zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 14.09.2018.
  • 38
  • 6

Za sve dobre hipoteze koje nemaju svoju temu...

Tribina hipoteza!

Ocijenimo najbolje svjetske trenere:
Josep Guardiola - razina trenera jedan od najboljih na svijetu 9.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 3, 17, 16
Jose Mourinho - razina trenera trener za top klub 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 15, 15, 7, 1
Mauricio Pochettino - razina trenera trener za top klub 8.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 6, 22, 10, 0
Jürgen Klopp - razina trenera jedan od najboljih na svijetu 8.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 12, 25, 1
Maurizio Sarri - razina trenera trener za top klub 8.2 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 5, 23, 9, 1
Unai Emery - razina trenera trener za dobar klub lige petice 7.4 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 20, 16, 0, 0
Thomas Tuchel - razina trenera trener za top klub 7.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 8, 26, 4, 0
Leonardo Jardim - razina trenera trener za dobar klub lige petice 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 1, 7, 19, 11, 0, 0
Julen Lopetegui - razina trenera trener za dobar klub lige petice 7.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 19, 13, 2, 0
Diego Simeone - razina trenera jedan od najboljih na svijetu 8.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 17, 20, 0
Ernesto Valverde - razina trenera trener za top klub 7.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 13, 20, 3, 0
Massimiliano Allegri - razina trenera trener za top klub 8.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 23, 9, 3
Carlo Ancelotti - razina trenera trener za top klub 7.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 13, 17, 3, 1
Marcelino García Toral - razina trenera trener za dobar klub lige petice 6.7 0, 0, 0, 0, 0, 3, 9, 24, 2, 0, 0
Eusebio Di Francesco - razina trenera trener za dobar klub lige petice 6.9 0, 0, 0, 0, 0, 2, 8, 21, 7, 0, 0
Luciano Spalletti - razina trenera trener za dobar klub lige petice 6.9 0, 0, 0, 0, 0, 2, 7, 22, 7, 0, 0
Niko Kovač - razina trenera trener za dobar klub lige petice 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 2, 3, 26, 6, 0, 1
Lucien Favre - razina trenera trener za dobar klub lige petice 6.8 0, 0, 0, 0, 0, 4, 7, 19, 8, 0, 0
Antonio Conte - razina trenera trener za top klub 7.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 10, 22, 6, 0
Zinedine Zidane - razina trenera trener za top klub 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 1, 1, 13, 16, 4, 3

Analize (6)

Bateman | 09/2018

Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili stvarna prednost?

Kada bi upitali trenere i igrače koju utakmicu bi igrali pred svojim navijačima, gotovo svi bi odgovorili da je to druga. Tom logikom se vodi i UEFA te nakon grupne faze svojih natjecanja spomenutu „prednost“ dodjeluje momčadi koja je završila kao pobjednik skupine. No da li druga utakmica na domaćem stadionu zaista daje toliku prednost?

Lionel Page i Katie Page u svom istraživanju 'The second leg home advantage: Evidence from European football cup competitions', koji je objavljen u Journal of Sports Sciences uhvatili su se u koštac s tim problemom te na uzorku od 12,364 utakmice Lige prvaka, Kupa UEFA-e i Kupa pobjednika kupova u periodu od 1955 – 2006, došli su do zaključka da momčad koja igra drugu utakmicu kod kuće ima 54.33 % šanse za prolaz. Uzevši u obzir da su u drugoj utakmici domaćini bili ponekad favoriti, a ponekad autsajderi, prednost djeluje nezamjetno. Također, istraživanje je pokazalo da se ta prednost u novije vrijeme sve više topi, čemu je razlog izostanak većine stvari koje sam spomenuo kao razlog za prvotno uvođenje Pravila. Kao i u mojoj analizi koja je obuhvaćala kraći period i manji broj utakmice, Paige i Page su također došli do zaključka kako najveća prednost zapravo nastaje u produžetcima, u kojima je domaćin odnio 66,42 % pobjeda na uzorku od 186 utakmica, dok su jedanaesterci otišli na stranu domaće ekipe u 57,33 % slučajeva. No, kao što već znamo, jedanaesterci zahtijevaju mnogo dublju analizu zbog svoje specifičnosti te se čak i spomenuta prednost može osporiti.

Do sličnih zaključaka je 2010. došao i njemački trojac sa Muchenskog sveučilišta – Eugster, Gertheiss i Kaiser, koji su čak predložili da bi pobjednicima skupina trebalo dati na izbor koju utakmicu žele igrati kod kuče.

Ipak, ako ste jedna od osoba spomenutih u prvoj rečenici odlomka, nikakvo istraživanje vas neće uvjeriti da nije bolje kod kuće igrati uzvrat. Psihološki aspekt u kojem treneri i igrači postave stvari na način: „idemo se potući u gostima i izvući neriješen rezultat, pa ćemo to nadoknaditi pred svojim navijačima“ jednostavno je neiskorjenjiv i teško mu se može naći protuargument u izoliranoj situaciji. Prošle sezone smo vidjeli Romu kako nakon 4:1 poraza na Camp Nou u uzvratu pobjeđuje 3:0 i ostvaruje nešto što se u tom trenutku činilo nevjerojatnim. Može li itko sa sigurnošću reći da bi objektivno lošija ekipa „okrenula“ jednu od najboljih momčadi Europe i svijeta pred, na primjer, praznim tribinama? To je zaista teško povjerovati te dokazuje da psihološki aspekt u nogometu još uvijek igra veliku ulogu i statistika od koje se ne može pobjeći, ne mora značiti ništa u određenoj situaciji.

Prednost domaćeg terena iscrpno je istraživana i često debatirana i u američkim ekipnim sportovima, no tamo se gostima mnogo manje ide u susret. Razlog zašto je tome tako, a koji će ujedno i objasniti zašto se i u nogometu moguće spremaju slične promjene, slijedi.

Apsolutna prednost domaćeg terena

U američkim sportovima nakon završetka regularnog dijela najbolja momčad ima prednost domaćeg terena do kraja natjecanja. U NBA-u, NHL-u i MLB-u to se manifestira na način više rangirana momčad igra prvu utakmicu na svom terenu i ako dođe do tie-breaker utkamice, ona bude domaćin. Finale se također igra potencijalno jednom više na terenu više rangirane momčadi u spomenutim sportovima. U NFL-a se pak finale igra na unaprijed određenom, uvjetno rečeno, neutralnom stadionu. No prednost više rangiranoj momčadi u play-offu NFL-a dolazi do izražaja u tome što se cijelo dogravanje igra na samo jednu utakmicu, a što u teoriji može značiti da će najbolja momčad cijelo vrijeme biti domaćin, a najlošija cijelo vrijeme biti gost. Sukladno tome domaće ekipe su u pravilu biti uspješnije, no to se može objasniti i jednostavnom činjenicom da su u određenoj sezoni to jednostavno bile bolje momčadi.

Spomenuti koncept se ne čini u potpunosti pravedan, no Amerikanci shvaćaju da bi isto tako nepravedno bilo davati prednost gostujućoj ekipi. Kao i u europskom nogometu i u SAD-u je prednost domaćeg terena u padu. Još uvijek se smatra da npr. u NFL-u hendikep gostujuće momčadi u startu iznosi tri poena, no u današnje vrijeme to je sve diskutabilnije. U svijetu u kojem su relokacije momčadi i nastajanje novih česta pojava, prednost domaćeg terena je izuzetno relativan pojam.

Uzmimo za primjer Los Angeles Chargerse, koji su do prošle sezone bili smješteni u San Diegu. Njihov vlasnik, isprovociran odbijanjem stanovnika da pomognu financirati izgradnju novog stadiona, odlučio je preseliti svoju momčad u LA. Planovi za izgradnju stadiona su postojali i krenuli su u ostvarivanje, no u prijelaznom periodu Chargersi svoje utakmice igraju u StubHub Center-u, domu LA Galaxy-a. Stadion nedostojan najpopularnijeg sporta u SAD-u koji može primiti mizernih 27.000 gledatelja doprinio je ionako nezainteresiranom pristupu stanovnika LA-ja koji su iste godine dočekali povratak Rams-a iz St. Louisa, te su Chargersi prošle sezone imali zanemarivu podršku na domaćem terenu, a nerijetko se događalo da su brojniji bili navijači gostujuće momčadi. To se ne može ni usporediti npr. sa Seattle-om, koji je u SAD-u sinonim za prednost domaćeg terena i na kojem gostujući quarterbackovi ponekad ne mogu čuti ni svoje misli od zaglušujuće buke.

NFL je svjestan razlika nastalih načinom na koji sistem funkcionira, a zahvaljujući modernim vremenima i UEFA počinje to shvaćati. Ako jedna momčad može igrati konferencijsko finale u teškim uvjetima Mile High Stadiuma u Denveru, s kojima se možda do tada nikada nisu susreli, bez ikakve prednosti u vidu računanja poena, nema razloga da bi takvu prednost imao npr. Atletico Madrid kada dolazi u goste Monacu gdje navijači kao takvi praktički ne postoje, znajući da će za tjedan ili dva imati popravni na svom terenu.

 

Zaključak

Domaći teren će uvijek biti prednost i za to postoje brojni razlozi. Upoznatost s okolinom, blizina obitelji i rutina prije utakmice, te izostanak putovanja, neki su od glavnih. Podrška navijača i njihov dokazani podsvjesni utjecaj na suca, također su vrlo bitni. Iako se kod ovog zadnjeg mora spomenuti neslaganje psihoanalitičara u određivanju da li sudac podsvjesno staje na stranu domaćina zbog pritiska s tribina ili podsvjesno staje na stranu momčadi koja bolje igra i napada, što često bude domaćin.

Ipak, možda najbolje objašnjenje dao je Daniel Kahneman, jedan od najvećih autoriteta na polju psihologije donošenja odluka i bihevioralne ekonomije, koji je ujedno nagrađen i Nobelovom nagradom za ekonomiju 2002. On je postavio hipotezu po kojoj evolucijski gledano svi ljudi osjećaju povezanost sa svojim teritorijem i imaju potrebu braniti ga. To je sve već dobro poznato, no on ide korak dalje te na temelju svojih istraživanja dolazi do zaključka da je sportašima dvostruko gori osjećaj izgubiti na svome terenu nego pobijediti na tuđem. Objašnjenje kojim brani tu hipotezu, a za koje svakodnevno dobivamo potvrdu, glasi da igrači domaći teren percipiraju kao mjesto gdje se ne smije biti poražen, te imajući u vidu da i druga momčad njeguje taj stav, logično pretpostavljaju da će gostujuća utakmica biti proporcionalno teža te da je sve osim poraza uspjeh. A poraz koji doživiš kad ni ne očekuješ pobjedu zasigurno ne boli jednako.

Naravno da igrači Real Madrida kada gostuju kod npr. Levantea ne percipiraju utakmicu na taj način, no čim se nađu momčadi koje su slične kvalitetom, spomenuti osjećaj se zasigurno javlja.

Činjenica je da su u susretima koji se igraju na dvije utakmice obje momčadi u istoj poziciju u startu, a to da li je negdje publika više ili manje zastrašujuća nije problem koji bi krovna organizacija trebala rješavati. U međunarodnom nogometu prednost domaćeg terena je izraženija nego što je to slučaj u klupskom, ali to je i za očekivati s obzirom na specifičnost reprezentacija kao natjecateljskih kolektiva te česte netrpeljivosti među narodima. Sukladno tome, Pravilo bi trebalo ostati na snazi u natjecanjima takve vrste.

U klupskom nogometu pak, a pogotovo u europskom koji je daleko najelitniji, trebalo bi se dobro razmisliti ima li smisla da Pravilo ostane na snazi. Jer činjenica je da svaki prolaz neriješenim rezultatom na račun Pravila u javnosti stvara osjećaj nepravde, a momčadi koja ispadne ostavlja gorak okus u ustima. Također, rijetko će koji ozbiljni trener biti iskreno zadovoljan neriješenim rezultatom, te će to biti zamaskirano isključivo činjenicom da je ultimativno ostvario prolaz, što i jest jedini cilj u turnirskom sustavu natjecanja.

Ukidanje Pravila donijelo bi manje kalkulacija koje se mogu percipirati kao anti-nogometne, a momčadima i dalje nitko ne bi oduzeo sve ono što dolazi s njihovim domaćim terenom. A ako bi neki klub ostao „zakinut“ jer ima nezainteresirane navijače ili su mu tribine prepune turista, to bi trebao biti problem tog kluba, a ne UEFA-e. Wenger i ostali treneri koji se zalažu za promjenu su u pravu, jer smjer u kojem nogomet ide sve više je orijentiran globalizaciji i komercijalizaciji, što posljedično sve više otapa prednost igranja na domaćem terenu i ako bi Pravilo ostalo na snazi, ubrzo bi se moglo dogoditi da gostujuće momčadi ustvari budu u prednosti. Promjenom bi se stavio naglasak na igru, a stadioni s odličnim navijačima koji bi davali veću prednost svojoj momčadi pružili bi elitnom nogometu draž koju danas sve rjeđe viđamo.

Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - drugi dio
Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili stvarna prednost? Kada bi upitali trenere i igrače koju utakmicu bi igrali pred svojim navijačima, gotovo svi bi odgovorili da je to druga. Tom logikom se vodi i UEFA te nakon grupne faze svojih natjecanja spomenutu „prednost“ dodjeluje momčadi koja je završila kao pobjednik skupine. No da li druga utakmica na domaćem stadionu zaista daje toliku prednost? Lionel Page i Katie Page u svom istraživanju 'The second leg home advantage: Evidence from European football cup competitions', koji je objavljen u Journal of Sports Sciences uhvatili su se u koštac s ...
Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - drugi dio
Prednost igranja druge utakmice na svom terenu; samo mit ili ...
Pravilo nije uvedeno zbog putovanja, pa niti zbog publike kako su i prvom dijelu rekao. Domaći teren je u početku bio velika prednost jer tereni nisu bili standardizirani. Još uvijek stoji pravilo da teren može biti dužine od 90 do 120 metara - gradim, 30.9.18. 15:33, 0 0 0
i širine od 45 do 90 metara. Danas postoi posebno pravilo za međunarodne utakmice gdje su gabariti suženi / dužina 100 - 110 x 64 - 75). moguća odstupanja su znatno manja. Prije se momčadi isplatilo gubiti 2:0 i čekati kraj u gostima, s mišlju "imamo - gradim, 30.9.18. 15:37, 0 0 0
ih doma na našem širokom terenu s visokom travom" ( ili koja već kombinacija). Danas su svi tereni manje-više slični i iste kvalitete. Zato se smanjuje ta prednost domaćeg terena i dans je to manje-više čista psihologija. Prije to nije bio slučaj - gradim, 30.9.18. 15:40, 0 0 0
Mislim da je nemoguće odrediti koliko je utakmica odlučeno golovima u gostima, jer se to ne vidi nužno iz završnog rezultata. Evo, Dinamo - YB, je velikim dijelom odlučilo pravilo gola u gostima. 1:1 u švicarskoj, i kad pol sata prije kraja primiš - gradim, 30.9.18. 15:42, 0 0 0
doma za 1:2 i trebaš zabiti još dva, teško se vratiti. Ili Hrvatskai odlazak na SP 98 protiv Ukrajine. 2:0 iz Zagrebu, Bokšić zabije za 1:1 u Kijevu i možeš suditi kraj. Da nema gola u gostima, ta bi utakmica i u 80. minuti bila otvorena - gradim, 30.9.18. 15:44, 0 0 0
Bateman | 09/2018

Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku okupili najelitniji klupski treneri kako bi s predstavnicima UEFA-e prokomentirali situaciju u elitnom klupskom nogometu i predstavili im svoje ideje. Za razliku od prijedloga vodećih ljudi konfederacija i vlasnika klubova, koji su gotovo pa uvijek vođeni financijskim motivima, prijedlozi trenera uvijek se kreću u smjeru poboljšanja nogometne igre i većinom budu smisleni. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta, pa smo tako od UEFA-inog direktora za natjecanja Giorgia Marchettija mogli saznati da su treneri predložili dvije promjene. Prva se odnosila na implementaciju jednog datuma završetka prijelaznog roka za sve članice UEFA-a, a druga se odnosila na temu o kojoj ću u ovom članku govoriti, a to je ukidanje pravila „pogotka u gostima“ u UEFA-inim natjecanjima.

Arsene Wenger već je duže vremena zagovornik ideje o ukidanju tog pravila, argumentirajući kako je ono zastarjelo i kako u današnje vrijeme prednost domaćeg terena ne vrijedi onoliko koliko je to bio slučaj u prošlosti. Francuz je neslavno završio svoju vladavinu klubom iz sjevernog dijela Londona, ali dok su posljednjih nekoliko godina bacili sjenu na njegove prijašnje uspjehe, ne smije se zaboraviti da je Wenger bio jedan od najboljih off-field managera, držeći uzde svih aspekata vođenja kluba, te se njegove ideje nikada ne bi smjele olako odbaciti. Ovogodišnji susret u Nyonu dao nam je do znanja da nije sam u tom nastojanju i ostavljen je dojam kako se europski nogomet sve više približava ukidanju spomenutog pravila. Shodno tome, odlučio sam istražiti povijest tog pravila, različite varijacije koje se primjenjuju diljem svijeta, te analizirati prednosti i nedostatke koje određena varijacija donosi momčadima. Također, usporedit ću i prednost domaćeg terena u nogometu u odnosu na američke momčadske sportove, koji njeguju drukčija pravila. Za potrebe jasnoće, od sada pa nadalje spomenuto pravilo o pogotku u gostima spominjat ću jednostavno kao „Pravilo“. Pa krenimo od početka.

Okrutna večer u Rotterdamu

24. ožujka 1965. u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova susreli su se Liverpool i Koln. Preciznije rečeno, susreli su se po treći put u nešto više od mjesec dana. Ukupan rezultat nakon dvije utakmice bio je 0:0, a kako je tada bilo na snazi pravilo da se u tom slučaju igra treća utakmica na neutralnom terenu, Rotterdam je određen kao mjesto odluke. Nakon 90 minuta rezultat je bio 2:2 te je utakmica otišla u produžetke. U produžetku su mreže mirovale te ni nakon 300 minuta igre pobjednik nije bio određen. Kako pravilo pogotka u gostima tada još nije bilo na snazi, a razigravanje izvođenjem jedanaesteraca stiglo tek godinama poslije, o pobjedniku se odlučivalo bacanjem novčića. Nepreboljivo okrutan način određivanja pobjednika te večeri dosegao je još strašniju razinu.

Do završetka utakmice teren se pretvorio u jednu veliku kaljužu, te je potrebno bilo ne jedno – već dva bacanja novčića. Kako je i sam Ron Yeats, tadašnji kapetan Liverpoola, rekao, u prvom pokušaju novčić je pao na suprotnu stranu od one koju je on bio izabrao, no kako je teren bio neravan nagovorio je suca da ga baci ponovno, jer je novčić stao poprilično nakošeno. Belgijski djelitelj pravde ga je poslušao i ovoga puta je novčić pao na „pravu“ stranu, odvevši Liverpool u polufinale, a Koln neviđenom okrutnošću kući nakon 300 minuta u kojima su ostali neporaženi. Sljedeće sezone pravilo pogotka u gostima je ustanovljeno i premijerno implementirano u susretu osmine finala Kupa pobjednika kupova u kojem je mađarski Honved izbacio Duklu iz Praga ukupnim rezultatom 4:4.

Razlozi donošenja Pravila

Sredinom šezdesetih godina nogometom još uvijek nije upravljao novac. Naravno da su najbolji igrači imali najveće plaće te da su postojale privlačnije destinacije od nekih drugih i bolje lige od nekih drugih, no treneri su bili ti koji su svojim zamislima i inovacijama dovodili svoje momčadi do europskih uspjeha. Engleska liga nije bila ono što je danas, a najveći vizionari tog vremena radili su kao treneri diljem starog kontinenta, a ne samo u ligama koje mi danas poznajemo kao „lige petice“. Također, ona iskrena strast navijanja za svoj klub bila je mnogo izraženija u to vrijeme nego što je to slučaj danas, a „poligamni“ navijači, kako one današnje naziva Simon Kuper, bili su izuzetna rijetkost. Dukla bi u Budimpešti bila dočekana u mnogo neugodnijoj atmosferi nego što je to slučaj danas kada npr. Roma posjeti Santiago Bernabeu, te je utjecaj na psihu gostujućih igrača bio negativan, dok bi domaćima navijanje prepunog stadiona davalo još veći podstreh. Naravno da je i u današnje vrijeme sve to prisutno, no u puno manjoj mjeri.

Također, ni izazovi organizacijsko – finacncijske prirode nisu bili zanemarivi. Prometna infrastruktura bila je daleko od današnje te je put zahtijevao vrijeme, novac, a u konačnici bi neizbježno izazvao iscrpljenost kod igrača. UEFA je dakle došla do zaključka da su gostujući klubovi u nepovoljnijem položaju, te da bi pogotci postignuti na svom stadionu trebali vrijediti manje od onih koji su postignuti u gostima. Jer kao što se dobri domaćini potrude da im se gosti osjećaju kao kod kuće, tako bi i momčadi u svojoj „kući“ ugostili protivnike dajući im, striktno nominalno gledano, laganu prednost.

Zanimljivo je da CONMEBOL nije usvojio to pravilo sve do 2005., pa su tako susreti Copa Libertadores-a bili odlučivani izvođenjem jedanaesteraca ako bi ukupan rezultat nakon 180 minuta bio neodlučen. Najelitinije južnoameričko natjecanje, naime, do spomenute godine nije implementiralo niti produžetke. No o različitim implementacijama Pravila ili izostanka istih ćemo govoriti nešto kasnije.

Apsurdni slučajevi implementacije Pravila

Dakle razlozi na temelju kojih je Pravilo donešeno bili su svima (barem u Europi) jasni te je desetljećima taj sustav funkcionirao gotovo besprijekorno. Ipak, dva su se primjera izdvojila i dokazali manjkavost Pravila.

Prvi primjer odnosi se na relativno svjež događaj, a to je 3. pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka sezone 2014-15 i dvoboj Legije iz Varšave i Celtica. Poljaci su u prvoj utakmici potpuno nadigrali Škote i ispratili ih kući s 4:1, ali nisu se tu zaustavili. U uzvratu igranom u Glasgowu, Legija je još jednom pokazala nadmoć pobjedivši 2:0, što je ukupno iznosilo uvjerljivih 6:1. No Poljacima se pokrala pogreška i u uzvratu su na teren poslali suspendiranog Bartosza Bereszynskog. U tim slučajevima utakmica se registrira 3:0 za protivnika, što je u konkretno u ovoj situaciji značilo da je ukupan rezultat iznosio 4:4, a dalje je prošao Celtic zahvaljujući golu u gostima. Dakle momčad koja je pobijedila 6:1, pritom čak zabivši više pogodaka u gostima od protivnika, ispala je iz natjecanja na račun tehničke pogreške i Pravila.  

Pravilo o nemogućnosti igranja igrača koji je pod suspenzijom jedno je od temeljnih postulata „pravne“ uređenosti nogometnih natjecanja, koje je s apsolutnom opravdanošću donešeno iz očitih razloga, ali svi su osjetili da je Legiji nanešena ljudska nepravda. Jer niti je Bereszynski Messi, niti je Celtic, čak ni nakon poklona u vidu +5 gol razlike u odnosu na stvarnan rezultat, „postigao“ više pogodaka od Legije.

Za drugi primjer vratit ćemo se u sezonu 2002-03 i polufinale Lige prvaka između Milana i Intera. Gradski rivali igraju na istom stadionu i oboje imaju sličnu podršku u gradu. Također, oba kluba imaju slično bogatu povijest, pa čak i sličan globalni utjecaj. Uzevši u obzir da su u pitanju talijanske momčadi, već prije prvog susreta nazirala se potencijalno apsurdna situacija, koja se na kraju i dogodila. Prva utakmica u kojoj je službeni domaćin bio Milan završila je 0:0, dok je u drugoj rezultat bio 1:1. S obzirom da je Milan postigao pogodak kao „gost“, a Inter kao „domaćin“, rossoneri su bili ti koji su otputovali u Manchester te godine.

Replika na očiglednu nepravdu može biti činjenica da domaća momčad za svaku utakmicu na raspolaganje dobije mnogo veći broj ulaznica od gostujuće, što je i u ovoj situaciji bio slučaj. No problem nastaje kada se u obzir uzme broj ulaznica u slobodnoj prodaji, a do kojih gostujući navijači mogu doći jednako kao i domaći. Jednostavno, hendikep koji je gostujuća momčad imala u obje utakmice bio je praktički zanemariv, a zasigurno nedovoljan da bi pogodak ijedne strane vrijedio više od pogotka one druge.

Brazilci su to shvatili te je njihov domaći kup imao zanimljivu varijaciju sve do 2017. godine kada je pravilo gola u gostima u potpunosti ukinuto.

Copa do Brasil

Za razliku od Copa Libertadores-a, brazilski kup je još od svog osnutka 1989. uveo Pravilo, no s razlikom u tome što ono ne bi vrijedilo ako bi oba protivnika dolazili iz istog grada. Zanimljivo i poprilično progresivno pravilo čak i nije čudno za ovo natjecanje, pogotovo uzevši u obzir da je na snazi još jedno neobično pravilo koje se čini kao da je idejno nastalo iz neke arkadne igre. Naime, svaki susret se sastoji od dvije utakmice, osim ako jedna ekipa u prvoj ne pobjedi sa dva ili više golova razlike, čime automatski ostvaruje prolaz. Brazilska modifikacija Pravila dobro bi bila došla Interu te nesretne sezone i apsolutno ima smisla, no i ona ima svojih mana koje ću opisati uzevši stvarni primjer jednog gradskog „rivalvstva“, čiju ću važnost prenaglasiti i čak otići u krajnost za potrebe hipoteze.

Do prije par godina, dok je RNK Split još izgledao kao donekle ozbiljna momčad, u Splitu se četiri puta godišnje igao gradski derbi (ne računajući potencijalne kup utakmice). No, kako je navijačka skupina Splita bila praktički nepostojeća, bez obzira što je klub samo godinu dana mlađi od Hjaduka, crveni su svoje domaće utakmice igrali pred navijačima koji su u velikoj većini bili naklonjeni „bilima“. I sam sam prisustvovao utakmicama na Parku mladeži i nikada nije vladao dojam da je Split domaćin utakmice. Jednostavno, Hajduk je neprikosnoveni broj jedan u gradu pod Marjanom i nitko ne može doći niti blizu, a Crveni đavoli i ostali dugogodišnji simpatizeri crvenih nisu mogli parirati najmoćnijoj navijačkoj skupini u Hrvatskoj.

RNK Split danas nastupa u 3. HNL jug zahvaljujući malverzacijama njegovih vlasnika, ali kada se 2015. dogodila situacija u kojoj se splitski derbi igrao u polufinalu Hrvatskog kupa, RNK Split je bio u podređenoj poziciji u obje utakmice. To im nije smetalo jer su izbacili „bile“ i prošli u finale, ali kada bi se susret igrao u europskom natjecanju dobro bi im došlo da barem u jednoj od njih imaju na svojoj strani pravilo o golu u gostima. Ovaj primjer zasigurno nije izoliran te na neki način kontradiktira varijaciji koju su Brazilci uveli i stoga ne izgleda kao najbolje rješenje.

CONCACAF, AFC i engleski pokusni kunić zvan Liga kup

Zanimljiva varijacija Pravila pristuna je i u AFC-ovim natjecanjima te CONCACAF-ovoj Ligi prvaka, a posljedično je pronašla svoje mjesto i u MLS-u. U tim konfederacijama pravilo pogotka u gostima vrijedi, ali samo tijekom 180 minuta, odnosno do produžetaka. Kada utakmica ode u produžetke ničiji pogodak ne vrijedi više i u tih trideset minuta obje ekipe su u jednakom položaju. No jesu li zaista?

Logika je ta da ako bi se Pravilo odnosilo i na produžetke, onda bi momčad koja druga gostuje imala prednost na svojoj strani 120 minuta, za razliku od momčadi koja bi prvu utakmicu igrala kao gost i imala tu prednost samo 90 minuta. Umor koji kod igrača nastane kada utakmice ode preko uobičajenih vremenskih granica, a koja u teoriji poprilično izjednačava momčadi, također je jedan od argumenata.

No, koliko god ti argumenti bili valjani, postoji i drugo gledište. Opisanu situaciju može se promatrati i na način da momčad koja drugu utakmicu igra na domaćem terenu ima domaćinsku prednost 120 minuta, za razliku od momčadi koja prvu utakmicu igra kod kuće. Psihološki podstreh koji ti daju navijači, čije je navijanje u produžetcima još žešće, može pomoći momčadi da dobije dodatnu motivaciju i pronađe onu snagu u sebi koja inače ne bi bila prisutna.

Čini se poprilično logično da bi domaći teren u produžetcima trebao igrati još manju ulogu nego u regularnom dijelu, ponajviše zbog toga što momčadi u tom trenutku kreću od nule, dok pogodak gostujuće momčadi praktički vrijedi dva. No statistika Lige prvaka i Europske lige (i svih njenih inkarnacija) od sezone 1993-94, kada je najelitnije klupsko natjecanje ustanovljeno pod današnjim imenom, govori nam da su domaće momčadi u izrazitoj prednosti.

U spomenutom periodu ukupno 29 utakmica odlučeno je u produžetcima u Ligi prvaka. 19 je otišlo na stranu domaćina, a 10 na stranu gostiju (uključujući jednu u kojoj se u produžetku primijenilo Pravilo), što u omjeru iznosi 65.52 % naprema 34.48 %. 30 utakmica je odlučeno jedanaestercima, a tu omjer iznosi 56.67 % naprema 43.23 %. Nadmoć domaćina je evidentna, no uzorak je jako malen, stoga će nam situacija u drugom po kvaliteti europskom klupskom natjecanju malo bolje objelodaniti situaciju.

U istom tom periodu, u Kupu UEFA-e i Europskoj ligi 102 utakmice odlučene su u produžetcima. Ako u obzir uzmemo isključivo utakmice na koje se nije primjenjivalo Pravilo, odnosno one u kojima je bilo pobjednika, njih je bilo ukupno 86. 54 su otišle na stranu domaćina, a 32 na stranu gostiju, ili u postotcima 62.79 % : 37.21 %. No ako pridodamo preostalih 16 koje su otišle na stranu gostiju zahvaljujući Pravilu, omjer se poprilično izjednačava i iznosi 52.94 % naprema 47.06 %. (U oba slučaja u obzir sam uzeo sve utakmice koje su se igrale knockout sustavom, od prvog pretkola pa nadalje.)

Dakle, logično je zaključiti da Pravilo kompenzira hendikep s kojim se gosti očigledno susreću u produžetcima te je teško proturječiti logici koja se temelji na brojevima. No ipak, obje momčadi imaju priliku igrati i kod kuće i u gostima te izvoljevati pobjedu unutar 180 minuta, pa s obzirom na to dati jednoj momčadi prednost u vidu veće vrijednosti pogotka u kratkom periodu od trideset minuta, čini se previše, bez obzira što se time poništava hendikep s kojim se ta momčad evidentno susreće. To je pogotovo istina danas, kada su europske tribine prepune turista i fanova koji dolaze iz cijelog svijeta i koji su velikim dijelom „kazališna publika“. I dalje je psihološki aspekt, odnosno različita percepcija utakmica kod kuće i u gostima od strane igrača, te utjecaj publike na suca nemoguće zaobići, no u današnje vrijeme sve teže postaje opravdati situaciju u kojoj nečiji gol vrijedi više.

U engleskom Liga kupu je pak, sve do ove sezone, na snazi bilo pravilo 13.5 koje se temeljilo na spomenutim brojkama, ali koje se čini preprogresivno bez obzira na možda i najpravedniju primjenu. Naime, polufinalni susret engleskog Liga kupa igra se na dvije utakmice, s tim da pravilo pogotka u gostima nije postojalo do produžetaka. Dakle, ako bi prva utakmica završila 1:0 u korist jedne momčadi, a druga 3:2 u korist druge, ukupni rezultat bio je 3:3, a kako Pravilo u tih 180 minuta ne vrijedi, išlo se u produžetke. No ako bi u tih dodatnih trideset minuta rezultat i dalje bio neriješen, gost bi bio taj koji bi ostvario prolaz, zahvaljujući pravilu koje je glasilo da u produžetcima pravilo pogotka u gostima stupa na snagu. Da bolje pojasnim na već spomenutom hipotetskom primjeru: ako je nakon produžetaka rezultat i dalje 3:3, u finale prolazi momčad koja je postigla više pogodaka u gostima, isto kao i u slučaju da obje momčadi zabiju jednak broj pogodaka u produžetcima. Bolje rečeno, Pravilo se teoretski primjenjivalo i retroaktivno. Neobičan sustav, koji je kao što smo vidjeli na primjeru brojki iz europskih natjecanja imao smisla, ipak se čini poprilično osjetljiv za širu implementaciju, što je dokazalo i njegovo odbacivanje.

Najzanimljivije od svega je činjenica da je u ovom tisućljeću spomenuto pravilo samo jednom odlučilo pobjednika.

 

Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - prvi dio
Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku okupili najelitniji klupski treneri kako bi s predstavnicima UEFA-e prokomentirali situaciju u elitnom klupskom nogometu i predstavili im svoje ideje. Za razliku od prijedloga vodećih ljudi konfederacija i vlasnika klubova, koji su gotovo pa uvijek vođeni financijskim motivima, prijedlozi trenera uvijek se kreću u smjeru poboljšanja nogometne igre i većinom budu smisleni. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta, pa smo tako od UEFA-inog direktora za natjecanja Giorgia Marchettija mogli saznati da su treneri predložili dvije promjene. Prva se odnosila na implementaciju jednog datuma završetka prijelaznog roka za sve članice ...
Zašto je pravilo pogotka u gostima zastarjelo - prvi dio
Početkom rujna u Nyonu su se na tradicionalnom godišnjem sastanku ...
Odlično odrađeno. Nije direktno vezano, no moram spomenuti - produžetci u dvije utakmice imaju veliku manu. Jedna momčad je u prvoj dobila crveni u devedesetoj, druga u drugoj. Potpuno identični scenarij koji stvara prednost jednima. - Sherpa, 30.9.18. 2:36, 0 0 0
ivan-cro | 09/2018

Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi su završili Marcelo i Bale. Lopetegui je i naglasio kako će kroz sezonu rotirati momčad, ovdje ipak rotacije nisu bile tolike zbog reputacije protivnika, ali je činjenica da smo ostali zakinuti za Balea na terenu.

U gore navedenoj situaciji Real odigrava visoki presing kao i Dalićeva Hrvatska sa Modrićem u glavnoj ulozi. Modrićeva uloga je čitati igru i prepoznati situacije, okidače za presing. U svemu tome bitno su dvije stvari - prvo, Modrić ne smije pritiskati sam, mora imati podršku suigrača. Drugo, mora imati i podršku iza svojih leđa. Mora postojati korektor prve linije presinga, a oba navedena uvjeta ispunjena su na gornjoj slici. Real nakon toga oduzima loptu i biva opasan po gol protivnika.

Ono što odvaja odlične od vrhunskih momčadi u današnjem modernom nogometu su načini na koje igraju reposjed. Upravo je u reposjedu trenutna Realova snaga - kada i izgube loptu, visoko podižu svoje igrače u nastojanju da je što prije vrate u svoj posjed. Obzirom da je posjed lopte nešto što razlikuje trenutni i prošlogodišnji Real, reposjed lopte je sastavni element takve igre. Što prije vratite loptu u svoj posjed, to ćete manje trčati bez lopte, a to znači da se nećete toliko energetski trošiti. A kako imate loptu u svom posjedu veliku dozu vremena, to vas također "odmara".

Ovdje vidimo jedan od mehanizama Reala u njihovoj pozicijskoj igri. Stoperi su visoko podignuti, posebno Ramos, bekovi odlaze visoko u napad, posebno Odriozola. U sredini su Ceballos, Isco i Modrić. Benzema se spušta sa "devetke" na "desetku" i nudi se kao opcija u igri. Ceballos ulazi u prostor koji mu Benzema svojim spuštanjem otvara, a to je prostor iza njegovih leđa. Asensio ulazi sa lijevog krila u sredinu napada, na mjesto Benzeme. Espanyol dobro stoji u sredini, u sredini je gužva jer se tamo nalazi čak 7 igrača Espanyola i Isco šalje loptu u prostor Odriozoli na desnoj strani. Nakon toga i Isco i Benzema odlaze u šesnaesterac pa tako Real Madrid ima 3 igrača u protivničkih 10 metara koji mogu zaprijetiti glavom nakon centaršuta, bilo Odriozole, bilo Nacha. To je samo jedan od načina kako Real Madrid radi box overload i to zaista izgleda vrlo lijepo.

U fazi obrane Real Madrid se spušta u 4-4-2, duplirajući bokove. Espanyol nema rješenja u pozicijskoj igri, svi igrači su im pokriveni i imaju samo jednog igrača u međuprostoru. Nemaju rješenja pa šalju dugu dijagonalu od koje na kraju nije bilo ništa.

U ovoj se situaciji Espanyol brani u 4-4-2 i pokazuje obrambenu kohezivnost, čvrstoću i organizaciju. Ceballos voli ulaziti u međuprostor, ali u ovoj je situaciji u tome onemogućen. Asensio opet sa strane ulazi u sredinu, ali nema pomoći i ne može sam ništa napraviti protiv dobro postavljene zadnje linije Espanyola. Benzema se opet spušta na poziciju "desetke", ali to je više napamet jer Real od toga u ovoj situaciji uopće nema koristi obzirom kako su sve linije dodavanja blokirane duplim blokom Espanyola pa Modrić nema rješenja u predaji lopte.

Ovdje se Espanyol brani u 4-2-3-1, sa kojim su i ušli u utakmicu. Kako je nogomet zapravo igra trokuta, ovdje sasvim jasno možemo vidjeti trokute u dvije obrambene faze Espanyola, a i zadnja linija je sasvim dobro postavljena. Ovaj prvi, veći trokut Espanyola znači to da Real nema mogućnosti prenijeti loptu u drugu trećinu, a onaj manji trokut znači da bi lopta vjerojatno i ostala "začepljena" u sredini ako bi u nju uopće i došla.

Po čemu se Real Lopeteguija razlikuje od Zideneaovog Reala?

  • U utakmici protiv Rome Real je uputio 30 udaraca prema golu. Samo su Navas i Varane ostali bez udarca prema golu
  • Veći posjed lopte - u prve 4 utakmice prvenstva Real je prosječno loptu imao 70% vremena. Najveći posjed do sada ima iznosi 78% u pobjedi protiv Deportiva. Prošle sezone najveći posjed iznosio im je 68%, a u pobjedi protiv Sociedada 3:1 imali su i posjed nešto manji od 50%.
  • Veći broj dodavanja
  • Sa Iscom, Asensisom, Baleom i Benzemom postoji više kretanja i promjena mjesta između Realovih ofenzivnih igrača. Oni tako lakše "razbijaju" protivničke obrane, odvlačeći protivničke stopere sa svojih pozicija i stavljajući ih pod pritisak.
  • Bolja izgradnja napada - protiv Leganesa Realovci su dotaknuli loptu preko 1000 puta što je čak 200 puta više nego, u tom segmentu, najboljoj prošlosezonskoj utakmici po Real
  • Opasniji je protiv ekipa koje imaju 10 igrača iza lopte nego što je to bilo u vrijeme Zidanea - umjesto puno centaršuteva, više grade igru kroz posjed i kroz sredinu
  • Ljepši, bolji, kombinatorniji, sustavniji nogomet
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio je Espanyol, Barceloninog gradskog rivala. Real je u pripremu za ovu utakmicu ušao superiorno glede na superiornu pobjedu u Ligi prvaka nad talijanskom Romom i očekivalo se da će brod Lopeteguinog Reala nastaviti mirno ploviti španjolskim vodama. Espanyol je u ovu utakmicu ušao kao 5. momčad prvenstva, momčad koja je u prvih 4 kola primila samo 3 gola, a istaknula se u pobjedi nad Valencijom 2:0. Real je u ovu utakmicu ušao bez četvorice igrača koji su počeli prošlu prvenstvenu utakmicu - nije bilo Krossa i Carvalhala, a na klupi ...
Harmoničnost Real Madrida
Madridski Real u utakmici 5. kola španjolske La Lige ugostio ...
Odlično.. - BruceWayne, 23.9.18. 13:24, 0 0 0
Bateman | 09/2018

Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, La Ligom, pa čak i Serie A, no tamo se još uvijek iz godine u godinu mogu vidjeti zanimljive i moderne taktičke zamisli koje u kratkom roku njihovog izumitelja pretvore u traženu robu. Ništa drugačija situacija nije ni ove sezone, pa se bez obzira na opadajuću kvalitetu lige, utakmica Hoffenheim – Borussia Dortmund činila zanimljiva za pogledati.

Većim dijelom utakmice Borussia je držala loptu u nogama, ali kao da nisu znali što napraviti s njom. Dolazili su u prilike ili utrčavanjem iza leđa obrane ili individualnim prodorima, većinom Pulisica, a overload-anje sredine kako bi se stvorio prostor za krilo ili beka na suprotnoj strani i dalje je bilo prisutno, no više je izgledalo kao da igrači igraju temeljem zdrave logike, a ne automatizama koji su bili prisutni za vrijeme vladavine Tuchela.

Obrana, koja nikada nije bila Borussijin forte, u ovoj utakmici je izgledala izuzetno porozno i praktički svaki Hoffenheimov ulazak u polovicu Dortmunda bio je alarm za opasnost. Kod pogotka domaćih obrana žutih izgledala je potpuno nezainteresirano, dok je kod većine drugih prilika izgledala potpuno izgubljeno.

Hoffenheim je prepustio loptu Borussiji, a to si je Nagelsmann mogao priuštiti jer je njegova momčad izgledala izuzetno kompaktno, a lopta je u svakom trenutku naizgled išla na već unaprijed dogovoreno mjesto. Schulz je redovito Pisczeku stvarao probleme na desnom boku te je Poljak ostavio dojam da su najbolji dani već dobrano iza njega, a ni Schmelzer više ne izgleda ni blizu kao prvi lijevi bek njemačke reprezentacije. A kada nemaš bekove na potrebnoj razini, ne možeš ni dovoljno razvući stoperski trojac protivnika. Ne možeš proći ni kroz sredinu kada ti protivnik radi presing, a jedino što ti onda preostaje je oslanjanje na individualnu kvalitetu krila i ubačaje. Igra Borussije se i svodila na to, ali svi pokušaji ubačaja, koji su dokazano neisplativi (pogotovo kada su isforsirani a ne posljedica smislene akcije), nisu urodili plodom.

Witsel je dokazao da je definitivno dobitak za Borussiju. Njegova sposobnost da zadrži loptu i odigra pravo dodavanje, bilo na stranu ili iza leđa obrane, velika je kvaliteta i Belgijac bi se uklopio u manje – više svaki sustav. No Favreova Borussija ne izgleda onako prodorna kao Tuchelova. Elementi gegenpressinga još su uvijek vidljivi na trenutke, no sada se to ne čini kao osnovna taktička zamisao već kao povremeno sredstvo osvajanja lopte kako bi se polako razvio napad. Takav stil ne leži Borussijinim igračima i kada su se susreli s momčadi koja svoju igru temelji na brzoj kontri po bokovima i dolaskom u završnicu s velikim brojem igrača, nisu imali odgovora.

Gosti su stvarali pritisak na zadnju liniju domaćina te su Baumann i stoperi većinom bili prisiljeni na dugačko ispucavanje. Hoffenheimovi igrači su u tim situacijama stali izuzetno visoko i tako se dovodili u situaciju da mogu napraviti presing na loptu čim je netko od igrača u žutim dresovima primi. Tako su osiguravali da ispucavanje vratara ne znači nužno mirni napad za Borussiju i na neki način poništavali efekte Borussijinog presinga.

U drugom poluvremenu gosti iz Dortmunda izgledali su još konfuznije i neorganiziranje te su domaćini nakratko preuzeli i posjed lopte, a samo nespretnost ih je spriječila da povećaju svoje vodstvo u prvih desetak minuta nastavka. Prva prava prilika za Borussiju došla je u 56. minuti, no nastala je kao rezultat Pulisicevog prodora po boku, a ne kao rezultat kombinatorike. To im je poslužilo kao poticaj te su ponovno uspostavili kontrolu nad utakmicom, no i dalje su izgledali poprilično jalovo. Pravi alarm za buđenje je pak stigao u 75. minuti kada je sudac pomalo prestrogo isključio Dialla, nakon čega je Borussija izvršila neizdrživi pritisak na obranu Hoffenheima koji je urodio plodom u 84. minuti.

Na kraju je utakmica završila podjelom bodova, ali dojam je da je Hoffenheim trebao odnijeti sva tri. Uz nekoliko dobrih šansi u drugoj minuti sudačke nadoknade Belfodil je promašio nemoguće, dok je Borussia pokazala jako malo prema naprijed. Gosti su bili u potpunosti nadigrani, a njihova glavna kvaliteta – napad, izgledao je potpuno nemoćan. No i to bi bilo lakše progutati Favreu da obrana nije izgledala još i gore, pa je jasno da Švicarca čeka težak posao. Istina je da su danas naletjeli na ozbiljnog i teškog protivnika, no ova predstava zasigurno neće zadovoljiti ni njega ni vodstvo kluba.

Dojam je da Favre za sada nije donio ništa pozitivno u odnosu na Tuchela, no bez obzira što Švicarac slovi za taktičkog masterminda, teško je nadići jednog od najmodernijih i najcjenjenijih trenera današnjice. Zapravo je u ovoj utakmici bilo nejasno koja je bila njegova ideja i igra Borussije je izgledala kao izblijedjela verzija njihovog prepoznatljivog stila. Naravno da Favreu treba dati još vremena kako bi ga se moglo suditi, no dojam je da će Borussija teško doseći razinu koju želi, ponajviše iz razloga što im nedostaje svježine u momčadi ali i kvalitete. Jer osim Witsela i Pulisica, nema dovoljno kvalitetnog grača za kojeg se može reći da je u uzlaznoj putanji. Također, Lewandowski i nakon njega Aubameyang bili su nositelji Borussije, dok Wolf ne izgleda ni približno sposoban doseći njihovu razinu.

Srećom po dortmundski klub, Bundesligi posljednjih godina manjka kvalitete te im je izlazak u Europu sve samo ne zagarantiran, no za novi napad na titulu morat će pričekati neka bolja vremena.

Njemački i europski vrh čine se predaleko za ovu Borussiju
Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, La Ligom, pa čak i Serie A, no tamo se još uvijek iz godine u godinu mogu vidjeti zanimljive i moderne taktičke zamisli koje u kratkom roku njihovog izumitelja pretvore u traženu robu. Ništa drugačija situacija nije ni ove sezone, pa se bez obzira na opadajuću kvalitetu lige, utakmica Hoffenheim – Borussia Dortmund činila zanimljiva za pogledati. Većim dijelom utakmice Borussia je držala loptu u nogama, ali kao da nisu znali što napraviti s njom. Dolazili su u prilike ili utrčavanjem iza leđa obrane ili individualnim prodorima, većinom Pulisica, a ...
Njemački i europski vrh čine se predaleko za ovu Borussiju
Bundesliga posljednjih godina sve više gubi korak za Premier Ligom, ...

Respekt: BruceWayne, ivan-cro,

Slažem se: BruceWayne, chelsea_2012,

Puvlin | 09/2018

NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. 

Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad gradi gledajući na budućnost koja je dosta bliže nego što velika većina misli. Kako se može izjaviti da je NBA dosadan kada na terenu imaš prilike gledati čarobnjake poput Currya, Irvinga, Jokića, Kralja Jamesa, mlade zvijeri Giannisa, Joela, Mitchella, Tatuma i Dončića, gazelu Walla, ubojicu Lillarda, luđaka Lancea, novu tehničku Greena ili predivnu košarku Pacersa...mogu tako u nedogled.

Nakon kratkog strašću ispunjenog uvoda, bacam se na glavnu temu ovoga teksta. Kuhalo se to cijelu prošlu sezonu, no prošli je tjedan eskaliralo: Jimmy Butler zatražio je trade iz ekipe Minnesota Timber______(uvrstite po želji vukove ili bikove).  Nezadovoljan angažmanom i ponašanjem svojih klupskih kolega, primarno mladih vedeta Wigginsa i Townsa, Butler je odlučio potražiti mjesto na kojem će moći igrati ozbiljnu košarku. 

Mali podsjetnik

Jimmy Butler jedan je od onih igrača koji nije žurio s ulaskom u profesionalne vode. Proveo je 3 godine na sveučilištu Marquette gdje je bilježio lijepe brojke. Sa 22 godine odlazi na draft gdje ga tek 30. pickom draftaju Chicago Bullsi u kojima provodi sljedećih 6 sezona. U Bullsima je nakon Roseove ozljede polako počeo uzimati konce u svoje ruke, no momčad je na kraju odlučila prodati svojeg najboljeg igrača i krenuti u rebuilding svjesna da ne može sklepati pobjedničku momčad oko Butlera. Tradean je u Minnesotu u tradeu koji je u Bullse poslao Dunna, Lavinea i pick koji će kasnije biti pretvoren u Markanena. Deal je to koji iz sadašnje perspektive djeluje kao potpuna pobjeda Bullsa.

Epizoda u Wolvesima

U Minnesoti se od Butlera očekivalo da donese dašak iskustva i da bude potpora mladim snagama i zvjezdama momčadi. No ubrzo je Jimmy shvatio kako u takvoj ulozi momčad ne će do doigravanja te preuzima konce igre i tjera klince da ga prate. Taj je potez urodio plodom i do Butlerove ozljede ekipa djeluje ozbiljno i nalazi se pri vrhu zapadne konferencije. Kada se očekivalo od mladih snaga da nastave gdje je Jimmy stao i iskoriste pozitivan moment koji je momčad imala, kola polako kreću nizbrdo i sezona se morala spašavati u trileru protiv Nuggetsa u zadnjoj utakmici regularne sezone. U playoffu više nego očekivan poraz od Rocketsa bez nekog pravog otpora u kojem je Butleru očito prekipilo.

Mnogi Butleru spočitavaju da je "cmizdravac" zbog konstantnih prigovora suigračima, no ne bih se s time složio. Istinski pratitelji lika i djela Jimmya Butlera znaju kako je Butler igrač visokih ambicija koji ne voli gubiti. Igrati košarku na pravi način je sve, a pravim načinom se može igrati samo s pravim pristupom. Wiggins i Towns ne pristupaju igri kao pobjednici. Prije svega su neozbiljni van terena i nedovoljno aktivni na poboljšavanju svoje igre i učenju od iskusnijih. Butlera to sigurno nervira i ne želi provesti svoje najbolje igračke godine pored igrača kojima je važniji score na Fortnightu, nego na parketu. Stoga je trade request bio jedini logičan izbor.

Opcije

Kao što ste vjerojatno primjetili, volim Butlera upravo zbog njegovog pristupa sportu. Butler nije franšizni igrač, igrač oko kojeg se gradi ekipa za naslov i očekuju trofeji. Nikada on ne će biti igrač ala James ili Curry sposoban nositi ekipu do finala, ali je zato savršen kao drugi igrač momčadi. To je uloga koju bi mogao odraditi besprijekorno upravo kako su je odrađivali/odrađuju Kyrie Irving i Klay Thompson, igrači slične razine kvalitete.

Gladan svjetla pozornice izrazio je želju za tradeom u 3 momčadi: Clipperse, Netse i Knickse. Sve su to odreda momčadi s najvećih tržišta i momčadi koje trenutno nemaju pravog lidera i igrača vrhunske klase kakav je Butler. To su također momčadi koje u zadnje vrijeme rade dobre poteze i u uzlaznoj su putanji te će biti ozbiljni konkurenti kroz dogledno vrijeme. I najbitnije, sve su to momčadi kojima se otvara prostor za dovođenje franšiznog igrača ili ga već imaju, pravi vođa kojem će Butler biti savršen batler/sekundant.

Izgleda da je Butler jako dobro razmišljao kada je zatražio trade u ove 3 momčadi jer sve su 3 opcije izvrsne i nude puno mogućnosti.

New York Knicksi polako idu prema naprijed, usprkos debilu od vlasnika. Fizdale je odličan trener koji je dobio pravo malo bogatstvo u ruke. Puno je talenta u ovoj momčadi, a bome i nepoznanica. Franšizni igrač Kristaps Porzingis im je trenutno ozlijeđen. Ligamenti koljena su u pitanju te se vraća tek oko All Stara i to u upitnom stanju. Pred Knicksima je godina prepuna poraza u kojoj će primarni cilj biti razvoj mladih talenata Ntilikine, Knoxa, Hezonje i Mudiaya. Butler tu dolazi u savršenoj ulozi. Kao igrač koji može pokriti pozicije 2 i 3, bit će savršeni vođa i oslonac mladim igračima za razvoj bez da pretjerano zaguši rotaciju. Svaki bi klinac imao dovoljno prostora da pokaže što može i dokaže se da pripada u ligi, a u Butleru pravog učitelja. Trade bi u suštini izgledao ovako:

Da sam GM Wolvesa tražio bih još jedan pick druge runde i jednog igrača. Dodatak Lancea Thomasa bio bi odličan potez za Knickse jer bi oslobodili još minuta na poziciji trojke i četvorke za perspektabilnije igrače, a Wolvesima bi odgovarala nadopuna poprilično kratke rotacije na tim pozicijama. Najveći plus za Knickse, uz dodatak Butlera naravno, bilo bi rješavanje katastrofalnog ugovora Tima Hardawaya mlađeg. Ništa više za dodati.

Susjedi iz Brooklyna također dobro kotiraju. Netsi su se konačno konsolidirali nakon dulje vremena zahvaljujući odličnom poslu GM-a Seana Marksa. Ljepšu situaciju sa salary capom nema niti jedna ekipa jer dogodine će tim imati obvezu prema igračima od samo 43 milijuna dolara. Još ako Allen Crabbe ne prihvati player opciju u svom ugovoru, smanjite broj za 19 milijuna. Impresivno... Dakako trebat će dati nove ugovore Hollisu Jeffersonu, Dinwiddiju i Russellu, ali prostora za jednog kapitalca i par dobrih igrača će sigurno biti. Lijepo će biti navijačima Netsa u sljedećih par godina. 

Kada bi traedali za Butlera glavni bi im cilj bio zamijeniti Crabbeov ugovor. 

Budući da Wolvesi ne bi prihvatili čistu razmjenu, dao bih im još eventualno drugi pick ili proslijedio maloga Musu. Wolvesima bi odlično odgovaralo to što je Crabbeov ugovor krakoga vijeka, no strepili bi nad player opcijom koju ima. Ono što Butler donosi Netsima osim svega što sam već ranije naveo jest mamac za ostale slobodne igrače. Brooklyn piše jednu lijepu priču: nova dvorana, mlada momčad puna potencijala, odličan trener i lijepa igra, odlična uprava, općehvaljena atmosfera u svlačionici i oko kluba, obećavajuća budućnost i zadnje, nimalo nebitno, život u "Gradu koji nikad ne spava".  Dodajte k tome i Butlera čije prisutstvo obećava velike stvari i na konju ste. 

Los Angeles Clippersi prošli su kroz turbulentno razdoblje prošle godine. nakon što su se pomalo šupački riješili Blakea Griffina, sezonu su nakon dugo vremena završili bez doigravanja. Zahvaljujući solidnom rosteru i fantastičnom Louu Williamsu uspjeli su se dogegati do 40 pobjeda u sezoni. Na rosteru je mnogo dobrih rotacijskih igrača, no fali jedan pravi kakav je Butler da bi momčad mogla ozbiljnije konkurirati za doigravanje. Teret momčadi je ugovor Danila Gallinarija vrijedan 21 milijun, dok su ostali igrači na više manje solidnim opcijama. 

Ovo se čini kao najrealnija opcija. Harris je odličan igrač koji može naći svoje mjesto u svakoj momčadi, a Lou Williams bi bio Wolvesima ono što Jamal Crawford više ne može biti. Oba ugovora dobro odgovaraju Wolvesima. Clippersi bi ovim potezom osigurali status primamljivog tržišta za sve slobodne igrače i spasili se od potencijalnog novog ugovora za Harrisa kakav su već dali Talijanu. Potencijalna prva postava bi u tom slučaju bila Teodosić-Bradley-Butler-Galinari-Gortat. Postava je to s dva odlična defanzivca na perimetru i dobrom napadačkom mašinerijom. Ne bi se smjelo zaboraviti niti na terijera s klupe Patricka Beverlya koji ovu momčad komotno može učiniti najboljom obranom na perimetru. Clippersi bi bili zajebani, makar imena ne odaju taj dojam. U ovakvom sastvau playoff bi lako mogao biti realnost, a prostor koji se dogodine otvara pod capom nudi lijepe mogućnosti za dalje.

Dodatna opcija koja se meni sviđa, no nije realna je trade između Minnesote i Portlanda. Trenutno Portlandov bekovski duo ne ulijeva neku nadu u velike uspjehe. Lillard je fantastičan igrač, no McCollum ga ne nadopunjuje dovoljno dobro. Obojica su fantastični scoreri, no manjkavi u defanzivnoj fazi igre, što su Pelicansi savršeno pokazali u ovogodišnjem playoffu. Butler je igrač koji puno više odgovara Lillardu kao partner, prije svega zbog defanzivnih zadaća. Butler je pojedinac sposoban voditi cijelu obranu, dok je McCollum netko koga se treba skrivati i upravo je to najveća mana Trail Blazersa zadnjih par sezona. 

Ovakav trade bez ikakvih pickova bi samo budala prihvatila, no kako Wolvesi postaju sve veće i veće razočarenje, niti ovaj potez me ne bi previše čudio.

Butler nas je ovom sapunicom potsjetio da je sezona jako blizu. Ineteresenata za batlerske usluge sigurno ima, tko će priliku iskoristiti, saznat ćemo u narednim danima.

"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može izgovoriti! Srce mi je svakim danom sve ispunjenije i sve sretnije kako se približava taj 16. listopada. Kako je Slavko Cvitković govorio, košarka stvarno jest radost loptanja pod obručima. Svoje oduševljenje zato i ne skrivam. Iako će mnogi prigovoriti kako se pobjednik već zna, kako je liga predvidljiva te im je stoga dosadno gledat, svim tim dušebriznicima mogu reći da zapravo ne vole istinski košarku. Svatko tko voli ovaj sport bit će sretan što će moći gledati nikada veću razinu talenta na parketima u svojevrsnoj Igri prijestolja gdje svaka momčad ...
"Batler" čini život ugodnijim, tko će iskoristiti priliku?
NBA sezona je pred vratima!!! Konačno se ta rečenica može ...

Respekt: Pastuhsuta, Tun_Tzu, baiso, BruceWayne, Fenix22, GNKDZCFC,

Slažem se: Pastuhsuta, chelsea_2012,

Ne slažem se: Farfan,

to se naravno podrazumijeva - Puvlin, 23.9.18. 15:43, 0 0 0
Nadodao bih samo da je Jimmy Butler i dan danas, usprkos svim hvalospjevima koje dobiva, i dalje strašno podcijenjen igrač. Radi se od top3 2-way playeru lige! - baiso, 24.9.18. 11:19, 0 0 0
S time da se nikako i nikada ne isplati trejdati takvu zvijezdu jer, kako je to trend u zadnjih par godina, nikad, ali nikad momčad koja trejda all star/superstar kalibar igrača ne prođe bolje.. - baiso, 24.9.18. 11:22, 0 0 0
I mislim da su Knicksi najizgledniji kandidat za dovođenje jer imaju nekolicinu jako dobrih defanzivaca ili bar one koji se takvima smatraju (Ntilikina, Thomas, Lee, Knox,...), a znamo da Thibs obožava takve.. - baiso, 24.9.18. 11:24, 0 0 0
Možda ne bih rekao da je top 2, ali jedan od najboljih svakako. Sumnjam da će Knicksi dati Ntilikinu ili Knoxa, dok je ugovor Leejev prevelik. Thomas ostaje kao jedina logična opcija po mojrm mišljenju. Najrdbije bih ga u Netdima gledao... - Puvlin, 24.9.18. 19:02, 0 0 0
BruceWayne | 09/2018

6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. Stoper Lazija, Stefan de Vrij ponudio je priliku svojim budućim poslodavcima da preko kaznenog udarca pokušaju doći do cilja. U susretu dvije psihički nestabilne ekipe, Lazio je bio bolji. Pritisak neočekivano visokog rezultata počeo je gristi Lazijale, pa je nedugo zatim kapetan Lulić isključen nakon drugog žutog kartona a potpuni preokret zaokružio je Vecino golom nakon prekida.

Ni sam trener Intera nije znao kako je njegova ekipa uspjela osigurati cilj,  vjerojatno ga kasnije nije ni zanimao. Znao je da se pobjedom sve ono loše iz prethodne sezone briše, a Inter ulazi u društvo najboljih, što će otvoriti nove svjetove koji su bili zatvoreni godinama unazad. U rezultatskom međuprostoru između Europske lige i Lige Prvaka, Inter je vodio razgovor s mnogim igračima, međutim odgovor većine njih bio je istovjetan onome Zlatana Ibramovića, kojem se najblaže rečeno - nije igralo četvrtkom. Zlatan je u međuvremenu ipak pristao, no mnogi drugi nisu. Čak ni Interova financijska konkurentnost nije mogla izjednačiti reputacijski manjak koji je Inter limitirao na igrače iz većinom drugog razreda europskog nogometa.

No, golom Matiasa Vecina, ta činjenica se promijenila. Za prvi osjetniji dokaz tome nismo morali dugo čekati. Još pod neizvjesnim ishodom kraja sezone, Inter je na proljeće zaključio transfera Lautara Martineza, spomenutog de Vrija te Asamoaha, koji su na San Siro došli kao slobodni igrači. Ipak, za posao ljeta trebalo se pričekati početak srpnja i prelazak Radje Nainggolana iz rimskog rivala. Transfer Nainggolana je najbolji prikaz gdje je Inter bio prije odnosno poslije Vecinovog gola protiv Lazija. Kada je Luciano Spaletti postao trener Intera, u bilježnici podcrtao je ime bivšeg belgijskog reprezentativaca jer je njihova suradnja bila oslonac Rome u sezoni prije. Kao što je poznato, Roma je prošle sezone igrala Ligu prvaka te stigla do polufinalne faze, pa se prelazak odgodio na godinu dana. Osim poveznice s bivšim trenerom i boljih financijskih primanja, Nainggolan je crno-plavi dres obukao zbog veće konkurentnosti milanskog kluba kroz kontekst osvajanja naslova. Sunning je za njegove usluge platio relativno visokih 22 milijuna + Santona i mladog Zaniola, no koliko ga je Spalletti spreman čekati najbolji je primjer dopust za odlazak na party u noć Interovog poraza od Sassuola. Begijalac mu je povjerenje vratio početnim golom protiv Bologne, iako možda nije ni na 70% fizičke pripreme. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu.

Kao preduvjet jačeg i konkurentnijeg Intera ove sezone, trebalo je potvrditi nove ugovore osloncima kluba, redom Icardiju, Škriniaru, Brozoviću dok je Ivan Perišić svoj potpis stavio još prošle sezone. Nakon Zanettijevog pogleda iz lože, Icardiju nije preostao ništa drugo. Znajući da su sigurni od napada prije svega engleskih klubova, Ausilio i njegov tim krenuli su u dubinsko pojačavanje momčadi. S dolaskom Vrsaljka, Inter bi defenzivno u budućnosti mogao biti sami europski vrh uz pretpostavku razvoja de Vrija i Skriniara. Dolazak Asamoaha na suprotnu stranu nudi nekoliko taktičkih opcija u obrani, kao što transferi Keite, Politana i Martineza osiguravaju potrebnu dubinu u napadu. S 20-22 umjesto prošlosezonskih 15 igrača, Inter je ostvario veliku pobjedu tijekom prijelaznog roka. Veliku, ali ne potpunu. Sve usporedbe Mourinhovog i ovog Intera padaju u vodu zbog izostanka dirigenta kao što je to bio Sneijder. Uprava Inter je "svim silama" pokušavala dovesti Modrića u Milano, no nisu uspjeli. Ni druga opcija, Vidal nije postao igrač pa će tu poziciju krpati preostali igrači. 

Taktička fleksibilnosti

S naznačenim transferima, Inter je osim dubine na rosteru, dobio je i niz opcija koje može koristiti u različitim prilikama ovisno o protivniku. Spaletti je prošle sezone najčešće koristio 4-2-3-1 sustav, no ove godine nerijetko će koristiti i opciju s 3 iza, a kada stvari ne budu išle po planu, mogao bi se aktivirati plan B s dva Argentinca u vrhu napada.

Taktički, tri su ključna elementa u igri Intera pod Spalletijem: presing, kontrolirani razvoj napada i igra u bloku koja posljedično donosi tranziciju.

Trener Intera ne spada u onu kategoriju obožavatelja posjeda, ali se itekako voli družiti s pojmom kontrola igre. To znači da Inter neće ulagati veliki rizik u progresiji igre, no kada se postignu pretpostavke, probat će iskoristiti svoje napadačke prednosti u Icardiju i Perišiću da bi u osvajanjem vrlo prostora ostvario cilj. S dva stopera sigurna u posjedu ,Brozovićem kao pivotom te Asamoahom na boku, Inter ima solidan niz opcija preko kojih može graditi napad dok se kretanjem napadača ne otvori dovoljno prostora za brzu progresiju. Ta progresija se najčešće sastoji od dijagonale na krilo ili izgradnje napada preko bokova preko kojih dolazi ubačaj ili povratka lopta na nadolazećeg veznjaka koji bi u ovom slučaju trebao biti Nainggolan. Problem ovog stila igre je manjak prostora protiv dubokog bloka, najčešćeg protuoružja većine talijanskih autsajdera. Tada nema ni dovoljno prilika za presing, gdje Inter ima veliki potencijal gledajući neke primjere iz prošle sezone te stil igre novih pojačanja. Inter često zna pasti na tom ispitu jer nema profil igrača koji može povezati redove, diktirati tempo igre ili individualnom kvalitetom donijeti prevagu na terenu. Nijedan igrač u trenutnoj ekipi nema takav skillset, čak niti Brozović i to će uz pronalazak lijevog bočnog biti primaran zadatak sportskog direktora u idućem prijelaznom roku.

 Priču o Interu s posjedom, najčešće će slušati protivnici Nerazzurra u Seriji A, no u Ligi prvaka, Inter bi češće trebao igrati reaktivan nogomet. Koliko Inter može biti kvalitetan u tome, najbolje govori podatak da je milanski jedini izvukao nulu protiv Sarrijevog Napolija u gostima. Iako je posjed lopte bio na njihovoj strani protiv Atletica u pripremoj utakmici, dojam je bio potpuno drugačiji. Inter je Simeoneovoj ekipi dao priliku za izgradnju napada, stao u većinom srednji blok i tražio okidače za pronalazak targeta tranzicije, što su najčešće krilnih igrači. To je ona igra gdje se Inter najbolje osjeća a gledajući kroz kontekst zajedničkih točaka, Inter ima određenih sličnosti s ruskim izdanjem Hrvatske reprezentacije. 

Kroz konkretan matchup, Inter bi mogao uzeti mjeru protiv Barcelona i Tottenhama igrajući oportunistički nogomet, odnosno koristeći prostora koji ostavljaju Alba s jedne te Trippier s druge strane.

Razlozi lošeg početka sezone

Sama činjenica da bi slučaju idealne postave, Inter na terenu imao minimalno 5 novih igrača, trenera stavlja u nezavidan klub jer pitanje transfera sada polako postaje vremena. Međutim, Sunning je tijekom ljeta potvrdio Spallettija kao dugoročno rješenje, što je zapravo logična odluka nakon ispunjenog cilja prošle sezone. Gledajući prvih par utakmica, Inter ne izgleda dobro. Neki će reći da nije izgledao ni prošle sezone, no postoje objektivne pretpostavke zašto je to tako.
Osim velikog broja novih igrača, važno istaknuti da većina njih nije prošla pripreme jer su vrijeme između Svjetskog prvenstva i nove klupske sezone kratili na produženom odmoru. Zbog tog, ali i još drugih razloga, Inter je protiv ozbiljnog Sassuola u otvaranju sezone izgledao kao da su na utakmicu došli s plaže. Već protiv Torina, to je bio igra kakvu njegovi navijači žele gledati, ali samo kroz prvo poluvrijeme. Već u drugom, pad je bio očigledan - neuigranost i manjak fizičke pripreme uz pogrešku Handanovića otkinuli su dva važna boda.

Zbog velikog broja pojačanja, vremenskog limita između dvije sezone i loše fizičke spreme pojedinih igrača, Inter bi do zimske stanke mogao imati ozbiljan zaostatak za konkurencijom. Uz to, ždrijeb Lige prvaka ih je gurnuo u tešku skupinu gdje je jedina prednost status autsajdera i trenutno stanje Tottenhama gdje Inter može tražiti svoje šanse. No, ako što može utješiti navijače Intera, to je činjenica da će himna Lige prvaka ponovo čuti Meazzom, gdje će Icardi predvoditi sve jaču momčad na ulaznom putu do konačnog cilja, osvajanja naslova u domaćoj konkurenciji. Bazirano na toj prethodnoj breakthru pretpostavki, potencijalno vrhunskoj obrani, kvalitetnim igračima u svim linijama i iskusnim trenerom gladnim osvajanja trofeja, ovaj Inter vrijedi čekati, jer ima potencijal za najveće domete.

Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije europskih nogometnih kubova ili jednostavnije Lige prvaka. Pri tome, nije nevažno istaknuti da je brojka 6 lako mogla postati 7, nakon što je Lazio dva puta vodio u izravnom dvoboju koji osigurava zadnju Uefinu pozivnicu za Ligu Prvaka. Za većinu klubove, termin "čudna sezona" ne stoji u rječniku, no za Inter je to postalo učestalo zadnjih sezona. Vrhunski početak sezone sramežljivo okarakteriziran kao izazov Juventusu pa brutalni pad forme uzrokovan s nekoliko loših rezultata i pokojom ozljedom tada tankih napadačkih opcija. Ipak, cijela ta sezona stala je u 30 minuta. ...
Ovaj Inter vrijedi čekati
6 godina. Toliko je dugo Inter bio van elitne konkurencije ...
Eder i Santon odlične opcije? Možda za klub koji se bori za sredinu tablice. Santon je sam oduzeo Interu nekoliko bodova svojim glupostima.. - BruceWayne, 18.9.18. 23:50, 0 0 0
Eder i Santon odlične ocjene za skinut klubu 15ak bodova kroz sezonu.Samo Santon je svojim glupostima skinuo nekih 9...Juventus,Udinese,Roma... - SiamoNoi, 19.9.18. 0:16, 0 0 0
Prosjecna talijanska ekipa kakvih ima na bacanje.Ako produ skupinu nek proslave. - Lwave, 20.9.18. 21:59, 0 0 0
Kakav je klub Inter, Eder i Santon su za njih top back up opcije. - Fenix22, 20.9.18. 23:02, 0 0 0
Zato su i ostali.. - BruceWayne, 20.9.18. 23:05, 0 0 0
Luca1010 | 09/2018

Favoriti:

Real Sociedad – Barcelona (1-2)

Savršenu priliku imao je Sociedad da pred rasprodanom renoviranom Anoetom ugosti prvaka, koji ih do prošlosezonskog poraza nije pobjedio u La Ligi na domaćem terenu 11 godina. Barcelona je tako morala na ovo uvijek neugodno gostovanje nakon reprezentativne stanke što nikada ne pomaže ekipama koje imaju standardne reprezentativce u svome kadru.

Valverde se zbog toga odlučio ostaviti Coutinha i Busquetsa na klupi za rezerve, a do objave početnih 11 sve je sugeriralo da će i Umtitija zamijeniti Lenglet. Rakitić je zauzeo mjesto zadnjeg veznog, a Rafinha i Sergi Roberto su dobili priliku zaigrati lijevo i desno. „Bold move“ reklo bi se. Već su mnogi prije utakmice naslutili da bi se ovakva vezna linija mogla mućiti na teškom gostovanju

Upravo to se i dogodilo. Doduše, svatko od ovih igrača zaslužio je dobiti priliku i nije problem jesu li oni dovoljno dobri, no potez Valverdea da stavi u vatru Anoete vezu koja nikada nije igrala zajedno je prilično neobjašnjiv potez, dok recimo u domaćoj utakmici protiv Huesce nije imao pomisao rotirati.

Sociedad je, iskoristivši jednu od rijetkih prilika prvog poluvremena, poveo 1-0 i znalo se kakva utakmica nas čeka do kraja. Međutim, Barcelona cijelo prvo poluvrijeme praktički nije stvorila nijednu obečavajuću situaciju, a vezna linija je izgledala izgubljeno, što možemo vidjeti i na ovom za Barcu siromašnom taktičkom grafu, lopta većinom kretala zadnjom linijom do koje se i Messi ponekad spuštao.

Valverde je na poluvremenu shvatio da mora odmah uvesti Coutinha, ali je Sociedad izašao na teren još bolji nego prvo poluvrijeme i odmah na startu stvorio nekoliko izglednih šansi iz kontre koje je sjajni ter Stegen uspio obraniti i ostaviti Barcu na životu. Igra Barcelone se tek stabilizirala ulaskom Busquetsa oko 60. minute i počeli su stvarati bolje situacije. Uspjeli su zabiti dva „krompira“ nakon dva kornera što je bilo dovoljno za preokret i sva tri boda.

Valverde se tako našao u brojnim kritikama navijača i lokalnih medija zbog odabira početnih 11 za ovakvo teško gostovanje, a ni igra kroz ova četiri kola nije nešto čime bi se Barca trebala ponositi. Ipak, pokazati će se da je Barca nakon ovoga kola ostala jedina sa četiri pobjede, a Valverde trener koji je sada dva puta slavio na Anoeti, pa se ne treba dizati nekakva uzbuna.

Dembele se ponovo pokazao kao najveće Barcino pojačanje u odnosu na prošlu sezonu i igrač je koji je osvojio najviše bodova u La Ligi ove sezone, no još uvijek sam mišljenja da igra na krivoj strani napada o čemu sam pisao nakon 2. kola i mučenja s Valladolidom. Coutinho i Busquets dokazuju da će za njihove izostanke u teškim utakmicama Valverde teško pronaći adekvatne zamjene (čekamo Arthura), a to je nešto što smo i mogli očekivati.

Athletic Bilbao – Real Madrid (1-1)

Gotovo jednak narativ imala je i ova utakmica. Julen Lopetegui se također odlučio za diskutabilnu veznu liniju za gostovanje na San Mamesu. Ostavio je Casemira na klupi, a njegovo mjesto i neprirodnu poziciju zauzeo je Kross. Luka Modrić nastavio je očajnu formu i ponovo bio jedan od najlošijih na terenu, a ni Dani Ceballos nije briljirao.

Zbog loše igre vezne linije, lopta je u zadnjoj trećini teško dolazila do Benzeme i Balea pa je Real u prvom poluvremenu ostao tek na nekoliko pokušaja iz daljine koje je mladi Unai Simon lakoćom branio, inače prije sezone je bio četvrti izbor za vratara. Bilbao je, kao i obično, kroz tranziciju bio dosta opasan i uspio je do poluvremena povesti. Muniain je stvarao najviše problema.

Kao i Valverde, Lopetegui je na startu drugog poluvremena odlučio uvesti Casemira i Isca. Real je poceo igrati bolje i Isco je ubrzo izjednačio. Međutim, kako je utakmica odmicala, a Real postajao sve nervozniji zbog rezultata, Bilbao je na sebi svojstven način uspio umrtviti utakmicu ponekad i prljavim faulima i raspravama sa sucem, a Berizzo je za zadnjih deset minuta ubacio dva dodatna stopera. Dovoljno za remi.

Ovo i nije tako loš rezultat, gostovanja u Bilbao su uvijek teška za sve ekipe, ali gorak okus ostaje zbog zaostatka za Barcelonom jer je i ona bila jako blizu gubitka bodova.

Više ću se pozabaviti samom igrom i taktikom Reala pod Lopeteguijem u nadolazećoj utakmici u Lige prvaka protiv Rome koja će im dosad biti najkonkretniji protivnik.

Atletico Madrid – Eibar (1-1)

Još jedan razočaravajući rezultat za Cholovu ekipu. Nakon ove utakmice već kasne sedam bodova za prvim mjestom i priča o borbi za naslov trenutno zvuči kao bajka. Ipak, napredak u igri se vidi. Atletico je stvorio više šansi u ovoj utakmici nego u prethodna tri kola zaredom (čak osam velikih prilika), ali su realizacija, okvir gola i Eibarov golman zaslužni za podjelu bodova.

Kada se mislilo da će utakmica završiti 0-0, Eibar je još dodatno šokirao Wandu pogotkom u 87. minuti, no mladi Borja Garces je uspio u posljednjim sekundama izvući bod i spasiti Atletico od još jednog debakla.

Iznenađenja:

Sevilla – Getafe (0-2)

Jedan od komentatora na beIN Sportu prije utakmice je Getafe opisao kao „dirty and good“ i pogodio je „u sridu“. „Dirty“ se odnosi na njihov stil igre o čemu svjedoči broj od 18 žutih kartona u četiri kola, a „good“ na njihovu organiziranu obranu i solidnu kontru. Tim putem su došli i do prošlogodišnjeg uspjeha, a isto se nastavlja ove sezone. Sve po starom je i u Sevilli koju ponovo muči konverzija.

Utakmicu je možda odlučila i diskutabilna odluka VAR-a da poništi gol Sevilli, koji čini se još uvijek nije optimiziran čak ni što se tiče pravila offsidea.

Girona – Celta Vigo (3-2)

Celta je na gostovanju u Kataloniji prosula sve dobro prikazano u prošlim kolima. Na krilima Stuanija, koji nastavlja igrati u istom tempu kao i prošle godine, Girona je uzela tri boda protiv neugodnog protivnika i pokazuje da bi trebala biti nešto više od kandidata za ispadanje.

Ostali rezultati:

Huesca – Rayo Vallecano (0-1)

Valencia – Real Betis (0-0)

Leganes – Villareal (0-1)

Espanyol – Levante (1-0)

Real Valladolid – Deportivo Alaves (0-1)

TEAM OF THE WEEK:

Tablica:

Pregled kola - La Liga : 4. kolo
Favoriti: Real Sociedad – Barcelona (1-2) Savršenu priliku imao je Sociedad da pred rasprodanom renoviranom Anoetom ugosti prvaka, koji ih do prošlosezonskog poraza nije pobjedio u La Ligi na domaćem terenu 11 godina. Barcelona je tako morala na ovo uvijek neugodno gostovanje nakon reprezentativne stanke što nikada ne pomaže ekipama koje imaju standardne reprezentativce u svome kadru. Valverde se zbog toga odlučio ostaviti Coutinha i Busquetsa na klupi za rezerve, a do objave početnih 11 sve je sugeriralo da će i Umtitija zamijeniti Lenglet. Rakitić je zauzeo mjesto zadnjeg veznog, a Rafinha i Sergi Roberto su dobili priliku zaigrati lijevo ...
Pregled kola - La Liga : 4. kolo
Favoriti: Real Sociedad – Barcelona (1-2) Savršenu priliku imao je ...

Respekt: BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Kako je Dmitrović branio i 8.3 je malo. - Fenix22, 19.9.18. 18:17, 0 0 0
Mislim da je Real trebao dobro unovčiti Modrića jer Modrić ima 32 i ima je teško ljeto radi kojeg će u drugoj polusezoni tek ući u formu. - Fenix22, 19.9.18. 18:21, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.