu bile ozbiljne utakmice, određeni signali ispušteni su u utakmici Chelsea, gdje je gotovo na isti način reagirala tada čisto plava, jučer tamna nijansa te boje.  Plan Arsenala bio je putem Xhake i Guendozzija pokušati doći su situaciju da preko prve dvije faze distribucije stvore višak koji bi kasnije koristili u zadnjoj trećini. 

No, taj plan je propao iz više razloga. Prvenstveno, Xhaka i posebno mladi Guendozzi nemaju potrebnu kvalitetu iznijeti loptu ili izigrati Cityjev presing. Drugi razlog je manjak pomoći od strane prednje trojke. U trenutcima kada je City radio presing prelako su dolazili u brojčanu jednakost, prelazeći u višak s kojim su mogli kako kontrolirati poteze Arsenala. Ni Özil niti Mhitarjan nisu sudjelovati u izgradnji napada, što se može okarakterizirati kao odluka njihovog trenera ili jednostavno loš dan obojice igrača, samo nastavljajući gdje su stali pod Wengerom.

Činjenica koja ide u korist Emeryju je izostanak dvojica prvih opcija na lijevom bočnom, Kolašinca i Monreala, što je djelomično limitiralo Arsenalov napad na desnu stranu. Guardiola je to prepoznao, što je vidjelo zatvaranjem Mendy svaki puta kada bi Bellerin došao u pristup posjedu.

Brojčana superiornost u defenzivi, timska kohezija i sustavni rad dvije godine rezultiralo je 20 turnovera Arsenala u distribuciji, većina ostvarenih na svojoj polovici terena. Uz to, kao što prikazuje statistički prikaz dodavanja, Arsenal je većinu dodavanja imao na svojoj trećini terena, tražeći priliku za dolazak blizu Edersonovog gola.

Kao drugi detalj utakmice treba istaknuti Emeryjevu ideju kako se suprotstaviti Guardioli u fazama kada City ima posjed. Presing tijekom pripremnog dijela je jedan od taktičkih mehanizama koji je izgledao vrlo solidno s obzirom na vrlo kratko vrijeme koliko je Bask na klupi Topnika. Stavljanje Ramseya kao centralnog igrača u fazi obrane je bila njegova ideja kako zaustaviti Cityjev protok lopte jer je Velšanin najbolji igrač Arsenala u fazi presinga. Njegov zadatak bio je odsjeći Fernandinha kao najslabiju točku u ulozi holdera ili igrača čiji je zadatak prebacivati kratkim dodavanjima loptu u drugu zonu ili progresivno stvarati preduvjet za napad u zadnjoj trećini.

Arsenal se branio u 4-3-3 vrlo usko, pritom ostavljajući priliku Cityju da preko bokova pokuša stvoriti višak. Jedan od razloga zašto je City toliko dominantan u ligi je Guardiolina sposobnost na prilagodbu u brzom trenutku. Iako su nominalno startali u formaciji 4-3-3, reakcija na obrambenu postavku Arsenala bila je promjena u 3-5-1-1 s 2 romba u sredini.

City već standardno počinje napada uvlačenjem Walkera među stopere s intencijom da drugi bočni je postavljen uz aut liniju, no Guardiola je jučer imao druge planove. Katalonac je odustaje od fluidnosti tijekom napada svoje ekipe, pa je Mendy postavio u sredinu gdje je u fazama distribucije igrao poziciju lijevog veznog tjerajući Silvu na poziciju iza jedinog napadača Aguera.

S tom promjenom, Guardiola je potpuno osigurao kontrolu posjeda jer je u svakoj situaciji imao rješenje više u odnosu na protivnika putem brojčanog viška u sredini. Strogo matematički, 8 igrača Cityja okupiralo je tri zone u sredini naspram 6 igrača Arsenala.

Ipak, Guardiolin plan nije bio stvarati razliku kroz centralni prostor, nego bočne zone. S obzirom na to da je prednja trojka Arsenala gotovo cijelu utakmicu držala koncentraciju na vertikalna dodavanja prema zadnjoj trećini, kada su bili postavljeni u srednjem bloku, City je morao pronaći drugi način kako da posjed prebaci na protivničku polovicu. To su uradili dodavanjima Stonesa na Sterlinga ili češće Mahreza, koji su u toj modifikaciji 3-5-1-1 se pozicionirali duž aut linije kao odgovor na usku formaciju Arsenala. Jedan od razloga zašto je City dominantan je kvaliteta zadnje linije da vrlo jednostavno posjed prebace na bilo koji dio terena.

U trenutku kada krilo prihvatilo dodavanje Stonesa, aktivirala bi se pozicija Mendyja koji je underlap prebacio overlapom kreirajući prostor u sredini za Sterlinga. Kao i krila, Bernardo Silva bio je važnu ulogu kao dodatna opcija u kombinatorici pozicionirajući se blizu zone gdje bi lopta doći lopta koju prenesu krilni igrači. Isti manevar su koristili Mahrez i Walker na suprotnoj strani. Uostalom, tako je došao i prvi pogodak prvaka na jučerašnjoj utakmici.

Emery je u nastavku pokušao izmjenom Lacazette-Ramsey donijeti promjenu, no Guardiola brzo uzvraća udarac uvođenjem De Bruynea i kroz suradnju Aguero-B.Sila City dolazi do konačne pobjede.

Arsenalova usko postavljena obrana cijelu utakmicu nije imala rješenja kako odgovoriti suradnji krilo-bek na obje strana Cityjeve igre. Trenutak kada City prebacio u 3-5-1-1 prikazana je sva trenutna razlika u kvaliteti između ove dvije ekipe. Emery će trebati vremena prvenstveno vratili vjeru svojim igračima da prije same utakmice njihove šanse nisu ravne 0 u susretu s onim najboljima. Bask ima određene ideje, doveo je dobre igrače no trenutni problemi u obrani te izgradnji napada Arsenal razlikuju od Tottenhama i Liverpoola. S druge strane, City je drugi vikend zaredom pokazao zašto je trenutno neki drugi svijet za konkurenciju Premiershipa..

Video analiza:

Prezeleni Topnici trebaju više vremena
Nepuna tri mjeseca trebala su proći prije nego što se ponovno zaigra nogomet na travnjacima Premiershipa. Prošli četvrtak službeno je označio kraj povijesnog prijelaznog roka u kojem su neki dobro obavili posao, neki ne. Za početak prvenstva, označen je Old Trafford te dva sata poslije tijesna pobjeda Uniteda nad Leicesterom. Kroz vikend viđen je niz zanimljivih utakmica, okrunjenih derbijem kola na Emiratesu, gdje je prvak City došao prekinuti neugodnu tradiciju zadnje dvije sezone u kojima prvak nije upisao pobjedu na startu prvenstva. Jučerašnji domaćini optimistično su dočekali prvake, uvjereni da je otvaranje prvenstva idealna prilika za srušiti najbolju momčad lige, ...
Prezeleni Topnici trebaju više vremena
Nepuna tri mjeseca trebala su proći prije nego što se ...
*dodana i video analiza - BruceWayne, 14.8.18. 9:14, 0 0 0
Bateman | 08/2018

Alissonov rekordni transfer i Realova konstantna potraga za novim vratarom, usprkos činjenici da već imaju jednog vrhunskog na golu, potaknuli su me na analiziranje zašto su se cijene vratara toliko rapidno digle u kratkom roku te što klubovi danas uopće traže od vratara. U međuvemenu je Chelsea nanovo srušio rekord dovevši Arrizabalagu za 80 milijuna eura, a Perez je napokon ostvario svoju želju. No, krenimo od početka.

Talijanska posla

Obzirom da su oba gore spomenuta rekorda pala u Engleskoj logično bi bilo zaključiti da su petrodolari i novac od TV prava koji se slio u BPL inflatirali tržište, ali dok je ta činjenica točna, ipak nam ne daje odgovore na sva pitanja. Buffon je, sada već daleke 2001., doveden iz Parme za oko 53 milijuna eura, što je bio i dosadašnji rekord. Dakle i prije su si klubovi mogli priuštiti luksuz trošenja ogromnih količina novca na vratare, pa se postavlja pitanje zašto se trebala čekati 2018. godina da bi se taj rekord srušio. I što je još zanimljivije, zašto su do prošle sezone samo petorica vratara plaćeni više od 20 milijuna eura.

 Generalno gledano Serie A je bila spremna najviše platiti za vratare, što najbolje dokazuju primjeri Peruzzija (37 mil. eura kroz dva transfera), Freya (ukupno 50 mil. eura kroz četiri transfera unutar Serie A), Tolda (26,5 mil. eura) i već spomenutog Buffona. To nam govori da su talijani oduvijek znali koliko je važno imati dobrog vratara, iako se mora naglasiti da je u ta vremena Serie A uživala veći ugled nego danasi samim time financijski bila poprilično moćnija. Svi spomenuti vratari bili su „staroga kova“ (iako Frey jest imao malo neobičniji stil) i dovodili su se zato što su bili najbolji, a ne zato što su se uklapali u taktičke zamisli pojedinih trenera. Ukratko, vratar je bio tu da čuva gol.

Neki novi klinci

Nakon toga uslijedio je „tranzicijski period“ u kojem su se pojavili prototipovi modernih vratara, no u kojem su klubovi još uvijek bili nespremni uložiti 50 milijuna eura u čuvare mreže. Najvažniji predstavnici tog doba su Neuer, Curtois, De Gea i Oblak. Neuer je 2011. doveden za 30 milijuna eura nakon pet odličnih sezona u dresu Schalkea, u kojima je dosegao i polufinale Lige prvaka, a ne smijemo zaboraviti ni dobar nastup na SP-u u Južnoj Africi. Chelsea je tada još nedokazanog belgijanca doveo za „siću“, dok je Ferguson svoju veliku želju doveo za 25 mil. eura. Uzevši u obzir ne samo činjenicu da su svi spomenuti vratari danas „creme de la creme“, već da su i tada pokazivali ogroman potencijal (ili kao u Neuerovom slučaju, bili već gotovi vratari), spomenute cifre i ne čine se tako visoke. Sva tri transfera ostvareni su u ljeto 2011., a posljednji elitni vratar iz tog perioda prešao je iz Benfice u Atletico Madrid u ljeto 2014.

 Te godine odjednom su svi počeli pričati o nekom Oblaku koji brani za Benficu. „Što je Arturu?“ – bilo je prvo pitanje koje sam ja postavio kada sam ugledao slovenca na golu lisabonskog kluba, a isto pitanje su postavili manje-više svi. U pitanju nije bila ozljeda, već kriza iskusnog portugalca. Jesus je odlučio dati priliku mladoj rezervi i za par tjedana cijeli nogometni svijet pričao je o tom nekom Oblaku. Usprkos činjenici da je odigrao samo polovicu te sezone, slovenca biva proglašen najboljim golmanom portugalske lige i Simeone ga bez razmišljanja dovodi to ljeto. Cijena? 16 milijuna eura. Čini se logično za vratara s polugodišnjim iskustvom, ali tri godine poslije jedan vratar sa sličnim iskustvom i iz istog kluba prodan je za 40.

 Sva četvorica vratara bili su (i još uvijek jesu) iznimno kvalitetni, no jedan je iskakao, ne toliko po kvaliteti koliko po stilu kojim je postavio nove standarde kako se percipira posljednji čovjek obrane. Riječ je naravno o Neueru i tu dolazimo do nove ere koja još nije dosegla vrhunac, a u kojoj je vratar postao jednako bitan kotačić u ekipi kao i bilo koji drugi igrač, ne samo na način da treba biti kvalitetan, već da treba imati specifične vrline koje su potrebne određenom sustavu.

Muke po Navasu

Keylor Navas došao je u Real iz Levantea kao ponajbolji vratar lige, u ljeto u kojem je malu Kostariku odveo do četvrtfinala SP-a, i to za relativno malo novaca (10 mil. eura). U tom periodu svi već spomenuti vratari bili su nedostupni i sretni u svojim sredinama i Navas je trebao biti kvalitetno prijelazno rješenje. Da se razumijemo, Navas u dresu Levantea bio je jedan od MVP-eva La Lige, a gledati ga bilo je užitak. No njegov stil otpočetka se nije činio kompatibilan s Realovim imidžem, a usto, jedno je biti vrhunski kada imaš 10 udaraca po utakmici, a drugo kada imaš jednog kojeg moraš obraniti. Perezu je kostarikanac bio „trn u oku“ od samo početka, ali svaki put kada bi ga htio otpisati, Navas bi ili obranio čudo i spasio Real, ili bi se upetljala „viša sila“ pa je De Gein ugovor zakasnio par minuta. Ili jednostavno nisu imali koga dovesti. I tako je Navas osvojio tri Lige prvaka zaredom, pritom odigravši ogromnu ulogu za kraljevski klub. A što se onda dogodilo? Perez je ponovno svim silama pokušao dovesti vratara (dok ovo pišem napokon je i uspio u naumu). Zašto?

 Dobro objašnjenje dat će nam Squawka-in „Performance Score“, algoritam koji pomoću Opta-inih podataka mjeri pozitivan utjecaj pojedinca na utakmicu, a o kojem više možete pročitati ovdje. On nam govori kako je od svoje prve sezone na golu madriđana Navas u padu, a na slikama ispod možemo vidjeti i koliko.

Ali nije to jedini razlog, tim više što Perez vjerojatno ne provodi previše vremena na dotičnom websiteu. Najveći Navasov problem je njegov stil s malo hvatanja lopti i pretjeranim „dive-anjem“ (ne znam bolju hrvatsku riječ osim „bacanje“), koji nije u skladu s potrebama vrhunskog kluba i koji ga često zna koštati. To je vidiljivo i golim okom, ali je također potkrijepljeno brojkama, za koje ćemo se opet obratiti Squawka-i. Uzmemo li u obzir posljednje dvije sezone La Lige, dakle period u kojem su Navas, Oblak i Ter Stegen bili standardni na golu, nailazimo na zanimljive brojke.

U sezoni 2016/17 Navas je imao 70,19 % obrana, Oblak 71,23 %, a Ter Stegen 75,56 %. Postotak obrana dive-anjem kod Navasa iznosio je 68,6 %, dok je kod Oblaka iznosio 48%, a Ter Stegena 49%.

2017/18 kostarikanac je imao 69,47%, slovenac 82%, a nijemac 80,41%. Od toga je Navas imao postotak dive-a u iznosu od 74,24%, Oblak 53,66%, a Ter Stegen 50%.

Ove brojke služe samo kao potvrda onoga što je očigledno i dokazuju da Pereza dojam ne vara. Vratarev posao jest bacati se, ali samo kada je to potrebno. De Gea je možda najbolji primjer toga, obzirom na to da često brani dive-anjem ali nema nepotrebnih i nerezonskih padova, te da zna braniti i pomoću samog postavljanja. Također, većina lopti koje od njega zahtijevaju trud u vidu padova završavaju u njegovim rukama, a ne u korneru ili autu, kako je to većinom slučaj s kostarikancem. Realov predsjednik je oduvijek bio ovisnik o estetici i nije mogao prihvatiti imati na golu „neurednog“ vratara, koliko god on kvalitetan bio. Vremena u kojima su vratari letjeli i mijenjali smjer u zraku (kako glasi legenda o Vladimiru Beari) prošla su i sada vladaju drugi zakoni. Brzina igre i evolucija lopte u prvi plan su gurnuli postavljanje i pravovremenost, dok je svaka „parada“ postala bonus. Naravno, to ne znači da je zabranjeno bacati se, no statistika nam govori da su efikasniji vratari kojima je to posljednja solucija a ne stil koji prevladava.

Kao što smo već rekli, predsjednik kraljevskog kluba napokon je dobio ono što je želio u vidu Curtoisa, no prije nego se dotaknemo te teme, vratit ćemo se u ljeto 2017. i vidjeti zašto je Guardiola mladog brazilca s jednogodišnjim iskustvom portugalske Primeire platio 40 milijuna eura.

Ederson kao simbol Guardioline filozofije

Došavši na klupu „Građana“ Guardiola je doveo Brava za 17 milijuna eura. Taj pomalo nepromišljeni eksperiment pokazao se lošom odlukom, jer iako je čileanac dobro radio ono zbog čega je bio doveden, ostali segmenti njegove igre nisu bili na zadovoljavaćujoj razini. Katalonac je to odlučio ispraviti sljedećeg ljeta, kupivši Edersona za 40 milijuna eura.

Squawka nam govori da je sezone 2016/17 Ederson imao najbolji „Performance Score“ u portugalskoj ligi, kao i 2017/18 u engleskoj, ali to nije razlog zbog kojeg je brazilac plaćen toliko. Također, njegova statistika iz prve sezone u dresu Manchester Cityja kazuje nam da je imao 66,67% obrana, ili pretvoreno u apsolutne brojke 52 obrane iz 85 udaraca prema golu. Zaključujete da ni te slabe brojke nisu razlog? U pravu ste. Možda uspješni izlasci na centaršuteve? Nije Ederson loš u tome, ali nije ni blizu npr. Pickfordovih 108 (od kojih je uspješno bilo svih 108). Vjerojatno do sada već shvaćate na što ciljam, pogotovo kada je Guardiola u pitanju. Naravno, razlog je njegova anticipacija i igra nogom.

 Prije petnaest sezona u Premier ligi postotak uspješnih dodavanja svih vratara iznosio je 42,6%, dok danas iznosi 54,1%. Kao što možemo vidjeti iz tablice ispod najveći skok dogodio se između sezona 2010/11 i 2012/13, kada je u samo dvije godine uspješnost porasla za skoro 6%. Točno u tom periodu Neuer je ostvario transfer u Bayern i na vratare se prestalo gledati kao na balvane na golu koji znaju samo ispucati loptu, a golmani tipa Van der Sar koji je u svoje vrijeme bio iznimka, već sada su postajali pravilo.

Zanima vas gdje je Ederson završio prošle sezone po postotku uspješnih dodavanja? Odmah uz bok Paulu Pogbi, s 85,3% uspješnosti. Također, njegovih 40 „sweeper clearances“ (ili u prijevodu istrčavanja na loptu izvan kaznenog prostora) više je nego što je ostvario ijedan drugi vratar u Premier ligi prošle sezone.

Kraljevstvo za vratara

Dakle, danas više nije samo važno imati najboljeg vratara na svijetu, već vratara koji se uklapa u filozofiju trenera i imidž kluba. To je shvatio i Jurgen Klopp, pa je sam sebi uskočio u usta potpisavši Alissona prošli mjesec za tada rekordnih 62,5 milijuna eura. Njemački strateg napokon je došao do zaključka da njegova momčad ne može tolerirati Mignoleta i Kariusa, već da mu treba vratar koji je komplementaran ostatku ekipe i koji će aktivno doprinijeti ostvarivanju Liverpoolovih ciljeva. Također, vratar koji je sposoban uhvatiti loptu te je brzo i točno distribuirati brzancima u napadu od velike je koristi brzoj tranzicijskoj igri kakvu njeguje Klopp. Karius je možda bio sposoban za to, ali nažalost ostali segmenti njegove igre nisu bili dovoljno dobri, a u današnjem svijetu to se ne prašta. Alisson je kompletan vratar i što je najvažnije, hladan je i psihološki stabilan.

Možemo pogledati i njegove brojke, a one kažu da je prošle sezone imao daleko najveći „Performance Score“ u Serie A, dok mu je postotak uspješnih obrana stao na 77,31%. Postoji još jedan zanimjliv podatak, koji nam je također omogućila Opta, a tiče se omjera koeficijenta golova za koje se očekuje da će ih vratar primiti i stvarno primljenih golova. Algoritam je procijenio da je Alisson prošle sezone trebao primiti 36,31 gol, a on ih je primio 28. Nastala razlika od 8 golova jedna je od najvećih u ligama petice.

Događaji 8. kolovoza 2018.

I tu dolazimo do sapunice oko odlaska Curtoisa iz Chelsea i njihovog ekspresnog dovođenja Arrizabalage za nestvarnih 80 milijuna eura.

Real je jedan od najvećih klubova na svijetu, a povijesno gledano i najveći, no i dalje nemaju financijsku moć engleskih klubova i pariških šeika. Sukladno tome, Perez nikada nije bio spreman potrošiti na vratara kao na igrača. Nakon propalog transfera De Gee, španjolac je potpisao novi ugovor s Unitedom koji ga je učinio preskupim za Pereza, dok se s Arrizabalagom dogodila slična situacija. Ovo ljeto mu se otvorila prilika u vidu Curtoisa, koji je bio u posljednjoj godini ugovora i htio je otići, te je Perez bez puno razmišljanja iskeširao 35 milijuna eura za Zlatnu rukavicu SP-a.

Curtois je vratar s modernom tehnikom ukomponiranom u tradicionalni stil branjenja, bez neke izrazite sposobnosti igre nogom. No njegova visina, brzina, postavljanje, pravovremenost i sigurnost je ono što Realu treba. I u tome su mu konkurencija samo De Gea i Oblak, a obzirom da su oni nemjerljivo skuplji u ovom trenutku, Perez je prošao odlično i dobio elitnog vratara „ispod cijene“. Ali i što je njemu još važnije, vratara po ukusu.

Chelsea je pak, u strahu da ne bi ostali osuđeni na Caballera i Greena,, „izvalio“ 80 milijuna eura za Kepu Arrizabalagu iz Athletic Bilbaa, srušivši tako rekord koji je postavio Liverpool samo mjesec dana ranije.

Za početak treba reći da je baskijski klub jedan od najtežih pregovarača i nijedna zvijezda posljednjih godina nije napustila klub za manju svotu od one koja je bila određena otkupnom klauzulom, te Chelsea nikada nije imao šanse dobiti ga jeftinije. Također, prijelazni rok za premierligaše završio je u petak popodne, što je značilo da londonski klub više nije imao vremena. U Arrizabalagi su dobili jednog fantastičnog vratara, koji je stilom jako sličan belgijancu i možda čak i bolji u igri nogom. No ipak, taj transfer bio je više „panic buy“ nego što je bio promišljen, te ne predstavlja „realno“ stanje na tržištu.

Sukladno tome, postavlja se par pitanja. 23 godine u današnje vrijeme nije malo za vratara, ali nije ni mnogo, a to pogotovo vrijedi kada mu je iskustvo limitirano na 53 utakmice u La Ligi. De Gea je imao slično iskustvo kada je dolazio u United i nije se dobro proveo u početku. Prvu sezonu se dobrano mučio i morao je dijeliti minutažu s Lindegaardom (!), a da Ferguson nije vjerovao u njega tko zna što bi sada bilo sa španjolcem. Chelsea se upustio u sličan rizik, tim više što će financijski aspekt stvoriti dodatni pritisak na mladog baska. Period privikavanja na engleski stil nogometa sigurno će mu biti potreban i važno je da za to vrijeme ima apsolutnu podršku suigrača, trenera i uprave. Njegov stil koji je razvio igrajući u La Ligi ne uklapa se baš u Sarrijevu filozofiju i stil igre otočkih momčadi, ali Kepa je tehnički potkovan vratar i sposoban je uklopiti se. Problem je taj što su kritike, nestrpljenje i klimava klupa svakodnevne pojave na Stamford Bridgeu koje će se teško iskorijeniti. Da li će on sve to izdržati i postati jedan od najboljih vratara na svijetu, te na taj način isplatiti Abramoviču ulaganje, ostaje za vidjeti. Ako ne, uvijek će se moći vratiti u Bilbao ili postati „go-to“ vratar za osrednje španjolske klubove, što i nije najgora stvar na svijetu.

Zaključak

Zaključak svega je da smo već duboko zagazili u eru u kojoj se vratari promatraju drugačijim očima i podložni su kompleksnijim „seciranjima“, te sukladno tome na tržištu dolazi do velikih promjena. Također, Hoekova hipoteza o R-tipu (reaktivni) i A-tipu (anticipativni) vratara sada zadobiva nove, šire dimenzije. I dalje se vratari mogu podijeliti na jedne i druge, sukladno njihovim najizraženijim kvalitetama, ali unutar svakog tipa već se javljaju „sub-tipovi“ te hibridi, kao što je primjerice Ederson, koji je anticipativni tip s dobrom reakcijom.

Primjer Arrizabalage još će neko vrijeme ostati iznimka, dok će se u pravilu astronomske cifre plaćati za vratare koji kvalitetama jasno odgovaraju specifičnim potrebama određenih sustava. Najbolji dokaz tome je činjenica da za razliku od dosadašnjih velikih prvenstava, netom završeni SP nije izazvao potres na tržištu vratara, bez obzira na to što smo imali priliku upoznati nekoliko zanimljivih vratara (tu prvenstveno mislim na Jo Hyeon-woo-a iz Koreje).

Nogometna igra svakim danom sve više evoluira, što na terenu, što izvan njega i teško je predvidjeti što će se događati za deset godina, a kamoli u daljoj budućnosti. No ono što je gotovo pa sigurno je da će se za svaku poziciju postavljati sve veći zahtjevi i da će se razlika u valoriziranju pozicija sve više smanjivati. Svi sportovi kreću se u smjeru podizanja razine zabave i promjene koje se donose, donose se kako bi napadački stil prevladao. Sukladno tome, razvoj taktike u velikoj većini slučajeva ide u smjeru napada. Najbolji primjeri za to su rukomet u kojem ekipe sve češće igraju s praznim golom i futsal u kojem se danas vratar vadi u priličnom ranim fazama utakmice. Također, u NHL-u 2015. godine, u trenutcima kada je njihova ekipa gubila s jednim golom razlike, treneri su se odlučivali na vađenje vratara u prosjeku 20 sekundi ranije nego 2008.

I nogomet čekaju vremena u kojima će vratari postati još aktivniji i još više utjecati na građenje napada. Ljeto 2018. donijelo nam je veliki iskorak za nogomet kao cjelinu i ubrzo ćemo mi biti ti koji će pričati novim generacijama kako su vratari izgledali u naše vrijeme, baš kao što mi danas slušamo o vratarima iz nekih prošlih vremena.

Rise of the Goalkeepers
Alissonov rekordni transfer i Realova konstantna potraga za novim vratarom, usprkos činjenici da već imaju jednog vrhunskog na golu, potaknuli su me na analiziranje zašto su se cijene vratara toliko rapidno digle u kratkom roku te što klubovi danas uopće traže od vratara. U međuvemenu je Chelsea nanovo srušio rekord dovevši Arrizabalagu za 80 milijuna eura, a Perez je napokon ostvario svoju želju. No, krenimo od početka. Talijanska posla Obzirom da su oba gore spomenuta rekorda pala u Engleskoj logično bi bilo zaključiti da su petrodolari i novac od TV prava koji se slio u BPL inflatirali tržište, ali dok ...
Rise of the Goalkeepers
Alissonov rekordni transfer i Realova konstantna potraga za novim vratarom, ...
Uh, ne znam kako mi je to promaklo. Hvala na napomeni! :) - Bateman, 12.8.18. 23:57, 0 0 0
Odlična analiza. Sve pohvale. Ovo za NHL i 20 sec ranije... jel to samo fun fact ili imas neki izvor. Čini mi se bas zanimljivo ako je detaljnije obrađeno. - danijel_os, 13.8.18. 13:18, 1 0 0
O tome sam već duže vremena čitao i nailazio na razne članke. Pišući ovu analizu sjetio sam se toga i malo istražio i naišao na ovaj članak između ostalih. Vjerojatno nema kredibilitet Opta-e, ali mislim da nije čista trivia. - Bateman, 13.8.18. 14:26, 0 0 0
https://www.tsn.ca/the-math-on-pulling-goaltenders-1.465010 - Bateman, 13.8.18. 14:26, 1 0 0
Spektakularno dobar analiza! - Losovius, 13.8.18. 16:35, 1 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.