zatvoreno

Tribina hipoteza

  • 24.10.2018.
  • 28
  • 4

Za sve dobre hipoteze koje nemaju svoju temu...

Tribina hipoteza

Grupa A
Borussia Dortmund - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 25, 1, 0
Atletico Madrid - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 24, 0, 0
Club Brugge KV - razina ekipe prosjek liga petice 5.7 0, 0, 0, 0, 1, 9, 16, 2, 0, 0, 0
AS Monaco - razina ekipe prosjek liga petice 6.1 0, 0, 0, 0, 1, 3, 16, 8, 0, 0, 0
Grupa B
FC Barcelona - razina ekipe favorit lige prvaka 8.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 5, 22, 1
Tottenham Hotspur - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 6, 22, 0, 0
Inter Milan - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.6 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 8, 18, 0, 0
PSV Eindhoven - razina ekipe prosjek liga petice 6.0 0, 0, 0, 0, 0, 5, 17, 6, 0, 0, 0
Grupa C
Liverpool FC - razina ekipe favorit lige prvaka 8.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 9, 18, 1
PSG - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 14, 12, 1
SSC Napoli - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.8 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 5, 22, 0, 0
FK Crvena Zvezda - razina ekipa dobra ekipa prve lige 4.5 1, 0, 0, 2, 7, 17, 1, 0, 0, 0, 0
Grupa D
FK Lokomotiv Moskva - razina ekipe prosjek liga petice 5.7 0, 0, 0, 0, 2, 7, 16, 3, 0, 0, 0
FC Schalke 04 - razina ekipe prosjek liga petice 6.3 0, 0, 0, 0, 1, 2, 13, 12, 0, 0, 0
Galatasaray S.K. - razina ekipe prosjek liga petice 5.9 0, 0, 0, 0, 2, 5, 14, 7, 0, 0, 0
F.C. Porto - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.6 0, 0, 0, 0, 0, 3, 6, 18, 1, 0, 0
Grupa E
FC Bayern München - razina ekipe druga faza lige prvaka 8.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 22, 5, 0
S.L. Benfica - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.7 0, 0, 0, 0, 1, 0, 6, 21, 0, 0, 0
AFC Ajax Amsterdam - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.8 0, 0, 0, 0, 0, 1, 6, 18, 3, 0, 0
AEK Atena - razina ekipe top ekipa prve lige 5.2 0, 0, 0, 1, 5, 11, 10, 1, 0, 0, 0
Grupa G
Manchester City F.C. - razina ekipe favorit lige prvaka 8.9 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 4, 22, 2
Olympique Lyonnais - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.1 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 20, 5, 0, 0
TSG 1899 Hoffenheim - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.7 0, 0, 0, 0, 0, 0, 10, 16, 2, 0, 0
FK Šahtar Donetsk - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.5 0, 0, 0, 0, 0, 3, 10, 13, 2, 0, 0
Grupa F
Real Madrid CF - razina ekipe favorit lige prvaka 8.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 1, 13, 12, 2
A.S. Roma - razina ekipe prosjek lige prvaka 7.3 0, 0, 0, 0, 0, 0, 3, 13, 12, 0, 0
PFK CSKA Moskva - razina ekipe prosjek liga petice 6.1 0, 0, 0, 0, 0, 5, 15, 8, 0, 0, 0
Viktoria Plzen - razina ekipe top ekipa prve lige 4.8 1, 0, 0, 1, 5, 14, 7, 0, 0, 0, 0
Grupa H
Juventus F.C. - razina ekipe favorit lige prvaka 9.0 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 24, 2
Manchester United F.C. - razina ekipe druga faza lige prvaka 7.5 0, 0, 0, 0, 0, 0, 2, 11, 13, 2, 0
CF Valencia - razina ekipe prosjek lige prvaka 6.8 0, 0, 0, 0, 0, 1, 5, 22, 0, 0, 0
BSC Young Boys - razina ekipe top ekipa prve lige 4.9 1, 0, 1, 0, 4, 13, 9, 0, 0, 0, 0

Analize (4)

RealMadrid7 | 30.10.

Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz škole, pa su postali prvi klub koji ga je uzeo ne 2, nego 3 puta u nizu, i 4 u posljednjih 5 godina,  Real Madrid domaće prvenstvo osvaja na kapaljku. Gotovo da bismo mogli ustanoviti da ga uzimaju onda kad se Barceloni ne da. Naime, "Kraljevski" klub je, računajući od 2007. do ove sezone, španjolsko prvenstvo osvojio samo 3 puta, što je za najveći klub svijeta mizerno postignuće. Od ova tri, dva su osvojili od dolaska Cristiana Ronalda, o čijoj ulozi i važnosti za uspjehe madridskog kluba znaju i ptice na grani.

Međutim, što je s ostalima? Pritom prstom upiremo posebice u Karima Benzemu. Čovjek je prvi napadač Reala puno desetljeće, a jedinu, koliku toliku, veću konkurenciju imao je u Higuainu dok je mjesto trenera držao Mourinho. Od tada, pozicija francuske devetke je u bijelom dresu neprikosnovena. Koliko je to realno s obzirom na ono što Benzema pruža na terenu, teško je reći, ali golemi broj navijača "kraljeva" prema njemu nema posebno velikog razumijevanja. Možda su ga previše i imali. Evo i zašto.

Benzema je, u sada desetoj sezoni u Realu, samo dva puta prebacio brojku od 20 postignutih pogodaka u prvenstvu. U sezoni 2011/12. Francuz je 21 put tresao mrežu protivničkih vratara. Real je tada uzeo titulu prvaka Španjolske. Na idući takav pothvat, Benz je, kao i navijači madrižana, čekao sve do sezone 2015/16. a tada je zabljesnuo s 24 pogotka i upisao svoju najefikasniju prvenstvenu sezonu otkad je na Bernabeu. Vjerovali ili ne, to je bio taj drugi put da je Real postao španjolskim prvakom. Zaključak kaže, kad Benzema premaši 20 golova, Real je prvak.

No, da ne bi ispalo da sve svaljujemo na njega, dio odgovornosti je i na Realovim "višim" ljudima. Loša transfer politika stajala ih je smanjenja kvalitetnog kadra, Zidaneove rotacije momčadske kemije, ali sve podređeno prvenstveno jurišu na obrane LP-a.  Ali dok je samo, često ozljeđivani Bale upisao 19 golova u sezoni 15/16 kad je Real bio prvi, osim Ronalda i Benzeme, samo je Higuain zaabio preko 20, i to u sezoni 11/12 kad je Real, kako smo naveli, također bio prvak. U međuvremenu, Barca je kupovala, prodavala, mijenjala. Vise od Benza zabili su Ibrahimovic i Villa, a od dolaska Suareza, Urugvajac je daleko efikasniji od Francuza, čemu se pridodao i Neymar. Uz sve navedeno, u prvenstvu je ucinkom zadnje dvije sezone pao i Ronaldo, iako je uvjerljivo preko 20 golova. No, treba reci da znacajan broj utakmica nije ni igrao u prvenstvu, dok bi sve nadoknađivao briljiranjem u LP-u. 

Jednostavno je. Ako želite biti prvak Španjolske, morate imati dva igrača koja preskaču 20 golova. Samo sezona 2013/14, kad je prvenstvo osvojio Atletico, nije zahtijevala takav učinak. Tada je Ronaldo zabio 31, a Messi i Diego Costa po 27 pogodaka, s tim da je Messi odigrao samo 29 prvenstvenih utakmica. Nitko od njihvih kolega iz klubova nije došao do čarobnih 20. 

Benzema i njegovih čarobnih 20, na žalost Reala, prava su rijetkost
Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz škole, pa su postali prvi klub koji ga je uzeo ne 2, nego 3 puta u nizu, i 4 u posljednjih 5 godina, Real Madrid domaće prvenstvo osvaja na kapaljku. Gotovo da bismo mogli ustanoviti da ga uzimaju onda kad se Barceloni ne da. Naime, "Kraljevski" klub je, računajući od 2007. do ove sezone, španjolsko prvenstvo osvojio samo 3 puta, što je za najveći klub svijeta mizerno postignuće. Od ova tri, dva su osvojili od dolaska Cristiana Ronalda, o čijoj ulozi i važnosti za uspjehe madridskog kluba znaju i ptice ...
Benzema i njegovih čarobnih 20, na žalost Reala, prava su rijetkost
Iako im najprestižnije europsko klupsko natjecanje ide poput djece iz ...

Respekt: kex1926, Dado_M, Kegla96, BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne,

Jako dobro za prvu analizu.. - BruceWayne, 31.10.18. 20:56, 0 0 0
Bateman | 29.10.

U derbiju 10. kola Serije A Napoli je ugostio Romu na svom San Paolu. Sarriball-a više nema, ali Napoli je manje-više zadržao prošlosezonski standard te je uz drugo mjesto na domaćoj ljestvici zabilježio respektabilne rezultate u Ligi prvaka. Nakon kiksa protiv Crvene Zvezde pobijedili su Liverpool, dok su ih prošle srijede sekunde dijelile od punog plijena s Parka prinčeva. Ono što je Ancelotti donio Napoliju jesu pragmatičnost i sposobnost iskorištavanja protivničkih slabih točaka, istovremeno ne gušeći kreativnost i napadačku orijentiranost momčadi, te je dokazao da se njegova momčad može nositi s europskom elitom. Roma je pak pokazala znakove pada u odnosu na prošlu sezonu, ali u posljednje vrijeme izgledaju bolje i dokazuju da je kvaliteta u njihovim redovima još uvijek prisutna.

Ancelotti je postavio svoju momčad u klasičnu 4-4-2 formaciju, s Insigneom i Milikom u vrhu napada te Callejonom na desnoj strani, koji je imao smanjenu odgovornost u fazi obrane. Gosti su, s druge strane, izašli u klasičnih 4-5-1 kojeg su se držali disciplinirano tijekom cijele utakmice, a najbolji dokaz tome jest njihov positional report, koji je bio neobično „pravilan“.  

Roma je otvorila utakmicu s jasnom namjerom da uhvati Napoli na krivoj nozi, a u tome su i uspjeli. Mnoštvo šablonskih izlazaka u protivničku polovicu funkcioniralo je protiv Napolija koji je poprilično nedisciplinirano stajao u fazi obrane. Svi igrači bili su fokusirani prvenstveno na loptu umjesto na prostor, te je bilo poprilično jednostavno izigrati ih. Stoga nije bilo iznenađujuće kada je na taj način je Roma postigla zgoditak u 14. minuti. Obrana domaćina je ispala poprilično naivno te su gostujući igrači stvorili višak u završnici, a to je omogućilo Underu da povratnom loptom uposli Džeku koji ju je dalje proslijedio strijelcu El Shaarawyju.

Cijelo prvo poluvrijeme gosti nisu odustajali od te filozofije, pa su tako momčadi bile poprilično izjednačene gledajući statistiku, iako je Roma u kontekstu izgradnje napada izgledala čak i opasnije. Under je pravio probleme plavoj obrani, a tome je dosta pridonijela već spomenuta nedisciplina domaćih u fazi obrane, odnosno situacije u kojima svi gledaju Undera, ne vodeći računa o prostoru i drugim igračima.

Roma se pak branila izuzetno disciplinirano, držeći visoko zadnju liniju i hvatajući domaće napadače u offside zamke, pa je tako Napoli imao deset dosuđenih zaleđa. Kompaktna zadnja četvorka uz veliku pomoć De Rossija i N`Zonzija tjerala je Napoli na udarce izvana i centaršuteve, te individualne akcije. Pa je tako najbolja prilika za Partenopei došla nakon fantastičnog solo prodora Ruiza. Stoga ogromna količina udaraca i ubačaja na kontu Napolija nije bila iznenađujuća, no srećom po goste, Olsen je cijelu utakmicu bio na visini zadatka i odlično zaustavljao pokušaje domaćina.

U drugom poluvremenu Napoli je krenuo još agresivnije ali Roma nije pokazivala znakove pada. Ipak, čim su domaćini počeli dolaziti u završnicu s više igrača, otvarale su se razne opcije za probijanje obrane, koje je Napoli dobro iskorištavao. Ubrzo je kombinatorika tehnički kvalitetnih domaćina počela ranjavati obranu gostiju, te je ona postala prisiljena dublje se uvlačiti, što je omogućavalo Napoliju da bude opasniji. I dalje su u većini slučajeva bili prisiljeni tražiti šansu preko bokova, većinom lijevog, s razlikom što su sada lopte upućene u šesnaesterac bile direktnije i smislenije. U jednoj od takvih akcija Napoli je postigao i pogodak, koji je opravdano bio poništen zbog zaleđa, no poruka protivnicima bila je poslana.

Ancelotti je dobro pročitao Di Francesca te shvatio da u drugom poluvremenu Roma ne predstavlja veliku opasnost ako njegova obrana odradi posao kako treba, uvidjevši kako je plan gostiju sačuvati vodstvo pod svaku cijenu. Ideja Di Francesca nije bila bez pokrića, no često momčad koja igra, uvjetno rečeno, pozitivan nogomet biva nagrađena, čak i kada ne uspije izgraditi stopostotnu šansu. Tako je i Napoli uzeo bod zahvaljujući sretnom odbijancu, kojem je pak prethodilo još jedno prebacivanje obrane popraćeno povratnom loptom. Iz svih pokazatelja, ali i iz same utakmice, jasno je da je Napoli zaslužio najmanje bod. U prilog tome ide i heatmap, pokazatelj koji često zna biti varljiv, ali koji ovoga puta govori istinu. Iz njega tako možemo iščitati koliko je zapravo Napoli bio dominantan.

Ancelotti je još jednom dokazao kako je sposoban izvući najbolje iz svoje momčadi, no kako ipak nije čudotvorac. Pobjeda protiv Liverpoola bila je poseban podvig, a još jedan takav je umanjila samo Di Marijina majstorija. No protiv Rome je morao izvlačiti bod, bod koji jest zaslužio ali bez kojeg je vrlo lako mogao ostati. Jer Di Francesco je napravio sve da zaustavi svog idola, hrabro se oslonivši da će Olsen uz pomoć obrane pokupiti sve ono što treba, a čega će neizbježno biti napretek. Plan je bio dobro osmišljen, a u konačnici i izveden. Zapravo bi se Romina sinoćnja obrana mogla opisati frazom iz američkog nogometa po kojoj su godinama poznati New England Patriotsi, a koja glasi: „bend but don`t break“, ili u (najbližem mogućem) prijevodu: „savini se ali se nemoj slomiti“. No kada se suočiš s 48 ubačaja, zakon brojeva ti kaže da će se vjerojatno iz jednog od njih i izroditi nešto.

Iako je Napoli dokazao da je bolja momčad, Roma ima potencijal podići se do prošlosezonske razine. Poprilično moćan napad popraćen je dobrim veznim redom i čvrstom i discipliniranom obranom, ali i vratarom koji se čini idealan za ovu momčad i talijansku ligu općenito. Dobra utakmica na San Paolu poslužila je kao još jedan dokaz da se Serie A vraća u sam vrh elitnog nogometa te da derbiji definitivno više nisu samo utakmice u kojima je Juventus jedan od sudionika ili milanski dvoboj.

Serie A is back!
U derbiju 10. kola Serije A Napoli je ugostio Romu na svom San Paolu. Sarriball-a više nema, ali Napoli je manje-više zadržao prošlosezonski standard te je uz drugo mjesto na domaćoj ljestvici zabilježio respektabilne rezultate u Ligi prvaka. Nakon kiksa protiv Crvene Zvezde pobijedili su Liverpool, dok su ih prošle srijede sekunde dijelile od punog plijena s Parka prinčeva. Ono što je Ancelotti donio Napoliju jesu pragmatičnost i sposobnost iskorištavanja protivničkih slabih točaka, istovremeno ne gušeći kreativnost i napadačku orijentiranost momčadi, te je dokazao da se njegova momčad može nositi s europskom elitom. Roma je pak pokazala znakove pada u ...
Serie A is back!
U derbiju 10. kola Serije A Napoli je ugostio Romu ...

Respekt: kex1926, Dado_M, BruceWayne,

Slažem se: BruceWayne, chelsea_2012,

D_Rade | 26.10.

Potaknut statističkom analizom učinka klubova Premier lige i drugih niželigaških momčadi engleskog nogometa na koju sam nedavno naišao trateći vrijeme lutajući bespućima internetskog svemira (link na dnu teksta) zanimalo me kako bi izgledalo kada bi netko napravio nešto slično i za naše (ne)prilike. Ne znam zašto bi se inače netko upustio u takvu avanturu, no znatiželja me natjerala da probam pa se iz toga izrodila ova mala/velika analiza učinka momčadi HNL-a nakon 11 (znam, bezvezan broj) odigranih kola.

Prvi zadatak prikupljanja prijeko potrebnih statističkih podataka, kao što su bilo što osim pogodaka, pokazao se sam po sebi vrlo zahtjevan. Naime, nakon potrage za statistikom odigranih utakmica, doduše vrlo površne, naišao sam na dosta veliku sušu informacija. Na poslijetku sam ipak pronašao ono što sam tražio (podatke o broju upućenih udaraca za svaku pojedinu utakmicu) na stranici rezultati.com koje sam iskoristio za ovu analizu. Nažalost, moram se odmah ograditi od mogućih pogrešaka, jer sam tijekom prikupljanja statistike naišao na nekoliko nelogičnosti koje sam ispravio prema vlastitom nahođenju. Naime, radi se o utakmicama u kojima nije zabilježen udarac za momčad koja je postigla pogodak, a nije se radilo o autogolu. Takvih je bilo dvije, ali moguće je da se u statistici potkrala još poneka pogreška što ne ide u prilog točnosti ove analize. Unatoč tome, odlučio sam provesti analizu i prezentirati ju ovdje.

Napad/obrana

Prva na redu statistika vezana je isključivo uz udarce, odnosno prosječan broj upućenih udaraca momčadi i njihovih protivnika po susretu. Promatrajući odnos tih dvaju veličina moguće je ustvrditi plan igre pojedine momčadi, kao i napadačke i obrambene sposobnosti. Situacija u HNL-u prikazana je na dijagramu 1.

Očekivano, Dinamo je momčad koja ima najbolji odnos između upućenih udaraca i udaraca protivnika pa se nalazi na vrhu u obje kategorije sa prosječno najviše upućenih udaraca (15) i najmanje udaraca protivnika (5,09). Jedina preostala momčad s više od 10 udaraca je Osijek (11), koji je drugi i po broju udaraca protivnika (6,00). Rudeš se, s druge strane nalazi na prvom mjestu po broj upućenih udaraca protivnika (13,55), a najgori su i po broju udaraca koje upućuju prema protivničkom golu (6,18) što već samo po sebi opravdava i njihovu poziciju na tablici. Zanimljivo, Hajduk je treća momčad lige prema ovom odnosu (9,36/ 7,00), što je neočekivano s obzirom na dosadašnji tijek sezone, no razlog lošeg plasmana bit će razjašnjen u daljnjem dijelu teksta. Rijeka, odnosno Slaven Belupo ogledni su primjeri prosječne momčadi lige po broju upućenih udaraca (8,82) te broju udaraca protivnika po susretu (8,82).


Iz navedenih podataka o udarcima može se dosta toga zaključiti o igri neke momčadi, ali oni ipak ne daju potpunu sliku, kao što je to vidljivo na primjerima Hajduka, Lokomotive ili Gorice, čiji plasman na ovoj ljestvici ne odražava realnu sliku njihovog ovosezonskog (ne)uspjeha. Prema tome potrebno je provjeriti i efektivnost napada, odnosno obrane kako bi se stekla realnija slika i otkrili razlozi koji leže iza plasmana pojedine momčadi lige.

Napadačka efektivnost

Efikasnost napada određuje se iz omjera udaraca i postignutih golova. Kada se taj omjer prikaže u odnosu na broj udaraca po susretu moguće je odrediti u kojoj mjeri je napad momčadi „opasan“ po protivnički gol, odnosno koliko je efektivan. Podatci za HNL prikazani su u dijagramu 2. Najopasniji napadi trebali bi se nalaziti u donjoj desnoj polovici dijagrama, dok su „jalovi“ smješteni u gornjem lijevom dijelu.

Kao što je vidljivo iz dijagrama 2, napadačka snaga momčadi iz naše lige relativno je skromna. Većina momčadi ipak se oslanja na dobru efikasnost s malim brojem udaraca na gol (prosječno 6,11 ud/gol). Dinamo ponovno odskače od ostatka lige, zahvaljujući već ranije prikazanom velikom volumenu udaraca prema golu suparnika, no vidljivo je da im efikasnost nije najjača strana, štoviše treća su najlošija momčad lige po tom kriteriju sa 7,17 udaraca za svaki postignuti pogodak. Rudeš je ponovno na samom dnu i uz to što upućuju najmanji broj udaraca od svih momčadi, daleko su najlošiji i prema omjeru udaraca i golova (9,71 ud/gol). Na vidljivo izlazi i u kakvim je napadačkim problemima Hajduk. Iako su prema broju udaraca treći u ligi, njihova je efikasnost daleko ispodprosječna (7,92 ud/gol). Lokomotiva je pak upravo suprotna momčad Hajduku prema ovom kriteriju iako upućuju sličan broj udaraca. Imaju najefikasniji napad lige sa (4,59 ud/gol), a slijede ih Osijek (4,84) i Gorica (5,04).

Obrambena efektivnost

Slično kao i napadačka efektivnost može se odrediti i efektivnost obrane. Ponovno su na dijagramu prikazani podatci koji nam daju jasnu sliku o stanju obrana u ligi.

Prvo što upada u oči na ovom dijagramu je za HNL standarde suluda obrambena efikasnost Lokomotive. Unatoč tome što protivnici upućuju 10 udaraca po susretu prema njihovom golu primili su ih tek 9 u dosadašnjem dijelu prvenstva čime su daleko iznad svih momčadi lige (12,22 ud/gol). Tome ide u prilog i da u dosadašnje 4 domaće utakmice nisu primili niti jedan pogodak usprkos 42 udarca koje je su protivnici uputili. Prosječna momčad lige prima gol za svakih 6,45 udaraca protivnika, prema tome izuzmemo li Lokomotivu vidimo da su Gorica (7,15), Dinamo (7,00), Rijeka (6,92) i Osijek (6,60) jedne od boljih obrana lige. Dinamo je ipak najefektivniji zahvaljujući najmanjem broju primljenih golova (8) kao i najmanjem broju dozvoljenih udaraca protivnika. Zanimljivo je da je Rudeš tek peta najlošija momčad lige prema omjeru udaraca protivnika i primljenih golova, no zahvaljujući velikom broju udaraca koje dozvoljavaju protivničkim momčadima i dalje su najgora obrambena momčad lige. Hajduk je pak prema efikasnosti obrane najgora momčad lige. Iako ne dozvoljavaju protivnicima velik broj udaraca oni često završe u mreži. S omjerom od 4,28 udarca/gol na samom su dnu HNL-a.

Zaključak

Preostalo je još izvući neke zaključke iz ove analize:

1. Dinamo je najbolja momčad ove sezone u domaćem nogometu zahvaljujući efektivnoj obrani koja dozvoljava protivniku najmanji broj udaraca i velikom napadačkom potencijalu, unatoč nešto slabijoj efikasnosti.

2. Hajduk ima velikih problema s efikasnošću, kako u napadu tako i u obrani. Potencijalan napredak u bilo kojem od tih segmenata značio bi vrlo vjerojatno i znatan iskorak u vidu rezultata.

3. Lokomotiva je najefikasnija momčad lige u oba segmenta stoga ne čudi niti visoki plasman na ljestvici. Preostaje vidjeti kako će izgledati njihova obrambena efikasnost u ostatku sezone. Za očekivati je da će u dobroj mjeri pasti s obzirom na velik broj udaraca koje njihova obrana dozvoljava protivnicima.

4. Osijek se zasad čini kao momčad koja ima potencijal ostvariti dobar plasman ove sezone sudeći po ovim kriterijima.

5. Rijeka je napadački i defanzivno gotovo pa prosječna momčad lige. Zanimljivo će biti vidjeti hoće li ostvariti napredak i u kojem smjeru pod vodstvom novog trenera.

6. Gorica trenutni visoki plasman može zahvaliti efikasnoj obrani, no napad je potencijalni problem ukoliko se dogodi pad u efikasnosti.

7. Od ostalih momčadi Rudeš je gotovo sigurni drugoligaš sudeći po ovim podatcima. Istra i Inter u podjednakim su problemima zahvaljujući lošim obranama, a Slaven bi također trebao poboljšati učinak obrane. 

Link: https://experimental361.com/2018/10/08/scatter-graphics-premier-league-8-oct-2018/

Analiza napadačke i obrambene efektivnost u HNL-u
Potaknut statističkom analizom učinka klubova Premier lige i drugih niželigaških momčadi engleskog nogometa na koju sam nedavno naišao trateći vrijeme lutajući bespućima internetskog svemira (link na dnu teksta) zanimalo me kako bi izgledalo kada bi netko napravio nešto slično i za naše (ne)prilike. Ne znam zašto bi se inače netko upustio u takvu avanturu, no znatiželja me natjerala da probam pa se iz toga izrodila ova mala/velika analiza učinka momčadi HNL-a nakon 11 (znam, bezvezan broj) odigranih kola. Prvi zadatak prikupljanja prijeko potrebnih statističkih podataka, kao što su bilo što osim pogodaka, pokazao se sam po sebi vrlo zahtjevan. Naime, ...
Analiza napadačke i obrambene efektivnost u HNL-u
Potaknut statističkom analizom učinka klubova Premier lige i drugih niželigaških ...
Nadam se da budeš nastavio pisati, posebno o hnlu.. - BruceWayne, 31.10.18. 20:59, 0 0 0
Pokušat ću. Kad bude vremena i inspiracije za to. - D_Rade, 2.11.18. 9:18, 0 0 0
Bateman | 25.10.

Nakon uspješne ekspedicije na Stamford Bridge, Manchester United je ugostio jednog od favorita za osvajanje Lige prvaka – Juventus. Mourinhovo taktičko nadmudrivanje protivnika tijekom cijele karijere mu je donosilo uspjeh, a ni u subotu nije bilo ništa drugačije. Gašenje Chelseajeve nepobjedive igre i svađanje „Sarriball“-a na dobri stari talijanski „uguraj u loptu u gol kako god znaš i umiješ“ kupilo je nove kredite portugalskom stručnjaku, a nadimak Special One opet je počeo titrati na usnama mnogih. Sinoć pak, Mourinho je osjetio kako je to biti na drugoj strani, odnosno kako je to igrati protiv „Mourinha“.

Mandžukićeva ozljeda činila se kao problem za Allegrija, ali ako je postojao protivnik protiv kojega se njegov izostanak ne bi osjetio, to je bio Manchester United. 4-3-3 s Ronaldom na njegovoj klasičnoj poziciji, Cuadradom na drugom krilu i Dybalom u sredini trebalo je omogućiti gotovo bezgraničnu fluidnost napadačkom trozupcu, a tako je u konačnici i bilo. Dybala nije igrač koji će dozvoliti da Ronaldo „upravlja“ s njim, ali je svejedno igrač koji zna kako sebi pronaći prostor kada igra na poziciji koja mu to dozvoljava. Tako smo ove sezone mogli vidjeti kako Mandžukić „prati“ Ronalda u stopu i u završnoj fazi ulazi u ispražnjeni prostor, dok Dybala uglavnom drži svoj prostor te po potrebi ulazi u ispražnjeni.

Allegri je znao da će Mourinha teško pobijediti na račun individualne kvalitete igrača i njihovog mijenjanja pozicija, te da mu je potrebno nešto više. Znao je i da si može priuštiti manjak obavezne igre prema natrag od strane Ronalda i Dybale jer Unitedov fokus ionako nije usmjeren prema izgradnji napada. Stoga je napravio ono jedino što bi ga u startu stavilo u superiorni položaj u odnosu na Mourinha – prilagodio mu se. Točnije, detektirao je slabe točke njegove momčadi i odlučio ih iskoristiti. U ovom slučaju to je bilo postavljanje Dybale u međuprostor iza leđa Pogbe i Matića, te usmjeravanje igre na Unitedovu lijevu stranu, preko koje je išla gotovo polovica Juventusovih napada.

Razloga za to bilo je nekoliko, pa krenimo redom. Cuadrado je tip krilnog igrača na kojeg uvijek možeš računati da će odgovorno izvršavati sve što se traži od njega, a njegova prodornost i brzina uvijek će stvoriti probleme protivničkoj obrani. Dodajmo u jednadžbu Ronalda koji ima potpunu slobodu kretanja (i koji je uostalom i asistirao za gol s desnog krila), te Sandra i Matuidija na drugoj strani kao otvorene opcije za eventualno prebacivanje težišta i dobit ćemo taktički besprijekornu ideju. Nadalje, talijanski strateg je sigurno pogledao Unitedovu utakmicu protiv Chelsea, a u kojoj je mogao vidjeti kako je Young uz pomoć Rashforda odlično kontrolirao svoju stranu i kako su plavci tu bili nemoćni. Uvidjevši da Ronaldo, čija je fizička sposobnost dobrano opala, neće uspjeti ostvariti prednost na toj, odlučio je prebaciti težište igre na suprotnu stranu. Stranu kojom ordiniraju nekoliko kilograma preteški Shaw i obrambeno pomalo neodgovorni Martial.

I već u 17. minuti Allegrijevi momci stvorili su priliku baš po toj strani, a koju su u konačnici i iskoristili. Ronaldov bijeg Martialu te Cancelovo pravovremeno dodavanje izbacili su cijelu Unitedovu lijevu stranu, a Dybalina fantastična kretnja donijela mu je nagradu u vidu pogotka. Istina je da je dobra reakcija Smallinga, koji je ispratio Cuadradov ulazak s lijeve strane, pala u vodu samo zbog krivo odbijene lopte koja je završila točno na nozi natrčavajućeg Argentinca, ali Mourinho se previše puta u karijeri našao na Allegrijevoj strani da bi mogao proklinjati Fortunu.

Ostatak prvog poluvremena prošao je u Juventusovoj dominaciji koja se najbolje očitovala kroz posjed lopte, a on je iznosio 70%-30% u njihovu korist. Taj posjed Allegriju je služio prvenstveno kako bi držao pod kontrolom domaćine koji su bili nemoćni protiv momčadi koja zapravo nije aktivno ni tražila pogodak. Jedina prava opasnost za De Gein gol bili su udarci izvan šesnaesterca, a koliko je Juventus strpljivo čuvao loptu govori nam podatak koji kaže da su imali manji broj lopti upućenih u napadačku trećinu od Uniteda. Gledano kroz udio tih lopti u ukupnom broju dodavanja, to bi iznosilo 33% svih dodavanja Uniteda naprema 20% Juventusa.

U obrani su Bianconeri držali 4-4-2, s tim da bi jedan igrač izlazio u pritisak na veznog igrača s loptom čim bi on prešao centar. Na taj način su vrlo brzo osvajali loptu, ili oduzimanjem ili presijecanjem. A razlog zbog kojeg je taj presing s jednim igračem funkcionirao jest Juventusova već tradicionalno dobra taktička organiziranost te konzervativni pristup Uniteda u izgradnji napada.

U drugom poluvremenu United je podigao razinu igre, pa su tako imali 49% posjeda, više udaraca i skoro jednak broj dodavanja. Ipak, za razliku od svog sunarodnjaka Sarrija, Allegri je bio spreman na to, te je bez problema ugasio svaki iole ozbiljniji pokušaj domaćina. Branjenje u klasičnom 4-4-2 pokazalo se neprobojnim za domaćine, a Mourinho je još jednom potvrdio da, kao što i sam kaže, „ne zna što je to napadački nogomet“, pa je do samoga kraja pragmatizmom pokušao slomiti pragmatični Juventus. A kako to većinom biva kada pragmatični napad naiđe na pragmatičnu obranu, mreža je ostala mirovati.

Mora se priznati da utakmica nije bila pretjerano zanimljiva prosječnom gledatelju, ali poslužila je kao ogledni primjerak vrhunskog taktiziranja s obje strane. Možda bi najpošteniji rezultat bio 0:0, ali ona mrvica koja je presudila bila je Allegrijeva prilagodba Mourinhu. Stoke City-ji, Burnley-ji i ostale engleske momčadi iz donjeg dijela ljestvice koje su znale „parkirati autobus“ u svoj šesnaesterac kada bi se susretale s Mourinhom, a na koje bi se on onda žalio i prozivao ih ubojicama nogometa, bile su nužno zlo u karijeri Portugalca. No ono s čime se sinoć susreo bilo je nešto novo, ne samo njemu, već nogometnoj javnosti. Sinoć se jedna elitna europska momčad odlučila prilagoditi njemu, ali ne na gore spomenuti način, već pomoću plana posebno skrojenog za tu prigodu.

Klopp, Sarri, Guardiola i ostatak elitnog društva imaju viziju kako bi se nogomet trebao igrati i nikada ne odustaju od nje. Allegri pak ima plan za svakog protivnika ponaosob, a zahvaljujući dovoljno kvalitetnom kadru, sposoban ga je i ostvariti. United je pod Mourinhom do sada izgledao kao momčad koja može "okrenuti" bilo koga, no to se sinoć promijenilo. Mourinho je sinoć osjetio ono što su osjetili manje-više svi elitni treneri koji su mu se suprotstavili tijekom godina, a to je kako izgleda igrati protiv momčadi koja te specifično udara tamo gdje te boli. I za to je Allegri zaslužio golemo priznanje.

Gledajući širi kontekst, utakmica nije bila pretjerano važna, atraktivni potezi su izostali, a nekolicina poluprilika ni približno nije bila dovoljna da zadovolji nogometne zaljubljenike. No ipak nam je dokazala tri stvari: 1. za Mourinhovu igru postoji lijek, 2. Juventus s pravom slovi za jednog od najizraženijih favorita Lige prvaka, 3. Mourinhu zaista nedostaje kvalitetniji kadar (iako se mora priznati da je i sam djelomice kriv za to).

Iako je sinoćnji šahovski dvoboj izgubio, Special One će ubrzo imati priliku za uzvrat, a do tada mora smisliti kako nadmudriti Allegrija, odnosno spriječiti ga u pokušaju da ovaj ponovno nadmudri njega.

Allegri "mourinhovski" pobijedio Mourinha
Nakon uspješne ekspedicije na Stamford Bridge, Manchester United je ugostio jednog od favorita za osvajanje Lige prvaka – Juventus. Mourinhovo taktičko nadmudrivanje protivnika tijekom cijele karijere mu je donosilo uspjeh, a ni u subotu nije bilo ništa drugačije. Gašenje Chelseajeve nepobjedive igre i svađanje „Sarriball“-a na dobri stari talijanski „uguraj u loptu u gol kako god znaš i umiješ“ kupilo je nove kredite portugalskom stručnjaku, a nadimak Special One opet je počeo titrati na usnama mnogih. Sinoć pak, Mourinho je osjetio kako je to biti na drugoj strani, odnosno kako je to igrati protiv „Mourinha“. Mandžukićeva ozljeda činila se kao ...
Allegri "mourinhovski" pobijedio Mourinha
Nakon uspješne ekspedicije na Stamford Bridge, Manchester United je ugostio ...
Svaka čast! - IstraSport, 25.10.18. 20:24, 0 0 0
Prati nas

©2017. Vingd, Inc. Sva prava pridržana.